SVEUČILIŠTE U RIJECI

TEHNIČKI FAKULTET RIJEKA

Stručni studij elektrotehnike

Završni rad

GUBICI U ENERGETSKIM TRANSFORMATORIMA

Rijeka, srpanj 2013. Daniel Šimičić

0069050948
 SVEUČILIŠTE U RIJECI
TEHNIČKI FAKULTET RIJEKA
Stručni studij elektrotehnike

Završni rad

GUBICI U ENERGETSKIM TRANSFORMATORIMA

Mentor: V.pred.mr.sc. Marijana Živić Đurović

Rijeka, srpanj 2013. Daniel Šimičić

0069050948
SVEUČILIŠTE U RIJECI
TEHNIČKI FAKULTET
Stručni studij elektrotehnike

IZJAVA

U skladu sa člankom 9. Pravilnika o završnom radu, završnom ispitu i završetku stručnih

studija Tehničkog fakulteta u Rijeci, izjavljujem da sam samostalno izradio završni rad prema
zadatku Klasa: 602-04/13-14/05, Rijeka, 08.03.2013.

------------------------------------

Rijeka, srpanj 2013. Daniel Šimičić

0069050948
SADRŽAJ:

1. UVOD.....................................................................................................................................1

2. OSNOVNO O ENERGETSKIM TRANSFORMATORIMA................................................2

2.1. Podjela transformatora prema snazi.................................................................................2
2.2. Hlađenje transformatora...................................................................................................5
2.2.1. Proces hlađenja..........................................................................................................7
2.2.2. Podjela transformatora prema načinu hlađenja.........................................................8
2.2.2.1. Suhi transformatori...........................................................................................8
2.2.2.2. Uljni transformatori..........................................................................................9
2.3. Izvedbe transformatora...................................................................................................10
2.3.1. Jednofazni transformatori........................................................................................11
2.3.2. Trofazni transformatori............................................................................................12
2.3.2.1. Spojevi trofaznih transformatora....................................................................14
2.4. Osnovni dijelovi transformatora.....................................................................................16
2.4.1. Jezgra.......................................................................................................................17
2.4.2. Namoti.....................................................................................................................19
2.4.3. Kotao.......................................................................................................................20
2.4.4. Transformatorsko ulje..............................................................................................21
2.5. Princip rada transformatora............................................................................................22

3. GUBICI U TRANSFORMATORIMA.................................................................................24
3.1. Gubici u željezu..............................................................................................................25
3.1.1. Pokus praznog hoda.................................................................................................25
3.1.2. Histerezni gubici......................................................................................................28
3.1.3. Gubici zbog vrtložnih struja....................................................................................31
3.2. Gubici u bakru................................................................................................................34
3.2.1. Pokus kratkog spoja.................................................................................................34
3.2.2. Gubici u radnim otporima namota...........................................................................37
3.3. Dodatni gubici................................................................................................................39
3.3.1. Mjerenje dodatnih gubitaka.....................................................................................40
3.3.2. Dodatni gubici izvan namota...................................................................................41
3.3.3. Dodatni gubici u namotima.....................................................................................43
 4. MJERE ZA SMANJENJE GUBITAKA.......................................................................45

5. ZAKLJUČAK.......................................................................................................................46

6. LITERATURA.....................................................................................................................47
1. UVOD

U svakom je elektroenergetskom sustavu energetski transformatori jedan od ključnih

elemenata za osiguranje stabilnog i pouzdanog snabdijevanja električnom energijom. Gubici u
transformatoru stvaraju se u jezgri (željezu), namotima i raznim bakrenim spojnicama, a treću,
obično najmanju grupu gubitaka, čine dodatni gubici.

Gubici u željezu najvećim su dijelom uzrokovani učincima histereze i vrtložnih struja u jezgri,
dok se gubici u bakru sastoje od gubitaka koji nastaju prolaskom struje kroz bakrene namote
te ujedno predstavljaju Jouleovu toplinu.

Iako najmanji, dodatni gubici se ni u kom slučaju ne smiju zanemariti. Najjednostavnija

podjela dodatnih gubitaka je na dodatne gubitke u namotu i izvan namota. Gubici u namotu se
sastoje od gubitaka uslijed skin-efekta i vrtložnih struja, dok se gubici izvan namota sastoje od
gubitaka u svim metalnim dijelovima transformatora kao primjerice kotao, stezna ploča jarma
(steznik), vlačne motke i dr. Elektromagnetske pojave (elektromagnetska rasipna polja, tzv.
dodatni gubici u metalnim dijelovima) u transformatoru velike nazivne snage značajno
predodređuju pouzdanost rada transformatora i njegov vijek trajanja. Preveliki lokalni dodatni
gubici mogu izazvati pregrijavanje te oštećenje papirne izolacije i ulja, što može dovesti do
naponskog proboja.

Ukupni gubici uglavnom su definirani ugovorom prilikom narudžbe transformatora. Zbog

svega navedenog važno je moći što točnije odrediti pojedine gubitke te njihovu raspodjelu u
transformatoru držati pod kontrolom. Time bi se povećala pouzdanost transformatora i
smanjili troškovi proizvodnje i održavanja.

Završni rad obrađen je kroz pet poglavlja. U prvom poglavlju „Uvod“ ukratko se naznačuje
potreba za poznavanjem gubitaka u transformatoru. Drugo poglavlje „Osnovno o energetskim
transformatorima“ podijeljeno je na pet cjelina u kojima su opisane podijele energetskih
transformatora, njihovo hlađenje, izvedbe i osnovni dijelovi transformatora te njegov osnovni
princip rada. U trećem poglavlju „Gubici u transformatorima“ su navedeni i analizirani gubici
koji se javljaju tijekom rada jednog energetskog transformatora, dok je u četvrtom poglavlju
„Mjere za smanjenje gubitaka“ opisano što bi se trebalo poduzeti pri konstruiranju
transformatora kako bi se ti gubici smanjili. U šestom poglavlju „Zaključak“ je dana sinteza
rada.

1
2. OSNOVNO O ENERGETSKIM TRANSFORMATORIMA

Energetski transformatori su uređaji koji na principu elektromagnetske indukcije prenose i

pretvaraju električnu energiju iz jednog izmjeničnog sustava u drugi iste frekvencije, ali
promijenjene vrijednosti napona i struja. Najčešće su izvedeni s dva odvojena namota,
primarni i sekundarni od kojih prvi prima električnu energiju iz generatora ili električne
mreže, induktivno je prenosi na sekundarni namot i predaje priključenom trošilu ili mreži.
Mogu se upotrebljavati za povišenje ili sniženje napona.

U pravilu se sastoje od željezne magnetske jezgre, dva ili više namota koji su spregnuti samo
zajedničkim elektromagnetskim poljem, te od raznih konstrukcijskih dijelova kao što su stezni
sustav jezgre i namota, kotao, konzervator, hladnjaci, itd.

Temeljni tehnički podaci energetskih transformatora su: prijenosni omjer, nazivna snaga, spoj
transformatora, relativni napon kratkog spoja, regulacija i način hlađenja.

2.1. Podjela transformatora prema snazi

Transformatori koji se koriste u elektroenergetskom sustavu za prijenos i razdiobu električne

energije dijele se na:
 Generatorske ili blok transformatore
 Mrežne transformatore
 Distribucijske transformatore

Generatorski transformatori

Generatorske ili blok transformatore koriste se u elektranama za spajanje generatora s

visokonaponskim mrežama. Naponi do 27 kV koje generatori proizvode u elektrani i njima
pripadne struje kod velikih snaga nisu prikladni za ekonomičan prijenos energije, pa se u
bloku s njima koriste tzv. generatorski ili blok transformatori preko kojih se napon podiže na
razinu 110 kV, 220 kV, 380 kV ili više. Blok transformatori snagom odgovaraju sinkronim
generatorima s kojima su u bloku.

2
 Slika 2.1. Blok transformator „Končar“ 150 MVA, 235 ± 7.5%/14 kV

Mrežni transformatori

Mrežni transformatori transformiraju napon visokonaponske mreže u napon distribucijske

mreže: 400/220 kV, 400/110 kV, 220/110 kV, 110/35(30)(20)(10) kV. Mogu biti tronamotni
transformatori, autotransformatori i regulacijski transformatori.

Slika 2.2. Mrežni transformator „Rade Končar“ 110/35(10) kV

3
Distribucijski transformatori

Distribucijski transformatori se izvode za napon od 35 kV i niže. Izrađuju se kao dvonamotni

i tronamotni. Koriste se za povezivanje naponskih nivoa u distribucijskoj mreži:
35(30)/10(20) kV, 35(30)/0.4 kV, 10(20)/0.4 kV.

Slika 2.2. Distribucijski transformator 35/0.4 kV

4
2.2. Hlađenje transformatora

Tijekom rada transformatora, gubici u željezu, neovisno o opterećenju, zagrijavaju dinamo

limove odnosno jezgru transformatora. S druge strane gubici u bakru, koji su proporcionalni
kvadratu struje (opterećenja), zagrijavaju primarne i sekundarne namote. Kako ne bi došlo do
pregrijavanja navedenu toplinu treba neprestano odvoditi. Način odvođenja topline ujedno
određuje i vrstu transformatora pa razlikujemo: uljne transformatore kod kojih se jezgra i
namoti hlade uljem i suhe transformatore kod kojih se hlade zrakom.

Kvalitetnim hlađenjem transformator se može znatno više opteretiti, a to znači povećanje

snage transformatora. U pogonu najčešće se susreće prirodno hlađenje. Prilikom postavljanja
transformatora s prirodnim hlađenjem na njegovo pogonsko mjesto (transformatorske stanice)
postoje dvije mogućnosti: smještanje na otvorenom ili u zatvorenom prostoru.

Način odvođenja gubitaka ili jednostavno hlađenja transformatora označava se sa četiri slovna
znaka prema IEC-u (tablica 2.1.), pri čemu je potrebno obratiti pažnju na redoslijed slovnih
oznaka u označavanju rashladnog sustava transformatora (tablica 2.2.).

