Predmet: Električne mašine

Kandidat: Ervin Hujić

Odjeljenje: IV-3
Školska godina: 2021/2022

MATURSKI RAD
HIDROGENERATOR

Predmetni profesor M.P Predsjednik ispitnog odbora

Edin Huseinbegović Fikret Radončić, Mr.sci.

Sarajevo, april 2022. godine

SADRŽAJ
 1. UVOD

Prema mjestu upotrebe generatore dijelimo na hidrogeneratore, koji se upotrebljavaju u

hidroelektranama, i turbogeneratore, koji se upotrebljavaju u termoelektranama.

Prema vrsti pogonskog stroja razlikuju se: turbogeneratori, hidrogeneratori, dizelski

generatori, kompenzatori i motori.

Hidrogeneratori su najčešće sporohodni strojevi, izvedeni s istaknutim polovima. Pogoni ih

vodna turbina, po čemu su i dobili naziv. Brzina vrtnje turbine jako ovisi o količini vode i
pritisku (pad vode) i obično se kreće 50 –1000 o/min. Generator treba biti prilagođen turbini,
pa i on mora imati istu brzinu vrtnje.

Rotor hidrogeneratora se izvodi uvijek s izraženim polovima na kojima je smješten

koncentrirani uzbudni namot. Takav rotor može za veliki broj polova imati jako veliki
promjer (gotovo 20 m), pa su obodne brzine znatne (~100 m/s). Tako i ovi rotori mogu biti
jako napregnuti centrifugalnim silama. Hidrogeneratori se izvode najčešće s vertikalnom
osovinom. Postoje i izvedbe s horizontalnom osovinom, posebno kod cijevnih generatora koji
su uronjeni u tok vode, a turbina je napravljena poput propelera.

1
 2. GENERATORI

Generatori su električni strojevi koji mehaničku energiju pretvaraju u električnu energiju.

Najzastupljenija je izvedba generatora kao rotacijskog stroja, koji se sastoji od nepokretnog
vanjskog dijela (statora) unutar kojeg se nalazi okretni dio (rotor) koji se okreće vanjskim
pogonskim strojem.

Prema vrsti električne struje koju proizvode mogu biti istosmjerni (koji proizvode
istosmjernu električnu struju) i izmjenični (koji proizvode izmjeničnu električnu struju).

Izmjenični generatori se dodatno dijele na asinhrone i sinhrone, te tako er na jednofazne i

višefazne izmjenične generatore.

Pretvaranje električne energije nije i ne može biti savršeno, jer svu energiju koju dovodimo u
električnu mašinu ne možemo nikada pretvoriti u drugi (željeni) oblik. Korisna energija jest
ona koju u mašini pretvorimo u željeni oblik. Razlika izme u dovedene i korisne energije jesu
gubici električne energije. Oni se redovno u električnim mašinama pretvaraju u toplotnu
energiju, koja se predaje okolini i koja je izgubljena za dalje korištenje. Jednostavni generator
se sastoji od izvora magnetskog polja (magneta ili elektromagneta), te vodiča koji se kreće
kroz to magnetno polje tako da siječe silnice magnetskog polja. Pri tome se u vodiču inducira
elektromotorna sila (napon), koja je razmjerna gustoći magnetnog polja (tj. magnetnoj
indukciji) i brzini vodiča, a ovisna je i o uglu po kojim vodič siječe magnetske silnice. Kako
bi se postigli veći inducirani naponi umjesto pojedinačnog vodiča se koristi zavojnica, dakle
niz serijski spojenih vodiča koji se vrte kroz nejednoliko magnetsko polje.

Slika 1. Osnovni sastav sinhrone električne mašine

2
U sinhronoj električnoj mašini uzbudno magnetno polje rotira, a vodiči u kojima se indukuje
napon, tzv. armaturni vodiči ili armaturni namot, miruju i nalaze se na nepokretnom dijelu
mašine, tj. na statoru.

Prema mjestu upotrebe generatore dijelimo na:

- hidrogeneratore, koji se upotrebljavaju u hidroelektranama,

- turbogeneratore, koji se upotrebljavaju u termoelektranama.

Turbogeneratori su brzohodni strojevi, izvedeni s cilindričnim rotorom. Pogone se parnim ili

plinskim turbinama koje imaju veliku brzinu vrtnje. Izvode se isključivo s horizontalnom
osovinom.

Slika 2. Turbogenerator

Hidrogeneratori su najčešće sporohodni strojevi, izvedeni s istaknutim polovima. Pogoni ih

vodna turbina, po čemu su i dobili naziv. Brzina vrtnje turbine jako ovisi o količini vode i
pritisku (pad vode) i obično se kreće 50 –1000 o/min.

Slika 3. Hidrogenerator

3
 2.1. Sinhroni generator

Sinhroni generator je onaj u kojem je rotor stalni magnet ili elektromagnet. Naziva se
sinhronim, budući da svaki pojedini okret rotora izaziva uvijek isti i cjelobrojni broj perioda
induciranog napona, dakle inducirani napon se sinhrono mijenja skladno zakretanju osovine
rotora. Manji generatori obično imaju stalni magnet u rotoru, budući da je to jednostavno i
jeftino za proizvesti (npr. generator na biciklu). No kako stalni magneti proizvode magnetno
polje ograničene gustoće, u velikim generatorima se u rotor ugra uje elektromagnet, kojeg
jasno treba napajati strujom, pa su stoga njegovi izvodi napravljeni kao neprekinuti klizni
prstenovi na koje se naslanjaju četkice koje dovode struju iz vanjskog izvora. Kako se radi o
neprekinutim kliznim prstenovima, na njima nema izraženog iskrenja niti habanja kakvo
postoji kod komutatora, iako neko manje habanje uvijek postoji. Druga prednost
elektromagneta na rotoru je da se njegova jakost može regulirati promjenom iznosa električne
struje kojom se napaja.

