Prava Djeteta I Novinarska Praksa - Vodic Za Studente

Prava djeteta i novinarska praksa Vodi za studente
1

PRAVA DJETETA I NOVINARSKA PRAKSA - IZ PERSPEKTIVE LJUDSKIH PRAVA

Prirunik napravljen za potrebe Regionalne kancelarije UNICEF-a za Centralnu i Istonu Evropu
(CEE/CIS)

UNICEF - Dublin Institute of Technology 2007

2

Prirunik koji je za UNICEF izradio Dublin Institute for Technology adaptirale
su za potrebe Univerziteta Crne Gore doc. dr Ivana Jelid i doc. dr Nataa Ruid
dopunii ga informacijama o crnogorskom zakonodavstvu o djeci i o
izvjetavanju crnogorskih medija o pravima djeteta.


3

Sadraj
PRAVA DJETETA I NOVINARSKA PRAKSA IZ PERSPEKTIVE LJUDSKIH PRAVA .................................................... 5
PRVI DIO UVOD U PRAVA DJETETA .................................................................................................................... 6
1. UVOENJE KONCEPTA LJUDSKIH PRAVA ...................................................................................................... 6
Ljudska prava i prirodna prava .................................................................................................................. 7
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima ............................................................................................. 9
Zatita prava ............................................................................................................................................... 11
2. PRAVA DJETETA ............................................................................................................................................ 14
Konvencija o pravima djeteta .................................................................................................................... 16
Komitet za prava djeteta ............................................................................................................................ 21
3. PRAVA DJETETA I MEDIJI ............................................................................................................................. 23
Izazov iz Osla .............................................................................................................................................. 23
Uestvovanje djece u medijima ................................................................................................................. 27
4. PREPREKE ZA OSTVARENJE PRAVA DJETETA ............................................................................................... 30
Zatita ljudskih prava ................................................................................................................................ 30
Podrka pravima djeteta ............................................................................................................................ 31
Problemi u ostvarivanju prava djeteta ..................................................................................................... 32
Po pitanju izvjetavanja o djeci, Kancelarija Zatitnika ljudskih prava i sloboda je 29.10. 2009 godine,
preventivno uputila preporuku svim medijima u Crnoj Gori da prilikom izvjetavanja o djeci i u vezi sa njima
vode rauna o primjeni konvencije UN-a o pravima djeteta. Zatitnik ljudskih prava i sloboda je u novoj
preporuci podsjetio da je, povodom objavljivanja informacija koje se tiu djece, jo u toku 2007. godine, uputio
preporuku medijima da prilikom objavljivanja informacija koje se tiu djece, glavni i odgovorni urednici medija
u Crnoj Gori vode rauna i preduzimaju potrebne mjere da se dosljedno primjenjuju i potuju Konvencija o
pravima djeteta UN-a i drugi pozitivni propisi, kojima se titi linost, integritet i privatnost kao i nemijeanje u
privatni ivot, porodicu i dom djeteta. ................................................................................................................. 34
Odgovor na izazove prava djeteta ............................................................................................................. 34
Stereotipi u medijima ................................................................................................................................. 39
Krenje prava djeteta ................................................................................................................................. 42
Eksploatacija djece u medijima ................................................................................................................. 44
Zatita djece u medijima ............................................................................................................................ 47

4

Mediji za novu generaciju .......................................................................................................................... 48
Svijet po meri djeteta.................................................................................................................................. 52
Nacionalni planovi akcije za djecu ............................................................................................................ 53
Savjet za prava djeteta ............................................................................................................................... 54
Uestvovanje djece ...................................................................................................................................... 54
Korist od uestvovanja ............................................................................................................................... 55
Principi najbolje prakse ............................................................................................................................. 56
Doi do perspektive djeteta: primjeri ....................................................................................................... 58
Prepreke uestvovanju ............................................................................................................................... 60
DRUGI DIO - PRAVA DJETETA I NOVINARSKA PRAKSA ....................................................................................... 63
1. ETIKI KODEKSI I UREIVAKE SMJERNICE ................................................................................................. 63
Sloboda tampe ........................................................................................................................................... 64
ta kodeks treba da sadri? ....................................................................................................................... 65
odgovornost medija .................................................................................................................................... 65
Kodeksi ponaanja koji se odnose na djecu .............................................................................................. 66
Informaciona mrea za prava djeteta, CRIN: Etike smjernice za izvjetavanje o djeci .................... 67
2. KRENJE ETIKOG KODEKSA PRI IZVJETAVANJU O DJECI U CRNOGORSKIM MEDIJIMA ....................... 69
GLAVNE TEME ...................................................................................................................................................... 69
Senzacionalistiko izvjetavanje o samoubistvima maloljetnika .................................................................. 69
Djeca poinioci krivinih djela .................................................................................................................... 69
Djeca rtve tragedija .................................................................................................................................. 69
Djeca u uslovima siromatva ........................................................................................................................ 69
literatura i reference ................................................................................................................................... 76
Zatita djeteta ............................................................................................................................................. 77
Zatita djece u organizacijama .................................................................................................................. 80
Politike za zatitu djece u medijima .......................................................................................................... 80
4. DJECA U SUKOBU SA ZAKONOM ..................................................................................................................... 82
Studija sluaja: Radna grupa za arbitrarni pritvor ................................................................................ 83
Uzrast za krivinu odgovornost ................................................................................................................. 88
Mediji i djeca u sukobu sa zakonom: zatita identiteta ........................................................................... 90
5.DOBIJANJE PRIA I IZVORI ................................................................................................................................ 95
Uloga novinara ............................................................................................................................................ 95
Vjetine potrebne za izvjetavanje o pravima djeteta ............................................................................. 96

5

Smjernice UNICEF-a za izvjetavanje o djeci ......................................................................................... 96
Preispitivanje Konvencije UN o pravima djeteta..................................................................................... 97
6. INTERVJUISANJE DJECE .................................................................................................................................. 101
Korienje djece u slikama ...................................................................................................................... 102
Smjernice UNICEF-a za izvjetavanje o djeci ....................................................................................... 107
7. DJECA U ORUANOM SUKOBU ...................................................................................................................... 109
Mediji i djeca u oruanim sukobima ....................................................................................................... 113
8. DATI GLAS DJECI I DJECA U CENTRU PANJE MEDIJA ................................................................................... 117
Ukljuivanje djece .................................................................................................................................... 119
Koristi od medijskih programa koje djeca prave za djecu ................................................................... 120
Globalni kontekst ...................................................................................................................................... 121
Izazovi i prepreke za znaajno uee djece u medijima ....................................................................... 122
9. POZITIVNA PRAKSA U NOVINARSTVU KOJA SE ODNOSI NA DJECU ........................................................... 124
Primjeri pozitivne prakse ......................................................................................................................... 125
PRILOZI ................................................................................................................................................... 133
Ureivaki principi BBC koji se odnose na djecu .................................................................................. 133
Status novinara i novinarska etika: Principi IFJ ................................................................................... 136
Deklaracija IFJ o principima ponaanja novinara ................................................................................ 138
PRILOZI 134
Ureivaki principi BBC koji se odnose na djecu...............................................................................134
Status novinara i novinarska etika: Principi IFJ.................................................................................137
Deklaracija IFJ o principima ponaanja novinara..............................................................................139

PRAVA DJETETA I NOVINARSKA PRAKSA IZ PERSPEKTIVE LJUDSKIH PRAVA

Uvod
Problemi djece, kao i prava djeteta su centralno pitanje brojnih meunarodnih organizacija. Imajudi
u vidu da je najmlaa populacija nezatidena, drutvo se kroz konvencije, deklaracije, zakonsku
regulativu i ostala dokumenta bori za prava djece. Mediji, takoe, treba da imaju vanu ulogu u
zatiti ovih prava, putem informisanja javnosti o problemima sa kojima su suoeni najmlai.

6

Meutim, injenica je da mediji sve ede privlae publiku senzacionalistikim izvjetavanjem o djeci
kao o rtvama tragedija, skandala ili izvriocima krivinih djela. Vedina medija opravdava svoju
ureivaku politiku, odnosno krenje etikih normi, interesom djeteta i pravom javnosti da zna.
Mlaa generacija nije dovoljno zastupljena u medijima, ved kao najtii dio drutva predstavlja
objekat manipulacije.
Zbog sve prisutnijih problema u medijima nastao je prirunik Prava djeteta i novinarska praksa iz
perspektive ljudskih prava koji ima za cilj da pripremi budude novinare za profesionalno izvjetavanje
o djeci.

Prirunik
Prirunik se sastoji iz dva dijela:
Prvi dio, Uvod u prava djeteta, objanjava znaaj razumijevanja ljudskih prava, uz prikaz prakse,
problema i izazova koji se mogu pojaviti pri izvjetavanju o djeci.
Drugi dio, Prava djeteta i profesionalna novinarska praksa, bavi se profesionalnom novinarskom
praksom iz perspektive prava djeteta, i ukazuje na greke koje treba ispraviti u cilju poboljanja
kvaliteta novinarskog izvjetavanja.

PRVI DIO UVOD U PRAVA DJETETA
1. UVOENJE KONCEPTA LJUDSKIH PRAVA

GLAVNE TEME

7

ta su ljudska prava?
Koja je razlika izmeu prirodnih prava i ljudskih prava?
Univerzalna deklaracija o ljudskim pravima
Zatita ljudska prava

LJUDSKA PRAVA I PRIRODNA PRAVA

Ljudska prava su uroena i univerzalna prava ljudskih bida, koja postoje nezavisno od volje vlasti,
drutva u cjelini i drugih pojedinaca. Takoe, ona postoje nezavisno od mjesta, osobina ili linih
svojstava, kao to su nacionalna, verska ili rodna pripadnost.
Materijalni izvor ljudskih prava je uroeno dostojanstvo ljudskih bida, obdarenih svijedu i voljom. U
sutini, ostvarenje ljudskih prava u smislu ostvarenja graanskih, politikih, ekonomskih, socijalnih i
kulturnih zahtjeva ovjeka preduslov je za ivot u uslovima koji su u skladu sa ljudskim
dostojanstvom. Zato kaemo da su ljudska prava neodvojiva od ljudskog dostojanstva.
Ljudska prava su univerzalna kategorija. Svi ljudi podjednako, svuda, i uvijek imaju svoja ljudska
prava, koja drutvo, dravna vlast i drugi ljudi treba da im priznaju. Ljudska prava stiu se roenjem i
pripadaju svim ljudima. Ona proizilaze iz samosvojne ljudske prirode, i ne daju ih niti dravna vlast,
niti meunarodna zajednica niti drugi pojedinci.
Ljudska prava su univerzalna i neotuiva. Ova prava se ne mogu otuiti, prepustiti drugome,
izgubiti, isto kao to se ne moe prestati biti ljudsko bide. Ona su inherentna prava, neodvojiva od
ljudske prirode. Od osnovnih ljudskih prava, kao to je zabrana muenja ili zabrana ropstva, nije se
mogude odredi.
Ljudska prava su nedjeljiva. Nije mogude uskratiti neko ljudsko pravo zato to je manje vano ili
nije sutinsko.
Ljudska prava su povezana i meuzavisna. Sva ljudska prava su dio komplementarnog okvira. Ona
ine sistem u kojem su meuuslovljena i povezana. Na primjer, ostvarenje prava na rad zavisi od
obrazovanja, kvalifikacija, ali i ivotnog standarda zajednice. Takoe, pravo ovjeka da uestvuje u
izvrnoj vlasti direktno zavisi od prava na izraavanje, obrazovanje, kao i udruivanje.
Ljudska prava su participativna i inkluzivna. Svaka osoba ima pravo da aktivno i slobodno uestvuje,
doprinosi i uiva u graanskom, politikom, ekonomskom, drutvenom i kulturnom ivotu zajednice.
Ukljuenost u cjelokupne drutvene tokove najbolje omogudava ostvarivanje ljudskih prava.
Ljudska prava ukljuuju jednakost i zabranu diskriminacije. Svi ljudi su roeni jednaki i imaju jednaka
prava. Sva ljudska bida su jednaka pred zakonom i imaju ista prava da zatite urueno dostojanstvo.

8

Zabrana diskriminacije predstavlja preduslov za uivanje svih ljudskih prava i sloboda. Dakle, svi
pojedinci imaju pravo da uivaju ljudska prava bez diskriminacije po bilo kom osnovu.
Ljudska prava ukljuuju odgovornost i potovanje principa vladavine prava. Drave i drugi nosioci
javnih ovladenja moraju potovati pravne norme i naela, sadrane u meunarodnim aktima i
zakonima o ljudskim pravima, kao i standarde proistekle iz prakse pravosudnih organa. Svako krenje
prava, povlai odgovornost. Ukoliko drava i njeni organi ne potuju ljudska prava, ljudi imaju pravo
da trae zadovoljenje pred nacionalnim sudovima, ali i Evropskim sudom za ljudska prava i
kvazisudskim tijelima meunarodne zajednice.
Vladavina prava, ljudska prava i demokratija neodvojivi su pojmovi savremene meunarodne
zajednice. Oni su istovremeno vodedi principi i Savjeta Evrope, kao najznaajnije i najrazvijenije
regionalne meunarodne organizacije za zatitu ljudskih prava, i Evropske unije, kao ekonomske
funkcionalne nadnacionalne zajednice. Vladavina prava je kljuni princip savremenog pravnog
poretka Crne Gore, kao i vedine drava u svijetu. Ona je primarno politiki koncept vladavine, koja
podrazumijeva povinovanje pravu i iskljuuje samovolju. Ljudska prava, vladavina prava i
demokratija su meusobno povezane i uslovljene kategorije.
Zaetak ideje o ljudskim pravima nalazi se u filozofskoj ideji o prirodnim pravima. Danas se esto
moe uti da se ne pravi razlika izmeu ljudskih i prirodnih prava ili da se na njih gleda kao na
razliite nazive iste stvari. Takoe, susrijedemo se sa tim da ove dvije grupe prava esto razlikuju po
tome to neke elemente koji se tradicionalno vezuju za prirodna prava, ne povezuju sa ljudskim
pravima.

TA SU PRIRODNA PRAVA?

Prirodna prava su univerzalna prava koja se smatraju dijelom ljudske prirode i nijesu zavisna od
postupaka ili uvjerenja ljudi. Pojedinac ulazi u drutvo sa izvjesnim osnovnim pravima, koja ni jedna
vlast ne moe uskratiti.

Neki od najranijih prikaza ljudskih prava mogu se nadi u tekstovima indijskih Veda, Agama i
Upaniada, napisanim pre vie od tri hiljade godina. Prirodna prava su sve od tada vaan koncept u
tekstovima na kojima se zasnivaju sve velike svjetske religije. I Biblija, i Tora, i Kuran propovijedaju
vanost jednakosti, dostojanstva i odgovornosti meu ljudima.

Jedna od teorija prirodnog prava razvijena je iz teorije prirodnog zakona u vrjeme Prosvijetiteljstva,
kao prava suprotstavljenog boanskom pravu kraljeva, i postala je moralna osnova liberalizma.

Sa razvojem ideje individualizma, naroito u XVII veku, doktrine prirodnog prava su modifikovane
tako da naglase injenicu da pojedinci, kao prirodna bida, imaju prava koja niko, i ni jedno drutvo,
ne smijju kriti.

Autor jedne od najpoznatijih formulacija ove doktrine je Don Lok (John Locke, 1632-1704.). Prema
njemu, ljudi su po prirodi razumni i dobri, i kao takvi unose u politiko drutvo ista prava koja su
uivali u ranijim fazama drutvenog razvoja. Najvanija meu njima su sloboda vjeroispovijesti, pravo
na uestvovanje u vlasti, i pravo na svojinu.


9

Koncept prirodnog prava moe se razmatrati i u suprotnosti sa zakonskim pravom: smatra se da
prirodno pravo postoji ak i kada ga ne sprovodi vlast ili drutvo u cjelini, dok je zakonsko pravo ono
koje stvaraju vlast ili drutvo u korist svojih lanova.

Predlog za dalje itanje:

Peter Jones: Rights, Oxford: Palgrave Macmillan, 1994.
Jeremy Waldron, ed: Theories of Rights, (Oxford Readings in Philosophy), Oxford: Oxford University
Press, 1984.
Don Rols: Teorija pravde, Podgorica: CID, 1998.

Postojanje, validnost i sadraj ljudskih prava su i dalje predmet debate u filozofiji i politikim
naukama. U pravnom smislu, ljudska prava su odreena meunarodnim pravom, koje ine
meunarodni ugovori, kao to su konvencije, paktovi, povelje, te meunarodni obiaji i opta pravna
naela, kao i domadim pravom mnogih drava. Za mnoge ljude, meutim, doktrina ljudskih prava
prevazilazi zakone, i predstavlja glavnu moralnu osnovu za regulisanje savremenog drutvenog
poretka. U sutini, to su sutinski demokratski ideali.
Ljudska prava su potrebna svim ljudima, i svi na njih imamo pravo. Ona obezbeuju na opstanak i
razvoj, pomau da se zatitimo od fizikog ili psihikog zlostavljanja, ukratko - omogudavaju ivot u
skladu sa ljudskim dostojanstvom. Prava se, takoe, odnose na mogudnost da uestvujemo u
odluivanju o stvarima koje nas se tiu. Prava obezbeuju da odnos prema svima bude ravnopravan i
pravian, tj. fer.
Zalagati se za ljudska prava znai zahtijevati potovanje i zatitu ljudskog dostojanstva svih ljudi.
Ipak, o ljudskim pravima ne moemo govoriti, a da ne govorimo i o obavezama. Potovanje ljudska
prava drugih ljudi je obaveza ne samo pojedinaca, ved i dravne vlasti i drutva u cjelini.

UNIVERZALNA DEKLARACIJA O LJUDSKIM PRAVIMA
Godine 1945. svijet je upravo izlazio iz drugog svjetskog rata, za manje od 30 godina. Strana
okrutnost prema manjinskim grupama i ratnim zarobljenicima tokom II svijetskog rata navela je
svjetske lidere da formiraju Ujedinjene nacije s ciljem da se zalau za i obezbjeuju mir, prosperitet i
zatitu ljudskih prava.
Generalna skuptina Ujedinjenih nacija je usvojila i proglasila Univerzalnu deklaraciju o ljudskim
pravima 10. decembra 1948. godine. Ona priznaje uroeno dostojanstvo i jednaka i neotuiva
prava svih lanova ljudske porodice. Takoe, ukazuje da je nepotovanje i preziranje prava ovjeka
vodilo varvarskim postupcima, i proglaava da je svijet u kojem de ljudska bida uivati slobodu
govora i vjerovanja, i biti slobodna od straha i nematine proglaen kao najvia tenja svakog
oveka.
Deklaracija ima 30 lanova koji izraavaju shvatanje Ujedinjenih nacija o ljudskim pravima priznatih
svim ljudima. Elenor Ruzvelt (Eleanor Roosevelt), lanica Komisije za ljudska prava koja je napisala
nacrt Deklaracije, i predsjedavajuda Komisijom u trenutku njenog usvajanja, izjavila je: Ovo nije

10

sporazum... *Ovo u bududnosti+ moe postati meunarodna Magna karta .... U govoru 5. oktobra
1995. Papa Jovan Pavle II je Deklaraciju nazvao jednim od najviih izraza ljudske savjesti naeg
vremena.
Neki od najvanijih lanova Deklaracije su sljededi:
lan 1: Sva ljudska bida raaju se slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.
lan 2: Svakom pripadaju sva prava i slobode proglaene u ovoj Deklaraciji bez ikakvih
razlika....
lan 3: Svako ima pravo na ivot, slobodu i bezbjednost linosti.
lan 5: Sloboda od muenja ili svirepog, neovjenog postupanja i kanjavanja.
lan 7: jednakost pred zakonom i zatita od diskriminacije.
imaju pravo na jednaku zatitu protiv bilo kakve diskriminacije
lan 18: Sloboda misli, savjesti i vjeroispovijesti.
lan 19: Sloboda izraavanja miljenja.
lan 26: Pravo na obrazovanje.
Poslije prihvatnja Deklaracije, Generalna skuptina UN pozvala je sve zemlje lanice da objave tekst
Deklaracije i da utiu na to da on bude distribuiran, izloen i objanjen prvenstveno u kolama i
drugim obrazovnim ustanovama, bez razlike na osnovu politikog statusa zemalja ili teritorija. Ona
je bila izraz prve faze internacionalizacije zatite ljudskih prava, koja su do II svjetskog rata bila u
iskljuivoj nadlenosti drava.
Univerzalna deklaracija, u vremenu kada je usvojena 1948. godine, nije bila imperativni pravni akt.
Ona nije odraavala saglasnost volja, to bi konstituisalo meunarodni ugovor, dakle nediskutabilan
izvor meunarodnog prava. Ona je bila izjava volja drava koje su se u Deklaraciji saglasile o
minimumu zajednikog standarda u zatiti ljudskih prava, koji je prihvatljiv za sve. Vremenom,
subjekti meunarodne zajednice su se ponaali u skladu sa odredbama ovog akta, ujednaeno i
kontinuirano, a takvo ponaanje je pratila svijest o obaveznosti njenih odredbi. Time su se stekli
uslovi da Univerzalna deklaracija postane obavezujudi, imperativni pravni akt kao izraz
meunarodnog obiajnog prava i, dijelom, kao izraz optih pravnih naela prihvadenih od
prosvedenih naroda. Danas je nediskutabilna pravna priroda Deklaracije kao izvora prava, i niko ne
spori njen obavezujudi karakter.
Ginisova knjiga rekorda opisuje Deklaraciju o ljudskim pravima kao najvie prevoen dokument na
svijetu. Do 2009, godine Deklaracija je prevedena na 375 jezika i dijalekata.
Usvajanje Deklaracije bilo je pradeno nizom znaajnih meunarodnih sporazuma, koji su imali za cilj
da promoviu i tite ljudska prava. Ujedinjene nacije su 1966. godine usvojile dva meunarodna
ugovora, koji predstavljaju konkretizaciju odredbi Univerzalne deklaracije. To su: Meunarodni pakt

11

o graanskim i politikim pravima (PGP) i Meunarodni pakt o ekonomskim, socijalnim i kulturnim
pravima (PESK). Oni su stupili na snagu 1976. godine, tek poto je 35 zemalja deponovalo
instrumente ratifikacije u Ujedinjenim nacijama.
PGP i PESK predstavljaju drugu fazu internacionalizacije ljudskih prava. Prema njima, prava zacrtana
u Univerzalnoj deklaraciji o ljudskim pravima postala su obavezujuda za sve zemlje koje su potpisale
sporazume.
SFRJ je ratifikovala Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima, kao i Meunarodni Pakt o
ekonomskim, socijalnim i kulturnim pravima 1971. godine (Slubeni list SFRJ Meunarodni ugovori,
broj 7/71). Savezna Republika Jugoslavija, pristupila je Paktovima 2001. godine, kada je ratifikovala i
Fakultativne protokole uz Meunarodni pakt o graanskim i politikim pravima (Slubeni list SRJ
Meunarodni ugovori br. 4/01), ime je, za povrede ljudskih prava utvrenih ovim Paktom
ustanovljen nadnacionalni mehanizam zatite - Komitet za ljudska prava Ujedinjenih Nacija. Crna
Gora je oba pakta i opcione protokole uz PGP, kao legislativne ugovore, naslijedila 23. oktobra 2006.
godine, na osnovu Deklaracije o nezavisnosti od 3. juna 2006. godine, a u skladu sa pravilima o
sukcesiji drava u odnosu na meunarodne ugovore.
Ostali znaajni koraci u razvoju ljudskih prava ukljuuju etiri enevske konvencije iz oblasti
humanitarnog prava, Konvenciju o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije i Konvencije o
spreavanju i kanjavanju zloina genocida.
Konvencija o ukidanju svih oblika rasne diskriminacije, ratifikovana je 1967. godine (Slubeni list
SFRJ 31/67), a SRJ joj je pristupila 2001. godine. Takoe, SFRJ je ratifikovala i enevsku konvenciju o
zatiti graanskih lica za vreme rata, 1950 godine (Slubeni list FFRJ, br 24/50), a SRJ je pristupila
ovoj Konvenciji 2001. godine. Sve ove meunarodne ugovore Crna Gora je naslijedila na napred
pomenuti nain.
Vano je zapamtiti da se ljudska prava i dalje razvijaju. Kako se razvija svijest i samosvijest, tako se i
osvajaju slobode i prava. Ekoloki aktivisti, na primjer, poslednjih godina trae da se ljudska prava
proire i ukljue opte pravo na vodu i druga prava iz oblasti ivotne okoline. Takoe, svjedoci smo
ekspanzije u zatiti prava potroaa, o emu nije bilo ni govora do unazad desetak godina.

ZATITA PRAVA
Mnoge grupe i pokreti su tokom XX veka uspjeli da, u ime ljudskih prava, postignu duboke drutvene
promene. U Zapadnoj Evropi i Americi, radniki sindikati su se izborili za zakone kojima se radnicima
daje pravo na trajk, ogranieno radno vrijeme, uspostavljaju minimalni radni uslovi i zatita na radu,
kao i zabranjuje i regulie rad djece. Pokret za prava ena je mnogim enama izborio pravo glasa.
Narodno-oslobodilaki pokreti su istjerali kolonijalne sile iz mnogih zemalja. Jedan od najuticajnijih je
bio pokret Mahatme Gandija za osloboenje Indije od britanske vlasti. Pokreti potlaenih rasnih i
verskih manjina su bili uspjeni u mnogim djelovima svijeta. Meu njima su bili i pokret za graanska
prava, kao i noviji pokreti za politike identiteta, koji su se borili za prava ena i manjina u Sjedinjenim
Amerikim Dravama.

12

U skladu sa Univerzalnom deklaracijom o ljudskim pravima, osnovna ljudska prava se kre kada se,
izmeu ostalog:
Neka rasa, uvjerenje, ili grupa ne priznaje kao osoba (lanovi 2. i 6.)
Mukarci i ene ne tretiraju kao ravnopravni (lan 2.)
Razliite rasne ili verske grupe ne tretiraju ravnopravno (lan 2.)
Ugroavaju ivot, sloboda ili bezbjednost osobe (lan 3.)
Osoba prodaje ili koristi kao rob (lan 4.)
rtvama zlostavljanja uskraduje efikasna pravna zatita (lan 8.)
Kanjava arbitrarno ili jednostrano, bez pravog i potenog suenja (lan 11.)
Dravna vlast arbitrarno mijea u lini ili privatni ivot (lan 12.)
Graanima zabranjuje da napuste ili se vrate u zemlju (lan 13.)
Uskraduje sloboda govora ili vjeroispovijesti (lanovi 18. i 19.)
Uskraduje pravo na lanstvo u sindikatu (lan 23.)
Uskraduje obrazovanje (lan 26.).
Deklaracija o ljudskim pravima i vizija svijeta kakvu ona opisuje su osnove za organizacije kao to su
Amnesti internenal (Amnesty International) i Hjuman Rajts Vo (Human Rights Watch), koje se
zalau za sva ljudska prava i vode kampanje protiv njihovog krenja. One izdaju godinje izvjetaje o
stanju i zatiti ljudskih prava u svakoj zemlji. Pored njih, postoje i izvjetaji nevladinih organizacija
koji podnose tzv. izvjetaje iz sjenke, kao paralelne zvaninim vlaimim izvjetajima o stanju ljudskih
prava u svakoj zemlji.
Prema Amnesti internenal, vrlo je malo zemalja koje ne kre ljudska prava u vedoj mjeri. U
njihovom Izvjetaju o ljudskim pravima za 2007. godinu navodi se da je u 57 zemalja bilo prigovaraa
savjesti u zatvorima, dok je u 102 zemlje bilo sluajeva da policija, vojska ili slube bezbjednosti mue
ili zlostavljaju ljude.
Izvjetaj Amnesti Interneenala za 2011. godinu za Crnu Goru pokazao je da su novinari i neke
nevladine organizacije jo uvijek predmet zastraivanja, da su Romi diskriminisani, naroito u
pogledu ostvarivanja socijalnih i ekonomskih prava, ali i da jo uvijek postoje sluajevi muenja i
drugih svirepih, neovenih ili poniavajudih kazni i postupaka, naroito u zatvorima.

Prema ovom izvjetaju, Romima su i dalje uskradena osnovna socijalna i ekonomska prava. U
nedostatku odgovarajudeg smjetaja, mnogi ive u nesigurnim uslovima: u oktobru, dvoje romske
djece umrlo je u nezvaninom naselju na deponiji na Lovanju, jer se njihova kuda, sagraena od ter
papira, zapalila.


13

U martu, Evropski komitet za spreavanje muenja izvijestio je sa svoje posjete iz 2008. godine, da je
istraga navodnih zlostavljanja i zastraivanja trebalo da bude efikasnija. U oktobru, nevladina
organizacija Inicijativa mladih za ljudska prava izvestila je da je Ministarstvo unutranjih poslova
poelo da odgovara bre na navode prijavljenih sluajeva od strane NVO, kao i da su neki policajci
disciplinovani odgovarali.

Mnogi smatraju da se prava ovjeka ede kre u diktaturama nego u demokratijama jer sloboda
govora i tampe otkriva zloupotrebe koje kontrolie drava. Do zloupotreba, meutim, dolazi i u
demokratijama. Izvjetaj Makfirson (Makphearson) je, na primjer, pokazao da se britanska policija
ponaala institucionalno rasistiki dok je vodila sluaj povodom smrti mladog crnca Stivena Lorensa
(Stephen Laurence). Postojanje zatvorenikog kampa Gvantanamo Bej (Guantanamo Bay) kojim
upravljaju SAD kako navodi Amnesti Internenal u nizu izvjetaja skandal ljudskih prava.
U vie od 90 zemalja uspostavljene su razliite nacionalne institucije koje tite, zalau se ili prate
stanje ljudskih prava. U Crnoj Gori je je takva institucija ustanovljena Zakonom o zatitniku ljudskih
prava i sloboda (ombudsmanu) iz 2011. godine. U Ustavu Crne Gore iz 2007. godine, nalazi se ustavni
osnov djelovanja ove instutucije, a on je bio i osnov za izradu novog zakona o crnogorskom
ombudsmanu. Poseban znaaj ova instutucija je dala pravima djeteta, to je i pokazala povjeravajudi
zatitu ovih prava jednom zamjeniku ombudsmana, zaduenom iskljuivo za probleme u zatiti prava
najmlae populacije, o ijoj aktivnosti de biti rijei kasnije.
Kancelarija crnogorskog ombudsmana ustanovila je, tokom 2011. godine, Nacionalni mehanizam za
prevenciju muenja u skladu sa obavezama prema Fakultativnom protokolu uz Konvenciju UN-a
protiv muenja, omogudavajudi da posjeduje zatvore bez prethodne najave.

TEME ZA DISKUSIJU
Razgovarajte o konceptu ljudskih prava u kontekstu jedne odabrane, savremene, znaajne teme.
LITERATURA I REFERENCE
- United Nations Treaty Cllections:
http://treaties.un.org/Pages/Treaties.aspx?id=4&subid=A&lang=en
- Human Rights Resource Centre: http://www1.umn.edu/humanrts/edumat/background.shtm
- National Human Rights Institutions Forum: http://www.nhri.net/
- Amnesty International: http://www.amnesty.org/
- Amnesty International Country Report 2006: http://web.amnesty.org/report2006/index-eng
- Amnesty International Country Report 2010 Serbia
http://thereport.amnesty.org/sites/default/files/AIR2010_AZ_EN.pdf#page=227
Amnesty International visit/report
- Human Rights Watch: http://www.hrw.org/
- Office of the High Commisioner for Human Rights: http://www.ohchr.org
- Zatitnik ljudskih prava I sloboda Crne Gore http://www.ombudsman.co.me/
- Zakon o zatitniku ljudskih prava i sloboda,

14

http://www.ombudsman.co.me/docs/izvjestaji/Zakon_o_zastitniku_ci_ljudskih_prava_i_slo
boda_Crne_Gore.pdf
- http://www.amnesty.org/en/region/montenegro/report-2010
- http://www.unhcr.org/refworld/docid/4dce15535.html

2. PRAVA DJETETA

GLAVNE TEME

15

Zato prava djeteta?
Konvencija UN-a o pravima djeteta
Komitet za prava djeteta

"Prava djeteta" su ljudska prava djece i osoba mlaih od 18 godina. Ova posebna grupa prava je
uspostavljena u znak priznavanja injenice da je djetinjstvo posebno doba u ivotu. To je vreme kada
rastemo i uimo, kada nam je potrebno da nas drugi paze i uvaju, i kada treba da uivamo.
Ujedinjene nacije su 1989. godine prihvatile koncept da je djeci potrebna posebna, njihova
konvencija. Ovaj set prava djece i mladih osoba naziva se Konvencija Ujedinjenih nacija o pravima
djeteta. U njoj se navodi da osobe mlae od 18 godina imaju sva prava koja ona sadri, bez obzira na
rasu, vjeroispovijest ili sposobnosti, bez obzira na to ta misle ili kau, i iz kakve porodice potiu.

Zato izdvajati prava djeteta u posebnu konvenciju o ljudskim pravima?
Djeca su osobe, linosti za sebe. Ona nijesu vlasnitvo ni roditelja, ni drave, niti su samo ljudi-u-
nastajanju; ona imaju ravnopravan poloaj u ljudskoj zajednici.
Djeca poinju ivot kao potpuno zavisna bida. Ona se moraju oslanjati na roditelje za brigu i vostvo
koji su im potrebni u odrastanju do nezavisnosti. U idealnim okolnostima, tu brigu pruaju odrasli u
porodici djeteta, ali kada oni ne mogu da zadovolje potrebe djeteta, drutvo preuzima tu ulogu.
Djeca su posebno podlona zlostavljanju i eksploataciji. Djeca su fiziki osetljivija nego odrasli. Ona
su i emotivno osjetljiva na negativna iskustva. Fiziko ili psihiko zlostavljanje moe na djeci ostaviti
doivotne oiljke. U mnogim delovima svijeta, djeca su eksploatisana kao radnici ili vojnici.
Postupci, ili izostanak postupaka vlasti utiu na djecu vie nego na bilo koju drugu grupu u drutvu.
Gotovo svaka oblast vladine politike (na primjer obrazovanje, ili zdravstvo) u izvjesnoj mjeri utie na
djecu. Kratkovida politika koja ne uzima u obzir djecu, teti bududnosti svih lanova drutva.
Stavovi djece se rijetko uju, ili uzimaju u obzir u politikom procesu. Djeca ne glasaju, niti
uestvuju u politikom procesu. Bez obradanja posebne panje na njihovo miljenje onako kako se
ono izraava kod kude i u koli, u lokalnoj zajednici pa ak i u vladi ne uju se stavovi djece o
mnogim vanim pitanjima koja se njih tiu, na njih utiu sada, ili de uticati u bududnosti.
Mnoge promjene u drutvu imaju neproporcionalan i esto negativan uticaj na djecu.
Transformacija porodine strukture, globalizacija, promjena oblika zapoljavanja, i smanjenje mree
socijalne zatite u mnogim zemljama imaju ozbiljne posledice po djecu. Uticaj tih promjena moe biti
izuzetno razoran u situacijama oruanog sukoba i ostalih vanrednih prilika.
Zdrav razvoj djece je kljuan za bududu dobrobit drutva. Poto se jo razvijaju, djeca su posebno

16

osjetljiva mnogo vie nego odrasli na loe ivotne uslove kao to su siromatvo, neodgovarajuda
zdravstvena nega, slaba ishrana, nedostatak iste vode, loi uslovi stanovanja i zagaenje ivotne
sredine. Posledice bolesti, neuhranjenosti i siromatva ugroavaju bududnost djece, a time i
bududnost drutava u kojima ona ive.
Cijena za drutvo koje je iznevjerilo svoju djecu je ogromna. Rezultati istraivanja drutva pokazuju
da najranija iskustva djece znaajno utiu na njihov kasniji razvoj. Tok tog razvoja odreuje njihov
doprinos drutvu, ili cijenu po drutvo, tokom cijelog njihovog ivota.

KONVENCIJA O PRAVIMA DJETETA
Ujedinjene nacije su 20. novembra 1989. usvojile Konvenciju o pravima djeteta. Konvencija je stupila
na snagu 2. novembra 1990. godine. Ona je meunarodni sporazum koji zemlje potpisuju i
ratifikujukoji. Nakon ratifikacije drave-ugovornice su pravno obavezne da potuju Konvenciju.
Konvencija je prvi pravno obavezujudi meunarodni instrument koji obuhvata sve aspekte prava
djeteta. Sve zemlje svijeta su ga ratifikovale, osim Somalije i SAD-a. Somalija nije bila u mogudnocti
da ga ratifikuje jer nema priznatu vladu. SAD su potpisivanjem Konvencije pokazale namjeru da je
ratifikuju, ali to do sada nijesu uinile.
Prema toj Konvenciji, djeca imaju pravo na zadovoljenje osnovnih potreba: opstanak, zatitu,
zdravstvenu njegu, hranu i vodu. Ona, takoe, imaju pravo na mogudnosti koje de im pomodi da
ostvare svoj pun potencijal: obrazovanje, igru, sport, slobodu da izraze miljenje i da budu ukljuena
u donoenje odluka koje de na njih uticati.
Konvencija naglaava da sva djeca imaju ista prava, i da su sva prava povezana i jednako vana. Ona
takoe navodi odgovornost djece da potuju prava drugih, naroito njihovih roditelja.
Konvencija UN-a o pravima djeteta ima 54 lana, Svaki lan se odnosi na drugo pravo. Ta prava su
podijeljena u etiri grupe: opstanak, zatita, razvoj i participacija.
Prava na opstanak priznaju pravo djeteta na ivot i potrebe koje su neophodne za postojanje u
skladu sa ljudskim dostojanstvom. Te potrebe ukljuuju ishranu, utoite, odgovarajudi ivotni
standard i pristup zdravstvenoj zatiti.
Prava na razvoj se odnose na sve to je djeci potrebno da bi se razvila u zdrave graane, da bi
ostvarila svoj puni potencijal, kao to su: obrazovanje, zabava, kulturne aktivnosti, pristup
informacijama, i sloboda miljenja, savjesti i vjeroispovijesti.
Prava na zatitu propisuju obavezu da djeca budu zatidena od svih oblika zloupotrebe,
zapostavljanja i eksploatacije. Ona obuhvataju posebne oblike zatite za djecu-izbeglice, djecu koja
rade, kao i zatitu i rehabilitaciju za djecu koja su pretrpjela neki oblik zlostavljanja ili eksploatacije.
Prava na participaciju se odnose na to da svoj djeci treba omoguditi da imaju aktivnu ulogu u svojim
zajednicama i drutvima, kao i da im treba priznati pravo na uede u donoenju odluka koje se njih
tiu. Ova prava ukljuuju slobodu izraavanja miljenja i uestvovanja u odluivanju o stvarima koja

17

utiu na njihove ivote. U skladu sa razvojem sposobnosti, djeca takoe treba da imaju mogudnost
da uestvuju u drutvu, pripremajudi se za ivot odgovornih odraslih graana.
Od ukupno 41 sutinska lana Konvencije, etiri su posebno naglaena zato to su u sutini osnovna
naela za primjenu svih prava koja Konvencija sadri. Oni su poznati kao osnovni principi
Konvencije:
Sva prava koja Konvencija garantuje moraju biti dostupna svoj djeci, bez diskriminacije bilo
koje vrste (lan 2).
Najbolji interes djeteta mora biti glavni kriterijum za sve aktivnosti koje se odnose na djecu
(lan 3).
Svako dijete ima pravo na ivot, opstanak i razvoj (lan 6).
Stavovi djeteta moraju se uzimati u obzir u svim pitanjima koja utiu na dijete (lan 12).
Ustav Crne Gore, usvojen oktobra 2007. godine, niti proklamuje niti se poziva izriito na osnovne
principe Konvencije o pravima djeteta. Meutim, u lanu 74 pod nazivom Prava djeteta, Ustav
propisuje da dijete uiva prava i slobode primjereno njegovom uzrastu i zrelosti, kao i da se djetetu
jemi posebna zatita od psihikog, fizikog, ekonomskog i svakog drugog iskoridavanja ili
zloupotrebe. Od posebnih prava, djetetu se jemi pravo na kolovanje pod jednakim uslovima (lan
75), kao i pravo na zdrastvenu zatitu iz javnih prihoda ukoliko to pravo ne ostvaruje po nekom
drugom osnovu (lan 69). Ustav obrada posebnu panju porodici (lan 72) i zatiti majke i djeteta
(lan 73). Porodica uiva posebnu zatitu. Propisana je obaveza roditelja da brinu o djeci, da ih
vaspitavaju i koluju, kao i obaveza djece da se staraju o svojim roditeljima kojima je potrebna
pomod.
Princip zatite od diskriminacije djece se moe posredno izvesti iz opte odredbe o zabrani
diskriminacije u kojoj se naglaava da je zabranjena svaka neposredna ili posredna diskriminacija, po
bilo kom osnovu (lan 8). Pored toga, Ustav i direktno propisao jednakost u pravima i obavezama
djece roene van braka sa djecom roenom u braku (lan 72). Princip prava na ivot, opstanak i
razvoj je donekle obuhvaden lanovima 26 (zabrana smrtne kazne), 27 (zabrana vrenja medicinskih i
drugih ogleda, bez saglasnosti lica, zabrana kloniranja ljudskih bida, kao i ogranienje primjene
biomedicine) i 28 (dostojanstvo i nepovredivost linosti - fizikog i psihikog integriteta ovjeka).
Najbolji interes djeteta se ne pominje u Ustavu, kao ni pravo na participaciju. Iako osnovni principi
Konvencije o pravima djeteta nijesu proklamovani i kao ustavni principi, oni obavezuju Crnu Goru na
osnovu lanova 9 i 17 Ustava, koji propisuju potvrene meunarodne sporazume kao pravni osnov
zatite ljudskih prava i sloboda. Ipak, imajudi u vidu njihovu vanost za puno ostvarivanje svih prava
djeteta, treba ih normirati i konkretizovati u posebnom zakonu posvedenom ovim pravima.
Porodinim zakonom Crne Gore, koji je usvojen januara 2007. godine, po prvi put je normativno
ureen korpus prava djeteta. Prava djeteta sadrana su u lanovima 61-68, i odnose se na pravo da
zna svoje porijeklo, ivot sa roditeljima, line odnose, razvoj djeteta, obrazovanje djeteta, poslovna
sposobnost djeteta, slobodu miljenja djeteta i dunosti djeteta. Ovaj zakon najpotpunije regulie
materiju prava djeteta. Ni on ne sadri posebnu odredbu o osnovnim principima Konvencije. Ipak, u

18

njemu se eksplicite pominju neki principi u cilju osvarenja pojedinih prava djeteta. Tako, na primjer,
lan 5 Zakona propisuje da je svako duan da se rukovodi najboljim interesom djeteta u svim
aktivnostima koje se tiu djeteta. Iako principi iz Konvencije nijesu taksativno navedeni, Zakon ih
uvaava, to proizilazi iz njegovog duha. Pravo na participaciju i princip najboljeg interesa djeteta su
u zakonu najprisutniji, kao preduslov za uivanje prava djeteta, i kao takvi predstavlja kvalitetnu
novinu.
Zakonom je posebno potencirano da je drava duna da potuje i unapreuje prava djeteta i
preduzima sve potrebne mjere za zatitu djeteta od zanemarivaja, zlostavljanja i eksploatacije (lan
5). Zakon izjednaava djecu roenu u braku i van braka i u smislu prava i dunosti roditelja i drugih
srodnika prema njima (lan 6). Zatita interesa djece je ravnopravno naelo sa naelima
ravnopravnosti, uzajamnosti i solidarnosti u imovinski odnosima u porodici (lan 11).
Zakon garantuje slobodu miljenja i izraavanja djetetu, koje je sposobno da formira svoje miljenje.
U tom smislu, djetetu starijem od 10 god ivota koje je sposobno za rasuivanje, Zakon garantuje
da:
moe slobodno i neposredno izraziti svoje miljenje u svim postupcima u kojima se odluuje
o njegovim pravima, ili se obratiti sudu ili organu uprave, samo ili preko drugog lica ili
ustanove i zatraiti pomod u ostvarivanju svog prava na slobodno izraavanje miljenja (l.
67.);
ima pravo da bude upoznato sa pravnim posljedicama usvojenja (l. 140.);
mora dati pristanak na usvojenje (l. 133);
ima pravo na davanje pristanka za promjenu imena i prezimena (l. 149. st 2);
moe samo, odnosno preko nekog drugog lica ili ustanove zatraiti od organa starateljstva
da mu postavi kolizijskog starateljstva (l. 356 st 2);
moe samo, odnosno preko nekog drugog lica ili ustanove zatraiti od suda da mu postavi
privremenog zastupnika zbog postojanja suprotnih interesa izmeu njega i njegovog
zakonskog zustupnika. (l. 356 st 3).

Dijete koje je navrilo 14 godina ivota, prema lanu 66 Zakona, moe:

preduzimati pravne poslove, kojima ne stie ni prava ni obaveze, i pravne poslove malog
znaaja;
preduzimati, pored napred navedenih pravnih poslova, i sve ostale pravne poslove uz
prethodnu ili naknadnu sagalasnost roditelja, odnosno saglasnost organa starateljstva za
pravne poslove koji se odnose na otuenje ili opteredenje nepokretne stvari, vrijednije
pokretne stvari i prava iz imovine djeteta radi njegovog izdravanja, lijeenja, vaspitanja i
obrazovanja ili ako to zahtijeva drugi vaan interes djeteta.

Maloljetni tidenik koji je navrio 14 godina ivota moe:


19

sam da zakljuuje pravne poslove, ali je za pravovaljanost tih poslova potrebno odobrenje
njegovog staraoca, a za one poslove koje, u smislu ovog zakona, staralac ne moe sam da
zakljuuje potrebno je i odobrenje organa starateljstva (l. 232).

Dijete starije od 15 godina ivota koje je sposobno za rasuivanje ima pravo:
izvriti uvid u matinu knjigu roenih i u drugu dokumentaciju koja se odnosi na njegovo
poreklo (l. 61. st. 3).
odluiti sa kojim roditeljem de ivjeti (l. 62. st 4);
odluiti o odravanju linih odnosa sa roditeljem sa kojim ne ivi (l. 63. stav 4);
dati pristanak za preduzimanje medicinskog zahvata (l. 64. st 2);
odluiti koju de srednju kolu pohaati (l. 65. st 2);
preduzimati pravne poslove kojima upravlja i raspolae svojom zaradom ili imovinom koju
je steklo sopstvenim radom (l. 66. st 3);
uestvovati u upravljanju i raspolaganju zajednikom porodinom imovinom samostalno (l.
311).

Dakle, dijete koje je sposobno da formra svoje miljenje ima pravo slobodnog izraavanja tog
miljenja. Ono ima pravo da blagovremeno dobije sve potrebne informacije za formiranje miljenja.
Utvrivanje miljenja djeteta utvruje nadleni organ u neformalnom razgovoru koji se obavlja na
prikladnom mjestu, u saradnji sa kolskim psihologom, odnosno organom starateljstva, porodinim
savjetovalitem ili drugom ustanovom specijalizovanom za porodine odnose, a u prisustvu lica koje
dijete samo izabere (l. 67).
Porodini zakon propisuje obavezu svakoga da se rukovodi najboljim interesom djeteta u svim
aktivnostima koje se tiu djeteta (l. 5 st 1). Sud se mora rukovoditi najboljim interesom djeteta u
sporu za zatitu vrenja roditeljskog prava (l. 76. st 2), sporu za vrenje roditeljskog prava od strane
jednog roditelja (l. 78. st 4 i 5), ogranienje roditeljskog prava (lan 86, st 4). Najbolji interes djeteta
predstavlja jedan od uslova prilikom usvojenja (l. 123), odluke organa starateljstva o smjetaju u
drugu porodicu (l. 158), odluke organa starateljstva o postavljanju staraoca (l. 188), itd.
Zabrana diskriminacije je sadrana u odredbama koje izjednaavaju u potpunosti djecu roenu u
braku i van braka, kao i usvojenu djecu sa biolokom djecom, o emu je bilo rijei u prethodnim
redovima.
Zakon o zabrani diskriminacije Crne Gore, koji je usvojen jula 2010. godine, ne prepoznaje
diskriminaciju djece kao poseban sluaj diskriminacije. Ipak, ovaj sistemski zakon propisuje
diskriminaciju po osnovu starosne dobi (l. 13) koji se odnosi i na djecu kao populaciju mlau od 18
godina starosti. Kao poseban oblik diskriminacije propisana je diskriminacija u oblasti vaspitanja,
obrazovanja i strunog osposobljavanja (l. 15), koja izmeu ostalog obuhvata oteavanje ili
onemogudavanje upisau vaspitno-obrazovnu ustanovu, oteavanje ili uskradivanje mogudnosti
pradenja nastave, razvrstavanje djece, uenika-ca, zlostavljanje ili neopravdano pravljenje razlika, po
nekom od diskriminacionih osnova.

