MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA

POLICIJSKA AKADEMIJA
VISOKA POLICIJSKA ŠKOLA

MODEL TRENINGA SPECIJALISTIČKE OBUKE S

NAGLASKOM NA OBRANU OD NAORUŽANOG I
NENAORUŽANOG NAPADAČA
(završni rad)

Student: Vedran Dukić

Studij: Stručni studij kriminalistike

Zagreb, 2020.
 MINISTARSTVO UNUTARNJIH POSLOVA
POLICIJSKA AKADEMIJA
VISOKA POLICIJSKA ŠKOLA

Student: Vedran Dukić

MODEL TRENINGA SPECIJALISTIČKE OBUKE S NAGLASKOM NA

OBRANU OD NAORUŽANOG I NENAORUŽANOG NAPADAČA
(završni rad)

Povjerenstvo za ocjenu i obranu završnog rada:

Mijo Mendeš mag. cin., predsjednik ________________________

potpis

dr. sc. Hrvoje Filipović, član ________________________

potpis

dr. sc. Marijan Jozić, član-mentor ________________________

potpis

Datum obrane rada: 02. rujan 2020. godine

IZJAVA o autorstvu i davanju odobrenja
za objavljivanje rada u digitalnom repozitoriju

IZJAVA O AUTORSTVU

Ja, VEDRAN DUKIĆ, izjavljujem da sam autor završnog rada pod nazivom MODEL TRENINGA
SPECIJALISTIČKE OBUKE S NAGLASKOM NA OBRANU OD NAORUŽANOG I
NENAORUŽANOG NAPADAČA

Potpisom jamčim:
- predloženi rad je isključivo vlastiti rezultat,
- korišteni radovi i mišljenja drugih autora/ica jasno su navedeni te označeni u tekstu i popisu
literature,
- tijekom pisanja rada poštivana su pravila znanstvenog i akademskog rada.

Potpis:

IZJAVA O DAVANJU ODOBRENJA ZA OBJAVLJIVANJE RADA U DIGITALNOM

REPOZITORIJU

Izjavljujem da dajem odobrenje za objavljivanje mog završnog rada u digitalnom repozitoriju

Knjižnice Visoke policijske škole bez vremenskog ograničenja i novčane naknade.

Potpis:

U Zagrebu, 2020. godine.

SAŽETAK

U ovom radu su demonstrirani te slikovno popraćeni neki od najčešćih potencijalnih

napada na policijske službenike, nalazili se oni u službi ili izvan nje, te načini kako upotrijebiti
svoje tijelo, odnosno tjelesnu snagu kao oružje protiv napadača.
Kroz razne tehnike samoobrane prikazan je model treninga specijalističke obuke
policijskih službenika s naglaskom na obranu od naoružanog i nenaoružanog napadača. Ovim
radom predstavljeni su modeli obuke samoobrane od golorukog napadača, napadača koji koristi
hladno oružje (nož) i vatreno oružje. Svaka od navedenih situacija prezentirana je kroz nekoliko
metoda za savladavanje napadača te dovođenje u nama povoljan položaj.
Svaki policijski službenik će se barem jednom naći u nekoj od gore navedenih
problematika. Iz tog razloga proizlazi značaj samoga rada, a to je da djeluje edukacijski i ujedno
motivacijski. Prezentiranim modelom treninga spriječavamo negativan ishod za policijskog
službenika (teško ozljeđivanje), te se brinemo za spremnost, motiviranost, odlučnost i situacijsku
profesionalnost policijskog službenika kod samog postupanja. Prezentirani skup tehnika za
praktično primjenjivu samoobranu daje adekvatne odgovore za svaku od faza sukoba i nasilja te
uvelike olakšava postizanje visokog stupnja agilnosti i koordiniranog postupanja u kratkom
vremenu.
Cilj ovog rada je ispravnim tehnikama dovesti samoobranu policijskog službenika na
razinu podsvjesne sposobnosti reagiranja na napad bez razmišljanja u stresnim situacijama.

Ključne riječi: Samoobrana, policijska samoobrana, taktika, modeli treninga samoobrane, zaštita,
napad.
SADRŽAJ

1. Uvod ............................................................................................................................................ 1

2. Ljudsko tijelo kao oružje ............................................................................................................. 2

3. Vitalne točke ............................................................................................................................... 7

4. Uloga samoobrane i sigurnost u obavljanju policijskih poslova ................................................. 9

5. Modeli treninga samoobrane ..................................................................................................... 13

5.1. Tehnike obrane od nenaoružanog napadača....................................................................... 13

5.2. Tehnike obrane kod naoružanog napadača ........................................................................ 19

5.2.1. Tehnike obrane od hladnog oružja – nož ........................................................................ 20

5.2.2. Tehnike obrane od kratkog vatrenog oružja – pištolj ...................................................... 26

5.3. Taktika policijskog postupanja u situacijama različite kompleksnosti kod napada i obrane
od naoružanog i nenaoružanog napadača .................................................................................. 33

6. Primjer iz prakse........................................................................................................................ 35

7. Zaključak ................................................................................................................................... 38
1. Uvod

U današnje vrijeme suočeni smo sa sve češćim napadima na policijske službenike od strane
nenaoružanih napadača. Tijekom napada, napadači najčešće ne biraju ni sredstva ni metode.

Mnogi policijski službenici danas su dobro obučeni za upotrebu vatrenog oružja. Međutim,
jednako važno je biti osposobljen za nenaoružane borbene situacije. Ako policijski službenik stupi
u kontakt s opasnom osobom, koja ima namjeru ubiti ili nanijeti teške tjelesne ozljede kako bi
izbjegla privođenje ili uhićenje, policijski službenik bi mogao upotrijebiti svoje vatreno oružje
kako bi tu prijetnju priveo kraju. Međutim, što ako nisu ispunjeni svi zakonski uvjeti za uporabu
vatrenog oružja ili se oružje zaglavi, ponestane streljiva ili nema vremena za izvlačenje oružja iz
holstera? U tom su slučaju nenaoružane borbene vještine od izuzetnog značaja za policijskog
službenika.

Kako se navodi u Pravilniku o načinu postupanja policijskih službenika „Policijski

službenik ovlašten je uporabiti tjelesnu snagu radi svladavanja otpora osobe koja remeti javni red
i mir ili koju treba dovesti, privesti, zadržati ili uhititi, spriječiti u samoozljeđivanju, radi odbijanja
napada na sebe ili drugu osobu, na objekt ili prostor koji osigurava te radi sprječavanja
samovoljnog udaljavanja osobe s određenog mjesta. Pod uporabom tjelesne snage
podrazumijevaju se: udarac dijelom tijela, zahvat, i druge vještine obrane ili napada kojima se
prisiljava na poslušnost određena osoba kada su za to ispunjeni Zakonom propisani uvjeti.
Policijski službenik će primijeniti onaj oblik tjelesne snage s kojim se s najmanje štetnih posljedica
postiže cilj njezine primjene.“ 1

Tehnike koje ću upotrebljavati u ovome radu stečene su osobnim višegodišnjim radnim

iskustvom u Policijskoj upravi Zagrebačkoj te treniranjem i obučavanjem u sportskom klubu „Cro
ryu ju-jitsu“, pod vodstvom Zvonka Tubić, koji je usko specijaliziran za tehnike samoobrane od
naoružanog i nenaoružanog napadača.