Tablica 2.1. Oznake načina hlađenja transformatora prema IEC-u

Vrsta rashladnog sredstva Oznaka

mineralno ulje ili ekvivalentna zapaljiva tekućina s točkom paljenja < 300°C O

zapaljiva tekućina s točkom paljenja > 300°C K

nezapaljiva tekućina L

plin G

voda W

zrak A

Način strujanja rashladnog sredstva Oznaka

prirodno N

prisilno (neusmjereno u namotima) F

prisilno (usmjereno u namotima) D

5
 Tablica 2.2. Redoslijed slovnih oznaka u označavanju rashladnog sustava transformatora

1. slovo 2. slovo 3. slovo 4. slovo

OZNAČAVA RASHLADNO OZNAČAVA RASHLADNO

SREDSTVO U DODIRU S NAMOTIMA SREDSTVO U DODIRU S VANJSKIM
RASHLADNIM SREDSTVOM

vrsta sredstva način strujanja vrsta sredstva način strujanja

Na otvorenom je prostoru strujanje rashladnog sredstva nesmetano, jedino je važno da je

transformator podignut na betonsko postolje, kako bi se omogućio uzgon, tj. strujanje zraka
odozdo prema gore.

U zatvorenim prostorima potrebno je izraditi ventilacijske kanale, koji dovode rashladno

sredstvo ispod transformatora, odakle ono dalje struji po stijenkama kotla naviše i izlazi van
na gornjem dijelu prostorije (slika 2.4.). Količina rashladnog sredstva u jedinici vremena mora
biti dovoljna, da strujanjem uz vanjsku površinu kotla odvede potrebnu količinu topline. Zato
se otvori F1 i F2 moraju dobro dimenzionirati, s tim da je F1 uvijek nešto veći od F2.

Slika 2.4. Hlađenje transformatora u zatvorenoj prostoriji prirodnim strujanjem zraka [2]

6
Kanali i otvori između jezgre i namota omogućavaju strujanje ulja odozdo prema gore, kao
što to prikazuje slika 2.5.. Rashladno sredstvo struji po vanjskim rashladnim površinama i
odvodi toplinu.

Iz slike 2.5. ujedno se vidi da se termometar relativno duboko uranja u kotao, kako bi mjerio
temperaturu ulja koja upravo izlazi iz namota.

Slika 2.5. Proces hlađenja [2]

2.2.1. Proces hlađenja

Odvod topline iz transformatora počinje istodobno s početkom rada. Ulje počinje odmah
kružiti, uzima toplinu aktivnom dijelu i odvodi je na stijenke kotla, gdje je najvećim dijelom
odvodi sredstvo koje struji vanjskom stijenkom, a djelomično se toplina i isijava. S vremenom
rada transformator će se zagrijati do najviše dopuštene temperature, kada je odvod topline
jednak proizvedenoj toplini. Ako se u trenutku najveće zagrijanosti transformator isključi iz
pogona, tada počinje ohlađivanje. U transformatoru se više ne proizvodi toplina, ali je
razmjerno njegovoj masi u njemu nagomilana toplina. Da bi se transformator ohladio na
temperaturu okoline, potrebno je dosta vremena. Hlađenje se vrši po krivulji koja je zrcalna
slika krivulje zagrijavanja (za određenu snagu), s obzirom na pravac Θ =0.5 Θ maks. Na slici
2.6. krivulja hlađenja prikazana je crtkanom linijom, a krivulja zagrijavanja punom linijom.

7
 Slika 2.6. Krivulja zagrijavanja i hlađenja transformatora [2]

Gdje je:
Θ [°C] – općenita temperatura
Θd [°C] – dopušteno zagrijavanje
T – vremenska konstanta
t – vrijeme

2.2.2. Podjela transformatora prema načinu hlađenja

Prema načinu hlađenja transformatori se dijele na:

 Suhe transformatore
 Uljne transformatore

2.2.2.1. Suhi transformatori

Velika prednost ulja u pogledu probojne čvrstoće, kao i u pogledu izdašnijeg hlađenja, je
gotovo potpuno istisnula primjenu suhih transformatora, tako da se oni danas grade samo za
napone do 50 kV i snage do 10 MVA s obzirom da zrak ima loša izolacijska svojstva i slabije
odvodi toplinu nego ulje. Temelje se na kombinaciji krute izolacije i zraka koji služi za
izolaciju i odvođenje toplinske energije.

8
Prednosti su im to što nisu zapaljivi pa se koriste na mjestima na kojima je to svojstvo važno
(brodovi, bolnice, rudnici) te nemaju potrebe za izgradnju uljne jame, tako da u izvjesnim
slučajevima mogu konkurirati nad uljnim transformatorima. Među nedostatke ubrajamo
manju otpornost na prenapone i nezaštićenost na dodir. Zbog zadnjeg razloga suhi energetski
transformatori mora biti ograđeni (slika 2.7.).

Slika 2.7. Ograđeni suhi transformator u VE Ravne 1 [11]

2.2.2.2. Uljni transformatori

Uljni transformatori imaju aktivni dio (jezgru i namot) uronjene u izolacijsku tekućinu. S
obzirom na dobra izolacijska svojstva i veliku specifičnu toplinu transformatorskog ulja,
transformatori za više napone i velike snage izrađuju se redovito kao uljni. Aktivni dio
transformatora i ulje nalaze se u kotlu kojem pripada poklopac s provodnim izolatorima i
konzervator. Preko stijenki kotla toplina se prenosi iz aktivnog dijela transformatora na okolni
zrak.

Manji uljni transformatori izrađuju se u hermetički zatvorenoj izvedbi s kotlom od valovitog

lima. Prilikom zagrijavanja i širenja ulja lim se može elastično deformirati i privremeno
povećati obujam kotla. Takvi transformatori nemaju konzervator.

9
Osnovne vrste hlađenja uljnih energetskih transformatora prikazane su na slici 2.8., pri čemu
se radi viših specifičnih opterećenja bakra (namota) kod većih snaga koriste rashladni sustav
OFWF (prisilno neusmjereno hlađenje namota strujanjem ulja i vanjsko prisilno hlađenje
strujanjem vode) i ODWF (prisilno usmjereno hlađenje namota strujanjem ulja i vanjsko
prisilno hlađenje strujanjem vode).

Slika 2.8. Vrste hlađenja uljnih transformatora:

a) prirodno hlađenje preko ugrađenih hladnjaka ONAN
b) dodatno hlađenje preko ugrađenih ventilatora ONAN / ONAF
c) hlađenje odvojenim hladnjacima ONAN / ONAF
d) voda kao vanjski rashladni medij OFWF / ODWF

2.3. Izvedbe transformatora

Upotrebom trofazne struje pojavila se i potreba za trofaznim transformatorima. Prvo rješenje,

koje se je i danas zadržalo naročito u Americi, je bilo, da se tri jednofazna transformatora
spoje u trofazni spoj. Zatim je započeta gradnja trofaznog transformatora kao jedinstvene
jedinice koji se sve do danas upotrebljava u Europi. Prema tome transformatore prema izvedbi
možemo podijeliti na:

 Jednofazne transformatore
 Trofazne transformatore

10
2.3.1. Jednofazni transformatori

Jednofazni transformatori su energetski uređaji koji transformiraju napon/struju samo jedne

faze. Sastoje se od jedne željezne jezgre i dva namota. Oblici jezgre, koji se općenito
upotrebljavaju za jednofazne transformatore, prikazani su na slici 2.09.. Oblik c) i d) dolazi u
obzir samo kod jednofaznih transformatora najvećih snaga, kod kojih se radi otežanog
transporta mora što više sniziti visina transformatora.

U posljednje vrijeme se i u Europi nailazi na primjenu jednofaznih jedinica u trofaznoj grupi

kod velikih snaga, jer se time samo na jednim jednofaznim transformatorom ostvaruju
stopostotna rezerva, a ponekad otežani transport zahtijeva upotrebu isključivo jednofaznih
jedinica u trofaznoj grupi.

Slika 2.11. Jednofazni transformator:

a) jezgrasti tip
b) ogrnuti tip
c) ogrnuti tip s 4 stupa
d) ogrnuti tip s 5 stupa [1]

11
2.3.2. Trofazni transformatori

Trofazni transformatori su energetski uređaji s jednom zajedničkom željeznom jezgrom i šest

namota, po dva za svaku fazu. Oni se najviše koriste u elektroenergetici gdje je potrebno
transformirati veće količine električne energije trofaznog električnog sustava. Prednost
trofaznog električnog sustava je što se ukupna električna snaga prenosi i transformira preko tri
vodiča. Svaki pojedini vodič opterećen samo s 1/3 ukupne snage za razliku od jednofaznog
sustava gdje se sva energija prenosi jednim vodičem.

Za trofazni jezgrasti transformator upotrebljava se danas u Europi normalna jezgra, koja ima
oblik prema slici 2.11.. Do ove se forme došlo na taj način, da su se za transformaciju trofazne
struje združila najprije tri jednofazna jezgrasta transformatora u jednu cjelinu prema slici
2.10.. Budući da kod priključka primarnih namotaja SI, SII i SIII na trofaznu mrežu dobijemo
tri jednaka magnetska toka, koji su, kao i fazni naponi mreže, međusobno pomaknuti za 120°,
to je zbroj ovih tokova: ΦI + ΦII + ΦIII = 0. U srednjem stupu (slika 2.10.) gdje se ovi tokovi
zbrajaju, dobijemo zapravo tok jednak nuli. To vrijedi, dakako, samo onda, ako pojedini
tokovi ΦI, ΦII, ΦIII čine doista simetričan trofazni sustav.

Slika 2.10. Simetrični trofazni jezgrasti Slika 2.11. Trofazni jezgrasti transformator [1]
transformator [1]

12
Do konačne forme magnetskog kruga trofaznog jezgrastog transformatora, kakav je danas
općenito u upotrebi, potrebno je sva tri stupa iz slike 2.10. staviti u jednu ravninu, pa se tako
dobije jezgra prema slici 2.11.. No time smo prvotni oblik trofaznog transformatora, koji je
bio simetričan, deformirali, i on je postao nesimetričan, jer sada duljine svih tokova između
nultočaka Z nisu više jednake. Prednosti ove pojednostavljene jezgre i smještaja namota je
tolika da se ovaj oblik danas u Europi općenito upotrebljava usprkos svih mana, što ih ova
jezgra ima radi magnetske nesimetričnosti.

