Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu

UPUTE
ZA PISANJE STUDENTSKIH RADOVA

Priredile
Tanja Gulija
Mateja Horvat

Uredila
prof. dr. sc. Branka Tafra
 Zagreb, 2006.
SADRŽAJ

1. UPUTE ZA IZRADU SEMINARSKOGA RADA …………………………………........3

1.1. Prikupljanje literature i pisanje prve verzije seminarskoga rada …………….......3
1.2. Struktura seminarskoga rada ………………………………………………... .......3
1.3. Literatura……………………………………………………………………..........3
1.4. Bilješke (footnotes i endnotes) ………………………………………………........5
1.5. Citati………………………………………………………………………….........5
1.6. Vizualno oblikovanje seminara i tehničke pojedinosti………………………........5
1.6.1. Naslovna stranica ………………………………………………….........6
1.6.2. Obrojčavanje, tip slova, isticanje ………………………………….........7
1.6.3. Označivanje poglavlja …………………………………………….........8
1.6.4. Najčešće pogreške ………………………………………………..........10

2. PRIJAVA NA NATJEČAJ ………………………………………………………….......11

3. ŽIVOTOPIS …………………………………………………………………….........…..14

4. KAKO NAPRAVITI DOBRU PREZENTACIJU U POWERPOINTU? ……….........16

4.1. Plan prezentacije……………………………………………………………........16
4.2. Općenito o prezentaciji …………………………………………………….........16
4.3. Tekst prezentacije ………………………………………………………….........16
4.4. Kraj prezentacije …………………………………………………………….......17

Literatura ………………………………………………………………………………........18

1
PREDGOVOR

Ove Upute za pisanje studentskih radova zamišljene su kao vodič pri pisanju
seminarskih radova, prijava na natječaj, životopisa i prezentacija u PowerPointu.

Većina je ponuđenih rješenja samo jedna od više mogućnosti. Budući da postoji vrlo
šarolika praksa, osobito pri pisanju seminarskih radova, preporučujemo da slijedite ove Upute
i da ih pišete na predloženi način kako bi bili ujednačeni na razini fakulteta. Ako profesor od
vas zahtijeva drugačije, pišite prema profesorovu zahtjevu, ali vam i pri tome naši savjeti
mogu pomoći za one sastavnice za koje profesor nema zahtjeva.

Bilo bi poželjno da profesori koji nemaju posebne zahtjeve zbog osobitosti svojih
kolegija savjetuju studente da seminare pišu prema ovim Uputama. Time bi studentima
olakšali izradu seminarskih radova, a na fakultetu bi se poboljšala i ujednačila praksa.

Velike zasluge za nastanak Uputa ima kolegica Kristina Repar jer nas je potaknula na
njihovu izradu. Kolega Jurica Blažević pomagao je svojim idejama i upozorenjima na
nejasnoće ili nepravilnosti. Prof. dr. sc. Branka Tafra nesebično nam je pomagala pri
završnom oblikovanju Uputa, ulažući u njih puno dobre volje i vremena. Njezin entuzijazam i
moralna podrška poticaj su cijelomu Društvu studenata kroatologije Cassius. Hvala svima!

Autorice

2
 1. UPUTE ZA IZRADU SEMINARSKOGA RADA

1.1. Prikupljanje literature i pisanje prve verzije seminarskoga rada

Nakon odabira teme rada u dogovoru s profesorom potrebno je prikupiti relevantnu

literaturu. U raznim knjižničnim katalozima1 moguće je vrlo učinkovito pregledati literaturu
koristeći se ključnim riječima vezanima uz rad, prema autoru, naslovu i ključnim riječima iz
naslova, a važan izvor podataka može biti i internet 2. Pri čitanju literature poželjno je
zapisivati činjenice, vaditi citate, zapisivati vlastita razmišljanja i ideje vezane uz stajališta i
činjenice iz pročitanih radova, te ih poduprijeti logičkom argumentacijom.

Nakon prikupljanja potrebne građe i provjeravanja jesu li sva bitna područja teme
pokrivena, odnosno je li literatura dovoljna i reprezentativna podloga za davanje odgovora na
pitanja iz teme, prije pisanja prve verzije seminarskoga rada preporučuje se izrada osnovnoga
nacrta rada u kojem se određuje redoslijed iznošenja podataka i metodologija rada.