1
Pravilnik o načinu postupanja policijskih službenika, NN 89/2010, članak 129.

1
2. Ljudsko tijelo kao oružje

Ljudsko tijelo raspolaže velikim brojem oružja koja treba samo znati pravilno upotrijebiti.2
Naše ruke su najbrže i najpreciznije oružje na ljudskome tijelu i najbitniji su element kod
samoobrane, dok se također koriste i drugi dijelovi tijela koji su nam potrebni u datom trenutku ne
bi li se obranili od predstojećeg napada, a to mogu biti i ostali dijelovi tijela kao što su noge i glava.

Šaka je najefikasnije oružje na tijelu za borbu ako se pravilno koristi jer u protivnom može
doći do težih tjelesnih ozljeda. Prste šake treba postepeno savijati, od malog prsta prema kažiprstu,
čvrsto ih stisnuti i tek onda palac stisnuti preko njih. Nadlanica mora biti poravnata s podlakticom,
inače dolazi do lakih ozljeda. Sa šakom se udara s prva dva članka (članci od kažiprsta i srednjeg
prsta) koji su najjači i najčvršći. Da bi uvježbali mišiće šake osnovna vježba su sklekovi na
zatvorenim šakama, lupanje u vreću za boks i dodatna vježba za šaku i prste je uranjati ruke u
posudu napunjenu rižom kao da tražimo predmet u istoj.

Slika 1 (Modrić, 1988., Obrani se sam; 30)

2
Modrić Ž., (1988). Obrani se sam; 29

2
 Šaka čekić se koristi kada je protivnik sagnut te se udarac izvodi odozgo prema dolje. Šaka
mora biti pravilno stisnuta. Udara se označenim djelom te je mogućnost ozljede svedena na
minimum. Šaka čekić vrlo je efikasna kod udarca u potiljak.

Slika 2 (Modrić, 1988., Obrani se sam; 31)

Vanjski brid šake je najsnažnije oružje ruke. Udarac se zadaje vanjskim bridom šake ispod
malog prsta. Vanjski brid šake je vrlo koristan kod blokade udaraca kao što su kroše ili napad s
nožem. Kod navedenog udarca prsti šake su spojeni dok je palac savijen pod 90 stupnjeva.

Slika 3 (Modrić, 1988., Obrani se sam; 32)

3
 Unutarnji brid šake je također vrlo snažno oružje, najčešće se koristi kontroliranim
udarcem u vrat gdje treba vrlo dobro paziti na protivnika jer vrlo lako dolazi do loma dušnika.
Također, unutarnji brid šake možemo vrlo efikasno koristiti kod savladavanja ruke protivnika koji
nam drži nož pod vratom. Kod ovog udarca, palac se odvaja od ispružene šake i polukružno je
savijen, ostali prsti su spojeni i također polukružno savijeni.

Slika 4 (vlastiti izvor)

Dlan je odlično oružje za napad u lice, pogotovo za one koje nemaju istreniran udarac
šakom, manja mogućnost ozljede, najčešće se gađa lice protivnika ili u manjem omjeru u prsni
koš.

Slika 5 (Modrić, 1988., Obrani se sam; 33)

4
 Lakat je vrlo čvrst i efikasan u bliskoj borbi. Udarac laktom zadaje se oštrim i kratkim
trzajem.

Slika 6 (Modrić, 1988., Obrani se sam; 33)

Stopalo ili vrh noge najčešće se upotrebljava kod udarca nogom (mae geri). Kod
samoobrane stopalo je obučeno u cipelu te je lakše za udariti protivnika i površina udarca je nešto
veća, a dok smo bosi, na udarac treba paziti te povlačiti prste prema sebi da ne bi došli do ozljeda
istih.

Slika 7 (Modrić, 1988., Obrani se sam; 34)

5
 Koljeno kao i lakat vrlo efikasno oružje za borbu izbliza. Koljeno se najčešće koristi za
udarac u genitalije, abdomen i u glavu kada je protivnik ispod našeg težišta.

Slika 8 (Modrić, 1988., Obrani se sam; 35)

Ovdje smo naveli dijelove tijela koje ću koristiti kao svoje oružje u svrhu obrane od
naoružanog ili nenaoružanog napadača

6
3. Vitalne točke
U prethodnom djelu objašnjeni su dijelovi tijela koji se koriste najčešće u samoobrani te
kako navedene dijelove tijela koristiti kao oružje. Dakako, da bi udarac imao svrhu da ne lupamo
s rukama i nogama bez imalo smisla, trebalo bi poznavati vitalne točke na čovjeku da znamo gdje
zadati kritičan učinkovit udarac.

Samoobrana je učinkovita samo ako sa što manje udarca zada dovoljno boli napadaču da
se isti povuče i odustane od daljnjeg napadana na nas. Cilj samoobrane nije da se mi borimo,
hrvamo s protivnikom, jer u tom cijelom događaju ne znamo točno što se događa oko nas i da li
protivnik ima još nekog uza sebe koji bi mu mogao pomoći da nas napadne. U daljnjem tekstu
prikazat ću vitalne točke na ljudskome tijelu sprijeda (slika 9).

Slika 9 (Modrić, 1988., Obrani se sam; 36)

7
Vitalne točke ljudskog tijela straga (slika 10)

Slika 10 (Modrić, 1988., Obrani se sam; 37)

8
4. Uloga samoobrane i sigurnost u obavljanju policijskih poslova

Uloga samoobrane u policijskom poslu je vrlo ključni element. Kako bi svaka zadaća,
svako postupanje bilo uspješno obavljeno treba se pobrinuti da je policijski službenik obrazovan,
utreniran, motiviran i disciplinaran. Tek je tada vjerojatnost uspješne intervencije na svome
vrhuncu.

Za primjenu bilo kojih tehnika samoobrane moramo znati zakonske osnove za uporabu
istih. Uvjeti za primjenu sredstava prisile opisani su u čl. 81, 82, 83 i 84 Zakona o policijskim
poslovima i ovlastima, te čl. 127, 128, 129, 130, 131 i 132 Pravilnika o načinu postupanja
policijskih službenika.

Slika 11 (Blažek, 1996., Sigurnost u intervenciji policije; 13)

9
 Policijski službenik prije svega treba dobro poznavati zakon Republike Hrvatske da bi u
datom trenutku mogao donijeti ispravnu odluku u postupanju da ne bi bilo prekoračenja sile ili
sličnih krivih odluka koje bi na kraju policijskog službenika koštalo nekim disciplinskim mjerama
ili u najgorem slučaju, prekida službe.

Podizanjem razine svijesti raznim obukama samoobrane, podižemo razinu samouvjerenosti

što uveliko utječe na razinu postupanja. Policijski službenici ako vjeruju u sebe i svoje sposobnosti
biti će odlučniji kod samog postupanja te će biti autoritativni kod izdavanja zapovijedi prema
građanima, a ako policijski službenik ima tu dozu samopouzdanja, građanin će prije poslušati
zapovijed nego od nekog tko nije toliko siguran u sebe.