Sinhroni generator može sam napajati svoj rotor (kroz prikladni ispravljač), no da bi takav
generator kod pokretanja uopće počeo proizvoditi ikakav napon potrebno je da u željeznoj
jezgri rotora ipak postoji nešto stalnog magnetizma (bilo kao ugra eni stalni magnet, bilo kao
remanentni magnetizam željezne jezgre). Takva izvedba se obično ugra uje u automobile
(automobilski alternator ili „dinamo“ je uobičajeno trofazni sinhroni izmjenični generator s
ispravljačem, dakle to nije istosmjerni generator; razlog jest trajnost, manja masa, veličina te
stoga i cijena).

Veliki sinhroni generatori obično traže vanjski izvor električnog napajanja za pogon svojih
elektromagneta u rotorima. Taj vanjski izvor je obično manji generator montiran često na istu
osovinu, i naziva se uzbudnik.

Sinhroni generator može na rotoru imati jedan magnet (ili elektromagnet), dakle to je rotor s
dva magnetna pola, odnosno s jednim parom polova, a može imati i nekoliko magneta, dakle
nekoliko pari polova. Što je veći broj pari polova, to je sporije potrebno okretati generator da
se postigne isti izlazni napon i frekvencija. Ovisno o vanjskom pogonu kojim se generaotr
vrti odre uje se broj pari polova, a ujedno i oblik generatora.

4
 Slika 4. Izmjenični sinhroni električni generator s četiri para polova na rotoru

Za spore pogone, poput Kaplanove turbine u hidroelektranama se očekuje mali broj okretaja,
stoga rotor generatora mora imati odgovarajuće veliki broj pari polova, često i preko 30 pari.
Takav rotor se obično izvodi širokog promjera, kako bi smjestio sve polove, a ujedno je rotor
kratak, i ta izvedba sporog generatora se zbog primjene u hidroelektranama naziva
hidrogenerator.

Slika 5. Hidrogeneratori s početka 20. stoljeća, u dvorani hidroelektrane, izrađeni u

Budimpešti

Izmjenični generator u kojem je rotor izveden kao kavezni rotor jest asinhroni generator. U
asinhronom generatoru se rotor mora okretati brže od okretnog magnetnog polja (dakle brže
od rotora odgovarajućeg sinhronog generatora), čime se postiže da se i unutar samog rotora
inducira napon, koji stoga uzrokuje protjecanje struje kroz kavezni rotor i time rotor počinje
proizvoditi magnetno polje kao i u svakom drugom izmjeničnom generatoru. Asinhroni
generator dakle traži da je priključen na mrežu u kojoj već postoji izmjenični napon, dakle on
ne može samostalno napajati mrežu.

5
 3. HIDROGENERATORI

Hidrogenerator je električni generator, redovito trofazni sinhroni, tjeran vodnom turbinom.

Sinhrona brzina vrtnje određena je vrstom vodne turbine i ovisi o hidrauličnim prilikama
(o količini vode i visini pada). Kod malih padova i velikih snaga često je potrebno, zbog
svojstava turbine, graditi hidrogeneratore za male brzine vrtnje, s velikim brojem magnetnih
polova. Osovina (vratilo) hidrogeneratora obično je okomita, a vrlo rijetko vodoravna. U
takozvanoj cijevnoj izvedbi (za male padove vode) generator i turbina čine cjelinu, jer je
generator ugrađen u posebno kućište (takozvano kruška) ispred turbine, koje je u vodoravnom
položaju potopljeno u vodotok.

Hidrogeneratori ili sinhroni generatori s istaknutim polovima imaju drukčije karakteristike i

svojstva od turbogeneratora. Sinhroni generatori s istaknutim polovima imaju uglavnom
manju brzinu vrtnje, što automatski znači da imaju veći broj polova. Takvi generatori imaju
veći promjer rotora te se njihova pogonska osovina najčešće ugrađuje okomito. Sinhroni
generatori s istaknutim polovima ugrađuju se u hidroelektranama te je njihov doprinos
ukupnoj proizvedenoj električnoj energije značajan, budući da je proizvodnja električne
energije u svijetu iz hidroelektrana iznosila 16%.

Hidrogeneratori su sinhroni generatori koji se koriste u hidroelektranama te je njihova brzina

vrtnje uobičajeno oko 500 okretaja u minuti ili manje. Zbog toga se njihova konstrukcija
razlikuje od standardnih generatora te hidrogeneratori posjeduju velik broj parova električnih
polova. Promjer rotora hidrogeneratora je značajno veći od turbogeneratora dok je duljina
osovine kraća.