1.2. Struktura seminarskoga rada

Pri pisanju seminarskoga rada važno je voditi računa o njegovoj strukturi. U uvodnom
je dijelu rada potrebno najaviti temu, ukazati na aktualnost ili važnost problema, navesti tko
se tim problemom već bavio, te ciljeve i metodologiju vlastitoga rada. U razradi seminarskoga
rada prikupljene se činjenice, citati, razmišljanja i ideje povezuju u cjelinu i objašnjavaju u
određenom broju poglavlja, a tekst se upotpunjuje tablicama, slikama, dijagramima itd. Na
kraju se u zaključku ponavljaju najvažniji rezultati, ukazuje se na sličnosti i razlike s
dosadašnjim spoznajama te se izvode zaključci koji izlaze iz razrade teme u radu.

Unatoč točno zadanoj strukturi rada nema čvrstih pravila odakle treba početi s
njegovim pisanjem. Preporučuje se započinjanje pisanja od njegova glavnoga dijela, slijedeći
nacrt njegova sadržaja, a uvod i zaključak lakše je napisati poslije obrade teme. Ovisno o
prirodi teme, moguć je i drugačiji redoslijed.

1.3. Literatura

Na kraju se rada obvezno daje popis upotrijebljene literature koja mora biti navedena
abecednim slijedom i koja treba uključivati potpune bibliografske podatke.

Postoji više načina oblikovanja popisa radova (usp. primjerice http://bib.irb.hr), ali je
bitno, bez obzira na to koji je način primjeren, da se bibliografske jedinice dosljedno navode.

Ako se u literaturi navodi knjiga ili poglavlje iz knjige, potrebno je navesti prezime i
inicijal imena (ili puno ime) autora, godina izdavanja, naslov knjige, izdavač te mjesto
objavljivanja, a ako se ne upućuje na cijelu knjigu, već samo na određeno poglavlje, navodi se
prva i zadnja stranica citiranoga poglavlja.

Primjer:

1
Na internetskoj stranici http://www.nsk.hr nalazi se katalog Nacionalne i sveučilišne knjižnice.
2
Neke od najboljih internetskih tražilica dostupne su na adresama http://www.google.com,
http://www.yahoo.com itd.

3
 Anić, V. 2001. Rječnik hrvatskoga jezika. Novi Liber. Zagreb.
Frančić, A. 1999. Antroponimi u reklamama. Teorija i mogućnosti primijenjene
pragmalingvistike. Hrvatsko društvo za primijenjenu lingvistiku. Rijeka – Zagreb: 241–247.

Ako je riječ o knjizi više autora, literatura se navodi na ovaj način:

Batnožić, S., Ranilović, B., Silić, J. 1996. Hrvatski računalni pravopis. Matica
hrvatska – Sys. Zagreb.

Ako se koristi više izdanja iste knjige, literatura se navodi na sljedeći način:

Babić, S., Finka B., Moguš, M. 1990. 1994. 1996. 2000. 2003. Hrvatski pravopis.
Školska knjiga. Zagreb.

Ako se u literaturi navodi članak objavljen u časopisu, navodi se prezime i inicijal

imena (ili puno ime) autora, godina, potpuni naslov članka, naziv časopisa u kojem je članak
objavljen, broj godišta i sveska časopisa, prva i zadnja stranica članka.

Primjer:

Menac, A. 1978. Neka pitanja u vezi s klasifikacijom frazeologije. Filologija 8: 219 –

226.

Preporučuje se da se naslovi knjiga i časopisa, dakle publikacija koje se traže u

knjižnici, pišu kosim (kurzivnim) slovima, kako je pisano u ovim Uputama.

Pri navođenju internetskih izvora važno je navesti potpunu adresu i datum jer se
većina internetskih stranica često obnavlja, pa se u različito vrijeme na istim internetskim
stranicama mogu naći različiti podaci. Internetski se izvori navode na ovaj način:

http://www.crodeafweb.net/rjecnik/, 12. kolovoza 2006.

1.4. Bilješke (footnotes i endnotes)

Bilješke služe za upućivanje na izvore važnijih činjenica i ideja, definiranje manje

poznatih pojmova, upućivanje na druge radove u kojima je neko pitanje detaljnije obrađeno,
za upućivanje na druga mišljenja, raspravu o sporednim aspektima nekoga problema,
upućivanje na drugi dio istoga rada itd.

Bilješke se dijele na bilješke u podnožju (podrupku) stranice i bilješke na kraju teksta.

Prednost se, iz praktičnih razloga, daje bilješkama na dnu stranice. Svaka bilješka mora
započeti velikim slovom i završiti točkom.

1.5. Citati

Citati služe za razlikovanje riječi i misli autora pisanoga rada koji se čita i riječi i misli
drugih izvora kojima se autor koristio pri pisanju svojega rada. Na taj se način čitatelja
upoznaje s izvorima koje na lak način može i sam potražiti.