20

Pravo na ivot, opstanak i razvoj nije izriito formulisano Porodinim zakonom Crne Gore, ali se moe
izvesti iz odredaba koje obavezuju dravu da prui zatitu djeci od zanemarivanja, zlostavljanja i
eksploatacije, kao i odredaba koje se tiu roditeljskih prava i dunosti staranja o djetetu, a posebno
uvanja i podizanja djeteta, vaspitavanja i obrazovanja. Takoe, Zakon propisuje obavezu roditelja da
uvaju i podiu dijete tako to de se lino starati o njegovom ivotu i zdravlju (l. 70 st 1). Zabranjeni
su poniavajudi postupci i kazne koje vrijeaju ljudsko dostojanstvo djeteta (l. 70 st 2), ali se ne
normira izriito zabranu muenja niti tjelesnog kanjavanja to je meunarodni standard. Propisana
je obaveza roditelja da tite djecu od poniavajudih postupaka i kanjavanja drugih ljudi.
Uz Konvenviju o pravima djeteta usvojena su i dva fakultativna protokola, i to:
Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, djejoj prostituciji i
djejoj pornografiji, usvojen 25. maja 2000. godine.
Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o uedu djece u oruanim sukobima,
usvojen 25. maja 2000. godine.
Konvencija odraava novu viziju meunarodne zajednice o djetetu i djetinstvu. Djeca nijesu niti
vlasnitvo svojih roditelja, niti bespomodni predmeti milosra. Ona su ljudska bida i subjekti svojih
sopstvenih prava. Konvencija nudi viziju djeteta kao jake, kompetentne individue koja je takoe lan
svoje porodice i zajednice, sa pravima i odgovornostima u skladu sa svojim uzrastom, sposobnostima
i fazom razvoja. Priznajudi na ovakav nain prava djeteta, Konvencija vrsto utvruje da je fokus na
djetetu kao cjelini.
SRJ je pristupila Konvenciji o pravima djeteta 2001. godine ("Slubeni list SFRJ - Meunarodni
ugovori", broj 15/90 i "Slubeni list SRJ", br. 4/96 i 2/97) i ratifikovala oba njena protokola -
Fakultativni protokol o prodaji djece, djejoj prostituciji i djejoj pornografiji 2002. godine ("Slubeni
list SRJ - Meunarodni ugovori" br. 7/02) i Fakultativni protokola o uedu djece u oruanim
sukobima 2003. godine ("Slubeni list SRJ - Meunarodni ugovori", br. 7/02).
Nakon obnove nezavisnosti, po pravilima o sukcesiji u odnosu na meunarodne ugovore, Crna Gora
je prihvatila nasljeivanje statusa drave-ugovornice Konvencije i Fakultativnog protokola uz
Konvenciju o pravima djeteta o prodaji djece, djejoj prostituciji i djejoj pornografiji 23. oktobra
2006. godine, kao i Fakultativnog protokola uz Konvenciju o pravima djeteta o uedu djece u
oruanim sukobima 2. maja 2007. godine. U skladu sa lanom 44. Konvencije, Crna Gora je preuzela
obavezu da podnosi Komitetu za prava djeteta inicijalni i periodine izvjetaje o nainu njene
primjene i potovanja zagarantovanih prava djeteta. U svojim zakljucima povodom podnijetih
izvjetaja drava-lanica, Komitet za prava djeteta daje konkretne primjedbe, sugestije i prepruke
dravama na koji nain da otklone nedostatke koji dovode do krenja pojedinih odredaba
Konvencije, odnosno pojedinih prava djeteta. To za posledicu esto ima promjenu zakonodavnog
okvira u dravi-lanici, promenu prakse rada dravnih organa koja je dovodila do krenja ili
ograniavanja prava djeteta, izradu i sprovoenje akcionih planova, programa i protokola koji za cilj
imaju puno potovanje prava djeteta, aktivnu participaciju djece u procesu odluivanja, i slino. Sve
ovo postepeno dovodi do pune implementacije same Konvencije pa samim tim i unapreenja
potovanja prava djeteta.

21

KOMITET ZA PRAVA DJETETA
Vlade koje ratifikuju Konvenciju, moraju redovno da podnose izvjetaje Komitetu za prava djeteta
(CRC), ekspertskom tijelu zaduenom da prati kako drave sprovode Konvenciju. Ti izvjetaji opisuju
poloaj djece u nekoj zemlji i objanjavaju mjere koje preduzima drava da bi ostvarila njihova prava.
U osvrtu na izvjetaje drava, Komitet poziva sve nivoe vlasti da koriste Konvenciju kao osnovu za
planiranje i sprovoenje politike. Poto je zatita prava ovjeka po prirodi beskonaan proces, uvijek
ima mjesta za poboljanja.
Crna Gora je, 23. oktobra 2006. godine, podnijela skucesorsku izjavu za set konvencija Ujedinjenih
nacija. Na taj nain, Crna Gora je prihvatila Konvenciju o pravima djeteta i obaveze koje proizilaze iz
nje. Odredbom lana 44 Konvencije, propisana je obaveza za drave-ugovornice da Komitetu za
prava djeteta, dostavljaju preko Generalnog sekretara Ujedinjenih nacija, izvjetaj o mjerama za
ustanovljavanje prava priznatih Konvencijom i o napredku koji je postignut u ostvarivanju tih prava.
Drave potpisnice Konvencije dune su da u roku od dvije godine od prihvatanja Konvencije dostave
izvjetaj o njenoj primjeni Komitetu za prava djeteta. Nakon prvog inicijalnog izvjetaja, drave
svakih pet godina dostavljaju izvjetaje o napretku koje su ostvarile na zatiti prava djeteta.

U novembru 2008. godine, Crna Gora je pripremila Inicijalni izvjetaj o primjeni Konvencije o pravima
djeteta za period 2006. 2008. godine, i uputila ga Komitetu za prava djeteta Ujedinjenih nacija.
U skladu sa generalnim Komentarom br. 2 Komiteta za prava djeteta, institucija Zatitnika ljudskih
prava i sloboda Crne Gore, dostavila je Komitetu izvjetaj o stanju i primjeni prava djece u Crnoj Gori.

Alternativni izvjetaj o primjeni Konvencije, dostavila je i koalicija 18 nevladinih organizacija. (Centar
za prava djeteta Crne Gore, Centar za ljudska i manjinska prava, Djeca prije svega, Centar za razvoj
zajednica, Centar za zatitu prava ene i djeteta, Naa Inicijativa, Sigurna enska kuda, Pravni centar,
Udruenje roditelja djece i omladine sa posebnim potrebama Crne Gore, Udruenje graana
Maak, Humanitarac, Nova ansa u Novom, Forum MNE, Pedagoki Centar Crne Gore, Crnogorski
enski lobi, Udruenje roditelja Crne Gore, Poetak, Enfants, Udruenje mladih sa hendikepom Crne
Gore).

Nakon razmatranja navedenih izvjetaja, Komitet je uputio Crnoj Gori Zakljune komentare. Oni
predstavljaju spisak pitanja i problema na kojima drava treba da radi u narednom periodu od 5
godina, a u cilju unaprijeenja stanja prava djeteta u Crnoj Gori.
Kao lanica dva fakultativna protokola uz Konvenciju o pravima djeteta, Crna Gora je Komitetu za
prava djeteta podnela i inicijalne izvjetaje o njihovoj primjeni. Ove izvjetaje je delegacija Crne Gore
predstavila je na 55. sastanku Komiteta, u septembru 2010. godine, o emu de biti vie rijei na
narednim stranicama.
Kreiranje korpusa prava djeteta i pitanje ta prava djeteta zapravo znae i kako mogu biti ostvarena i
dalje su sporni. Zalaganje za prava djeteta delimino se zasniva na shvatanju da svijest o osjetljivosti

22

djece, te time i o potrebi za posebnom zatitom, nije spreila da ona pate zbog posljedica odluka
koje donosi svijet odraslih koji ih okruuje. Empatija sa tekodama djece esto vodi tome da se na
njih gleda kao na kolektivitet, i da su tretirana kao objekti milosra, a ne kao ljudska bida sa svojim
sopstvenim snagama i sposobnostima, sa sopstvenim potrebama i pravima.
Zbog toga su pitanja u vezi sa djecom esto smatrana nepolitikim, i njima se nije li se manje bavilo u
odnosu na politike probleme, kao najurgentnije. Osnovni princip prava djeteta je da drutvo ima
obavezu da zadovolji osnovna prava djeteta i da prui pomod u razvijanju linosti, talenta i
sposobnosti djeteta.
Nastanak Konvencije o pravima djeteta odraava opteprihvadeno pravilo da to je via svijest o
pravima, vede su i anse da ona budu obezbijeena. Jer, za sva ljudska prava i slobode, pa i ona koja
pripadaju djetetu, neophodno je izboriti se. U Konvenciji o pravima djeteta ljudska prava djeteta su
jasna, koherentna i razumljiva, a takvo njihovo definisanje je preduslov za to da se ona potuju i
sprovode.

TEME ZA DISKUSIJU
Na osnovu izvjetaja Crne Gore podnijetog Komitetu za prava djeteta i njegovom osvrtu na taj
izvjetaj, diskutujte o mehanizmima za pradenje Kovencije UN-a o pravima djeteta i njenom uticaju u
Crnoj Gori.
- UNICEF: Convention on the Rights of the Child: http://www.unicef.org/crc/index_index.html
- Committee on the Rights of the Child: http://www2.ohchr.org/english/bodies/crc/index.htm
- Child Rights Information Network (CRIN) - Convention on the Rights of the Child:
http://www.crin.com/resources/treaties/CRC.asp?catName=International+Treaties&flag=leg
al&ID=6
- Childrens Rights Alliance - Convention on the Rights of the Child:
- http://www.Childrensrights.ie/convention.php
- http://www.unicef.rs/files/publikacije/1%20Konvencija_o_pravima_djeteta_sa_fakultativni
m_protokolima.pdf
- Inicijalni izvjetaj o primjeni Konvencije o pravima djeteta:
www.minradiss.gov.me/.../FileDownload.aspx?..
- Izvjetaj Ombudsmana o primjeni Konvencije I Fakultativnih protokola:
http://www.ombudsman.co.me/djeca/page.php?id=258
- Preporuke Komiteta za prava djeteta:
www.ombudsman.co.me/djeca/docs/preporuke_komiteta.doc
- Alternativni izvjetaj NVO: http://www.cpdcg.me/glpod_sadrzaj.php?id=46&j=1
- Poseban izvjetaj Ombudsmana o djejem prosjaenju:
http://www.ombudsman.co.me/djeca/docs/final_naucimo_ih_nesto_drugo_15112011.pdf


23

3. PRAVA DJETETA I MEDIJI

GLAVNE TEME

Izazov iz Osla
Uticaj medija na mlade
Zatita djece od medija
Medijska pismenost kao nain zatite od medijskih sadraja
Uestvovanje djece u medijima

IZAZOV IZ OSLA
U novembru 1999. godine u Oslu (Norveka) okupili su se mladi ukljueni u medijske projekte i
medijski strunjaci za prava djeteta da bi preispitali ulogu medija u razvoju prava djeteta irom
svijeta, sa posebnim osvrtom na pet aspekata:
Pravo djece na pristup medijima, ukljuujudi nove medije;
Pravo djece na medijsko obrazovanje i pismenost;
Pravo djece da uestvuju u medijima;
Pravo djece da budu zatidena od tetnih uticaja medija kao i od nasilja na ekranu;
Uloga medija u zatiti i unapreenju prava djeteta;
Rezultat ove rasprave je dokument Izazov iz Osla u kojem se ukazuje da je odnos na relaciji dijete
mediji, zapravo ulaz u multidimenzionalan svijet djece i njihovih prava na obrazovanje, slobodu
izraavanja, igru, identitet, zdravlje, dostojanstvo i samopotovanje, zatitu, kao i da odnos djece i
medija ima vanu ulogu u svakoj oblasti ivota djeteta.
Izazov iz Osla je zapravo poziv na akciju svima koji se bave istraivanjem, razvojem, pradenjem i
uestvovanjem u kompleksnom odnosu djece i medija. Odnosno, vlada, organizacije i pojedinci koji
rade za djecu, medijski strunjaci na svim nivoima i u svim medijima, kao i privatni sektor, tj. vlasnici
medija, djeca, mladi, roditelji, nastavnici i istraivai su pozvani da se prikljue akciji. (Akcija je
takoe rezultirala otvaranjem UNICEF-ovog web sajta Magic koji prikazuje medijske projekte sa
djecom i za djecu irom svijeta, uz odgovarajude linkove i informacije).
Nekoliko kljunih lanova Konvencije o pravima djeteta odnosi se na medije i djecu. Komitet za prava
djeteta je utvrdio tri glavne oblasti za analiziranje:
Naini da se putem medija unaprijedi slika o djetetu;
Podsticanje djece da aktivno uestvuju u medijima;
Zatita djece od tetnog uticaja medija.
Tako, lan 12 Konvencije garantuje djetetu pravo na iznoenje stavova o stvarima koje ga se tiu.

24

lan 13 utvruje pravo na slobodu izraavanja: pravo obuhvata slobodu da trai, prima i daje
informacije i ideje svih vrsta bez obzira na granice, bilo usmeno, pismeno ili tampano, u umjetnikoj
formi ili preko bilo kojeg drugog sredstva informisanja po izboru djeteta.
lan 17 Konvencije naglaava ulogu medija u irenju informacija koje pozitivno utiu na djecu. Ovim
lanom se sugerie da drava treba da uvaava znaajnu ulogu sredstava javnog informisanja i da
obezbijedi da dijete ima pristup informacijama i materijalu iz raznih domadih i meunarodnih izvora,
posebno onih koji imaju za cilj jaanje njegovog/njenog drutvenog, duhovnog i moralnog stava i
fizikog i mentalnog zdravlja.
Cilj Konvencije o pravima djeteta se sastoji ne samo u informisanju graana o pravima djeteta, nego i
u tome da mladi budu prisutni u medijima. Pomenutim lanovima Konvencije se alje jasna poruka
da djeca treba da budu i uesnici i korisnici informacione revolucije.
Tokom posljednje dvije decenije, a naroito s razvojem novih medija i Interneta, mediji za djecu i
mlade dobili su globalni znaaj. Zapoet je rad na ostvarivanju prava djeteta kroz medije, na primjer,
kroz osiguravanje pristupa kvalitetnim medijskim sadrajima, omogudavanjem da se uju glasovi
mladih ili zalaganjem za etiko izvjetavanje medija o djeci.

UTICAJ MEDIJA NA MLADE
Mediji su postali sastavni dio ivota djece. Brojna istraivanja su pokazala da najmlai sve vie
vremena provode pred TV ekranima ili monitorima kompjutera. Zapravo djeca irom svijeta postaju
konzumenti medija, praktino jo u kolijevci.
Teoretiari su dokazali da mediji imaju vanu ulogu u odrastanju djece, jer utiu na formiranje
linosti, vrijednosnih sudova i moralnih normi. Razlika je u tome to jedni vie panje poklanjaju
pozitivnom uticaju, a drugi upozoravaju roditelje na posljedice sadraja kojima su izloeni njihovi
maliani.
Ne treba zaboraviti da mediji imaju vanu ulogu u procesu socijalizacije djece, odnosno u usvajanju
odreenih normi i oblika ponaanja. Teoretiari razlikuju dvije grupe faktora socijalizacije. Pod
primarnim faktorima koji utiu na proces socijalizacije podrazumjevamo roditelje i vrnjake, dok u
sekundarne faktore ubrajamo kolu, crkvu, medije kao i sredinu.
1
Meutim, imajudi u vidu koliinu
vremena koje djeca provode uz medije, moemo slobodno redi da su u savremenom drutvu mediji
postali jedan od glavnih faktora procesa socijalizacije.
Profesor Univerziteta u Miigenu, Rowell Huesmann smatra da je nakon 50 godina istraivakog
iskustva dokazano da izlaganje djece nasilnikim scenama u medijima uzrokuje pojaanu
agresivnost i ak utie na ponaanje godinama kasnije u odraslom dobu. Dok Jonathan Freedman sa
Univerziteta u Torontu tvrdi da nauni dokazi jednostavno ne potvruju da gledanje nasilja izaziva
nasilje u ljudima, niti da smanjuje njihovu osjetljivost na nasilje.
Na sadanju kulturu mladih utiu pojave kao to su irenje i globalizacija medija. Savremena
omladina u mnogim zemljama ima vedi multimedijalni izbor nego ikada: konvencionalne, satelitske i
kablovske TV-kanale, radio-stanice, novine i asopise, Internet, kompjuter i video igre. U dananjem
vremenu dostupnost stranih programa i medija je mnogo veda, a u mnogim djelovima svijeta manje
je zvanine cenzure i kontrole. Informacije, e-mail i slike krue svijetom brzo i slobodno. Iz tih razloga
treba razmatrati pitanja zatite djece od medija, kao i uestvovanja u njima.

1
Iliin, Vlasta, Mediji u slobodnom vremenu djece i komunikacija o medijskim sadrajima, Medijska
istraivanja, god. 9, br. 2, 2003, str. 10.

25

ZATITA DJECE OD MEDIJA
Savremena djeca gotovo se ne bave sportom, ne itaju knjige, malo se drue, ved slobodno vrijeme
provode uz medije, najede Internet. Mnogi roditelji izraavaju zabrinutost i nezadovoljstvo, jer
adolescenti sve vie vremena provode na Internetu.
ta privlai djecu na Internetu? Novi medij je privlaan najmlaima jer prua brojne mogudnosti:
gledanje filmova, sluanje muzike, plagiranje seminarskog rada ili pomod u pisanju domadeg zadatka.
S obzirom na to da su roditelji manje upoznati sa savremenom tehnologijom, logino je da je djeci
lako izmanipulisati roditelje jer su djeca u mogudnosti da zatvore sajt i izbriu istoriju odgledanih
sajtova. I niko ne moe da prekontrolie to oni gledaju na Internetu. Internet predstavlja posebnu
opasnost jer je za relativno kratak period postao najpopularniji medij meu djecom i omladinom.
O popularnosti Interneta svjedoi i pojava nove bolesti - internet zavisnost.
2
U zemljama irom
svijeta su otvorene klinike za lijeenje djece od nove bolesti savremenog drutva. Prve klinike su se
pojavile u Kini i SAD u, to je razumljivo, imajudi u vidu broj internet korisnika. U Kini se internet
zavisnost tretira kao nacionalni problem. Kineske vlasti vre strogu kontrolu internet klubova. U
Britaniji je u martu 2011. godine otvorena klinika za lijeenje dvanaestogodinjaka od internet
zavisnosti i video-igrica,
3
a osnovan je i centar za zatitu djece od Interneta Child Exploitation and
Online Protection Centre (CEOP).
4
I u zemljama sa mnogo manjim brojem internet korisnika, poput
Crne Gore, takoe, postoje sline klinike.
5
Naelnica odjeljenja za lijeenje bolesti zavisnosti u
Specijalnoj psihijatrijskoj bolnici u Dobroti, objanjava novu pojavu na sljededi nain: Osim
alkoholizma i narkomanije, koji su u stalnom rastu i zbog toga se smatraju epidemijom ovog vijeka u
svijetu pa i kod nas, sve vie je prisutna i zavisnost od kockanja i Interneta, koje se smatraju isto
tako tekim oblicima zavisnosti...Vidimo koliko je sada popularan Facebook, i mlad ovjek gotovo i
ne osjeti sjededi za kompjuterom kako mu protie vrijeme i kako polako ulazi u zavisnost. Deava se
da mlad ovjek nita drugo ne radi osim to sjedi za kompjuterom.
6

Bezbijednost djece na Internetu je ugroena i time to s pojavom novog medija oni postali meta i
sajber kriminalaca. Zabrinjava i to to sajber kriminalci koriste naivnost djece i iskoridavaju ih na
razliite naine. Sajber kriminalci se lano predstavljaju i djeca svojim novim prijateljima
povjeravaju vane podatke. U zemljama irom svijeta zakonodavstvo kao i drutvene mree vode
borbu i protiv sajber kraa, sajber pornografije (djeje), sajber nasilja i sajber povreda. Istraivanje
Ceed Consultinga na uzorku od 1003 djece od 11 do 17 godina je pokazalo da u Crnoj Gori 93.8 %
djece koriste Internet. ak 34 % ispitanika je izjavilo da su im putem Interneta postavljana pitanja
intimne prirode, dok 20.1 % je dobilo poziv na susret ili seks.
7

Sve iznijeto nas navodi na zakljuak da je Internet opasan medij i da drutvo mora preduzeti mjere
da bi se djeca zatitila od novog medija. Osim roditelja, koji de morati kontrolisati izloenost djece
medijskim sadrajima, drutvo, takoe, moe dati svoj doprinos kroz medijsko opismenjavanje
najmlaih. Medijska pismenost, etiki kodeksi i zakoni o medijima de takoe doprinijeti zatiti djece
od medija.

2
Internet Addiction Disorder, skraeno IAD
3
Hough Andrew, Rehab clinic for children internet and technology addicts founded, The Telegraph, URL:
http://www.telegraph.co.uk/health/children_shealth/7467200/Rehab-clinic-for-children-internet-and-
technology-addicts-founded.html (18.03.2010)
4
www.ceop.police.uk
5
urakovi, Draen, Djeca u Crnoj Gori navuena na on-line igrice i Fejsbuk, Vijesti, URL:
http://www.vijesti.me/vijesti/djeca-crnoj-gori-navucena-on-line-igrice-fejsbuk-clanak-21603 (27.05.2011)
6
KOMNENI, I., Porok vreba iz kompjutera, Vijesti, godina XI, br. 3796, 20. oktobar 2008, str. 9.
7
M.M. K. Djeci na Internetu nude seks, Dan, URL:
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Povodi&clanak=280609&datum=2011-05-18 (18.05.2011)

26

MEDIJSKA PISMENOST KAO NAIN ZATITE OD MEDIJSKIH SADRAJA
Medijska pismenost djece je takoe pitanje kojim bi trebalo posvetiti panju. U dananjem
vremenu, kada su djeca bombardovana informacijama, vano je da shvate ulogu medija u
drutvu i da razviju kritiku svijest. Manipulacija je oduvjek postojala u svim oblastima ivota i
nemogude se od nje odbraniti. Tehnike manipulacije su dostigle takav stepen razvoja da ih je teko i
dokazati. Ukoliko su tehnike manipulacije usavrene, a ljudi su svjesni postojanja manipulacije, kako
se odbraniti od nje?
Organizacija UNESCO je jo ezdesetih godina prolog vijeka poela da se bavi pitanjem medijskog
obrazovanja, a 1982. godine potpisana je i Deklaracija o medijskom obrazovanju. Pod medijskim
obrazovanjem se podrazumjeva sticanje sposobnosti za kritiko iitavanje medija, bilo kakva da je
vrsta medija u pitanju. Philippe Breton smatra da drutvu nedostaje kultura analize poruke. Len
Masterman navodi sedam razloga za medijsko obrazovanje:
1. visoka potronja medija i prezasidenost do koje stiemo;
2. ideoloki znaaj medija, posebno imajudi u vidu reklame;
3. pojava informacionog rukovoenja u preduzedima (vladini uredi, politike partije,
ministarstva, itd.);
4. narastajudi prodor medija u demokratskim procesima;
5. narastajudi znaaj vizuelne i informacione komunikacije u svim domenima (izuzev kole, koja
prvenstvo daje tampanoj grai; komunikacioni sistemi su uglavnom vizuelnog karaktera);
6. oekivanja mladih da budu obrazovani tako da mogu da razumeju svoje doba;
7. nacionalni i meunarodni porast privatizacije svih informacionih tehnologija (kada
informacija postane proizvod, njena uloga i njene osobine se menjaju).
8

Iako je Breton smatrao da obrazovanje ne moe pomodi u odbrani od manipulacije, ipak
zahvaljujudi medijskom obrazovanju djeca i odrasli mogu izbjedi zamke manipulacije, jer de nauiti
kako da itaju poruke koje im serviraju mediji. Zbog toga je u pojedinim kolama ved uveden
predmet - Medijsko obrazovanje jer medijski sadraji ni u jednom segmentu nijesu bezazleni.
Medijski teoretiari sve vie panje posveduju medijskoj pismenosti i medijskoj pedagogiji. ta se
podrazumijeva pod medijskom pismenodu? Svijetlana Bezdanov Gostimir smatra da je medijski
pismena osoba ona koja:
shvata da su medijske poruke (sadraji) konstruisane koridenjem posebnih postupaka
(kodiranje, tehnologije) kojima se manipulie zvukom, slikom, tekstom i pokretom, kako bi se
postigla namjeravana znaenja;
razlikuje upotrebu odgovarajudih vrsta (oblika, jezika) medijskog izraavanja u razliite svrhe;
prepoznaje, analizira i vrednuje efekte medija (kognicija i komprehencija, izmene u
ponaanju, stavovi i vrednosni sistemi);
selektuje medijske sadraje prema kriterijumima kritike potronje i rafinovano vrednuje
umetniki izraz u medijskoj produkciji;
primenjuje znanja, vjetine i strategije u kreiranju i dizajniranju medijskih poruka.
9

8
Gone, ak, Obrazovanje i mediji, Beograd, Clio, 1998, str. 22, 23.
9
Vuksanovi, Divna, Knjiga za medije - mediji za knjigu, Beograd, Clio, 2008, str. 175.

27

UNICEF smatra da je najvedi propust savremenog obrazovanja u tome to ne ui djecu da na
kritiki nain gledaju moderne medije. Britanska poslanica Tessa Jowell tvrdi da medijska pismenost,
zajedno sa efikasnom regulacijom medija, ima kljunu ulogu u osposobljavanju djece da se nose sa
svijetom onakvim kakvim ga predstavljaju mediji.
U Crnoj Gori od 2007. godine su, takoe, preduzete konkretne mjere u cilju medijskog
opismenjavanja mlaih generacija. Tanije, uveden je izborni predmet Medijska pismenost u drugi i
tredi razred gimnazije. S obzirom na to da je program novina, vrijeme de pokazati da li su kole
nauile djecu da itaju poruke koje im alju mediji. Djeca de u cilju odbrane od medija nauiti da
kritiki konzumiraju medije, provjeravaju informacije iz vie izvora i ne vjeruju svemu to vide ili
proitaju. Roditelje je takoe neophodno medijski opismeniti, jer pod uticajem medija nesvjesno
nanose tetu svojoj djeci dozvoljavajudi im da gledaju ta ele, bilo da je u pitanju realiti ou ili film
prepun nasilnikih sadraja.
Osim medijskog opismenjavanja djeci treba omoguditi i uestvovanje u medijima.

UESTVOVANJE DJECE U MEDIJIMA
Uestvovanje mladih u medijima potvruje njihovo interesovanje za svijet u kojem ive, naroito ako
im se da ansa da iznesu svoje miljenje. Raste broj zainteresovanih pojedinaca i medijskih
organizacija koje pruaju ansu mladim ljudima da uestvuju u medijima.
Mnoge zemlje su pokrenule medijske projekte sa ciljem pruanja anse mladima i poboljanja
kvaliteta izvjetavanja o mlaoj populaciji.
Primjeri medijskih projekata
Primjeri novih uspjenih medijskih projekata i programa za djecu, sa djecom i mladima:
ANDI Brazilska Novinska agencija za prava djeteta prati kako mediji izvjetavaju o djeci i mladima.
ANDI ne samo da edukuje novinare, ved blisko sarauje na izvjetavanju o djeci i mladima. Projekat
je rezultirao kvalitetnijim izvjetavanjem o djeci i mladima u brazilskim medijima. Ovaj model se sada
primjenjuje jo u osam latinoamerikih zemalja.
TROC Mladi izvjetai Albanije. Desetine mladih od 13 do 18 godina iz cijele zemlje ue o svim
aspektima proizvodnje video vijesti, kao i planiranje i proizvodnju programa, uz ogranienu kontrolu
odraslih. Program je veoma popularan, ne samo meu mladima u Albaniji, ved i u susjednim
zemljama.
Mukto Khobor (Besplatne vijesti) Mladi od 11 do 17 godina proizvode ovu veoma popularnu 25-
minutnu nedjeljnu emisiju vijesti i tekudih dogaaja u Bangladeu, koja je posvedena djeci i djejim
problemima. Emisija omogudava mladima da izraze miljenje, razviju nove vjetine kao mladi
novinari, inspirie mlade gledaoce koji vide uspjeh rada svojih vrnjaka u medijima i pokazuje da
mladi mogu dati dragocjen doprinos rjeavanju postojedih problema.
Afrika fondacija za djecu i emitovanje (CBFA) Ova fondacija je osnovana 1995. godine kako bi
obezbijedila sprovoenje Afrike povelje o djeci i emitovanju, emiterima, producentima i ukazala na
potrebu za kvalitetnom televizijom za djecu. CBFA je namijenjena mladima od 9 do 16 godina,
medijskim strunjacima i emiterima. Imajudi u vidu potrebe i prava djece u Africi, fondacija se bavi
organizacijom radionica, seminara o produkciji.
Egipatski projekat Video i snovi zajednice je projekat koji iri znanje i iskustvo Centra za razvoj i
aktivnosti stanovnitva kroz program Novi horizonti, omogudavajudi djevojkama i enama da se
prikljue. Timovi ena iz etiri egipatske zajednice ue vjetinu video-produkcije i izvjetavaju o
izazovnim ili osjetljivim temama. lanice tima postaju liderke i predstavnice za medije koje pomau

28

da se razbiju stereotipi. Video proizvodnja tima se koristi da izazove diskusiju i podstakne traganje za
lokalnim rjeenjima u svakoj od zajednica.

U godinjem izvjetaju UNESCO Clearinghouse za 2001. godinu, pod naslovom Perspektive djece i
medija, zakljuuje se da uestvovanje mladih u medijima daje odline rezultate:
Kod mlae generacije dolazi do povedanja samopouzdanja kao rezultat osjedaja da se
potuje njihovo miljenje, da su dio zajednice i da su postigli da drugi razumiju njih i njihovu
kulturu.
Vide da su njihovi svakodnevni snovi, njihova lokalna, drutvena i etnika kultura i stvarnost
predstavljeni u medijima.
Vede sposobnosti, radoznalost i kompetentnost za medije (kritiko razumijevanje medija).
Postizanje vede socijalne pravde tako to se daje ansa djeci koja ne uspijevaju najbolje u
tradicionalnim kolama da se dokau u proizvodnji audio-vizuelnih medija.
Vede interesovanje i ukljuivanje u drutvo pod njihovim uslovima, to zauzvrat podstie
aktivnost za povedavanje prisustva tema mladih u medijima i u njihovim zajednicama.
TEME ZA DISKUSIJU
Odaberite aktuelnu vijest iz medija koja se tie djece i razgovarajte o njoj u kontekstu prava djeteta.

LITERATURA I IZVORI
Children, Youth and Media Around the World: An Overview of Trends & Issues, produced by
Susan Gigli of the InterMedia Survey Institute for UNICEF, April 2004:
http://www.intermedia.org/
Centre for the Study of Children, Youth and Media:
http://www.Childrenyouthandmediacentre.co.uk/
Childrens Rights and the Media A Resource for Journalists:
http://www.unicef.org/southafrica/SAF_publications_soulbuddiez.pdf
UNICEF Magic website: http://www.unicef.org/magic/briefing/about.html
UNICEF Voices of Youth: http://www.unicef.org/voy (Navedene stranice predstavljaju
stavove mladih o medijima u njihovim zemljama, izraene njihovim rijeima)
The UNESCO International Clearinghouse on Children, Youth and Media:
http://www.nordicom.gu.se/clearinghouse.php (Ovo je dobar izvor informacija o posebnim
projektima i pitanjima koja se odnose na djecu, mlade i medije irom svijeta. Klieringhaus
(Clearinghouse) ima za cilj da poveda svijest i znanje o djeci, mladima i medijima i ponudi
osnovu za formiranje odgovarajude politike, doprinos konstruktivnoj javnoj debati, i jaanju
medijske pismenosti i kompetencija djece i mladih.
Childrens Rights Information Network: Media:
http://www.crin.com/themes/ViewTheme.asp?id=12
The Influence of Media Violence on Youth (Psychological Science, March 2004):
http://www.psychologicalscience.org/pdf/pspi/pspi43.pdf

29

A Public Health Approach on Research Findings on Influence of Violent Media Content: The
Lancet, Vol. 356, Issue 9460 (February 2005, p. 702-710)
Gone ak (1998) Obrazovanje i mediji, Beograd, Clio.
Huesmann L. Rowell (2000) The Columbia County Longitudinal Study, University of
Michigan: http://www.rcgd.isr.umich.edu/aggr/Projects/CCLS/description.html
Iliin Vlasta (2003) Mediji u slobodnom vremenu djece i komunikacija o medijskim
sadrajima, Zagreb, Medijska istraivanja, god. 9, br. 2.
Vuksanovid Divna (2008) Knjiga za medije - mediji za knjigu, Beograd, Clio.
M.M. K. Djeci na Internetu nude seks, Dan, URL:
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Povodi&clanak=280609&datum=2011-05-18
(18.05.2011)
Hough Andrew, Rehab clinic for children internet and technology addicts founded, The
Telegraph, URL:http://www.telegraph.co.uk/health/children_shealth/7467200/Rehab-clinic-
for-children-internet-and- technology-addicts-founded.html (18.03.2010)
urakovid, Draen, Djeca u Crnoj Gori navuena na on-line igrice i Fejsbuk, Vijesti, URL:
http://www.vijesti.me/vijesti/djeca-crnoj-gori-navucena-on-line-igrice-fejsbuk-clanak-21603
(27.05.2011)
Komnenid, I., Porok vreba iz kompjutera, Vijesti, godina XI, br. 3796, 20. oktobar 2008.


30

4. PREPREKE ZA OSTVARENJE PRAVA DJETETA

GLAVNE TEME:

Zatita ljudskih prava
Podrka pravima djeteta
Problemi u ostvarenju prava djeteta
Odgovori na izazove prava djeteta

ZATITA LJUDSKIH PRAVA
Postoje mehanizmi za sprovoenje ljudskih prava na meunarodnom, regionalnom i nacionalnom
nivou. Na nacionalnom nivou, politiari i kreatori politike mogu da promoviu prava djeteta kroz
Ustav. Prepoznajudi znaaj prava djeteta, Ustav Crne Gore iz 2007. godine, po prvi put prava djeteta
utvruje kao ustavnu kategoriju. Ustav u lanu 74 propisuje: Dijete uiva prava i slobode primjereno
njegovom uzrastu i zrelosti. Djetetu se jemi posebna zatita od psihikog, fizikog, ekonomskog i
svakog drugog iskoridavanja ili zloupotrebe.
Gotovo univerzalna ratifikacija Konvencije UN o pravima djeteta odraava globalno opredjeljenje za
prava djeteta. Ratifikacijom Konvencije vlade izraavaju svoju namjeru da praktino ostvare to
opredeljenje, kroz mehanizme implementacije na nacionalnom nivou. Drave su obavezne da
izmijene postojede i donesu nove zakone i politike za punu implementaciju Konvencije. Takoe,
obavezne su da za sve aktivnosti koje se preduzimaju one moraju imati u vidu najbolji interes
djeteta.
lan 4. Konvencije trai od drava da preduzmu sve odgovarajude pravne, administrativne i druge
mjere za sprovoenje prava koja priznaje ova Konvencija. A na osnovu lana 42, drave se
obavezuju da sa principima i odredbama ove Konvencije najire upoznaju, na odgovarajudi i aktivan
nain, kako odrasle tako i djecu. Iako u Crnoj Gori ta obaveza nije normirana, ipak se, kroz aktivnosti
ombudsmana, vladinih i nevladinih tijela, stanje popravlja. Na veb-stranici Zatitnika ljudskih prava i
sloboda, otvoren je posebni podsajt na kojem se graani mogu informisati o svim aktivnostima ove
institucije u vezi sa zatitom i promocijom prava djeteta.
Ustav, kao osnovni pravni akt, daje samo okvir zatite odreenog ljudskog prava. On ne obezbeuje
apsolutnu zatitu protiv zloupotrebe prava djeteta, ved se ona razrije i precizira zakonima i
podzakonskim aktima. U Crnoj Gori ne postoji zakon o pravima djeteta, ali postoji veliki broj zakona
u kojima se pojedini segmenti zatite ovih prava propisuju (npr. Zakon o socijalnoj i djejoj zatiti iz
2005. godine, Porodini zakon iz 2007. godine, Zakon o predkolskom vaspitanju i obrazovanju, sa
izmjenama iz 2010 . godine, Zakon o osnovnom obrazovanju i vaspitanju, izmijenjen 2010. godine). U
sluajevima kada se zakoni ne primjenjuju ili se pogreno primjenjuju, graani mogu kolektivno

31

pozvati vladu da objasni i opravda svoje postupke. Civilno drutvo daje veliki doprinos u kritici vlada.
Ono ukljuuje nevladine organizacije (NVO), neprofitne organizacije (NPO), univerzitet, akademije
nauka, dobrotvorna drutva i lokalne organizacije.
U vedini zemalja nevladine organizacije igraju kljunu ulogu kao nezavisni zagovornici prava djeteta,
ili odreenih grupa djece. Njihova uloga je priznata u Konvenciji o pravima djeteta i od strane
Komiteta za prava djeteta. Ratifikacija i promocija Konvencije dovela je do brzog porasta broja NVO
koje promoviu prava djeteta, i njihovog uticaja. Koalicije NVO koje se bore za prava djeteta
formirane su u mnogim evropskim zemljama. Vie organizacija civilnog sektora danas na razliite
naine zastupa prava djeteta u Crnoj Gori. Najaktivnija NVO je Centar za prava djeteta iz Podgorice,
koja je pored promocije prava djeteta organizovala i koaliciju nevladinih organizacija i sainila
alternativni izvjetaj o stanju prava djeteta u Crnoj Gori 2010. godine.
U Crnoj Gori postoji NVO koja se bavi zatitom ena i djece rtava nasilja Sigurna enska kuda, koja
vri edukaciju i o pravima djeteta i borbi protiv nasilja nad djecom. Ova organizacija ima SOS
telefonsku liniju, na koji se uglavnom javljaju ene, ali mogu da se jave zlostavljana i maltretirana
djeca enskog pola. Na telefonu 24 sata dnevno deuraju struna lica, a razgovori su povjerljivi.
Ujedinjene nacije gledaju na civilno drutvo kao na neophodan element za odravanje mira i
promovisanje prava irom svijeta. Bivi Generalni Sekretar UN-a Kofi Anan (Annan) izjavio je :
Ujedinjene nacije su nekad imale posla samo sa vladama. Sada znamo da se mir i napredak ne mogu
obezbijediti bez partnerstva u koja su ukljuene vlade, meunarodne organizacije, poslovni svijet i
civilno drutvo. U dananjem svijetu mi zavisimo jedni od drugih.
Razvoj organizacija koje promoviu prava djece uklapa se u iri cilj Ujedinjenih nacija, a koji se odnosi
na ohrabrivanje formiranja nacionalnih institucija koje promoviu i brane ljudska prava uopte. U
nekim dravama nezavisne kancelarije za djecu funkcioniu kao dio nacionalnih institucija za ljudska
prava. U drugim su uspostavljene posebne institucije da promoviu i brane ljudska prava djeteta.
U zemljama koje nastoje da razviju ukupnu kulturu ljudskih prava, dobra poetna taka moe biti
uspostavljanje kancelarije koja se bavi ljudskim pravima djeteta, s obzirom na centralnu vanost
djece i njihovog razvoja za formiranje te kulture u bududnosti.
Ove nezavisne kancelarije za djecu se razlikuju od NVO po tome to imaju zakonom utvrena
ovladenja i obaveze. NVO igraju kljunu ulogu u promovisanju ljudskih prava, i u principu imaju visok
nivo nezavisnosti. Meutim, one nemaju uvijek neophodnu snagu pojedinano ili zajedno da
zaista pomjere vladine prioritete.

PODRKA PRAVIMA DJETETA
Kada drava ratifikuje neki meunarodni instrument o ljudskim pravima, kao to je Konvencija o
pravima djeteta, ona ili direktno ugrauje njegove odredbe u domade zakonodavstvo, ili na drugi
nain obezbeuje sprovoenje obaveze da se potuju ljudska prava. esto pojedini meunarodni
ugovori daju irok okvir, tj. normiraju odreene obaveze na programskom nivou, pa se dravama
ostavlja irok prostor za sprovoenje prava. U nainima i mehanizmima primjene prava moe dodi do

32

zloupotreba. Civilni sektor je u tom smislu vaan mehanizam kontrole rada vlada. Takoe, u mnogim
dravama postoje odlina zakonska rjeenja u smislu normi, ali ne i neophodna ovladenja i
instrumente kojima bi se obezbijedilo efikasno i efektivno ostvarenje prava i ispunjenje
meunarodnih obaveza.
Potovanje Konvencije o pravima djeteta prati Komitet UN za prava djeteta, kome se podnose
nacionalni izvjetaji vlada, kao i alternativni izvjetaji NVO.
Komitet poziva sve nivoe vlasti da koriste Konvenciju kao vodi za kreiranje politike i njeno
sprovoenje, da bi:
Razvili sveobuhvatnu nacionalnu agendu za djecu;
Razvili stalna tijela ili mehanizme za promovisanje koordinacije, pradenja i vrjednovanja
aktivnosti u svim sektorima vlade;
Obezbjedili da ukupno zakonodavstvo bude potpuno usklaeno sa Konvencijom;
Uinili da djeca budu vidljiva tokom celog procesa kreiranja politike, kroz uvoenje ocene
uticaja na djecu;
Sprovodili odgovarajudu analizu budeta da utvrdi koliki deo javnih fondova se troi na
djecu, i da bi obezbedili da oni budu efikasno korideni.
Obezbjedili prikupljanje i koridenje podataka za unapreenje poloaja djeteta;
Podizali javnu svijest i irili informacije o Konvenciji kroz obuku za sve koji su ukljueni u
razvijanje vladinih politika i rad sa djecom;
Ukljuili civilno drutvo ukljuujudi i samu djecu u proces ostvarivanja prava djeteta i
podizanje svijesti;
Uspostavili nezavisne kancelarije za promovisanje prava djeteta, kao to su Ombudsman,
komisije i druge institucije.

Meutim, nema jednostavnog naina da se obezbjedi potovanje prava djeteta u celom svijetu. Iako
Ujedinjene nacije, ustavi drava i civilno drutvo imaju ulogu u sprjeavanju krenja prava djeteta,
ipak dolazi do zloupotrebe.
Uz to, ekonomsko blagostanje neke zemlje nije garancija zatite prava djeteta. Napredak i razvoj
slubi u zapadnim zemljama ne znae da sva djeca imaju dobro iskustvo iz djetinstva. Mnoga ive u
siromatvu, ili u pretrpanim ili neodgovarajudim stanovima. Mnoga su doivela zlostavljanje ili
zanemarivanje, a slube podrke sporo reaguju na njihove potrebe. Potencijal mnoge djece je
ogranien loim kvalitetom obrazovanja, ili uslova za igru i rekreaciju.

PROBLEMI U OSTVARIVANJU PRAVA DJETETA
U svakom drutvu postoje obiaji i grupe koji se protive zalaganju za prava djeteta. Nekad iroke
promjene u drutvu mogu ugroziti njihova prava. Na koje naine vlasti mogu da iznevjere djecu, ili da
ne uspeju da efikasno sprovode Konvenciju o pravima djeteta? esto je to zato to se djeci ne daje
visok prioritet. Mogude je da politiari i vladini zvaninici ne razumiju kakav je ivot djeteta, ili da
nijesu posvedeni ostvarenju prava djeteta. Djeca se, na primjer, esto ne uzimaju u obzir pri
formulisanju vladine politike.

33

Vana oblast je, takoe, zalaganje za odgovorno uestvovanje djece. Vlade treba da trae miljenje
djece pri utvrivanju politike, i da ih ozbiljno uzmu u obzir, naroito u vezi sa onim pitanjima koja se
njih tiu ili koja bi u bududnosti mogla na njih da se odnose. Ali nema uvijek formalnih kanala za
konsultaciju sa djecom. Zakonodavstvo treba da odraava zahtjev Konvencije da djeca imaju pravo
da izraavaju miljenje i da ono bude ozbiljno uzeto u obzir u svim pitanjima koja se tiu djece. U
Crnoj Gori, pravo na izraavanje miljenja, o emu je ved prethodno bilo rijei, u izvjesnoj mjeri je
obezbjeeno u Porodinom zakonu, ali samo kada je rije u ostvaranju prava pred upravnim i
sudskim organima u odreenim postupcima.
Jo uvijek ne postoji rezolutni plan po kojem bi se djeca na dravnom nivou ukljuila u proces
donoenja odluka. esto nema dovoljno koordinacije meu raznim granama vlasti po pitanjima koja
se tiu djece. Dobra politika koja se tie djece, treba da se efikasno sprovodi na lokalnim nivou, i sve
propise treba stalno preispitivati da bi se obezbedila kompatibilnost sa Konvencijom i jaala prava
djeteta.
Preporuke Komiteta za prava djeteta sa 55 zasijedanja (od 1. septembra do 13. oktobra 2010), Crnoj
Gori su upudene nakon odranih sesija na kojima su razmatrani izvjetaji Vlade, Ombudsmana i
nevladinog sektora 1. oktobra 2010. godine. Zadatak Crne Gore je da preduzme mjere i radnje na
implementaciji preporuka u periodu od pet godina kada de drava, ponovo izvjestiti Komitet za prava
djeteta o napredku koji je postigla u ostvarivanju prava garantovanih Konvencijom.

Uzimajudi u obzir Opti komentar Komiteta br. 12 (2009) o pravu djeteta da se njegov/njen glas uje,
preporuke upudene Crnoj Gori su:
(a) osnai napore da osigura da djeca imaju pravo da slobodno izraze svoje stavove po svim
pitanjima koja na njih utiu i da se tim stavovima posveti duna panja u kolama i drugim
obrazovnim institucijama, kao i u porodici, te da smanji disparitet u mogudnostima za uede
uenika razliitog drutvenog porijekla i raznih regiona;
(b) osigura da se djeci obezbijedi mogudnost da se njihov glas uje u svakom sudskom,
ukljuujudi i graanska i krivina pitanja, i upravnom psotupku koji se odnosi na njih, te da se
posveti duna panja njihovim stavovima u skladu sa uzrastom i zrelodu djeteta;
(c) razvija sistematski pristup povedanju svijesti javnosti o pravima djece da izraze svoje
stavove i da se njihov glas uje, te da podstakne potovanje stavova djece unutar porodice,
kole, institucija za zbrinjavanje i u zajednici; i
(d) osigura ukljuivanje djece u pripremu i sprovoenje najvanijih razvojnih planova i
programa u zemlji, kao to su nacionalni razvojni planovi, akcioni planovi, godinji budeti i
strategije za smanjenje siromatva.

Ponekad je problem u tome to se ne koriste efikasno sredstva koja se usmjeravaju na aktivnosti za
zatitu prava djeteta. Potrebno je da se sredstvima namijenjenim za servise za djecu upravlja paljivo
na lokalnom i nacionalnom nivou. Takoe je potrebno da vlast ocjenjuje postignuto.
Mogude je i da ima problema u irenju informacija o ljudskim pravima djeteta. Svaka zemlja treba da
ima sveobuhvatan plan za irenje informacija o pravima djeteta, usmeren i na odrasle i na djecu.

34

Treba sprovoditi istraivanje da se ocijeni koliko djeca, oni koji rade sa djecom, i javnost uopte znaju
o Konvenciji.
Po pitanju izvjetavanja o djeci, Kancelarija Zatitnika ljudskih prava i sloboda je 29.10. 2009 godine,
preventivno uputila preporuku svim medijima u Crnoj Gori da prilikom izvjetavanja o djeci i u vezi sa
njima vode rauna o primjeni konvencije UN-a o pravima djeteta. Zatitnik ljudskih prava i sloboda
je u novoj preporuci podsjetio da je, povodom objavljivanja informacija koje se tiu djece, jo u toku
2007. godine, uputio preporuku medijima da prilikom objavljivanja informacija koje se tiu djece,
glavni i odgovorni urednici medija u Crnoj Gori vode rauna i preduzimaju potrebne mjere da se
dosljedno primjenjuju i potuju Konvencija o pravima djeteta UN-a i drugi pozitivni propisi, kojima se
titi linost, integritet i privatnost kao i nemijeanje u privatni ivot, porodicu i dom djeteta.
U zatiti prava djeteta treba da budu angaovane ne samo vlasti, nego svi lanovi drutva. Standardi i
principi koje Konvencija izraava mogu postati stvarnost samo ako ih svi potuju unutar porodice, u
kolama i drugim institucijama koje pruaju servis djeci, u lokalnoj zajednici i na svim nivoima vlasti.
Potrebno je razviti svijest o potovanju ljudskih prava najmlae populacije, kao ravnopravne i
pravima i dostojanstvu.
Djeca treba da - kao ljudi - budu prihvadena sada, a ne samo kao ljudi-koji-de-to-tek-postati. Ona su
potpuna ljudska bida sa sopstvenim pravima. Djeca de se vremenom mijenjati i razvijati, ali drutvo
treba da cijeni djetinstvo po sebi, a ne samo kao korak ka svijetu odraslih. Ovaj princip utie na
drutvene programe i slube i pomjera naglasak sa rada sa djecom, ka onome to je iskustvo djece
ovdje i sada.
Politiki odgovor na pitanja djece, meutim, esto malo uvaava hitnost, ili svijest o tome kako je
djetinstvo kratko i uticajno. Djetinstvo ne eka da se naprave strategije. Tokom dvije decenije od
kada je usvojena Konvencija, najmanje jedna generacija djece je prola kroz djetinstvo.

ODGOVOR NA IZAZOVE PRAVA DJETETA
Poto ratifikuje Konvenciju o pravima djeteta, od drave se zahtijeva da obezbjedi da ukupno
zakonodavstvo, politika i praksa budu usklaeni sa principima i standardima Konvencije. Tamo gdje
je potrebno treba sprovesti reformu zakona; na primjer za zatitu djece od nasilja u kudi i u
obrazovnom sistemu. Komitet za prava djeteta takoe preporuuje da vlade uspostave nezavisne
mehanizme da obezbijede pradenje i ocjenu sprovoenja Konvencije putem uspostavljanja komesara
za prava djeteta ili ombudsmana. U Crnoj Gori je postavljen zamjenik Zatitnika za ljudska prava i
slobode za prava djeteta, 2009. godine.
Sa brojem zemalja koje sprovode Konvenciju, raste broj onih koje uspostavljaju odgovarajude
nezavisne kancelarije. U gotovo svim sluajevima njih formiraju vlade ili parlamenti, ali njihova
sutinska karakteristika je u tome to su nezavisne, njihova mogudnost da se nezavisno zalau za
prava djeteta. Uspostavljanjem ovih ustanova, vlade pokazuju dobru volju u odnosu na djecu, kao i
da ozbiljno shvataju svoje obaveze koje proizlaze iz Konvencije, i da su spremne da nezavisnoj slubi
polau raun za to kako tretiraju djecu.