 Prednosti trofaznih transformatora u usporedbi s grupom jednofaznih transformatora:

1. zahtijevaju za svoj smještaj manju površinu
2. lakši su
3. jeftiniji su
4. postoji samo jedna jedinica za spajanje i rukovanje

 Nedostaci trofaznih transformatora u usporedbi s grupom jednofaznih transformatora:

1. veća težina po jedinici, pa prema tome i teži transport
2. ako je potrebna rezerva, treba imati cijelu jedinicu, dok je kod jednofaznih dovoljno
imati zamjenu za samo jednu fazu
Kod transformatora najvećih snaga pojavljuje se, zbog ograničenih mogućnosti transporta,
naročito željeznicom, ograničenje visine transformatora. Da se što više smanji visina
transformatora, uzima se manja visina jarma. No, da se magnetski otpor ovakvog
transformatora ne poveća, tj. da ne poraste indukcija u jarmu, i da se time ne povećaju gubici
u željezu, dodaje se u tom slučaju četvrti i peti stup, koji služi za lakše zatvaranje magnetskog
toka. Takav transformator pokazuje nam slika 2.12.. Ako uzmemo da je u jarmu ista indukcija
kao i u stupovima, proračun pokazuje da je kod jarma peterostupnog transformatora dovoljan
presjek, koji iznosi samo 58% (približno jednaka 2/3) presjeka stupova na kojima se nalaze
namoti. Isti presjek imaju i oba krajnja stupa. Prema tome, imat će peterostupni transformator
visinu jarma jednaku 58% visine normalnog jezgrastog transformatora, pa će tako biti sma-
njena visina cijelog transformatora.

Slika 2.12. Trofazni peterostupni transformator [1]

13
2.3.2.1. Spojevi trofaznih transformatora

Namote trofaznih transformatora možemo spojiti na tri načina: u trokut, zvijezdu i cik-cak
(razlomljena zvijezda). Simbol za spoj u zvijezdu (trokut) je veliko slovo Y (D) za primarni
namot, a malo y (d) za sekundarni namot, dok je oznaka za spoj cik-cak malo slovo z.

Spoj zvijezda

Zvjezdast spoj trofaznog namota je takav spoj, gdje su tri kraja faznih namota međusobno
kratko spojena (povezana) u zvjezdište ili nultočku, a počeci namota služe za priključak na
vanjsku mrežu. Spoj u zvijezdu prikazan je na slici 2.13..

Slika 2.13. Trofazni transformator spojen u zvijezdu

Kod spoja u zvijezdu fazni naponi manji su od linijskih za 3, a linijske i fazne struje su
jednake.
U  3 U f (2.1)
I  If (2.2)
Gdje je:
U [V] – linijski napon
Uf [V] – fazni napon
I [A] – linijska struja
If [A] – fazna struja

14
Spoj trokut

U spoju namota u trokut sva tri namota međusobno su vezana u seriju prema slici 2.14..

Slika 2.14. Trofazni transformator spojen u trokut

Kod spoja u trokut fazni naponi jednaki su linijskim, a fazne struje manje su od linijski za
3.

U Uf (2.3)

I
If  (2.4)
3

Spoj cik-cak

Kod spoja cik-cak namot svake faze podijeljen je na dvije polovice od kojih je jedna
smještena na jednom, a druga na drugom stupu jezgre. Ukupno je 6 polovičnih namota, na
svakom stupu po 2, od kojih svaki pripada drugoj fazi. Fazni napon spoja cik-cak dobije se
vektorskom razlikom dvaju polovičnih napona na dva različita stupa. Fazni napon cik-caka
manji je od faznog napona spoja u zvijezdu, ako se isti namot umjesto u cik-cak spoji u
zvijezdu. To znači ako se u spoju cik-cak želi imati isti napon kao i u zvjezdastom spoju,

2
mora se broj zavoja povećati za puta, tj. za oko 16%.
3

3
U fz   U fy (2.5)
2
Gdje je:
Ufz [V] – fazni napon u cik caku
Ufy [V] – fazni napon u zvjezdastom spoju

Spoj cik-cak je skuplji, ali ipak se upotrebljava i to samo za spoj sekundarnog namota.

15
2.4. Osnovni dijelovi transformatora

Transformator je sastavljen od dviju osnovnih skupina dijelova:

 dijelovi koji izravno sudjeluju u transformaciji električne energije ili aktivni dijelovi
 dijelovi koji ne sudjeluju izravno u transformaciji električne energije

Izravno u transformaciji sudjeluju željezna jezgra i namoti. Jezgra je načinjena tako da čini
zatvoren magnetski krug. Oko stupova jezgre postavljena su dva galvanski potpuno odvojena
namota.
Od ostalih konstruktivnih dijelova koji ne sudjeluju izravno u transformaciji najvažniji su
kotao za smještaj aktivnog dijela transformatora i ulja u koje je zaronjen aktivni dio. Na kotao
se postavlja poklopac s provodnim izolatorima, a iznad poklopca je konzervator.

Slika 2.15. Presjek energetskog transformatora (>100 MVA):

1. jezgra 7. regulacijska sklopka
2. namoti 8. pretvarač za uljnu pumpu
3. izvodi regulacijskog namota 9. kotao
4. NN izolator 10. konzervator
5. VN izolator 11. hladnjaci [12]
6. steznik

16
2.4.1. Jezgra

Jezgra transformatora sastavlja se od transformatorskih limova koji moraju biti međusobno

izolirani. Limovi se proizvode u pločama standardnih dimenzija, a u novije vrijeme u obliku
vrpce, koja se namata na kotače. Ovaj način danas se sve više primjenjuje jer je mnogo
prikladniji za transport, a u tvornici iz kotača ide neprekinuta vrpca lima na stroj za
presijecanje i rezanje.

Za željezne jezgre transformatora upotrebljavaju se visokolegirani limovi debljine 0.30 mm.

Iznimno se, za transformatore male snage, upotrebljavaju i transformatorski limovi debljine
0.50 mm.

Transformatorski limovi izrađuju se:

 toplim valjanjem
 hladnim valjanjem

Limovi dobiveni toplim valjanjem

Limovi dobiveni toplim valjanjem jeftiniji su od limova dobivenih hladnim valjanjem, pa se

često upotrebljavaju za izradu jezgri bez obzira na to što imaju veće specifične gubitke (P Fe) i
lošija magnetska svojstva od hladnovaljanih limova.

Specifični gubici povećavaju se pri rezanju i presijecanju limova. Oni se također povećavaju
ako se lim u jezgri postavi tako da silnice ne idu u pravcu valjanja lima već okomito na njega.
U ovom slučaju specifični gubici povećavaju se za 10-20%.

Prije nego se reže i prosijeca, lim treba s jedne strane izolirati radi smanjivanja vrtložnih
struja. Toplo valjani lim izolira se ovim izolacijskim materijalima:

o svileni papir, debljine 0.03 mm

o lak debljine, 0.025 mm

o vodeno staklo debljine, 0.015 mm

Limovi izolirani vodenim staklom ne smiju stajati na skladištu duže od 6 mjeseci, jer nakon
dužeg stajanja počinje opadati izolacijski sloj, dok nakon ugradnje lima u jezgru ta opasnost
više ne postoji.

17
Limovi dobiveni hladnim valjanjem

Hladnovaljani lim dobiva se postupkom hladnog valjanja, koji je vrlo skup. On ima bolja
magnetska svojstva od lima dobivenog toplim valjanjem, a i specifični gubici su manji tako da
prevladavaju u većini energetskih transformatora. Loša su svojstva hladnovaljanog lima u
tome što se specifični gubici udvostručuju ako silnice magnetskog toka prolaze okomito na
smjer valjanja. Osim toga, tada se povećava i struja magnetiziranja.

Pri obradi (presijecanje, rezanje, transport) hladnovaljani lim gubi svoja dobra svojstva i
prednosti koje ima pred toplovaljanim limom. Zato ga, poslije mehaničke obrade, da mu se
vrate dobra svojstva, treba toplinski obrađivati, zagrijavanjem do 800°C. Zbog tog ižarivanja
ne mogu se za izoliranje takvog lima upotrijebiti materijali kojima se izolira toplovaljani lim,
nego samo materijali koji pri temperaturi od 800°C neće izgubiti izolacijska svojstva, dakle,
samo izolacije anorganskog porijekla.

Slaganje limova u paket vrši se tako da zračni raspor u jezgri bude što manji, kako bi i
potrebna struja za magnetiziranje bila što manja. Zrak naime pruža prolaženju magnetskih
silnica velik otpor, pa treba mnogo veći magnetski napon, odnosno mnogo veća struja
magnetiziranja, ako se unutar jezgre pojavljuje veliki zračni raspor, da bi se taj otpor svladao.
Naime, da bi se postigla ista magnetska indukcija od 1 T, kod jednake dužine puta magnetskih
silnica, magnetski napon za prolaz silnica kroz zrak mora biti oko 7000 puta veći od
magnetskog napona za željezo. Smanjenje zračnih raspora postiže se preklapanjem limova
kod slaganja jezgre, kao što to pokazuju slika. 2.16..

Slika 2.16. Slaganje limova jezgre kod jednofaznog (lijevo) i trofaznog (desno)
transformatora [3]

Tako naizmjenično sastavljeni i naslagani slojevi limova tvore jezgru transformatora

sastavljenu od stupova koji nose namote i jarmova koji povezuju stupove. Otvor između
stupova i jarmova naziva se prozor jezgre, a služi za smještaj namota.

18
Jezgra transformatora mogla bi se dobiti i bez zračnih raspora, presijecanjem limova koji
imaju oblik jezgre, na to rješenje nije dobro, jer stvara velike probleme pri namatanju, a ima i
mnogo otpada, pa bi izrada transformatora s takvom jezgrom bila vrlo skupa.

Prema konstruktivnoj izvedbi jezgre postoji jezgrasti tip transformatora i ogrnuti tip
transformatora.

2.4.2. Namoti

Za izvedbu namota transformatora upotrebljava se čisti elektrolitski bakar. Izvedba s

aluminijem nije ekonomična i primjenjuje se samo u nedostatku bakra. Namatanje se redovito
izvodi mekim bakrom jer se njime najlakše radi. Kod većih transformatora, zbog velikih sila
prilikom kratkog spoja, upotrebljava se tvrdi bakar veće čvrstoće.

Do promjera 3 mm uzimaju se standardni presjeci okruglog vodiča, a kod većih presjeka

uzimaju se pravokutni profili sa zaobljenim bridovima. Kvadratni se profil ne preporuča jer se
lako suče.

Prema smjeru toka energije namoti transformatora dijele se na primarne i sekundarne, a prema
visini napona dijele se na visokonaponske i niskonaponske namote. Prema položaju
niskonaponskog i visokonaponskog namota, namot transformatora može biti valjkasti i
plosnati. Valjkasti namot smješten je koncentrično oko stupa, gdje zbog izolacijskih razloga
bliže stupu dolazi niskonaponski namot, dok su kod plosnatog namotaja niskonaponski i
visokonaponski namoti podijeljeni u više svitaka, koji su naizmjenično poredani jedan iznad
drugog te se radi boljeg izoliranja prema jezgri, bliže jarmu stavlja niskonaponski namot.