Hidrogenerator je sinhroni stroj kojega pokreće vodna turbina koju karakterizira brzina vrtnje
znatno niža od dopuštenih 3000 r/min-1 , a ovisi o raspoloživom padu te količini vode. Zbog
manje brzine vrtnje rotora, potreban je velik broj parova polova generatora, te se on računa
prema formuli:

60 f
𝑝=
n

6
Gdje je:

f- frekvencija

n – broj okretaja rotora generatora

Sinhroni generatori (hidrogeneratori) imaju dovoljne površine za hlađenje, tako da mogu biti
otvorene konstrukcije, jer obrtni dijelovi djeluju kao ventilator. Radi pojačanja ventilacije
mogu se dodati i ventilatorska krila. Ukoliko se vazduh usisava kroz naročite kanale u samoj
zgradi, prolazi kroz generator i kroz druge kanale se izbacuje napolje, onda se takvo hlađenje
naziva protočnim.
Protočno hlađenje je moguće samo u elektranama gdje je vazduh čist, a to su uglavnom
hidroelektrane. Za odvođenje toplote koju stvaraju gubici u generatoru upotrebljava se i voda.
Vazduh koji je prešao kroz generator i tako se zagrijao hladi se u hladnjacima svježom
vodom, a zatim se ponovo vraća u generator. Voda za hlađenje može da se uzima izravno iz
cjevovoda sa pritiskom ukoliko se radi o hidroelektranama sa malim padom. Kod elektrana sa
većim padom voda se crpi pumpama iz odvodnog kanala i potiskuje u rezervoar rashladne
vode, koji je smješten na dovoljnoj visini, tako da voda gravitacijom dotiče u hladnjak. Pumpe
su obično pogonjene elektromotorom. Ako nestane napona, rezervoar se puni iz cjevovoda
preko redukcionog ventila. Korisna zapremina rezervoara mora biti dovoljna za pogon
generatora pod punim teretom za pola sata. Ako rashladna voda sadrži nečistoću (pijesak,
mulj, lišće i sl.) onda se prečišćava filterima.

3.1. Položaj

Položaj hidrogeneratora ovisi o snazi, specifičnoj brzini vrtnje, o padu vode, količini vode i
vrsti turbine. Vratilo hidrogeneratora obično je vertikalno, a vrlo rijetko horizontalno.

U takozvanoj cijevnoj izvedbi (za male padove vode) generator i turbina čine cjelinu, jer je
generator ugrađen u posebno kućište (takozvana kruška) ispred turbine, koje je u vodoravnom
položaju potopljeno u vodotok.

7
 Slika 6. Hidrogenerator cijevne izvedbe

3.1.1. Vertikalni hidrogenerator

U projektu izgradnje nove hidroelektrane, za koju je potrebno konstruirati nosač gornjeg
kombiniranog ležaja, položaj vratila generatora je vertikalan (Slika 3). Veliki broj
hidrogeneratora izvodi se sa vertikalnim vratilom zbog specifičnih zahtjeva pogonske
hidroturbine, nerentabilnošću i često zbog nemogućnosti izrade hidrogeneratora velikih
dimenzija u horizontalnoj izvedbi i neophodne krutosti statora i rotora odnosno izrade
ležajeva odgovarajuće nosivosti. Montaža, eksploatacija i remont vertikalnih hidrogeneratora
vrši se mnogo lakše nego kod horizontalnih. Međutim, vertikalni položaj vratila zahtijeva u
konstrukciji nosećih elemenata da budu proračunati da prime sile od težine rotacijskih
dijelova generatora i silu reakcije vode na turbinsko kolo.

8
 Slika 7. Vertikalni položaj hidrogeneratora

3.2. Ležajevi

Dvije najčešće izvedbe položaja ležaja na vratilu su prikazane na slici 4 Izvedba pod a) je
takozvana izvedba visećeg tipa u kojoj je gornji ležaj vodeći i noseći (kombinirani ležaj) i
nalazi se iznad rotora. Na taj način rotor zajedno s turbinom visi na nosećem ležaju. Vodeći
ležaj nalazi se ispod rotora. Ovaj tip položaja kombiniranog ležaja hidrogeneratora je također
zadan u projektu izgradnje novog generator. Druga izvedba pod b) je takozvana kišobran
izvedba u kojoj generator stoji kao uspravni kišobran oslonjen na noseći ležaj i smješten je
ispod rotora. Vodeći ležaj nalazi se iznad rotora. U obje izvedbe najčešće postoji još jedan
vodeći ležaj koji se nalazi iznad turbinskog kola i on spada po konstrukciji kod proizvođača
turbine. Na slici 8 prikazani su ležajevi samo na generatorskom dijelu vratila.

9
 Slika 8. Najčešći položaj ležajeva na vratilu

Svi ležajevi su klizni samopodmazujući. Smješteni su u tijelu gornjeg i donjeg nosača koje je
ispunjeno uljem. Noseći i vodeći ležajevi spadaju u najodgovornije sklopove generatora, jer
se u njima ostvaruje prenošenje opterećenja od rotora na nepokretni dio generatora.
Neophodan uvjet za siguran rad ležajeva je razdvajanje kliznih površina slojem ulja, tj. treba
osigurati fluidno stanje između kliznih površina. Proces trenja se odvija u sloju ulja, a samim
time klizne površine se ne dodiruju. Da bi tanak sloj ulja mogao nositi opterećenje,
neophodno je da se formira zazor između segmenata koji miruju na nosaču i ežajnog zvona
koje rotira i učvršćeno je na vratilo. Zazor je u obliku klina koji se sužava u smjeru okretanja.