35

U Crnoj Gori Zatitnik za ljudska prava i slobode (ombudsman) od 2006. godine ima aktivnu ulogu u
oblasti zatite prava djeteta, a naroito od 2009. godine, kada je zbog velikog obima posla i znaaja
prava djeteta, imenovan zamjenik ombudsmana za prava djeteta. Crnogorski ombudsman je podnio
sljedede izvjetaje Komitetu za prava djeteta UN-a:
- Izvjetaj Zatitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore o primjeni Fakultativnog protokola uz
Konvenciju o pravima djeteta, o prodaji djece, djejoj prostituciji i pornografiji za period 2006-
2008. godine;
- Izvjetaj Zatitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore o primjeni Fakultativnog protokola uz
Konvenciju o pravima djeteta o uedu djece u oruanim sukobima za period 2006-
2008.godine;
- Izvjetaj Zatitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore o primjeni Konvencije o pravima
djeteta za period 2006.-2008.godine - upuden Komitetu UN-a 30.04.2010 godine.

Takoe, Zatitnik je u okviru redovnih godinjih izvjetaja, izvjetavao o stanju prava djeteta, kao i
preduzetim mjerama da se stanje popravi. Tokom 2011. godine, sainio je i podnio Posebni izvjetaj
o djeijem prosjaenju u Crnoj Gori, koje je postalo alarmantna pojava.

U okviru Izvjetaja Zatitnika ljudskih prava i sloboda Crne Gore o primjeni Konvencije o pravima
djeteta za period 2006-2008. godine, podnijetog 2010. godine, istaknute su sljedede konkretne
preporuke, u cilju poboljanja zatite prava djeteta:

- Ubrzati postupak za donoenje Zakona o maloljetnikom pravosuu;
- Obezbijediti kontinuiranu edukaciju kadra za maloljetniko pravosue;
- Obezbijediti hitnost postupanja kod svih organa koji uestvuju u postupku prema
maloljetniku;
- Obezbijediti hitnost postupka pred Sudom, a naroito u albenom postupku;
- Osnovati specijalizovane ustanove za vaspitanje i prevaspitanje maloljetnih prestupnika u
kojima bi se izvravale vaspitne mjere upudivanja u vaspitno popravni dom, upudivanje u
posebnu ustanovu za lijeenje i osposobljavanje kao i mjere upudivanja u disciplinski centar i
mjere pojaanog nadzora uz dnevni boravak;
- Izraditi listu institucija/organizacija u koje tuilac odnosno sudija moe da uputi maloljetnog
uinioca krivinog djela radi izvrenja vaspitnog naloga ili posebne obaveze;
- Uspostaviti jedinstvene baze podataka na nivou drave o maloljetnicima u sukobu sa
zakonom;
- Obezbijediti primjenu modjela restoratornog pravosua na djecu koja su u sukobu sa
zakonom ili ispoljavaju poremedaje u ponaanju.

Takoe, dio izvjetaja Zatitnika za 2009. i 2010. godinu, odnosi se na prava djeteta. Jedan od etiri
zamjenika Zatitnika graana je nadlean za prava djeteta.
Od vlada se trai da analiziraju koji dio budeta se usmjerava na djecu da bi obezbjedile da
investiranje u mlade graane bude proporcionalno njihovom broju i potrebama. Vlade esto
izraavaju socijalna davanja zbirno, i time maskiraju relativno mala sredstva usmerena na jaanje
blagostanja i ljudskih prava djeteta.
Od drava se trai da se zalau za principe i standarde Konvencije u svim djelovima javnosti,
ukljuujudi djecu. Vlade su obavezne da podiu drutvenu svijest o djetetu kao nosiocu prava. One

36

takoe moraju obezbjediti da svi profesionalci koji rade sa djecom, ukljuujudi zdravstvo ili
pravosue, budu obueni za to da primjenjuju Konvenciju u svakodnevnoj praksi.
Ratifikacija i promocija Konvencije dovela je do brzog rasta broja i uticaja NVO koje se zalau za
prava djeteta. U mnogim evrpskim zemljama formirane su koalicije NVO za prava djeteta, kao to je
Informaciona mrea za prava djeteta (Child Rights Information Network, CRIN). One imaju kljunu
ulogu kao nezavisni zastupnici djece. Centar za prava oveka navodi da dodatna podrka za
sprovoenje meunarodnih standarda ljudskih prava potie od zainteresovane zajednice i nevladinih
organizacija koje imaju posebnu ulogu u razvoju opte kulture ljudskih prava. I dodaje: nevladine
organizacije po svojoj prirodi imaju slobodu izraavanja, fleksibilnost akcije i slobodu pokreta koja im
u odreenim okolnostima omogudava da sprovode zadatke koje vlade i meuvladine organizacije
nijesu u stanju, ili ak i ne ele da sprovode.
Kao dio civilnog drutva, medijski profesionalci takoe imaju odgovornost u ovoj oblasti. Osim to
mogu razotkriti sluajeve zlostavljanja ili podizati svijest o pravima djeteta, oni u velikoj mjeri utiu
na to kako se gleda na djecu i kako su ona predstavljena. Novinari treba da budu svjesni posljedica
svoga rada jer kao medijski profesionalci formiraju javno mnjenje i utiu na ponaanje.
Ova modna pozicija medija znai da je posebno njima potrebna unutranja regulacija kako bi se
obezbijedilo da korektno predstavljaju i potuju prava djeteta.
TEME ZA DISKUSIJU
Utvrdite koje grupe u vaoj zemlji zastupaju djecu. Da li se one zasnivaju na pravima djeteta? Da li
kroz svoj rad omogudavaju da se uje glas djeteta?
LITERATURA I IZVORI
- ENOC Training Pack: Paket informacija koje je razvla evropska mrea Ombudsmana za djecu
za sve koji su zadueni za razvijanje nezavisnih kancelarija za promociju ljudskih prava djece:
http://www.ombudsnet.org/docs/informationandtrainingpack.pdf
- Social Work and the Rights of the Child: A Professional Training Manual on the UN
Convention, International Federation of Social Workers, 2002.
- The State of the Worlds Children 2006, UNICEF: http://www.unicef.org/sowc06/
- National Human Rights Institutions, Centre for Human Rights, Professional Training Series
No.4, Centre for Human Rights, Geneva, 1995, para. 15
- Putting Children in the Right, International Federation of Journalists, 2002:
www.unicef.org/magic/resources/Childrights_and_media_coverage.pdf
- From Rhetoric to Rights: Second Shadow Report to the United Nations Committee on the
Rights of the Child, Childrens Rights Alliance, 2006:
http://www.Childrensrights.ie/pubs/CRARepUNCRC.pdf
- Ustav Crne Gore:
http://www.skupstina.me/cms/site_data/ustav/Ustav%20Crne%20Gore.pdf
- Centar za prava djeteta http://www.cpdcg.me/
- Sigurna enska kuda http://www.szk.me/
- National Plan of Action for Children, Publication of the Government of Montenegro, 2004

37

- http://www.ombudsman.co.me/djeca/page.php?id=258
- http://www.ombudsman.co.me/djeca/docs/final_naucimo_ih_nesto_drugo_15112011.pdf


38

5. PREDSTAVLJANJE U MEDIJIMA, PRAVA DJETETA I PROFESIONALNA ODGOVORNOST

GLAVNE TEME
Predstavljanje djece u medijima
Stereotipi u medijima
Krenje prava djece
Eksploatacija djece
Djeca u crnogorskim medijima
Zatita djece u medijima
Profesionalna odgovornost novinara

Medijski strunjaci imaju vanu ulogu u aktiviranju drutva, jer oni pre svega ukazuju na greke i
propuste pri izvjetavanju o djeci. U svojstvu uvara javnog interesa i promotera demokratskog
dijaloga, novinari mogu doprinijeti poboljanju slike, prava i perspektiva djece.

PREDSTAVLJANJE DJECE U MEDIJIMA
Mediji ne samo da formiraju stavove o djeci i djetinjstvu, ved utiu i na ponaanje odraslih prema
djeci.
Nain na koji mediji predstavljaju ili ignoriu djecu, moe uticati na odluke koje se donose u njihovo
ime i na sliku djeteta u drutvu. Mediji esto predstavljaju djecu samo kao pasivne, tihe rtve.
Brojnim istraivanjima irom svijeta je dokazano da su djeca najtia populacija u drutvu.
Istraivanje Nade Korad i Jelene Vranjeevid
10
pokazalo je da su djeca malo zastupljena u medijima i
u ak 72 % sluajeva su predstavljena pasivno. Odnosno djeca su vidljiva u medijima iskljuivo kao
rtve nekih okolnosti (rata, bolesti, siromatva, nasilja, eksploatacije) ili kao objekat razliitih akcija.
Istraivanja sprovedena u inostranstvu, takoe, pokazuju da su djeca najtia populacija, jer samo
20% djece dobije ansu da se iskae u medijima.
11

Medijski strunjaci obradaju panju drutva na injenicu da djecu treba potovati kao individualna
ljudska bida na takav nain to de djeci i mladima pruiti priliku da sama govore o svojim nadama i
strahovima, dostignudima, kao i posljedicama ponaanja odraslih po njihove ivote.
Prema Meunarodnoj federaciji novinara (IFJ), nain na koji mediji predstavljaju djecu, stvara i
odrava niz mitova:
Djeca koja ive u siromatvu ili su rtve ratova i nesreda u medijima su prikazani bez
individualnosti i ljudskosti. Odnosno kao bespomodne rtve, nesposobne da donose odluke,
misle ili govore za sebe.

10
Istraivanje je sprovedeno 2001. godine.
11
Kaniaj, Igor, Mediji na rubu zakona u Zatita privatnosti djece u medijima, (ur. Maja Flego),
Zagreb, Pravobranitelj za djecu, 2009, str. 66.


39

Mediji izvjetavaju o djeci senzacionalistiki, a esto ignoriu vana pitanja sa kojima se djeca
suoavaju, a koja su ukazana u Konvenciji o pravima djeteta.
Medijski izvjetaji o djeci su esto povrni sa vrlo malo ili gotovo bez analize.
Povjerljivost djece se ne potuje u svim situacijama.
Ako i kada se djeca pojave u vijestima, esto su prikazana stereotipno, kao, na primjer: gladna
djeca Afrike, neodgovorni tinejderi i sl.
U medijima preovladavaju prie o zlostavljanju djece, djeci sa ulice i maloljetnim delinkventima, dok
se opta pitanja prava djeteta, poput prava na igru, rekreaciju i sport, tretiraju kao da nemaju
informativnu vrijednost. Rezultat takvog pristupa je neuravnoteena predstava o djeci kao rtvama
ili kao o izazivaima nevolja.
Britanska organizacija Childrens Express, koja podstie ukljuivanje djece i mladih u medijsku
produkciju, u pisanje i ureivanje vijesti, pratila je pisanje nacionalnih novina tokom jedne sedmice
1998. godine. Istraivai su uoili sedam smrtnih stereotipa. Po redoslijedu uestalosti, to su:
Djeca kao rtve - 31.5%
Slatka djeca (nepotrebne slike) - 26.7%
Mali avoli (demonizovana djeca) - 10.8%
Djeca su sjajna (izuzetna djeca) - 9.7%
Djeca kao ukras (djeca kao imovina roditelja) - 8.4%
Ova dananja djeca! (nostalgija odraslih za prolodu) - 7.5%
Mali aneli (koji ne mogu uiniti nita loe) - 5.4%

Dokazi o stereotipizaciji su predstavljeni u istraivanju koje je 2004. godine za britanski asopis Mladi
danas sproveo MORI (Market and Research Opinion International). U ispitivanju je uoeno da:
Mladi vide negativne stereotipe u tampi i smatraju da oni utiu na njihov svakodnevni ivot kroz
predstave o tome kako ih vide odrasli kada su na javnim mjestima sa prijateljima. Oni su ubijeeni da
novinari prebrzo zauzimaju moralizatorski stav u ocjenjivanju ponaanja mladih. Mladi to smatraju
licemjerjem, jer vjeruju da su novinari skloni pretjerivanju radi podizanja rejtinga ili povedanja tiraa:
Objavide u novinama bilo ta, ako nemaju o emu da piu. Ne zanima ih da li time ugroavaju neiji
ugled. Ovo potvruje istraivanje iste organizacije iz 2003. godine na uzorku od 914 mladih od 11
do 18 godina, prema kome su dvije tredine (64%) izjavile da ne bi imale povjerenja u novinara da mu
otkriju istinu.
Mediji igraju vanu ulogu u podizanju javne svijesti o pravima djeteta, ali problem je u tome to
mogu biti nepouzdani partneri.

STEREOTIPI U MEDIJIMA
Mediji ne vode uvijek rauna o pravima djeteta i nainu izvjetavanja, odnosno predstavljanja djece.
I dok mladi izraavaju nezadovoljstvo zbog naina na koji su prezentirani u medijima, istraivanja
pokazuju da mediji irom svijeta predstavljaju djecu na identian nain.
Organizacija Medijavajz (MediaWise) u novembru 2003. godine istraivala je nedjeljne brojeve tri
britanske jutarnje novine i tri tabloida. Rezultati jasno ukazuju da mediji predstavljaju djecu u

40

najgorem mogudem svijetlu. Od ukupno 32 lanka o djeci, samo su dva bila pozitivna, dok u tri lanka
prava roditelja su imala prioritet u odnosu na prava djece.
Brojnim istraivanjima u Velikoj Britaniji ukazano je na problem stereotipa. Ispitivanje organizacije
MORI za asopis Mladi danas pokazalo je da su mladi najede predstavljeni u medijima kao
problem. Od ukupnog broja tekstova o djeci u britanskim lokalnim i nacionalnim novinama tokom
jedne sedmice, ak 71% su inili negativni tekstovi, samo 14% pozitivni, a 15% neutralni. U 48%
tekstova o kriminalitetu i nasilju, mladi su bili opisani kao poinioci. Djeaci su u 70% tekstova
poinioci, a u samo 32% su predstavljeni kao rtve. Djevojice su bile zastupljene, uglavnom kao
rtve ( 91%), dok kao poinioci se pojavljuju u samo 10% tekstova. Mada zvanina statistika tvrdi
suprotno, odnosno da su djeaci ede rtve tekog kriminala nego djevojice.
Kroz istraivanja je dokazano da je stereotipizacija djece meunarodni fenomen. Istraivai
organizacije Glocal Youth, optuili su medije da zanemaruju drutveni angaman mladih. Istraivanje
je registrovalo sline trendove meu glavnim medijima irom Evrope Mladi su obino igosani kao
sinonim problema, delinkvencije, predgraa punih nasilja, droge i rejv zabava, posebno ako
govorimo o mladim imigrantima. Ove slike se naroito pojavljuju u nekim dokumentarcima i
magazinima ( tampanim i audio-vizuelnim) koji opisuju urbanu kulturu.
Organizacija Media Monitoring Project je 2003. godine istraivala kako su u junoafrikim
informativnim medijima predstavljena djeca i prava djeteta. Projekat Empowering Children & Media
se sastojao iz vie faza. Radionice sa uedem djece, tromjeseno pradenje medija i specijalizovana
obuka novinara i osoblja medija su samo dio projekta. Medije su analizirali i odrasli i djeca. Prouen
je svaki prilog koji se ticao djece. Vodilo se rauna i o detaljima, poput tema, izvora, predstavljanja
djece i drugih pitanja, koja su u vezi sa pravima djeteta. Tokom dvije sedmice djeca su pratila medij
po svom nahoenju.
Istraivanjem je utvreno:
Djeca su nedovoljno zastupljena u vijestima. Odrasli su uoili da se djeca pojavljuju u samo
6 % vijesti, dok je svega 26 % priloga namijenjeno zaista djeci.
Djeca su preteno predstavljena kao rtve. Ovo su primijetili i djeca i odrasli. Prema
odraslima, u vie od 25% priloga djeca su predstavljena kao rtve. Djeca su zapazila ovu
tendenciju medija da su u najvedem broju oznaena negativno i u ogranienom broju uloga.
Djeca su zastupljena uglavnom u negativnim prilozima. I jedna i druga grupa su uoile da su
prilozi o djeci preteno negativni. Odrasli tvrde da se svaki drugi prilog koji je govorio o djeci
odnosio na negativne teme kao to su nasilje, kriminal, zlostavljanje ili nesrede.
Muka i enska djeca su podjednako zastupljena, ali su predstavljena stereotipno.
Istraivanje je pokazalo da su najede zastupljeni rodni stereotipi. Djevojice se ede
pojavljuju u prilozima o zlostavljanju djece, a djeaci u prilozima u vezi sa sportom.
Odnosno ene su rtve, a mukarci posjeduju mod.
U tabeli su prikazana pitanja koja su djeca tokom pradenja medija identifikovala kao najznaajnija:
Top 10 pitanja po miljenju djece Procenat %
Djeca primjeduju/ne vole smrt i ubijanje 15
Djeca treba da budu ukljuena u vijesti 13
Djeca su rtve 12
Djeca nijesu predstavljena u medijima 10
Djeca imaju pravo na zatitu, obrazovanje, njegu i zdravstvenu zatitu 9

41

Djeca uivaju u sportu i zabavi 9
Zlostavljanje djece je strano 4
Djeca uoavaju kriminal 3
Dobro je pomagati djeci i ljudima kojima treba pomod 2
Zloinci ne treba da ostanu nekanjeni 2

Rezultati projekta koje je sprovela dobrotvorna organizacija Save the Children potvruju ta djeca
misle o nainu na koji su predstavljena u tampanim i elektronskim medijima. Djeca dobro znaju ta
im se ne dopada u nainu na koji ih mediji prezentuju:
Koridenje ozbiljnih komentara djece da bi se nasmijali odrasli;
Koridenje slatke djece radi arma;
Koridenje fotografija i opisa djece u stanju nematine da bi se izazvale emocije. Takvi opisi
ne doprinose samopotovanju djeteta niti potovanju koje odrasli imaju prema djetetu;
Potcjenjivako ili obradanje djeci s visine;
Kada odrasli govore u ime djece, iako su djeca kompetentnija da govore o tom pitanju;
Djeca ne vole da ih tretiraju kao cirkuske ivotinje;
Kada se odrasli hvaliu neznanjem djece;
Kada roditelji govore umjesto djece ili ih prekidaju;
Kada se djeca predstavljaju pasivno, iako to nijesu;
Kada se svi mladi predstavljaju iskljuivo kao problematina grupa.

Prema postojedoj tradiciji djeca su drutvena podgrupa koju treba tititi. Nepravda nanesena djeci
izaziva jaku emotivnu reakciju koja se moe iskoristiti za pridobijanje publike. Znajudi ovu formulu
uspjeha, mediji koriste djecu u marketinke svrhe predstavljajudi ih kao rtve, ili kao slatke dodatke
odraslima.
S obzirom na to da se djetinjstvo doivljava kao doba nevinosti, odrasli osjedaju potrebu da zatite
djecu. Ukoliko su povrijeena, odrasli izraavaju moralno nezadovoljstvo. Sve ovo dovodi do toga da
djeca nemaju status punopravnog graanina.
Predstavljanje djece kao rtava ili iskljuivo kao slatkih dodataka, stvara o njima ogranienu i
pogrenu sliku. Iako se mediji fokusiraju na ono to je neobino, ovakvim odnosom prema djeci se
gubi uloga medija kao ogledala drutva. Medijski strunjaci su svjesni da je uticaj percepcije esto
jai od injenica. Stoga ne smiju sebi dozvoliti da kre prava djeteta kroz izvrtanje percepcije o
mladim ljudima.
Tromjeseno istraivanje Mediacentra Sarajevo 2004. godine na uzorku od est dnevnih i tri
sedmine novine o slici maloljetnih delinkvenata u medijima je primjer prevrtanja injenica. Na
osnovu istraivanja medijski strunjaci su doli do sljededih zakljuaka:
1. Djeca se najede identifikuju prema nekim podacima, uglavnom inicijalima u oko 83 % tekstova;
2. Naslovi su senzacionalistiki i esto su previe dramatizovani;

42

3. Maloljetnici su predstavljeni kao teki delinkventi sa kojima niko ne moe izadi na kraj, odnosno
ubice, nasilnici, pljakai...
4. Mediji zapravo alju tri poruke o maloljetnim delinkventima:
a. Maloljetniki kriminal je u porastu i nije podloan kontroli;
b. Maloljetni prestupnici su izuzetno okrutni;
c. Maloljetni delinkventi su najveda opasnost savremenog drutva.
12

Maloljetnici su predstavljeni kao opasna populacija, iako od ukupno 6.012 registriranih krivinih
djela, 214 maloljetnika je poinilo 470, odnosno 7.8 % krivinih radnji.
Mediji ne samo da predstavljaju djecu na stereotipan nain, ved imaju ogroman uticaj na formiranje
predrasuda kod djece. Clint Wilson i Fellix Gutierrez upozoravaju da djeca esto stiu iskustvo ili
utiske o manjinama ili posebnim grupama putem medija. Mediji doprinose formiranju stereotipa ne
samo na osnovu rase, pola, ved i prema osobama sa invaliditetom koji predstavljaju veoma
osjetljivu kategoriju. Postoji opasnost da de se putem stereotipa kod djece formirati predrasude ili
ak kulturna diskriminacija prema odreenim grupama.
Stereotipi su prisutni u svim segmentima programa, a naroito u domenu medijske zabave i
reklamama koje namedu pridravanje nekih odreenih standarda. Najvedu opasnost predstavlja
injenica da roditelji ili odrasli nijesu uvijek uz djecu i ne razgovaraju sa djecom o medijskim
sadrajima.

KRENJE PRAVA DJETETA
Ima mnogo naina na koje neodgovarajude predstavljanje i stereotipi u medijima mogu kriti prava
djeteta. lan 8. Evropske konvencije o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda (ECHR) utvruje pravo
na potovanje porodice i privatnog ivota; lan 10 utvruje slobodu informisanja; lan 14. utvruje
zabranu diskriminacije. Takoe, Protokol br 1. uz Evropsku konvenciju, u lanu 2 propisuje pravo na
obrazovanje, gdje je predvieno pravo roditelja da biraju obrazovanje svoje djece u skladu sa svojim
uvjerenjima.
Prava djeteta na osnovu Konvencije UN o pravima djeteta ukljuuju:
lan 12: Pravo djeteta da slobodno izraava miljenje o svim pitanjima koja ga se tiu;
lan 13: Pravo djeteta na slobodu izraavanja koja je ograniena zakonom kada je to
potrebno zbog zatite nacionalne bezbednosti, javnog reda, ... ili javnog zdravlja i morala.
lan 16: Zatita od mijeanja ili napada na privatnost, porodicu, dom ili prepisku ... ast ili
ugled;
lan 17: Potvruje znaaj medija, i ohrabruje irenja materijala koji ima drutvenu ili
kulturnu korist po dijete, i razvoj odgovarajudih smernica za zatitu djeteta od informacija
i materijala koji mogu povrediti njegovu dobrobit.
Ovim lanovima se jasno utvruju prava djeteta koja mogu biti prekrena neodgovornom praksom
medija. lan 17. posebno naglaava da su mediji odgovorni za promovisanje dobrobiti djeteta.
Krenje prava djeteta ukljuuje bezosjedajno izvjetavanje i pogreno predstavljanje, ili uskradivanje
prostora za miljenje djece o raznim pitanjima. Naroito je problematino manipulativno

12
Obradovi ore, Kad TV i Internet odgajaju djecu, Media centar, URL:
http://www.media.ba/mcsonline/bs/tekst/kad-tv-i-internet-odgajaju-djecu (10.03.2010)

43

izvjetavanje, koje moe iskriviti sliku o nekom problemu i itekako ugroziti prava djeteta, a naroito
njegovu budunost.

Iz prakse Evropskog suda za ljudska prava

Evropska konvencija o zatiti ljudskih prava i osnovnih sloboda ne titi prava djeteta, kao posebni
korpus prava. Ipak, kroz odreena ljudska prava i slobode i ova prava su zatidena.
Praksa Evropskog suda za ljudska prava, kroz svoje presude i savjetodavna miljenja, postavlja
standarde u potovanju ljudskih prava i osnovnih sloboda. Zato se. S pravom, kae da praksa Suda
predstavlja izvor prava u svim dravama-lanicama Savjeta Evrope, a Crna Gora to jeste.
lan 10 Evropske konvencije predvia da slobodu izraavanja ukljuuje slobodu miljenja, primanja i
iznoenja ideja i informacija. Ponekada te ideje i informacije mogu biti nautrb morala, kao i javnog
zdravlja. To je posebno osjeljivo pitanje kada se radi o informacijama i idejama upudenim djeci. U
sluaju Handyside protiv Ujedinjenog Kraljevstva
13
, Sud je imao za predmet pitanje da li osuda lica,
od strane UK-a, koje je objavilo prirunik za kolsku djecu sa savjetima o seksualnim i drugim
stvarima protivno pravu na informisanje, odnosno lanu 10 Konvencije. Sud je zakljuio da je drava
imala pravo na slobodnu ocjenu kada se pozvala na klauzulu zatita morala iz stava 2 ovog lana.
Sud je kao bitne elemente izdvojio uzrast italaca, koji su djeca, kojima je bila namijenjena ta
publikacija, a kao bitnu opasnost mogude posljedice tog tiva na moral mladih. Dakle, Sud je zakljuio
da je drava imala pravo da nametne ogranienja izdavau. Ipak, Sud je u ovoj presudi konstatovao
da je sloboda izraavanja u demkratskom drutvu neophodan osnov takvog drutva, kao i da ona
obuhvata i obavjetenja i ideje koje vrijeaju, potresaju i uznemiravaju dravu ili dio stanovnitva.
Pravo na obrazovanje je zatideno lanom 2 Protokola br. 1 uz Evropsku konvenciju. U sluaju
Campbell & Cosans protiv Ujedinjenog Kraljevstva
14
dvije majke su se alile Sudu na primejnu
tjelesnih kazni kao disciplinskih mjera u kolama u kotskoj. Ove predstavke su temeljile svoj osnov
na tome da tjelesno kanjavanje u kolama vrijea njihova prava kao roditelja da obrazovanje
njihove djece bude u skladu sa njihovim filozofskim uvjerenjima, to je zatideno pomenutim lanom.
Sud je donio odluku da je Konvencija povrijeena u ovim sluajevima i istakao da se tjelesno
kanjavenje ne moe opravdati kao unutranja mjera uprave kole, jer je njome ugroen cilj zbog
kojeg kole postoje razvijanje i formiranje karaktera i duhovne modi uenika, uz potovanje
njihovog ljudskog dostojanstva.
Jedan od najznaajnijih i najpoznatijih sluajeva povodom krenja lana 14. Evropske konvencije, koji
zabranjuje diskriminaciju, ali i povodom prava na obrazovanje iz napred pomenutog Protokola, je
Belgijski jeziki sluaj (Belgian Linguistics case)
15
, koji se odnosi na neke aspekte zakona o upotrebi
jezika u obrazovanju Belgije.
16
Radi se o tome da su roditelji, stanovnici administrativnih oblasti koje
su pripadale regionu holandskog govornog podruja u Belgiji, inae belgijski dravljani, pokrenuli
sluaj povodom prava da njihova djeca budu kolovana na francuskom jeziku, koji im je maternji
jezik. Dakle, roditelji su zastupali interese svoje djece u pogledu prava na obrazovanje na
manjinskom jeziku. Zakon o upotrebi jezika u obrazovanju Belgije, u nekim odredbama,

13
http://www.worldlii.org/eu/cases/ECHR/1976/5.html
14
http://www.worldlii.org/eu/cases/ECHR/1982/1.html
15
http://www.cilevics.eu/minelres/coe/court/Belglin.htm
16
Publications of ECHR, Series A: Vol 6.

44

onemogudavao je ovo pravo djece, kao i pravo roditelja da svojoj djeci odaberu obrazovanje u skla-
du sa svojim uvjerenjima i porijeklom. alioci su se pozivali na krenje prava na obrazovanje (lan 2.
Protokola br. 1) u vezi sa lanom 14 Konvencije, gdje su se pozvali na diskriminaciju na osnovu jezika.
Sud je istakao da nije dolo do krenja prava na obrazovanje, ali i da nijesu bili ispunjeni zahtjevi
lana 14. Konvencije od strane belgijskog zakonodavstva. Naime, po miljenju Suda neke mjere
belgijskog zakona su ukljuivale elemente diskriminatorskog tretmana na osnovu jezika i prebivalita.
Sud je zakljuio da zabrana diskriminacije, garantovana lanom 14., predstavlja integralni dio svakog
lana kojim se tite slobode i prava i da je ovo naelo prekreno, ukoliko pravljenje razlika nema
objektivnog i razumnog opravdanja. Dakle, lan 14. se smatra prekrenim ukoliko je jasno utvreno
da nije bilo razumnog odnosa proporcionalnosti izmeu primijenjenih sredstava i cilja koji se elio
postidi.
17
Ovim sluajem, kao i mnogim drugim iz bogate prakse strazburkih organa, potvreno je
da se naelo nediskriminacije tretira kao opti uslov za ui-vanje svih ljudskih prava i osnovnih
sloboda.
EKSPLOATACIJA DJECE U MEDIJIMA
Evropski mediji ved odavno koriste djecu kao sredstvo za povedanje tiraa. Mediji pomodu djece
ujedno manipuliu i odraslima. Djeca nam se smijee sa bilborda, izazivaju ushidenje u reklamama za
prodaju proizvoda ili saaljenje kada ih vidimo kao rtve kriznih situacija. Urednici su svjesni da
fotografija djeteta izaziva razliite emocije kod publike i manipuliu tom injenicom. Opravdano je
prikazati fotografiju djeteta u ratnim situacijama ili prilikom prirodnih katastrofa i na takav nain
izazvati saosjedanje i podstaknuti druge da pomognu rtvama. Ali mediji najede nemaju altruistiki
odnos prema djeci, ved ih koriste radi ostvarenja svojih komercijalnih ciljeva. Stjepan Malovid
objanjava razmiljanje urednika na sljededi nain: Svako dijete na slici znai najmanje desetak
prodanih primjeraka vie. Mame, tate, bake i ostala rodbina kupit de novine u kojima je slika njihova
malog anela.
18
Roditelji, takoe, koriste djecu za rjeavanje ili privlaenje panje svojim
problemima.
Jo jedno vano pitanje je da li mediji podstiu djecu da postanu prerano seksualno aktivna, ili ih
predstavljaju na takav nain, to se posebno ogleda u pop-muzici i modi.
S jedne strane, mediji kroz izvjetaje, fotografije, dokumentarne filmove i dramu iznose prie o
zlostavljaima i zlostavljanima, a s druge, mogu i sami da postanu eksploatatori time to u vijestima i
reklamama stvaraju seksualno provokativne predstave o djeci.
Modna industrija i oglaivai ne samo da manipuliu djecom, ved ih koriste u reklamama
neprimjerenim za njihov uzrast. Nedavni skandal u industriji mode su izazvale fotografije 10-godinje
djevojice Thylane Lena Rose Blondeau koja se pojavila na naslovnoj strani Vogue enfans i nekoliko
drugih asopisa. Djevojica je u dekoltiranim haljinama i tiklama pozirala kao odrasla osoba.

17
Ibid.
18
Malovi, Stjepan, Mediji i drutvo, Zagreb, ICEJ, 2007, str. 127.

45

Fotografije 10-godinje manekenke

Pored modne industrije i sami roditelji koriste svoju djecu radi ostvarivanja ambicija. Na primjer, na
kanalu TLC u emisiji Djevojice i dijademe moemo pogledati koliko su roditelji izmanipulisani od
strane medija i pogreno vaspitavaju svoju djecu. Majke donose na konkurs bukvalno bebe,
depiliraju i minkaju sedmogodinjakinje da bi ostvarile pobjedu na konkursima za izbor za mis.
Djeca su nesredna i istraumirana jer roditelji od njih oekuju iskljuivo pobjedu. Stoga, Dafna
Lemish s razlogom smatra da su djeca zaista uskradena za djetinjstvo. Ona nije jedinstvena u svojoj
tvrdnji. Neil Postman takoe tvrdi da su mediji doprinijeli injenici da djeca izgube pravo na
djetinjstvo i pretvore se u starmale.
Mediji namedu djeci i neke standarde ljepote. Danas svaka druga djevojka u SAD-u za 18 roendan
trai od roditelja povedanje grudi, operaciju nosa ili ugradnju silikona. Ovaj primjer pokazuje uticaj
medija koji probuuje u djeci seksualnost i namede neke stereotipne oblike ponaanja.
Medijski strunjaci imaju mogudnost da kritikim razmatranjem u centru panje dre prava djeteta.
Meutim, problem nastaje u trenutku kada pod komercijalnim pritiskom mediji pokuavaju da
izbjegnu odgovornost. Oigledno je da savremeni mediji u ime komercijalnih potreba rtvuju etike
standarde.

DJECA U CRNOGORSKIM MEDIJIMA

Gordana Vilovid smatra da su djeca objekat medijske eksploatacije jer na naslovnu stranu dospijevaju
iskljuivo u sljededim sluajevima:

sluajevi obiteljskog zlostavljanja,
pedofilija i seksualne zloporabe,
bolesna djeca ili djeca s potekocama ili djeca s invaliditetom,
tragine djeje igre i nesretne posljedice rata,
predrasude i stereotipi o djeci romske nacionalnosti,
maloljetni prestupnici,
prilozi o drogama i konzumentima droga,
samoubojstva djece,
dijete kao ilustracija u prilozima za odrasle,

46

medijsko-roditeljsko iskoritavanje djece.
19

Crnogorski mediji nijesu izbjegli pomenute greke i takoe ne zaostaju u senzacionalistikom i
stereotipnom prikazivanju djece.
Istraivanje Djeca u crnogorskim medijima na primjeru dnevnih listova u periodu od 1 do 31. marta
2011. godine je pokazalo da mediji koriste djecu kao sredstvo za povedanje tiraa. Koliina objavljene
informacije svjedoi da su djeca esta tema crnogorskih medija jer su Pobjeda, Vijesti i Dan u
pomenutom periodu objavili ukupno 373 informacije o djeci. Najvedi broj informacija nalazimo u
listu Dan (185), pa u Pobjedi (103), dok najmanje u Vijestima (85). Odnosno, list Dan je objavljivao u
prosjeku 6 tekstova dnevno, Pobjeda izmeu 3 i 4, dok Vijesti izmeu 2 i 3 teksta dnevno.
Tekstove posvedene djeci najede nalazimo u rubrici Drutvo, a najmanje u rubrici Crna hronika. U
Pobjedi preovlauju rubrike poput Hronika Podgorice, Crnom Gorom. tampani mediji ak i kada
izvjetavaju o traginim dogaajima vezanim za djecu, koriste uglavnom rubriku Drutvo, Povodi,
Svijet ili Hronika Podgorice. U Vijestima preovlauju rubrike poput Drutvo, Podgoricom, kao i
rubrike posvedene deavanjima na sjeveru ili jugu Crne Gore, dok u listu Dan najvedi broj tekstova je
u rubrikama Regioni i Podgoricom.
Sva tri lista informiu svoje itaoce o seminarima, koji se organizuju u osnovnim i srednjim kolama,
gostovanjima umjetnika i sportista u razliitim ustanovama. Po koliini ovakvih vrsta informacija
prednjai list Dan (32.43%), ali i Vijesti i Pobjeda, takoe, ne zanemaruju ove teme. Pobjeda i Vijesti
dosta prostora posveduju talentovanoj djeci (28.15%), odnosno (21.18%). Sva tri lista predstavljaju
djecu - pobjednike takmienja, ili uspjene sportiste, a takoe i djeje hobije. List Dan reklamira
djecu u rubrici Mozaik dok je list Pobjeda pokrenuo akciju promovisanja talentovane djece u okviru
rubrike Kutak za talente.
Drutvena briga o djeci je najvie zastupljena u Pobjedi (28.15%), dok tekstove o siromanoj djeci
nalazimo najede u Vijestima (3.53%) i Danu (3.24%). I pri tome mediji najede u potpunosti
identifikuju djecu. S jedne strane, potrebno je privudi panju ka problemu siromane djece, ali s
druge, potpuna identifikacija djece u medijima nije neophodna u takvim situacijama. Imajudi u vidu
da Vijesti i Dan ne pokredu humanitarne akcije i ne pomau ovoj djeci, ovakvi tekstovi se pretvaraju u
isto iskoridavanje djece.
Pobjeda, Vijesti i Dan putem naslova uglavnom saeto iskazuju injenice prezentirane u tekstu. Dan
ima 49 senzacionalistiki intoniranih naslova, dok su Vijesti procentualno ubjedljivo na prvom mjestu
(36.47%). ak i kada piu o talentovanim uenicima, novinari Vijesti koriste senzacionalistike
naslove poput Zbog peha u ljubavi, otisnuo se u biznis.
Kao izvori informacija najede su zastupljeni nastavno osoblje vrtida, osnovne ili srednje kole. U
odnosu na broj tekstova Pobjeda najede kao izvor informacija koristi pedagoge, koordinatore
(37.86%), dok Dan pomenute izvore koristi u 35.68% tekstova. Socijalni radnici i eksperti za prava
djeteta su rijetki izvori informacija, iako su najkompetentniji da govore o djeci i djejim problemima.
Jedan od najedih izvora informacija u Danu je NVO koji organizuje razliita predavanja, seminare i
projekte za djecu. Najvedi broj informacija bez izvora ima Pobjeda (29.13%). To su informacije koje
obavjetavaju o rezultatima takmienja ili organizacije nekog dogaaja.
Mediji najede identifikuju djecu prema koli ili vrtidu. Najvedi broj identifikacije po ovom
parametru nalazimo u Danu (42.16%), kao i u Pobjedi (40.77%), dok u Vijestima neto manje
(37.65%).

19
Vilovi, Gordana, Prava djeteta i mediji etiki aspekti u Pozitivni sadraji za djecu i o djeci (ur. Maja
Gabelica upljika), Zagreb, Pravobranitelj za djecu, 2007, str. 34.

47

Djeca u crnogorskim medijima su uglavnom neimenovana i predstavljena kao pasivni uesnici
projekata u vrtidima, osnovnim i srednjim kolama. Najvedi broj neimenovane djece nalazimo u listu
Dan (77.30%) a najmanje u Pobjedi (67%). Talentovanu djecu najede imenuje Pobjeda (16.50%),
Vijesti (15.30%) a Dan ima najvedi broj informacija (23).
Djeca su imenovana inicijalima kao rtve nesrede ili vrnjakog nasilja.

Tabela 1 Korektnost informisanja

Korektnost informisanja Pobjeda Vijesti Dan
Da 87 (84.47%) 66 (77.65%) 156 (84.32%)
Ne 16 (15.53%) 19 (22.35%) 29 (15.68%)

Kao to se vidi iz date tabele, Dan ima najvedi broj tekstova kojima se nekorektno izvjetava o djeci
(29), dok Pobjeda najkorektnije izvjetava 84.47% sluajeva. Meutim, u odnosu na koliinu
informacije Vijesti procentualno najede kre prava djece prilikom izvjetavanja (22.35%).

ZATITA DJECE U MEDIJIMA
U cilju zatite djece drava je prinuena da reaguje u nekim oblastima. Tako britanski Zakon o djeci i
mladim osobama
20
u poglavlju 39 striktno propisuje zabranu identifikacije mladih umijeanih u
sudske sluajeve. Zakon ukazuje da mladi prestupnici zasluuju priliku da se promijene, daleko od
medija i javne kritike.
U SAD maloljetni prestupnici nijesu dobijali publicitet u medijima od XIX vijeka. Ali Vrhovni sud je
1979. godine dozvolio medijima da otkrivaju identitet maloljetnika ukoliko je informacija dobijena
legalno, odnosno dozvoljenim metodama.
21

Da li je ba neophodno otkriti identitet djeteta koji nije poinio teko krivino djelo? Zakonska
regulativa i praksa su prilino razliite. Redakcije obino nemaju posebna pravila po tom pitanju.
Mediji se rukovode pravilom da je najvanije donijeti skandaloznu vijest koja se moe postaviti na
naslovnu stranu. to bizarnija i neobinija, vede su anse da de publika kupiti novine. Ipak, djeca kao
poinioci krivinih djela trebalo bi biti zatideni od javnosti, ukoliko se ne radi o svirepom ubistvu.
Umjesto direktne identifikacije u nekim situacijama se primjenjuje taktika stereotipnog etiketiranja
poinioca. Iako su organizacije kao to je Meunarodna federacija novinara, pokrenule inicijativu za
odgovorno izvjetavanje o djeci, obrazac stereotipiziranja djece i dalje je prisutan u svim medijima.
Problem se ogleda i u tome da izvjetavanje o djeci nije dio obuke novinara, jer se novinari
prvenstveno bave temama za odraslu publiku. Teko da demo naidi u medijima na informaciju o
tome kako nova socijalna ili fiskalna mjera moe uticati na djecu, ukoliko se direktno ne odnosi na
djeije dodatke ili obrazovanje. Rijetko se nau i novine koje trae komentare samih mladih ljudi o
aktuelnim pitanjima. Prema tome, mediji ne doivljavaju djecu ozbiljno zato to nijesu njihova ciljna
grupa.
Dijete mora biti informisano o razliitim stvarima, ali ta informacija pre svega mora biti primjerena
uzrastu. Susan Faludi upozorava da u modernim medijima informacija samo bombarduje nasumice

20
Zakon je usvojen 1933. godine.
21
Dej, Luis Alvin, Etika u medijima, Beograd, Medija centar, 2004, str. 172.

48

podacima, trendovima i pojaava predrasude u drutvu.
22
Jasno je da se takva vrsta informacije i te
kako moe odraziti na djetetovo negativno vienje svijeta.
Mediji moraju voditi rauna o uticaju tetnih sadraja na djecu, tanije da djeca ne postanu nasilna ili
izloena neprimjerenim sadrajima. Posebna opasnost se ogleda i u tome to djeca imaju pristup
potencijalno tetnom materijalu na tritu za odrasle, odnosno scenama nasilja, seksa i
seksualizovanih slika djece.
Razvoj novih oblika komunikacije, posebno Internet, izaziva zabrinutost jer se na Internetu
informacija slabo ili uopte ne kontrolie.

MEDIJI ZA NOVU GENERACIJU
Iako se medijsko trite nezaustavljivo iri, kvantitet nije doprinio kvalitetu. Tako su sedamdesetak
mladih medijskih aktivista iz 17 zemalja u komunikaciji sa izvrnom direktorkom UNICEF-a kritikovali
medije, jer ne odgovaraju potrebama mladih.
Mediji treba da osmisle novi pristup u izvjetavanju o djeci i mladima, kao i da jaaju medijsku
pismenost. Nova generacija je suvie izloena depresivnim vijestima i time to je pogreno
predstavljena u medijima.
Razvoj tehnologije je omogudio mladima pokretanje on-line medija. Bivi potpredsednik SAD, Al
Gore, pokrenuo je 2007. godine novi kablovski kanal za mlade, Current TV. Cilj kanala je da omogudi
gledaocima da se ukljue u demokratski dijalog. Po miljenju Gora, ovaj koncept bi mogao da
transformie i sam televizijski medij time to bi olakao publici da se uju i njihovi glasovi.
Usljed nezadovoljstva radom masovnih medija, mladi zaobilaze konvencionalne medije i namedu
svoje prioritete. Ovi faktori mogu uticati na budude medije i na konvencionalnu (komercijalnu)
popularnu kulturu.

Profesionalna odgovornost novinara
Novinari ne ele da dopuste nikome nametanje uslova pod kojima rade. Bune se protiv politikih
pritisaka, kojima su izloeni spolja, i ekonomskih, koje trpe u redakciji.
Novinari rizikuju ivote i slobodu teedi da otkriju nepravde. Profesija ih obavezuje da prozovu i
pozovu na odgovornost modnike. Njihova najvanija uloga u drutvu je da djeluju u javnom interesu,
jaaju svijest i animiraju drutvo u kljunim pitanjima kao to su razvoj demokratskog drutva i
potovanje ljudskih prava. Sposobnost novinara da ispune ovu ulogu je oslabljena u mjeri u kojoj oni
slue raznim prikrivenim interesima. Meutim, novinari bi trebali imati u vidu da je njihov zadatak
ne samo da se bore za svoja prava, ved i da ne kre tua.

Unutranja regulacija
Novinari su duni da potuju profesionalni kodeks svojih udruenja, sindikata ili poslodavca. U
uslovima komercijalizacije trita, etiki kodeks postao je za mnoge mrtvo slovo na papiru. Mnoge
situacije sa kojima se suoava novinar prilikom izvjetavanja nijesu regulisane kodeksom, stoga je
neophodna razrada preciznijih protokola.

22
Campbell, Richard, Media & culture: an introduction to mass media, Boston, Bedford/St. Martins,
2003, str. 478.

49

Novinari i medijske organizacije treba da nastoje da odre najvie etike standarde pri izvjetavanju o
djeci.
Na primjer, u Velikoj Britaniji, uputstva Office of Communication (Ofcom) i BBC posebnu panju
posveduju zatiti prava djece. Kodeks britanske novinske industrije, ije sprovoenje kontrolie
Komisija za albe, takoe, titi djecu od senzacionalistikog izvjetavanja. Oni smatraju da su novinari
duni da obezbjede da medijska praksa ne ugroava prava djeteta.
Ipak, mediji sve manje razmiljaju o pridravanju etikih standarda pri izvjetavanju o djeci, odnosno
da interes djeteta mora biti uvijek na prvom mjestu. Djetetov identitet, nacionalna, etnika i
religijska pripadnost je zatidena Konvencijom o pravima djeteta. Meutim, mnogi novinari ne
razmiljaju da li de upropastiti ivot nekom djetetu kroz njegovu identifikaciju.

Smjernice Meunarodne federacije novinara (IFJ)
Meunarodna federacija novinara je uvrstila prava djeteta u novinarski etiki kodeks. Ova
organizacija podrava meunarodnu razmjenu najbolje prakse. Tanije, vodi rauna da mladi uprkos
komercijalnom pritisku kojem su izloeni novinari u svojim medijskim kudama budu prisutni u
medijima.
Smjernice IFJ-a Prava djeteta i mediji: Smjernice i principi izvjetavanja o temama koje se odnose na
djecu (Childrens Rights and Media: Guidelines and Principles for Reporting on Issues Involving
Children) prihvatilo je 70 novinarskih organizacija na prvoj svjetskoj konsultativnoj konferenciji o
novinarstvu i pravima djeteta, odranoj u Brazilu 2. maja 1998. godine. Ovo bi pomoglo djeci da vide
da novinari zaista ozbiljno doivljavaju njihova pitanja i stavove. U smjernicama je ukazano da:
Svi novinari i medijski strunjaci su duni ne samo da se pridravaju etikih i profesionalnih
standarda ved i da se u svojoj profesiji zalau za najvede mogude irenje informacija o Konvenciji o
pravima djeteta i njenim posljedicama na nezavisno novinarstvo.
U smjernicama IFJ se takoe navodi:
Medijske organizacije treba da vode rauna o krenju prava djeteta, da se bave pitanjima
koja se odnose na djeju bezbijednost, privatnost, sigurnost, obrazovanje, zdravlje i socijalno
staranje, kao i na sve oblike eksploatacije, kao na vana pitanja za istraivanje i javnu debatu;
Djeca imaju apsolutno pravo na privatnost, izuzetak ine odreene situacije;
Novinarska aktivnost koja se tie ivota i blagostanja djece, mora se uvijek sprovoditi uz
brigu o osjetljivoj situaciji djeteta;
Novinari i medijske organizacije trebaju se pridravati najvieg standarda etikog ponaanja
kada izvjetavaju o pitanjima djece. Oni treba da:
1. Tee profesionalnim standardima, odnosno tanosti i osjetljivosti kada izvjetavaju o
djeci;
2. Izbjegavaju objavljivanje slika ili informacija koje su tetne po djecu;
3. Izbjegavaju upotrebu stereotipa i senzacionalizma pri izvjetavanju o djeci;
4. Razmisle o posljedicama objavljivanja bilo kojeg materijala koji se moe odnositi na
djecu i minimalizuju tetan uticaj na djecu;
5. Spreavaju vizuelnu ili drugaiju identifikaciju djece, osim kada je u pitanju javni
interes;

50

6. Omogude djeci pravo na pristup medijima da bi iznijela miljenje bez bilo kakvih
ukazivanja;
7. Obezbijede nezavisnu provjeru informacija koje su dobili od djece sa posebnom
predostronodu da ta provjera ne dovede u opasnost dijete kao izvor informacija;
8. Izbjegavaju koridenje seksualizovanih slika djece;
9. Koriste potene, otvorene i direktne metode da bi dobili slike djece i, ukoliko je
mogude, da slike dobiju uz znanje ili saglasnost djeteta, ili odgovornog odraslog, ili
staraoca;
10. Provjere podatke bilo koje organizacije koja tvrdi da govori u ime djece ili da zastupa
interese djece;
11. Ne pladaju djetetu, roditelju ili staratelju za materijal koji je u korist djeteta, osim
ako to nije u interesu djeteta.
Novinari su duni da kritiki proanaliziraju izvjetaje i stavove svojih vlada o sprovoenju Konvencije
o pravima djeteta.
Mediji ne treba da razmatraju ili izvjetavaju o stanju djece kao o jednokratnom dogaaju, nego da
stalno izvjetavaju o procesu koji moe voditi do pojave tih okolnosti.

