Juraj i gori

Klara Banek

Juraj i gori
lat. Georgius Sisgoreus, Georgius Sisgoritus; Sibencesis Dalmata Prvi ibenski humanist, pjesnik, sve enik, pripada redu mla ih latinista Ro en je oko 1420. u ibeniku, umro 1509. godine Studirao je u Padovi gdje je doktorirao crkveno i svjetovno pravo Pi e na latinskom, iako hvali narodno usmeno stvarala tvo

Opus
Elegiarum et carminum libri tres Zbirka latinskih pjesama u sapfi koj strofi De situ Illyriae et civitate Sibenici Prosopopeya edita per Gergorium Sisgoreum Sibenicensem studentem Patuii Delle piu nobili prerogative di Sebenico

Elegiarum et carminum libri tres

Tri knjige elegija i lirskih pjesama Najstarija hrvatska pjesni ka inkunabula, objavljena u Veneciji 1477. Sastoji se od 62 pjesme, ve inom u elegijskom distihu; 11 je pjesama sastavljeno u sapfi koj strofi, a 3 u fale kim jedanaestercima Uz ne to pjesama koje se bave likovima iz anti kog mita ili povijesti, u zbirci ima najvi e poslanica, pozdravnica i epigrama Najdojmljivije su elegije u kojima govori o obiteljskoj nesre i, gubitku dvojice bra e (Elegia de duorum obitu fratrum) i o stradanju rodnoga grada u turskoj provali (De Sibenicensis agri vastatione)

De Sibenicensis agri vastatione

Elegija o pusto enju ibenskoga polja
Vjerovah da u za tolikim zlima u mojemu i u Napokon mo i da svoj radosno pro ivim vijek. Katkada nebo se tmu om navu e i vjetrina iba, Katkada opet se njim sun ev rasprostire sjaj. Ne mijenja protiv mene sudbina te o trice strijele; Za to me bijednoga ti usude, uvijek tre ? Vjerovah da u ve tananim pjesmu izvijati pjevom, Febe moj lijepi to vijek Muzama mojim si sklon. Sada pak nanovo moram alostive pjesme pjevati.

De duorum obitu fratrum

Elegija o smrti dvojice bra e
Svoju na prete ku kob, jer sudba je nesretna moja, Di em svoj vapajni glas, Jupitere svemo ni uj: Bijesna sudbina me nanovo o ajnim napade bolom, Survav u moju se grud, razdire te ki me jad. Priti tu suze me sada, to teku iz srca mi tu nog, alosne obraze, gle, rasta e pla ljiva kap. Nigdje mi bijednome mira i teret odasvud me ti ti, Po em li gdjegod u mir, nai em svuda nabol.

Narcisov epitafij
Nije mi te ka e duboka nikad, Ni mlazevi izvora ugodnog Nisu mi kodili, ni narcisi la ni, nego ba lice. Samog dok lik obuzima me nje ni, Za eljeh cjelov od njega, al otkle Poljubac dobih sa dna, varavom za ljubavlju buknuh. Ne ti ti me, dakle, sada urna crna, Nego cvijet me zatvara to moje ime nosi, Procvjetavam uvijek i miri e moje prolje em tijelo.

Literatura
Zlatna knjiga hrvatskog pjesni tva (sastavio Vlatko Pavleti ), Zagreb 1970. Leksikon hrvatskih pisaca (ur. D. Fali evac, K. Nemec, D. Novakovi ), Zagreb 2000. Scribd.com wikipedia