3.3. Nosači

Hidrogeneratori su tipični primjeri proizvoda s malom serijskom ili pojedinačnom

proizvodnjom, jer se prema vodotoku za svaku hidroelektranu i prema zahtjevima investitora,
odnosno kupca, zahtijeva i nova konstrukcija generatora. Među dijelovima koje zahtijevaju
novu konstrukciju je i gornji nosač. Prema projektu gradnje nove hidroelektrane za izradu
velikog generatora (nominalna snaga 11 MVA) potrebno je konstruisati i gornji nosač
kombiniranog ležaja.

Cijeli nosač se izrađuje tehnologijom zavarivanja osim kod rastavljive izvedbe ruku od tijela
nosača koje se spajaju vijčanom vezom. Odabrano je da nosač ima četiri ruke i da se oslanjaju

10
na istim pozicijama (po vertikali) kao i kućište statora na četiri temeljna bloka u betonu. Ruke
su napravljene kao zavarena kutijasta konstrukcija zbog veće krutosti i potrebe za spajanjem
ostalih dijelova, kao što su cijevi i bakreni vodiči, uzduž bočnih stranica ruku. Ruke su
zatvorene i zbog manjeg utjecaja korozije unutar konstrukcije i manje površine za bojanje
nosača. Oblikovanje zavarene konstrukcije nosača napravljeno je prema mogućnostima izrade
zavara na nosaču, prema povoljnom položaju zavara obzirom na naprezanja, redoslijedu
zavarivanja, a debljine limova su nastojane biti što ujednačenije zbog samo dobave materija,
odnosno brzine izrade. Uz navedeno, treba se voditi računa i na ukupnu masu zavarene
konstrukcija koja je u projektu planirana do oko 8t. Zavarena konstrukcija se izrađuje izvan
tvornice a cijena izrade se određuje najviše prema masi konstrukcije i prema kompliciranosti
oblika zavara (kutni zavar je jeftiniji za izradu jer nema prethodne strojne obrade za razliku od
V zavara). Posebna pažnja usmjerena je na dodatke za strojnu obradu tokarenjem što je
vidljivo na crtežima zavara nosača i lonca.

Prema slici 7, za slučaj brzine vrtnje n=50 o/min i za frekvenciju vrijednosti f=50 Hz, broj
para polova za ovaj tip generatora je p=60, odnosno 120 polova. Rotor hidrogeneratora se
izvodi uvijek s izraženim polovima na kojima je smješten koncentrirani uzbudni napon, te kao
takav može imati jako velik promjer pri čemu su brzine znatne. Tako i ovi rotori mogu biti
jako napregnuti centrifugalnom silom, no ne u tolikoj mjeri kao kod turbogeneratora.
Uobičajena izvedba hidrogeneratora sadrži više od dva para polova. Glavni problem prilikom
modeliranja generatora s istaknutim polovima je razmak između polova, zračni raspor na
generatoru je najmanji duž d osi, a najduži raspor se proteže preko q osi. Posljedica takvog
dizajna je nejednolika raspodjela magnetskog toka u zračnom rasporu. Tok varira između
svog minimuma i maksimuma kao što je prikazano na slici 4. Zbog toga dolazi do problema u
projektiranju, jer ne vrijedi svojstvo da su inducirana elektromotorna sila i gustoća
magnetskog toka u fazi, kao što je to slučaj u turbogeneratoru.

11
 Slika 7. Promjena vrijednosti reluktancije ovisno o poziciji rotora

Hidrogeneratori se grade sa istaknutim polovima na rotoru, od sasvim sporohodnih do

brzohodnih sa p = 2. Što je manja brzina obrtanja dozvoljava se veći prečnik rotora, oper
ograničen mehaničkim naprezanjima usljed centrifugalnih sila. Ova mehanička naprezanja su
tolika da se ne zahtijeva ravnomjerna raspodječa namotaja po obimu rotora, pa se zato onda
prelazi na rotor sa istaknutim polovima. Kod ove vrste generatora izraženi su mehanički
problemi u posgledu konstrukcije rotora zbog velike periferne brzine pri zaletanju i nosećih
ležišta grupe sa vertikalnim vratilom na kojima leži težina cijelog obrtnog dijela i dr.
Generatori većih snaga, čije su brzine obrtanja relativno manje postavljaju se vertikalno, a
hlađenje je kombinovano voda-vazduh.

Hidroelektrana je postrojenje u kojem se potencijalna energija vode najprije pretvara u

kinetičku energiju njezinog strujanja, a potom u mehaničku energiju vrtnje vratila turbine te,
konačno u električnu energiju u električnom generatoru. Hidroelektranu u širem smislu čine i
sve gra evine i postrojenja, koje služe za prikupljanje (akumuliranje), dovo enje i odvo enje
vode (brana, zahvati, dovodni i odvodni kanali, cjevovodi itd.), pretvorbu energije (vodne
turbine, generatori), transformaciju i razvod električne energije (rasklopna postrojenja,
dalekovodi) te za smještaj i upravljanje cijelim sistemom (strojarnica i sl).

12
 Slika 7. Shema hidroelektrane

Ako postoji ravnoteža između proizvodnje i opterećenja u električnoj mreži, mrežna

frekvencija će biti stabilna i unutarnji ugao generatora će se zadržati konstantnim. Ako se
pojavi neravnoteža, unutarnji ugao generatora će pretrpjeti neke promjene i mogu nastati dvije
situacije. Novo stabilno stanje biti će dostignuto nakon što poremećaj potpuno iščezne ili
unutarnji ugao generatora se ne stabilizira i generator će se kretati sinhrono u odnosu na
ostatak mreže. Zato se uvodi zaštita od ispada iz sinhronizma kako bi detektirala taj slučaj.