4
 Neispravno citiranje ili potpuni izostanak citiranja pri navođenju tuđih rečenica naziva se
prisvajanje tuđega autorskoga rada, koje je usporedivo s neovlaštenim prisvajanjem tuđih
stvari. Ne postoji strogo utvrđena norma o tome koliko je uzastopno prepisanih riječi potrebno
staviti pod navodnike, ali se preporučuje da to bude uvijek kad se prenosi pet i više riječi
zaredom.

Preporučuje se da se citira samo ono što je važno za vlastitu argumentaciju, jer je previše
navođenja znak lošega stila. Gdje je god to moguće, preporučuje se sažeto prepričavanje
izvora, što je, naravno, također potrebno ispravno naznačiti.

Podatke o točnom izvoru ne treba stavljati u bilješke, nego ih treba staviti u zagrade iza
citata navodeći prezime autora, godinu izdanja i broj stranice s koje je citat preuzet, a potpune
podatke o izvoru navesti u popisu literature, npr.:

"Najvidljiviji doprinos evolucionista dvadesetoga stoljeća bilo je bavljenje uzrocima

promjena" (Moore 2002: 220).

Ako se prepričava nečije mišljenje, ili se samo upozorava tko je opširnije pisao, i tada se
navodi autor, ali bez stranice, npr.:

Razgraničavanjem odnosnih i opisnih pridjeva bavili su se Babić (1966, 1986) i Tafra

(1988).

Neki autori (Brozović i Ivić 1988) brojevima osporavaju status vrste riječi.

1.6. Vizualno oblikovanje seminarskoga rada i tehničke pojedinosti

Pri izradi seminarskoga rada sadržaj je najvažniji, ali je potrebno posvetiti puno pažnje i
njegovu vizualnomu oblikovanju, pri čem je obvezno svladavanje nekih tehničkih elemenata.

Prvo je pravilo da se rad piše na računalu, a ne rukom.

1.6.1. Naslovna stranica

Naslovna stranica sastoji se od zaglavlja, srednjega dijela i podnožja.

U zaglavlju stoji ime fakulteta (Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu) i ime kolegija u
sklopu kojega se piše seminarski rad (npr. Osnove hrvatske jezične kulture).

U središnjem dijelu stoji ime studenta i puni naslov rada, ispod toga vrsta rada (npr.
seminarski rad), a u zadnjem retku središnjega dijela ime voditelja seminara/mentora.

U podnožju je potrebno navesti mjesto i vrijeme nastanka seminarskoga rada, najčešće

godina i mjesec predaje rada (npr. Zagreb, 2006).3

Pri pisanju svih dijelova naslovnice upotrebljava se ista vrsta slova kao i u središnjem
dijelu rada, a naslov se ističe velikim slovima. Sve se sastavnice naslovnice stavljaju u
sredinu (centriraju) radi postizanja ravnoteže i preglednosti.
Primjer 1. Naslovnica seminarskoga rada
3
Moguć je i drugi način navođenja mjesta i vremena, npr. Zagreb, svibanj 2006.

5
 Hrvatski studiji Sveučilišta u Zagrebu
Osnove hrvatske jezične kulture

Marko Marković

KAKO NAPISATI DOBAR SEMINARSKI RAD

seminarski rad

mentorica: dr. sc. Lana Hudeček

Zagreb, 2006.

1.6.2. Obrojčavanje, tip slova, isticanje

Stranice seminarskoga rada potrebno je obrojčati arapskim brojkama, najbolje u donjem

desnom uglu. Naslovnica se ne obrojčava.

Vrsta slova treba biti Times New Roman, a veličina 12 u tekstu i 10 u bilješkama. Ostale
vrste i veličine slova, kombinacija različitih vrsta slova, a posebno dekorativna, npr. Comic ili
Dolphin, nisu primjerena.

Kurziv i podcrtavanje osnovni su načini isticanja pojedinih dijelova teksta. Za isticanje

stranih riječi (ad acta) i mjestâ u tekstu na koja je potrebno obratiti posebnu pozornost
preporučuje se upotreba kurziva.

Za naslove i podnaslove mogu se upotrijebiti debela slova (bold).

Prored u glavnom tekstu rada treba biti 1,5, a u bilješkama jednostruki.

Margine su uglavnom već zadane u standardnim postavkama računalnoga programa u

kojem se piše, trebaju biti 2,5 cm sa svake strane. Također je potrebno voditi računa o
poravnavanju teksta s lijeve i desne strane, a riječi na kraju retka ne rastavljati.