Vrlo velike struje zahtijevaju velike presjeke vodiča namota. Veliki presjeci ne mogu se
upotrijebiti jer se u pogonu jako zagrijavaju, a zbog velike mase teško se hlade. Zato se veliki
presjeci izrađuju od više vodiča spojenih u snop, tako da je njihov ukupan presjek jednak
presjeku jednog masivnog vodiča koji je u tom slučaju potreban. Kod toga je vrlo važno da
svi vodiči u snopu budu od istog materijala (ista kakvoća bakra), te da imaju jednake dužine i
jednake presjeke. Na oba kraja snop se zalemi. Važno je također da se vodiči u snopu
međusobno isprepliću, tj. mijenjaju mjesta. Namatanje sa snopom vodiča izvodi se ako je
potreban presjek masivnog vodiča veći od 75 mm2.

19
Za izolaciju vodiča upotrebljava se natron-papir, pamuk, prešpan, karton i lak. Tinjac ne
dolazi u obzir, jer nije postojan u ulju. Kod uljnih transformatora ulje je također izolator.

Dimenzije i oblik svitka određuju ovi zahtjevi:

1. Prosječna nadtemperatura bakra u svitku ne smije prijeći vrijednost određenu
propisima.
2. Svitak mora biti tako električki izoliran da odolijeva svim naponima koji se u
pogonu mogu pojaviti.
3. Svitak mora biti dovoljno čvrst i krut da odolijeva svim mehaničkim naprezanjima u
pogonu, a posebno prilikom pogonskog kratkog spoja.

2.4.3. Kotao

Glavni je zadatak kotla da se u njega smjesti aktivni dio transformatora i ulje, te da provodi
toplinu iz transformatora u okolni prostor. Kotao se izrađuje ovisno o veličini transformatora.
Tako kotao za transformatore do snage 30 kVA ima glatke vanjske površine, po kojima
slobodno struji zrak i hladi ih.

Kod transformatora većih snaga rastu gubici (PFe + PCu), pa je potrebno umjetno povećati
vanjsku površinu kotla, kako bi se u transformatoru proizvedena toplina mogla odvesti preko
vanjske površine. Povećanje rashladne površine kotla dobiva se bilo izvedbom kotla od
rebrasta lima, bilo izvedbom s cijevima ili prigradnjom radijatora uz kotao.

Stijenke kotla dimenzioniraju se tako da podnose tlak ulja kod transporta, što je ujedno i
minimalni zahtjev koji svakako mora biti ispunjen.

Debljina lima kreće se u granicama 0.8 kod transformatora do snage 50 kVA, pa do 8 mm kod
najvećih transformatora.

Kod transformatora unutrašnje stijenke kotla moraju biti potpuno čiste. Jezgra i armatura
jezgre također moraju biti potpuno čiste, kako prilikom strujanja ulja nečistoća ne bi dospjela
u namot i tamo uzrokovala proboj između namota.

Svaki kotao na najnižem mjestu mora imati ventil za ispuštanje ulja i vijak za uzemljenje
kotla. Treba imati na umu da je toplo ulje vrlo prodorno, pa kotao mora biti tako zavaren da
nema nigdje ni najmanje pukotine. Prije definitivnog stavljanja ulja u kotao, on se ispituje na
propusnost toplim uljem pod tlakom.

20
2.4.4. Transformatorsko ulje

Transformatorsko ulje služi u transformatoru kao rashladno i izolacijsko sredstvo. Ima veliku
specifičnu toplinu i dobro se hladi pri strujanju zraka vanjskim površinama kotla. Ulje dakle
uzima toplinu iz namota i jezgre, prenosi je do stijenka kotla. Po stijenkama struji rashladno
sredstvo i oduzima ulju toplinu.

Da bi se ulje uopće moglo upotrijebiti u transformatoru, ono mora ispuniti ove zahtjeve:
1. U hladnom stanju mora biti dovoljno rijetko kako bi moglo strujati aktivnim dijelom
transformatora.
2. Ne smije sadržavati nikakvih čvrstih materijala (djeliće pamuka, papira, drva i sl.)
jer mu to smanjuje izolacijska svojstva.
3. Ne smije sadržavati vlagu jer mu ona smanjuje probojnu čvrstoću (oko 0.01% vlage
smanjuje probojnu čvrstoću za 50%).
4. Ne smije sadržavati kiseline i sumpor, jer oni nagrizaju i razaraju izolaciju.
5. Mora imati visoku temperaturu zapaljivosti.
6. Mora biti sposobno za primjenu kod niske temperature (-25°C).
7. Probojna čvrstoća novog ulja mora iznositi najmanje 125 kV/cm, a kod
transformatora u pogonu mora imati barem 80 kV/cm. Ako je probojna čvrstoća
manja od 80 kV/cm ulje nije dobro i treba ga zamijeniti ili centrifugirati i sušiti; kod
transformatora za visoke napone ulje mora imati probojnu čvrstoću 200 kV/cm.
Vlaga se iz ulja odstranjuje sušenjem, a nečistoće filtriranjem i centrifugiranjem.

Kod sušenja ulja, ni na jednom mjestu njegova temperatura ne smije prijeći 110°C, jer bi pri
višoj temperaturi došlo do brzog starenja ulja. Na aktivnom dijelu jezgre i dnu kotla, stvori se
sloj taloga koji prilikom izmjene ulja treba potpuno odstraniti. Prostorija u kojoj se mijenja
transformatorsko ulje, vadi i čisti jezgra s namotom, eventualno priteže jezgra i namot, mora
biti čista i suha. Kod transformatora za visoke napone, punjenje uljem mnogo je složenije, jer
se cijela operacija sušenja namota, sušenja ulja, punjenja uljem i ponovnog sušenja mora
izvoditi u vakuumu.

Neposredno prije punjenja mora se i novo ulje sušiti, jer je kod transporta i uskladištenja
moglo navući vlagu.

21
2.5. Princip rada transformatora

Rad transformatora temelji se na dva načela: prvo je načelo elektromagnetizma (električna

struja može proizvesti magnetsko polje) i drugo načelo elektromagnetske indukcije
(magnetsko polje unutar zavojnice od žice inducira napon na krajevima te zavojnice).
Promjena struje u primarnom svitku mijenja magnetski tok koji se razvio. Promjenjivi
magnetski tok inducira napon u sekundarnom svitku. Idealni transformator prikazan je na slici
2.17.. Prolaz struje kroz primarni svitak stvara magnetsko polje. Primarni i sekundarni svitak
su omotani oko jezgre materijala vrlo visoke magnetske permeabilnosti, najčešće željezo, tako
da većina magnetskog toka prolazi i kroz primarni i kroz sekundarni svitak. Ako je na
sekundarni namot spojen teret, njegova struja i napon imaju naznačene smjerove, s obzirom
na primarnu struju i napon u njihovim naznačenim smjerovima.

Slika 2.17. Idealni transformator

Napon induciran preko sekundarne zavojnice može se izračunati iz Faradayeva zakona

indukcije koji glasi:

d
Us  Ns (2.6)
dt

Gdje je:
Us [V] – trenutni napon
Ns – broj zavoja sekundarne zavojnice

22
 Φ [Wb] – magnetski tok u jednom prolazu kroz svitak
Ako su namoti svitka orijentirani okomito na silnice magnetskog polja, tok je umnožak
magnetske indukcija B i površine A kroz koju ona prolazi. Površina je konstanta i jednaka
poprečnom presjeku jezgre transformatora, dok magnetsko polje varira s vremenom ovisno o
pobudi primara. Budući da u idealnom transformatoru isti magnetski tok prolazi i kroz
primarni i kroz sekundarni svitak, trenutni napon na primarnom namotu jednak je:

d
Up Np (2.7)
dt

Uzimajući omjer tih dviju jednadžbi za Us i Up dobiva se osnovna jednadžba transformatora:

Up Np

Us Ns (2.8)

Np/Ns naziva se omjer broja zavoja te je primarna funkcionalna karakteristika bilo kojeg
transformatora. Obično se izražava kao razlomak u skraćenom obliku ili omjer: na primjer
transformator s primarnim i sekundarnim namotom, slijedom 100 i 150 zavoja navodi se kao
omjer 2:3, a ne kao 0.667 ili 100:150.

Ako je na sekundarni svitak priključen teret koji omogućuje protok struje, električna se snaga
prenosi iz primarnog kruga na sekundarni. U idealnom slučaju, transformator je savršeno
učinkovit. Sva dolazna energija iz primarnog kruga pretvara se u magnetsko polje i ide u
sekundarni krug. Ako je ovaj uvjet zadovoljen, ulazna električna snaga mora biti jednaka
izlaznoj:

Pulaz  I p  U p  Pizlaz  I s  U s (2.9)

što daje jednadžbu idealnog transformatora:

Up Np Is
 
Us Ns Ip
(2.10)

Ova formula razumna je aproksimacija načela rada većine komercijalnih ugradbenih

transformatorima danas. Ako se napon povećava, onda se struja smanjuje za isti faktor.

23
3. GUBICI U TRANSFORMATORIMA

Gubici u radu energetskog transformatora neizbježni su, kao i kod ostalih električnih strojeva.
Velika većina gubitaka uzrokovana je protjecanjem struje i izmjeničnim magnetskim poljem,
a vrlo mali udio imaju mehanički gubici uzrokovani trenjem i vibracijama.

Energetski transformatori velikih snaga moraju imati vrlo visok stupanj djelovanja, u pravilu
iznad 99%. Naime, kada bi jedan transformator snage 500 MVA imao samo 1% gubitaka to bi
značilo 5 MW proizvedene toplinske snage pri nominalnom radu. Stoga tipičan transformator
takve snage ima stupanj djelovanja oko 99.9% što uzrokuje disipaciju oko 500 kW gubitaka, a
to je snaga koja se na tehnički i ekonomski prihvatljiv način može odvesti iz transformatora.

Pored problema s ogromnim iznosima gubitaka, energetski transformatori imaju još jedno
značajno ograničenje koje direktno utječe na dozvoljeni iznos gubitaka, a to je električna
izolacija. Zbog prihvatljive cijene i vrlo dobrih izolacijskih svojstava većina izolacije
energetskih transformatora je organskog porijekla: posebno pročišćeni papir, prešpan i drvo te
transformatorsko ulje koji su svi klase izolacije A, najveće dozvoljene temperature 105°C.
Izuzetak predstavlja jedino lak na površini bakrenih vodiča i između limova jezgre. Osnovni
problem organske izolacije je ubrzano starenje i degradacija svojstava na povišenim
temperaturama, u ekstremnim slučajevima i nagorijevanje. Kod transformatorskog ulja mogu
se također razviti plinovi. Povišenje temperature za 6°C uzrokuje skraćenje životne dobi
izolacije za polovicu. Iz tih razloga nužno je podrobno voditi računa ne samo o prosječnoj
temperaturi u transformatoru već i o toplim točkama gdje se mogu pojaviti lokalna
pregrijavanja. Stoga je proračun gubitaka važan korak u projektiranju i konstruiranju
transformatora.