Jedna od temeljnih zadaća policijskog službenika je „zaštita života, prava slobode i

nepovredivost osobe“3. Da bi policijski službenik mogao zaštiti nečiji život, prvo mora naučiti
zaštititi svoj tjelesni integritet, a tu dolazi do izražaja borbene tehnike samoobrane. Treniranjem
samoobrane ne uvježbavamo samo obraniti sebe od predstojećih napada, nego obraniti nekoga
kome je prijeko potrebna pomoć jer taj napad ćemo preusmjeriti na sebe i dovesti svoj tjelesni
integritet u opasnost.

Najbolja samoobrana je ona kada se ne izlažemo bespotrebnom riziku te ne dovodimo u

opasnost sebe i ostale oko sebe. Da bi smanjili rizik kod policijskog postupanja trebali bi slijediti
neka opća pravila o sigurnosti djelovanja. Opća pravila sigurnosti djelovanja i kako ih uvježbati
dao je Blažek:

Sigurnost u sebe. Ako je policajac siguran u sebe, zna se što treba učiniti i koje radnje treba
poduzeti, njegova procjena stupnja opasnosti i situacije bit će preciznija tj. objektivnija, dakle
primjerenija stvarnosti.

Sigurnost u kolegu. Uvježbanost podrazumijeva povjerenje u kolegu ili kolege

Procijeniti zakonitost. Policajac treba prilagoditi svoj način reakcije pravnim normama. Na
policajcu je da prepozna situaciju u kojoj djeluje s pravnog gledišta (radi li se o očitom prijestupu,
provjeri identiteta ili dr.)

Stvoriti predodžbu – vizualizirati. Stvaranje ispravne predodžbe mogućih okolnosti u kojima će

se intervencija odvijati također doprinosi sigurnosti tijekom intervencije.

3
Zakon o policijskim poslovima i ovlastima NN 76/09, 92/14, 70/19, članak 3, stavak 1, točka 1.

10
 Odabir učinkovitih metoda djelovanja. Primjena sredstava prisile usmjerena je zakonom, no ne
treba zaboraviti da i prije uporabe sile i druge tehnike mogu biti učinkovite kao razgovor,
profesionalno ponašanje i sl.4

Upoznati smo da je svaka intervencija specifična na svoj način i da ni jedna intervencija

nije identična, pa čak i one koje su nam „rutinske“. Primjerice, da uzmemo 10 intervencija o
dojavama „buke i galame“ ni jedna nije bila ista, slična da, ali ista ne. Da bi smanjili moguće
greške u samom postupanju te smanjili rizik za policijskog službenika, svaka dojava bi se trebala
temeljito zaprimiti. Dojava za buku i galamu je opširna. Može biti da netko glasno viče, pušta
glasnu muziku, a može biti da netko glasno zapomaže, to su neke razlike koje su bitne u hitnosti
policijskog postupanja i dolaska na samo mjesto događaja.

Na slici 12 Blažek je odlično prikazao shematski prikaz kako odraditi sigurnu intervenciju.

Slika 12 (Blažek, 1996., Sigurnost u intervenciji policije; 9)

4
Blažek Nj., (1996), Sigurnost u interevnciji policije; 8

11
Nastavak shematskog prikaza na ulogu funkcije policajca tijekom intervencije (slika 13).

Slika 13 (Blažek, 1996., Sigurnost u intervenciji policije; 11)

12
5. Modeli treninga samoobrane

Kako smo naveli i objasnili, sigurnost policajca je na prvome mjestu jer policajac da bi
mogao zaštiti druge, mora znati zaštiti sebe. U ovome poslu, nepredvidive situacije su uvijek
prisutne i na neke stvari se ne možemo uvijek pripremiti što s ljudskim resursima (pojačanjem),
što s opremom (palica, neprobojni prsluk i dr.). Moramo biti spremni sami sebe pripremiti na takve
situacije treniranjem i uvježbavanjem raznih borbenih tehnika.

Modeli treninga, odnosno modeli tehnika samoobrane koje ću ovdje prikazati neki su od
najčešćih s kojima se policijski službenik susreo ili s kojima bi se tek mogao susresti. Ovim
tehnikama ću prikazati kako savladati napadača brzo i efikasno te kako vršiti kontrolu nad njim.
Tehnike koje će se ovdje prikazivati neće biti prikazane vezivanjem napadača nego samo
onesposobljavanjem za daljnji napad te dovođenjem pod našu kontrolu.

5.1. Tehnike obrane od nenaoružanog napadača

Napad krošeom - kod napada krošeom vrlo je bitno spriječiti udarac koji je nama
namijenjen. Kroše se izvodi na relativnoj blizini kada je smanjena mogućnost izbjegavanja udarca.
Ako idemo izbjegavati udarac povlačenjem glave unazad, što je većini instinktivno reagiranje,
možemo samo pogoršati situaciju po sebe da prilikom izbjegavanja udarca ne odreagiramo
dovoljno brzo, napadačeva šaka prođe te zadobijemo udarac (najčešće u predjelu brade) te
možemo lako završiti u „knockdownu“.

Kod izvođenja svake tehnike, ruke nisu u gardu, jer time odajemo dojam da smo
spremni za „sparing“, nego su u visini prsnog koša radi mogućnosti brzog reagiranja uz
lagani raskoračni stav.

13
 Tehnika 1 - Napadač nas udara desnim krošeom, njegova ruka se blokira (shuto-uke) s
prednjom rukom (lijevom, ako smo u lijevom gardu) na predjelu lakta (slika 14). Nakon toga s
obje ruke udaramo protivnika u vrat vanjskim bridovima podlaktice, gađamo karotide radi trenutne
boli i spuštamo u istome momentu svoju bradu na prsa, hvatamo se za svoje šake, čvrsti stisak
(slika 15).

Slika 14 (osobna arhiva) Slika 15 (osobna arhiva)

Slika 16 (osobna arhiva) Slika 17 (osobna arhiva)

Udarac koljenom protivnika u genitalije da ga dovedemo ispod našeg težišta i kontrola s rukama
njegove glave (slika 16) nakon čega zadajemo udarac koljenom u glavu (slika 17).

14
 Tehnika 2 – kod udarca krošeom je ista kao kod prve tehnike sve do faze udarca koljenom
u genitalije. Nakon što udarimo napadača koljenom u genitalije (iz lijevog garda), promjena garda
tako da je prednja noga koja je ruka dalje (u ovom slučaju desna ruka). Ubacujemo lakat unutra da
se ne može podići (slika 18) i dokoračnom tehnikom unazad rušimo protivnika (slika 19).
Fiksiramo ga koljenom pritiskom na leđa (slika 20), nakon čega zadajemo udarac u vrat ako je
prijeko potreban, podižemo se i gledamo oko sebe te kontroliramo situaciju da ne riskiramo napad
s leđa dok smo na protivniku.