Svaka tablica ili slika mora biti obrojčana i mora imati naslov i tumač kratica i znakova
ako je potrebno. Pri preuzimanju tablica iz drugih izvora mora se navesti izvor ispod tablice.

6
 Opseg rada ovisi o dogovoru s profesorom, ali bi uglavnom trebao biti između 7 i 15
kartica teksta (jedna kartica teksta ima 1800 znakova zajedno s bjelinama). U opseg rada ulazi
uvod, središnji dio rada i zaključak.

Ispis teksta treba biti jednostraničan radi možebitnih bilježaka i primjedaba.

Poželjan je spiralni uvez seminarskoga rada ili barem folije u koje se umeće probušeni
papir.

Primjer 2. Stranica seminarskoga rada

2.3. Podnaslov

Sadržaj seminarskoga rada, sadržaj

seminarskoga rada, sadržaj seminarskoga rada,

sadržaj seminarskoga rada, sadržaj seminarskoga

rada, sadržaj seminarskoga rada, sadržaj

seminarskoga rada, sadržaj seminarskoga rada,

sadržaj seminarskoga rada, sadržaj seminarskoga

rada, sadržaj seminarskoga rada, sadržaj

seminarskoga rada. ³

Sadržaj seminarskoga rada, sadržaj

seminarskoga rada, sadržaj seminarskoga rada,

sadržaj seminarskoga rada, sadržaj seminarskoga

rada, sadržaj seminarskoga rada.

_____________ 15
³ Bilješka.

1.6.3. Označivanje poglavlja

Seminarski je rad, posebno njegov glavni dio, potrebno podijeliti na više cjelina, odnosno
na poglavlja i potpoglavlja. Tekst se piše u odjeljcima kojima treba uvući prvi redak (najbolje
pet točaka) ili, ako se ne uvlači prvi redak, odijeliti ih s nekoliko točaka većega razmaka nego
što je između redaka.

Cjeline se mogu označivati arapskim brojkama tako da najviše cjeline imaju samo jedan
broj (1., 2., 3. itd.), a cjelinama unutar njih se dodaju pripadajuće arapske brojke odvojene
točkom (cjelina 1. može imati moguće podcjeline 1.1., 1.2., 1.3. itd., cjelina 1.2. može imati
podcjeline 1.2.1., 1.2.2., 1.2.3. itd.).

Cjeline se također mogu označivati i kombinacijom rimskih brojaka, slova i arapskih

brojaka, tako da se najviše cjeline označuju rimskim brojkama (I., II., II. itd.), cjeline unutar
njih velikim slovima (A., B., C. itd.), a podcjeline arapskim brojkama (1., 2., 3. itd.).

Primjer 3. Označivanje poglavlja arapskim brojkama

7
 SADRŽAJ

1. Glavni naslov…………………………………1
1.1. Naslov…………………………………...1
1.2. Naslov…………………………………...5
1.2.1. Podnaslov………………………….5
1.2.2. Podnaslov………………………….8
1.2.3. Podnaslov………………………...10
2. Glavni naslov………………………………...11
2.1. Naslov………………………………….11
2.1.1. Podnaslov……………………...…11
2.1.2. Podnaslov………………………...12
2.1.3. Podnaslov……………………...…14
2.1.4. Podnaslov……………………...…15
3.1. Naslov………………………………….17
3.1.1. Podnaslov………………………...17
3.1.2. Podnaslov………………………...18
4.1. Naslov………………………………….19
4.1.1. Podnaslov……………………...…19
4.1.2. Podnaslov………………………...20
3. Zaključak…………………………………...21
Literatura……………………………………22

Primjer 4. Označivanje poglavlja kombinacijom rimskih brojaka, slova i arapskih

brojaka

SADRŽAJ

I. Glavni naslov……………………….…………1
A. Naslov…………………………...………...1
B. Naslov……………………………...……...5
1. Podnaslov…………………………..….5
2. Podnaslov……………………………...8
3. Podnaslov……………………….........10
II. Glavni naslov………………………………...11
A. Naslov……………………………………11
1. Podnaslov…………………….........…11
2. Podnaslov……………………….........12
3. Podnaslov……………………...……..14
4. Podnaslov……………………...……..15
B. Naslov……………………………………17
1. Podnaslov……………………….........17
2. Podnaslov……………………….........18
C. Naslov……………………………………19
1. Podnaslov……………………...……..19
2. Podnaslov……….…...………… …....20
III. Zaključak……………………………………21
Literatura……………………………………22

1.6.4. Najčešće pogreške u studentskim radovima

8
 Važno je razlikovati spojnicu (-) i crticu (−). Spojnica je kratka crtica bez bjelina sa
strane, ona je znak koji se uglavnom upotrebljava u pisanju polusloženica i označuje da se
prvi dio ne sklanja, npr.:

N spomen-ploča, G spomen-ploče, D spomen-ploči.