Prirunik za novinare
MediaWise i UNICEF su pripremili prirunik za novinare koji predstavljaju djecu u medijima Mediji i
prava djeteta (The Media and Childrens Rights, 2005). Ovaj prirunik ima za cilj da pomogne
medijskim profesionalcima i drugima da spoznaju kako Konvencija UN o pravima djeteta moe uticati
na nain na koji su djeca predstavljena u medijima. Knjiga je bazirana na praktinom iskustvu
novinara, koje moe biti od pomodi za unapreenje odgovornog izvjetavanja o djeci, kao i o
posljedicama ponaanja i odluka odraslih na ivote djece. Knjiga de biti od koristi i medijskim
strunjacima da promisle o najefikasnijoj varijanti zatite prava djece u medijima.
U izvjetavanju o djeci i mladima ima posebnih dilema. Informaciona mrea za prava djece (The
Childrens Rights Information Network, CRIN) je sastavila Etike smjernice za intervjuisanje djece
(Ethical guidelines for interviewing Children), dok je UNICEF ustanovio svoje Principe za etiko
izvjetavanje o djeci (Principles for Ethical Reporting on Children).
Cilj medija nije samo da izvjetavaju o djetinjstvu ved i da nau prostor ili vrijeme za razliite,
ivopisne i kreativne stavove same djece. Svi medijski strunjaci i organizacije za koje rade, imaju
odgovornost da prepoznaju prava djece i odraze ih u svom radu. (Bez obzira da li je rije o vijestima i
aktuelnim dogaajima, ili o sloenom svijetu umjetnosti).

TEME ZA DISKUSIJU
Analizirajte etike smjernice CRIN-a MFN i pronaite take koje su najznaajnije za vau praksu. Da li
i na koji nain ove smjernice mogu poboljati novinarsku praksu?

Slander, sentimentality or silence? What young people have to put up with from the media,
Mike Jempson, MediaWise Trust, 2003.
Children and Media: A global concern, Mike Jempson, MediaWise Trust, 2003.

51

Inequality and the Stereotyping of Young People, Dr Maurice Devlin, NUI Maynooth, 2006.
Putting Children in the Right, IFJ Guidelines for Journalists, 2002:
www.unicef.org/magic/resources/Childrights_and_media_coverage.pdf
Children's Rights and Media: Guidelines and Principles for Reporting on Iues Involving
Children, International Federation of Journalists, 1998:
http://www.ifj.org/default.asp?index=192&Language=EN
Compilation of guidelines for interviewing Children, CRIN, 2005:
http://www.crin.org/resources/infoDetail.asp?ID=5572
Glocal Youth: www.glocalyouth.net
Save the Children: http://www.savjetheChildren.org.uk/scuk/jsp/newhome.jsp?flash=true
Current TV: http://uk.current.com/
The Media Monitoring Project: http://www.mediamonitoring.org.za
UNICEF: Principles for Ethical Reporting on Children:
http://www.unicef.org/media/media_tools_guidelines.html
Interviewing Children: A guide for journalists and others, Save the Children, 1998.
The Media and Children's Rights, MediaWise, 2005:
http://www.mediawise.org.uk/files/uploaded/The%20Media%20and%20Children%20Rights
%202005.pdf
Ethical Guidelines for Interviewing Children, The Childrens Rights Information Network
(CRIN):
http://www.crin.com/resources/infoDetail.asp?ID=5572&flag=report
Campbell Richard (2003) Media & culture: an introduction to mass media, Boston,
Bedford/St. Martins.
Dej Luis Alvin (2004) Etika u medijima, Beograd, Medija centar,.
Kaniaj Igor (2009) Mediji na rubu zakona u Zatita privatnosti djece u medijima, (ur. Maja
Flego), Zagreb, Pravobranitelj za djecu.
Malovid Stjepan (2007) Mediji i drutvo, Zagreb, ICEJ.
Vilovid Gordana (2007) Prava djeteta i mediji etiki aspekti u Pozitivni sadraji za djecu i o
djeci (ur. Maja Gabelica upljika), Zagreb, Pravobranitelj za djecu.

52

6. DOBRA PRAKSA U PREDSTAVLJANJU INFORMACIJA IZ PERSPEKTIVE DJETETA

GLAVNE TEME

Svijet po mjeri djeteta
Nacionalni planovi akcije za djecu
Uestvovanje djece
Principi najbolje prakse
Iz deje perspektive: primjeri

Specijalno zasijedanje Ujedinjenih nacija o djeci, odrano maja 2002. godine, bilo je prekretnica za
djecu i ljudski razvoj. To je bilo prvo specijalno zasijedanje Generalne skuptine posvedeno iskljuivo
djeci, i prvo koje ih je ukljuilo kao zvanine delegate. Prisustvovalo je 69 svjetskih lidera, delegacije
190 zemalja, vie od 1.700 predstavnika NVO, pet dobitnika Nobelove nagrade za mir, niz vodedih
linosti iz poslovnog svijeta, religije, umetnosti, akademika i civilnog drutva i, po prvi put u istoriji
zasijedanja UN, vie od 600 djece delegata i aktivnih uesnika.

SVIJET PO MERI DJETETA
Na specijalnom zasijedanju 2002. godine mladi ljudi su se po prvi put obratili Generalnoj skuptini u
svoje ime, nudedi ideje i kreativna reenja. Njihovo prisustvo je donijelo uzbuenje, odlunost I
posvedenost. Svjetski lideri su iz prve ruke saznaili da svijet za djecu mogu napraviti jedino zajedno
sa djecom.
Inspirisana stradu i vizijom ovih mladih ljudi, Generalna skuptina je postigla sporazum o Svijetu po
meri djeteta, vrst plan za promociju zdravog ivota, obezbjeivanje dobrog osnovnog obrazovanja,
suzbijanja HIV/AIDS-a, i zatitu djece od zlostavljanja, eksploatacije i nasilja.
Biva izvrna direktorka UN Kerol Belami (Carol Bellamy) je ovako komentarisala zasijedanje:
Ujedinjene nacije nijesu nikada na neki znaajan sastanak pozvale ovoliko djece i mladih da
uestvuju kao zvanini delegati (...) njihovo uede je ono to ini specijalno zasijedanje posebnim.
Dokument Svijet po meri djeteta postavlja ciljeve za mjerenje napretka ka postizanju
Milenijumskih razvojnih ciljeva UN do 2015. godine, kao i ciljeva koji se posebno odnose na djecu:
Djeca, ukljuujudi adolescente, moraju imati mogudnost da slobodno ostvaruju svoje pravo na
slobodno izraavanje miljenja, u skladu sa svojim rastudim mogudnostima, i da razvijaju
samopouzdanje, stiu znanje i vjetine, kao to su one o rjeavanju konflikata, donoenja odluka i
komunikaciji, da bi mogla da se suoe sa izazovima ivota. Pravo djece, ukljuujudi adolescente, na

53

slobodu izraavanja mora se potovati i promovisati, a njihovi stavovi uzimati u obzir u svim
pitanjima koja ih se tiu, a stavovima djeteta se davati odgovarajuda teina u skladu sa uzrastom i
zrelodu. Energija i kreativnost djece i mladih ljudi se moraju njegovati tako da mogu aktivno
uestvovati u oblikovanju svog okruenja, svojih drutava i svijeta koji de naslediti.
Ove rijei i aktivno uede djece na Generalnoj skuptini odraavaju ideale iz lana 12. Konvencije o
pravima djeteta pravo djeteta da izrazi svoje miljenje. Svako dijete koje je u stanju da formulie
miljenje, ima pravo da ga izrazi u pogledu svih stvari koje utiu na njega.
Specijalno zasijedanje je pokazalo kako vaan doprinos odlukama koje ih se tiu mogu dati djeca i
mladi, i koliko je vano da se oni koji donose odluke konsultuju sa djecom i sluaju ih. Meu djecom
irom svijeta pokrenuto je mnogo uzbuenja oko njihovog ukljuenja u proces sprovoenja. Djeca i
mladi su jasno pokazali da ele da na smislen nain budu ukljuena u razvoj, sprovoenje i pradenje
nacionalnih planova akcije u svojim zemljama.
Organizacija Save the Children je pitala 4.500 djece iz 14 zemalja zato ele da budu ukljuena u taj
proces. Glavni razlozi koje su naveli su slededi:
Oni su ljudi na koje se plan direktno odnosi, i najvanija zainteresovana strana;
Oni su ljudi koji imaju najdirektnije iskustvo o poloaju djece, i mogu pomodi vladama da ih
bolje razumije;
Nijesu sva djeca ista, i vlade moraju sasluati stavove razliitih grupa djece;
Ona imaju pravo (lan 12. Konvencije UN o pravima djeteta) da budu konsultovana u vezi sa
svim odlukama koje se na njih odnose;
Djeca i mladi ljudi mogu i hode da igraju ulogu u pruanju podrke sprovoenju plana;
Oni de unaprediti efikasnost i uticaj plana, i time doprinjeti njegovoj uspjenosti;
Plan pomae razvoju demokratije i ohrabruje odgovornost meu djecom za njihove ivote,
zajednice, i drutva;
Djeca i mladi imaju osjedaj da mogu dati dragocen doprinos procesu nove ideje i
perspektivu koja je okrenuta ka bududnosti.
U globalnom planu akcije vlade su se sloile : Moramo potovati pravo *djece i adolescenata] na
izraavanje i uestvovanje u svim pitanjima koja se na njih odnose, u skladu sa njihovim uzrastom i
zrelodu.
Poto se nacionalni planovi donose da bi se poboljali ivoti djece i mladih i da njihova prava postanu
stvarnost, vano je da djeca i mladi ljudi budu u mogudnosti da i sami doprinesu kreiranju i
donoenju tih planova. Djeca su najvanija zainteresovana strana, i treba da se uju njihovi stavovi o
tome koje ciljeve treba izabrati i kako se oni najbolje mogu postidi.
NACIONALNI PLANOVI AKCIJE ZA DJECU
Pitanje ukljuivanja djece u nacionalne strategije je bilo razmatrano na pratedem dogaaju tokom
Specijalnog zasijedanja Generalne skuptine UN-a. Kao prioriteti za akciju identifikovana su etiri

54

kljuna pitanja koja se tiu djece: zdravstvo, obrazovanje, zatita od nasilja, zloupotrebe i
eksploatacije, i HIV/AIDS.
Vlade svijeta su se saglasile da pripreme nacionalne planove za djecu do kraja 2003. godine, koji de
im pomodi da ostvare globalni akcioni plan. Ovi akcioni planovi objanjavaju kako de svaka vlada u
svojoj zemlji raditi na postizanju ciljeva globalnog akcionog plana.
Nacionalni plan akcije za djecu (NPAD) u Crnoj Gori od 2004. do 2010. godine usvojen je aprila 2004.
godine. On predstavlja okvirni dokument za aktivnosti, programe i strategije, koje de drava i
graansko drutvo prihvatiti da bi u Crnoj Gori do 2010. godine stvorili svijet prilagoen djeci. Ovaj
dokument je u direktnoj vezi sa meunarodnim sporazumima i dokumentima koje je tada
ratikovala Vlada Srbije i Crne Gore, a Crna Gora naslijedila nakon obnove nezavisnosti. Centralni
meunarodnopravni izvor predstavlja Konvencija o pravima djeteta UN-a. Pored toga, plan razmatra
reformske procese u Crnoj Gori, ukljuujudi i njenu strategiju za smanjenje siromatva, njene ciljeve
vezane za ulazak u Evropsku uniju, kao i njenu ekonomsku tranziciju sa centralno planirane na trinu
privredu. Ono to NPAD istie u svom uvodnom dijelu jeste da treba da se ostvari vizija da sve
djevojice i djeaci budu produktivni i aktivni uesnici u svim aspektima drutva. Da bi se to postiglo,
neophodno je da se radi na spreavanju i borbi protiv razliitosti i iskljuenja, borbi protiv
siromatva, ali i na stvaranju mogudnosti da sva djeca imaju ansu da budu zdrava i da u potpunosti
razviju svoje potencijale.
Nakon usvajanja Nacionalnog plana u optinama Bijelo Polje i Bar kao pilot optinama donijeti
su Lokalni planovi Akcije za djecu do 2010. godine, kojim su definisane prioritetne potrebe i
aktivnosti za poboljanje stanja prava djeteta u ovim optinama, a potom je taj proces
krenuo i po ostalim optinama.
Vlada Crne Gore je usvojila i Nacionalni plan akcije za mlade Vlada Crne Gore 2006, kojim se
predstavlja znaaj mladih i propisuju akcije za poboljanje njihovog statusa.
SAVJET ZA PRAVA DJETETA
Ministarstvo rada i socijalnog staranja Crne Gore osnovalo je Savjet za prava djeteta u novom
sastavu. Prioriteti u programa rada Savjeta vezani su za preporuke Komiteta Ujedinjenih nacija za
prava djeteta i Analitikog izvjetaja EU o poloaju djece u Crnoj Gori, date na osnovu razmatranja
Inicijalnih izvjetaja Crne Gore o primjeni Konvencije o pravima djeteta i njenih pratedih Fakultativnih
protokola. Do danas su mnoge od datih preporuka ispunjene i usvojen je relevantan zakonodavni
okvir, a odreene aktivnosti u cilju ispunjavanja preporuka su u toku. Savjet je na svojoj drugoj
sjednici, od septembra 2011. godine, zakljuio je da su odreenim programima sprovedene obuke
strunog osoblja pojedinih institucija, koje su usmjerene na podizanje svijesti o pravima djeteta, kao i
o postupcima u sluaju krenja tih prava. Takoe, Savjet je odluio da se pristupi izradi novog
Nacionalnog akcionog plana za djecu za period od 2012. 2015. godine uz podrku UNICEF-a.

UESTVOVANJE DJECE
Generalna skuptina UN-a 2002. godine i proces donoenja nacionalnih planova akcije pokazali su sa
koliko entuzijazma djeca gledaju na to to su ukljuena u pitanja koja se na njih odnose. Njihovo
uestvovanje povedava njihov osjedaj pripadanja, i potvruje da ih potuju organizacije ija politika

55

utie na ivot djece. Ukljuivanje djece i mladih ljudi u donoenje odluka povedava relevantnost i
kvalitet politika i usluga, daje mladim ljudima osjedaj graanske odgovornosti, ini da su vie
zainteresovani za nacionalnu i lokalnu politiku, i povedava vjerovatnodu da de glasati na izborima.
(Children and Young Peoples Unit, UK, 2002.).
Uestvovanje se ne moe jednostavno desiti: za to se treba boriti na nacionalnom, lokalnom, i na
nivou organizacije. Naroito je unutar organizacije potrebno vrstvo vostvo, da bi pokrenulo i
proirilo mogudnosti za stvarno i aktivno uestvovanje djece i mladih ljudi.
Mnogo stvari utie na spremnost i volju organizacija da se smisleno angauju sa djecom i mladim
ljudima, ukljuujudi kulturne vrednosti, raspoloiva sredstva, shvatanja odraslih o vrednosti miljenja
djece, vjetine unutar organizacije, i spremnost same djece i mladih da se angauju.
Da bi uestvovala na pravi nain, djeci i mladima su potrebne informacije, razumevanje, vjetine i
samopouzdanje. Razvoj ovih sposobnosti za uestvovanje poinje u porodici. Porodice mogu pomodi
osposobljavanju djece kroz njihov svakodnevni ivot, tako to im nude izbore i pomau da razumiju
posljedice svojih odluka i postupaka, i odravajudi kulturu potovanja miljenja djece.
Pored porodice, kolski program i kultura kole pruaju najznaajnije naine da djeca naue vjetine,
sposobnosti i odgovornosti aktivnog uestvovanja i graanske odgovornosti. Poto vedina djece
provede veliki dio vremena u obrazovnom okruenju, te strukture i sistemi treba da imaju partnerski
odnos sa djecom.
Nastavnici i osoblje u kolama se mogu obuiti za to kako da omogudavaju i podravaju kolske
savjete i uestvovanje djece. kole imaju posebnu odgovornost za razvijanje obrazovanja u proces
dvosmerne komunikacije u kojem djeca postaju aktivni uesnici.
Lokalna vlast u zajednici moe organizovati konsultacije sa djecom i mladima, na kojima djeca mogu
izabrati svoj lokalni omladinski savjet koji onda moe da sarauje i uestvuje zajedno sa odraslim
lokalnim vlastima.
Sa sve vedom ulogom koju tehnologija ima u drutvu, razvijanje mehanizama koji ukljuuju
koridenje Interneta i mobilnih telefona moe pomodi smislenijem uestvovanju. Internet se
pojavljuje kao novi forum koji prevazilazi granice, na kojem djeca i mladi mogu izraavati svoje
stavove i iznositi iskustva, i mogu doprineti razvoju javne politike na lokalnom i nacionalnom nivou.
Praksa graanskog uestvovanja se ui kroz iskustvo pripadanja i uestvovanja, sluanja i govorenja,
potovanja i ukljuenosti. (Iz: Report from the Comhairle na ng Implementation Group, Ireland,
2007.).
KORIST OD UESTVOVANJA
Djeca i mladi imaju direktnu korist od uestvovanja u donoenju odluka. Oni su na dobitku jer ue
vjetine kao to su timski rad, pregovaranje, rjeavanje problema i uticanje. Stiu znanja o tome kako
se formuliu stavovi i politike, i kako funkcioniu organizacije. Ue da sa odraslima imaju partnerski
odnos, i njihovo samopouzdanje raste kroz uestvovanje. Prilika da uestvuju je od posebne koristi
za djecu i mlade koji su marginalizovani ili iskljueni iz drutvenog, kulturnog, ekonomskog i
politikog ivota njihovih zajednica.

56

Djeca i mladi mogu ponuditi jedinstven pogled na svijet i iskustvo o pitanjima koja utiu na njihov
ivot. Time to im se daje rije u pitanjima formulisanja politike ili usluga, pruanja, ocenjivanja,
pradenja i unapreenja, osigurava se da te politike i usluge zadovoljavaju potrebe djece, i da potrebe
koje nijesu zadovoljene budu prepoznate.
Kada su djeca i mladi ukljueni u formulisanje javnih politika, oni od pasivnih primalaca odluka
odraslih postaju vlasnici prava koji su u stanju da pomognu da se oblikuje njihov ivot i njihovo
drutvo. Osim informacija koje se tako dobijaju, i reprezentativnih stanovita, sam proces je taj koji
omogudava uesnicima da diskutuju, pripreme se, kao i da predvide svoje ukljuenje u proces
promene, i otkriju i uvrste svoju vrednost kao graana. (Hearing Young Voices, McAuley and
Brattman, Childrens Rights Alliance, 2002.)
ISTRAIVANJE UESTVOVANJA
Nacionalna agencija za mlade i Britanski savjet mladih su 2004. godine sproveli istraivanje u Velikoj
Britaniji o dravnim i dobrovoljnim organizacijama da bi utvrdili kakva je sistemska slika nivoa i
naina na koje su djeca i mladi ukljueni u donoenje odluka. Od organizacija koje su imale
organizacionu strukturu za uestvovanje, oko 80% ispitanika i iz dravnih i iz dobrovoljnih
organizacija se sloilo da su se njihove usluge poboljale poto su ukljuili djecu i mlade u donoenje
odluka.
Oldfield, Carolyn, wih Clare Fowler (2004). Mapping Children and Young Peoples Participation in
England. London: Department for Education and skills.

PRINCIPI NAJBOLJE PRAKSE
Nacionalni savjeti mladih i deje kancelarije su razvile smjernice za ukljuivanje djece u sva pitanja
koja na njih utiu.
Irski ombudsman za djecu je 2005. godine, u saradnji sa National Youth Council of Ireland and the
Childrens Rights Alliance, objavio Young Voices: Guidelines on how to involve Children and young
people in your work.
Preporuke:
Vidljivost
Na najviem organizacionom nivou treba da postoji jasna posvedenost principima i praksi
ukljuivanja djece i mladih. Ova posvedenost je sutinska vrednost, i treba da bude pradena
detaljnim planiranjem, obezbjeivanjem sredstava, i razvijanjem sposobnosti.
Priznavanje razliitosti
Djeca i mladi nijesu homogena grupa. Vede su anse da de njihovo ukljuivanje u donoenje odluka
biti uspeno ako se prizna i potuje razliitost njihovih ivotnih okolnosti, nacionalnosti, porekla,
interesa, vjetina i potreba.

57

Ravnopravnost
Sva djeca i mladi treba da imaju priliku da budu ukljueni u formulisanje i planiranje politike. Moda
de biti teko dodi do nekih od njih zbog njihovih linih okolnosti, ili zbog nedostatka lakog pristupa
javnim konsultacijama. Inkluzivni pristup pridaje posebnu panju tome da obezbjedi ukljuivanje
djece i mladih kojima moe prijetiti rizik da ostanu van tog procesa na primjer djeca sa tekodama
u uenju, ili veoma mala djeca.
Potenje, transparentnost, odgovornost
Prema djeci i mladima se treba odnositi poteno. Ona treba da budu svjesna svrhe posla, i zato su
ukljuena. Treba da budu ukljuena na naine koji odgovaraju njihovom uzrastu i stepenu razvoja.
Treba da znaju koji nivo uticaja de imati. Treba da postoji stvarna mogudnost uticaja na to to se
planira. Njihove doprinose treba shvatiti ozbiljno. Treba ih obavestiti o tome kakav je uticaj njihovih
stavova.
Razvijanje sposobnosti
Posvedenost uestvovanju znai spremnost da se investira u razvijanje sposobnosti i spremnosti i
djece i odraslih da se zajedno angauju. Vano je obezbjediti sredstva za uestvovanje i podrati
sprovoenje.
Osnaivanje
Naini na koje su djeca i mladi ukljueni treba da ih osnae i povedaju njihovo samopotovanje i
sigurnost. Metodi participacije treba da promoviu vjetine kao to su donoenje odluka, rjeavanje
problema i pregovaranje.
Izbor
Djeca i mladi treba sami da odlue da li de se ukljuiti, i treba da znaju da imaju pravo da izaberu
kada, kako i da li da uestvuju.
Bezbjedna praksa
Bezbjednost i dobrobit djece i mladih ljudi je najvaniji prioritet. Nuno je da postoji jasan kodeks
prakse za zatitu njihove bezbjednosti i dobrobiti, i za obezbjeivanje da se zadovolje zahtjevi za
zatitom djece.
Visok kvalitet
Pripreme za ukljuivanje djece i mladih ljudi moraju biti visokog kvaliteta jer inae mogu dovesti do
toga da djeca u najboljem sluaju budu predstavljena kao ukras, ili, u najgorem, da to bude loe
iskustvo i za odrasle i za djecu, odnosno mlade.
Potovanje i partnerstvo
Djeca, odnosno mladi, i odrasli treba na uestvovanju da rade partnerski, na nain koji izraava
uzajamno potovanje.

58

(Iz: Young Voices: Guidelines on how to involve young people in your work, National Youth Council of
Ireland, 2005)

DODI DO PERSPEKTIVE DJETETA: PRIMJERI
Ombudsman za djecu
Veliki broj evropskih zemalja je uspostavio ombudsmana za djecu, ukljuujudi Austriju, Belgiju,
Hrvatsku, Dansku, Finsku, Island, Irsku, Norveku, vedsku i paniju.
Zakon o zatitniku-ci ljudskih prava i sloboda Crne Gore usvojen je 2011. godine, poto je bilo
potrebno izmijeniti vedi dio teksta prvog zakona o zatitniku iz 2005. godine. Od 2006. godine ova
institucija je operativna, ali u poetnim godinama svog funkcionisanja nije dala oekivani doprinos.
Meutim, kako vrijeme prolazi, stie se sve vie iskustva, tako da crnogorski ombudsman biljei
napredak u radu. Od 2009. godine, naroito nakon izbora zamjenika za prava djeteta, povedale su se
aktivnosti ove institucije na planu zatite prava djeteta. Znaajan dio godinjeg izvjetaja Zatitnika
za 2009. godinu, odnosi se na prava djeteta.
Studija sluaja - Irska
Nacionalna kancelarija za decu u Irskoj uzela je na sebe da organizuje uestvovanje dece i mladih
ljudi u procesu imenovanja Ombudsmana za decu. Preporuke i iskustva iz drugih zemalja primenjeni
su i u Irskoj. Ukupno 64 mladih od 9-17 godina je bilo ukljueno u selekciju i intervjuisanje
ombudsmana. Oni su takoe bili ukljueni u formiranje Savjetodavnog panela za mlade, koji savetuje
Ombudsmana za decu o pitanjima koja se odnose na mlade ljude u Irskoj.Tokom redovnih sastanaka
sa Ombudsmanom, oni prenose koja pitanja smatraju vanim, i kako bi eljeli da ta pitanja budu
rjeena.
Kancelarija Ombudsmana radi na tome da se razvijaju i stalno unapreuju strukture koje
omogudavaju uestvovanje djece i mladih, kao to su Dil na ng (Parlament mladih) i Comhairle na
ng (Savet mladih). Ona takoe sprovodi projekte za uestvovanje djece u partnerstvu sa drugim
tijelima, vladinim tijelima, i NVO.
Tokom poslednjih nekoliko godina sprovedeni su iroki projekti za uestvovanje u koje su bile
ukljuene mnoge zainteresovane strane. Meu tim projektima su bili i:
Konsultacije sa mladima o pitanjima koja treba razmotriti kada je rije o uzrastu za poetak
seksualne aktivnosti;
Rad sa irskom Komisijom za emitovanje (Broadcasting Commission) na ukljuivanju dece i
mladih u javni proces konsultacija o djejem kodeksu za reklamiranje;
Objavljivanje prirunika Mladi glasovi: Smjernice za ukljuivanje djece i mladih u va posao, u
saradnji sa Nacionalnim savetom mladih Irske i alijansom za prava djeteta;
Ukljuivanje djece i mladih u planiranje zdravstvenih slubi.

59

Djeji parlamenti
Parlamenti mladih postoje u mnogim delovima svijeta kao nain da se obezbjedi da mladi ljudi imaju
rije u oblikovanju bududnosti. U Crnoj Gori su to na primjer, ueniki parlamenti u osnovnim i
srednjim kolama, ali i projekti u okviru nevladinih organizacija.
Takoe, doprinos razvoju djeijeg parlamentarizma dala su i tri zasijedanja Djeijeg parlamenta u
Skuptini Crne Gore, 20. novebra 2009, 2010. i 2011. godine. Ovaj projekat su realizovali Skuptina
Crne Gore i NVO Centar za prava djeteta, u saradnji sa djeijim parlamentima. Djeije zasijedanje u
Skuptini Crne Gore organizovano je povodom godinjice usvajanja UN Konvencije o pravima djeteta,
20. novembra. Skuptina Crne Gore je, podravajudi djeiju ideju i posebnost ovog datuma,
omogudila djeci-parlamentarcima iz razliitih kola i gradova Crne Gore da postavljaju pitanja
ministrima i poslanicima i poalju javni apel, kako kreatorima politika, tako i iroj javnosti o potrebi
potovanja prava djeteta i potrebi da se prui ansa da se djeca ukljue u sve procese i situacije koje
ih se tiu.
Oksfam meunarodni parlament mladih (Oxfam IYP) je inicijativa organizacije Oxfam International
koja mobilie globalnu mreu mladih lidera i aktivista da doprinesu pozitivnim i odrivim
promjenama. IYP podrava inicijative koje pokredu mladi, razvija programe za sticanje vjetina, i
podrava mlade da se zalau za prava i slobode za sebe i svoje zajednice. Ovaj meunarodni
parlament ohrabruje i podrava mlade kao lidere koji razvijaju pozitivne, odrive, inovativne i
inicijative fokusirane na lokalnu zajednicu, da bi doveli do promjena.

Studija sluaja: Savjeti mladih, Francuska

Savjeti mladih postoje u Francuskoj od 1970-ih, i sada ih ima nekoliko stotina. Njihova uloga je da
artikuliu pitanja djece i mladih o njihovoj lokalnoj zajednici. Nacionalna asocijacija gradskih savjeta
za djecu i mlade je formirana 1991. godine, prvom godinjem sastanku je prisustvovalo 700 mladih i
400 odraslih, a na slededim sastancima su uestvovali vladini ministri.
Savjeti mladih su ostvarili znaajna dostignuda, ukljuujudi izgradnju pisti za skejtbord, prostore za
djecu sa smetnjama u razvoju, biblioteku stripa, poboljan transport, drutvene dogaaje, mape
grada na Brajevom pismu, i video o pitanjima koja djeca i mladi smatraju vanim za njihov grad.
I broj savjeta mladih i njihova dugovenost pokazuju ozbiljnost sa kojom se na takva tijela gleda u
Francuskoj. Vaan element za njihov rad i uspjenost je politika posvedenost na lokalnom i na
nacionalnom nivou. Na savjete se gleda kao na efikasno sredstvo da se obezbjedi da mladi ljudi imaju
ulogu u lokalnoj zajednici.

Evropski forum mladih je meunarodna organizacija koju su nacionalni savjeti mladih i
meunarodne NVO mladih uspostavili da zastupa interese mladih iz cele Evrope. Forum radi na
osposobljavanju mladih da uestvuju u oblikovanju Evrope i drutava u kojima ive. On predstavlja

60

organizacije mladih u meunarodnim institucijama, pre svega u Evropskoj uniji, Savjetu Evrope i
Ujedinjenim nacijama. Slui da kanalie protok informacija i miljenja izmeu mladih ljudi i onih koji
donose odluke.
Forum ima 93 organizacije-lanice koje ine nacionalni savjeti mladih i meunarodne NVO mladih, i
okuplja desetine miliona mladih iz svih evropskih zemalja.
Parlament mladih je britanska inicijativa uspostavljena da bi mladi imali rije o svemu to im je
vano. Ta organizacija je pokrenuta u Birmingemu kao forum na kojem se mladi mogu sastajati da bi
razgovarali o raznim pitanjima i razvijali politike usmjerena ka tome da grad postane bolje mjesto za
ivot mladih. Danas ova organizacija okuplja mlade iz cijelog regiona, i planira da organizuje
nacionalne i meunarodne dogaaje koji okupljaju mlade.

Studija sluaja: Djeji parlament u Sloveniji
Djeji parlament je uspostavljen u Sloveniji 1990, kada je u toj zemlji uvedena parlamentarna demokratija.
Djeci u kolama se svake godine predstavi jedan problem, i prui im se mogudnost da ga temeljno upoznaju.
kole biraju vie od 100 mladih izmeu 13 i 15 godina koji se sastaju u slovenakom Parlamentu da diskutuju o
tom pitanju. Na kraju zasijedanja, oni biraju temu za slededu godinu. Tema u prvoj godini je bila: Bezbjedno i
zdravo okruenje.
Slika se dramatino promenila kad je dolo vreme za drugo zasijedanje. Rat je izbio u Sloveniji, Hrvatskoj i
Bosni. Mladi su kroz Parlament izrazili svoju zabrinutost za bududnost i prigovorili politiarima to nijesu uspeli
da formiraju efikasnu vladu. Oni su izrazili svoju ljutnju, strah i osjedanje iznevjerenosti zbog rata, osjedaj da
nijesu zatideni, i zato to kole nijesu pruale odgovarajude obrazovanje. Politiari su bili spremni da sluaju, i
podnijeli su Parlamentu izvjetaj o preporukama sa prethodnog zasjedanja.
Iako je u izvjetaju bilo samo nekoliko konkretnih stvari koje su ostvarene, pokazao je djeci da je njihova
zabrinutost ozbiljno shvadena. Trede zasedanje je bilo posvedeno kolama po mjeri djece. Za razliku od
prethodnih godina, fokus je bio na konkretnim predlozima za poboljanje, a ne na kritici.
Kljuni faktor za to da parlament ne bude samo formalni gest, bio je u tome to su politiari pokazali da su
spremni da sluaju, da razmotre predloge i pitanja koja su pokrenula djeca, i da djelaju gdje god je bilo
mogude. Pored toga, proces je pokazao da su djeca u stanju da razviju osedanje demokratske odgovornosti.

PREPREKE UESTVOVANJU
Bez obzira na pozitivan razvoj, razumijevanje i praksa sluanja glasova mladih jo su u povoju.
Konsultacije sa djecom i mladima o pitanjima javne politike i dalje je nov i izazvan koncept. Treba jo
mnogo da se uradi da glasovi djece i mladih budu strukturalno ugraeni u odluivanje civilnog
drutva.
Omogudavanje djeci i mladima da uestvuju u odluivanju je za odrasle izazovan i zahtjevan
poduhvat, ali ipak vrlo ih je malo koji prou odgovarajudu obuku. Negativni stavovi odraslih
(ukljuujudi roditelje) esto su prepreka ukljuivanju mladih.

61

Iako su mladi sve vie ukljueni u projekte uestvovanja, ocenjivanje rezultata pokazuje da oni i dalje
imaju malo uticaja na javno odluivanje, mada postoje razlike zavisno od konteksta i meu razliitim
tipovima organizacija. (Measuring the Magic? Perpetua Kirby, Carnegie YPI).
Bide potrebno vrijeme da se stvori kultura u kojoj je sluanje djejih glasova dio naina na koji se
rjeavaju pitanja koja se na njih odnose, i naina na koji se donose odluke. Ljudi treba da se kroz
podrku prava djeteta prilagode i naviknu da sluaju djeje glasove.

JO PRIMJERA UESTVOVANJA IROM SVIJETA
Meunarodni nivo
Godinji svijetski forum mladih UN;
Meunarodni program za uestvovanje mladih, 2000. Sponzori: Kraj djeje prostitucije,
pornografije i trgovine djecom (ECPAT);
Meunarodna konferencija o djeci ometenoj ratom septembra 2000, odrana u Vinipegu u
Kanadi, koju je organizovala Kanadska agencija za meunarodni razvoj;
Svijetski forum Meunarodnog foruma za dobrobit djece (IFCW) odran 2000. u Limeriku u
Irskoj, u organizaciji Barnados;
Milenijumski projekat mladih

U Evropi
Evropska konvencija o ostvarivanju prava djece iz 1996. godine uspostavlja prava djece i
mladih do 18 godina da direktno ili indirektno uestvuju u pravosudnim procesima koji ih se
tiu;
Evropska povelja o uestvovanju djece i mladih ljudi u optinskom i regionalnom ivotu iz
1992. poziva lokalne vlasti i evropske regione da sprovedu politiku koja omogudava da djeca i
mladi ljudi uestvuju u ivotu lokalne zajednice;
Konsultacije sa mladima od 15-25 godina o pripremi Evropskog uputstva o mladima
omogudila je hiljadama mladih iz zemalja-lanica EU da svoje miljenje i preporuke iznesu
Evropskoj komisiji i nacionalnim vladama.

U Velikoj Britaniji
Organizacije Save the Children i Centar za deje pravo u Severnoj Irskoj su pomagale
Kancelariji za ljudska prava pri Kancelariji premijera u konsultacijama sa djecom i mladima o
bududim ulogama predloenog Komesara za djecu Severne Irske.
NVO, ukljuujudi Save the Children i Centar za deje pravo, su podravale Komisiju Severne
Irske za ljudska prava u naporima da dobiju miljenja djece i mladih o Zakonu o pravima
Severne Irske.
Organizacije Alijansa za prava djeteta i Save the Children su 2001. godine sprovele
konsultacije o siromatvu Hljeb je besplatan sa 106 djece i mladih od 5-16 godina u
siromanim zajednicama.

62

TEME ZA DISKUSIJU
Razmotrite status Nacionalnog plana za djecu u vaoj zemlji i diskutujte o uestvovanju djece u
njegovom formulisanju.
- Statement on Communication with Children: European Network of Ombudsmen for Children
(ENOC) 17/11/2003:
http://www.ombudsnet.org/Organisations/vieworg.asp?id=2872&fromEnoc=y
- 12 Lessons Learned from Childrens Participation in the UN General Assembly Special Session
on Children, Save the Children, 2004:
http://www.savjetheChildren.ca/whatwedo/rights/12lessons_stc.pdf
- Office for Ombudsman in Ireland, Annual Report 2005-2006:
http://www.oco.ie/whatsNew/annual_reports.aspx
- Global Movement for Children: http://www.gmfc.org/index.php/gmc6/homepage
- NGO Report: Irish Society for the Prevention of Cruelty to Children, The Right of the Child to
be Heard, 2006.
- A World Fit for Children, UNICEF, 2006.
- Hearing Voices: Consulting Children and Young People in relation to Public Policy
Development in Ireland; executive summary, 2002, K Mauley & M Brattman.
- Young Voices: Guidelines on how to involve Children and young people in your work, National
Childrens Office in Ireland, 2005.
- Involving Children and Young People in the Development of National Plans of Action
Development: A summary guide for governments, 2002, Save the Children:
www.crin.org/resources/infoDetail.asp?ID=3145
- Measuring the Magic: Evaluating and researding young people's participation in public
djecision-making, Perpetua Kirby, Carnegie Young People Initiative:
http://cypi.carnegieuktrust.org.uk/files/2643_MeasuretheMagic_001.pdf
- Nacionalni plan akcije za djecu: http://www.gov.me/files/1245935302.pdf
Nacionalni plan akcije za mlade: http://www.infomladi.me/fajlovi/mladi/attach_fajlovi/lat/glavne
stranice/2010/01/pdf/Nacionalni_Plan_akcije_za_mlade_CG.pdf
- Djeiji parlament: http://www.skupstina.me/index.php?strana=saopstenja&id=3601
- http://www.cpdcg.me/glpod_sadrzaj.php?id=60&j=1


63

DRUGI DIO - PRAVA DJETETA I NOVINARSKA PRAKSA

1. ETIKI KODEKSI I UREIVAKE SMJERNICE

GLAVNE TEME
Svrha etikog kodeksa
Sloboda tampe
Kodeksi ponaanja i dunosti
Odgovornost i sloboda

Razvoj novinarskog kodeksa
Etiki kodeksi su neka vrsta vodia kroz brojne moralne dileme i izazove sa kojima su suoeni
novinari prilikom izvjetavanja. Pridravanjem profesionalnih standarda mediji zadobijaju ugled,
rejting i povjerenje publike. Navedemo primjere takvih medija. British Broadcasting Corporation
(BBC), Canadian Broadcasting Corporation (CBC), list Guardian, Washington Post, The New York
Times, Wall Street Journal, Cable News Network (CNN), National Public Radio (NPR) i Public
Broadcasting Service (PBS) samo su neke od zapadnih medijskih kuda koje su izgradile ugled
pridravanjem etikih normi.
Osnove kodeksa obino piu udruenja profesionalnih novinara i medijske organizacije (tampa,
televizija, on-line). Vedina kodeksa sadri zajednike elemente, koji se baziraju na principima
istinitosti, tanosti, objektivnosti, nepristrasnosti, fer izvjetavanja, javne odgovornosti, i zatite
anonimnosti izvora informacija.
Osim toga, novinarska etika ukljuuje i princip ogranienja tete. To znai da se ne objavljuju neki
detalji kao to su identitet djece, identitet rtava zloina ili informacije koje mogu priiniti tetu
neijem ugledu.
Cilj novinarstva je kvalitetno informisanje javnosti uz potovanje principa javnog interesa. Meutim,
pojam javni interes je i dalje predmet polemike meu brojnim teoretiarima. Najjednostavnija
definicija javnog interesa je opte dobro.
Nacionalna unija novinara Velike Britanije i Irske (NUJ) pod javnim interesom podrazumjeva:
Razotkrivanje zloina i ozbiljnih prekraja;
Zatitu javnog zdravlja i bezbjednosti;
Spreavanje da drutvo bude dovedeno u zabludu izjavom ili djelom nekog pojedinca ili
organizacije;
Izvjetavanje o zloupotrebama javnih fondova ili drugih oblika korupcije od strane dravnih
slubi;
Razotkrivanje potencijalnih sukoba interesa onih koji su na pozicijama vlasti;
Izvjetavanje o korporativnoj pohlepi;
Razotkrivanje licemjernog ponaanja ljudi na visokim poloajima.

64

SLOBODA TAMPE
Da bi mediji dobro funkcionisali ne smiju biti izloeni politikim i ekonomskim pritiscima.
Koncept nezavisnosti medija je u neraskidivoj vezi sa konceptom slobode tampe koja je
zagarantovana Optom deklaracijom o pravima ovjeka. lan 19 Deklaracije naglaava da:
Svako ima pravo na slobodu miljenja i izraavanja, to obuhvata i pravo da ne bude uznemiravan
zbog svog miljenja, kao i pravo da trai, prima i iri obavjetenja i ideje bilo kojim sredstvima i bez
obzira na granice.
Stepen slobode tampe u svijetu ocjenjuju brojne nevladine meunarodne organizacije. Na primjer,
Reporteri bez granica, koji svake godine kroz Svjetski indeks slobode tampe upozoravaju javnost na
broj ubijenih, protjeranih ili zlostavljanih novinara, o nivou cenzure i auto-cenzure u medijima.
Indeks, takoe, ocjenjuje ukupnu nezavisnost medija, kao i oteavajude okolnosti u kojima rade
strani dopisnici. Prema Reporterima bez granica, vie od tredine stanovnitva svijeta ivi u zemljama
u kojima ne postoji sloboda tampe (Rang lista za 2009. godinu je na http://en.rsf.org/press-
freedom-index-2009,1001.html). Osim Reportera bez granica i Meunarodna federacija novinara
(IFJ) se bavi slobodom tampe.
U SAD Udruenje profesionalnih novinara je jedna od najprestinijih organizacija koja vodi rauna o
etici i pridravanju novinarskih standarda. U preambuli Etikog kodeksa Udruenja profesionalnih
novinara je zapisano: preduslov pravde i osnova demokratije je prosvedenje drutva. Obaveza
novinara je da pomjera granice u traganju za istinom, pruajudi poten i razumljiv izvjetaj o
dogaajima i temama. Savjesni novinari svih medija trude se da slue javnosti samoportvovano i
poteno. Profesionalni integritet je osnova novinarskog kredibiliteta.
Ovo je u skladu sa Ustavom SAD, prema kojem je sloboda govora zatidena zakonom. Prvi
amandman takoe staje na stranu slobode govora Kongres ne moe donijeti zakon koji
ograniava slobodu govora ili tampe.
Deklaracija o slobodi govora je jedina doktrina koja je opte prihvadena u svijetu. Ali drave irom
svijeta imaju svoje razloge zbog kojih namedu ogranienja novinarima, zahtijevajudi da se potuje
elja vlasti. Ovakvo ponaanje vlasti je neprihvatljivo, imajudi u vidu injenicu da su novinari oi i ui
javnosti, a ne marionete u rukama modnika. Sa svoje strane, Vlade esto opravdavaju strogu
kontrolu tampe izgovorom o nedolinom ponaanju medija.
Jedno od aktuelnih i kontroverznih pitanja je pitanje regulacije medija. Da li je djelotvornija
samoregulacija ili zakoni? Kako dostidi odreene medijske standarde?
U Britaniji, Kodeks prakse Savjeta tampe utvruje niz standarda za novinare i urednike, prvenstveno
vodedi rauna o tanosti, potovanju privatnosti i odreenoj zatiti za djecu i ugroene osobe, ali ne i
fer izvjetavanje i nepristrasnost. Cilj ovog kodeksa je samoregulacija bez uplitanja zakonskih normi.
Kodeks predvia albeni postupak, ali ne i konkretne mjere disciplinovanja novinara i urednika.
Odnosno, Komisija za albe o tampi, koju ine urednici i obini lanovi, istrauje i rjeava
prigovore na krenje kodeksa.
Nasuprot kodeksima-smjernicama koje sastavljaju novinarske organizacije i sindikati, savjeti za
tampu ili organizacije kao to je BBC, postoje i kodeksi koji sadre uputstva i djeluju kao regulatori,
kao to su kodeksi savjeta za tampu u skandinavskim zemljama.
I dok ameriki novinari gledaju na kodekse kao nain krenja slobode tampe, evropski smatraju da
kodeksi doprinose odgovornom novinarstvu.


65

TA KODEKS TREBA DA SADRI?
Iscrpan Kodeks moe da ogranii slobodu izraavanja i novinarsko istraivanje, kodeks sa uoptenim
formulacijama moe ostavljati prostor za slobodnu interpretaciju.
Ukoliko elimo efikasan kodeks treba uspostaviti osnovne principe koje novinari prihvataju kao
kriterijume za ocjenjivanje svog rada. Novinari imaju pravo na svoje miljenje, ali istovremeno mogu
zloupotrijebiti svoj poloaj ignorisanjem informacija sa kojima se ne slau. Komentarisanje i analiza
vijesti su legitiman i poeljan nain razmjene miljenja, ali ujedno treba da postoji razlika izmeu
vijesti i izvjetaja s jedne i komentara ili analize, s druge strane.
Jo jedan poseban oblik odgovornosti koji ima za cilj da uvjeri javnost da su medijski strunjaci
spremni da isprave stvari kada pogrijee je samoregulacija medija.
Samoregulacija poinje u redakcijama i zavisi od ljudi koji rade u medijima. Kodeks treba da ukljuuje
sljedede:
Potovanje principa slobode medija, pravo javnosti na pristup informacijama;
Tanost i ispravku neistina;
Razlikovanje injenica i komentara;
Potovanje privatnosti, posebno za vrijeme bolesti ili tragedije;
Zatitu djece, rtava zloina i drugih osjetljivih grupa;
Zatitu izvora;
Izbjegavanje predrasuda i diskriminacije;
Izbjegavanje uticaja i sukoba interesa.
Da bi kodeks bio efikasan, neophodan je kontrolni mehanizam od strane novinarske organizacije ili
ne-dravnog tijela u koji de imati povjerenje mediji i javnost.
Tanost je standard koji moraju potovati svi novinari, ali postoje sluajevi kada je odstupanje od
kodeksa neophodno u cilju javnog interesa.
U Velikoj Britaniji, sloboda izraavanja se sama po sebi smatra javnim interesom. Novinska
industrija (Komisija za albe u tampi) i NUJ se slau da samo u izuzetnim okolnostima je mogude
opravdati krenje kodeksa pri izvjetavanju o djeci. Odstupanja od kodeksa su moguda u sljededim
sluajevima:
Razotkrivanje kriminalnog djela ili ozbiljnog prekraja;
Zatita javnog zdravlja i bezbjednosti;
Spreavanje da javnost bude izmanipulisana izjavom ili postupkom neke osobe ili
organizacije.

ODGOVORNOST MEDIJA
Pod odgovornodu medija podrazumijevamo naine obezbjeivanja da mediji budu drutveno
odgovorni. Bez obzira na razliitosti, svi sistemi odgovornosti medija imaju jedinstven cilj -
unapreenje medija. To su:
Pojedinci (ombudsman, ili predstavnik javnosti unutar medijske kude);
Grupe ljudi (komisije za ocjenu sadraja);

66

Redovni sastanci (lokalni savjeti za tampu).
Pojedinani dokumenti (etiki kodeksi) ;
Mali mediji (novinarske revije);
Odreeni postupak (etika kontrola);
Dui proces (fakultetsko obrazovanje, ili dubinsko istraivanje).

Svrha sistema za odgovornost medija je viestruka:
Kritika, najlaki i najedi nain za poboljanje medija;
Pradenje, naroito potrebno sada jer broj kratkotrajnih medijskih proizvoda raste;
Pristup to vedem broju medija, odnosno da svi imaju mogudnost da objave informaciju;
Obrazovanje najefikasnije rjeenje za vedinu problema medija: obrazovanje ne samo
novinara, ved i publike.

Postoji nekoliko sistema odgovornosti: u samim medijima (rubrika za objavljivanje ispravke), savjeti
za tampu (saradnja izmeu medija i javnosti).
Najefikasniji naini da se zadobije povjerenje javnosti u medije je priznati greku, objaviti ispravku i
postarati se da se takve greke vie ne ponavljaju.

KODEKSI PONAANJA KOJI SE ODNOSE NA DJECU
Pisani kodeksi i praktini standardi se razlikuju od zemlje do zemlje i od organizacije do organizacije,
mada postoje zajednike take u ovim pitanjima.
IFJ smatra da su svi novinari i medijski eksperti duni da se pridravaju etikih i profesionalnih
standarda, kao i obrate posebnu panju na pitanja krenja prava djeteta, kao i pitanja koja se odnose
na bezbijednost, eksploataciju, privatnost, obrazovanje, zdravlje i socijalnu sigurnost djece.
Mediji takoe ne smiju odreenu situaciju djeteta doivljavati kao pojedinani sluaj, ved konstantno
izvjetavati o procesu koji vjerovatno vodi takvim dogaajima.
Mediji sami odreuju smjernice pri izvjetavanju o djeci. Primjer medija koji posebno vodi rauna o
etikim pravilima je BBC. Zato ba izdvajamo ovaj medij?
BBC predstavlja vaan globalni medij koji ne samo da prua sadraj visokog kvaliteta, ved i edukuje
novinare irom svijeta. Zbog toga ureivake smjernice BBC imaju poseban znaaj. Njihove smjernice
su prevedene na mnoge jezike i za brojne novinare su postale nezvanino etiko naelo.
Smjernice BBC ukazuju da je njihov prvobitni cilj da zatite djecu i mlade koji se pojavljuju u sadraju
ove medijske kude, ukljuujudi njihovo pravo za uestvovanje u medijima.
Prema smjernicama BBC, pod djetetom se podrazumjeva osoba mlaa od 15 godina, dok su mladi
oni od 15 do 17 godina. Ova definicija se ne poklapa sa pravnim definicijama i razlikuje se od
Konvencije UN o pravima djeteta, prema kojoj je dijete osoba mlaa od 18 godina.
U smjernicama BBC pie:
Djeca i mladi ljudi su veoma vani za BBC. Na cilj je da im pruimo izazovan, obrazovni, prijatan i
zanimljiv sadraj koji de im pomodi da razumiju svijet u kojem ive. Ona takoe komuniciraju sa nama

67

na mnoge naine kao autori priloga, glumci, spikeri voditelji i preko naih on-lajn i interaktivnih
servisa.
Nije uvijek lako nadi ravnoteu razliitih interesa djece koja uestvuju u naem programu, i
shvatanja i ambicija njihovih roditelja ili naeg auditorijuma. Ali uvijek, gdje god se nalazili, treba da
titimo blagostanje djece i mladih koji doprinose naem sadraju, ukljuujudi njihovo pravo da se
izjasne i uestvuju.
UNICEF smatra da izvjetavanje o djeci mora biti prilagoeno njihovom uzrastu. Njihovi glavni
principi su:
1. Potovanje dostojanstva i prava svakog djeteta bez obzira na okolnosti;
2. Prilikom intervjuisanja ili izvjetavanja o djeci neophodno je posvijetiti posebnu panju pravu
svakog djeteta na privatnost i povjerljivost, pravo na izraavanje miljenja i uestvovanja u
odlukama koje se na njih odnose, pravo na zatitu od tete ili osvete ili od mogudnosti da
budu povrijeena.
3. Zatita interesa svakog djeteta je vanija od zalaganja za pitanja djeteta i jaanje njihovih
prava;
4. Kada se odreuje ta je u najboljem interesu djeteta, treba dati odgovarajudu teinu pravu
djeteta da se njegovo/njeno miljenje uzme u obzir, u skladu sa uzrastom i zrelodu;
5. O politikim, drutvenim ili kulturnim posljedicama reportae treba se konsultovati sa onima
koji mogu najbolje da procijene situaciju;
6. Ne objavljivati priu ili sliku koja moe biti rizina po dijete, njihovu rodbinu ili drugove, ak i
kada su identiteti promjenjeni, zamagljeni ili kada nijesu uopte korideni.
Informaciona mrea za prava djeteta (Child Rights Information Network, CRIN) takoe ima uputstva
za novinare koji intervjuiu djecu.