Relej je zaštitni uređaj koji trajno nadzire (mjeri) odre enu električnu ili neelektričnu veličinu,
te pri unaprijed odre enoj vrijednosti izaziva naglu promjenu u jednom ili više komandnih ili
signalnih strujnih krugova (isključuje prekidač, isključuje uzbudu generatora, zatvara
brzozatvarajući ventil u sistemu za dovod pare turbini, prebacuje vlastitu potrošnju elektrane
na drugi izvor napajanja...)Odnosno, njegov zadatak je daisključi dio elektroenergetskog
sistema ili da generira signal opasnosti u slučaju pojave kvara ili smetnje u pogonu
elektromagnetnog sistema. Za zaštitu sinhronih generatora relejna zeštita se dijeli na: distantna
zaštita, termička zaštita, podnaponska zaštita, nadnaponska zaštita, podstrujna zaštita,
nadstrujna zaštita itd.

Hidroelektrična energija, takođe nazvana hidroenergija, električna energija proizvedena iz

generatora koje pokreću turbine koje pretvaraju potencijalnu energiju padajuće vode ili vode
koja brzo teče u mehaničku energiju. Početkom 21. stoljeća, hidroelektrana je bila najšire

13
korišteni oblik obnovljive energije. U 2019. činio je više od 18 posto ukupnog svjetskog
kapaciteta za proizvodnju električne energije.

U proizvodnji hidroelektrične energije, voda se sakuplja ili skladišti na višoj nadmorskoj

visini i vodi prema dolje kroz velike cijevi ili tunele (vodovodne cijevi) do niže nadmorske
visine. Na kraju svog prolaska niz cijevi, voda koja pada uzrokuje rotaciju turbina. Turbine
zauzvrat pokreću generatore, koji pretvaraju mehaničku energiju turbina u električnu.
Transformatori se zatim koriste za pretvaranje naizmjeničnog napona pogodnog za generatore
u viši napon pogodan za prijenos na velike udaljenosti. Struktura u kojoj se nalaze turbine i
generatori, i u koju se ulaze cijevi ili cijevi, naziva se elektrana.

Slika 8. Turbina

3.4. Rotor

Sinkhoni generator s istaknutim polovima, odnosno hidrogenerator sastoji se od dva glavna

dijela: statora i hidrorotora. Na statoru se nalazi armaturni namot koji miruje dok je na rotoru
uzbudni namot odnosno radni dio generatora.
Rotor hidrogeneratora uvijek se izvodi s istaknutim magnetskim polovima. Zbog velikih
mjera i mase, hidrogeneratori se u tvornicama grade od više dijelova, koji se nakon prijevoza
na mjesto ugradnje spajaju i ispituju prije puštanja u pogon. Hlade se zrakom u zatvorenom

14
krugu s vodnim hladnjacima, a postoje i izvedbe s izravnim hla enjem namota vodom. Velike
brzine pobjega vodnih turbina zahtijevaju visok stupanj sigurnosti mehaničke konstrukcije
rotora i provjeru mehaničke ispravnosti pokusom vitlanja.

Slika 8. Vađenje rotora hidrogeneratora kod popravka (remonta) u Hidroelektrani Đale

Rotor hidrogeneratora sastoji se od osovine, jarma motora i istaknutih polova s namotom.

Svaki pol ima svoju jezgru, uzbudni namot i polno stopalo koje zatvara svitak uzbudnog
napona s vanjske strane. Namoti su kod hidrorotora izvedeni od bakrenih vodiča okruglog ili
profilnog oblika, a mogu biti složeni u jedan ili više slojeva. Nalaze se na istaknutim
polovima složeni tako da po obodu naizmjenično slijede južni i sjeverni magnetski pol. Na
slici 9 prikazana je skica hidrorotora s 4 pola te način spajanja uzbudnog namota. Rotor na
sinhronom stroju, generatoru i motoru, sastoji se od osovine, jarma rotora, uzbudnih namota,
jezgre pola i polova na kojima se nalaze uzbudni namoti.

Rotori generatora snage do 1 MVA izrađuju se od dinamo-limova. Lim potreban za

konstrukciju rotora izrezuje se iz jednog komada, gdje su polovi i jaram napravljeni u jednom
komadu. Time se postiže velika čvrstoća rotora što je potrebno kako bi rotor mogao izdržati
velika mehanička naprezanja tokom višegodišnje upotrebe. Kod strojeva većih snaga, polovi
se mogu ugraditi na jaram rotora pomoću više metoda, najpopularnija je lastin rep.

15
 Slika 9. Dijelovi četveropolnog rotora s istaknutim polovima

Osim uzbudnog se na tijelu hidrorotora, točnije na polnoj papuči ugrađuje i prigušni namot.
Njega čine metalni štapovi u uzdužnim utorima na polnim nastavcima bočno s obje strane
međusobno povezani kratkospojenim prstenima. Uloga prigušnog namota koji se još naziva
kratkospojeni kavez rotora, je:

- smanjivanje dodatnih gubitaka i prenapona u prijelaznim stanjima

- prigušenje njihanja rotora nastalih zbog poremećaja u mreži

- asinhrono pokretanje trofaznog sinhronog motora

Položaj prigušnog namota na polnoj papuči vidljiv je na slici 9. Uloga polne papuče je
oblikovanje zračnog raspora.