Gubici u transformatoru dijele se u tri osnovne skupine:

 Gubitke u željezu

 Gubitke u bakru

 Dodatne gubitke

24
3.1. Gubici u željezu

Gubici u željezu najvećim su dijelom uzrokovani učincima histereze i vrtložnih struja u jezgri.
Kako bi se odredili ti gubici u željezu transformatora provodi se pokus praznog hoda.

3.1.1. Pokus praznog hoda

Transformatori se u tvornici, iako su proizvedeni na temelju točnih proračuna i konstruktivno

uhodanih rješenja, redovito prije otpreme podvrgavaju raznim ispitivanjima, među kojima je
jedno od najvažnijih ispitivanje transformatora u praznom hodu.

Pri pokusu praznog hoda, primarni se namot priključuje na izvor izmjeničnog napona U 1N, a
sekundarne stezaljke su otvorene, tj. nije priključeno nikakvo trošilo. Sekundarno se
priključuje samo voltmetar zanemarivog potroška, tako da u sekundarnom namotu ne teče
praktički nikakva struja (slika 3.1.).

Slika 3.1. Shema spoja kod pokusa praznog hoda

Struja (I1) u primarnom namotu je veoma mala i iznosi 2-5% nazivne primarne struje. Ta
struja zove se struja praznog hoda i služi za održavanje magnetskog polja u željeznoj jezgri.
Ona se sastoji od jalove komponente za magnetiziranje jezgre, od vrlo male komponente u
fazi s naponom, koja služi za pokrivanje gubitaka, te od male komponente struje nabijanja
namota. Komponenta za magnetiziranje je daleko veća, pa se može uzeti da je struja praznog
hoda jednaka struji magnetiziranja.

25
Za pokus praznog hoda se na transformator priključe mjerni instrumenti koji mjere: na
primarnoj strani mjeri se voltmetrom narinuti napon izvora, ampermetrom struja praznog
hoda (I0), a vatmetrom snaga (P0) koju transformator uzima iz mreže u praznom hodu.

Gubici praznog hoda nastaju prvenstveno uslijed histereze i vrtložnih struja u jezgri. Dodatni
gubici, koji se obično mogu zanemariti, nastaju u:
- namotu priključenom na mrežu uslijed struje praznog hoda
- konstruktivnim dijelovima i kotlu zbog vrtložnih struja, zbog toka koji djelomično izlazi iz
jezgre
- u bakru namota spojenih u trokut zbog induciranih struja
- u izolaciji zbog dielektričnih gubitaka u izmjeničnom električnom polju

Pokusom praznog hoda kod transformatora mogu se odrediti:

 omjer transformacije (prijenosni omjer) k

 gubici u željeznoj jezgri PFe i struja praznog hoda I0

 faktor snage u praznom hodu cos φ0

Određivanje omjera transformacije

Prije nego se priđe pokusu za određivanje prijenosnog omjera, potrebno je znati za koji je
nazivni napon građen primar transformatora. To je naznačeno na pločici učvršćenoj na
transformatorskom kotlu, na kojoj su i drugi podaci o transformatoru.

Primarni namot priključi se na napon izvora U1N. Voltmetar na primaru izmjeri narinuti
napon, a voltmetar na sekundaru napon koji se pojavio na sekundarnim stezaljkama. Podijele
li se ti naponi, dobije se omjer transformacije:

U 1N
k (3.1)
U2N

Određivanje gubitaka u željezu

Pokusom praznog hoda određuju se gubici u željeznoj jezgri. Pri tom je važno da primarno
priključen napon bude nazivni tj. onaj napon za koji je transformator građen. Drugi napon ne
bi dao točne podatke o gubicima u željezu.

26
Priključen vatmetar mjeri snagu koju transformator uzima iz mreže u praznom hodu P0 [W].

Izmjerena snaga predstavlja ukupne gubitke praznog hoda koji su sastavljeni od gubitaka u
bakru i željezu. U praznom hodu gubici u bakru primara mogu se zanemariti, jer je struja koja
prolazi namotom vrlo malena, a u sekundaru nema gubitaka u bakru. Prema tome, može se s
približnom točnošću uzeti da su gubici praznog hoda P0 zapravo gubici u željeznoj jezgri s
obzirom na to da je transformator priključen na nazivni napon. Može se dakle uzeti da je:

P0  PFe (3.2)

Određivanje faktora snage u praznom hodu

Voltmetrom priključenim na primarnoj strani mjeri se napon izvora U1N, ampermetrom struja
praznog hoda I0, a vatmetrom snaga P0.

Pomoću tih izmjerenih veličina može se odrediti fazni pomak između napona U1N i struje I0.

Poznato je da se radna snaga jednofaznog sustava određuje kao:

P  U  I  cos  (3.3)

Sukladno se za prazni hod može uzeti:

P0  U 1N  I 0  cos  0 (3.4)

a od tuda proizlazi:

P0
cos  0  (3.5)
U1N  I 0

Gdje je:
cos φ0 – faktor snage praznog hoda
P0 [W] – snaga praznog hoda
U1N [V] – nazivni primarni napon
I0 [A] – struja praznog hoda

27
3.1.2. Histerezni gubici

Gubici u jezgri transformatora velikom većinom uzrokovani su prolaskom izmjeničnog

magnetskog toka kroz jezgru. Vrlo mali udio imaju mehanički gubici uzrokovani
magnetostrikcijom (svojstvo feromagnetskog materijala da mijenja oblik pod utjecajem
magnetskog polja) i vibracijama.

Izmjenično magnetsko polje uzrokuje gibanje točke magnetiziranja po petlji histereze što
uzrokuje histerezne gubitke. Prema tome gubici zbog histereze nastaju zbog razlike u količini
energije koju treba uložiti da bi se jezgra magnetizirala i količine energije koja se dobije
nazad njenom razmagnetizacijom. Razlika energije odnosno njen gubitak upravo je jednak
površini unutar krivulje histereze materijala od kojeg je jezgra napravljena. Radi toga jezgra
transformatora radi se od posebnih legura željeza sa što užom petljom histereze, a ujedno i
visokom točkom zasićenja. Limovi za transformatorsku jezgru obično su dobiveni postupkom
hladnog valjanja koji mehanički usmjeri magnetske domene tako da lim pokazuje bolja
magnetska svojstva.

S obzirom da je površina petlje histereze proporcionalna histereznim gubicima, tzv. meki

magnetski materijali koji se upotrebljavaju u jezgrama transformatora imaju vrlo usku petlju
histereze. U meke magnetske materijale ubraja se i običan konstrukcijski čelik. Tvrdi
magnetski materijali, u pravilu legure i sinterirani materijali s vrlo širokom petljom histereze,
upotrebljavaju se kao permanentni magneti.

Petlju histereze karakterizira krivulja prvog magnetiziranja koja počinje u ishodištu, a

završava u zasićenju. Kako je krivulja prvog magnetiziranja u jednom svom dijelu
ireverzibilna, slijedi da magnetiziranje i razmagnetiziranje materijala ne ide istim putem.
Ukoliko se obavi cijeli krug magnetiziranja dobije se petlja histereze.

28
 Slika 3.2. Petlja histereze [2]

Proces koji prikazuje petlja histereze možemo podijeliti na slijedeće etape:

 0-1: jačanjem magnetskog polje raste magnetska indukcija od nule do magnetskog

zasićenja (prvo magnetiziranje)

 1-2: slabljenjem magnetskog polja slabi i magnetska indukcija, ali i nakon smanjenja
magnetskog polja na nulu magnetska indukcija zadržava izvjesnu vrijednost (0-2), tj.
jezgra je ostala malo magnetična (remanentni magnetizam)

 2-3: uklanjanje tog preostalog magnetizma vrši se pomoću magnetskog polja

protivnog smjera (koercitivna sila)

 3-4: daljim jačanjem tog magnetskog polja protivnog smjera javlja se i raste
magnetska indukcija u protivnom smjeru do magnetskog zasićenja

 4-5: slabljenjem magnetskog polja smanjuje se magnetska indukcija, ali ponovno

ostaje remanentni magnetizam

 5-6: remanentni magnetizam možemo poništiti djelovanjem magnetskog polja

prvobitnog smjera

 6-1: dalje jačanje magnetskog polja dovodi do jačanja magnetske indukcije i do

ponovnog magnetskog zasićenja

29
Karakteristične točke na krivulji petlje histereze su:

 indukcija zasićenja Bm - maksimalna indukcija do koje se može materijal

namagnetizirati

 remanentna indukcija Br - gustoća magnetskog toka koja ostane u materijalu koji je,
nakon magnetiziranja do zasićenja, uklonjen iz magnetskog polja

 koercitivna sila Hc - jakost polja suprotnog smjera potrebna da se materijal,

magnetiziran do zasićenja, razmagnetizira
Ove veličine su za razne materijale veoma različite. Indukcija zasićenja B m može biti od
nekoliko dijelova T pa do preko 2 T, isto tako i remanencija B r. Koercitivna sila Hc se kreće
od nekoliko desetinki A/m pa do stotinjak kA/m.

Kod frekvencije od 50 Hz jezgra u svakoj sekundi prođe 50 ciklusa koji odgovaraju krivulji
histereze (magnetiziranje-razmagnetizacija-magnetiziranje). Takvo gibanje izaziva trenje
među česticama željeza i zagrijava jezgru. Gubici zbog histereze rastu s povećanjem
frekvencije i magnetske indukcije odnosno napona napajanja.

U praksi se inače gubici zbog histereze računaju približnom empirijskom formulom koja
uzima u obzir da su gubici proporcionalni broju ciklusa magnetiziranja u jedinici vremena, tj.
frekvenciji magnetskog polja f i nekoj potenciji maksimalne vrijednosti indukcije.
Pojednostavljeni izraz za gubitke zbog histereze glasi:

x
Ph  m Fe  k h  f  Bm (3.6)

dok je:
Us
Bm  (3.7)
4.44  S Fe  N 2  f

Gdje je:
Ph [W] – histerezni gubici
mFe [kg] – ukupna masa lima od koje je izvedena jezgra transformatora
kh – eksperimentalno utvrđeni koeficijent koji ovisi o vrsti materijala jezgre
f [Hz] – frekvencija
Bm [T] – vršna vrijednost magnetske indukcije
x – eksponent magnetske indukcije, kreće se u rasponu 1.6 do 2.2
Us [V] – inducirani napon na sekundarnom namotu
SFe [m2] – površina presjeka željeza
N2 – broj zavoja na sekundarnom namotu

30
Vrijednost eksponenta x ovisi o magnetskoj indukciji i u pravilu većim vrijednostima
indukcije odgovara veći x, odnosno do B=1 T iznosi oko 1.6, za 1 T< B <1.6 T približava se
vrijednosti 2, dok iznad B=2 T x bitno raste.