Slika 18 (osobna arhiva) Slika 19 (osobna arhiva)

Slika 20 (osobna arhiva)

15
Obrana od napada povlačenjem za rever ili majicu

Do ovog napada najčešće dolazi kada nas napadač želi povući za majicu ili držati pod
njegovom kontrolom te nas prima s jednom rukom za rever, odnosno majicu. Naš cilj je staviti
napadača pod našu kontrolu. To ćemo napraviti tako da ako nas napadač prima sa svojom desnom
rukom za majicu, našom prednjom rukom (lijevom) hvatamo za kimono/rukav, vršimo kontrolu
njegove desne ruke (slika 21). Lakat naše prednje ruke je unutra, podižemo svoju desnu ruku u

Slika 21 (osobna arhiva) Slika 22 (osobna arhiva)

gard, štiteći tako glavu, napadamo glavu sa šakom ili dlanom, povlačimo je nazad u gard, nakon
čega vršimo hvat njegovog kimona/majice (slika 22). Nakon toga zadajemo udarac koljenom u
genitalije, nakon čega mijenjamo gard - desna noga nam je prednja noga, desna ruka nam je dalje

Slika 23 (osobna arhiva)

16
(slika 23). Dugačkim koracima svlačimo napadača na tlo. Stisnemo šakom protivnika u leđa u
predjelu lopatice i tako fiksiramo napadača, lagano se rotiramo u desnu stranu i radimo fiksaciju
lijevim koljenom na čašicu ramena (slika 24). Stabiliziramo se, nakon čega lijeva ruka koja drži
napadačevu desnu ruku, gura prema naprijed dok je desna ruka iznad ruke napadača i vuče prema
nazad te raskida hvat. Radimo kontra sile, raskidamo hvat.

Slika 24 (osobna arhiva)

Ovisno od situacije do situacije i u kojoj okolini se nalazimo, ovdje možemo vrlo lako
pristupiti vezivanju ili ako nismo sigurni da vezivanje možemo izvršiti na siguran način, spuštamo
ruku na tlo, zapovijedamo napadaču „lezi mirno“ te prstima stopala stanemo na njegov zglob šake,
kontroliramo druge te periferno pratimo napadača koji je na tlu.

17
Obrana napada od odgurivanja

Kod ovog napada specifično je da mnogo napadača svoju prijetnju izražava guranjem
protivnika u rame - zaleti se čvrsto, odlučno te kreće s guranjem. Ova tehnika se izvodi tako da
ruku napadača blokiramo s dvije ruke (slika 25), radimo prehvat s lijevom rukom i primamo
napadačevu desnu ruku i spuštamo je dolje. Dolazimo napadaču s leđa te našom desnom rukom

Slika 25 (osobna arhiva) Slika 26 (osobna arhiva)

hvatamo napadača za glavu prislanjajući je na naše rame (slika 26). Ovdje imamo potpunu kontrolu
nad napadačem. Lagano čučnemo te rotiramo se u stranu gdje gleda glava, zatim rušimo napadača
na tlo.

U ovoj tehnici, kada je napadač na podu, možemo mu zadati udarac nogom u glavu,
možemo ga koljenima fiksirati na tlo i davati mu daljnje zapovijedi ako nam situacija to
omogućava da izvršimo na siguran način za nas.

18
5.2. Tehnike obrane kod naoružanog napadača

U ovome dijelu rada opisati ću neke modele tehnika kod obrane od naoružanog napadača
s hladnim oružjem (nož) i kod napadača naoružanog kratkim vatrenim oružjem (pištolj). Iako svi
dobro znamo razornu moć vatrenog oružja, smatram da je nož daleko opasniji, pogotovo kod
iskusnog borca ili nekog tko ima namjeru ubiti ili teško ozlijediti protivnika. Nož vrlo dobro
možemo nositi prikriveno u ruci bez da žrtva vidi ili posumnja da napadač ima hladno oružje uza
sebe. Kada se napadač dovoljno približi, može brzim, snažnim i kratkim ubodima nanijeti teške
tjelesne ozljede opasne po život ili izazvati momentalnu smrt.

Učinkovita samoobrana od noža ne postoji već samo pokušaj samoobrane, a ona je

uspješna jedino ako ne dobijemo ni jednu smrtonosnu ubodnu ili reznu ranu.

Živimo u vremenu gdje svatko nosi sa sobom neku vrstu noža, da li je to preklopni
(švicarski nož), nož za svakodnevnu upotrebu (lovci, ribolovci) i sl. te kao takvi, zakonom nisu
zabranjeni. Takav nož, koji koristimo za višenamjensku upotrebu, vrlo lako se pretvori u hladno
oružje i u rukama ne samo istreniranog čovjeka, može postati vrlo ubojito sredstvo.

Ako vidimo na vrijeme da napadač ima nož i da ima namjeru ga upotrijebiti, preporuka je
da taj sukob pokušavamo izbjeći, ne ulaziti u konflikt ako nam to nije krajnja opcija. U tim
slučajevima, preporuka je koristiti sprej s nadražujućom tvari, gumenu palicu, tonfu pa čak i
vatreno oružje u nužnoj obrani.

U trenucima kada ništa od gore navedenog nije moguće iz određenih razloga, tehnike
samoobrane dolaze do izražaja kako bi naučili sačuvati svoj tjelesni integritet od težih tjelesnih
ozljeda ili od smrti.

Slika 27 ilustracija (Google image search)

19
5.2.1. Tehnike obrane od hladnog oružja – nož

Obrana od napada nožem pod vratom – ovakav napad je jako opasan zbog vratnih žila
koje su izložene. U ovoj tehnici, glavni nam je cilj maknuti nož s vrata te naša reakcija mora biti
brža od napadačeve akcije. Ako se nađemo u situaciji da nam netko i stavi nož pod vrat, moramo
biti taktični, brzi i odlučni. Ruke u startu držimo u visini prsnog koša da bi što prije mogli reagirati
na ruku napadača. U ovom primjeru, napadač drži desnom rukom nož, a branimo se tako da stojimo
u blagom lijevom gardu. U isto vrijeme idemo sa svojom desnom rukom, unutarnjim bridom šake
na njegovu desnu ruku, a s lijevom primamo za donji dio podlaktice (slika 28).

Slika 28 (osobna arhiva) Slika 29 (osobna arhiva)

Desnom rukom odgurujemo nož s vrata i spuštamo bradu dolje. Ako napadač i pokuša upotrijebiti
nož, da zaštitimo vrat, dok lijeva ruka rotira i vuče napadačevu ruku u lijevo te tako radi polugu.
Koljenom zadajemo udarac u genitalije da izazovemo dovoljnu količinu boli da zaboravi na nož u
ruci. Cijelo vrijeme imamo čvrsti hvat na njegovoj ruci i spuštenu bradu. Nakon udarca u genitalije,
guramo ruku od sebe, lijevom rukom radimo prehvat i držimo za zglob. Napadamo njegovom
rukom njegov vrat ili lice ali ne do kraja, vraćamo ruku nazad, radimo polugu na šaci te izvrtanjem
bacamo napadača na tlo. Dok je njegova ruka čvrsto u našem hvatu, lijevom nogom udaramo u
glavu (slika 29).