Statorski magnetski krug izvodi se u obliku šupljeg valjka sastavljenog od međusobno

izoliranih limova koji se naziva i statorski paket. Na unutrašnjem obodu statorskog paketa
nalaze se uzdužni utori u koje se ulaže dvoslojni, trofazni, armaturni namot. Dijelovi paketa
između utora paketa nazivaju se zubi dok se preostali dijelovi izoliranih limova nazivaju
jaram. Statorski namoti dijele se na :

- jednofazne ili višefazne

- jednoslojne ili dvoslojne

16
Generatori velikih snaga s istaknutim polovima imaju veliki promjer rotora pa je nužno
između jarma rotora i osovine postaviti glavinu ili zvijezdu rotora koja će poslužiti kao
mehanička veza između jarma i osovine. Osovina se vrti u ležajima, a može biti postavljena
horizontalno ili vertikalno, što je češći slučaj kod generatora s istaknutim polovima. Dizelski i
turbogeneratori su u pravilu gotovo uvijek horizontalne izvedbe.

Uticaj istaknutih polova

Najvažnija stvar izvedbe generatora s istaknutim polovima je nejednoliki zračni raspor na
rotoru. Kao posljedica nejednolikog zračnog raspora, magnetske reluktancije u uzdužnoj i
poprečnoj osi stroja nisu jednake. Zbog toga se vektor ukupnog protjecanja i vektor indukcije
ne moraju poklapati po smjeru.

Ako se promatra najjednostavniji slučaj, a to je kada nema uzbude na rotoru, dakle nema ni
uzbudnog protjecanja. Jedino protjecanje u sinhronom stroju dolazi iz armature, te vrijede
sljedeće jednačine:

⃗𝛩⃗⃗⃗𝑓 = ⃗0

𝛩⃗ = ⃗𝛩⃗⃗⃗𝑎
Kod sinhronih strojeva s cilindričnim rotorom smjerovi vektora armaturnog protjecanja i
vektora indukcije se poklapaju, pa je kut opterećenja statora jednak nuli, iz čega slijedi da je i
moment jednak nuli. Na slici 10 prikazani su vektori indukcije i armaturnog protjecanja za
sinhrone strojeve s cilindričnim rotorom u usporedbi sa sinhronim strojem sa istaknutim
polovima.

Slika 10. Vektori indukcije i armaturnog protjecanja sinhronog stroja bez uzbude za a)
cilindrični rotor, b) rotor s istaknutim polovima

17
Kod strojeva s istaknutim polovima zbog manje magnetske reluktancije (magnetskog otpora)
u uzdužnoj osi pola rotora, vektor indukcije ⃗B⃗ se pomiče za kut β od vektora protjecanja
⃗Θ⃗⃗⃗a . Posljedica pomaka vektora indukcije je pojava momenta Mrel koji djeluje na stator
sinhronog stroja. Izraz kojim se opisuje djelovanje reluktantnog momenta je:

U slučaju kada na rotoru postoji uzbuda, vektor ukupnog protjecanja se tada može prikazati

kao suma svih vektora protjecanja, vektora protjecanja u uzdužnoj osi i poprečnoj osi :

Budući da magnetske reluktancije nemaju jednake iznose u uzdužnoj i poprečnoj osi,

vektorima protjecanja će pripadati različiti vektori indukcije . Vektor ukupne

indukcije prikazan je na slici 10 te je jednak sumi vektora indukcije u uzdužnoj i poprečnoj
osi.

𝐵⃗ = ⃗𝐵⃗⃗⃗𝑑 +⃗𝐵⃗⃗⃗𝑞

Slika 11. Stvarni vektori indukcije i protjecanja u uzdužnoj i poprečnoj osi sinhronog stroja s
istaknutim polovima

Na slici 12 prikazani su stvarni valovi protjecanja i indukcije sinhronog stroja s istaknutim

polovima. Slučaj pod a) prikazuje protjecanje u uzdužnoj osi, a pod b) u poprečnoj osi. Bq1
označava osnovni harmonik indukcije u poprečnoj osi.

18
 Slika 12. Prostorni raspored protjecanja i indukcije sinhronog stroja s istaknutim polovima
na uzdužnoj i poprečnoj osi

Reluktantni moment ovisi o položaju protjecanja u odnosu na uzdužnu os stroja. Kada je

protjecanje samo u uzdužnoj osi, ne dolazi do razvijanja reluktantnog momenta, što se može
vidjeti sa slike 13. Najveći iznos reluktantnog momenta javit će se između ta dva položaja.

a) b)
Slika 13. Protjecanje i indukcija samo u jednoj osi sinhronog stroja s istaknutim polovima a) u
uzdužnoj osi, b) u poprečnoj osi

Slika 14 prikazuje reluktantni, osnovni i ukupni moment na sinhronom stroju s istaknutim

polovima u ovisnosti o kutu opterećenja. Reluktantni moment zbraja se momentom koji se
razvija zbog uzbude. Ukupni moment tada više nema sinusoidalan oblik jer dolazi do
povećanja amplitude kao posljedica zbrajanja reluktantnog i uzbudnog momenta.