INFORMACIONA MREA ZA PRAVA DJETETA, CRIN: ETIKE SMJERNICE ZA IZVJETAVANJE O DJECI

1. Ne objavljujte priu ili sliku koja moe izloiti opasnosti dijete, bradu ili sestre ili vrnjake, ak
i u situacijama kada su identiteti promijenjeni, zamagljeni ili kada nijesu uopte korideni;
2. Nemojte povrijediti dijete, izbjegavajte pitanja, stavove ili osuujude komentare, koji
potcjenjuju kulturne vrijednosti, koji izlau dijete opasnosti ili ga poniavaju, ili koji ponovo
izazivaju bol djeteta zbog traumatinih dogaaja;
3. Prilikom intervjuisanja, nemojte diskriminisati djecu na osnovu pola, rase, uzrasta, vjere,
statusa, obrazovanja ili fizikih sposobnosti;
4. Izbjegavajte stereotipe i senzacionalistiki pristup prilikom izvjetavanja o djeci;
5. Ne namjetajte: Ne traite od djece da ispriaju priu ili urade neto to nije dio njihovog
linog iskustva;
6. Budite sigurni da dijete, roditelj ili staratelj znaju da razgovaraju sa novinarem. Objasnite
svrhu intervjua i kako de biti koriden;
7. Obezbijedite dozvolu djeteta, roditelja ili staratelja za sve intervjue, snimanje, kao i za
dokumentarne fotografije. Zatraite dozvolu u pismenoj formi. Dozvolu treba dobiti bez
vrenja pritiska bilo koje vrste na dijete, roditelja ili staratelja, i kada shvataju da su dio prie

68

koja moe biti objavljena na lokalnom i globalnom nivou. Ovo se obino obezbjeuje samo
ako je dozvola na jeziku djeteta, i kada je odluka o tome donijeta u dogovoru sa odraslim u
koje dijete ima povjerenja;
8. Ograniite broj onih koji intervjuiu i fotografiu dijete. Pokuajte da stvorite takvu
atmosferu da se dijete osjeda lagodno i da moe ispriati svoju priu bez pritiska;
9. Uvijek obezbijedite taan kontekst djeje prie ili slike;
10. Uvijek promijenite ime i zamaglite vizuelni identitet djeteta koje je identifikovano kao:
a. rtva seksualnog zlostavljanja ili eksploatacije,
b. poinilac fizikog ili seksualnog nasilja,
c. HIV pozitivno ili ima AIDS, osim ako dijete, roditelj ili staratelj daju saglasnost poto
su u potpunosti informisani,
d. optueno ili osueno za kriminal.
11. Potvrdite tanost onoga to dijete kae, ili sa drugom djecom ili sa odraslima, a najbolje i sa
jednima i sa drugima;
Ako sumnjate da je dijete ugroeno, izvjetavajte o optem poloaju djece, a ne o konkretnom
djetetu, bez obzira na to koliko pria moe biti primamljiva za publiku.

DISKUSIJA
Na poetku ovog poglavlja navedene su neke kljune take. Pokuajte da odgovorite na neka od
postavljenih pitanja? Kodeksi ponaanja, kao to su zakoni, su pokuaji kodifikovanja moralnih
normi. Moralne norme i etiki imperativi su ponekad u sukobu. Moete li navesti primjer u kojem
pravo na slobodu govora ili na slobodu tampe moe biti u sukobu sa pravima djeteta? Kojem pravu
treba dati prvenstvo?

Codes of Conduct, Mike Jempson, The PressWise Trust:
http://www.mediawise.org.uk/display_page.php?id=792
UNICEF: Principles for ethical reporting on Children:
http://www.prewise.org.uk/display_page.php?id=594
Society of Profeional Journalists; Code of Ethics: http://www.spj.org/ethicscode.asp
Childrens Rights and Media: IFJ Guidelines and Principles for Reporting on Iues Involving
Children: http://www.ifj.org/default.asp?index=192&Language=EN
Ethics for Journalists, Richard Keeble. London: Routledge, 2001.
Media Ethics and Accountability Systems, Claude-Jean Bertrand, Transaction Publishers,
2000.
Global Journalism: Topical issues and Media Systems. Arnold de Beer and John C Merrill,
Allyn & Bacon, 2003.


69

2. KRENJE ETIKOG KODEKSA PRI IZVJETAVANJU O DJECI U CRNOGORSKIM MEDIJIMA

GLAVNE TEME
Senzacionalistiko izvjetavanje o samoubistvima maloljetnika
Djeca poinioci krivinih djela
Djeca rtve tragedija
Djeca u uslovima siromatva

Prema popisu stanovnitva iz 2011. godine u Crnoj Gori 23.5 % populacije ine maloljetna lica. Ova
brojka nije mala i iz tog razloga mediji treba ede da se bave problemima mladih i da omogude djeci
da se uje i njihov glas. Iako Konvencija o pravima djeteta, Zakon o medijima i Etiki kodeks titi
djecu od medija, novinari u trci za senzacijom ponekad kre zakone i preporuke.

Senzacionalistiko izvjetavanje o samoubistvima maloljetnika
Opteutvreno pravilo je da vijesti o samoubistvima nemaju informativnu vrijednost, ali u
crnogorskim medijima ovakve tragedije i dalje dospijevaju na naslovnu stranu. Teoretiari su
dokazali da mediji mogu biti jedan od vanijih uzroka prilikom planiranja samoubistva, tzv.
Wertherov efekat. Ova teorija je dobila ime po glavnom heroju popularnog djela Getea Jadi
mladog Vertera. Knjievno djelo je izazvalo lananu reakciju tako to su se mladi ljudi
poistovjedivali sa glavnim junakom i poinili samoubistvo. Louis Alvin Day navodi primjere
oponaanja u sluajevima samoubistva i upozorava novinare da izvjetavajudi o samoubistvima
reporteri treba da izbjegavaju dodjeljivanje statusa javne linosti samoubici, pruanje detalja o
nesredi i unoenja romantinih elemenata u priu. Nakon samoubistva rok zvezde Kurt Cobain, tri
kanadska tinejdera su izvrili samoubistvo na isti nain. U svom oprotajnom pismu alili su samo
to nijesu imali pristup istoj puci koju je on koristio.
23
Slian sluaj desio se i u Hrvatskoj kada je u
razdoblju od pola godine jedanaest tinejdera izvrilo samoubistvo. Psiholog Marija Badan iz
Poliklinike za zatitu djece prokomentarisala je tom prilikom: Djeca u adolescentskoj dobi sklona
su poistovjetiti se sa grupom vrnjaka. Kod djece i mladih koji su psihiki nestabilni, moguda je
imitacija. Ako su djeca vidjela da se netko njihovih godina ubio, moda je to bio okida koji je i njih
pokrenuo u tom smjeru.
24
Hrvatsko novinarsko drutvo je upozorilo novinare da nainom
izvjetavanja uzrokuju nove tragedije i da je neophodno prekinuti sa tom praksom.
U Sloveniji postoji usmeni dogovor meu redakcijama prema kojem medijima nije dozvoljeno da
izvjetavaju o samoubistvima ne samo maloljetnika, ved i odraslih osoba. Crnogorski mediji ipak i
dalje senzacionalistiki izvjetavaju i saoptavaju o pojedinanim sluajevima samoubistva ulazedi u
detalje i ne tretirajudi ovu pojavu kao problem. Tragedije dospijevaju i na naslovnu stranu.
Djevojica pucala sebi u grudi (Dan, 10.04.2011), Skoio sa zgrade i ostao iv (Dan, 03.12.2009),
Osnovac iz Bijelog Polja izvrio samoubistvo (Vijesti, 02.06.2011). Ovi primjeri svjedoe da je u
pitanju senzacionalistiki pristup. Mediji ne bi trebalo izvjetavaju o pojedinanim sluajevima
samoubistava, podrobno opisujudi motive i okolnosti koje su dovele do samoubistva. Samoubistva
mogu predstavljati javni interes, ukoliko je zabiljeen porast samoubistava meu maloljetnicima. U

23
24
P.,M. , ., K., D., M., U est mjeseci u Hrvatskoj se ubilo 11 tinejdera, 24 sata, URL:
http://www.24sata.hr/index.php?cmd=show_clanak&tekst_id=38981 (28.11.2007)

70

takvoj situaciji neophodno je izvjestiti o problemu, baviti se motivom suicida, popriati sa
psihologom o prevazilaenju tog problema.

Dan, 11.11.2009.

Novinari obino imaju razraeni klie pri izvjetavanju o samoubistvima. Prijatelji gotovo uvijek
govore o tome da je rtva predosjedala da de uskoro otidi sa ovog svijeta, da se kroz odreeni
postupak oprostila od svojih prijatelja.
Ukoliko se medij ipak odlui za izvjetavanje o samoubistvu, onda se treba pridravati osnovnih
pravila:
1. Samoubistva NIKADA ne smiju biti na naslovnoj strani.
2. Ne unositi romantine elemente u priu hiperbolisanjem rtve kao osobe, opisivanjem
planova za bududnost, talenata i sl.
3. Ne opisivati detaljno nain samoubistva.
4. Samoubistvo ne treba opisivati kao nain rjeavanja problema ili bjeanja od istog.
5. Predstavljanje poinioca kao muenika.
6. Ne objavljivati fotografije ili oprotajna pisma.
7. Ne intervjuisati prijatelje sa eljom da saznate neto vie o rtvi.

Djeca poinioci krivinih djela
Dravna tuiteljka Ranka arapid u svom izvjetaju konstatovala je da je kriminal meu
maloljetnicima u Crnoj Gori u porastu. Ona je navela podatak da je crnogorska policija u poslednjih
godinu dana registrovala 356 maloljetnika koji su izvrili razliita krivina djela.
25
Centar za socijalni
rad u Nikidu u posljednjih est godina registrovao je vie od 400 maloljetnih delinkvenata. U Centru
komentariu ovaj podatak na sljededi nain: U najvedem broju situacija prestupnici su vinovnici
kraa, trguju ili uivaju drogu, uestvuju u tuama ili se nasilniki ponaaju. Poraavajudi je i podatak
da se iz dana u dan uvedava i broj narkomana meu maloljetnicimaIako se prestupnitvo do sada
vezivalo samo za muku populaciju, ono to zabrinjava je injenica da su u posljednje vrijeme i

25
.D. I djeca u kandama kriminala, Dan, URL:
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Drustvo&clanak=287935&datum=2011-07-10 (10.07.2011)

71

djevojke sve edi poinioci krivinih djela, a za njima ne zaostaju ni uenici osnovnih kola. Tokom
prole godine registrovano je est krivinih djela iji su izvrioci maloljetnice i evidentirano pet
prestupnika uenika osnovnih kola.
26
Porast maloljetnike delinkvencije zabrinjava drutvo i u
medijima se tretira kao problem.
Meutim, mediji tee senzacionalistikom izvjetavanju i u sluajevima kada su maloljetnici
umijeani u neki skandal.

Studija sluaja: kolsko nasilje
Sluaj kolskog nasilja u Podgorici, odnosno sluaj S.R. je pokazao da mediji koriste ovakve prie za
podizanje tiraa. U prilog tome govori i podatak da su tampani mediji gotovo nedjelju dana
informisali javnost o sudbini uenika sedmog razreda Osnovne kole Radojica Perovid, koji je
oamario nastavnicu. Pratili su svaki korak roditelja, kole i djeaka i Ministarstva prosvjete i sporta.
Najupeatljivije naslove su imali Vijesti i Dan, dok je Pobjeda imala najumjerenije. U trci za
senzacijom svi mediji su prekrili lan 22 Zakona o medijima, i etiki kodeks. List Dan navodi inicijale
napadaa, ali objavljuje puno prezime roditelja. U informaciji Uenik nastavnici uzvratio amar,
novinar pie: Cveto Raievid, otac uenika S.R., tvrdi da je u incidentu koji se dogodio sredinom
mjeseca u podgorikoj Osnovnoj koli Radojica Perovid nastavnica D.M. prva udarila njegovog sina,
nakon ega joj je uzvratio amar. Dan je ponovio istu greku i narednog dana. Otac S.R. Cveto
Raievid, izjavio je Danu prekjue da je nastavnica D.M. prva udarila njegovog sina, koji je nakon
toga uzvratio amar.
27
Ovo nije jedinstveni sluaj otkrivanja identiteta maloljetnika. U sluaju kada
je nastavnica Osnovne kole Marko Miljanov optuena za maltretiranje dvojice uenika estog
razreda, Vijesti su otkrile identitet roditelja djeaka. Darko Pavidevid iji sin ide u esti razred
Osnovne kole Marko Miljanov tvrdi da je na asu matematike razredna VI/3 odjeljenja profesorica
Zorica Radojevid izudarala njegovog sina Z.P. i uenika A.G.
28
Da li se na ovakav nain titi identitet
maloljetnika? Odgovor je ne, jer u maloj sredini poput Crne Gore, je veoma jednostavno ustanoviti
identitet, ne samo putem prezimena ili fotografije, ved i kroz razliite podatke o koli ili roditeljima.
Na takav nain djeca ne samo da postaju rtve medija i kao rtve zloina ili poinioci krivinih djela,
ved se kri i njihovo pravo na privatnost. U ovakvim sluajevima novinari su trebalo da daju
izmiljeno ime djetetu i ne otkrivaju identitet roditelja.
Kao to je ved rijeeno, panja publike se privlai i naslovima. Vijesti i Dan su imali najizazovnije
naslove poput Osnovac bije nekanjeno, Prole sedmice tukao, a jue lomio auto nastavnici,
Nije ovo ustanova za delinkvente.
Osim naslova, uvredljivi su i natpisi pod fotografijama na osnovu kojih su novinari, takoe, igosali
dijete kao okorelog kriminalca sa kojim ne moe niko da izae na kraj. Tako u lanku Klupe prazne
uprkos direktivi (Vijesti, 24.03.2011) fotografija zgrade osnovne kole potpisana je: Poprite
vandalizma, a ne znanja: O Radojica Perovid. Novinar ne bi smio na osnovu dva sluaja
vrnjakog nasilja igosati kolu . Druga fotografija je potpisana Neobavjeteni roditelji jue tokom
nastave dolazili po djecu: O Vladimir Nazor.

26
L.N., Ubijaju, siluju i kradu, Dan, URL:
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Drustvo&datum=2011-07-18&clanak=288837(18.07.2011)
27
T.P. Uenik prebaen u O Vladimir Nazor, Dan, godina XIII, broj 4359, str. 10.
28
Radulovi, Stanko, Roditelj: Nastavnica maltretirala dva uenika, Vijesti,
URL: http://www.vijesti.me/vijesti/roditelj-nastavnica-maltretirala-dva-ucenika-clanak-45287 (03.11.2011)

72

Vijesti, 23.03.2011.
Dan, 17.03.2011.

Vijesti, 24.03.2011. Dan, 23.03.2011.

Djeca kao rtve tragedija
Pri izvjetavanju o djeci kao rtvama tragedije nailazimo na iste greke - koridenje tue patnje za
podizanje tiraa. Mediji u Crnoj Gori esto pri izvjetavanju o djeci kao rtvama kriminala ili nesrede
kre etiki kodeks. Tako je na naslovnu stranu Pobjede i Dana dospio osmogodinjak koji je poginuo
na skijanju. Vijesti su izvjetavale o ovoj tragediji dva dana. U svojoj on-lajn verziji su prekrili etiki
kodeks jer su u informaciji pomenuli i uspjenu sezonu na skijalitu. Uprava skijalita, koje je nakon
kapitalne rekonstrukcije zabiljeilo najbolju sezonu od osnivanja 1986. godine, zbog nesrede, otkazala
je brojna takmienja i zabave.
29
Komentarisati turistiku sezonu pri izvjetavanju o tragediji je
ozbiljno krenje etikih normi.
Brojne informacije pokazuju da ne postoje ujednaena pravila kada je u pitanju identifikacija djece
rtava tragedija. Jedni navode puno ime i prezime, a drugi objavljuju samo inicijale. Ovakvi sluajevi
dospijevaju na naslovnu stranu sa fotografijom djece.

29
Blagojevi, Slaan, Tuga pod Trebjesom za osmogodinjim skijaem, Vijesti, URL:
http://www.vijesti.me/vijesti/tuga-pod-trebjesom-osmogodisnjim-skijasem-clanak-10741 (14.03.2011)


73

Dan, 08.05. 2011. Vijesti, 14. 03.2011.

Djeca kao rtve seksualnih zloina
Izvjetavanje o seksualnim zloinima zahtijeva poseban odnos novinara prema dogaaju. Pojedini
listovi ne potuju nikakva pravila, ne vode rauna ni o etikom kodeksu, ni o emocijama rtve. Kao
primjer navedemo list Dan koji je na veoma degutantan i neprimjeren nain opisao silovanje
maloljetnice. Pri izvjetavanju o osjetljivoj vrsti zloina, odnosno seksualnom zloinu nepotrebno je
detaljno opisivati zloin, jer takva vrsta informacije ne predstavlja javni interes. Za detaljno
izvjetavanje o silovanju, na nain koji poniava rtvu, novinar bi trebalo krivino da odgovara.
Objavljivanje inicijala rtve i opisivanje zloina moe dodatno da istraumatizuje rtvu. Novinar ne
smije objaviti ni inicijale, niti mjesto zloina. U takvim situacijama, ukoliko postoji javni interes,
neophodno je dati kratku informaciju, bez navoenja inicijala i mjesta zloina. Glavna pravila pri
izvjetavanju o ovakvoj vrsti zloina su ne nanijeti tetu rtvi i potovati granice dobrog ukusa. U
dnevnom listu Vijesti, takoe, ovakvi sluajevi dospijevaju na naslovne stranice.

Dan, 21.10.2008. Vijesti, 19.08.2011.
U nekim zemljama redakcije su usvojile pravila, kada su u pitanju slini zloini. Urednik Philadelphia
Inquirer je objasnio zato se njihov list posebno obazrivo odnosi prema rtvama silovanja: Silovanje
nije kao drugi zloini. Pored toga to je nasilan zloin, to je i seksualni zloin. A seks je jo uvijek
izuzetno privatna i lina stvar u naem drutvu. Seksualno ponienje silovanih ena je ono to ih

74

razlikuje od drugih zloina. Zato demo i dalje svakoj vijesti o silovanju pristupati s pretpostavkom da
ena eli anonimnost.
30
Urednici moraju posebno voditi rauna kada je u pitanju maloljetno lice.
Crnogorski mediji ipak pokazuju nekorektnost pri izvjetavanju o ovakvim zloinima. U prilog tome
govori jo jedan sluaj koji je nedavno uzburkao Podgoricu i naao se na naslovnim stranama. To je
sluaj silovanja tidenica doma u Bijeloj. Mediji su izvjetavali o ovom zloinu danima. Otac djevojica
je na naslovnim stranama i informativnim programima bio blago osjenen, tako da su crte lica bile
prepoznatljive.

Djeca u uslovima siromatva
Djeca i njihov materijalni poloaj bez sumnje treba da budu centralna tema medija. Ali,
istovremeno je neophodno voditi rauna o tome kako ne povrijediti dijete i ne nanijeti mu tetu.
Savremeno drutvo smatra siromatvo porokom, stoga je potrebno zatiti dostojanstvo djeteta koje
se nalazi u takvoj situaciji. Pri izvjetavanju, mediji ne bi smjeli identifikovati djecu i prikazivati
njihove fotografije ak i s roditeljima. Meutim, Vijesti su jednu takvu porodicu stavili na naslovnu
stranu, identifikovavi maloljetnike u potpunosti i pokazavi fotografije. Stjepan Malovid u knjizi
Mediji i drutvo upozorava da takvi sluajevi predstavljaju jednokratnu upotrebu djeje patnje.
Osim toga, naruava se i pravo na privatnost garantovano Konvencijom o pravima djeteta. Ukoliko
mediji ne apeluju na graane da se ukljue u humanitarnu akciju da bi promijenili ivot djece, onda
se ovakav nain izvjetavanja pretvara u koridenje djeje patnje. Identifikacija bi bila opravdana
samo u sluajevima kada bi mediji pokrenuli humanitarnu akciju za bolesno ili siromano dijete.

Vijesti, 09.03.2011.

30

75

ZATITA MALOLJETNIKA PUTEM ETIKIH KODEKSA U REGIONU

Brojne meunarodno priznate organizacije poput UNICEF-a, UNESCO, Save the children se bave
problemima djece i pravima djeteta. Organizacije pokuavaju da ukau medijima na greke prilikom
izvjetavanja o djeci i daju konstruktivne predloge za poboljanje etikih standarda. Etiki kodeksi
razliitih zemalja imaju propisana pravila kada su u pitanju maloljetnici.
Hrvatski i kodeks BiH preporuuju novinarima da budu paljivi prilikom izvjetavanja o
maloljetnicima.
U Kodeksu asti hrvatskih novinara, lan 16 naglaava: Novinar treba tititi ovjekovu intimu od
neopravdanog ili senzacionalistikog otkrivanja u javnosti. Novinar je obavezan potivati svaije
pravo na privatni i obiteljski ivot, dom, zdravlje i prepisku (intersubjektivnu komunikaciju)...
Posebna se pozornost i odgovornost zahtijeva kada se izvjetava o nesredama, obiteljskim
tragedijama, bolestima, djeci i malodobnicima, te u sudskim postupcima, da potuje pretpostavku
nedunosti, integritet, dostojanstvo i osjedanje svih stranaka u sporu.
31

U Hrvatskoj, ukoliko mediji kre prava djeteta, roditelji se mogu obratiti ili Uredu pravobraniteljice
za djecu ili Vijedu za elektronske medije. Prema Zakonu o elektronskim medijima, zabranjeno je
emitovanje priloga koji mogu ugroziti mlau populaciju. Kazne su razliite, od privremene ili trajno
oduzimanje dozvola do visokih novanih kazni od 100 000 do milion kuna.
32
Osim toga, u Hrvatskoj
postoji i Ured pravobraniteljice za zatitu djece Hrvatske koji preporuuje medijima:
Pod takom 14 Prema nekim istraivanjima, dijete de pre usvojiti prosocijalne sadraje nego
agresivne, no naalost, prosocijalnih je sadraja malo u programskim sadrajima namijenjenima ili
dostupnima djeci. Stoga ih treba ugraivati u programe.
Pod takom 15 Apeliramo na odgovornost svakoga tko se na bilo koji nain bavi djecom i na
njegovu svijest o vlastitu utjecaju i mogudnosti da maksimalno umanji izravne ili neizravne
negativne utjecaje na djecu.
Pod takom 16 Apeliramo na svijest o mogudnostima sudjelovanja u stvaranju uvjeta za najbolje
razvojne interese djece, u emu urednici, novinari i ureivaka tijela mogu izravno sudjelovati
svojim svakodnevnim djelovanjem ili slijeenjem odredbi Kodeksa asti hrvatskih novinara.
33

U Etikom kodeksu novinara Bosne i Hercegovine, lan 11 se odnosi na zatitu djece i maloljetnika.
U skladu sa Konvencijom o pravima djece, djeca do 15 godina se ne smiju intervjuisati i fotografisati
bez prisustva ili dozvole roditelja. tampani mediji ne smiju identifikovati djecu mlau od 15 godina
koja su umijeana u kriminalne sluajeve kao svjedoci ili optueni. Prema medijskim zakonima i
etikim kodeksima, novinari su duni da obazrivo izvjetavaju o djeci do 15 godine.
Sindikat novinara Slovenije zahtijeva od novinara da bude taktian. Istu preporuku daje i Louis Alvin
Day koji naglaava da treba imati u vidu niz faktora pri otkrivanju identiteta maloljetnika koji je
poinio zloin. Pre svega, mediji treba da razmisle o prirodi zloina, starosti maloljetnika i okolnosti
vezane za incident. Sindikat novinara Slovenije u lanu 22 zahtijeva da novinar treba biti taktian
kad prikuplja i objavljuje informacije, fotografije ili izjave o djeci i maloljetnicima, onima
pogoenima nesredom ili obiteljskom tragedijom, tjelesnim ili mentalnim bolesnicima, i onima s
ozbiljnim bolestima ili hendikepom.
34

31
Ibid, str. 188,189.
32
www.medijskosavjetovaliste.org (02.07.2011)
33
Malovi, Stjepan, Ricchiardi, Sherry, Vilovi, Gordana, Etika novinarstva, Zagreb, ICEJ, 2007, str. 192.
34
Ibid, str. 215.

76

Prema Etikom kodeksu novinara Srbije , mediji moraju voditi rauna o tetnom uticaju na djecu,
kao i tititi dostojanstvo djeteta, rtava zloina, osoba sa hendikepom. Kodeksom je propisano da
se djeca mogu intervjuisati jedino u prisustvu ili uz saglasnost roditelja. Jedna od smjernica se
odnosi i na zatitu djece usljed objavljivanja fotografije ili imena ili bilo kojeg podatka na osnovu
kojeg bi se moglo dijete identifikovati.
Etiki kodeks u Crnoj Gori ima samo jedan princip o djeci koja se odnosi na zatitu integriteta
maloljetnih osoba, hendikepiranih i drugaijih. To je svakako nedovoljno jer se ovom stavkom ne
mogu obuhvatiti razliite situacije u koje novinari dospijevaju prilikom izvjetavanja.
I dok kodeksi tite maloljetnike od iskoridavanja od strane novinara, zakoni tite maloljetnika od
neprimjerenih sadraja. lan 22 crnogorskog Zakona o medijima nalae novinarima da Mediji
moraju tititi integritet maloljetnih osoba. Programski sadraj koji moe ugroziti zdravstveni,
moralni, intelektualni, emotivni i socijalni razvoj djeteta mora biti unapred jasno i vidno oznaen
kao takav i distribuiran na nain za koji je najmanje vjerovatno da de ga dijete iskoristiti. Mediji ne
smiju objavljivati identitet maloljetnih osoba umijeanih u krivina djela, bilo kao rtve ili kao
optueni. Izuzetno od stava 3 ovog lana, identitet maloljetne osobe pravosnano osuene za
krivino djelo moe se objaviti, ukoliko postoji opravdan interes javnosti da bude upoznata.
35

Ovakvu formulaciju opravdan interes javnosti da zna je mogude zloupotrijebiti, jer svaki medij
ima svoj subjektivni doivljaj interesa javnosti. lanom 43 Zakona o medijima, predviaju se
visoke novane kazne u iznosu od dvadesetostrukog do pedesetostrukog iznosa minimalne zarade,
ukoliko se prava maloljetnika ugroze putem medija.
36

Dej, Luis Alvin, Etika u medijima, Beograd, Medija centar, 2004.
Malovid, Stjepan, Ricchiardi, Sherry, Vilovid, Gordana, Etika novinarstva, Zagreb, ICEJ, 2007.
Slubeni list RCG, br. 51/02, 62/02.
www.medijskosavjetovaliste.org
Blagojevi, Slaan, Tuga pod Trebjesom za osmogodinjim skijaem, Vijesti, URL:
http://www.vijesti.me/vijesti/tuga-pod-trebjesom-osmogodisnjim-skijasem-clanak-10741
(14.03.2011)
.D. I djeca u kandama kriminala, Dan, URL:
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Drustvo&clanak=287935&datum=2011-07-10
(10.07.2011)
L.N., Ubijaju, siluju i kradu, Dan, URL:
http://www.dan.co.me/?nivo=3&rubrika=Drustvo&datum=2011-07-
18&clanak=288837(18.07.2011)
P.,M. , ., K., D., M., U est mjeseci u Hrvatskoj se ubilo 11 tinejdera, 24 sata, URL:
http://www.24sata.hr/index.php?cmd=show_clanak&tekst_id=38981 (28.11.2007)
Radulovi, Stanko, Roditelj: Nastavnica maltretirala dva uenika, Vijesti,
URL:http://www.vijesti.me/vijesti/roditelj-nastavnica-maltretirala-dva-ucenika-
clanak-45287 (03.11.2011)
T.P. Uenik prebaen u O Vladimir Nazor, Dan, godina XIII, broj 4359.

35
Slubeni list RCG, br. 51/02, 62/02, str. 5.
36
Ibid, str. 10.

77

3. POLITIKE ZA ZATITU DJECE

GLAVNE TEME

ta su politike za zatitu djece i kakve veze imaju sa novinarstvom?
Kontrolisanje politika za zatitu djece
Pridravanje politika za zatitu djece
Politike za zatitu djece i sloboda tampe

NOVINARIMA koji izvjetavaju o ovoj oblasti, treba da budu poznate pravne norme, ali i politike za
zatitu djece. Oni treba da ih kritiki razmotre, da obezbijede da se uju kritiki glasovi, i da
kontroliu da li se organizacije i vlasti pridravaju tih politika.
Kao to smo ved videli, najvaniji lanovi Konvencije UN o pravima djeteta u vezi sa zatitom djece
su:
lan 3. utvruje da najbolji interes djeteta mora biti prvenstveni kriterijum kada organizacije
donose odluke koje se tiu djece.
lan 12. utvruje da djetetu koje sposobno da formira svoje stavove treba obezbjediti pravo
da te stavove slobodno izrazi o svim stvarima koja se tiu djeteta, i da tim stavovima bude
data teina u skladu sa uzrastom i zrelodu djeteta.
lan 19. utvruje pravo djece da budu zatidena od svih oblika fizikog i mentalnog nasilja,
povrede ili zlostavljanja, zanemarivanja ili nemarnog odnosa, maltretiranja ili eksploaracije,
ukljuujudi seksualno zlostavljanje od strane onih koji se brinu o djeci.

ZATITA DJETETA
ZATITA djeteta znai zatitu od svake povrede, namjerne ili nenamjerne. To se posebno odnosi na
obavezu organizacije - i pojedinaca u vezi sa njom - prema djeci o kojoj se ona brine. Obaveza je
svake organizacije da uini sve to moe da zatiti djecu sa kojom je u kontaktu, bez obzira na to da li
do povrede dolazi unutar ili van te organizacije.
U svom najjednostavnijem obliku, zatita djeteta se odnosi na pravo svakog djeteta da ne bude
izloeno povredi. Ono upotpunjava druga prava koja obezbjeuju da djeca dobiju ono to im je
potrebno da bi opstala, razvila se i bila uspjena. Nikada ne treba zanemariti pravo na razvoj svakog
dejteta, kao preduslov za potpuno uivanje ostalih prava.
Zatita djeteta pokriva niz vanih i razliitih pitanja. Neka od njih, kao to je djeja prostitucija,
tijesno su povezana sa ekonomskim faktorima. Druga, kao to je nasilje u koli ili kod kude, se mogu
blie povezati sa siromatvom, drutvenim vrijednostima, normama i tradicijom. Na primjer,

78

kriminalitet je esto povezan sa trgovinom djecom. ak i tehnoloki napredak otvara pitanja zatite,
kao to se pokazalo na primjeru porasta djeje pornografije.

Organizacija Child Hope UK ukazuje na etiri tipa nasilja, odnosno zlostavljanja djece:
Samopovrjeivanje: na pr. namjerno samopovrjeivanje ili sjeenje, pokuaj samoubistva ili
samoubistvo;
Zlostavljanje od strane vrnjaka: maltretiranje, fiziko i seksualno zlostavljanje, grupno
nasilje - tzv. buling;
Zlostavljanje od strane odraslih: kudno nasilje (fiziko, psihiko, seksualno), tjelesno
kanjavanje u koli ili drugoj ustanovi, seksualno zlostavljanje i eksploatacija;
Drutveno zlostavljanje: drutveno, politiko, ekonomsko i kulturno okruenje koje aktivno
ohrabruje, ili predutno povlauje nasilju protiv djece, npr. politike kampanje koje ohrabruju
idenje ulica od djece ulice, religije i kulture koje ohrabruju fiziko i poniavajude
kanjavanje djece kao prihvatljivu praksu odgajanja djece, visok nivo nasilja u medijima,
kulturni stavovi koji zastupaju ideju o eni ili djetetu kao vlasnitvu mukarca, odnosno
roditelja, a ne ravnopravnom ljudskom bidu.
Zlostavljanje i nasilje protiv djece mogu initi ljudi koji pripadaju organizaciji, (nastavnici, socijalni
radnici, roditelji, vrnjaci, sponzori, dobrovoljci), ili koji ne pripadaju organizaciji (u zajednici, od
strane roditelja, policije, spoljnih nastavnika, vlasnika prodavnice, bandi itd.), ali i druga djeca.
Pored toga to predstavlja krenje ljudskih prava, krenje prava djeteta na zatitu takoe
predstavljaju masivnu, nedovoljno prepoznatu i nedovoljno prijavljivanu prepreku opstanku i
razvoju. I obrnuto, uspjena zatita povedava anse djeteta da odraste fiziki i mentalno zdravo,
sigurno i sa samopotovanjem, i sa manje verovatnode da zlostavlja ili eksploatie druge, ukljuujudi
sopstvenu djecu.
Zatita djeteta je vano pitanje u svakoj zemlji svijeta:
U svakom trenutku vie od 300.000 djece-vojnika, neke od jedva osam godina, eksploatie se
u oruanim sukobima u vie od 30 zemalja. Procenjuje se da je vie od dva miliona djece
umrlo kao neposredna posledica ratnih sukoba od 1990. godine (o ovom pitanju detaljnije
kasnije).
Vie od million djece irom svijeta ivi zatvoreno zbog posljedica sukoba sa zakonom. Samo u
Centralnoj i Istonoj Evropi gotovo 1,5 million djece ivi u takvim ustanovama.
Procenjuje se da je vie od 13 miliona djece irom svijeta ostalo bez roditelja kao posledica
HIV/AIDS-a.
Oko 250 miliona djece je ukljueno u deji rad, dok vie od 180 miliona radi u opasnim
okolnostima.

79

Procenjuje se da je godinje oko 1,2 million djece rtava trgovine djecom.
Procena o broju djece u komercijalnoj trgovini seksom iz 1995. ukazuje dao oko million djece
(uglavnom devojica, ali i deaka), svake godine ulazi u tu djelatnost vrednosti vie milijardi
dolara. Ovi brojevi sada mogu biti i vii.
40 miliona djece mlae od 15 trpi zlostavljanje i zapostavljanje, potrebna im je zdravstvena i
socijalna briga.
Ako djeca nijesu zatidena, to podriva razvoj zemalja i ima cenu, i negativne posljedice koje se
nastavljaju i posle djetinstva, u odraslom ivotu. Dokle god djeca trpe nasilje, zlostavljanje i
eksploataciju, svijet de izneveravati svoje obaveze prema djeci. Svijet de takoe iznevjeriti svoje
razvojne tenje kako su opisane u dokumentima kao to je Milenijumska agenda sa Milenijumskim
ciljevima razvoja, kao i vladine obaveze po Konvenciji o pravima djeteta.
Djeca treba da uivaju sva ljudska prava, i zato svi mehanizmi za ljudska prava na meunarodnom ili
regionalnom nivou treba da im prue zatitu. Ovo se moe odnositi na tijela UN, ili na regionalna
tijela za ljudska prava (kao to je Afrika komisija za prava oveka i naroda). Isto vai i na nivou
zemalja gdje mehanizmi za zatitu ljudskih prava, kao to su ustavni sudovi, takoe moraju
obezbjediti da tite pravo djeteta na zatitu.
Vlade mogu obezbjediti da osnovna pravila budu unijeta u zakonodavstvo, i da se sveobuhvatnije i
razraenije smernice utvrde, primjene i prate, naroito u relevantnim profesionalnim udruenjima i
tijelima.
Kljuni meunarodni mehanizam za zatitu djece je Komitet za prava djeteta, ija je glavna uloga da
razmatra izvjetaje koje sve zemlje potpisnice Konvencije treba da podnose u redovnim vremenskim
intervalima. Oekuje se da ti izvjetaji sadre informacije o zakonima i drugim mjerama koje je
prihvatila drava, a kojima se sprovode prava priznata u Konvenciji, ukljuujudi zatitu, kao i
napredak u uivanju tih prava.
Vlade su na osnovu Konvencije o pravima djeteta obavezne da zatite svu djecu, i odgovorne su
ukoliko to ne uine. I dalje, meutim, ostaje veliki jaz izmeu pravnih standarda i njihove primjene ili
sprovoenja. Ovo je oblast u kojoj novinari mogu da interveniu, postavljajudi pitanja o sprovoenju
i primjeni.
Osnovni cilj zatite djeteta je da se obezbjedi da svi oni ija je obaveza da uvaju djecu, priznaju tu
obavezu, i da budu sposobni da je ispune. I ponovo, novinari treba da postavljaju pitanja o ljudima
koji su zadueni da tite djecu. Da li su odgovarajude obueni? Da li su proli proveru bezbjednosti?
S obzirom na etike i pravne zahtjeve, zatita djece je obaveza svakoga, na svakom nivou drutva, i u
svakoj ulozi. Ona stvara obaveze za vladu, sudije, politiku, nastavnike, doktore, socijalne radnike,
zdravstvene radnike, roditelje i medije. Ove obaveze mogu biti izraene kroz pravne standarde koje
zemlja donosi. Takoe se mogu izraavati kroz odluke koje donosi vlada, ukljuujudi izdvajanje
sredstava. Takoe se sve vie izraavaju kroz regulativne kodekse i smernice medijskih organizacija.


80

ZASTITA DJECE U ORGANIZACIJAMA
Zatita djece je pitanje kojim se bave svi koji danas rade sa mladim ljudima. Njen cilj je da obezbjedi
dobrobit i sigurnost sve djece i mladih ljudi. Politike za zatitu djece pomau da se osnuju
organizacije koje su bezbjedne za djecu, ali pomau i da se obezbjedi okvir za rjeavanje tekih
situacija. Takoe, mogu uticati na formiranje kulture svjesnijeg prava djeteta tako da organizacije
gledaju na svoj posao iz perspektive prava djeteta.
Jaka politika de vas voditi u rjeavanju tekih situacija. Kada postoji kriza, tee je razmiljati jasno.
Ukoliko imate pouzdanu politiku, moete reagovati na pravi nain i izbjedi optube o pristrasnom
reagovanju u prilog ili protiv bilo kojeg uesnika. (ECPAT Australija)
Mnoge organizacije imaju svoju politiku za zatitu djece koja ureuje njihov rad i proceduru u toj
oblasti. Domade kancelarije za djecu nekoliko zemalja su objavile smjernice i podstiu sve
organizacije koje imaju kontakt sa djecom i mladim ljudima, da uvedu politiku za zatitu djece.
Organizacija Child Hope UK je razvila set alata da pomogne organizacijama da donesu politike i
procedure za zatitu djece. U njemu se navode i glavni principi zatite djeteta i faze neophodne da se
razvoju, sprovedu i ocjene politike za zatitu djeteta. est koraka za pravljenje organizacije koja je
bezbjedna za djecu su:
1. Uenje koncepta zatite djeteta i zlostavljanja djeteta;
2. Razmatranje zato su organizaciji potrebne politike i procedura za zatitu djece;
3. Razmatranje organizacionih principa potrebnih da bi se obezbedio efikasno utvrivanje i
sprovoenje politika i procedure za zatitu djece;
4. Kako formulisati politiku i procedure u organizaciji;
5. Ukljuivanje smjernica za sprovoenje;
6. Kako prevazilaziti prepreke i izazove na koje organizacija moe naidi, i razmatranje mogudih
reenja.

POLITIKE ZA ZATITU DJECE U MEDIJIMA
Mediji mogu igrati vanu ulogu u zatiti djece. Pre svega, medijske organizacije mogu sprovoditi
politike za zatitu djece da bi obezbedile da ponaanje zaposlenih ne ugroava prava djeteta. Na
primjer, BBC trai da osoblje primenjuje principe njegove Politike za zatitu djece kada su u odnosu
sa djecom i mladim ljudima:
Dobrobit nekoga ko je mlai od 18 godina je naa najveda briga. Ovo znai da njihovi interesi i
bezbednost moraju imati prioritet nad bilo kojim ureivakim zahtjevom. Sva djeca i mladi, nezavisno
od uzrasta, pola, ometenosti u razvoju, rasnog ili etnikog porekla, vjerskih ubeenja, seksualnog
identiteta, imaju pravo na zatitu od povrede ili zlostavljanja."
"Ukoliko tokom rada pretpostavimo da dijete moe biti izloeno riziku, ili nas mlada osoba upozori
da postoji pitanje dobrobiti djeteta (ukljuujudi optube protiv osoblja BBC), o tome treba odmah
obavjestiti efa odeljenja nadlenog za Politiku zatite djece."

81

Vedina politika za zatitu djece u medijskim organizacijama ima smjernice o identifikaciji djece,
potovanju privatnosti mladih ljudi, i ogranienja u koridenju imena djece koja su u institucijama.
One obezbjeuju postojanje procedura za zatitu dobrobiti djece i mladih ljudi. Neke NVO koje rade
sa djecom su izdale smjernice za novinare koji rade sa djecom, i imaju svoje politike za, na primjer,
fotografisanje djece.
Znaajno je da mediji mogu mobilisati javno mnenje da uestvuje u zatiti djece i eksponiraju one
koji na bilo koji nain ugroavaju djecu bilo zlostavljanjem, ili jednostavno zbog nedostatka
odgovarajudeg sistema zatite. Mediji treba da pozivaju vladu na odgovornost ukoliko ne uspeva da
zatiti svoju sopstvenu djecu.

TEME ZA DISKUSIJU
Da li je znanje o politikama za zatitu djece vano za novinare ? Naite primjere novinskih pria u
kojima je glavna tema zatita djece. Koliko su novinari informisani o politikama za zatitu djece? Kako
biste vi poboljali konkretan lanak?
- ChildHope UK Child Protection Policy Toolkit: http://www.Childhope.org.uk/toolkit.php
- Child Protection, a Handbook for Parliamentarians, UNICEF CEE CIS, 2004.


82

4. DJECA U SUKOBU SA ZAKONOM

GLAVNE TEME

Izvjetavanje o djeci koja su pred sudom
Pristup djeci u pritvoru
ta kae zakon o suenju i pritvaranju djece?
Poznavanje prava djeteta kada je u pritvoru

Termin djeca u sukobu sa zakonom se odnosi na prekrioce mlae od 18 godina. Vedina djece u
sukobu sa zakonom je izvrila sitna kanjiva djela ili manje prekraje kao to su skitnja, pronja ili
konzumacija alkohola. Neka od ovih djela se ak ne smatraju krivinim, kada ih izvre odrasli. Takvi
prekraji su realno od malog interesa za novinare, osim ukoliko postoji neki drugi, spoljni interes: na
primjer dijete je povezano sa javnom linodu. U takvim sluajevima senzacionalistiki mediji su
skloni da izvjetavaju i o sitnim povredama zakona.
eto se deava da se na djecu koja su u sukobu sa zakonom, u stvari vie ne gleda kao na djecu.
Umjesto toga, smatra se da ih njihov prekraj liava zatite djetinstva, izlaudi ih istom tretmanu
kakav imaju odrasli poinioci, ili se to je jo gore zloupotrebljava njihova ranjivost kao djece.
Podaci o djeci u pritvoru su nepotpuni, ali procene UNICEF-a ukazuju da vie od million djece ivi
zatvoreno zato to su u sukobu sa zakonom. U mnogim zemljama djeca, koja su ula u pravosudni
sistem, su prola kroz proces i dostupna su za zvanino ispitivanje, te nema izgovora za nedostatak
informacija.
Nasilniko tretiranje, poniavanje i zlostavljanje djece u pritvoru je veoma rairen i ozbiljan problem.
Komitet za prava djeteta je na svojoj 37. sjednici pokrenuo izmeu ostalog niz pitanja o postupku i
zatiti djece uhvadene u pravosudni sistem Brazila, ukljuujudi izvjetaje o muenju i ubistvima u
pritvoru.
Nasilje prijeti djeci u pritvoru i prije i posle suenja. To moe biti fiziko i seksualno nasilje od strane
odraslih zatvorenika, uvara, policije, ili drugih mladih pritvorenika, esto uz povlaivanje ili
ohrabrivanje osoblja sistema. Sam sistem korekcije je ponekad preterano nasilan, to ukljuuje
neogranien pritvor, duge periode izolacije ili zajedniki ivot sa odraslima u pretrpanim i
nehigijenskim uslovima. U malom broju zemalja, za maloljetne prekrioce jo uvijek postoji smrtna
kazna. Meunarodno pravo zabranuje smrtnu kaznu za zloine koje su poinile osobe mlae od 18
godina, ali ipak neke zemlje i dalje vre egzekuciju djece prekrilaca ili ih osuuju na smrt. U
dravama lanicama Savjeta Evrope, gdje spada i Crna Gora, smrtna kazna je ukinuta u odnosu na
sve ljude, Protokolom br. 13 uz Evropsku konvenciju za zatitu ljudskih prava i sloboda.

83

Prema grupi meunarodnih eksperata koji su se aprila 2005. okupili radi konsultacija za Studiju
Generalnog sekretara UN o nasilju nad djecom, glavni faktori koji omogudavaju nasilje nad djecom u
pravosudnom sistemu su :
Nekanjivost i nedostatak odgovornosti uvara reda, institucija i osoblja koje je odgovorno za
nasilje nad djecom;
Pretjerana primjena pritvora, naroito pritvora prije suenja, ukljuujudi i onih koji nijesu
prekrioci;
Nedostatak rjeenja na nivou lokalne zajednice koja bi bila alternativa zvaninom
pravosudnom sistemu, kao i alternativa pritvoru, ukljuujudi sisteme za brigu i zatitu;
Nedostatak odgovarajudeg pravosudnog sistema za maloljetnike, ukljuujudi odgovarajude
ustanove i razdvajanje od odraslih;
Nedostatak spoljne kontrole institucija, ukljuujudi efikasne nezavisne albe i istrane
procedure, nezavisno pradenje i pristup nevladinim organizacijama;
Prihvatljivost nasilja u drutvu, koja vodi toleranciji nasilja na svim nivoima : porodice, kole
i zajednice;
Nedostatak obuke za osoblje koje sprovodi zakone i sudski postupak za maloljetnike.
Politike koje su otre prema kriminalu, negativne i diskriminiude medijske slike djece ulice i
druge djece koja su u loem drutveno-ekonomskom poloaju.

STUDIJA SLUAJA: RADNA GRUPA ZA ARBITRARNI PRITVOR
Radna grupa za arbitrarni pritvor je tijelo UN-a, koje ine nezavisni eksperti za ljudska prava koji
istrauju sluajeve arbitrarnog pritvaranja kojim se kri meunarodno pravo o ljudskim pravima.
Grupu je 1991. uspostavila nekadanja Komisija za ljudska prava, i sada je pod kontrolom Savjeta za
ljudska prava Ujedinjenih nacija.
Poto provjeri podatke u nizu izvora, ukljuujudi nevladine organizacije, meuvladine agencije, i
porodice rtava, Radna grupa upuduje hitne pozive vladama da se utvrde gdje su i u kakvom su
stanju oni za koje se sumnja da su neopravdano pritvoreni. Grupa takoe moe posjedivati zemlje
koje su joj uputile poziv, radi utvrivanja injenica. Radnu grupu ine eksperti koji su izabrani zbog
svoje strunosti u pravnim pitanjima, i zbog svoje nezavisnosti.
Grupa smatra da su mnoga djeca u pritvoru zato to su sama: Nekad djeca nijesu u pritvoru zato to
su izvrila zloin, nego zato to nemaju porodicu koja ih eli. Ona su siroad koja su stavljena u
zatideni pritvor to je isto to i zatvor.
Grupa smatra da Kanada, Turska i Norveka imaju dobru praksu. U Kanadi istraivai nijesu nali ni
jedno dijete u pritvoru. U Turskoj postoji novi program koji, mada nije primenjen u potpunosti,

84

obezbjeuje da se djecom bave posebno obueni policajci i tuioci. Postoje i posebni pritvori za
djecu, i djeca nikad nijesu naena meu odraslima.
Vlade imaju jasnu odgovornost da zatite djecu u pritvoru od zlostavljanja i povreda. Meutim,
pitanje koje drutvo i novinari treba da postavljaju je treba li dijete uopte da bude u pritvoru?
Pritvor treba da bude poslednje reenje, ali u mnogim sluajevima se previe spremno koristi kao
neposredan odgovor na antisocijalno ponaanje djece i adolescenata, kao da njihovo sklanjanje iz
vidokruga i iz misli predstavlja cilj po sebi.
Organizacija Human Rights Watch je od 1995. objavila 17 izvjetaja o pravosuu za maloljetnike i
sprovela obimne aktivnosti u ovoj oblasti. Ta organizacija je dokumentovala sistemske propuste da
se djeci garantuje pravno zastupanje i da im se na drugi nain obezbjedi poteno sasluanje u Brazilu,
Bugarskoj, Gvatemali, Indiji, Jamajki, Keniji, Pakistanu, Rusiji i SAD. Posebno su zabrinjavajude kazne
koje naruavaju meunarodni princip po kojem uskradivanje slobode treba da bude posljednja
mjera, i to na najkradi odgovarajudi vremenski period, kao i one kazne koje se svode na muenje ili
okrutno, nehumano i poniavajude postupanje.
Od donoenja i gotovo univerzalne ratifikacije Konvencije o pravima djeteta, sve vedi broj zemalja je
izmenio zakone o pravosuu za maloljetnike da bi djeci garantovao prava iz Konvencije i drugih
meunarodnih instrumenata. U drugim zemljama se razmatraju reforme, ali jo nijesu pretoene u
zakone. Veliki broj zemalja jo ne ini nita da bi svoje zakonodavstvo uskladile sa Konvencijom.
Tamo gdje su sprovedene, pravne reforme su pozitivan prvi korak ka vedem priznavanju ljudskih
prava djece. Ipak, esto ostaje veliki jaz izmeu zakona i prakse. Mnogoj djeci je uskradena duna
procedura, zadrana su u uasnim uslovima, podvrgnuta nasilju u rukama uvara i policije, a neka su
ak i usmrdena.