20
 Dajemo zapovijed da se okrene na prsa. Napadača povlačimo za ruku i pomažemo mu pri
okretanju na prsa dok ga lagano guramo desnom nogom u leđa i pritišćemo istog desnom nogom
u čašicu ramena. Kada je napadač na prsima, rotiramo se i fiksiramo rame lijevom nogom. Ruka
je i dalje ispružena te radimo polugu na šaci (slika 30). Šaka se sama otvara, uzimamo nož iz
napadačeve ruke.

Slika 30 (osobna arhiva) Slika 31 (osobna arhiva)

Ruku napadača spuštamo na tlo te vršimo kontrolu istog i okoline oko sebe (slika 31). Kada nam
uvjeti budu bili pogodni, nastavljamo s postupanjem (vezivanje).

21
Obrana od napada uboda nožem u vrat.

Kao što smo ranije spomenuli, svaki napad nožem je izuzetno opasan, a pogotovo onaj
napad koji dolazi, a ne znamo i ne vidimo ga. Zašto je ovaj napad toliko opasan? Napadač može
imati ruku iza leđa ili opušteno uz tijelo, a da potencijalna žrtva ni ne vidi što napadač smjera.
Kada napadač dođe dovoljno blizu žrtve, može zadati ubod oštrim i kratkim potezom u vrat gdje
vrlo lako mogu nastupiti fatalne ozljede.

Zato je potrebno u svakom trenutku ako situacija postaje „napeta“ (napadač se sumnjivo ponaša),
držati potrebnu distancu, ruke u visini prsnog koša za brzu reakciju te što prije zadati napadaču
dovoljno boli da odustane od daljnjeg napada tako da postane bezopasan za nas i okolinu.

Ova tehnika obrane je slična kao kod napada krošeom, samo što ovaj put zaustavljamo
napadačevu ruku svojom daljnjom rukom (njegovu desnu blokiramo našom desnom) tako da
bridom šake napadamo napadačev desni lakat (slika 32). Lijevom rukom hvatamo zglob
napadačeve šake, zadajemo udarac desnim laktom u glavu da zaboravi na nož i u isto vrijeme
lijevom rukom dovodimo napadačevu ruku na naš lijevi kuk (slika 33).

Slika 32 (osobna arhiva) Slika 33 (osobna arhiva)

22
Nakon udarca desnim laktom, hvatamo napadača za kimono/majicu (slika 34). Lijevom rukom
vučemo napadačevu ruku, a desnom ga odgurujemo te ga na taj način izbacujemo iz balansa.
Nakon toga zadajemo udarac koljenom u genitalije (slika 35), ako smo 'kratki' može ići i udarac
nogom (kin geri).

Slika 34 (osobna arhiva) Slika 35 (osobna arhiva)

Nakon udarca u genitalije, dokoračnom tehnikom unazad, svlačimo napadača na tlo. U zadnjem
momentu kada je napadač na tlu, pritišćemo zatvorenom šakom na zglob ramena, fiksiramo ga
koljenom na isto mjesto (slika 36), istežemo ruku i s pomoću poluge uzimamo nož.

Slika 36 (osobna arhiva)

23
 Nakon što smo napadaču oduzeli nož, i nož je sada u našoj kontroli, zapovijedamo
napadaču da ostane mirno ležati na tlu, mi se ustajemo te vršimo kontrolu napadača i okoline kao
na prethodnoj tehnici (slika 31).

Kod ove tehnike imamo još jednu mogućnost završetka. Nakon što smo odradili borbu u
„stojci“ i kad smo srušili napadača na tlo te kleknuli na njegovo rame, radimo prehvat desnom
rukom na lakat (slika 37), rotiramo se oko desne noge, fiksiramo napadača s koljenom i s lijevom
rukom po svojoj lijevoj nozi spuštamo ruku i tako radimo polugu (ude garami). Desnom nogom
smo ispred ramena napadača (slika 38). Tako blokiramo da ne ide prema naprijed (unatrag ne može
radi poluge na ramenu), zatim oduzimamo nož.

Slika 37 (osobna arhiva) Slika 38 (osobna arhiva)

U drugoj tehnici lakše možemo doći do vezivanja jer nam je ruka odmah na leđima ali
svakako ćemo pristupiti vezivanju ako nam okolnosti dozvoljavaju. U suprotnom, ponovno
ustajemo i kontroliramo napadača i okolinu. (slika 31).

24
 Obrana od uboda nožem u abdomen – ovaj ubod je jedan od najčešćih napada, kad
napadač drži nož iza leđa ili skriven uz tijelo i podlakticu od potencijalne žrtve, nakon čega napada
odozdo (s kuka) u abdomen.

Obrana od ovog napada nožem je da izvodimo kombinirani, dvostruki blok „Harai Uke“ i
„Soto Ude Uke“ (slika 39). Radimo hvat lijevom rukom za napadačevu ruku (kimono), dok
desnom hvatamo glavu. Dolazimo iza napadača, nakon čega hvatamo lijevom rukom za glavu
(slika 40). Laktovi nam moraju biti čvrsto uz tijelo da imamo kontrolu nad napadačem, tijelo
napadača treba biti nagnuto prema nazad, van ravnoteže. Nakon toga radimo korak unazad i
povlačenjem glave rušimo napadača na tlo te zadajemo udarac nogom u glavu.

Slika 39 (osobna arhiva) Slika 40 (osobna arhiva)

Ova tehnika mora se izvesti čvrsto i agilno jer ne smijemo napadaču dozvoliti da ponovi
više pokušaja uboda. Od ovakve vrste uboda vješt borac se može obraniti od prva dva ili
eventualno tri zamaha s nožem, sve ostalo je samo pitanje puke sreće.

25
5.2.2. Tehnike obrane od kratkog vatrenog oružja – pištolj

Prvom tehnikom obrane od kratkog vatrenog oružja prikazati ću situaciju kada napadač
ima pištolj za pojasom s namjerom da ga izvuče i upotrijebi ili ako otkriva pištolj i drži ruku na
njemu te vrši verbalnu prijetnju da će ga upotrijebiti.

Kada napadač ima pištolj za pojasom i vrši verbalnu prijetnju, nikad ne znamo što je u
stanju napraviti. Okrenuti leđa i otići u ovom slučaju nikako nije opcija. Ispravno je udaljiti se
laganim koracima unatraške da napadača ne gubimo iz vida dok ne dođemo iza nekog zaklona i
tada pozvati pomoć, izvaditi svoje vatreno oružje, držati se zaklona te nastaviti razgovor i
pregovaranje. Ako nam odlazak nije opcija, u blizini nema zaklona, pojačanje je daleko ili ne
možemo pozvati pomoć jer bi samim pozivom možda isprovocirali napadača, ispravno je postupiti
prema sljedećoj tehnici.

Cilj je približi se napadaču, uhvatiti ga za ruku na kojoj drži pištolj, udariti desnim direktom
u glavu (slika 41). U tom momentu lijevu ruku pritišćemo prema dolje tako da izazovemo
napadačevu reakciju da izvuče pištolj, mi mu pomažemo, radimo hvat na pištolj desnom rukom i
okrećemo cijev u napadača (slika 42).