Crtica je dulja i ima bjeline s obiju strana, može se čitati kao "od … do …", npr.:
Autocesta Zagreb – Split, 7 – 14 ºC.

Čest je pogrešan položaj enklitike. Enklitika ne može stajati na početku rečenice, na

prvom mjestu naglasne cjeline unutar rečenice, iza dulje skupine, zagrade ili stanke. Načelno
dolazi iza prve naglašene riječi s kojom čini naglasnu cjelinu, odnosno stoji na drugom mjestu
u rečenici, npr.:

Mihovil je Dulčić autor jezičnoga savjetnika.

Ako se enklitikom ne želi rastavljati usko povezane riječi, ona se stavlja iza prve
naglašene riječi iduće naglasne jedinice, npr.:

Mihovil Dulčić autor je jezičnoga savjetnika.

Česte su neujednačenosti u nazivlju zbog različitih izvora kojima se student koristio,

ako su se autori tih izvora koristili istoznačnicama koje je student nekritički preuzeo (npr.
lične zamjenice i osobne zamjenice).

Zaboravlja se da je bjelina pravopisni znak pa se stoga treba paziti da se stavlja gdje

joj je mjesto, npr. 34 kn, 12 m, 100 %, 120 000 (bez točke iza tisućica!), odnosno da se ne
stavlja gdje joj nije mjesto, npr. bez bjeline se pišu dva pravopisna znaka ili više njih te riječi
iza i ispred zagrade (npr.:).

Studenti često nekritički preuzimaju rečenice poput U našemu istraživanju dokazuje

se da …, Građu smo prikupljali …, iako sami nisu istraživali ili prikupljali građu, već autor
čijim su se radom koristili. Inače se treba izbjegavati pisanje u prvom licu jer ono nije odlika
neutralnoga stila koji je primjeren seminarskomu radu. Gdje je god moguće, valja
upotrebljavati bezlične rečenice ili treće lice, npr. Provedeno istraživanje dokazuje ...
Istraživalo se na uzorku ...

Pogrešna upotreba prijedloga s/sa. Prijedlog sa dolazi samo ispred riječi koje počinju
sa s, š, z, ž, npr. sa Šenoom, ispred instrumentalnoga oblika osobne zamjenice ja: sa mnom te
ispred suglasničkih skupova teških za izgovor, npr. sa psom.

Česte su i ove pogreške:

dati podršku / poduprijeti − pri opisu radnje bolje je upotrijebiti glagol

desetgodišnji / desetogodišnji − nužan je spojnik o

desetine / deseci − desetina znači deseti dio cjeline, npr. pogrešno je Na skupu su bile
desetine ljudi, ispravno je Na skupu su bili deseci ljudi.

9
 dozvoliti / dopustiti − dozvoliti je rusizam, umjesto njega treba upotrijebiti hrvatsku
riječ dopustiti

efekat / efekt − u hrvatskom se jeziku ne umeće nepostojano a u riječima stranoga

podrijetla koje završavaju na dva suglasnika; bolja je domaća riječ učinak

Gradišćanski Hrvati / gradišćanski Hrvati − s obzirom na to da nije riječ o posebnom

narodu, već o Hrvatima koji žive u Austriji, riječ gradišćanski valja pisati malim slovom

Internet / internet − riječ internet piše se malim slovom jer nije ime

internet stranica / internetska stranica − umjesto imenice uz imenicu, kao u

engleskom jeziku, u hrvatskom jeziku uz imenicu treba upotrijebiti pridjev

kod / pri čitanju − istodobnost zbivanja ističe se prijedlogom pri, a ne kod

kod Hrvata / u Hrvata − kad je riječ o pripadnosti, bolje je umjesto prijedloga kod
upotrijebiti prijedlog u.

koji / kojega − akuzativni oblik kojega (koga) upotrebljava se samo za živa bića

najoptimalnije / optimalno, najbolje; najminimalnije / minimalno, najmanje;

najmaksimalnije / maksimalno, najviše − pridjevi nastali iz latinskoga superlativa ne mogu
postati superlativi "na kvadrat" u hrvatskom jeziku

na osnovu / na osnovi − u hrvatskom je jeziku imenica osnova ženskoga roda i u

lokativu glasi na osnovi

oko dvadesetak / dvadesetak − dvadesetak znači otprilike dvadeset, nije potrebno

dodavati oko jer to također znači otprilike. Isto tako nije ispravno uz glavni broj dodavati oko,
npr. Ovdje je oko 20 ljudi.

preporučam / preporučujem − glagol u infinitivu glasi preporučiti, a ne preporučati pa

je ispravno preporučujem, a ne preporučam

usprkos toga / usprkos tomu − prijedlozi usprkos i unatoč treba upotrebljavati s

dativom, a ne s genitivom.