Blizu kude
Maloljetnici u zatvorima za odrasle
(Novinski lanak koji je Human Rights Watch preneo na svojoj veb stranici, 11. novembar 1999.)
Autor Majkl Boenek,(Michael Bochenek) Savjetnik u odeljenju za prava djeteta u organizaciji Human
Rights Watch, objavljeno u Vaington postu
Svakoga dana izmeu 200 i 300 mladih sjedi u zatvorima za odrasle drave Merilend, to je
posljedica dravnih mjera koje imaju za cilj da se olaka suenje djeci kao da su odrasli. Ukupno 40
(saveznih prim.prev) drava (SAD prim.prev) je od 1992. godine usvojilo ovakve zakone, voeno
netanim pretpostavkama da maloljetniki kriminal raste, i da de suenje djeci kao odraslima
smanjiti kriminal.
Ni jedna od ovih premisa nije tana.
Maloljetniki kriminal stabilno opada od 1993. godine, i nekoliko studija je pokazalo da je veda
vjerovatnoda da maloljetnici kojima se sudi kao odraslima, ponove zlodjela kada odrastu, nego mladi

85

kojima sude sudovi za maloljetnike.
Suenje djeci kao odraslima niti smanjuje kriminal, niti rehabilituje djecu, ali esto vodi zlostavljanju.
Zatvori za odrasle nemaju infrastrukturu, osoblje i programe za mlade. Zatvaranje te djece u
zatvorima za odrasle predstavlja krenje njihovih osnovnih ljudskih prava.
Human Rights Watch je za 12 meseci posjetio pet zatvora u Merilendu i razgovarao sa vie od 60
maloljetnih zatvorenika. Vidjeli smo da osoblje nije obueno za rad sa maloljetnicima, da djeca ne
dobijaju dovoljno obrazovanja ni rekreacije, i zatvore u kojima nema odgovarajude medicinske njege
i njege za mentalno zdravlje. Djeca sa kojom smo razgovarali, alila su se da ne dobijaju dovoljno
hrane.
Djeca zatvorena u zatvoru Baltimora praktino ive u uasnim uslovima, i trpe svakodnevne prijetnje
fizikoj bezbjednosti. Zatvorena su u tmurnim, slabo osvijetljenim delijama po kojima gmiu
bubavabe i pacovi. Nasilje divlja. este tue imaju za posljedicu dugotrajno zakljuavanje u delije,
ponekad i nedjeljama.
Vjerovatnoda da de djeca u zatvorima za odrasle izvriti samoubistvo osam puta je veda nego djeca u
centrima za maloljetnike. Uprkos tome, zatvor u Baltimoru nema nikakvu savjetodavnu slubu za
maloljetne prestupnike, ni grupno, ni individualno. Zatvorenici koji su u krizi mogu biti podvrgnuti
posmatranju, ali dre ih gole, bez iega osim papirnih arava da se pokriju.
Iako je obrazovanje najbolja priprema za ponovni ulazak u drutvo, neki od zatvora u Merilendu koje
smo posetili ne nude nikakvo obrazovanje za mlade; drugi pruaju kolovanje sa mnogo manje
kolskih asova nego to to zahtjeva dravni zakon.
Jasno je da je drava iznevjerila svoju djecu. Iako moe biti potrebno da neka djeca, naroito ona
optuena za nasilje, budu zadrana u pritvoru do suenja, ona ne spadaju u zatvor za odrasle.
Ovakvo tretiranje kri meunarodno pravo i Ustav. Merilend moe i mora bolje.

Po meunarodnom pravu, djeca imaju pravo da ne budu muena, da se prema njima ne ponaa
okrutno, da ne budu tretirana neovjeno i poniavajude, da ne budu arbitrarno hapena i zatvarana,
i da imaju poteno suenje pred redovno ustanovljenim sudovima. Ako su zatvorena, to mora biti
posljednji izlaz, i to na najkradi mogudi rok. Imaju pravo da budu razdvojena od odraslih, da viaju
svoje porodice i dobiju pravnu pomod. Ali to nema na hiljade djece.
Organizacija Save the Children je u Velikoj Britaniji 1996. godine izrazila zabrinutost povodom
izvjetaja Nadzornog komiteta Donjeg doma britanskog Parlamenta koji je preporuio ede
primjenjivanje zatvaranja radi suzbijanja doseljavanja. Direktorka Save the Children Kolet Maral
(Colette Marshal) je izjavila: Nae istraivanje je pokazalo da je zatvaranje tetno za djecu ona
esto postanu depresivna, imaju tekode sa spavanjem, loe zdravlje i slabo jedu. Oko 2.000 djece se
svake godine zatvara zajedno sa njihovim roditeljima. esto ih odvode iz njihovih domova u zoru,
tokom racija i bez ikakvog upozorenja. Ministar unutranjih poslova arls Klark (Charles Clarke) mora
da uzme u obzir dokazane alternative zatvaranju, koje uvaavaju dobrobit djece.

86

Nasuprot tvrdnjama vlade da se djeca koja su odvojena nikada ne pritvaraju, sve je vedi broj
pritvorenih pod pretpostavkom da su odrasli, ali se naknadno ispostavlja da su mlai od 18 godina.
Mnoga od te djece su pritvorena due od jednog meseca, a u nekim sluajevima i devet meseci.
esto im se uskraduje pravno zastupanje ili kontakt sa roditeljima, prisiljeni su da dijele delije sa
odraslim kriminalcima, bez odgovarajude hrane i higijenskih uslova, a ponekad su u izolaciji. Kada ved
dospiju u zatvor, postaju nevidljiva to ih ini lakim plenom upravo ljudi zaduenih za njihovu
bezbjednost; policije i zatvorskih uvara. Na mnogim mestima uobiajeni su nasilje, seksualno
zlostavljanje, ak i muenje. *Videti BBC World agenda: Call that Justice]
U Pakistanu je tokom poslednjih nekoliko godina uveden propis za poboljanje poloaja djece koja su
dola u sukob sa zakonom. U praksi se, meutim, za mnogu djecu skoro nita nije promijenilo. U
Pakistanu ak i djeca od sedam godina mogu biti optuena za zloin. "to si ranjiviji, manje su anse
da de imati pristup pravdi. Djeca nemaju glas, te nikoga nije briga".
Sve vedi broj djece u Keniji iz siromanih i disfunkcionalnih porodica zavrava lutajudi gradom,
spavajudi na ulicama, udiudi lijepak i opstajudi od krae. Tu djecu sa ulice pokupe policija ili gradske
vlasti, i onda ih proguta pravosudni sistem.
U SAD jednoj od dvije zemlje koje nijesu ratifikovale Konvenciju UN o pravima djeteta (pored
Somalije) pravosudni sistem za maloljetnike je znaajno nazadovao tokom nekoliko poslednjih
djecenija. Javni protest protiv tinejderskog nasilja u 1980-im i 1990-im godinama izvrio je pritisak
na politiare irom zemlje da budu sve otriji prema kriminalu. etrdeset saveznih drava je donijelo
zakone kojima se doputa da se maloljetnicima sudi kao odraslima i ohrabruje se jo otriji reim.
Kanjavanje umjesto rehabilitacije postaje norma u mnogim dravama, i maloljetnici se sve ede
osuuju na doivotne kazne bez prava na pomilovanje.
U Crnoj Gori situacija je potpuno drugaija. Sam postupak prema maloljetnicima je koncipiran tako
da ne stigmatizuje maloljetnika kao izvrioca krivinog djela, u cilju njegove pune rehabilitacije,
odnosno resocijalizacije. U tom smislu se i krivine odredbe prema maloljetnicima razlikuju od onih
koje se odnose na odrasle. Na primjer, akt kojim se pokrede postpupak prema maloljetnom licu ne
naziva se optuni akt niti optunica, ved zahtjev za pokretanje postupka prema maloljetniku. Taj
postupak se ne moe pokretati po privatnoj tubi, vec samo od strane dravnog tuioca, a u tim
predmetima sudi iskljuivo specijalizovani sudija - sudija za maloljetnike. Takoe, javnost je
iskljuena iz sudskog postupka, a sve u cilju da se sauva linost maloljetnika i da mu se da ansa za
ivot nakon izvrenja krivinog djela, za rehabilitaciju. U tom smislu, podstie se primjena vaspitnih
mjera umjesto kanjavanja maloljetnika, ime se stavlja akcenat na njegovo vaspitavanje i razvoj
njegove linosti, kako bi se to lice moglo ponovno ukljuiti u ivot u drutvenoj zajednici.

Novinska pria
BBC News : Velika Britanija zatvara vie djece nego "vedina drugih industrijalizovanih drava".


87

Vedina djece koja zavrava u sistemu krivinog pravosua je iz posebno siromanih zajednica i
porodica, esto iz manjina koje su diskriminisane.
Zatvaranje djece umjesto traenja alternative ih stigmatizuje kao delinkvente, oduzima im
mogudnost za zapoljavanje i stipendije, i izlae ih drugima koji su izvrili mnogo ozbiljnija krivina
djela. Takoe povedava mogudnost da djeca ponovo prekre zakon.
Postoje li alternative zatvaranju?
Pozitivan odgovor daje UNICEF, preporuujudi nekoliko razloga:
Ne zatvarajte djecu koja samo pokuavaju da preive;
Djecu koja su izvrila sitna krivina djela, skrenite od sistema krivinog pravosua;
Koristite pritvor samo kao posljednji izlaz;
Kada su djeca zatvorena, treba da budu razdvojena od odraslih;
Vlade treba da paljivo prate situaciju i da, u najmanju ruku, imaju podatke o tome koliko je
djece u zatvorima i koliko dugo su tamo.

Preporuke Human Rights Watch
Organizacija Human Rights Watch preporuuje da sve zemlje preduzmu sljedede minimalne mjere da
bi zatitile prava djece u sukobu sa zakonom. (Ove preporuke su zanimljiva tema za diskusiju).
1. Sve vlade treba da obezbijede da djeca u sukobu sa zakonom budu pritvorena samo u
sluaju krajnje nude, i na najkradi mogudi rok. Djeca nikada ne treba da budu zatvarana za
djela koja ne bi bila krivina da su ih izvrili odrasli;
2. Uslovi pritvora i zatvaranja treba da odgovaraju meunarodnim standardima. Djeca nikad ne
treba da budu zatvorena sa odraslima. Treba im omoguditi est, redovan kontakt sa
porodicom, pravnim zastupnicima, i drugima iz spoljnog svijeta, i treba da imaju pristup
obrazovanju, zdravstvenoj njezi i slubi za mentalno zdravlje, odgovarajudu ishranu i
higijenske uslove.
3. Zemlje koje i dalje imaju smrtnu kaznu ili doivotni zatvor bez prava na pomilovanje za djecu,
treba da odmah prekinu tu praksu, i usklade svoje zakone.

Pitanja za novinare:
o Kakva je politika zatvaranje djece koja su bila pred sudom?
o Da li se zatvaraju djeca koja nijesu osuena za kriminal?
o Da li se zatvaraju djeca izbjeglice ili ona koja trae azil?
Dva lana Konvencije o pravima djeteta odnose se na situaciju djece u sukobu sa zakonom : lan 37.
o muenju i uskradivanju slobode, i lan 40. o sprovoenju pravosua za maloljetnike.

88

Prema lanu 37, ni jedno dijete ne treba da bude podvrgnuto muenju, okrutnom tretmanu ili
kanjavanju, nezakonitom hapenju ili liavanju slobode. I smrtna kazna i doivotni zatvor bez prava
na pomilovanje zabranjuju se za djela koja su poinili mlai od 18 godina. Svako dijete koje je lieno
slobode bide razdvojeno od odraslih, osim ukoliko se smatra da je u najboljem interesu djeteta da se
to ne uini. Dijete koje je u pritvoru de imati pravnu i ostalu pomod i kontakt sa porodicom.
lan 40. kae da dijete u sukobu sa zakonom ima pravo na tretman koji podrava osjedaj
dostojanstva i vrijednosti, uzima u obzir uzrast djeteta, i ima za cilj reintegraciju djeteta u drutvo.
Dijete ima pravo na osnovne garancije, kao i na pravnu i ostalu pomod za svoju odbranu. Sudski
postupak i smjetanje u institucije treba da se izbjegavaju kada god je to mogude.
Komitet za prava djeteta je maja 1995. godine na svojoj devetoj sjednici imao Opti dan diskusije o
sprovoenju pravosua za maloljetnike. Komitet je preporuio da drave usvoje sistem usmjeren
na dijete, koji priznaje dijete kao subjekat osnovnih prava i sloboda, i naglaava potrebu da sve
aktivnosti u vezi sa djetetom budu prvenstveno vode u skladu sa najboljim interesom djeteta.
Uprkos tome to su se organizacije za prava djeteta od nedavno usredsredile na znaaj shvatanja
same djece o odlukama koje ih se tiu, djeca koja su u sukobu sa zakonom se rijetko uju. To je u
suprotnosti sa lanom 12. Konvencije, koji se odnosi na pravo da se saslua miljenje djeteta. Prema
interpretaciji Komiteta za prava djeteta, lan 12. trai da se odezbedi albena procedura za djecu a
naroito potreba za albenim postupkom za djecu ija je sloboda ograniena.
U izvjetaju Komiteta sa Opte diskusije o o sprovoenju pravosua za maloljetnike se navodi da je
djeci koja su u maloljetnikom pravosudnom sistemu, " esto uskradeno pravo da uloe albu kada
su rtve krenja njihovih osnovnih ljudskih prava, ukljuujudi zlostavljanje i seksualno zlostavljanje".

Pravosue za maloljetnike
Organizacije Ujedinjenih nacija za ljudska prava bave se pravosuem za maloljetnike. Informaciona
mrea za prava djeteta (CRIN) je formirala podgrupu o pravosuu za maloljetnike. Vie o ovom
materijalu i mehanizmima videti na http://www.crin.org/resources/infodetail.asp?id=9711.

UZRAST ZA KRIVINU ODGOVORNOST
Konvencija o pravima djeteta poziva drave da utvrde najmlai uzrast ispod kojeg de se smatrati da
djeca nijesu u stanju da prekre krivini zakon. Konvencija, meutim, ne utvruje taj uzrast, ved
preputa dravama-ugovornicama da ga odrede. Uzrast za krivinu odgovornost veoma varira.
Meunarodni standardi, kao to su Standardna minimalna pravila UN-a za maloljetniko pravosue,
poznata i pod nazivom Pekinka pravila za pravosue za maloljetnike, preporuuju da uzrast za
krivinu odgovornost bude zasnovan na emotivnoj, mentalnoj i intelektualnoj zrelosti, i da ne bude
utvren previe nisko.
Komitet za prava djeteta, koji prati kako drave sprovode Konvenciju, preporuio je da pri
utvrivanju ovog uzrasta glavni kriterijum bude najbolji interes djeteta.

89

U SAD, uzrast za krivinu odgovornost se utvruje zakonom savezne drave. Samo 13 drava je
utvrdilo minimalni uzrast, koji varira od est do dvanaest godina. Vedina drava se oslanja na opte
pravo, prema kojem se ne moe smatrati da djeca od 7-14 godina mogu biti odgovorna, ali mogu biti
pozvana na odgovornost.
U Japanu se prekriocima mlaim od 20 godina sudi pred porodinim sudovima, a ne u sistemu
krivinih sudova. U svim skandinavskim zemljama, uzrast za krivinu odgovornost je 15 godina, a
adolescenti mlai od 18 godina odgovaraju u okviru pravosudnog sistema koji je okrenut preteno ka
socijalnim slubama, i gdje je zatvaranje poslednji izlaz. Od aprila 1997. godine, u vedskoj je samo
15 maloljetnika izdravalo zatvorsku kaznu.
Djeca od 14-18 godina u Kini takoe spadaju pod maloljetniki pravosudni sistem, ali mogu biti
osuena i na doivotni zatvor za posebno teke zloine.
U vedini zemalja Latinske Amerike u toku je reforma maloljetnikog pravosudnog sistema. Kao
rezultat, uzrast za krivinu odgovornost odraslih je u Brazilu, Kolumbiji i Peruu podignut na 18
godina. Djeca od 12 do 18 godina odgovaraju unutar pravosudnog sistema za maloljetnike.
U vedini evropskih zemalja, uzrast za krivinu odgovornost odraslih je izmeu 13 i 16. U Irskoj je 12
godina.
U Crnoj Gori je uzrast za krivinu odgovornost 14 godina.
Velike varijacije u uzrastu za krivinu odgovornost odraavaju nedostatak meunarodnog
konsenzusa. S obzirom na to da ne postoji konsenzus o tome koja je opteprihvadena starosna
granica u meunarodnoj zajednici za krivinu odgovornost, ne moemo redi ni da postoji
meunarodni standard u tom smislu. Broj zemalja sa niskim uzrastom ukazuje na to da mnogi
pravosudni sistemi za maloljetnike ne uvaavaju najbolji interes djeteta na odgovarajudi nain, niti
razumiju specifinost poloaja djece kao ranjive grupe.

Novinski lanak
Daily Mail (London), 22. septembar 2006.
Gnijev Bulgerove majke na prijdlog da se uzrast za krivinu odgovornost podigne na 14 godina
Majka ubijenog djeaka Dejmsa Bulgera izrazila je sinod gnijev zbog predloga da se uzrast za
krivinu odgovornost podigne sa 10 na 14 godina. Stariji savjetnik u vladi za pitanja maloljetnikog
kriminala tvrdio je da hiljade mladih tinejdera prekrilaca treba da se spasu zatvora i da im se
umjesto toga ponudi savjetovanje.
Ali Denis Fergus, majka dvogodinjeg Dejmija Bulgera koga su otela i ubila dvojica desetogodinjaka,
rekla je da je taj plan katastrofalan.
Ovaj meki pristup maloljetnikom kriminalu opisan je u studiji koju je danas objavio Centar za
krivine i pravne studije. Napisao ju je Rob Alen, lan Odbora za pravosue za maloljetnike koji je bio

90

savjetnik etvorici ministara unutranjih poslova.
G. Alen tvrdi da u Velikoj Britaniji vai mnogo nii uzrast krivine odgovornosti nego u vedini drugih
zapadnih zamalja i da djeca od 10-14 godina optuena za krivina djela treba da izau pred Porodini
sud, umjesto pred sudije za prekraje i vie sudove.
Ovakva ema znai da bi neki od najpoznatijih britanskih prekrilaca zakona izbjegli javno suenje i
duge zatvorske kazne. Don Venables i Robert Tompson su izdrali po osam godina zatvora zato to
su 1993. ubili Dejmsa.
Po sadanjim propisima, djeca u Engleskoj i Velsu treba da imaju 10 godina, a u kotskoj 8, da bi
protiv njih mogla da se vodi krivini postupak, dok je to u Nemakoj, Japanu i Rusiji 14, i u Italiji 15
godina.
Izvetaj g. Alena pod naslovom Od kazne do reavanja problema poziva da se odustane od svijeta
policajaca, sudova i korekcija i okrene se ka reavanju zdravstvenih, obrazovnih i porodinih
tekoda koje su pozadina prekraja.
Meutim, g-a Fergus smatra da je taj zli par koji je ubio Dejmsa, tano znao ta je radio, i
zasluuju da za to bude kanjen. Podizanje granice uzrasta za krivinu odgovornost moe da znai da
de vie zle djece ostati nekanjeno za ubistvo. Ministarstvo unutranjih poslova je sinod saoptilo
da, dok je zatvaranje i dalje krajnji izlaz za mlade prestupnike, zasad ne planira preispitivanje
uzrasta za krivinu odgovornost.

Uzrast za krivinu odgovornost je samo jedna od varijabli koja utie na to kako pravosudni sistem
gleda na maloljetnike. Ostale varijable ukljuuju to da li treba da postoji poseban zakon za
maloljetnike zasnovan na pravima djeteta ; da li je mlada osoba podlona kaznenim sankcijama ili
samo drutveno-obrazovnim mjerama ; i da li zemlja ima poseban sudski sistem i zatvore za mlade.
Maloljetniki pravosudni sistem treba da prui pravnu zatitu i objektivne standarde za terapiju.
Ukoliko toga nema, mladi ljudi de pred krivini sistem za odrasle, ili u zatitni pritvor gdje nemaju
pravne zatite i mogu biti izloeni arbitrarnom ili loem postupanju.

MEDIJI I DJECA U SUKOBU SA ZAKONOM: ZASTITA IDENTITETA
Prema britanskom Zakonu o pravosuu za maloljetnike i krivinim djelima koji je usvojen 1999.
godine prekrajem se smatra ako u toku policijske istrage novinar objavi bilo ta to moe dovesti do
identifikacije osumnjienog maloljetnika, izuzev u sluajevima od javnog interesa. Ova ogranienja
odnose se na maloljetnike do 18 godina.

Ureivake smjernice BBC o identifikaciji djece
Teko je odrediti ta je u najboljem interesu djeteta potpuna identifikacija ili anonimnost.

91

Kada hodemo da ilustrujemo pojavu ne bi trebalo da identifikujemo djecu ukoliko ne postoji jasno
ureivako opravdanje.
Dobrobit djece i ureivaka politika su dva osnovna faktora o kojima moramo voditi rauna pri
donoenju odluke o tome da li da se spominju ili identifikuju djeca ije roditelje karakterie
antisocijalno ili kriminalno ponaanje. Ovo je posebno vano u sluajevima kada djeca mogu biti
izloena riziku, na primjer, roditelj alkoholiar, ili rade kao kuriri u trgovini drogom.

Studija sluaja 1: Velika Britanija: Mary Bell
Desetogodinja Mary Bell je osuena decembra 1968. godine zbog ubistva dvojice djeaka,
etvorogodinjeg Martina Browna i trogodinjeg Briana Howe. Smatra se da je Mary Bell poinila
zloin iskljuivo zarad zadovoljstva i uzbuenja.
Nakon presude sudbina Bell je dugo interesovala britansku i inostranu tampu. tavie, majka
desetogodinje djevojice je novinama prodavala prie o svojoj kderci i ak je novinarima davala
pisma za koja je tvrdila da ih je napisala Mary. Na naslovne strane Bell je ponovo dospijela kada je
septembra 1979. godine nakratko pobjegla iz zatvora otvorenog tipa u Mur Kortu.
Nakon to je 1980. godine putena na slobodu, dobila je anonimnost. Pod novim imenom, zapoela
je novi ivot i rodila kderku 1984. godine. Kderka nije nita znala o prolosti svoje majke sve dok
novinari nijesu otkrili adresu stanovanja Bell, pa su majka i kderka bile prinuene da napuste kudu
skrivajudi lica pod aravima. Anonimnost kderke je bila zatidena zakonom do 18 godine. Meutim,
21. maja 2003. godine Vrhovni sud je produio anonimnost Bell i njene kderke doivotno.
Studija sluaja 2 : Velika Britanija : Ubice Jamesa Bulgera
Dvogodinjeg djeaka Jamesa Bulgera su otela i ubila dvojica desetogodinjaka, Jon Venables i
Robert Thompson u Mersejsajdu (Engleska). Ovaj monstruozan sluaj izazvao je ok, gnjev i bol,
posebno u Liverpulu. Sudija je odluio da dvojica djeaka budu zatvorena na mnogo, mnogo
godina.
Nakon albe na presudu, vrhovni sudija Lord Taylor od Gosfortha, je odredio da dvojica djeaka
odlee zatvorsku kaznu najmanje 10 godina, to bi znailo da bi bili puteni na slobodu 2003. godine.
Ali masovni mediji i dio javnosti su smatrali da je ta kazna previe blaga. Urednici novine The Sun
pokrenuli su peticiju upudenu tadanjem ministru unutranjih poslova Michaelu Howardu i prikupili
300.000 potpisa graana u prilog produenja kazne. Godine 1995. kazna za dvojicu djeaka povedana
je na 15 godina, to je znailo da nede modi da budu puteni do 2008. godine.
Advokati poinilaca krivinog djela su se 1999. godine obratili Evropskom sudu za ljudska prava,
pozivajudi se na to da suenje nije bilo nepristrasno, a da su djeaci bili premladi da bi mogli da prate
proces i razumiju rad Suda za odrasle. Advokati su uloili albu da je intervencija ministra unutranjih
poslova onemogudila poteno suenje. Sud je presudio u korist dvojice djeaka.

92

List Manchester Evening News je objavio u kojim ustanovama se nalaze djeaci. Na takav nain su
prekrili nalog iz 2001. godine kojim je zabranjeno davanje publiciteta u tampi. U decembru iste
godine list je osuen zbog nepotovanja suda i kanjen sa 30.000 funti, a morao je da plati trokove
od 120.000 funti.
Zanimljiv je podatak da se nalog o zabrani izvjetavanja o tome gdje se djeaci nalaze odnosi samo
na Englesku i Vels, dok novine u kotskoj i drugim zemljama mogu slobodno da piu o tome. Poto je
Internet u mnogome olakao komunikaciju, mnogi su oekivali da de ubrzo biti otkriven identitet
djeaka i lokacija.
Aprila 2007. godine je objavljeno da je Ministarstvo unutranjih poslova potroilo 13.000 funti na
izdavanje naloga s ciljem a spreavanja objavljivanja novog identiteta ubica Jamesa Bulgera u
medijima van Velike Britanije.
Prema nekim procjenama pravljenje i uvanje novog identiteta ubica od osvetnikih prijetnji i
radoznalosti medija moe da kota oko million i po funti.
U Crnoj Gori je u izradi novo maloljetniko procesno zakonodavstvo. Oekuje se da ono bude
usvojeno tokom 2012. godine. Do stupanja na snagu novog zakona, u dijelu postupka povodom
maloljetnike delinkvencije i prema maloljetnicima primjenjuju se odredbe ranijeg Krivinog
zakonika. U tom smislu, novi Zakon o krivinom postupku, iz 2009. godine, ne regulie postupak
prema maloljetnicima, jer se oekuje donoenje novog posebnog zakona koji de urediti tu materiju.
Od novog maloljetnikog zakonodavstva oekuje se da odredbama o maloljetnim izvriocima
krivinih djela i krivinopravnoj zatiti maloljetnih lica regulie krivini postupak kako u odnosu na
maloljetne unioce krivinih djela, tako i u odnosu na maloljetne otedene. Takoe, oekuje se da se
u odnosu na maloljetne uinioce krivinih djela afirmie primjena vaninstitucionalnih oblika
reagovanja, a u skladu sa meunarodnim standardima i lanom 40. Konvencije o pravima djeteta, u
cilju afirmacije naela vaspitavanja u odnosu na kanjavanje. Takoe, novo zakonodavstvo treba da
afirmie i izricanje i primjenu vaspitnih naloga (poravnanje sa otedenim, redovno pohaanje kole ili
odlaenje na posao, ukljuivanje u rad humanitarnih organizacija, podvrgavanje ispitivanju i
odvikavanju od zavisnosti izazvane upotrebom alkoholnih pida ili opojnih droga, ukljuivanje u
pojedinaan ili grupni tretman u odgovarajudoj zdravstvenoj ustanovi ili savjetovalitu), iji je cilj da
se ne pokrede krivini postupak ili da doe do njegovog obustavljanja.
Zakon o medijima u lanu 22 propisuje da mediji moraju tititi integritet maloljetnih osoba, kao i da
programski sadraj medija koji moe ugroziti zdravstveni, moralni, intelektualni, emotivni i socijalni
razvoj djeteta mora biti unaprijed jasno i vidno oznaen kao takav i distribuiran na nain za koji je
najmanje vjerovatno da de ga dijete koristiti. Nadalje, ista odredba zabranjuje da mediji objavljuju
identitet maloljetnih osoba umijeanih u krivicna djela, bilo kao rtve ili kao optueni. Izuzetno,
Zakon dozvoljava, da identitet maloljetne osobe pravosnano osudene za krivino djelo moe da se
objavi, ukoliko postoji opravdan interes javnosti da bude upoznata.
Maloljetniko pravosue ima svoju razvojnu putanju kako na domadem/unutranjem/nacionalnom
planu, tako i na meunarodnom. Meutim, s obzirom na to da su nacionalna pravila razliita, kao i
da na meunarodnom planu ne postoje imperativno-pravna pravila, ne moemo govoriti o
ujednaenom sistemu, niti minimumu zajednikog standarda u ovoj oblasti.

93

Razlike u nacionalnim pristupima maloljetnikom pravosuu reflektuju ne samo razlikite pravne
sisteme, ved i razliite sisteme vrijednosti, kulture i politike. Ipak, postoji potreba da se nacionalni
sistemi usklade sa relevantnim meunarodnim pravom, prevashodno sa Konvencijom o pravima
djeteta.
Crna Gora je drava-ugovornica Konvencije i oba fakultativna protokola uz nju. Radi se, dakle, o
meunarodnim ugovorima ije ispunjenej je naa drava prihvatila kao svoju obavezu. Meutim,
pored njih, postoji jo niz meunarodnih dokumenata, koji u striktno pravnom smislu nijesu
imperativne prirode, ali sobom nose autoritet meunarodne zajednice. Iako formalo-pravno
neobavezujudi, ipak oni ine izvor prava, pa makar u onom dijelu koji se odnosi na tzv. meko pravo
(soft law), koje je u posljednje vrijeme sve modnije sredstvo oblikovanja meunarodnog prava i
meunarodnih standarda.
Ostali dokumenti, u kojima se nalaze relevantna pravila za oblast maloljetnikog pravosua, su:
Standardna minimalna pravila UN-a za maloljetniko pravosue (Pekinka pravila), Pravila UN-a o
zatiti maloljetnika lienih slobode, Smjernice UN-a za prevenciju maloljetnike delinkvencije
(Radijske smjernice), Standardna minimalna pravila UN-a za mjere alternativne institucionalnom
tretmanu (Tokijska pravila), Smjernice za postupanje sa djecom u sistemu krivinog pravosua. Ovi
dokumenti sadre neki od principa iz Konvencije o prvima djeteta.
Vana za ovu priu je i Preporuku R br (2003)13 Savjeta Evrope o pruanju informacija o
krivinim postupcima putem medija, jer se bavi i ptanjem izvjetavanja o djeci u sukobu sa zakonom.
Opti principi utvreni Preporukom su:
Potovanje principa prezumpcije nevinosti, koji u ovom kontekstu znai da se miljenja i
informacije vezane za krivine postupke, mogu iznositi u javnost ili pronositi u medijima samo
ako se njima ne povreuje pravo osumnjienog ili optuenog da se smatra nevinim do
donoenja pravosnane presude o krivici.
Sudske vlasti i policijske slube ne treba da koriste informacije koje se odnose na krivine
postupke u toku, u cilju sticanja profita ili u bilo kojem drugom cilju osim doprinoenja
primjeni zakona.
Pri pruanju informacija o osumnjienim, optuenim ili osuenim licima, kao i o ostalim
uesnicima u krivinom postupku, mora se potovati njihovo pravo na zatitu privatnosti u
skladu sa lanom 8. Evropske konvencije. Posebna zatita mora biti pruena maloljetnim i
drugim ranjivim licima, kao i rtvama, svjedocima i porodicama osumnjienih, optuenih i
osuenih lica.
Direktno izvjetavanje i snimanje glasa ili slike lica za vrijeme suenja moglo bi da ima
negativan uticaj na svjedoke ili rtve. Prema tome, drave lanice su ovladene da preduzmu
sve korisne pravne mere za zatitu kategorija kao to su maloljetna lica ili optueni kojima su
stavljene lisice.


94

- CRIN - Guide to International Norms and Standards for Juvenile Justice 10/08/2006 (Report
on the tenth seion, October/ November 1995, CRC/C/46, para. 220):
http://www.crin.org/resources/infodetail.asp?id=9711
- Save The Children UK, Juvenile Justice: Modern Concepts of Working with Children in
Conflict with the Law:
- http://www.crin.org/resources/infodetail.asp?id=11042
- UN: An untold story of Children in conflict with the law:
http://www.un.org/events/tenstories_2006/story.asp?storyID=2800
- CRIN Theme: Children in Conflict with the Law:
http://www.crin.org/themes/ViewTheme.asp?id=16
- BBC Justice for Children around the World: Radio Segments and Podcasts whid could be used
in cla:
http://news.bbc.co.uk/1/hi/programmes/documentary_archive/6090608.stm
- BBC News - Court Rights for Killers of Jamie Bulger:
http://news.bbc.co.uk/1/hi/uk/295752.stm
- Kids and Crime: A Comparative Study of Youth Coverage in Japan and the United States,
Tom Brislin and Yasuhiro Inoue. Journal of Mass Media Ethics, 2007 22(1), pp3-17
- Konvencija o pravima djetata
www.jura.kg.ac.rs/index.php/sr/dokumenti/download-document.htm?gid=1076 Konvencija
o pravima djeteta
- Navedena dokumenta UN-a: www.unicef.org
- http://www.unicef.org/policyanalysis/files/Juvenile_justice_16052011_final.pdfs


95

5.DOBIJANJE PRIA I IZVORI

GLAVNE TEME
Uloga novinara
Vjetine neophodne za izvjetavanje o djeci
Smjernice UNICEF-a za izvjetavanje o djeci
Izvori informacija
Znaaj izvora za novinare

ULOGA NOVINARA
Novinar prvenstveno vodi rauna o javnom interesu i pridravanju etikih standarda. On ima pravo i
duan je da uputi objektivnu kritiku tamo gdje je potrebno.
Tokom 20-ih godina XX vijeka pitanje uloge novinarstva u demokratskom drutvu je podstakla na
debatu pisca Waltera Lippmanna i filozofa Johna Dewey. Njihovi stavovi o ulozi novinarstva u drutvu
i nacionalnoj dravi se razlikuju.
Lippmann je smatrao da je uloga novinara da posreduje izmeu javnosti i politike elite. Kada su elite
iznosile svoje stavove, novinari su sluali, biljeili informaciju i servirali javnosti. Lippmann je svoj stav
argumentovao time da je drutvo prezasideno informacijama i stoga je neophodan posrednik koji bi
filtrirao vijesti za mase. Dok je Dewey tvrdio da je javnost sposobna da razumije pitanja koja pokrede
elita kao i da uestvuje u donoenju odluka na javnom forumu, diskusijama i debatama. On je takoe
smatrao da cilj novinara nije samo informisanje javnosti ved i izvjetavanje o razliitim pitanjima.
Dewey je pisao da novinari treba da shvate informaciju i predvide posljedice.
Zapravo, Lippmannova novinarska filozofija vie se odnosi na vladajude elite, a pristup Dewey
razmatra ulogu novinara u drutvu, kao i oekivanja javnosti od novinara.
Nema sumnje da mediji treba da rade u javnom interesu. Opte je poznato da se uloga novinara
sastoji u prozivanju javnih linosti i institucija koje utiu na drutveni i politiki ivot. Novinari moraju
imati u vidu ovu injenicu i prilikom izvjetavanja o djeci.
Na primjer, u reportai o zlostavljanju djece, pria nede biti fokusirana samo na zlostavljanje, nego i
na vladinu odgovornost za djecu i njihova prava, zatitu koju najmlai treba da imaju u skladu sa
Konvencijom UN. Gotovo sve zemlje svijeta su ratifikovale Konvenciju i posao novinara je da vlade
poziva na odgovornost i ispunjavanje obaveza koje su preuzele potpisivanjem Konvencije.

Novinar treba da zna
Kako vlada sprovodi Konvenciju o pravima djeteta?
Da li je postupila u skladu sa zahtjevom da objavi principe i odredbe Konvencije?
Da li na vrijeme podnosi izvjetaje Komitetu za prava djeteta? Da li je bilo javne konsultacije -
debate?


96

Postavlja se pitanje, da li se urednici i novinari moraju baviti pitanjem zastupljenosti djece u
medijima? Moraju, s tim da su urednici pre svega uvari kapije, tj. oni odreuju koje vijesti de biti
odabrane za objavljivanje ili emitovanje. I kada su u pitanju djeca urednik se mora striktno
pridravati etikog kodeksa i Konvencije o pravima djeteta. Ali s pojavom internet novinarstva,
tanije blogera, dolo je do promjena. Bil Kova pie: Naa stara predstava o novinaru kao uvaru
kapije je zastarjela. Internet je sruio sve ograde. Zadatak savremenog urednika je selekcija
netane informacije i stavljanje vijesti u pravi kontekst i perspektivu.

VJETINE POTREBNE ZA IZVJETAVANJE O PRAVIMA DJETETA
Prava ovjeka de uvijek biti centralna komponenta novinarstva, ali problem je u tome to vedina onih
koji se bave medijima nijesu informisani o pitanjima koja se odnose na prava ovjeka. Stoga, novinari
u cilju kvalitetnijeg izvjetavanja moraju stedi odreeno znanje o ljudskim pravima i pravima djeteta.
Izvjetavajudi o pravima ovjeka, novinar je duan da se slui primjerenim rjenikom. Novinari koji su
upoznati sa pitanjima prava djeteta moraju biti oi i ui javnosti i obezbijediti korektno izvjetavanje
o djeci.
Jezik koji mediji koriste kada izvjetavaju o zloinu ili politikom, porodinom, fizikom, moralnom
nasilju je ponekad problematian i predstavlja jo jedan od naina krenja ljudskih prava.
Ponavljanjem rijei koje koristi njihov izvor (kao to je terorista), mediji nastavljaju, nekad i
nesvjesno, da demoniziraju odreene ljude i zajednice.
Navedemo neke od primjera.
Da li se radi o trgovini djecom (trafficking prim.) ili o vercu djece?
Da li meu ljudima postoje nesuglasice, ili svaa?
Da li se djeca opisuju kao klinci, maliani, itd ? Da li je to poniavajude?
Izvjetavanje o djeci, takoe, zahtijeva i posebne novinarske vjetine. Na primjer, pria o trgovini
djecom iziskuje dobre istraivake sposobnosti.
U priama koje se odnose na djecu moramo imati u vidu element vrijednosti kao to su uticaj,
blagovremenost, blizina, konflikt i novina. ak i ukoliko se neka pria ini odlinom novinarima ili
zastupnicima prava djeteta, bez pomenutih kriterijuma ona nede zainteresovati publiku.

SMJERNICE UNICEF-A ZA IZVJETAVANJE O DJECI
1. Nemojte dodatno stigmatizovati ni jedno dijete; izbjegavajte kategorizaciju ili opise koji
izlau dijete osvijeti, ukljuujudi fiziki ili psihiki bol, ili dugoronom zlostavljanju,
diskriminaciji ili odbacivanju od strane zajednice;
2. Uvijek pruite taan kontekst prie ili slike djeteta;
3. Uvijek promijenite ime i zamaglite vizuelni identitet svakog djeteta koje je identifikovano
kao:
b. Izvrilac fizikog ili seksualnog zlostavljanja,
c. HIV-pozitivno, sa AIDS-om, ili ako je umrlo od AIDS-a, osim ako dijete, roditelj ili
staratelj ne daju potpuno informisanu saglasnost,
d. Optueno ili osueno za zloin,

97

4. U nekim situacijama u kojima postoji rizik od povrede ili osvijete, promijenite ime i zamaglite
vizuelni identitet svakog djeteta koje je identifikovano kao:
a. Sadanje ili bive dijete-vojnik,
b. Dijete koje trai azil, izbjeglica ili interno raseljeno lice,
5. U nekim sluajevima je mogude koridenje identiteta djeteta. Na primjer:
a. Kada dijete inicira kontakt sa novinarima, eli da ostvari svoje pravo na slobodu
izraavanja i svoje pravo da se njegovo miljenje uje,
b. Kada dijete uestvuje u programu socijalne mobilizacije i eli da bude identifikovano,
c. Kada je dijete angaovano u psiho-socijalnom programu i kada se smatra da su
iznoenje imena i identiteta dio zdravog razvoja,
Meutim, kada se koristi identitet djeteta, treba ga zatititi od povreda i treba da ima
podrku ako je izloeno stigmatizaciji ili osveti.
Provjerite sa drugom djecom, ili sa odraslima, a najbolje i sa jednima i sa drugima, tanost
informacije koju ste dobili od djeteta.
Kada postoji sumnja da je dijete izloeno riziku, izvjetavajte o optem poloaju djece, a ne o
konkretnom djetetu, bez obzira na ekskluzivnost informacija.

PREISPITIVANJE KONVENCIJE UN O PRAVIMA DJETETA
Drava je duna da potuje svoje meunarodne obaveze. Ukoliko postoje propusti novinari mogu
pokrenuti kampanje u cilju podizanja svijesti javnosti i politiara o Konvenciji.
Vano je da novinari mogu slobodno da kritikuju i preispituju Konvenciju UN o pravima djeteta.
Novinari moraju da se konsultuju sa ekspertima, aktivistima za prava djeteta i sa samom djecom da
bi informisali javnost o problemima djece u svojoj zemlji.
Neophodno je provjeriti tvrdnje nevladinih organizacija i skrenuti panju na njihove uspjehe ili
nedostatke. Zatraite objanjenje lokalnih ili centralnih vlasti o manjkavostima u pruanju usluga za
djecu i u odbrani njihovih prava.

IZVORI PRIA
Pitanje izvora je jedno od kljunih u novinarstvu. Izvori daju vjerodostojnost informaciji. Oni pruaju
sutinske informacije za novinsku, radio ili TV priu. Izvore moemo podijeliti u dvije grupe: primarni
i sekundarni.
Primarni izvori:
Kontakti
Honorarci
Rutinski pozivi
Grupe za pritisak
Sudovi/tribunali
Lokalne vlasti
Drutvena pitanja
Press konferencije

Sekundarni izvori:
Pisma urednitvu
Oglasi
Novinske agencije
Novinske organizacije

98

Saoptenja za tampu
Drugi mediji
Lokalne vlasti
Centralne vlasti

Izvori vijesti mogu biti i drugi mediji. Akademski asopisi sa malim tiraem prenose istraivanja koja
takoe mogu biti dobar izvor novinske prie. Neka istraivanja su pokazala da su novinari skloni da
daju prednost vlasti kao izvoru informacija.
Novinari esto dobijaju informacije iz primarnih izvora putem intervjua. Ukoliko su djeca primarni
izvor, treba biti posebno paljiv jer privatnost mlae populacije treba tititi vie od privatnosti
odraslih.
Postavlja se, takoe, i pitanje anonimnih izvora. Identitet izvora kojem je garantovana anonimnost
ne smije biti otkrivena. Pojedine zemlje su ak usvojile zakone kojima se novinarima dozvoljava da ne
odaju izvor ni na sudu. Novinari shvataju da bi u protivnom izgubili povjerenje svojih stalnih izvora
informacija.
Ali namede se sljedede pitanje. Da li bi se ovo pravilo primjenjivalo i na nekoga ko je priznao
zlostavljanje djece?
Ko su potencijalni izvori informacija pri izvjetavanju o djeci i njihovim pravima? Evo nekih sugestija:
Nacionalni izvori
Lokalne zdravstvene vlasti,
Socijalne slube,
kole,
Porodini sudovi,
Organizacije nastavnika,
Organizacije roditelja.

Organizacije za prava djeteta
Ombudsman za djecu
Koalicije za prava djeteta:
http://www.crin.org/NGOGroupforCRC/ViewOrgsByC.asp?typeID=7
Centar za prouavanje djece, mladih i medija ( Velika Britanija):
www.childrenyouthandmediacentre.co.uk
Nada za djecu: http://www.childhope.org.uk
Djeji ekspres: www.childrens-express.org/
ChildWatch International: www.childwatch.uio.no/

Meunarodne organizacije
UNICEF: www.unicef.org; UNICEF u Crnoj Gori: www. unicef.org/montenegro;
UNICEF Innocenti Researd Centre on Childrens Rights: www.unicef-icdc.org

99

United Nations High Commiioner for Human Rights: http://www.ohchr.org
Child Rights Information Network: www.crin.org
Save the Children Alliance: http://www.savjethechildren.net
Plan International: www.plan-international.org
Human Rights Watch: http://www.hrw.org/
Amnesty International: http://www.amnesty.org/
Defence for Children International: http://childhouse.uio.no/childrens_rights/dci_what.html
Media Activities and Good Ideas by, with and for Children (MAGIC):
http://www.unicef.org/magic/index.html

Komitet UN-a o pravima djeteta
Committee on the Rights of the Child: http://www.ohchr.org/english/bodies/crc/index.htm
Izvjetaji zemalja podneseni na zasjedanjima Konvencije UN o pravima djeteta:
http://www.ohchr.info/english/bodies/crc/sessions.htm, ili
http://www.unhchr.ch/tbs/doc.nsf
Alternativni izvjetaji nevladinih organizacija, mogu se pretraivati po zemlji, zasjedanju ili
organizaciji http://www.crin.org/NGOGroupforCRC/search.asp

Knjiga kontakata
Jo na poetku karijere, svaki novinar sakuplja svoj imenik kontakata u kojem uva imena, adrese,
telefonske brojeve i e-mail adrese. Novinari koji se specijalizuju za pitanja djece ili oblast
obrazovanja, zdravstva, treba da se konsultuju sa svojim pouzdanim kontaktima, da bi bili u toku
deavanja.
Najvaniji termini u vezi sa izvorima
Ljudi koji rade na pravima djeteta mogu navesti primjer loe prakse ili zloupotrebe. S obzirom na
osjetljivost tih pitanja, vano je da novinari razumiju kako da sa nekim razgovaraju nezvanino i ta
to tano znai.
Veliki dio novinarskog argona je preko filmova i romana preao u govorni jezik. Meutim, ne postoji
uvijek saglasnost oko znaenja termina i zato je vano da, kada razgovarate sa izvorom ili nekoga
intervjuiete, objasnite ta mislite.
Zvanino (On the record)
Kada novinar zvanino razgovara sa izvorom, svaki komentar je automatski zvanian, u smislu da
moe biti citiran i da moe biti navedeno ime te osobe.
Nezvanino (Off the record)
Sve to se kae nezvanino ne smije se citirati i slui jedino kao dodatna informacija. Nemojte priu
bazirati na nezvaninim izvorima, jer de izgledati neuvjerljivo. Dobijena informacija moe biti u formi:
smatra se da... U nekim sluajevima, mogude je provjeriti kod druge osobe informacije koje ste
dobili nezvanino.

100

Pripisan citat (Attributed quotes)
Ovo je ono to vedini novinara treba i to trae da izvijeste tano ono to je neka osoba rekla. Citat
daje autoritet i autentinost prii. Tanije, citat treba da bude pripisan osobi ije je ime ukazano.
Nepripisan citat
Neko moe htjeti da obavijesti novinara o neemu, ali da pri tome njegovo/njeno ime ne bude
povezano sa tom informacijom (Tada nastaju formulacije tipa izvori bliski ..., visoki izvori, itd.). Ili
osoba eli da komentarie neto to se deava u njenoj profesiji, ali da ne izgleda kao da komentarie
konkurenciju. Vladini slubenici za tampu u nekim zemljama uvijek rade tako to daju podatke, pod
uslovom da im se ne pripisuju. Pokuajte da ubijedite ljude da dopuste da njihovo ime bude
povezano sa informacijom, jer to ini dobru priu i daje vie autoriteta.
Bez komentara
Objasnite ljudima koji odbiju da komentariu odreeno pitanje, zato je vano da publika uje i
njihovu stranu prie.