Slika 41 (osobna arhiva) Slika 42 (osobna arhiva)

26
Dok je pištolj okrenut u napadača, zadajemo koljenom ili nogom (kin geri) udarac u genitalije
(slika 43), da se napadač sagne. Razvlačimo napadača i kontroliramo lijevom rukom napadačevu

Slika 44 (osobna arhiva)

Slika 43 (osobna arhiva)

ruku (slika 44), dok desnom kontroliramo smjer cijevi pištolja (pazimo da je cijev koliko god to
bilo moguće usmjerena u nekom sigurnom smjeru, u tlo) izbacujemo napadača iz ravnoteže tako
da ga probamo okrenuti oko svoje osi te isti moment radimo polugu desnom rukom na zglobu i na
palcu šake napadača (slika 45) i izvlačimo pištolj iz ruke.

Slika 45 (osobna arhiva)

27
Lijevim dlanom blokiramo vidokrug napadača (slika 46), nakon čega zadajemo udarac s cijevi
pištolja (slika 47).

Slika 46 (osobna arhiva) Slika 47 (osobna arhiva)

Nakon udarca s cijevi pištolja, zadajemo zadnji prednji udarac u pleksus (mae geri) u pleksus
protivnika (slika 48), nakon čega vršimo provjeru pištolja (repetiranje) te kontrolu napadača i
okoline.

Slika 48 (osobna arhiva)

28
 Druga tehnika obrane od pištolja koju ću ovdje prikazati je daleko opasnija od prve
tehnike iz razloga što napadač već ima upereno vatreno oružje u nas, dok u prvoj oružje nosi za
pojasom ili u holsteru.

U ovoj nepovoljnoj situaciji imamo manje prostora za manevar i izbjegavanje jer je oružje
već upereno u nas. Ovu tehniku predstavljam tako da napadač drži cijev pištolja prislonjenu na
prsa žrtve i prst je na okidaču.

Prva najbitnija stvar je maknuti se s linije paljbe. Ruke su nam opet u visini prsnog koša,
radi brze reakcije. U isto vrijeme, lijevom rukom hvatamo za cijev pištolja i guramo pištolj u stranu
dok s desnom podlakticom idemo na zglob šake napadača (slika 49), nakon čega zadajemo udarac
nogom (kin geri) u genitalije (slika 50).

Slika 49 (osobna arhiva) Slika 50 (osobna arhiva)

29
 Nakon udarca nogom u genitalije, rotacijom ruku okrećemo napadača u nepovoljan položaj
(slika 51), puštamo desnu ruku, ujedno lijevu ruku stišćemo uz sebe te tako kontroliramo napadača.

Slika 51 (osobna arhiva)

Radimo hvat desnom rukom za pištolj (slika 52). U tom trenutku desna ruka kontrolira pištolj, a
lijeva ruka kontrolira ruku napadača

Slika 52 (osobna arhiva)

30
Nakon toga, radimo polugu s pištoljem na prstu napadača (slika 53). Zatim, koracima unazad,
povlačenjem prema sebi spuštamo napadača na tlo (slika 54), nakon čega izvlačimo pištolj iz ruke

Slika 53 (osobna arhiva)

napadača, dajemo zapovijed da ostane ležati, vršimo kontrolu oružja, po potrebi ubacimo naboj u
cijev, te vršimo kontrolu napadača i okoline (slika 31).

Slika 54 (osobna arhiva)

31
Zašto raditi kontrolu napadača na gore opisan način?

Ako se nalazite u neprijateljskom okruženju, sami ste, ili imate eventualno jednog kolegu
sa sobom i ne znate koliko navedeni napadač ima ljudi koji su mu spremni pomoći, nije odmah
dobro ići u vezivanje jer tako ne možemo kontrolirati okolinu te dovodimo sebe u opasnost da nas

Slika 55 (osobna arhiva) Slika 56 (osobna arhiva)

netko ne napadne s leđa nožem, bocom, pepeljarom ili nekim sličnim pogodnim predmetom koji
može nanijeti tjelesne ozlijede.

Kada otklonimo neposrednu opasnost i napadač je na tlu (slika 55, 56), jednom nogom
stanemo na ruku napadača, gledamo okolinu i periferno pratimo napadača koji je na tlu, a nogom
osjetimo reakcije i znamo gdje se nalazi i što radi te mu za to vrijeme zapovijedamo: “lezi mirno,
miruj“ i sl.

Ako nas osoba koja je na tlu sluša, miruje i situacija oko nas je pod kontrolom, krećemo s
vezivanjem odnosno stavljanja lisica na ruke. U suprotnom, krećemo u daljnje postupanje. Samim
time što je napadač na tlu, mi smo u povoljnijem položaju za odbijanje mogućeg novog napada.

32
5.3. Taktika policijskog postupanja u situacijama različite kompleksnosti kod
napada i obrane od naoružanog i nenaoružanog napadača

Taktika policijskog postupanja uvelike ovisi od situacije do situacije. Napadi učestalo

nastaju u naizgled bezopasnim situacijama, stoga policijski službenik mora biti izvježban i
spreman na neočekivano. Tu značajnu ulogu nosi radno iskustvo te sposobnost pojedinca kako se
pripremiti i reagirati na određenu situaciju. Mlađi policijski službenici imaju manje terenskog rada
i samim time manjak iskustva te bi ih, kroz različite simulacije stvarnih događaja, trebalo
osposobiti za što koordiniranije i spremnije provođenje rada na terenu, čime bi ujedno vršili
kvalitetniju pripremu za intervencije.

Jedno od važnijih načela policijskog postupanja je briga o vlastitoj sigurnosti i umanjenje

rizika u postupanju. „Vlastita sigurnost je dio intervencije, stoga je za taktički ispravno postupanje
intervencijskih jedinica nužno sigurno postupanje.“5 Kako bi se osigurala vlastita sigurnost,
potrebno je prvenstveno voditi računa o svojoj psihofizičkoj spremi (učestvovati u vježbama
gađanja, sportskim aktivnostima i treninzima, intervencijskim vježbama...). Dolaskom na mjesto
događaja te procjenom nepredvidive visoke rizičnosti zatečenog stanja potrebno je zadržati
smirenost i pravilno, razgovijetno komunicirati kako s kolegom partnerom na intervenciji, tako s
nadređenim preko tetra veze. Kad nas situacija iznenadi, neposredno prije napada, policijski
službenik bi trebao hitno procijeniti situaciju je li prihvatljivije povlačenje ili nastavak direktnog
kontakta6. Ako se nađemo u poziciji gdje se moramo braniti tj. upotrijebiti sredstva prisile, naša
taktika ovisna je o kondicijskom stanju napadača/izgrednika, broju napadača te okolini u kojoj se
nalazimo.