19
Pojava reluktantnog momenta je omogućila jednu novu vrstu sinhronih strojeva, a to su
strojevi bez rotorskog namota. Uobičajeno su takvi strojevi manjih snaga te se najčešće
izvode kao motori, rjeđe kao generatori. Konstrukcija takvih strojeva je jednostavnija od
standardnih sinhronih strojeva, ali posljedica je znatno manji maksimalni moment.

a Tre
l
)
-π 2π 0 2π π δr
b Tf
)
-π 0 π δr

c T
) -π
0 πδr

Slika 14. Momenti sinhronog stroja s istaknutim polovima: a) reluktantni, b) osnovni, c)

ukupni

Uzbudni sistem hidrogeneratora

Kod generatora velike snage rade se sistemi uzbude stroja kako bi se omogućilo stvaranje
magnetskog polja u stroju čime se osigurava stabilnost generatora na mreži i to na način
brzog reagiranja na poremećaje. Osim toga uzbudom se omogućava upravljanje i zaštita
stroja pomoću regulacije uzbudnog napona, a time i uzbudne struje.
Istosmjerni uzbudnik može biti istosmjerni generator ili istosmjerni generator s produženim
ispravljačem. Radi se tako da se struja iz generatora-uzbudnika dovodi u uzbudni namot
hidrogeneratora preko četkica i kliznih prstenova. Ovaj način uzbude najskuplji je zbog
održavanja i velike cijene istosmjernih uzbudnika te se i postojeći uzbudnici zamjenjuju tako
da se pri obnavljanju starih generatora ugrađuje jedan od novijih sistema uzbude.

Klizni koluti

Uzbudni Uzbudnik
namot
sinhronog
stroja

Slika 14. Shematski prikaz uzbude istosmjernim uzbudnikom

20
U novije vrijeme koristi se sistem statičke uzbude kao što je prikazano na slici 15. U sistemu
je umjesto istosmjernog uzbudnika postavljen tiristorski ispravljač koji ispravlja struju iz
istosmjernog trofaznog izvora. Ispravljač upravlja regulator, a do generatora struja dolazi
preko kliznih koluta i četkica.

Klizni koluti

Uzbudni
namot
sinhronog
stroj Ispravljač s
a regulatorom

Slika 15. Shematski prikaz statičke uzbude

Treći način uzbude je beskontaktna ili samouzbuda generatora koja se koristi za uzbudu
manjih generatora ili onih koji rade na vlastitoj mreži. Glavni uzbudnik je sinhroni generator
kojemu je uzbuda na statoru, a armaturni dio na rotoru. Uzbudnik se zajedno sa ispravljačkim
uređajem postavlja na osovinu generatora i s njom se zajedno vrti. Uzbudna struja se od
uzbudnika do generatora dovodi uzbudnim namotom kao što je prikazano na slici 3.13.
Sinhroni uzbudnik
Rotirajući s armaturom na
ispravljač rotoru
Uzbudni Uzbudni namot
namot uzbudnika
sinhronog
stroja

Slika 16. Shematski prikaz beskontaktne uzbude

Samouzbuda generatora
Samouzbuda generatora ili uzbuda preko shunta koristi izlazne veličine sa statora generatora
kako bi dobila prave veličine za ulazne vrijednosti i postavke automatskog regulatora napona
(AVR). Automatski regulator napona tako može držati vrijednost napona u dozvoljenim
granicama i istovremeno osiguravati da uzbuda stroja radi pravilno. Ovakav pristup je

21
relativno jednostavan i financijski isplativ jer automatski regulator napona zahtijeva pravilnu
uzbudu generatora kako bi mogao normalno raditi.

Jednostavnost samouzbude generatore preko shunta je i najveća mana takve uzbude, budući
da na kvalitetu ulazne snage u automatski regulator napona na promatranom generatoru
utječu promjene u svim ostalim generatorima u sistemu. Kada u sistemu dođe do tranzijentnih
stanja uslijed uključivanja ili isključivanja velikih potrošača, doći će do promjene iznosa
napona i frekvencija sistema. AVR će povećati uzbudnu struju kako bi pokušao održati
zadanu vrijednost napona, međutim ukoliko napon padne ispod određene razine, automatski
regulator napona više neće biti u pogonu. Takav scenarij se najčešće događa kod velikih
kratkih spojeva u mreži kada dolazi do naponskih propada. Automatski regulatori napona u
takvim slučajevima ne mogu održavati napon dovoljno dugo dok se ne otkloni kvar u mreži.

EBS (Excitation Boost System) predstavlja još jedan oblik samouzbudnog sistema generatora
koji ima određeno „pojačanje“ u odnosu na gore spomenuti samouzbudni sistem preko
shunta. Konstrukcijski EBS sistem ima sličan princip rada kao i samouzbudni sistem preko
shunta. Sadrži sklopove za mjerenje napona i snage potrebne za rad automatskog regulatora
napona, te dodatno sadrži modul za upravljanje pojačanjem uzbude i mali uzbudni generator
koji su spojeni na ne-pogonski dio osovine.

Upravljački modul je spojen na automatski regulator napona i daje mu mogućnost da postavi

nekoliko razina dopuštenih uzbudnih struja ovisno o potrebama generatora. Dodatna snaga
omogućava rad uzbudnom sistemu, automatski regulator može održavati napon sve dok neki
od prekidača u mreži ne otkloni kvar i vrati vrijednosti napona i frekvencije u normalno
stanje.