101

6. INTERVJUISANJE DJECE
DJECA KAO IZVOR I KAKO DOBITI SAGLASNOST
GLAVNE TEME

Kako intervjuisati djecu?
Eksploatacija djece putem fotografija i izjava
Djeca kao sagovornici
Intervjuisanje djece zahtijeva drugaije vjetine u odnosu na intervjuisanje odraslih
Uputstva za pravila intervjuisanja djece

Navikli smo na injenicu da su vijesti prvenstveno namijenjene odraslima. Informacije u kojima su
glavni akteri djeca vrlo su rijetke, osim u sluajevima kada im se desi neto lijepo ili loe.
Vijesti o roenju djeteta slavnih roditelja, o seksualnom zlostavljanju djece, ili o djeci u kriznim
situacijama dospijevaju na naslovne strane, ali vie se odnose na odrasle nego na djecu.
Zajednika prituba djece i mladih ljudi je da njih niko ne slua. Ipak, trebalo bi jer oni sa odraslima
dijele isto fiziko i drutveno okruenje i na svoj nain doivljavaju posljedice kriminala ili
ekonomskih i socijalnih promjena. I iz tog razloga oni imaju ta da kau odraslima.
Predstavljanje djece u medijima, esto podlijee stereotipima. Da bismo ispravili ovaj pristup
potrebna je specijalizacija novinara za prikupljanje pria i miljenje djece o znaajnim dogaajima.
Neophodno je razviti mreu mladih izvjetaa koji nude nov pogled na svijet.
Jedan od najizazovnijih zadataka sa kojima se novinari suoavaju je razumijevanje i prenoenje
informacije o tome kako mladi ljudi vide svijet oko sebe. Na novinarima lei odgovornost da djecu
predstave na fer nain, i da ih ne povrijede tokom prikupljanja i objavljivanja informacija.
Privatnost djece iziskuje vedu panju nego odraslih. Meutim, u mnogim zemljama zakonska
regulativa ne zabranjuje koridenje imena, rijei ili slika djece koja su pristala da budu intervjuisana
na javnom mjestu.
Odravanje ravnotee izmeu novinarske obaveze da se djeci kae istina, i pri tome ne povrijedi,
obiluje tekodama i etikim pitanjima. Da li reporter treba da se mijea u ivot ugroene djece? Da li
novinari treba da intervjuiu dijete koje je rtva ili oevidac traumatinog dogaaja? U kojim
sluajevima treba otkriti identitet djeteta, a kada zamagliti? Odluku o tome treba da donese
novinar u zavisnosti od svojih moralnih i etikih principa.
Kada se odluuje o tome kako postupiti, interes djeteta treba da ima prioritet. Novinari moraju
prvenstveno razmisliti o mogudim posljedicama onoga to je objavljeno.
Pre intervjuisanja djeteta novinari treba da postave sebi nekoliko osnovnih pitanja:

102

Da li postoji pravni osnov za intervjuisanje djece? Da li se maloljetna djeca intervjuiu uz
saglasnost odraslih?
Da li se intervju vodi na nain koji je prijateljski prema djeci, ukljuujudi i dovoljno vremena i
po mogudnosti lagodno okruenje?
Da li je sagovornik odnosno dijete i staratelj upozoren na mogude kratkorone i dugorone
posljedice komentara djeteta?
Da li se moe garantovati da de djeca biti zatidena nakon objavljivanja informacije?
Da li je djeci objanjeno ta de se desiti sa onim to kau, i da li im je omogudeno da vide
zavrnu verziju izvjetaja?
Izvjetavanje u realnom vremenu, zahtijeva drugaiji pristup. Navedemo primjere dobre prakse.
Pri intervjuisanju djece za najnovije vijesti (breaking news) TV mrea CNN vodi rauna o sljededim
faktorima:
Uzrast i zrelost,
Stepen nasilja o kojem se radi,
Povezanost djece sa eventualnim rtvama,
Postojanje roditeljske saglasnosti,
Da li se radi o snimku ili prenosu uivo.

Djeca su sklona da esto odraslima kau ono to misle da odrasli ele da uju, a ne ono to bi djeca
zaista eljela da kau. Istraivanjem je utvreno da djeca daju tanije informacije kada imaju
dovoljno vremena da slobodno ispriaju svoju priu Poeljno je da pitanja budu indirektna, jer mogu
dati djeci osjedaj sigurnosti.
Mada u naelu treba traiti saglasnost odgovarajudeg odraslog, postoje teme koje su bezazlene po
dijete. Na primjer, pria o ishrani pradena iskazima djece o tome ta vole da jedu, kojim se sportom
bave, koje filmove gledaju ne zahtijeva saglasnost roditelja ili staratelja.

KORIDENJE DJECE U SLIKAMA
Mediji koriste fotografije djece pri izvjetavanju o tragedijama, sukobima, prirodnim nesredama.
Prisjetimo se samo fotografije gladnog i iscrpljenog djeteta koje puzi prema logoru sa hranom UN,
dok ga leinar prati u stopu i eka da dijete umre da bi ga pojeo. Za ovu fotografiju Kevin Carter je
dobio Pulicerovu nagradu 1994. godine. U ovakvim situacijama je neophodno pokazati patnju
djeteta da bi ljudi izali iz stanja ravnodunosti, zamislili se nad postojedim stanjem i preduzeli
konkretne mjere.


103

Kevin Carter, dobitnik Pulicerove nagrade za 1994. godinu
Ili razorna mod napalma de zauvijek biti povezana sa devetogodinjom Phan Kim Phuc koja gola tri
putem u Vijetnamu. Nik Ut je za ovu fotografiju takoe dobio Pulicerovu nagradu 1972. godine. Ipak,
pitanje je da li bi ova fotografija bila objavljena danas, i ako ne, zato?

Nik Ut, dobitnik Pulicerove nagrade za 1972. godinu
Na ovakvim fotografijama djeca mogu biti identifikovana. Meutim, ima sluajeva kada identifikacija
djece moe izazvati tragediju. Na primjer, identifikovanje djeteta-vojnika u jednim zapadnim
novinama rezultiralo je ubistvom tog djeteta. Oni koji zloupotrebljavaju djecu ne ele svjedoke svoje
okrutnosti. Upravo zbog ovakvih sluajeva, novinar je duan dobro da razmisli o posljedicama, pre
nego to objavi neki tekst ili fotografiju.
S jedne strane, neophodno je prikazati djecu u neovjenim uslovima, a s druge, nedopustivo je
koridenje fotografija na neodgovarajudi nain i van konteksta. U pojedinim situacijama novinari su
spremni na sve kada ele po svaku cijenu dodi do informacije. Tako se humanitarne organizacije ale
na TV ekipe koje postavljaju kamere pred djecu u izbjeglikim logorima. Ali NVO koji se ale na
zloupotrebu prava djeteta od strane medija, same esto koriste iste fotografije za prikupljanje
fondova. Mediji su duni da zatite djecu ne samo u ratnim uslovima, ved u svakodnevnom ivotu.
Crnogorski mediji uglavnom otkrivaju identitet maloljetnika kroz inicijale, fotografije ili identitet
roditelja. Ponekad mediji pokau nemar i na naslovnoj strani, zamagle identitet djece, ali ga otkriju u
samoj informaciji, to se vidi na sljededim fotografijama.

104

Fotografija na naslovnoj strani Vijesti (25.04.2011)

Fotografija na portalu Vijesti (25.04.2011)

DJECA KAO SAGOVORNICI
Djeca imaju pravo na izraavanje miljenja po pitanjima koja se direktno tiu njih. Ipak, u mnogim
situacijama kada bi trebalo pitati djecu za miljenje, novinari to ne rade. Roditelji ili pedagozi grijee
kada ne dozvoljavaju djeci da iskau svoje miljenje kroz izjavu ili intervjuisanje. Ne piu o
potrebama i problemima djece, ali uzimaju izjave ili intervjuiu ih kao oevice nekog traginog
dogaaja. Iako znaju da dijete moe biti u stanju oka i neadekvatno ocijeniti situaciju. Tako da je
nepotrebno dodatno ih traumatizovati i koristiti kao izvore informacija. Osim toga, pojedina djeca
vole da su u centru panje i mogu izmisliti neku informaciju u elji da se pojave u medijima.
Istraivanjem Djeca u crnogorskim medijima utvreno je da su djeca najede prikazana kao
pasivni uesnici razliitih akcija koje za njih organizuju odrasli. Kao izvori informacija najede se
koristi nastavno osoblje vrtida, osnovne ili srednje kole. Pobjeda najede kao izvor informacija
koristi pedagoge, koordinatore (37.86 %), dok Dan pomenute izvore koristi u 35.68 % tekstova.

105

Socijalni radnici i eksperti za prava djeteta su rijetki izvori informacija, iako su najkompetentniji da
govore o djeci i djejim problemima. Jedan od najedih izvora informacija u Danu je NVO koji
organizuje razliita predavanja, seminare i projekte za djecu. Mediji reklamiraju razliite aktivnosti za
djecu koju organizuju vrtidi i kole, dok su djeca faktiki nevana u toj prii. Odnosno, organizacije ih
koriste za samopromovisanje. U pojedinim sluajevima, ak se nagraena djeca ne intervjuiu ili se
od njih ne uzimaju izjave, ved od koordinatora tih projekata ili pedagoga. Identifikuju se lanovi
komisije, dok se nagraeni uenici pokazuju na fotografijama. Potpuna identifikacija talentovane
djece kao i djece sa interesantnim hobijem predstavlja svojevrsnu nagradu i podsticaj ostalim
malianima. Navedu primjere tekstova u kojima su potpuno identifikovana talentovana djeca Sanja
dres prvog tima (Dan, 01.03.2011), Kristinino zlato (Dan, 03. 03.2011), Osvojili 22 medalje (Dan,
15.03.2011), Nagrada nagradu stie (Dan, 19. 03.2011), Miladinovid ide u Italiju (Pobjeda,
19.03.2011), Nagrade osnovcima (Vijesti, 20.03.2011), Matematika kao inspiracija (Pobjeda,
23.03.2011).
Djeca su iskrena i njihovi odgovori uvijek izazivaju simpatije publike. Ali novinar prilikom
intervjuisanja mora imati u vidu prirodu dogaaja i razmisliti o nunosti intervjuisanja djece.
Zato intervjuisati dijete? Teoretiari navode tri glavna razloga: djeca vole da izraze svoj stav, imaju
drugaiji pogled na stvari i uvijek de redi neto novo. Novinari grijee kada postave pitanje djetetu
koje je neadekvatno njegovom uzrastu, kada ga pitaju za miljenje o odraslim stvarima. Tako da
prilikom intervjuisanja djece moramo imati u vidu uzrast, zrelost i tematiku o kojoj razgovaramo.
Ruth Teichroeb predlae neka opta pravila kada novinar intervjuie djecu:
Prije intervjuisanja ili fotografisanja, zatraiti dozvolu od roditelja ili pedagoga.
Novinar mora dobro poznavati psihologiju djeteta. Na primjer, mlaa djeca su naivnija, dok starija
imaju svoje interese. Novinar moe djelovati na dijete i sugestivno ako uporno insistira na opisu
nekog dogaaja. Djeca od est godina su podlonija sugestijama za razliku od starije djece. Neka
djeca mogu da se povjere novinaru samo nasamo jer se stide intervjuisanja pred uiteljem. Glavno
pravilo prilikom intervjuisanja je umijede sluanja.
A kako bi djeca eljela da ih prikazuju u medijima?
Djeca bi eljela da ih pitaju za miljenje.
Djeca bi voljela da mogu da budu onakvi kakvi jesu, a ne onakvi kakvi drugi ele da ih vide.
Djeca ele jednak tretman sa odraslima, jer su oni linosti sa svojim mislima i iskustvom,
iako su mali.

Imajudi u vidu ove injenice, Al Tompkins savjetuje novinarima da prije nego to krenu u
izvjetavanje, razmisle o cilju plasiranja informacije u javnost, kvalitetu informacije, eventualnim
posljedicama, kao i alternativama. Tompkins smatra da je novinar duan da postavi sebi itav niz
pitanja:
Koja je svrha intervjua? U kojem svijetlu de biti predstavljen maloljetnik? Da li maloljetnik razumije
kako bi publika mogla doivjeti intervju? Koji je motiv maloljetnika da sarauje sa medijima? Da li je
tana informacija koju prua? Da li odrasli posjeduju istu informaciju? Da li maloljetno lice shvata
da razgovara sa novinarem?
Novinar prije svega mora razmisliti o teti koja moe biti priinjena djetetu. Zato se neophodno
potruditi da roditelj prisustvuje tokom intervjua. Tompkins predlae da novinar zamisli da je u
poloaju roditelja djeteta i dobro razmisli ta je potrebno ukljuiti u priu. Motiv roditelja koji je
spreman da izlae dijete medijima, takoe, bi trebalo da bude predmet razmiljanja za novinara.
Posebnu panju treba posvetiti i istraivanju alternativa. Novinar treba da se zapita: postoji li
alternativa intervjuisanju djeteta pred kamjerama? Koja pravila ima medij kada je u pitanju
izvjetavanje o maloljetniku? Da li postoje posebna pravila za maloljetnike osumnjiene da su poinili
krivino djelo? Kako biste opravdali odluku da ste ukljuili maloljetnika u priu pred publikom,
urednicima ili roditeljima?

106

Meutim, u takvim situacijama nema potrebe ni za intervjuisanjem niti za uzimanjem izjave. Ukoliko
elimo da naglasimo monstruoznost neke tragedije ili nepravdu prema djetetu, dovoljno je ukazati
na uzrast.
Djeca kao rtve kriminala su tema posebno zanimljiva za medije. U takvim situacijama pojedini
mediji su spremni na sve samo da dou do informacije. Ne interesuje ih psihiko stanje porodice niti
djeteta. Nedavni sluaj je pokazao da su mediji, tanije tabloidi Daily Express i Daily Star napravili
ozbiljne etike greke prilikom izvjetavanja o kidnapovanju Madeleine McCann. Kada je
etvorogodinja djevojica ukradena iz hotelske sobe u portugalskom odmaralitu, meu
osumnjienima su se nali i roditelji. Brojnim naslovnicama pomenuta dva tabloida su optuivali
roditelje za nestanak djeteta. Kate i Gerry McCan su tuili novinu za klevetu i dobili milion eura
odtete. Dan prije objavljivanja sudske presude, novinari su na naslovnoj strani objavili izvinjenje
roditeljima. To je bio presedan, jer u rijetkim sluajevima mediji objavljuju izvinjenje na naslovnici, ali
su priznali svoju greku i pokajali se nadajudi se blagonaklonosti suda.

Izvinjenje na naslovnicama

Save the Children Uputstva za intervjuisanje djece
Ponaaj se prema drugoj djeci onako kako bi elio da se
ponaaju prema tvojoj.
37

Priprema
Budite svjesni svojih stavova o djeci. Nemojte se ponaati pokroviteljski ili im pokazati da
znate vie od njih. Stavite se u njihov poloaj i pokaite potovanje.
Detaljno objasnite ta radite i zato hodete da razgovarate sa njima. Pokaite primjere
publikacije u kojoj su intervjui druge djece. Objasnite za to dete koristiti materijal i traite
njihovu dozvolu da ga za to upotrijebite. Budite otvoreni u vezi sa tim ta radite.

37
Zlatno pravilo intervjuisanja Pojnter Instituta


107

Ukoliko vam je potreban prevodilac, izaberite nekoga ko ima dobar odnos sa djecom, pred
kim nede biti stidljiva, i ko razumije svrhu intervjua. Recite prevodiocu da prenosi bukvalno
sve to djeca kau, a ne samo sutinu onoga to su rekla.
Koristite diktafon, da ne biste izgubili originalnost jezika i izraza djeteta.
Naite odgovarajude mirno mjesto (unutra ili napolju) gdje se dijete osjeda lagodno i
oputeno. Izbor prepustite djetetu.
Obezbjedite da odrasli budu prisutni, osim prevodioca i moda nastavnika ili druge odrasle
osobe, koju dijete poznaje i kojoj vjeruje.
Moe biti od pomodi ako intervjuiete manju grupu od 2 do 5-oro djece istovremeno, tako
da jedni od drugih dobiju podrku i ideje.
Pokuajte da napravite oputenu atmosferu. Razgovarajte, igrajte se, pustite djecu da uju
svoj glas na diktafonu.
Donesite neto lino, na primjer fotografije koje ih mogu opustiti ili pomodi da zaponu
razgovor.
Intervju
Pustite dijete da samo odredi ritam i ispria priu na svoj nain.
Pazite da ne koristite nazive (npr. prostitutka, umjesto seksualna radnica) koje djeca ne
koriste ili koji im se ne sviaju.
Postavite prvo jednostavna pitanja ime, uzrast, adresu. Oslovljavajte ih imenom.
Izbjegavajte previe zatvorena pitanja, na koja dete dobiti odgovor da ili ne. Postavljajte
otvorena pitanja.
Moda de biti potrebno da postavite pitanje na vie razliitih naina pre nego to dobijete
informaciju koja vam je potrebna. Pri intervjuisanju paljivo insistirajte, razgovarajte o temi
na razliite naine, i ak podstaknite djecu da razmisle o pitanjima koja postavljate.
Budite svjesni kada je djetetu neprijatno i nemojte ga pritiskati osjetljivim pitanjima. Ukoliko
vidite da je dijete uznemireno, zavrite intervju ili preite na manje osjetljivo pitanje.

SMJERNICE UNICEF-A ZA IZVJETAVANJE O DJECI
Nemojte dodatno stigmatizovati ni jedno dijete; izbjegavajte kategorizaciju ili opise koji
izlau dijete osvijeti, ukljuujudi fiziki ili psihiki bol, ili dugoronom zlostavljanju,
diskriminaciji ili odbacivanju od strane zajednice;
Uvijek pruite taan kontekst prie ili slike djeteta;
Uvijek promijenite ime i zamaglite vizuelni identitet svakog djeteta koje je identifikovano
kao:

108

b. Izvrilac fizikog ili seksualnog zlostavljanja,
c. HIV-pozitivno, sa AIDS-om, ili ako je umrlo od AIDS-a, osim ako dijete, roditelj ili
staratelj ne daju potpuno informisanu saglasnost,
d. Optueno ili osueno za zloin,
U nekim situacijama u kojima postoji rizik od povrede ili osvijete, promijenite ime i zamaglite
vizuelni identitet svakog djeteta koje je identifikovano kao:
e. Sadanje ili bive dijete-vojnik,
f. Dijete koje trai azil, izbjeglica ili interno raseljeno lice,
U nekim sluajevima je mogude koridenje identiteta djeteta. Na primjer:
g. Kada dijete inicira kontakt sa novinarima, eli da ostvari svoje pravo na slobodu
izraavanja i svoje pravo da se njegovo miljenje uje,
h. Kada dijete uestvuje u programu socijalne mobilizacije i eli da bude identifikovano,
i. Kada je dijete angaovano u psiho-socijalnom programu i kada se smatra da su
iznoenje imena i identiteta dio zdravog razvoja,
Meutim, kada se koristi identitet djeteta, treba ga zatititi od povreda i treba da ima
podrku ako je izloeno stigmatizaciji ili osveti.
Provjerite sa drugom djecom, ili sa odraslima, a najbolje i sa jednima i sa drugima, tanost
informacije koju ste dobili od djeteta.
Kada postoji sumnja da je dijete izloeno riziku, izvjetavajte o optem poloaju djece, a ne o
konkretnom djetetu, bez obzira na ekskluzivnost informacija.

http://www.media-awareness.ca/english/index.cfm

http://www.poynter.org/

www.savethechildren.org.uk.


109

7. DJECA U ORUANOM SUKOBU

GLAVNE TEME
Djeca-vojnici kao pria za medije
Kontekst,oruani sukob, kolaps civilnog drutva
Senzacionalizam teme djece vojnika
Prenoenje vjetina na druge prie

Djeca-vojnici postali su velika medijska tema. Prie koje se odnose na djecu kao vojnike otvaraju
velika, kompleksna pitanja ne samo iz perspektive prava djeteta, nego i najvanija etika pitanja pri
izvjetavanju o ratu i graanskom sukobu. Ova pojava pokazuje nizak nivo savjesti odraslih, ali i
optu krizu morala kada se u vojne napore koriste nezreli, neformirani i ranjivi pojedici, sa kakvima je
najlake manipulisati.
Pitanja medijskog izvjetavanja o djeci-vojnicima se, uglavnom, odnose na senzacionalizam. Da li je u
redu da se prikazuju prizori djece u ratnoj zoni koji ne bi bili prikazani u zoni koja nije u ratu? Da li
prikazivanje 11-godinjaka u vojnoj uniformi i sa kalanjikovom koji je velik skoro kao i dijete, otvara
vana pitanja, ili predstavlja samo dobru sliku za naslovnu stranu ? Da li novinare obavezuje njihov
posao da, poto prikau dijete-vojnika, prikau i kako se ono reintegrie u drutvo, i da odravaju tu
temu u javnosti?
Ujedinjene nacije su 2000. godine usvojile Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o
uedu djece u oruanim sukobima, iji je Crna Gora Viskoa strana-ugovornica od 2. maja 2007.
godine.
Protokol zabranjuje nasilno regrutovanje djece mlae od 18 godina ili njihovo koridenje u sukobima.
Dosad su ga ratifikovale 143 drave.
Na 55. zasijedanju Komiteta za prava djeteta, 20. septembra 2010. godine, predstavnici Crne Gore su
predstavili Inicijalne izvjetaje Crne Gore o implementaciji Konvencije o pravima djeteta,
Fakultativnog protokola o uedu djece u oruanim sukobima i Fakultativnog protokola o prodaji
djece, djejoj prostituciji i pornografiji.
Crna Gora je nakon obnove nezavisnosti, prihvatila Konvenciju o pravima djeteta i oba njena
protokola. Prihvatanjem tog dokumenta, Crna Gora je preuzela obavezu da Komitetu za prava
djeteta podnosi periodine izvetaje o nainu primjene Konvencije i fakultativnih protokola uz nju,
kao i o potovanju zagarantovanih prava djeteta. Izvjetaji sadre analizu pravnog sistema Crne Gore
u oblasti zatite prava djece i nain zadovoljavanja njihovih tekudih i razvojnih potreba, saglasno
naelima Konvencije o pravima djeteta i pratedim protokolima.

110

Inicijalni izvjetaj o primjeni Fakultativnog protokola o uedu djece u oruanim sukobima podnijet je
za period 2006 2008. godine, koji je dostavljen 2.06.2009. godine.
U svom Inicijalnom izvjetaju, Crna Gora je izvijestila Komitet o sljededem: mjerama koje je sprovela
da bi obezbijedila da pripadninici oruanih snaga koji nijesu navrili 18 godina ne uzimaju direktno
uede u neprijateljstvima, ukljuujudi tu zakonodavne, upravne i druge mjere; mjerama preduzetim
kako bi se sprijeilo angaovanje ili zadravanje pripadnika oruanih snaga koji jo nije napunio 18
godina ivota u podruju ratnih sukoba; o podacima o pripadnicima oruanih snaga, mlaim od 18
godina, koji su zarobljeni, iako direktno nijesu uestvovali u ratnim sukobima; mjerama, ukljuujudi
zakonodavne, upravne ili druge, kako bi se obezbijedilo da se lica koja nijesu napunila 18 godina
ivota ne regrutuju u oruane snage, kao i ostalim relevantnim podacima u vezi sa stanjem prava
djeteta u kontekstu oruanih sukoba. Takoe, u Izvjetaju su i zakonske odredbe kojima se u
izuzetnim okolnostima (npr. vanredno stanje), omogudava sniavanje starosne granice za obaveznu
vojnu slubu.

Regrutovanje i koridenje oko 300.000 devojica i deaka u oruanim sukobima irom svijeta sada se
smatra krenjem prava djeteta koje zahtijeva otru meunarodnu reakciju.
Djeca zbog oruanih sukoba gube djetinstvo na mnogo naina. Djeci regrutovanoj kao vojnicima je
uskradeno obrazovanje i zatita, i esto nemaju pristup osnovnoj zdravstvenoj njezi. Djeca koja su
raseljena ili razdvojena od svojih porodica, suoavaju se sa slinim liavanjem. Sukob povedava rizik
da djeca budu izloena zlostavljanju, nasilju i eksploataciji. Seksualno nasilje se esto koristi kao
oruje rata.
ak su i djeca koja mogu da ostanu sa svojim porodicama i u svojim domovima, pred vedim rizicima
od iskljuenja iz kolovanja, pristupa zdravstvenim uslugama i zatiti, zbog unitene infrastrukture i
pritiska na sisteme zdravstvene zatite i obrazovanja, kao i zbog line nesigurnosti izazvane ratom ili
njegovim posledicama kao to su mine i zaostala municija.
U vie od 20 zemalja irom svijeta djeca su direktni uesnici u ratu. esto su izloena stranom
nasilju, i procenjuje se da u postojedim oruanim sukobima oko 200-300.000 djece slue kao vojnici, i
za pobunjenike grupe, i za za vladine snage. Ti mladi ratnici uestvuju u svim aspektima savremenog
ratovanja. Nose oruje tipa AK-47 i M-16 na liniji fronta, slue kao ljudski detektori mina, uestvuju u
samoubilakim napadima, prenose materijal i izvravaju dunosti pijuna ili straara.
Komunistika partija Nepala je, na primjer, regrutovala hiljade djece tokom 10-godinjeg graanskog
rata. Djeca su sluila na liniji fronta, bila obuena za upotrebu oruja i izvravala kljune vojne i
logistike dunosti za Maoiste. ak i posle potpisivanja mira sa vladom novembra 2006, Maositi su
nastavili da regrutuju djecu i odbijali da ih otpuste iz svojih snaga.
Tokom 13-godinjeg rata u Burundiju sve strane su regrutovale djecu i koristile ih kao borce i
pomodno osoblje. Vie od 3.000 djece je bilo demobilisano, ali jedna pobunjenika grupa
Nacionalne oslobodilake snage i dalje koristi djecu kao borce i za razne logistike dunosti. Uz to,
desetine djece koja su sluila toj grupi ili su optuene da su to inila, nalaze se u vladinim zatvorima, i
bez ikakve pomodi.
Djeca su u principu posluni vojnici jer su fiziki osetljiva i jer ih je lako zastraiti. Takoe, s djecom je
lako manipulisati. Mnoga su oteta ili silom regrutovana, i esto primorana da pod pretnjom smrti

111

sluaju nareenja. Druga se iz oaja pridruuju oruanim snagama. Dok se drutvo raspada tokom
oruanog sukoba i ostavlja djecu bez kole, raseljenu ili odvojenu od porodica, mnoga vide oruane
grupe kao jedinu ansu za opstanak. Druga ele da pobjegnu iz siromatva ili se pridruuju vojnim
snagama da osvijete poginule roake.

injenice o djeci-vojnicima
Iako nema tanih podataka, procenjuje se da stotine hiljada djece mlae od 18 godina slue u
vladinim snagama ili u oruanim pobunjenikim grupama. Neka imaju tek osam godina.
Uede djece-vojnika je od 2001. godine prijavljeno u 21 oruanom sukobu (tekudem ili prolom), u
skoro svakom regionu svijeta.
Djeca su posebno izloena vojnoj regrutaciji zbog svoje emotivne i fizike nezrelosti. Njima je lako
manipulisati i mogu biti uvuena u nasilje za koje zu premlada da bi ga razumela, ili da bi mu se
oduprla.
Tehnoloki napredak u naoruanju i snabdevanju peadijskim orujem je doprinio rastudem
koridenju djece-vojnika. Lako automatsko oruje je jednostavno za upotrebu, esto vrlo
pristupano, i djeca ga mogu koristiti jednostavno, kao i odrasli.
Vede su anse da de djeca postati vojnici ako su siromana, odvojena od porodica, raseljena iz
domova, i ive u ratnoj zoni ili imaju ogranien pristup obrazovanju.
Mnoga djeca se pridruuju oruanim grupama zbog ekonomskih ili socijalnih pritisaka, ili zato to
veruju da de im grupa pruiti hranu i sigurnost. Druga su regrutovana na silu, pod pritiskom, ili oteta.
I djeaci i djevojice se koriste kao djeca vojnici. U nekim zemljama kao to su Nepal, ri Lanka i
Uganda, vie od tredine djece vojnika su devojice. U nekim sukobima devojice su silovane, ili date
vojnim komandantima kao njihove ene.
Djeca su nekad prisiljena na zloine protiv sopstvene porodice ili susjeda. Takva praksa doprinosi
stigmatizaciji djeteta, i ono ne moe da se vrati u svoju zajednicu.
U nekim zemljama djeca koja su bila vojnici, mogu da se prikljue programima rehabilitacije koji im
pomau da nau porodice, vrate se u kolu, obue se za neko zanimanje, i vrate se civilnom ivotu.
Meutim, mnoga djeca nemaju pristup takvim programima, ne mogu da se izdravaju, i prijeti im
opasnost da budu ponovo regrutovana.

Razvijanje meunarodnog prava i to to je Savjet bezbednosti UN konstatovao problem vojnog
regrutovanja djece, znaajna su dostignuda. Meutim, te inicijative treba da budu dopunjene
praktinim mjerama koje djeci, njihovim porodicama i zajednicama daju alternative regrutovanju, sa
prioritetom na otputanju i demobilizaciji djece i omogudavanju njihove reintegracije u drutvo.

112

Demobilizacija svih mlaih od 18 godina je hitan prioritet. Uede djece treba da se konstatuje u
svim mirovnim ugovorima da bi se efikasno mogli planirati programi reintegracije.
Proces reintegracije pomae djeci da postave nove osnove ivota. Ponovno uspostavljanje kontakta
sa porodicom i zajednicom je vano za bivu djecu-vojnike, koja su odrasla daleko od porodica i bila
liena mnogih mogudnosti za normalan fiziki, emotivni i intelektualni razvoj. Pruanje bivoj djeci-
ratnicima mogudnosti za obrazovanje i obuku pomae da se sprei njihovo ponovno pridruivanje
vojnim jedinicama i istovremeno poboljava ekonomsku sigurnost njihovih porodica.
Obrazovanje je za biveg vojnika vie nego put ka zaposlenju. Ono takoe moe pomodi da se
normalizuje ivot i razvije identitet odvojen od identiteta vojnika. Jedna od mogudih tekoda je
vjerovatnoda da su bivi vojnici daleko zaostali u kolovanju, i mogu biti stavljeni u razrede sa mnogo
mlaom djecom. Nekad su potrebne posebne mjere, kao to je uspostavljanje posebnih razreda za
bivu djecu-vojnike koja onda mogu da se reintegriu u redovne kole.
Identifikovano je nekoliko mjera koje mogu pomodi da se manji ili sprei koridenje djece kao
vojnika. Na primjer, lokalne zajednice treba da budu vie svjesne domadih i meunarodnih propisa
koji se odnose na uzrast za regrutovanje. NVO, verske grupe i civilno drutvo uopte mogu imati
vanu ulogu u uspostavljanju etikog okvira prema kojem je regrutovanje djece za oruane sukobe
neprihvatljivo. U Peruu, prisilna regrutacija je smanjena kada su joj se usprotivile mjesne crkve. U
Salvadoru, Gvatemali i Paragvaju etnike grupe i majke djece-vojnika su formirale organizacije da bi
izvrile pritisak na vlasti da demobiliu djecu-vojnike.
Jo jedna vana preventivna mjera je aktivno, rano dokumentovanje i identifikovanje djece bez
pratnje odraslih u izbeglikim, ili logorma za raseljene. Smetanje izbeglikih kampova daleko od
ratnih zona takoe moe smanjiti anse da djeca budu regrutovana u ratne grupe.
Konvencija UN o pravima djeteta sadri nekoliko lanova koji se odnose na ovo pitanje lan 38. o
oruanim sukobima, i lan 39. o rehabilitaciji djece-rtava oruanog sukoba. Pored toga, 12. februara
2002. godine na snagu je stupio i Fakultativni protokol uz Konvenciju o pravima djeteta o uedu
djece u oruanim sukobima.
Protokol zahtjeva da vlade koje su ga ratifikovale obezbjede da djeca mlaa od 18 godina ne budu
prinudno regrutovana u njihove oruane snage. Takoe poziva vlade koje su ga ratifikovale, da uine
sve to je mogude da obezbede da pripadnici njihovih oruanih snaga koji su mlai od 18 godina ne
uestvuju u neprijateljstvima.

Studija sluaja: Kako Velika Britanija kri Konvenciju u pogledu uzrasta regrutovanih vojnika koji idu
u oruane sukobe :
http://news.bbc.co.uk/1/hi/uk_politics/478077.stm


113

Fakultativni protokol se uvijek mora tumaiti u smislu originalnog sporazuma kao cjeline; u ovom
sluaju to znai u svijetlu principa nediskriminacije, najboljeg interesa djeteta i uestvovanja djece.
Dakle, nikada ne smijemo izgubiti iz vida injenicu da se radi o fakultativnom dopunskom ugovoru
glavnom ugovoru, tj. Konvenciji o pravima djeteta, iji principi vae i u fakultativnim protokolima.
Dva miliona djece je poginulo u ratnim sukobima tokom poslednje decenije. Posljedice ratnog
sukoba po ivote djece u nebrojenim sluajevima i dalje nijesu vidljive. Djeca mogu biti uklonjena iz
javnosti, smetena u institucije, na ulicu, ili preivljavajudi kao rtve prostitucije. Ona koja su izgubila
roditelje esto doivljavaju ponienje, odbacivanje i diskriminaciju, dutke patedi dok se njihovo
samopouzdanje rui.

Djeca vojnici u ri-Lanki :
http://news.bbc.co.uk/2/hi/south_asia/4712318.stm

MEDIJI I DJECA U ORUANIM SUKOBIMA
Uestvovanje djece-vojnika u oruanim sukobima irom svijeta je glavna medijska senzacija. TV i
asopisi prikazuju slike 11-godinjaka sa cigaretom u ustima i orujem u ruci. Djeca-vojnici se
prikazuju i u filmovima, na primjer, Blood Diamond, u romanu Dave Eggersa, dok je Brad Pitt
napravio dokumentarni film o njihovom stradanju. Lanac kafeterija Starbucks je 2007. godine otvorio
knjievni klub u kojem je gostovao bivi djeak-ubica. Ali koliko su zaista korisne te prie? Zvanini
izvjetaji UN i niza organizacija za ljudska prava otkrivaju alarmantne detalje onoga to se obino
opisuje kao rastude pojave.
Uloga medija se ogleda u pruanju pomodi javnosti da shvati krizne situacije i podstakne drutvene
promjene u cilju spaavanja ivota djece. Meutim, novinska agencija Rojters ocjenjuje da djeca
nose teret najgorih svjetskih zaboravljenih vanrednih situacija i da njihova stradanja jedva da
ostavljaju traga u meunarodnim vijestima.
Rojtersov servis AlertNet je sproveo istraivanje meu strunjacima za humanitarnu pomod i
novinarima, koji su oznaili 10 najopasnijih lokacija za djecu na planeti. Analizom je utvreno da ima
vrlo malo korelacije izmeu nivoa patnje i obima izvjetaja. Osim toga, dokazano je da na medijsku
panju najvie utie geopolitiki znaaj odreenih lokacija za zapadne sile, a na elu liste su Irak,
Palestina i Avganistan. Ipak, novinari ne smiju zaboraviti da imaju obavezu i prema ugroenoj djeci iz
drugih djelova svijeta.
Ono o emu izvjetavaju de stidi do ljudi koji moda nijesu upudeni u patnje djece. Linost iz vae
prie moe postati predmet saaljenja, simpatije ili ak velikodunosti nekog stranca. Ali ta se
deava sa djecom sa kojom je novinar bio u kontaktu? Odgovornost za djecu o kojoj izvjetavaju
snose novinari.

114

Dodue, izvjetaji medija utiu na dotok meunarodnih donacija i u situacijama kada su motivisani
altruistikim namjerama, to moe da dovede do pogrene motivacije i da izazove negativne
posljedice po osiromaeno drutvo.
Humanitarni radnici se ale da dolazak stranih medija moe dodatno istraumirati djecu. Izbjegliki
logori mogu biti zastraujuda mjesta za odrasle, a posebno za djecu, naroito ako su daleko od
porodinog okruenja. Takoe, mogu izazvati lana oekivanja onih koji imaju neku predstavu o ulozi
medija.
Da bi izbjegli nanoenje tete, organizacija MediaWise Trust je sastavila uputstva za novinare koji
intervjuiu djecu za vrijeme ratova i nesreda.
MediaWise Trust: Uputstva za novinare koji intervjuiu djecu za vrijeme ratova i nesreda
1. Interes djeteta je na prvom mjestu. Novinar prije svega mora razmisliti o motivima i
posljedicama informacije po dijete. Posebno se mora voditi rauna o identitetu djeteta. Dijete
- vojnik rizikuje da bude ubijeno ukoliko oda informacije tetne po odrasle. Djeca svjedoci
nekog zloina mogu biti uklonjena, ak i u izbjeglikim logorima.
2. Traiti saglasnost kad god je mogude. Ukoliko se o djeci brinu odrasli, prije nego to
zaponete razgovor, saznajte o uslovima u kojima ive. Najvanije je da dijete bude
intervjuisano u prisustvu odraslih. Zatraite dozvolu kod odraslih za otkrivanje identiteta ili
objavljivanje fotografije. Ne treba intervjuisati teko traumatizovano dijete.
3. Razmotrite razloge za i protiv otkrivanja identiteta. Potpuna identifikacija djeteta u
jednim situacijama je poeljna i odraz je potovanja djeteta. Ali u drugim, moe biti
neprimjerena. Ukoliko dijete nema nita protiv da otkrijete njegov identitet, ipak treba
upozoriti odrasle na mogude posljedice. Ukoliko je dijete izgubilo kontakt sa porodicom, treba
razmotriti neophodnost objavljivanja identiteta.
4. Uvijek objasnite. Prije intervjuisanja, novinar je duan da se predstavi, pokae
identifikaciju i objasni ta hode od djeteta, svrhu intervjua, nain na koji de biti iskoridena
informacija.
5. Dajte im vremena : Novinar moe biti pod pritiskom zbog roka koji mu je nametnut,
ali to nita ne znai djetetu koje je traumatizovano. Kad god je mogude dopustite djeci da vas
upoznaju, ak i ako je rok isuvie kratak. Treba im dati vremena, a ako nijeste u mogudnosti,
razmislite da li da se uopte bavite njihovom priom.
6. Provjerite kad god je mogude: Djeca mogu biti fascinantni i armantni svjedoci, ali
nedostatak iskustva i rjenika moe dovesti do zabune. Ona se mogu potruditi da vam ugode i
kau vam ono to elite da ujete, umjesto onoga to znaju. Zbog toga uzimajte sa rezervom
ono to vam kau, sve dok ne budete u mogudnosti da provjerite injenice sa drugim

115

svjedocima ili sa onima koji vie znaju o istoriji djeteta.
7. Ne izazivajte lana oekivanja: Traumatizovano dijete moe imati lana oekivanja, ili
strahove, kada se stranac zainteresuje za njih. Nemojte nikada podmidivati dijete, ili davati
lana obedanja bez obzira na saosjedanje i razumijevanje. Neispunjena obedanja dovode do
gubitka povjerenja u odrasle. Izdvajanje djece ili porodica i pruanje posebnog tretmana
moe izazvati problem nakon vaeg odlaska. Ukoliko elite da pomognete, naite nain da
podijelite svoja sredstva sa irom grupom, eventualno kroz neku lokalnu organizaciju u koju
imate povjerenja.
8. Povezujte: Ukoliko koristite priu djeteta, pokuajte da obezbijedite nain da ponovo
stupite u kontakt sa djetetom, preko neke osobe ili humanitarne organizacije. To je vano ne
samo da biste mogli da propratite sudbinu djeteta, nego i za sluaj da vaa pria izazove
reakcije koje mogu biti znaajne za ivot djeteta.
9. Fokusirajte se na pozitivno: Otvoreno razgovarajte sa djetetom o
zemljotresu/bitki/putovanju, ali pokuajte da ne ulazite previe duboko u line stvari. Djeca
de osjetiti da li pokuavate da izbjegnete pitanje. Traite prie koje izazivaju nadu, a ne oaj.
10. Dajte prostora govoru, a ne nastupu: Djeca najbolje funkcioniu meu vrnjacima,
stoga je preporuljivo sa njima raditi u grupi. Pitajte djecu da li ih moete gledati dok se
igraju, ili se ukljuite u igru. Poto ste pokazali interesovanje, djeca mogu poeti da se utrkuju
da vam priaju jedna o drugima. Uvijek nastojte da budete na njihovom nivou, doslovno.
Ukoliko sjede na tlu, pridruite im se. Ukoliko pokau interesovanje za vau opremu, pustite
ih da je istrae da je dodirnu, ak i da je koriste. Ali najvanije od svega je da ih ponovo ne
povrijedite. Ukoliko ne ele da priaju, nemojte vriti pritisak da biste dobili detalje. Bolje
odustati, nego biti optuen za emotivno zlostavljanje. Povucite se ako vidite da je dijete
uznemireno ili pretjerano uzbueno i uvjerite se da staratelj zna ta se desilo.

- Human Rights Watch: www.hrw.org
- War Child: www.warChild.org.uk
- Watchlist: http://www.watchlist.org/
- Coalition to Stop Use of Child Soldiers: http://www.child-soldiers.org/
- UNICEF Children in Armed conflict: http://www.unicef.org/emerg/index_childsoldiers.html
- Office of Special Representative of the Secretary-General for Children and Armed Conflict:
http://www.un.org/children/conflict/english/home6.html
- TJ Riddell, War has remained a constant in the lives of Northern Ugandans:
www.law.utoronto.ca/documents/ihrp/report05_Riddell.doc
- AlertNet: Tipsheet How to Report on Children in Crises
http://www.alertnet.org/thefacts/reliefresources/115254539757.htm
- AlertNet: Children suffer outside media glare research
http://www.alertnet.org/thefacts/reliefresources/115254878772.htm

116

- http://www.unicef.org/serbia/Konvencija_o_pravima_djeteta_sa_fakultativnim_protokolim
a.pdf
- http://treaties.un.org/Pages/ViewDetails.aspx?src=TREATY&mtdsg_no=IV-11-b&chapter=4&lang=en
- Inicijalni izvjetaj: www.minradiss.gov.me/.../FileDownload.aspx?rid=54001...2...
- Children and the Ravages of War :
http://www.icrc.org/eng/resources/documents/interview/children-interview-171109.htm


117

8. DATI GLAS DJECI I DJECA U CENTRU PANJE MEDIJA

GLAVNE TEME

Omoguditi djeci pristup medijima
Obezbjediti pravo djeteta da se uje njegov glas u medijima
Djeji mediji

Tokom posljednje decenije razvoj tehnologije omogudio je drutvu bolji pristup informacijama. S
jedne strane, napredak je otvorio nove perspektive kroz uestvovanje djece i mladih u medijima, a s
druge, dio medija i dalje eksploatie djecu prenosedi stereotipne opise djece i njihovih situacija.
Znaaj odnosa djece i medija se naglaava u:
lanu 12 Konvencije o pravima djeteta, koji se odnosi na ulogu drave u obezbjeivanju
prava djeteta da slobodno iznese miljenje o svim pitanjima koja ga se tiu i da se to
miljenje saslua;
lan 13 koji se odnosi na pravo djeteta na slobodu izraavanja putem medija po izboru;
lan 17 koji navodi da se odgovornost drave sastoji u tome da obezbijedi djeci pristup
informacijama iz raznih izvora (nacionalnih i meunarodnih). To u pogledu mas-medija znai
obezbjeivanje informacija drutveno i kulturno korisnih za dijete.
Mediji moraju da se pridravaju principa Konvencije o pravima djeteta na taj nain to ostvaruju
pravo djeteta na odgovarajude informisanje i slobodu izraavanja, a takoe razvijaju svijest o
Konvenciji i shvatanjem njenog sadraja, kao i pradenjem njenog sprovoenja.
Ipak, uprkos tome to je tredina stanovnitva svijeta mlaa od 18 godina, miljenja djece su rijetko
zastupljena u medijima. To potvruje i istraivanje sprovedeno meu djecom (Media monitoring
Project, 2004). Vijesti ine da se osjedam kao da sam iskljuena. Kao da djeca ne postoje
izjavio je jedan od uesnika istraivanja.
Djeca na naslovne strane medija dospijevaju iskljuivo u nekim dramatinim i ekstremnim
sluajevima. Vedina informacija o djeci je negativna. Meutim, mediji bi trebalo da razmisle koja
vrsta informacije je relevatna za ivot djeteta. Osim toga, mediji mogu biti od koristi roditeljima
informiudi ih u skladu sa potrebama djece. Na primjer, Njemaki u kolama (Vijesti, 04.03.2011),
Zavren sistematski pregled (Dan, 11.03.2011), Vrtid od septembra spreman za 150 djece
(Pobjeda, 24.03.2011), kao i savjeti ljekara za mlade roditelje Kod stomatologa pre trede (Dan,
27.03.2011), Ishrana bebe u petom i estom mjesecu (Pobjeda, 31.03.2011), ili obavjetavajudi
javnost o problemima koji postoje meu maloljetnicima poput alkoholizma Roditelji uvijek poslednji
saznaju (Pobjeda, 20.03.2011). Veoma je vano napomenuti da medicinske savjete mora davati
ljekar, a ne novinar iz sopstvenog iskustva ili na osnovu informacije sa Interneta.

118

Mediji u bukvalnom smislu mogu spasiti ivot djeteta pokretanjem ili podravanjem razliitih
humanitarnih akcija. Kao to je humanitarna akcija za prikupljanje sredstava neophodnih za
operaciju etvorogodinjeg gluvonijemog djeaka Luke Bulatovida ili akcija Darujmo srcem za
djevojice kojima je neophodna operacija u inostranstvu, jer boluju od celebralne paralize ili akcija
Koncert za Stefanov ivot (Dan, 08.03.2011).
Jedan od pozitivnih primjera je svakako TV Vijesti, koja se sve ede bavi i problemima djece, poput
zdravstvenih posljedica po maliane usljed teke ake torbe ili kvalitetom igraaka ili bezbjednodu
djece prilikom vonje. Na primjer TV Vijesti nala vie otrovnih igraaka, nego inspekcija za tri
godine! (Vijesti, 07.06.2011), Prvaci ne nose lako teret znanja: Na leima im je 4,5 kilograma
(Vijesti, 17.08.2011), Djeca nijesu suvozai (Vijesti, 03.09.2011).

www.vijesti.me (07.06.2011)
www.vijesti.me (17.08.2011)


119

Pozitivna praksa medija pri izvjetavanju o djeci se ogleda u promovisanju talentovane djece. List
Pobjeda je pokrenuo akciju promovisanja talentovane djece u okviru rubrike Kutak za talente a
Dan se bavi djecom u rubrici Mozaik.
Osim informisanja djece i roditeljima o razliitim djejim projektima, djeci treba dati mogudnost da
uestvuju u medijima.
Ali ta djeca sama misle o uestvovanju u medijima? Meunarodna organizacija za prava djeteta
Plan International je pitala grupu djece-novinara zato je vano njihovo uestvovanje u medijima.
Odgovorili su:
Da su bolje informisani o svojim pravima i odgovornostima;
Ostvaruju svoje pravo da uestvuju i slobodno se izraavaju, i da njihovi prioriteti i interesi
budu dobro predstavljeni;
Daje im glas putem kojeg mogu obrazovati ostale i traiti svoja prava od roditelja, zajednica i
vlasti;
Okuplja djecu i slui kao sredstvo preko kojeg mogu obavijestiti vrnjake o onome to se
deava u njihovim ivotima;
Pomae im da se bave osjetljivim pitanjima, a da pri tom ne strahuju i ne budu kanjena, da
trae pomod i naue strategiju samoouvanja (npr. kako da se zatite od zloupotrebe prava,
kao to je trgovina djecom).

Iskustvo uestvovanja djece u medijima je pokazalo da su djeca u stanju da prave medijske sadraje,
istrauju pitanja prava djeteta, nalaze rjeenja i brane sopstvena prava. Odrasli polako poinju da
mijenjaju stavove o uestvovanju djece u medijima i da potuju djecu kao participatora promjena u
drutvu. Primjeri uspjenih djejih medijskih projekata irom svijeta pokazuju kako se uestvovanje
moe organizovati na znaajan nain.
UKLJUIVANJE DJECE
Velika prepreka za ukljuivanje djece i mladih u proizvodnju medijskih sadraja je pitanje radnog
mjesta. Ukoliko je to mjesto stjecite velikog broja ljudi, kretanja i opreme, ono je posebno opasno
za djecu.
Radna atmosfera u medijima koji su pod konstantnim pritiskom, nije ba pogodna za dijete, te ono
to bi trebalo da bude iskustvo koje obogaduje, moe bez odgovarajude pripreme - postati
zbunjujude i rizino za sve. esto se strahuje da djeca mogu otetiti skupu ili osjetljivu opremu.
Neke od potrebnih mjera bezbjednosti mogu biti izgovor jer najvedi dio potencijalno opasnog za
djecu, esto je opasno i za odrasle. Time to se radni prostor uini bezbjednim za djecu, dodatno se
garantuje da je bezbjedan i za odrasle.
Planiranje je klju bezbjednog boravka djece u bilo kojem radnom prostoru. U mnogim medijima
postoje uputstva, ali se esto takve stvari rjeavaju ad-hoc.
Praksa je pokazala da se standardi za profesiju mogu uspostaviti, promovisati i pratiti. Neke od
preporuka su:
Posvetite vrijeme pripremi djece za rad na odreenom radnom mjestu.

120

Prije nego djeca uu u radni prostor, uvjerite se da su upoznati sa mogudim rizicima i gdje
mogu potraiti pomod. Obezbjedite da imaju pristup istom toaletu i prostoru odgovarajude
veliine gdje mogu prezalogajiti i odmoriti se.
Najvanije je da rad djeteta prati makar jedna odrasla osoba koju poznaju i sa kojom se
mogu posavjetovati.
Poslodavci treba da provjere primjenu zdravstvenih i bezbjednosnih propisa. Oni moraju da
osiguraju da djeca i njihovi pratioci dobiju jednostavna, jasna objanjenja o bezbjednosnim
uslovima na radnom mjestu, i da na jednostavan nain provjere da li ih djeca razumiju.
Zaposleni treba da budu obavijeteni na koja radna mjesta i u koje vrijeme de dodi djeca, kao
i da razmotre uticaj toga na sebe i na djecu;
Poslodavac je duan da se striktno pridrava razmotrenih i odobrenih uputstava.