Tehnike samoobrane koje sam prethodno prikazao primijeniti ćemo samo u urgentnoj
situaciji kada smo u manjini, a napadača ima više te na taj način moramo onesposobiti napadača
u što kraćem vremenskom periodu. Ako na raspolaganju imamo dovoljno vremena i ljudskih
resursa, onda će se navedene tehnike mijenjati ovisno o potrebi te svakako završetak neće biti isti
kao što je prethodno predstavljeno u tehnikama. Na primjeru kod tehnike obrane od napada
krošeom, tu metodu nećemo primijeniti ako je situacija povoljna za nas, što bi značilo postojanje
više policijskih službenika od napadača. U tom slučaju ćemo onesposobiti napadača na način koji
je najmanje štetan za njega i ići u vezivanje. U suprotnom, kada situacija nije povoljna za nas (više
napadača od policijskih službenika), onda ćemo primijeniti tehniku na prethodno opisan način iz

5
Grigoleit B., Štrk D., Wulff S. (2005), Taktika policijskog postupanja; 118
6
Ibid; 221

33
razloga što ne možemo ići na onesposobljavanje i vezivanje jer smo u datom trenutku najranjiviji
za druge napade. Tad je poželjna kontrola napadača i okoline (slika 55 i 56).

Kod tehnika rušenja napadača na tlo, primjenjivanjem fiksacije koljenom, uzimamo nož ili
samo raskidamo hvat, moramo obratiti pozornost na točnu poziciju postavljanja koljena. U
prethodno navedenim tehnikama, koljeno se nikad nije nalazilo na vratu, a doziranje pritiska
koljenom na leđa ovisi o psihofizičkom stanju protivnika. Ako je protivnik fizički slabiji od nas,
dovoljna je 1/5 naše težine za fiksaciju dok, naravno, kod fizički jačih napadača, koristiti ćemo
po potrebi više težine za fiksaciju.

Kod izvođenja ovakvih tehnika, fiksacija koljenom traje kratko i ne ugrožava život
napadača jer u nijednom trenutku ne dolazi do pritiska na karotide i zaustavljanja dovoda kisika u
mozak. Ako krećemo u vezivanje, moramo imati na umu gdje se koljeno nalazi te se više bazirati
na izvođenje poluge na zglobu ramena, nego na sami pritisak koljenima na napadača.

U konačnici uvijek trebamo težiti odabiru one tehnike koja kao rezultat daje najmanje
štetnih posljedica, pritom osiguravajući poslušnost napadača. Prilikom taktiziranja treba što
preciznije procijeniti rizik te ne pribjegavati suvišnim nasilnim metodama već nastojati konflikte
rješavati taktičkim razgovorom i pregovaranjem. Na taj se način najmanje izlažemo nepotrebnim
sukobima.

34
6. Primjer iz prakse

- Službena verzija uporabe sredstava prisile -

Dana 17.01.2014. god u 22:10 sati kao patrola II PP Zagreb Črnomerec poslani smo na
intervenciju koja navodi kako je građanin Tomislav ozlijedio susjeda Matu s nožem.

Hitno i najkraćim putem kolega Dario, Haris i ja (Vedran) uputili smo se na mjesto dojave.
Dolaskom na MD zatečen je navedeni Mate s ukućanima koji su mu s krpama pritiskali rane iz
kojih je obilno krvario, a za koje navodi da ih je zadobio u sukobu s Tomislavom koji se udaljio s
MD-a.

Preko tetra veze, obaviješten je o zatečenom stanju šef smjene, te da što prije uputi djelatnike
HMP-a, i da pošalju još jednu patrolu.

U obavljenom razgovoru s oštećenim Matom i ukućanima utvrđeno da je dana 17.01.2014.

godine oko 22,00 sata dok je Mato spavao u kući, Tomislav je udarcem noge obio ulazna vrata
kuće, ušao u kuću gdje je započeo verbalni sukob s Matom, nakon čega su izašli van gdje su se i
fizički sukobili.

U jednom trenutku Tomislav je otišao u kuću, i iz iste uzeo kuhinjski nož, prišao Mati i
nanio mu jednu ubodnu ranu u predjelu prsa i jednu ranu u predjelu abdomena, nakon čega se
Mato dao u bijeg, a Tomislav se udaljio s MD-a.

Nakon dobivenog opisa za navedenog Tomislava i kojim se putem udaljio, krenuli smo u
potragu za istim. Dolaskom do male makadamske ceste koja vodi prema kući Tomislava uočili
smo siluetu, na naš poziv da izađe na ulicu, koja je osvijetljena, isti je i uradio, po navedenom
opisu upućivalo je da se radi o gore navedenom Tomislavu.

Tomislav se laganim korakom kretao prema nama i cijelo vrijeme je nešto nerazgovijetno mrmljao.

Tomislavu sam izdao zapovijed da stane i da nam se prestane približavati jer mi je isti bio izričito
sumnjiv i samo njegov stav, dok sam stalno gledao u njegovu desnu ruku jer ju je sumnjivo i u
neprirodnom položaju držao.

Navedeni Tomislav oglušivao se na moju zapovijed, gdje sam mu još nekoliko puta ponovio i sa
svojom rukom gestikulirao da stane, no isti se oglušivao na zapovijedi, da bi u jednom trenutku
Tomislav spustio nož kojeg je držao sakrivenog iza svoje desne podlaktice, a nož je bio krvav, koji
je upućivao na izvršenje ranije navedenog događaja.
35
 U više navrata izdana je Tomislavu zapovijed da stane i da baci nož, no isti se oglušio, te
se i dalje nastavio kretati prema nama, govoreći nerazgovijetno sebi u bradu, nakon čega sam se
pomaknuo polukružno u svoju lijevu stranu, kolega Haris u desnu stranu, dok je kolega Dario
ostao u sredini gdje smo napravili tzv. sigurnosni trokut. Kolega Dario izvukao je službenu
gumenu palicu. Dok je Tomislav ugledao službenu palicu, odbacio je nož na pod, nakon navedenog
kolega Dario izdao je zapovijed da stavi ruke na leđa što je isti i napravio. Prišao sam Tomislavu
s njegove desne strane, kolega Haris s njegove lijeve i doveli mu ruke u pogodan položaj za vezanje
ruke na leđa, nakon čega se isti počeo otimati i vrijeđati. Istog sam uhvatio u „kravatu“ te
napravio „čišćenje“, nakon čega sam okrenuo Tomislava na trbuh, te ga fiksirao i primijenio
zahvat ključ na laktu, kao i kolega Haris, a kolega Dario ga je vezao za ruke na leđima sredstvima
za vezivanje – lisice.

Po vezivanju gore navedenog Tomislava isti je priveden u službene prostorije II PP Zagreb

na daljnje krim. istraživanje.

Ovo je jedan primjer iz prakse gdje je uspješno svladan napadač s nožem jednim ciljanim,
promišljenim i taktičkim postupanjem u kojem su sudjelovala dva vježbenika i jedna ovlaštena
osoba.

Napadaču su se prvo davale zapovijedi da stane i da se ne približava. Dok se isti oglušivao

na izdane zapovijedi, policijski službenici zauzimaju sigurnosni trokut te se napadač drži na
distanci što ga ujedno zbunjuje jer nema istodobno svu trojicu službenika u vidokrugu.