Česte su i pogreške pri navođenju mjesta i datuma. Pri formulaciji Zagreb, 2006.
obvezno se iza mjesta stavlja zarez, a pri formulaciji U Zagrebu 8. svibnja 2006. zarez se ne
stavlja. Ispred brojeva koji označuju jedinice ne piše se broj 0, npr. 08.05.2006. treba pisati
bez nula i s bjelinama između brojeva: 8. 5. 2006., ili, još bolje, 8. svibnja 2006. U hrvatskom
se jeziku ne piše decimalna točka, nego se piše decimalni zarez, npr. 15,5 %.

Pri navođenju "od … do…" moraju se upotrebljavati samo riječi ili samo crtica (−),
upotreba i jednoga i drugoga je pogrešna, npr. od 1914. – 1918. godine.

Rad je prije predaje potrebno više puta pažljivo pročitati radi ispravaka vlastitih
pogrešaka. Poželjno je prije predaje rad dati drugoj osobi da ga pročita i ispravi.

10
 2. PRIJAVA NA NATJEČAJ

Svaka prijava na natječaj mora sadržavati ove osnovne podatke:

– ime, prezime i adresu pošiljatelja
– ime i prezime primatelja ili naziv institucije
– predmet prijave
– sadržaj
– pozdrav
– prilozi
– vrijeme i mjesto.

U gornjem lijevom kutu stoji ime i prezime pošiljatelja prijave i njegova adresa.
Nakon toga ostavljaju se tri prazna retka i s desne strane piše se ime i prezime osobe ili ime
institucije kojoj se šalje prijava.

Ponovno slijede tri prazna retka i piše se predmet prijave, a zatim nakon jednoga
slobodnoga retka slijedi objašnjenje temeljem čega se prijavljuje na natječaj i za koje mjesto.

Potrebno je ostaviti tri prazna retka između sadržaja i pozdrava, koji se stavlja s desne
strane. Nakon njega ostavlja se prazni redak, pa se stavlja vlastoručni potpis, zatim prazan
redak i tiskani potpis.

Na lijevoj strani papira prijave navode se prilozi koji se dodaju prijavi.

Prijava završava mjestom i datumom podnošenja prijave.

Primjer 5. Prijava na natječaj

11
 Marko Marković
Gundulićeva 294
10 000 Zagreb

I. gimnazija
Avenija Dubrovnik 36
10 010 Zagreb

Predmet: Prijava na natječaj

Na osnovi natječaja objavljenoga u Vjesniku 2. rujna 2006. godine

prijavljujem se za radno mjesto profesora hrvatskoga jezika.

S poštovanjem

(vlastoručni potpis)

Prilozi:

1. životopis
2. domovnica
3. diploma
4. potvrda o položenom stručnom ispitu

Zagreb, 5. rujna 2006.

Frančić, Hudeček i Mihaljević (2005: 260) navode nekoliko pogrešaka koje se često
ponavljaju u prijavama na natječaj:

pogrešno ispravno

prijava za natječaj prijava na natječaj

sa poštovanjem; s(a) štovanjem s poštovanjem
prilažem fotokopiju mature prilažem fotokopiju / presliku maturalne
svjedodžbe
prezime + ime (Marković Marko) osobno ime dolazi prvo (Marko Marković)
kraćenje imena ulice (Vladimira N.) Ulica Vladimira Nazora, Vladimira
Nazora, V. Nazora, Nazorova
Molbi pridajem životopis. Molbi prilažem životopis.

3. ŽIVOTOPIS

12
 Životopis može biti pisan na dva načina: kao kontinuirani tekst i u obliku natuknica. U
posljednje se vrijeme češće piše u obliku natuknica jer je jednostavniji i pregledniji.4

Iako postoje razlike u načinu pisanja životopisa, nužno je dati nekoliko osnovnih
podataka. To su:
– osobni podaci (ime i prezime, mjesto rođenja)
– školovanje (završene škole i razdoblja u kojima su završene)
– podaci o zaposlenju (prijašnji poslovi i radna iskustva)
– posebna znanja i vještine (znanje stranih jezika, rad na računalu ...).