3.1.3. Gubici zbog vrtložnih struja

Pored histereznih gubitaka u jezgri se pojavljuju i gubici zbog vrtložnih struja. U svim
vodljivim materijalima koji se nalaze u izmjeničnom magnetskom polju dolazi do induciranja
struja koje imaju takav smjer da svojim magnetskim poljem pokušaju poništiti uzrok svog
nastanka. Naravno, te vrtložne struje izazivaju omske gubitke u materijalu. Kada bi jezgra bila
od punog materijala, vrtložne struje bi je rastopile. Zato se jezgra sastoji od limova debljine
0.23 do 0.35 mm (najčešće 0.30 mm), međusobno izoliranih lakom. Time se povećava omski
otpor na putu kojim se zatvaraju vrtložne struje, te se njihov iznos smanjuje.

Predstavi li se jezgra transformatora u presjeku, kao što je prikazano na slici 3.3., vidi se da
ono predstavlja u promjenljivom magnetskom polju električni kratkospojeni zavoj. U svakom
tako zamišljenom zavoju, kroz koji teče vremenski promjenljivi magnetski tok, inducira se
napon koji potjera struje koje se nazivaju vrtložnim strujama. Te vrtložne struje su veće što je
vodljivost jezgre veća.

Slika 3.3. a) tokovi vrtložnih struja u masivnoj jezgri

b) tokovi vrtložnih struja u lameliranoj jezgri

31
Pored slaganja jezgre od međusobno izoliranih limova, gubici zbog vrtložnih struja dodatno
se smanjuju povećavanjem električnog otpora željeza dodavanjem silicija, no najviše do 4.5%
(najčešće je 3%), jer dodavanjem silicija željezo dobiva i neka loša svojstva kao npr. krhkost i
povećanu tvrdoću, što se naročito loše odražava na noževe za prosijecanje koji se pri obradi
limova brzo istroše.

Takvom izvedbom jezgre znatno se smanjuju vrtložne struje, a time i gubici u jezgri P v zbog
postojanja vrtložnih struja.

Ukupni gubici zbog vrtložnih struja u željezu su:

2
Pv  mFe  k v  d 2  f 2  Bm (3.8)

Gdje je:
Pv [W] – gubici zbog vrtložnih struja
mFe [kg] – ukupna masa lima od koje je izvedena jezgra transformatora
kv – koeficijent ovisan o debljini lima i vrsti materijala
d [mm] – debljina lima
f [Hz] – frekvencija
Bm [T] – vršna vrijednost magnetske indukcije

Koeficijent gubitaka vrtložnih struja kv ovisi o električnoj vodljivosti i gustoći lima.

Iz tog izraza slijedi da je smanjenje debljine lima najučinkovitiji način za smanjenje vrtložnih
struja i gubitaka koje one izazivaju. Primjerice, ako debljinu lima smanjimo na 1/2,
obuhvaćeni magnetski tok Φ smanjit će se na 1/2, a omski otpor na putu kojim se zatvaraju
vrtložne struje će se povećati 2 puta, čime se gubici smanjuju 4 puta.

Gubici zbog vrtložnih struja ovise o magnetskoj indukciji (naponu) i frekvenciji, a ne ovise o
opterećenju (struji) transformatora.

32
Za točno određivanje gubitaka potrebno je materijal laboratorijski ispitati, tj. snimiti krivulju
specifičnih gubitaka. Snimanje krivulje specifičnih gubitaka vrši se pomoću Epsteinova
aparata. Na slici 3.4. dane su krivulje specifičnih gubitaka za tri razne kakvoće
transformatorkih limova.

Slika 3.4. Dijagrami prosječnih specifičnih gubitaka u željeznoj jezgri, za frekvenciju

50 Hz:
a) slabo legiran trafo-lim
b) normalno legiran trafo-lim dobiven toplim valjanjem
c) trafo-lim visoke kakvoće dobiven hladnim valjanjem [2]

Iz krivulje b) vidi se da su specifični gubici za toplovaljani lim, kod indukcije B=1 T i

frekvencije 50 Hz PFe=0.93 W/kg, a iz krivulje c) (hladnovaljani lim) može se očitati da je
PFe=0.48 W/kg, za isti iznos indukcije i istu frekvenciju.

33
3.2. Gubici u bakru

Gubici u bakru sastoje od gubitaka koji nastaju prolaskom struje kroz bakrene namote te
ujedno predstavljaju Jouleovu toplinu. Mijenjaju se s kvadratom struje opterećenja (I 2R – za
jednofazni transformator, 3·I2R – za trofazni transformator). Za određivanje tih gubitaka
izvodi se pokus kratkog spoja.

3.2.1. Pokus kratkog spoja

Osim pokusa praznog hoda, novi transformatori ispituju se u tvorničkim laboratorijama i u

kratkom spoju. Pokus kratkog spoja vrši se tako da se sekundarne stezaljke kratko spoje, a
primarni namot se priključi na sniženi napon prema shemi na slici 3.5..

Slika 3.5. Shema spoja kod pokusa kratkog spoja

Na primarne stezaljke ne smije se priključiti nazivni napon za koji je transformator primarno

građen, jer bi to bio izravan kratki spoj, pa bi temperatura u namotima, zbog velikih struja
kratkog spoja, u vrlo kratkom vremenu toliko porasla da bi izolacija izgorjela te bi moglo doći
do požara i eksplozije transformatora ako zaštita transformatora ne bi pravodobno reagirala i
odvojila transformator od izvora napona.

Zato pri pokusu kratkog spoja treba pomoću regulacijskog transformatora, napon koji dolazi
na stezaljke polako podizati od 0 V na više. Pri tom se promatraju ampermetri i napon se
prestane podizati čim oni pokažu da u namotima teku nazivne struje I 1N i I2N, tj. struje za koje
je transformator građen (taj napon je oko dvadeset puta manji od nazivnog). U tom trenutku
očita se napon koji je pokazao primarno priključeni voltmetar i snaga koju pokazuje vatmetar,
a očitani podaci se zabilježe.

34
Prije pokusa kratkog spoja potrebno je imati podatke o nazivnim strujama I 1N i I2N. Ako se
pokus vrši na novom transformatoru u tvorničkom laboratoriju ti se podaci dobiju od
konstruktora transformatora, a u pogonu se mogu očitati s pločice učvršćene na
transformatoru.

Izmjerene veličine određuju:

 napon kratkog spoja Uk

 gubitke u namotima transformatora PCu

 faktor snage kod kratkog spoja cos φk

Napon kratkog spoja

Napon izmjeren na voltmetru je napon koji se smije narinuti na stezaljke primara kod pokusa
kratkog spoja i naziva se napon kratkog spoja (Uk). Napon kratkog spoja je onaj napon
priključen na primaru kod kojeg će kroz kratko spojeni sekundarni namot poteći nazivna
struja. Ta vrijednost napona je vrlo važna veličina i za računsko određivanje struja pogonskog
kratkog spoja (kratki spoj koji nastaje slučajno ili zbog kvara kada je transformator u pogonu).

Pri pokusu kratkog spoja na sekundarnim stezaljkama nema napona (U 2=0), a to znači da se
ukupni napon Uk priključen primarno potrošio u namotima transformatora.

Napon kratkog spoja Uk, redovito se daje u postocima u odnosu na nazivni napon U 1N, i to
pomoću formule:

Uk
uk   100% (3.9)
U 1N

Kod transformatora, napon kratkog spoja iznosi približno 3-10% kod malih i 10-20% kod
velikih transformatora. S porastom snage transformatora raste i napon kratkog spoja.

Ako u pogonu dođe do kratkog spoja sekundarnog namota, na njemu će napon pasti na nulu
(U2=0). To znači da će se čitav nazivni napon U1N potrošiti u transformatoru i da će se u
sekundaru transformatora proteći vrlo jaka struju kratkog spoja I k. Ta struja kratkog spoja je
višestruko veća od nazivne struje jer je ukupna impedancija transformatora vrlo mala i
predstavlja veliku opasnost za transformator i mrežu. Radi toga mehanička čvrstoća namota

35
transformtora mora biti dimenzionirana tako da su namoti transformatora sposobni izdržati
nastalu struju kratkog spoja u vremenu dok ne proradi odgovarajuća zaštita od kratkog spoja
transformatora.

Struja kratkog spoja jednaka je:

100
Ik  IN  (3.10)
uk

Gubici u namotima transformatora

Snaga izmjerena na vatmetru prilikom pokusa kratkog spoja predstavlja približno gubitke u
bakrenim namotima:

Pk  PCu
(3.11)
Ako je npr. napon kratkog spoja 20 puta manji u odnosu na nazivni napon, magnetski tok će
također biti toliko manji, a kako gubici u željezu rastu, odnosno padaju s kvadratom napona,
odnosno magnetskog toka, to će gubici u željezu biti 202 = 400 puta manji od nazivnih. Kako
oni u normalnom pogonu nisu veliki, mogu se pri pokusu kratkog spoja zanemariti, pa snaga
izmjerena pri pokusu kratkog spoja predstavlja približno gubitke u bakrenim vodovima.

Faktor snage kratkog spoja

Analogno kao kod pokusa praznog hoda, može se pomoću izmjerenih veličina izračunati i
faktor snage kratkog spoja pomoću relacije za snagu kratkog spoja:

Pk  U k  I N  cos  k (3.12)

odnosno:

Pk
cos  k  (3.13)
Uk  I N

Gdje je:
cos φk – faktor snage kratkog spoja
Pk [W] – snaga kratkog spoja
Uk [V] – napon kratkog spoja
IN [A] – nazivna struja

36
3.2.2. Gubici u radnim otporima namota

Zbog omskih otpora primara (R1) i sekundara (R2) stvara se u namotima prilikom prolaženja
struje pad napona koji je u fazi sa strujom. Osim toga zbog omskih otpora namoti se
zagrijavaju i za to troše određenu električnu energiju, što su čisti gubici jer se ta energija u
obliku topline gubi.

Za izradu namota transformatora dolazi u obzir isključivo elektrolitski bakar koji ima
specifičan otpor ρ=0.0175 Ωmm2/m. Namot se može izvesti i od aluminijskih vodiča, ali
transformator s takvim namotom mnogo su veći i skuplji od transformatora istih snaga s
bakrenim namotom.