Ovlašteni policijski službenik vadi službenu gumenu palicu, jasno i glasno izdaje zapovijed
napadaču da baci nož i da stavi ruke na leđa, što je isti i napravio. U ovom trenutku nastaje povoljna
situacija za privođenje intervencije kraju – napadač nije u posjedu noža dok je mjesto događaja
prazno i sigurno za postupanje. Napadaču prilazimo u namjeri da upotrijebimo sredstva za
vezivanje (lisice). Nakon što smo mu se približili i započeli postupanje, isti se počeo opirati,
usprkos čemu smo nastavili s postupanjem onesposobljavanjem i dovođenjem u nama pogodan
položaj za vezivanje.

Ova taktika je na kraju uspješno završila za svakog policijskog službenika koji je

sudjelovao u postupanju prema navedenom napadaču jer je sve prošlo bez ikakvih ozljeda. Danas,
kada sagledam cjelokupnu situaciju s odmakom, vidim puno mogućnosti za nadogradnju samog
postupanja u smislu taktike postupanja te čina zahvata za privođenje.

36
 Pošto sam osobno postupao na navedenoj intervenciji, smatram da sam vjerodostojan
izraziti objektivnu kritiku na račun sebe ali i kolega koji su sa mnom sudjelovali u postupanju.

U trenutku kada je napadač otkrio nož u ruci, kolege su se počele povlačiti prema
službenom autu dok sam ja prvi stao pred nadača i davao mu zapovijed da stane i odbaci nož.
Vrteći u glavi sve potencijalne scenarije kako da se obranim od predstojećeg napada, drugoj sam
dvojci kolega rekao da stanemo u sigurnosni trokut te da opkolimo napadača.

Kolega, koji je bio ovlašten, nije izvadio svoje vatreno oružje nego gumenu palicu. Osobno,
da se sada nađem u takvoj ili sličnoj situaciji, izvadio bih vatreno oružje i davao zapovijedi
napadaču što da napravi. Ako bi se oglušio, opalio bih hitac upozorenja u zrak (naravno, ako bi za
to bilo vremena i mogućnosti te da samim time ne ugrožavam ničiju sigurnost).

Ako napadač juri prema nama s nožem u namjeri da nas ubije ili teško ozlijedi, iskoristio
bih svoje pravo na nužnu obranu te ispalio hitac u napadača sukladno članku 21 Kaznenog zakona
koji kaže da je „nužna obrana ona obrana koja je prijeko potrebna da se od sebe ili drugoga odbije
istodobni ili izravno predstojeći protupravni napad“7.

Ova kritika nije lošeg karaktera već isključivo služi kao prijedlog unaprjeđenja policijskih
službenika u savladavanju borilačkih vještina kako bi u takvim stresnim situacijama mogli
racionalno razmišljati i donositi ispravne pravovremene odluke.

Intervencija je na kraju uspješno odrađena, napadač je uhićen i, što je najbitnije, policijski

službenici su se sigurno vratili svojim kućama bez ikakvih povreda.

7
Kazneni zakon RH, NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, članak 21, stavak 2.

37
7. Zaključak

Tehnike samoobrane i taktika postupanja policijskih službenika su od iznimne važnosti ali

im se pridaje premalo pažnje, pogotovo kod temeljne policije koja ima najveći opseg poslova -
provjere identiteta osoba, uručenja poziva, rješenja i drugih akata, utvrđivanje prometnih
prekršaja, provjera adresa stanovanja, osiguranje mjesta događaja i pružanje intervencija kao što
su narušavanje javnog reda i mira, nasilje u obitelji, krađa, provala i razbojništva, posebno
obraćajući pozornost na teška kaznena djela. Uslijed svake dojave, temeljni policajac provjerava
vjerodostojnost iste. Kada se utvrdi vjerodostojnost dojave o počinjenu teškog kaznenog dijela,
npr. ubojstvo, prva reakcija tog policajca daje izuzetan značaj u razrješavanju situacije.

Odgovorno tvrdim da bi temeljni policajac trebao biti stručno osposobljen, kvalitetno

opremljen te bi trebao raspolagati s najkvalitetnijim informacijama. Kao takav, on nikad ne zna
točnu prirodu dojave na koju ide. Tu se javlja velik srazmjer u pripremi temeljnog naspram
interventnog ili specijalnog policajca koji izlaze na teren po prethodno utvrđenom stanju od strane
temeljnog policajca.

Kao što je spomenuto u časopisu „Policija i sigurnost“, članak „Prevalencija tjelesne

aktivnosti i sedentarnog ponašanja policijskih službenika u RH“ (Lauš, Jurakić i Jozić) utvrđeno
je da je čak 31% policijskih službenika nedovoljno aktivno, čime dolazimo do zaključka da se
tijekom radnog vremena policijski službenik mentalno isprazni, tako da za slobodno vrijeme
koriste odmor ili nešto slično, umjesto da se bave nekom fizičkom aktivnošću.

Smatram da MUP kao poslodavac treba više pridonijeti razvoju obuke policijskih
službenika u kojoj policijski službenik može sačuvati svoj život i integritet, a ujedno smanjiti
zdravstvene posljedice fizičke neaktivnosti.

Kao osoba koja se od malih nogu konstantno bavi sportom, mogu uveliko potvrditi
činjenicu koliko mi je taj način života pomogao premostiti teške posljedice nesretnog slučaja -
strujni udar visokonaponske mreže od 25 000 volti te u oporavku gdje sam se kroz vježbanje
uporno usmjeravao u postizanju željenog cilja.

38
Literatura:
Knjige i članci:

1. Blažek Nj. (1996). Sigurnost u intervenciji policije – skripta. Zagreb: Ministarstvo

unutarnjih poslova RH, Policijska akademija, Srednja policijska škola (8-13).
2. Grigoleit B., Štrk D., Wulff S. (2005). Taktika policijskog postupanja (118, 221)
3. Lauš D., Jurakić D., Jozić M. (2020). Policija i sigurnost – Prevalencija tjelesne aktivnosti
i sedentarnog ponašanja policijskih službenika u Republici Hrvatskoj: populacijsko –
presječno istraživanje (47-56)
4. Modrić Ž. (1988). Obrani se sam. Zagreb: Sportska tribina, Novinsko nakladnička radna
organizacija s p.o. (19-37).

Pravni propisi i priručnici:

1. Kazneni zakon RH, NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19
2. Pravilnik o načinu postupanja policijskih službenika, NN 89/2010
3. Zakon o policijskim poslovima i ovlastima, NN 76/09, 92/14, 70/19

Internetski izvori:

1. www.google.hr/images

Popis slika i tablica:

1. Slika 1, 2, 3, 5, 6, 7, 8, 9 i 10 - Modrić Ž. (1988). Obrani se sam. Zagreb: Sportska tribina,

Novinsko nakladnička radna organizacija s p.o. (19-37).
2. Slika 11, 12 i 13 - Blažek Nj. (1996). Sigurnost u intervenciji policije – skripta. Zagreb:
Ministarstvo unutarnjih poslova RH, Policijska akademija, Srednja policijska škola (8-13).
3. Slika 4 – vlastita modifikacija ilustracije
4. Slike od 14 do 56 – vlastiti izvor