Osnovni se podaci mogu dopuniti podacima koji opisuju čime se pristupnik bavi u
slobodno vrijeme (aktivnosti) ili pak preporuke profesora ili bivših poslodavaca.

Primjer 6. Životopis (kontinuirani tekst)

Marko Marković

ŽIVOTOPIS

Rođen sam 10. rujna 1980. u Zagrebu. Nakon završene osnovne

škole (OŠ ... ) upisao sam Gimnaziju ... Maturirao sam s odličnim
uspjehom. Godine 2005. diplomirao sam dvopredmetni studij
kroatologije i sociologije na Hrvatskim studijima Sveučilišta u
Zagrebu s prosjekom ocjena 4,5. Tema diplomskoga rada bila mi
je ...

Nakon završetka studija radio sam kao nastavnik hrvatskoga

jezika u ...

Govorim engleski jezik, znam se služiti računalom i imam

vozačku dozvolu. Regulirao sam vojnu obvezu.

Primjer 7. Životopis (natuknice)

4
Uzorci za pisanje životopisa na hrvatskom i na engleskom jeziku mogu se naći na više adresa, npr.
http://www.nzz.hr/up/store/CV_EU_format_croatian.doc,
https://studerande.syh.fi/dokument/EuroCV_200302_ENG.doc, http://www.stipendije.info/page.php?
lang=hr&id=16

13
 ŽIVOTOPIS

Osobni podaci:
Ime i prezime: Marko Marković
Datum rođenja: 10. 9. 1980.
Mjesto rođenja: ...
Adresa: ...
Nacionalnost: ...
Bračno stanje: ...
Telefon: ...
E-pošta: ...

Obrazovanje:
1986. – 1994. Osnovna škola ...
1995. – 1999. Srednja škola ...
2000. – 2005. studij kroatologije i sociologije na Hrvatskim studijima
Sveučilišta u Zagrebu, diplomski rad na temu ...

Radno iskustvo:
2004. – 2005. profesor u OŠ ...

Ostalo:
– govorim engleski jezik
– služim se računalom
– regulirana vojna obveza

Aktivnosti:
Član motokros kluba ''Brzina''

Preporuke.
prof. dr. sc. Jura Jurić, Hrvatski studiji, Odsjek za kroatologiju,
Savudrijska bb,10 000 Zagreb

U životopisima se često ponavljaju ove pogreške:

pogrešno
Ja sam X.Y.
Zovem se X.Y.
Rođen sam 10. rujna 1980. u gradu Zadru.
Osnovnu školu završio sam u Zagrebu,
gdje sam završio i I. Gimnaziju.
Tema ... mi je bila diplomska radnja.
Imam diplomu profesora kroatologije.
Dobro se služim stranim jezicima i to
engleskim.
Svakodnevno radim i služim se PC-em.
ispravno
(Nije potrebno navoditi ime jer ono stoji u
gornjem lijevom kutu.)
Rođen sam 10. rujna 1980. u Zadru.
Osnovnu školu i I. gimnaziju završio sam u
Zagrebu.
Pisao sam diplomski rad na temu ...
Diplomirao sam kroatologiju.
Dobro se služim engleskim jezikom.
Znam se služiti osobnim računalom.

14
 4. KAKO NAPRAVITI DOBRU PREZENTACIJU U POWER POINTU?

Za sve one koji se koriste PowerPointom5, ili će se njime koristiti, istražili smo koje se
pogreške najčešće događaju pri izradi i prezentaciji. Na temelju dobivenih rezultata iznosimo
osnovne smjernice kako ih izbjeći.

4.1. Plan prezentacije

- izuzetno je važno pripremiti se za izlaganje i izvježbati prezentaciju kod kuće

- prilagodite prezentaciju publici, jer nije isto izlaganje za studente ili pak izlaganje na
poslovnom sastanku
- napišite vlastiti tekst koji slijedi tok prezentacije i kojim ćete se podsjetiti ako nešto
zaboravite za vrijeme izlaganja
- morate biti upoznati sa slijedom slajdova kako publici ne biste okretali leđa
- zapamtite da ste vi jednako bitni za prezentaciju koliko i vaši slajdovi, stoga govorite
razumljivo, glasno, pripazite na poštapalice i općenito na govor tijela
- provjerite pravopis (gramatičke pogreške, velika i mala slova, rečenične znakove ...)