Omski pad napona u primarnom i sekundarnom namotu iznosi:

U R1  I 1  R1 (3.14)

U R 2  I 2  R2 (3.15)

Gdje je:
UR1(2) [V] – omski pad napona u primarnom (sekundarnom) namotu
I1(2) [A] – primarna (sekundarna) struja
R1(2) [Ω] – omski otpor primarnog (sekundarnog) namota

Prema tome gubici u bakrenim namotima određeni su jednadžbom:

2 2
PCu  PCu1  PCu 2  (U R1  I 1 )  (U R 2  I 2 )  ( I1  R1 )  ( I 2  R2 ) (3.16)

Omski ili radni otpor dobije se mjerenjem u jednoj poziciji regulacijske sklopke. Mjerenje
otpora namotaja transformatora je od specifične važnosti zbog sljedećih razloga: proračun I2R
komponente gubitaka namota, proračun temperature namotaja na kraju ciklusa zagrijavanja,
procjena mogućeg oštećenja. Bez obzira da li se radi o spoju zvijezda ili trokut, mjerenja se
vrše fazu po fazu, a usporedbe se vrše kako bi se odredilo da li se dobiveni rezultati
podudaraju. Ako su sva očitanja međusobno unutar jedne određene granice, tada su ti rezultati
prihvatljivi. Shema mjerne metode je prikazana na slici 3.6.

37
 Slika 3.6. Metoda za mjerenje otpora namotaja energetskog transformatora

Omski, odnosno radni otpor dobije se i iz jednadžbe:

lCu
R (3.17)
S

Gdje je:
R [Ω] – omski otpor namota
ρ [Ωmm2/m] – specifičan otpor bakra pri 20°C
lCu [m] – dužina bakrenih vodiča od kojih je izrađen namot
S [mm2] – presjek vodiča

Porastom temperature u bakrenim namotima, raste i omski (radni) otpor, a time rastu i gubici.
To znači da se gubici u transformatoru koji je duže opterećen biti veći od gubitaka u početku
rada.

U praksi se gubici često izračunavaju u specifičnim vrijednostima, tj. koliko vata se gubi po
1 kg bakrenog namota. To se može izračunati pomoću formula:

PCu
 1.96  10 12   2  W  kod 20°C (3.18)
mCu  kg 

PCu W 
 2.4  10 12   2  kg  kod 75°C (3.19)
mCu  

38
Gdje je:
PCu [W] – gubici u namotu
mCu [kg] – ukupna masa namota
Г [A/m2] – specifično opterećenje bakrenog vodiča

Iz iskustva je poznato da je specifično opterećenje bakrenog vodiča za suhe transformatore

iznosi Г=1.5 – 2 · 106 A/m2 , dok je za uljne transformatore Г=2.5 – 3.5 · 106 A/m2.

Ako omski pad napona i gubici u bakru jednog namota izraze u postocima, dolazi se do
zanimljivog zaključka da je postotak gubitaka u bakrenom namotu jednak postotnom iznosu
omskog pada napona:

PCu1 %  U R1 % ; PCu 2 %  U R 2 %
(3.20)

3.3. Dodatni gubici

Razlika gubitaka tereta i omskih gubitaka u namotima naziva se dodatnim gubicima pri čemu
se omski gubici računaju kao umnožak kvadrata struje i istosmjernog otpora namota
(Pd=Pt - I2R). Kod transformatora dodatni gubici su postotno gledano mali pa je način
računanja nepouzdan budući da se radi o oduzimanju dva velika bliska broja.

Najjednostavnija podjela dodatnih gubitaka je na dodatne gubitke u namotu i izvan namota.

Gubici u namotu se sastoje od gubitaka uslijed skin-efekta i vrtložnih struja, dok se gubici
izvan namota sastoje od gubitaka u svim metalnim dijelovima transformatora kao primjerice
kotao, stezna ploča jarma (steznika), vlačne motke i dr.

Iako malog postotnog iznosa zbog velike nazivne snage transformatora dodatni gubici mogu
biti znatni pa financijski aspekt utroška električne energije nije zanemariv. Osim toga dodatni
gubici mogu uzrokovati pregrijavanja te time ubrzano starenje, odnosno u konačnici i kvar
transformatora ukoliko se o njima ne vodi primjerena pažnja.

Kako zakonom sličnosti dodatni gubici rastu sa sedmom potencijom veličine transformatora
jasno je kako su na velikim jedinicama transformatora dodatni gubici od iznimnog značaja.

39
Procjena dodatnih gubitaka u tvornicama zasad je gotovo isključivo statističkog tipa gdje se
gubici povezuju s nekom od veličina kao što su rasipni tok transformatora, snaga i drugo.

3.3.1. Mjerenje dodatnih gubitaka

Dodatne gubitke u transformatoru je u pravilu nemoguće direktno mjeriti na pojedinim

komponentama. Istraživanja se zato temelje na veličinama koje je moguće mjeriti kao što su
magnetski tok u nekoj komponenti, zagrijavanje pojedine komponente i drugo. Iz tih razloga
su posebno zanimljivi proračuni računalima budući da omogućavaju računanje gubitaka u
nepristupačnim dijelovima transformatora.

Za određivanje dodatnih gubitaka unutar namota, odnosno gubitaka koji su uzrokovani

vrtložnim strujama i skin-efektom postoje razni složeni analitički izrazi, odnosno formule.

Također postoje i približni analitički izrazi za proračun gubitaka u kotlu, vlačnim motkama i
vanjskim paketima jezgre. Danas se ti gubici uglavnom računaju s pomoću FEM-a (metodom
konačnih elemenata) 2D ili 3D. Nažalost ni te najsuvremenije numeričke 3D metode
proračuna ne daju zadovoljavajuće rezultate proračuna ukupnih dodatnih gubitaka tako da
proizvođači uglavnom koriste iskustvene podatke nadopunjene raznovrsnim analitičkim ili
numeričkim proračunima.

Točnost proračuna dodatnih gubitaka nije velika. Problem je nelinearnost čeličnih dijelova,
koju je teško egzaktno modelirati.

Slika 3.7. Raspodjela gubitaka u kotlu računata 2D modelom (lijevo) i 3D modelom (desno)
[8]

40
Kako bi inženjeri i ispitivači došli do dodatnih gubitaka izvan namota, koji ću se detaljnije
razmatrati u nastavku, upotrebljavali su razne metode poput: programa baziranog na metodi
konačnih elemenata koristeći na metalnim dijelovima granični uvjet površinsku impedanciju,
te softverske programe kao što su TRIFOU i FLUX 3D.

3.3.2. Dodatni gubici izvan namota

Dodatni gubici izvan namota nastaju uslijed izmjeničnog magnetskog toka u metalnim
dijelovima transformatora. Najveći metalni dijelovi na kojima nastaje većina gubitaka su
kotao, stezna ploča jarma jezgre i vlačne motke.

Najviše istraženi gubici su oni u kotlu budući da ih je najjednostavnije istraživati, a i

generalno gledajući najvećeg udjela među gubicima izvan namota pa zato i najznačajniji.
Naime kotlu je najlakše prići sa sondama budući da nije spojen na visoki napon, vidljiv je
izvana pa se termovizijom može lako bilježiti zagrijavanja, transformator može raditi i bez
njega pa se razlikom gubitaka može dobiti približna brojka gubitaka u kotlu i slično.

Slika 3.8. Termovizijska mjerenja poklopca kotla (lijevo) i vertikalne stranice kotla (desno)
[13]

Istraživanja, koja su provedena sa ciljem saznanja koliki je utjecaj veličine kotla na ukupne
gubitke, pokazuju kako se odmicanjem stranica kotla smanjuju gubici te kako najviše treba
voditi računa o najvećoj stranici kotla na kojima je većina gubitaka. U analiziranom primjeru
se povećanjem razmaka između namota i kotla prema najdužoj stranici kotla za 5% gubici se
smanjuju sa 2850 W na 2450 W, dok povećanjem razmaka za 10% gubici padaju na 2390 W.
U istom je radu analiziran i utjecaj elektromagnetskog zaslona od bakra. Postavljanjem
bakrenog zaslona od 3 mm, odnosno 5 mm, gubici u kotlu i zaslonu padaju na 1063 W,
odnosno 920 W. Vidljivo je kako se postavljanjem elektromagnestkih zaslona mogu postići

41
znatna smanjenja gubitaka. Zaključuje se kako se povećanjem debljine bakrenog zaslona
ukupni gubici ne smanjuju u jednakoj mjeri pa je potrebno u obzir uzeti i ekonomski aspekt
pri nalaženju optimalne debljine zaslona.

Cilj daljnjih ispitivanja koja su bila provedena bio je analizirati efikasnost zaslanjanja
transformatorskog kotla. Za 500 kVA transformator izračunato je kako se stavljanjem
aluminijskih zaslona ostvaruju znatna smanjenja gubitaka i maksimalnih zagrijavanja, koja su
prema računu u određenim režimima rada bili nedopustivo visoki. Na primjeru trofaznog
peterostupnog 360 MVA transformatora uspoređivani su gubici posebno s magnetskim i
posebno s aluminijskim zaslonima. Izračunati gubici su manji u slučaju magnetskih zaslona.
Dodatno je istraživan utjecaj visine i širine magnetskih zaslona na gubitke. Karakteristika
ovisnosti gubitaka o visini zaslona dana je na slici 3.9.. Iz konstrukcijskih razloga je nažalost
vrlo teško napraviti magnetski zaslon za cijelu širinu transformatora.

Slika 3.9. Ovisnost gubitaka o visini zaslona [5]

Problem gubitaka u vlačnim motkama je malo istraživan. Ustanovilo se kako budući da

vlačne motke sa steznikom tvore vodljivu petlju, ponekad valja koristiti izolaciju kako bi se
prekinuo strujni krug koji može izazvati znatnije gubitke. Rezultati ukazuju kako se gubici
znatno smanjuju izradom vlačnih motki iz nekoliko dijelova. Iz slike 3.10. se vidi da ukoliko
se naprave dva zračna raspora, odnosno vlačna motka se izradi iz tri dijela, gubici padaju za
oko 30%.