Mali uzbudni generator koji se koristi u ovom sistemu konstrukcijski je sličan uzbudnom
sistemu generatora s permanentnim magnetima. Osnovna razlika je ta da ovaj manji uzbudni
generator nije namijenjen za kontinuiranu opskrbu energijom automatskog regulatora već je
njegova namjena dati energije u izvanrednim kratkoročnim situacijama. Konstrukcija EBS
sistema omogućava dinamički odziv prilikom startanja motora te na kratke spojeve u mreži.
Budući da se od EBS sistema ne zahtijeva kontinuirani rad, oni su jeftinije i konstrukcijski
jednostavnije rješenje, ali su također spremni podnijeti struju kratkog spoja do 3 puta veće od
nazivne struje u generatoru.

22
Prilikom normalnog pokretanja generatora ovi sistemi su izvan funkcije kako ne bi došlo do
neželjenog rasta napona na priključnicama generatora.

3.2. Karakteristike

3.2.1. Karakteristika praznog hoda

Prazni hod je pogonsko stanje generatora u kojem je stroj uzbuđen i vrti se određenom
brzinom. U armaturnom namotu induciraju se elektromotorne sile ali generator nije
opterećen, odnosno stezaljke generatora su otvorene te u armaturnom namotu ne teku struje.
Prikaz praznog hoda predstavljen je shemom sa slike 17.

Statorski
namot

Rotorski
namot
DC

Rotor

Slika 17. Shema spoja sinhronog generatora u praznom hodu

Efektivna vrijednost inducirane elektromotorne sile po fazi računa se po sljedećem izrazu
prema:

U izrazu ∅ predstavlja magnetski tok po polu te on ovisi o protjecanju, odnosno određen je

magnetskom karakteristikom. Slika 18 prikazuje magnetsku karakteristiku sinhronog
generatora. Nelinearnost karakteristike proizlazi iz BH karakteristike magnetskih limova od
kojih je sačinjen rotor generatora. Povećavanjem uzbude sinhroni generator dolazi u
zasićenje.

23
 Φ [VS]
Es [V]

Θ=Θf=Θf0 [A]
If=If0 [A]

Slika 18. Magnetska karakteristika sinhronog generatora u praznom hodu

Karakteristika praznog hoda predstavlja ovisnost napona na stezaljkama generatora u odnosu

na uzbudnu struju generatora u praznom hodu, uz konstantnu brzinu vrtnje.
𝑈 = 𝑓(𝐼𝑓),𝑛 = 𝑘𝑜𝑛𝑠𝑡.

Karakteristika praznog hoda generatora ista je kao magnetska karakteristika protjecanja.

Slika 18. prikazuje karakteristiku praznog hoda generatora gdje se uzbudna struja povećava
od 0. A do vrijednosti uzbudne struje za koju generator poprima napon veći od nazivnog, te
se potom uzbudna struja smanjuje do 0 A. Kada se uzbudna struja smanji do 0 A, napon ne
pada na 0 V nego ostaje na niskoj vrijednosti što je posljedica magnetske remanencije, pa se
taj napon zove napon remanencije ili remanentni napon. Remanentni napon je izravna
posljedica histereze magnetskog materijala od kojih su napravljeni magnetski limovi koji čine
rotor. Spomenuta pojava se može primijetiti na stvarnoj mjerenoj karakteristici praznog hoda.

24
 4. ZAKLJUČAK

Generatori su električni strojevi koji mehaničku energiju pretvaraju u električnu energiju.

Najzastupljenija je izvedba generatora kao rotacijskog stroja, koji se sastoji od nepokretnog
vanjskog dijela (statora) unutar kojeg se nalazi okretni dio (rotor) koji se okreće vanjskim
pogonskim strojem. Sinhroni generator je onaj u kojem je rotor stalni magnet ili
elektromagnet. Naziva se sinhronim, budući da svaki pojedini okret rotora izaziva uvijek isti i
cjelobrojni broj perioda induciranog napona, dakle inducirani napon se sinhrono mijenja
skladno zakretanju osovine rotora. Sinhroni generator može na rotoru imati jedan magnet (ili
elektromagnet), dakle to je rotor s dva magnetna pola, odnosno s jednim parom polova, a
može imati i nekoliko magneta, dakle nekoliko pari polova.Hidrogenerator je električni
generator, redovito trofazni sinkroni, tjeran vodnom turbinom. Sinhrona brzina vrtnje
određena je vrstom vodne turbine i ovisi o hidrauličnim prilikama. Osovina hidrogeneratora
obično je okomita, a vrlo rijetko vodoravna. U takozvanoj cijevnoj izvedbi generator i turbina
čine cjelinu, jer je generator ugrađen u posebno kućište (takozvano kruška) ispred turbine,
koje je u vodoravnom položaju potopljeno u vodotok. Rotor hidrogeneratora uvijek se izvodi
s istaknutim magnetskim polovima. Zbog velikih mjera i mase, hidrogeneratori se u
tvornicama grade od više dijelova, koji se nakon prijevoza na mjesto ugradnje spajaju i
ispituju prije puštanja u pogon. Hlade se zrakom u zatvorenom krugu s vodnim hladnjacima, a
postoje i izvedbe s izravnim hlađenjem namota vodom.

25
 5. LITERATURA

Ehvad Genga, Generatorse zaštite, Završni rad, Internacionalni fakultet u Travniku, Travnik, 2019

Prof. emer. dr. sc. Ivan Ilić i sur., Metodologija određivanja korisničke pogonske karte hidroagregata,
Istraživački rad, Zagreb, 2007

https://www.britannica.com/science/hydroelectric-power

https://www.usgs.gov/special-topics/water-science-school/science/
hydroelectric-power-how-it-works

26