4.2. Općenito o prezentaciji

- razmislite kad želite da vam se postavljaju pitanja, u toku ili na kraju prezentacije, i na
to upozorite publiku kako vas ne bi prekidali ako vi to ne želite
- prezentacija mora obvezno imati uvod u kojem navodite temu, a na kraju mora imati
zaključak u kojem sumirate iznesene podatke
- podaci u prezentaciji moraju teći logičnim slijedom
- na slajdove pišite samo nužne informacije, ostalo dodajte usmenim izlaganjem
- obratite pozornost na vremensko trajanje prezentacije; ako prezentacija traje predugo, i
vi i publika gubite koncentraciju
- u svim slajdovima budite dosljedni s animacijama i učincima

4.3. Tekst prezentacije

- tekst pišite u natuknicama, a ne kontinuirano

- uobičajeno je da se u jednu natuknicu ne stavlja više od šest riječi
- na slajd se ne stavlja više od šest natuknica
- izbjegavajte dugačke rečenice
- veličina slova odgovara važnosti informacija, tj. ako je informacija važnija, veličina je
slova veća (ovdje obratite pozornost na naslove, koje veličinom, oblikom, bojom slova
i bjelinom odijelite od teksta)
- veličina se slova kreće od 18 do 48 (ovdje se događaju najčešće pogreške, jer se često
zaboravi na veličinu prostorije u kojoj se prezentacija održava, stave se premala slova
i publika udaljenija od projekcije ne može pročitati napisano)
- provjerite boju slova i boju pozadine slajda jer je bitan kontrast kako bi tekst bio
vidljiviji
- koristite jednostavnije fontove jer ih je lakše čitati
- nemojte koristiti previše rečeničnih znakova jer odvlače pozornost sa sadržaja teksta
- koristite fotografije, tablice i grafikone kako bi tekst bio razumljiviji
5
PowerPoint – program pomoću kojega se mogu praviti računalne prezentacije. Proizvodi ga tvrtka Microsoft, a
dio je paketa Microsoft Office.

15
 - preporučujemo da na jedan slajd stavite jednu tablicu, ili jedan grafikon, i njihovo
objašnjenje da bi bilo preglednije (iznimke su usporedbe tablica ili grafikona)

4.4. Kraj prezentacije

- navedite literaturu kojom ste se služili u istraživanju

- posljednjim slajdom zahvalite publici na pozornosti
- obvezno ostavite dovoljno vremena za njihova pitanja ako ste na početku odlučili da
vam se pitanja postave na kraju (pokušajte se vratiti na slajd koji se tiče pitanja koje
vam je postavljeno)

Za početnike postoje različite internetske stranice koje detaljno opisuju izradu prezentacije
u PowerPointu. Jedna od njih je i www.actden.com ili jednostavno upišite pojam PowerPoint
u neku od internetskih tražilica i dobit ćete željene informacije.

Za skidanje pozadina s interneta preporučuje se stranica www.brainybetty.com ili u

tražilici (treba napisati engl. background) izabrati po želji.

16
Literatura

Dulčić, M. 1997. Govorimo hrvatski. Jezični savjeti. Biblioteka Hrvatski radio, Naklada
Naprijed. Zagreb.

Frančić, A., Hudeček, L., Mihaljević, M. 2005. Normativnost i višefunkcionalnost u

hrvatskome standardnom jeziku. Hrvatska sveučilišna naklada. Zagreb.

Gačić, M. 2001. Pisanje i objavljivanje znanstvenih i stručnih radova. MUP. Zagreb.

Hudeček, L., Mihaljević, M., Vukojević, L. (ur.). 1999. Hrvatski jezični savjetnik. Institut za
hrvatski jezik i jezikoslovlje – Školske novine – Pergamena. Zagreb.

Matković, M. 2006. Jezični savjetnik – iz prakse za praksu. Škorpion. Zagreb.

Ozretić-Došen, Đ., Pološki, N. 2003. Upute za pisanje seminarskoga i diplomskoga rada.

Ekonomski fakultet u Zagrebu. Zagreb.

Uzelac, A. 2003. Upute za izradu studentskih pisanih radova. Pravni fakultet u Zagrebu.
Zagreb.

http://actden.com/pp/, 22. 8. 2006.

http://www.moj-posao.net/jseeker_wiki.php?wikiName=kat1ZivotopisMolba, 22. 8. 2006.

http://www.powerpoint-downloads.com/?gclid=CP2738jp_IYCFSZNQgod5Wu3YQ, 24. 8.
2006.

http://bs.wikipedia.org/wiki/Microsoft_Powerpoint, 24. 8. 2006.

17