KORISTI OD MEDIJSKIH PROGRAMA KOJE DJECA PRAVE ZA DJECU
Ocjenjivanje projekata medija pokazuje mnoge prednosti koje proizlaze iz ueda djece u medijima:
Poboljan medijski proizvod: Uede medijskih strunjaka u djejim medijima poboljava kvalitet
medija napravljenih za djecu i sa djecom:
U Zapadnoj Africi veliki dio od oko 100 radio- stanica koje uestvuju u projektu Ja sam dijete, ali
imam svoja prava, na zahtjev slualaca je povedao broj programa namijenjenih djeci. Pomenuti
projekat informie roditelje, djecu i vladu o njihovim ulogama i odgovornostima koje proizilaze iz
Konvencije UN o pravima djeteta. Na takav nain dolo je do povedanja svijesti i znanja o pravima
djeteta i o okolnostima u kojima ive djeca u toj zemlji. Osim toga, analiza rezultata je pokazala
porast sposobnosti i za proizvodnju boljih programa, kao i za uestvovanje djece u tom procesu.
Pokretanje promjene: Uestvovanje djece u medijima moe uticati na formulisanje politike vlade:
U Indiji u okviru projekta Djeca imaju ta da kau mladi ljudi snimaju filmove i prave animacije o
pitanjima koja utiu na njihov ivot. Film o zavisnosti od gutke (mjeavine duvana, sjemena jedne
vrste palme i limete) je podstakao studente na pokretanje peticije da se zabrani njena prodaja u
radnjama u blizini kole. Taj svoj zahtjev su iznijeli regionalnim vlastima koje su zabranile gutku u
svim kolama i u saradnji sa studentima, pokrenule kampanju za podizanje svijesti.
Razvoj djeteta : Uede djece u medijima doprinosi njihovom svestranom razvoju. Ona ue tehnike i
profesionalne vjetine (kao to je rukovanje opremom i interpretacija tekstova).
Uestvovanje u medijima pomae djeci da se upoznaju sa nainom rada medija i proizvodnjom
informacija i daje pristup relevantnim informacijama na osnovu kojih mogu da donesu odluku. Osim
toga, djeca postaju medijski pismena i na takav nain kritinija prema medijskim sadrajima.
Postoji mnogo tampanih medija namijenjenih djeci, ali malo njih ukljuuje djecu. Oigledno je da
postoji odreeni komercijalni interes medija za ukljuivanje djece, jer na takav nain stvaraju budude
konzumente medija.

121

Djeca kroz aktivnosti medija mogu da komuniciraju i ue meusobno, stvarajudi nova prijateljstva.
Razvijaju saosjedanje prema vrnjacima, to je vana vjetina za razvoj drutvene odgovornosti.
Pored toga, izraavanje kroz medije je korisno za psihofiziki oporavak djeteta i oporavak nakon
traumatinog iskustva.
Young Asia Television u ri Lanki je omogudila uede grupe djece u dokumentarcu u kojem su mogla
da izraze osjedanja o cunamiju u Indijskom okeanu 2004. godine. Ovaj film, koji su u potpunosti
napravila djeca, prikazuje posljedice tragedije i uticaj na njihov ivot. Nishak (16) je izjavio da su
eljeli da prikau kako su djeca bila hrabra.
Razvoj djece kao aktivnih graana: Ukljuivanje mladih u sve faze projekata u medijima moe razviti
i njihov potencijal kao aktivnih graana i zastupnika. Djeca mogu biti dobri retoriari o tome kako
krenje njihovih prava utie na njihov ivot, a uestvovanje u medijima im daje priliku da na svoj
nain trae promjene. To iskustvo im pomae da se efikasno izraze i u drugim forumima.
Rezultat ueda djece u medijima je razvijanje osjedaja sigurnosti, otkrivanje sopstvenog talenta i
dobijanje priznanja odraslih i vrnjaka. Osjedanje korisnosti u zajednici takoe moe podstadi djecu
da budu aktivnija i u drugim oblastima i da preuzmu druge uloge i odgovornosti.

GLOBALNI KONTEKST
Veliki broj globalnih sastanaka o djeci i medijima je potvrdio znaaj ueda djece u ovoj oblasti.
Meu njima su:
Dan opte diskusije o Djetetu i medijima u Komitetu za prava djeteta (vajcarska, 1995):
Mediji su vani za davanje prilike djeci da se izraze. Jedan od principa Konvencije je da
stavovi djece treba da se uju i potuju... djeca treba da budu u mogudnosti ne samo da
prime informacije, nego i da sama uestvuju u medijima.
Radionica Izazov iz Osla (Norveka, 1999): Izazov je za djecu i mlade ljude da nau naine da
pojaaju svoje aktivno uede u medijima i razvoju medija; izazov za roditelje, nastavnike i
istraivae je da priznaju i podre pravo djece na pristup medijima, da uestvuju u njima i
koriste ih za sopstveni napredak.
Na IV svjetskom samitu o medijima za djecu i adolescente (Brazil, 2004), odrasli su iznijeli
predlog da treba da se podri medijska proizvodnja uz uede djece i adolescenata, a djeca
su predloila da djeca i adolescent imaju garantovan prostor u proizvodnji i prenosu
medijskih proizvoda.
Forum mladih za razvoj medija (Youth Media Development Forum, Mali, 2006.): uz uede
400 delegata iz 60 zemalja irom svijeta.
Peti svjetski samit o medijima za djecu (Johanesburg, 2007): Na konferenciji se okupilo vie
od 1.000 ljudi iz oko 90 zemalja, ukljuujudi vie od 300 djece. Odrane su interaktivne
radionice, debate i diskusije da bi se razmotrili naini na koje djeca mogu dobiti glas u
medijima. Konferencija je razmatrala predstavljanje djece u medijima i kako su mediji uopte

122

doprinijeli nainu na koji se gleda na djecu. Samit je razmotrio i kako da se pojaa
ukljuivanje djece u stvaranje predstave o njima samima. U sreditu debate je bilo pitanje
kako ukljuiti djecu u proces proizvodnje slike i programa za njih.

IZAZOVI I PREPREKE ZA ZNAAJNO UEDE DJECE U MEDIJIMA
Komitet za prava djeteta je jednom izjavio da Djetinjstvo nije ekaonica za ivot. irom svijeta
mediji pruaju ograniene mogudnosti da djeca ostvare svoje pravo na uestvovanje u medijima i
izraze svoje miljenje o pitanjima koja ih se tiu.
Nije dovoljno naglaena potreba za znaajnim uedem djece na svakom nivou medijske proizvodnje,
ukljuujudi pradenje. Njihovo uede jo nije dobilo prioritetnu panju kakvu zasluuje.
Drutveni stavovi i otpor uedu djece
Medije najede kontroliu odrasli koji ne ele da dopuste uede djeci u medijima. S druge strane,
esto ni sami roditelji ne razumiju znaaj doprinosa djeteta, vjerujudi da medijski projekti oduzimaju
previe vremena i da de zbog njih djeca izgubiti interesovanje i motivaciju u koli. Iskustvo, meutim,
pokazuje da je uspjeh djece u koli povezan sa uedem u takvim projektima.
U mnogim zemljama se smatra da djeca ne mogu dovoditi u pitanje odluke odraslih, niti im se ak
obradati osim ako im to nije eksplicitno rijeeno. Na takve stavove treba reagovati putem
informisanja i podizanja svijesti roditelja.
Moralna pitanja i pitanja zatite
Komercijalizacija, nasilje, seksualni pritisak, rodni stereotipi i drugi tetni uticaji mogu suziti
mogudnosti ueda djece u medijima jer u mnogim djelovima svijeta veliki broj programa (na primjer
TV) ne odraava stvarni ivot djece i mladih ljudi. Da bi djeca bila zatidena od tetnog uticaja i
negativnog imida, ona moraju imati potpunu ulogu u procesu proizvodnje medija, koji pruaju
kvalitetne informacije i zabavu, koja odraava njihov ivot i ne kri njihova prava.
Male investicije i nedostatak sredstava
Kada djeca proizvode medije, kljuno je obezbjediti odgovarajuda sredstva da bi se osigurali pristup i
kvalitet. Djeji mediji se takmie meusobno irom svijeta. Da bi bili ozbiljno shvadeni i dospjeli do
najire javnosti, treba da imaju isti, visok kvalitet. Sama djeca ne mogu postidi taj kvalitet bez pomodi
medijskih strunjaka.
Potreba da se razviju vjetine
Uede djece u medijima zavisi od mogudnosti da govore. Mediji su sredstvo da se uje glas onih koji
su najranjiviji. Kada medijski programi potuju standarde i principe Konvencije o pravima djeteta,
mogu promijeniti shvatanje odraslih o djeci time to prikazuju dobre primjere, mogu javno da govore
o tekim pitanjima kao to je nasilje i mogu kritiki posmatrati ponaanje odraslih.
Djeca, kao i mnogi odrasli nijesu uvijek svijesna svog prava na slobodu izraavanja. esto su stidljiva i
imaju tekode u izraavanju, ukoliko na to nijesu navikla. Ako nijesu obuena za medije, djeca se

123

mogu plaiti da govore da ne bi pogrijeila, ili nijesu u stanju da izraze misli i osjedanja. Nepismenoj
djeci, djeci sa posebnim potrebama i drugim marginalizovanim grupama, potrebna je pomod
strunjaka da bi se ukljuili u proces.
U zemljama gdje tehnologija omogudava djeci da preuzmu inicijativu na primjer tako to prave
svoju internet-stranicu izazov je u tome da se sprei da se glasovi djece ne uju u obilju informacija.
Drutvo mora ukljuiti djecu i miljenja djece u medije.


- Plan International: http://www.plan-international.org/
- To Speak, Participate and Djecide the Childs Right to be Heard, Plan International, 2006.
- Children, Youth and Media around the World: An Overview of Trends and Issues, Intermedia
(2004)
- Children in Media, Plan Sweden (2006)
- UN Committee on the Rights of the Child (1996), The Child and the Media.


124

9. POZITIVNA PRAKSA U NOVINARSTVU KOJA SE ODNOSI NA DJECU

I dalje smatram da je novinarstvo najdirektnije kratkorono oruje ukoliko elite da promijenite
svijet.
Tom Stoppard

GLAVNE TEME
Pozitivna praksa u izvjetavanju o djeci
Pradenje i ocjenjivanje djejih medija: tampa, radio i televizija

Izazov iz Osla, objavljen na 10 - godinjicu Konvencije UN o pravima djeteta, poziva vlasnike medija i
praktiare, nastavnike, politiare i samu djecu da nau nove naine da mediji doprinesu ivotu djece
irom svijeta.
Izazov za privatni sektor, ukljuujudi vlasnike medija se ogleda u:
Potovanju prava djece na pristup, uestvovanje, medijsko obrazovanje i zatitu od tetnog
sadraja u uslovima razvoja novih medijskih proizvoda i tehnologije;
Potovanju interesa djeteta da bi dananja djeca postali odrasli u globalnom drutvu u kojem
su svi ljudi zatideni, potovani i slobodni.
Neki novinari su skeptini u pogledu pridavanja toliko panje potrebama (i pravima) djece. U Velikoj
Britaniji, na primjer, asopis za novinare Press Gazette objavljuje lanke o pravnom osporavanju
ogranienja pri izvjetavanju o suenju mlaima od 18 godina. Iako je zakon nedavno promijenjen i
maloljetni poinioci imaju pravo da naue svoju lekciju daleko od oiju javnosti, neki doivljavaju
novi zakon kao ogranienje slobode tampe.
Mnogi novinari su se udruili radi medijske propagande interesa djeteta. Organizacija Novinari za
prava djece i ena (JCWR) u Makedoniji, osnovana 2003. kroz medijske prezentacije, biltene i filmove
vodi kampanje za prava djece. U Gani postoji Meunarodni klub novinara za prava djece, koji su
osnovali Matthew Mac-Kwame sa Instituta za novinarstvo i Frankie Asare-Donkoh sa radija Choice
FM.
U cilju ohrabrenja novinara da istrauju i piu o djejim pitanjima brazilska djeja novinska agencija
ANDI nagrauje novinare. Za kvalitetno izvjetavanje novinar moe dobiti nagradu Novinar-prijatelj
djece. ANDI nije jedina agencija koja stimulie kvalitetno izvjetavanje o djeci.
Fondacija Prix Jeunesse takoe pokuava da pobolja kvalitet TV irom svijeta za mlade ljude kroz
jaanje komunikacije meu narodima. Ta fondacija smatra da televizija treba da omogudi djeci da

125

vide, uju i izraavaju sebe i svoju kulturu, naravno potujudi i druge kulture. Inae, nagrada Prix
Jeunesse smatra se najprestinijom TV nagradom za djeje programe irom svijeta.
Meunarodna federacija novinara (IFJ) i Asocijacija novinara June Afrike (SAJA) su 2003. godine
odrale dvodnevnu radionicu u Kejptaunu za podrku prava djece u medijima. Uesnici radionice su
se bavili pitanjima drutvene odgovornosti novinara i izvjetavanjem o problemima koja utiu na
djecu. Radionica je rezultirala publikacijom Davanje prava djeci Meunarodne smjernice za
novinare i medijske poslenike.
U SAD Plan Haiti i Institut Panos iz Vaingtona su 2002. godine takoe pokrenuli nagradu za
novinarstvo u cilju poboljanja izvjetavanja o pitanjima prava djeteta. Osim povedanja proizvodnje
visokokvalitetnih izvjetaja o djeci i njihovim pravima, ova inicijativa je motivisala vlasnike medija i
novinare da vie sluaju djecu.
U junu 2006. organizacija Plan u Togou je pokrenula slian projekat sa NVO partnerom WAO Afrique
i uspostavila nagradu Dzitri za medijske institucije i novinare za visokokvalitetno izvjetavanje o djeci
i njihovim pravima. lanovi irija te godinje nagrade su novinari za djecu koji uestvuju u tom
medijskom programu.

PRIMJERI POZITIVNE PRAKSE

TAMPA
Novine u obrazovanju
Svjetska asocijacija novina (WAN) je globalna organizacija koja predstavlja 18.000 novina, 71
nacionalnu organizaciju tampe, upravu novina iz 100 zemalja, 13 novinskih agencija i devet
regionalnih i svjetskih organizacija. Asocijacija ima 30-tak ideja za privlaenje mladih italaca,
zasnovanih na eksperimentima irom svijeta. WAN je najavila petogodinji program Novine u
obrazovanju, koji sa 1.74 miliona dolara finansira norveka kompanija Norske Skog. Ta kompanija je
druga po veliini u svijetu po proizvodnji tampe i treda po proizvodnji asopisa.
Ovi programi imaju za cilj da tampane publikacije postanu dio kolske svakodnevice u cijelom
svijetu. Novi program de se usredsrediti na Balkan i Aziju. Ideja je da se publikacije koriste za
poboljanje pismenosti, opteg znanja, analitikih vjetina, potovanje slobode govora, tolerancije i
demokratskih vrijednosti.
Evro-arapsko susjedstvo: asopisi za studente u arapskim dravama i u Evropi
U decembru 2003. godine UNESCO je u okviru programa Dijalog sa islamskim svijetom pokrenuo
projekat Evro-arapsko susjedstvo: studenti grade mostove. Tokom radionice u Njemakoj, eksperti iz
ministarstava obrazovanja, javnih organizacija, izdavakih kuda i kola iz Danske, Egipta, Njemake,
Jordana, Libana, Libije, Palestine, Katara, Sudana, Sirije, Tunisa i Ukrajine su uspostavili osnovu jake
mree kolskih asopisa.

126

Cilj pomenutog projekta je da se kroz saradnju kolskih asopisa podstakne evro-arapski dijalog
mladih. Dijalog evropskih i arapskih graana je preduslov mirne koegzistencije u multikulturnim i
multi-vjerskim zajednicama. Na takav nain uostalom bide smanjene predrasude i podstaknuto bolje
razumijevanje.
Na uede u projektu su pozvane sve vrste kola i mladi ljudi svih uzrasta zainteresovani za
novinarsku profesiju.
Centar Kuleana za prava djeteta
U Tanzaniji Centar za prava djeteta Kuleana doivljava medije kao ravnopravne partnere. Polovinu od
800 000 stanovnika grada Mwanzi ine mladi ljudi, ukljuujudi i veliki broj djece ulice. Kada je 1992.
godine Centar otvoren, djeca ulice su iznosila svoje stavove na posterima postavljenim irom grada.
Danas u svakoj koli postoji poster-asopis Mambo Leo.
Centar Kuleana je urednicima regionalnih novina uputio pitanje: Ovo su vaa djeca. ta dete uraditi
u vezi sa situacijom? Izvjetavanje o temama djece ulice je u poetku bilo senzacionalistiko. Kasnije
su mediji poeli da trae uzroke te pojave i razloge zbog kojih su djeca sa sela zavravala na gradskim
ulicama. Lokalne radio stanice su odvajale po 15 minuta za djecu ulice, nagraujudi pobjednike
takmienja. U nacionalnim novinama na engleskom i jeziku svahili su se redovno pojavljivali lanci.
Osim toga, Centar je radi poboljanja izvjetavanja o nasilju protiv djece poeo da sarauje sa
asocijacijom ena u medijima (TAMWA).
Rakesh Rajani, suosniva i bivi izvrni direktor Centra Kuleana, kae da mediji mogu podstadi
javnost, kao i samu djecu da se angauju oko pitanja prava djeteta. On smatra da bi novinari trebalo
da ukljue prava djece u ekonomske vijesti. Malo pogoranje ekonomskih uslova moe preokrenuti
decenije drutvenog napretka. Promjena od 1% u dravnom budetu moe znaiti da jo 100.000
djece nema pristup istoj vodi.
RADIO
Radio je najizdrljiviji i najefikasniji medij, ak i u veoma tekim drutvenim uslovima zbog relativne
jeftinode, pristupanosti i prenosivosti. U Africi radio je i dalje najraireniji sistem komunikacije.
Mladi ljudi prilagoavaju tehnologiju radija svojim potrebama, odnosno koriste radio-talase za
piratske radio-stanice, esto da bi zadovoljili svoje muzike ukuse.
UNICEF-ov projekat u Somaliji
UNICEF se u Somaliji povezao sa organizacijama mladih da bi razvio radio- projekat koji mlaoj
generaciji omogudava pristup radio-talasima. U okviru projekta UNICEF obuava mlade za radio
produkciju da bi emitovali razumljive i popularne emisije. Projekat se koristi prvenstveno radi
podizanja svijesti i promjene ponaanja prema socijalnim i zdravstvenim pitanjima.
ivot u Somaliji u neku ruku zavisi od radio- emisija, jer svakoga dana oko 17.30 h sve aktivnosti
prestaju i ljudi se skupljaju oko radija da uju BBC-jev servis za Somaliju. Somalijci koriste tehnologiju
da bi podrali i izmeu ostalog svoju usmenu kulturu.

127

Mladi u Somaliji imaju jasno definisane stavove o tome ta znae mir, razvoj i prava djeteta. Glasovi
somalijske omladine danas imaju vedi kredibilitet nego ikada ranije. Emiteri i producenti su dali
mladima slobodan pristup radio-talasima. Poezija, drama, pjesme i drugi tradicionalni oblici
izraavanja, nude vijesti, zabavu i pokredu debate.
Taj projekat je pokazao da :
Ukljuivanje mladih u proizvodnju medija najznaajniji je faktor za pravljenje i emitovanje
programa zanimljivih i relevantnih za mlade;
Mladi producenti vide medijsku proizvodnju ne kao izvor prihoda, nego kao nain da se uju
njihovi glasovi;
Osposobljavanje mladih za medijsku proizvodnju kroz organizovane grupe mladih je
produetak usluga lokalne zajednice;
Kada obuavate mlade, oni svoje prisustvo ne smatraju obavezom, nego mogudnodu koju
mogu i da iskoriste;
Mladi zadueni za medijski sadraj ede obuhvataju teme koje su vane za zajednicu i
privlane mladima;
Medijska proizvodnja koju vode mladi pomae da lokalna zajednica i emiteri vide program
kao lokalni proizvod koji zasluuje priznanje i podrku;
Kada se mladi bave kontroverznim pitanjima u medijima, esto ne ulaze u spor o osjetljivim
politikim pitanjima (u Burundiji su mladi intervjuisali lidere pobunjenika i veoma uspjeno
uestvovali u politikoj debati bez presedana);
Mladi ljudi imaju entuzijazam za uenje nove tehnologije, a mediiji ih interesuju te ih je lake
obuiti nego odrasle.
Preuzeti radio
Preuzeti radio je zapoet u Velikoj Britaniji 1997. godine, kada je troje mladih ljudi bukvalno preuzelo
emisiju u subotu uvee na radio-stanici Valley FM u Leicasteru. Eli (15), Sam (12) i Rajn (10) Menzies
su preuzeli emisiju na dva sata tako to su upali u studio, vezali novinara Filipa Soloa i vodili program.
Inspektor Lawton iz Radio policije je morao da obeda picu i okoladu da bi pustili voditelja i dozvolili
mu da zavri posljednjih pola sata emisije.
Sljedede godine troje djece je na isti nain preuzelo slinu stanicu u Wigstonu, pod nazivom NOW
FM. Jedina razlika je u tome to su to radili tokom etiri vikenda, i vodili etiri jednosatne emisije.
Do avgusta 2000. godine popularnost programa je porasla i bila im je potrebna njihova radio stanica.
U septembru 2000. godine djeca su osnovala Djeju medijsku organizaciju Zauzeti radio, u kojoj su i
druga djeca mogla da naue kako da prave programe. Postali su prva djeja radio- stanica u Velikoj
Britaniji.

128

Dobrotvorni rad ui mlade da sarauju kao tim, da potuju rokove i proizvode medijski sadraj
najbolje to mogu. To im pomae da steknu samopouzdanje, vjetine planiranja i organizovanja i
poboljava njihove vjetine komunikacije (djeca koja ih nijesu imala su u nekim sluajevima nauila
kako da se izraze, a da ne budu fiziki ni verbalno gruba). Strunjaci ih ue potrebnim vjetinama za
radio proizvodnju, novinarstvo, pravljenju web sajtova i video produkciju.
Dijete sam ali imam svoja prava
Dijete sam ali imam svoja prava je radio- program koji proizvode i emituju djeca u Zapadnoj Africi.
Program je prvi put emitovan 1998. godine da bi informisao roditelje, djecu i vlasti o njihovoj
odgovornosti da potuju prava djeteta. Cilj projekta je zalaganje za primjenjivanje Konvencije o
pravima djeteta.
Radio program se emituje u Burkini Faso, Gvineji, Maliju, Senegalu, Gvineji Bisao i Beninu. Do 10
radio stanica u svakoj od tih zemalja (ukljuujudi javne, privatne, seoske i lokalne radio-stanice)
emituje program prilagoen specifinoj kulturi svake zemlje.
Reportae su posvedene pravu na kolovanje, na pristup pijadoj vodi, na zdravo odrastanje i na
zatitu od eksploatacije. Te reportae angauju stotine profesionalnih komiara i djece (oko 600
djece i mladih od est do 18 godina). Uestvovanje djece je glavni dio projekta. Ona uestvuju
direktno u proizvodnji, intervjuima i debati, radio takmienjima u okviru kojih alju pjesme, pisma i
crtee.
Dijete sam ali imam svoja prava, nije samo radio kampanja. Pozorite i kolske aktivnosti su postale
integralni dio projekta. Sama kampanja je daleko prevazila planirane rezultate jer su stotine djece
ukljuene u proizvodnju i emitovanje programa, a hiljade su uestvovale u takmienjima i javnom
snimanju emisija.
Jedan od naina podizanja svijesti o pravima djeteta su prie koje priaju djeca, kao i obrazovne
drame. Djeca kroz prie o sopstvenom iskustvu trae podrku odraslih u rjeenju svojih problema.
Dobijaju znanje koje prenose dalje tako to o onome to su uli razgovaraju sa svojim prijateljima i
porodicama. Sluanje drugih mladih ljudi na radiju stimulie djecu da se ukljue.
Direktan govor Uganda
Novina Direktan govor je poela sa radom 1993. godine. Nakon etiri godine rada formirana je i NVO
pod nazivom Fondacija direktan govor, sa mnogobrojnim projektima. Ta organizacija povruje svoju
misiju sljededim izjavama: Da adolescenti budu bezbjedni, Komunikacija za bolje zdravlje
adolescenata. Pod bezbjednodu podrazumijevaju borbu protiv infekcija i neeljene trudnode, uz
ivotne vjetine, obrazovanje i neophodne vrijednosti.
Emisija je startovala u maju 1999. godine. Taj 30-minutni program je namijenjen adolescentima koji
idu u kolu, kao i onima koji ne idu, i ponavlja glavnu poruku Direktnog govora o bezbjednom seksu,
apstinenciji, koridenju kondoma i ivotnim vjetinama. Program se emituje u itavoj zemlji preko 14
FM stanica, na engleskom i etiri lokalna jezika.


129

Svjetski radio forum
Od marta 2001. godine Svjetski radio-forum se zalae za kvalitetan program koji pripremaju djeca i
koji je za djecu. Program je pokrenut na Tredem svjetskom samitu o medijima za djecu u Solunu i
zastupa prava djeteta i status djece i mladih ljudi u njihovim zajednicama. U Forum su ukljuene
privatne kompanije sa svih kontinenata, posebno iz Afrike.
TELEVIZIJA
Procjenjuje sa da u svijetu ima oko 1.8 milijardi TV gledalaca mlaih od 18 godina. Od toga 190
miliona ivi u najbogatijim zemljama, a 1.6 milijardi u zemljama u razvoju. Oko 142 satelitska i
kablovska TV kanala se obradaju ljudima mlaim od 15 godina na pet kontinenata, a od toga 88 je u
Evropi.
Emiteri javnog servisa irom svijeta imaju obavezu da obezbjede program za djecu koji de informisati,
zabaviti i obrazovati, iako se kvalitet i kvantitet programa veoma razlikuje.
Britanski programi za mlade
Jedan od najpoznatijih TV programa za djecu u Velikoj Britaniji, Blue Peter je 2008. godine obeljeio
50-tu godinjicu. Tokom godina na izbor tema su sve vie uticale ideje djece-gledalaca. Taj program
predstavlja aktivnosti tipa sam-svoj-majstor, slavi djeje uspjehe u raznim oblastima, pokrede
takmienja i organizuje humanitarne akcije za siromanu djecu u Velikoj Britaniji i inostranstvu.
Mladi voditelji programa uestvuju u uzbudljivim aktivnostima (ronjenje, padobranstvo, skijanje, itd.)
i podstiu djecu na razmiljanje o aktivnostima kojima bi eljela da se bave kada odrastu. Svake
godine TV-ekipa posjeduje razne dijelove svijeta da bi djeci prenijela kako ive druga djeca i koja
pitanja su za njih vana.
BBC takoe ima redovan program pod naslovom Djeje vijesti, koje se na jednostavan i direktan
nain bave glavnim vijestima dana, ukljuujudi teke teme kao to je zlostavljanje djece, glad i
prirodne nesrede, kao i reportae od posebnog interesa za djecu.
Jedan od komercijalnih emitera u Velikoj Britaniji, Kanal 4, dobio je nagradu za program namijenjen
tinejderima Opameti se, u kojem se mladi ljudi podstiu da biraju teme. Ideje za program voditelji
trae meu djecom - gledaocima. Reporteri-gosti doprinose dijelu programa, esto istraujudi
problem nastao u njihovom ivotu. Dobijaju profesionalni savjet i pomod preteno mladog
profesionalnog tima. Program ima iv, mladalaki stil, sa brzim pokretima kamere iz ruke, ali se
paljivo ureuje i proizvodi na osnovu zvaninih uputstava.
Mukto Khobor (Besplatne vesti)
Mukto Khobor je nedjeljni 25-minutni program adolescentskih vijesti i aktuelnih dogaaja u
Bangladeu, usredsreen na djecu i pitanja prava djeteta. Ciljevi programa su:

130

1. Da stvori prostor za djecu u medijima, forum za mlade u kojem mogu da izraze miljenje o
pitanjima i dogaajima oko njih, koji de uti djeca i odrasli svih drutvenih slojeva;
2. Da osposobi mlade novinare, pruajudi im obuku u specijalizovanim vjetinama, da osposobi
i inspirie veliki broj mladih gledalaca podstaknutih programom kao dobrim primjerom kako
mogu efikasno raditi u medijima ako dobiju priliku; da pomogne adolescentima da razvijaju
samopouzdanje i samopotovanje;
3. Da uvai djeje stavove i glasove time to pokazuje da i djeca mogu ponuditi miljenja i
rjeenja; da promijeni tradicionalno shvatanje da djeca treba samo da sluaju i da ne govore
mnogo;
4. Da ovaj program postane uzor jednakih mogudnosti ueda djece u medijima.
Proces selekcije za uestvovanje u programu obezbjeuje da svi sektori drutva budu uzeti u obzir.
Ne samo da kole predloe kandidate, nego i organizacije koje rade sa djecom bez pristupa
obrazovanju. Produkcioni tim je mjeavina privilegovane djece, djece koja rade, i neke koja nemaju
ni osnovni nivo pismenosti.
Program je pokrenuo mnoge stvari meu svojom publikom. Povremeno je bilo napetosti i
nelagodnosti meu djecom razliitog porijekla koja su radila zajedno, ali to je prevazieno i stvoreni
su dobri radni odnosi. Program je taan odraz drutva u Bangladeu, i kao takav privlai raznu
publiku i postie visoku gledanost.
Djeji medijski centar, Kirgistan
Centar radi na audio-vizuelnim i tampanim medijima, koje prave iskljuivo djeca i mladi. Cilj
projekta je da stvore uslove da djeca mogu da iznesu miljenje. Njegovi lanovi prouavaju problem
na koji nailaze djeca i mladi u Kirgiziji i procjenjuju njihove primjedbe sa djeje pozicije. Oni takoe
ire informacije o pravima djeteta u skladu sa Konvencijom UN o pravima djeteta.
lanovi Centra rade na mnogim temama koje ukazuju na problem mladih, ukljuujudi zatitu djeteta,
rodna pitanja i HIV/AIDS. Znaaj projekta se ogleda u tome to su stavovi izraeni u medijskim
proizvodima autentini stavovi mladih ljudi.
ANDI
Novinari zabrinuti zbog tekoda djeca ulice u Brazilu pokrenuli su djeju novinsku agenciju ANDI. Oni
su se najprije usredsrijedili na uspostavljanje uslova za kolovanje zato to su smatrali da je
obrazovanje put za izlazak iz siromatva, naroito tokom diktature.
Potom su poeli da prate izvjetavanje medija i zakljuili da je vedina materijala o djeci negativna.
Objavljivali su tabele da bi pokazali koji izdavai su najede krili prava djeteta i podsticali pozitivniji
pristup. Model izvjetavanja se postepeno promijenio kada su izdavai poeli da se takmie za bolje
pozicije.

131

Misija ANDI-ja je da doprinese podizanju svijesti u medijima o zalaganju za i o odbrani prava djeteta i
adolescenata, poto je demokratizacija njihovog pristupa osnovnim socijalnim pravima preduslov
drutvene pravinosti.
ANDI je postavio nacionalni standard za kvalitetno novinarstvo u pitanjima koja se odnose na djecu i
mlade. Organizacija sprovodi sljedede aktivnosti:
Utvruje i predlae konkretne teme i daje informacije novinarima;
Prenosi glavne vijesti o djeci i mladima koje se objavljuju u zemlji;
Daje kvantitativne i kvalitativne analize toga kako novinari tretiraju djecu i mlade u
brazilskim medijima;
Prenosi informacije o izazovima i dobrim iskustvima;
Prepoznaje profesionalce iji rad je primjer drutveno odgovornog novinarstva;
Edukuje studente i mlade profesionalce u komunikacijama.
U martu 2000. godine formirana je Mrea ANDI, koju danas ini est agencija za komunikaciju iz
saveznih drava Brazila.
Jednominutni junior
Jednominutni junior je takmienje djece i mladih ljudi u produkciji video klipova duine jednog
minuta.
U novembru svake godine Institut Sandberg u Amsterdamu organizuje takmienje Jednominutnog
filmskog festivala. Zapravo, festival nema za cilj da prikae profesionalno pravljenje filmova, ved
podstie mlade ljude da eksperimentiu i iskoriste mogudnosti ovog anra i zaslue priznanje za
kreativnost i interesovanja.
Mladi izmeu 12 i 20 godina iz Evrope i Centralne Azije su pozvani da uestvuju. Svake godine
partneri u projektu biraju teme za takmienje, uz konsultaciju sa mladim ljudima.
Selekcija najkreativnijih filmova se prikazuje tokom festivala, a najupeatljiviji prilozi dobijaju
nagrade. Selekciju vri iri koji ine tri predstavnika organizacija-sponzora (Evropska kulturna
fondacija, Institut Sandberg i UNICEF) i tri mlade osobe.
Svi uesnici dobijaju potvrdu o uedu. Pobjednici dobijaju nagrade koje dizajniraju studenti Instituta
Sandberg i simbolinu novanu nagradu. Smisao takmienja nije pobjeda, nego razvoj kreativne,
stimulativne zajednice mladih ljudi. Festival ima element igre koja izaziva diskusiju u publici.
Sve u svemu, mladi ljudi spontano i na neuobiajen nain koriste nove digitalne medije i pokazuju da
oni mogu mnogo da doprinesu. A to bi trebalo da bude priznato i da se podstie od strane odraslih.


132

World Association of Newspapers (WAN): http://www.wan-press.info/
World Radio Forum: http://www.worldradioforum.org
World Association of Community Broadcasters: http://www.amarc.org/
MAGIC (Media Activities and Good Ideas by, with and for Children), www.unicef.org/magic.
ANDI: http://www.andi.org.br
Pre Gazette: http://www.pressgazette.co.uk
Prix Jeunesse International: www.prixjeunesse.de
Children and media - a global concern, Mike Jempson, The PressWise Trust.


133

PRILOZI

UREIVAKI PRINCIPI BBC KOJI SE ODNOSE NA DJECU

Moramo obezbijediti da fiziki, emotivni razvoj i dostojanstvo osoba mlaih od 18 godina, a posebno
djece mlae od 15 godina, budu zatideni tokom pripreme i emitovanja programa i internet sadraja,
nezavisno od toga da li su roditelji, staratelji ili drugi odgovorni odrasli dali odobrenje.
Potrebno pripremiti djecu i mlade ljude za ukljuivanje u programe, ili za emitovanje programa.
Njihovo ukljuivanje treba da bude jasno uredniki opravdano uz pruanje podrke kada je potrebno.
Neophodno je obezbijediti ravnoteu izmeu zatite djece i mladih od neprimjerenog sadraja i
njihovog prava na izraavanje i slobodu da primaju informacije.
Djeca i odobrenje
Prije intervjuisanja djece ili mladih ljudi, ili ukljuivanja u program, neophodno je traiti dozvolu od
roditelja ili staratelja, ili druge osobe starije od 18 godina. Ta dozvola je veoma vana, ukoliko je
dijete mlae i osjetljivije. Novinar ne smije traiti od djece da iznose miljenje o pitanjima na koja ne
mogu dobro da odgovore.
Proizvoai sadraja o djeci i mladim ljudima moraju:
Obezbijediti da dijete, roditelj, staratelj, ili druge osobe starije od 18 godina, razumiju prirodu
programa i u stanju su da, kao informisani, daju saglasnost;
Dobiti odobrenje od djeteta ili mlade osobe, ali i potovati njihovo odbijanje da uestvuju.
Kada se razmatra da li dijete moe dati saglasnost, treba imati u vidu stepen razvoja, i nivo
razumijevanja, kao i uzrast;
Dobiti saglasnost roditelja ili staratelja, ili druge osobe starije od 18 godina za uestvovanje
djeteta u programu, a jedini izuzetak moe biti kada se djeca anketiraju o nekontroverznim
pitanjima kao sto su deparac ili omiljeni pjevai;
Ukoliko roditelj ne daje pristanak neophodno je obavijestiti urednika koji treba da razmotri
nastalu situaciju u skladu sa ureivakom politikom. Samo u sluajevima javnog interesa
moe biti uredniki opravdana odluka da se materijal koristi bez roditeljske saglasnosti.
Obezbijediti da budu jasne sve predvidljive posljedice uestvovanja djeteta, na primjer,
mogudnost da trpi maltretiranje;
Ne smije se dati bilo kakav finansijski podsticaj djetetu ili roditelju/staratelju da bi se
obezbjedila saglasnost. Pladanje trokova je prihvatljivo ako su razumni i opravdani;
Dobiti dozvolu upravnika kole za snimanje u koli ili tokom nastave. Po zakonu, lokalne

134

obrazovne vlasti daju dozvole za sve aktivnosti djece tokom nastave.
Kada od djece preko Interneta traimo line podatke, treba da razmotrimo koji nivo roditeljske
saglasnosti je potreban.
O bilo kojem predlogu da se lini podaci djeteta bez saglasnosti otkriju tredoj strani ako na primjer
sumnjamo u zlostavljanje djeteta treba obavijestiti urednika, koji de razmotriti ureivaku politiku i
konsultovati pravnu slubu.
Kada pozivamo djecu da sa nama komuniciraju telefonom, treba da ih dok smo u programu,
upozorimo da dobiju dozvolu roditelja ili onoga ko plada raun, prije nego to nas pozovu. Ako poziv
traje due od minuta, poruka treba da pone time to se djetetu kae da treba da dobije saglasnost.
Cijena za zvanje djejih servisa ne bi trebala da bude veda od cijene pisanja.
Prilozi djece i mladih ljudi
Treba paljivo razmotriti uticaj i mogude posljedice bilo kojeg materijala koji se odnosi na djecu, i
tokom proizvodnje, i nakon emitovanja materijala. Ovo vai nezavisno od toga da li je pribavljena
roditeljska saglasnost.
Djeca obino ele da doprinesu programu, ali mnoga nijesu svjesna dugoronih posljedica po njihov
ivot. Kada prikazujemo antisocijalne, tetne, ili ilegalne aktivnosti meu djecom, kao to su
drogiranje, zlostavljanje, poremedaji u ishrani, nasilje, treba da razmislimo o konsultovanju
strunjaka o najefikasnijem nainu intervjuisanja djeteta uz minimalnu tetu.
Kada se razgovara sa djetetom o osjetljivim pitanjima, preporuuje se prisustvo trede strane - roak,
porodini prijatelj, ili nastavnik. Na takav nain se obezbjeuje prisustvo nekoga ko je poznat djetetu,
i ko moe pomodi ouvanju njegovog interesa.
Treba osigurati da se uje glas djece i mladih ljudi, ali da pri tome obratimo panju da djeca ne
pretjeruju, da ne pokuavaju da nam ugode, ili prenose traeve kao injenice. Mora se reagovati na
kriminalno i antisocijalno ponaanje.
Anonimnost
Teko je donijeti pravilnu odluku kada razmatramo da li je identifikacija ili anonimnost u najboljem
dugoronom interesu djeteta koje je umijeano u antisocijalno ili kriminalno ponaanje. Pravilo je da
ne identifikujemo djecu kada takvo ponaanje prikazujemo da bismo ilustrovali praksu, osim ukoliko
postoji jasan ureivaki razlog. Kada nijeste sigurni ta da uradite, uvijek traite savjet starijeg
urednika.
Sva pitanja o tome da li je mogude identifikovati dijete sa poremedajem socijalnog ponaanja, treba
uputiti pravnoj slubi.
Odluka o tome da li treba prikazati ili identifikovati djecu iji roditelji su umijeani u antisocijalne ili
kriminalne aktivnosti, moe se donijeti samo ako dobrobit djeteta nede biti naruena, i ako je to jasno
opravdano ureivakom politikom. Ovo je naroito vano kada je ivot djece ugroen, jer ive sa

135

roditeljem alkoholiarem, ili su djeca prisiljena da rade kao kuriri u trgovini drogom.
Zatita djece na Internetu
Na cilj je obezbijediti da djeca i mladi ljudi koji koriste prednosti tehnologije koja se brzo razvija,
razumiju mogude rizike sa kojima su suoena, i znaju kako da ih izbjegnu. Zatita djece na Internetu
je zajednika odgovornost BBC, roditelja/staratelja i djeteta.
Privatni on-line prostor, gdje se mogu sretati stranci i razmjenjivati privatni podaci, nije odgovarajudi
za dijete sve dok ne bude postojao pouzdan nain za digitalnu identifikaciju. Problem je u tome da se
takav prostor ne moe nadzirati, da bi se zatitila djeca-korisnici.
O svakom suprotnom predlogu treba izvjestiti Direktora odjeljenja novih medija i tehnologije (u BBC
prim.).
Treba biti vrlo oprezan sa prikupljanjem linih informacija o djeci. Objavljivanje previe informacija
moe dovesti dijete u opasnost.
Djeca, sadraj na Internetu i linkovi
Treba obezbjediti da internet stranice koje mogu biti privlane za veliki broj djece i mladih ljudi, imaju
odgovarajudi sadraj, a naroito da:
Sav materijal na glavnoj internet stranici BBC mora imati odgovarajudi sadraj za javnost i za
djecu , a prvi klik sa naslovne strane ne bi trebalo da vodi do strane sa materijalom koji je
neprimjeren za optu javnost;
Ne povezujemo linkom internet sajt koji se odnosi na radio ili TV program namijenjen djeci,
sa sajtom koji se odnosi na program sa materijalom koji nije pogodan za djecu;
Sav TV materijal koji se uivo prenosi na internet sajtu i do kojeg se moe dodi sa naslovne
stranice, treba da bude primjeren porodinom auditorijumu;
Treba provjeravati sadraj internet sajtova tredih strana i paziti gdje on moe odvesti;
Ne treba povezivati (linkovati) djeju publiku sa internet atovima koji nijesu moderirani;
Mi ureujemo sajtove koji su namijenjeni da privuku djecu i na kojima se objavljuje sadraj koji alju
korisnici, kao i djelove koji pozivaju korisnike da alju slike za objavljivanje.


136

STATUS NOVINARA I NOVINARSKA ETIKA: PRINCIPI IFJ
1. OPTI PRINCIPI
1.1. Meunarodnu federaciju novinara (IFJ) ini vie od 450.000 novinara u preko 100 zemalja.
Novinari, organizovani u slobodne i nezavisne sindikate smatraju da imaju kljunu ulogu u
stvaranju i odravanju demokratske medijske kulture.
1.2. IFJ smatra:
demokratija zavisi od rasprostranjenosti slobode izraavanja i socijalne pravde irom svijeta;
demokratija zavisi od razumijevanja posebne i specifine uloge medija u demokratskom drutvu.
1.3. Mediji moraju potovati profesionalne i etike principe slobode tampe na kojima poiva
sloboda izraavanja i miljenja.
Sloboda tampe je:
Ona sloboda od stega koja je sutinska za to da novinari, urednici, izdavai i emiteri mogu
unapreivati javni interes time to objavljuju, emituju ili distribuiraju injenice i miljenja bez
kojih demokratsko izborno tijelo ne moe donositi odgovorne odluke.
IFJ misli da ova sloboda moe dodi do izraaja jedino kada postoje:
a) slobodni, nezavisni i pluralistiki mediji koji izraavaju razliitost miljenja,
b) slobodan protok informacija koji omogudava punu demokratsku razmjenu u svim
zajednicama, bez obzira da li su zasnovane na geografiji, etnikom porijeklu, zajednikim
vrijednostima ili jeziku,
c) obavezna odbrana i zatita prava graana na slobodu informacija i pravo da znaju,
d) potovanje profesionalnog statusa i nezavisne uloge novinara,
1.4. IFJ je ubijeena da shvatanje vijesti i informacija kao robe ne smije da bude vanije, niti da utie
na dunost novinara da informie javnost, i da se medijima mora upravljati u skladu sa najviim
standardima transparentnosti i otvorenosti;
1.5. IFJ smatra da se koegzistencijom javnog servisa i privatnih emitera tite nezavisnost, pluralizam i
raznovrsnost programa radi obogadivanja svih sektora drutva;
1.6. IFJ potvruje da medijski strunjaci snose odgovornost za etiko ponaanje i odravanje visokih
standarda u novinarstvu;
1.7. IFJ se zalae da zakon ne treba da se mijea u stvari za koje odgovara novinar: u pripremu, izbor i
prenoenje informacija.
2. PRISTUP PROFESIJI
2.1. Pristup profesiji treba da bude slobodan. Novinari moraju biti visokoobrazovani strunjaci;

137

2.2. Novinari na profesionalnom usavravanju moraju imati odgovarajudu obuku u skladu sa
uslovima o kojima su se saglasili izdavai i novinarski sindikati;
2.3. Zapoljavanje je ogranieno na kvalifikovane novinare, dakle osobe koje imaju minimum
profesionalnih kvalifikacija o kojima su se saglasili izdavai i novinarski sindikati. Ti kvalifikovani
novinari treba da budu priznati kao takvi u kolektivnim ugovorima. Poslodavci prihvataju da je
obaveza medija kao i poslodavca, da odraavaju stanje u drutvu.
3. KLAUZULA O SAVJESTI
3.1. Novinari moraju imati pravo da rade u skladu sa svojom savjedu. U sluaju fundamentalne
promjene politikih, filozofskih ili vjerskih shvatanja poslodavca, novinar ima pravo da okona
ugovor, bez otkaznog roka, i da mu bude ispladena odteta ekvivalentna onoj koja bi bila
ispladena da je ugovor raskinuo poslodavac.
3.2. Ni jednom novinaru poslodavac ili osoba koja djeluje u ime poslodavca ne moe narediti da
poini djelo za koje novinar vjeruje da bi krilo profesionalnu etiku definisanu kodeksom koji su
usvojili novinari na nivou zemlje, ili koje bi uzrokovalo krenje meunarodnog Kodeksa principa o
ponaanju novinara, onako kako ga je usvojio IFJ. Ni protiv jednog novinara ne mogu se voditi
disciplinske mjere bilo koje vrste zato to koristi pravo postupanja u skladu sa svojom savjedu.
4. UREIVAKA NEZAVISNOST
4.1. Opti minimalni standardi ureivake nezavisnosti treba da potuju svi mediji.
4.2. Ovi minimalni standardi moraju ukljuivati:
Urednici predstavljaju moralni i intelektualni kapacitet izdavake kude i emiterske stanice,
Pravo ureivakog kolegijuma da bude konsultovan o odlukama koje utiu na:
postavljanje i otputanje glavnog urednika,
odreivanje ureivake politike i sadraja novine/stanice,
politike zapoljavanja,
prerasporeivanje/promjenu zadatka novinara u ureivakom odjeljenju.

pravo ureivakog kolegijuma da se izjasni o pitanjima albi na ureivaku politiku;
pravo novinara da odbije zadatak ukoliko na takav nain kri profesionalnu etiku kako je opisana
u sindikalnom kodeksu ponaanja;
pravo urednika da sprei mijeanje uprave tredih strana u ureivaki sadraj;
pravo novinara u Evropi na jednaku platu i ravnopravnost u razvoju karijere;
u sluaju albi, ureivaki kolegijum, glavni urednik i uprava vode pregovore u dobroj namjeri.
Predstavnici udruenja novinara i sindikata mogu uestvovati u pregovorima u skladu sa
postojedim radnim propisima ili propisima o tampi.

138

5. SAMOREGULACIJA I NOVINARSKA ETIKA
5.1. IFJ smatra da sami novinari treba da piu etiki ili kodeks ponaanja;
5.2. Kodeks ponaanja IFJ, je etiki kodeks usvojen od strane svih predstavnika nacionalnih
novinarskih organizacija u Evropi 1954. godine. Prema tome, Kodeks ponaanja IFJ obezbjeuje
osnovu za zajedniko shvatanje etikih pitanja kroz dobrovoljno prihvatanje od strane novinara i
izdavaa. IFJ u ovoj oblasti ne vidi nikakvu aktivnu ulogu vlada zemalja.
DEKLARACIJA IFJ O PRINCIPIMA PONAANJA NOVINARA

Ova meunarodna Deklaracija je proglaena za standard profesionalnog ponaanja novinara.
1 Potovanje istine i pravo javnosti na istinu je prva dunost novinara;
2 Izvravajudi ovu dunost, novinar de u svakom trenutku braniti principe slobode u potenom
prikupljanju i objavljivanju vijesti, i prava na fer komentar i kritiku;
3 Novinar de izvjetavati samo u skladu sa provjerenim injenicama. Novinar nede predutkivati
vane informacije niti falsifilkovati dokumente.
4 Novinar de koristiti samo potene metode da doe do vijesti, fotografija i dokumenata;
5 Novinar de uiniti sve da ispravi bilo koju objavljenu informaciju za koju se ispostavi da je tetna i
netana;
6 Novinar de titi izvor informacije koja je dobijena u povjerenju;
7 Novinar de biti svjestan opasnosti od toga da mediji ire diskriminaciju i uinide sve da ne
omogudio takvu diskriminaciju zasnovanu, izmeu ostalog, na rasi, polu, seksualnoj orijentaciji,
jeziku, vjeri, politikim ili drugim stavovima, nacionalnom ili socijalnom porijeklu.
8 Novinar de sljedede smatrati tekom povredom profesije:
plagijat,
zlonamjerno predstavljanje injenica,
klevetu, bladenje, ogovaranje,
prihvatanje mita u bilo kojem obliku radi objavljivanja ili predutkivanja.

9 Novinari dostojni tog imena smatrade svojom obavezom da vjerno potuju ove principe. U
zakonskim okvirima svoje zemlje, novinar de u profesionalnim stvarima priznavati samo sud svojih
kolega, uz iskljuenje bilo koje vrste mijeanja vlasti ili drugih.
Usvojeno na Svjetskom kongresu 1954. Dopunjeno na Svjetskom kongresu 1986.godine.

Prava Djeteta I Novinarska Praksa - Vodic Za Studente

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

Prava Djeteta I Novinarska Praksa - Vodic Za Studente

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Prava djeteta i novinarska praksa Vodi za studente

You might also like