42
 Slika 3.10. Ovisnost gubitaka u vlačnim motkama u ovisnosti o broju zračnih raspora [5]
Osim načina nastanka gubitaka u kotlu i vlačnoj motci istraživali su se i gubici u metalnim
pločama uslijed prolaska vodiča protjecanog strujom. Osim što je potrebno paziti da su izvodi
namota dovoljno udaljeni od kotla i ostalih metalnih dijelova transformatora posebnu pažnju
treba obratiti poklopcu. Pri većim iznosima struje potrebno je koristiti umetke od
nemagnetskog materijala koji će smanjiti magnetski tok u poklopcu budući da se povećava
magnetski otpor. Za najveće struje potrebno je dio poklopca kojim prolaze izvodi izraditi od
nemagnetskog materijala odnosno u nekim slučajevima i čitav poklopac.

3.3.3. Dodatni gubici u namotima

Dodatni gubici u namotu nastaju uslijed izmjeničnog magnetskog polja u vodičima. Ovi
gubici čine većinu dodatnih gubitaka pa su stoga posebno važni. Raspored dodatnih gubitaka
u namotu je također od posebnog značaja budući da svako zagrijavanje direktno utječe na
ubrzano starenje izolacije odnosno životni vijek transformatora. Gubitke uslijed vrtložnih
struja moguće je smanjiti tako da se smanje dimenzije vodiča, ipak treba uzeti u obzir kako s
time rastu gubici u radnim otporima namota pa je potrebno naći optimalni presjek. Kako bi se
zadovoljio taj uvjet koristi se transponirani vodič (slika 3.11.) koji se sastoji od više vodiča
manjeg presjeka.

43
 Slika 3.11. Profilni vodič (lijevo) i transponirani vodič (desno)

Zbog različitih putanja kojim idu vodiči dolazi do razlike napona krajeva vodiča koji uzrokuje
struje izjednačenja. Budući da je otpor vodiča malen već mali iznosi napona mogu uzrokovati
struje relativno velikih iznosa, a time i znatne gubitke. Transponirani vodiči stoga u svakom
zavoju barem jednom zamijene međusobno sva mjesta u vodiču. Ukoliko se koristi više
paralelnih transponiranih vodiča treba se voditi računa da se i između njih mogu javiti struje
izjednačenja pa je potrebno predvidjeti jedan ili više prepleta, odnosno zamijene mjesta
vodiča.

Međutim, zbog toga što vodičima teče izmjenična struja pojavljuju se još jedan efekt tzv.
skin-efekt. Taj efekt je veći što je frekvencija struje veća. To konkretno znači da struja
frekvencije 0 Hz (istosmjerne struje) teče jednoliko cijelim presjekom vodiča. Međutim, kako
se frekvencija povećava, struja bliže središtu vodiča postaje sve manja te počinje teći sve bliže
površini vodiča, što ima za posljedicu da se smanjuje korisni presjek vodiča i povećava otpor
vodiča, odnosno gubici.

Na raspodjelu struja unutar vodiča ne utječe samo struja tog vodiča, odnosno magnetsko polje
koje ona stvara. Potrebno je uzeti u obzir i da struje susjednih namota isto tako sudjeluju u
stvaranju magnetskog toka. Stoga će trebati analizirati ponašanje kompletnog namota. Utjecaj
susjednih namota zove se proximity-efekt. S obzirom da za veličinu proximity-efekta nije
bitna samo frekvencija struje nego i izvedba namota, ne postoji niti približna jednadžba za

44
proračun efektivnog otpora. Uz pažljivo slaganje namota može se donekle poništiti utjecaj
susjednih namota. Tada možemo smatrati da otpor namota povećava jedino skin-efekt.

45
4. MJERE ZA SMANJENJE GUBITAKA

Mjere smanjenja gubitaka ovise od transformatora do transformatora. Kako bi se smanjili

gubici u željeznoj jezgri transformatora jezgra transformatora radi se od posebnih legura
željeza sa što užom petljom histereze, a ujedno i visokom točkom zasićenja. Da bi se smanjio
utjecaj vrtložnih struja, koji uzrokuju znatne gubitke, jezgru sastavljamo od limova debljine
0.23 do 0.35 mm, međusobno izoliranih lakom. Time se povećava omski otpor na putu kojim
se zatvaraju vrtložne struje, te se njihov iznos smanjuje. Pored slaganja jezgre od međusobno
izoliranih limova, gubici zbog vrtložnih struja dodatno se smanjuju povećavanjem električnog
otpora željeza dodavanjem silicija oko 3%.

S porastom snage transformatora paralelno rastu i dodatni gubici. Kod transformatora srednjih
snaga koriste se mjere za smanjenje dodatnih gubitaka radi optimiranja iznosa gubitaka i
utroška materijala. Kod velikih transformatora je praktički uvijek neophodna neka od
konstrukcijskih mjera za smanjenje dodatnih gubitaka, jer oni postaju i parametar koji utječe
na pouzdanost rada transformatora. Naime, njihova lokalna koncentracija može biti tako
velika da bi nastala mjestimična pregrijavanja krute izolacije i ulja ako se ne bi poduzele te
mjere. Najčešće mjere za smanjenje dodatnih gubitaka su sljedeće:

1. Smanjenje dimenzija vodiča namota kako bi se smanjile vrtložne struje rasipnog

magnetskog polja namota.
2. Preplitanje paralela namota radi smanjenja struja izjednačenja.
3. Primjena transponiranog vodiča za namote, čime se efikasno rješava točka 1. i 2.
4. Elektromagnetsko zaslanjanje metalnih elemenata (najčešće je to kotao
transformatora) radi udaljavanja (reflektiranja) magnetskog toka od tih elemenata. U
tu svrhu se koriste aluminijske ili bakrene ploče odgovarajućih dimenzija.
5. Magnetsko zaslanjanja metalnih elemenata (kotla, steznika jezgre) kojim se
magnetski tok koji bi se zatvorio kroz te elemente usmjerava u zaslon. Magnetski
zaslon se uglavnom radi od paketa transformatorskog lima, kojima se adekvatno
prekriva površina koja se želi zaštititi (magnetsko šantiranje).
6. Udaljavanje vodiča od metalnih dijelova. Time se više djeluje na sprečavanje
lokalnog pregrijavanja, nego što se smanjuje sam iznos dodatnih gubitaka.
7. Upotreba nemagnetskog čelika, umjesto magnetskog, u blizini velikih struja. Ta se
mjera tipično koristi na poklopcu kotla oko provodnika za velike struje.

46
Izbor mjera za smanjenje gubitaka nije jednostavan jer ovisi o mnogim faktorima kao što su
snaga, rasipni tok, nazivna struja i drugi.

5. ZAKLJUČAK

Gubici u transformatoru istražuju se već dugi niz godina. Gubici u namotu su relativno dobro
istraženi i objašnjeni, kao i mjere za njihovo smanjenje. Od dodatnih gubitaka van namota
najbolje su istraženi oni u kotlu, iako i tu ostaje još mnogo prostora za istraživanje i
optimizaciju zaslona i mogućnost primjene nemagnetskih materijala. Druga komponenta sa
znatnim gubicima je steznik koji je malo istražen u literaturi pa ostaje mnogo prostora za
istraživanje, a i moguće smanjenje gubitaka.

Može se očekivati da će se u budućnosti razlike u cijeni pojedinih materijala mijenjati, a time

i povećavati mogućnosti primjene istih pa će se proračuni aktualizirati kako bi se vidjela
isplativost mijenjanja konstrukcije. Također je moguće kako će zahtjevi za nižim razinama
buke donijeti neke promjene u konstrukciji pojedinih dijelovima transformatora te će time
otvoriti i nove mogućnosti za smanjenje gubitaka ili stvoriti potrebu za smanjenjem gubitaka
u komponentama kako ne bi došlo do pregrijavanja.

Cilj dosadašnjih istraživanja je velikim dijelom bio u pronalaženju novih metoda kako bi se
pojedini problemi brže i lakše riješili. Razvojem sve jačih računala, boljih programa i širim
korištenjem metoda kao što su površinska impedancija proračuni postaju sve brži. Može se
očekivati kako će se u takvim uvjetima sve veći broj radova fokusirati na lokalizaciju
gubitaka i mjere smanjenja gubitaka. Ukoliko se taj trend ubrzanja proračuna nastavi mogli bi
se stvoriti preduvjeti uvođenju proračuna u fazu projektiranja, a time bi se bolje mogli
predvidjeti gubici, kritična mjesta kao i optimizirati pojedine dijelove.

47
6. LITERATURA

[1] Anton Dolenc, dr.: „Transformatori I. i II. dio“, Sveučilište u Zagrebu – elektrotehnički
fakultet, Zagreb, 1991.

[2] Josip Jureković, dipl. ing.: „Električni strojevi“, Školska knjiga, Zagreb, 1976.

[3] L. M. Piotrovskij: „Električni strojevi“, Tehnička knjiga, Zagreb, 1974.

[4] T. Kelemen: „Transformatori“, skripta, Zagreb, 1990.

[5] Z. Valković: „Analiza efikasnosti zaslanjanja transformatorskog kotla“, Elektrotenika, br.

1, Zagreb, 1976.

[6] Ž. Janić, Z. Valković: „Optimisation of Transformer Tank Shields“, XII International

Symposium on Electromagnetic Fields in Mechatronics, Electrical and Electronic Engineering
ISEF 2005, Bainona, 2005.

[7] Z. Valković: „Analiza dodatnih gubitaka u namotu i kratkospojnih sila kod velikih
transformatora, IX stručno savjetovanje

[8] Žarko Janić, dipl.ing., Zvonimir Valković, dipl.ing.: „3D modeliranje elektromagnetskog
polja - doprinos u istraživanju dodatnih gubitaka transformatora“, 7. savjetovanje HRO
CIGRÉ, Cavtat, 6. - 10. studenog 2005., s Interneta,
http://bib.irb.hr/datoteka/230036.A2-05.pdf,
11.05.2013.

[9] Zdenko Godec: „Upravljanje hlađenjem uljnih energetskih transformatora“, 9.

savjetovanje HRO CIGRÉ, Cavtat, 8. - 12. studenoga 2009., s Interneta,
http://bib.irb.hr/datoteka/401670.Godec-A2-05.pdf,
11.05.2013.

48
[10] Ivan Sitar: „Distributivni uljni transformatori prema normi EN 50464“, 1. savjetovanje
CIRED, Šibenik, 18. - 21. svibnja 2008., s Interneta,
http://www.ho-cired.hr/referati/SO1-05.pdf,
13.05.2013.

[11] Davor Petranović: „Izbor transformatora za vjetroelektrane“, 3. (9.) savjetovanje CIRED,

Sveti Martin na Muri, 13. - 16. svibnja 2012., s Interneta,
http://www.ho-cired.hr/3savjetovanje/SO1-07.pdf,
28.05.2013.

[12] Fakultet elektrotehnike i računalstva Zagreb, „Osnovna teorija transformatora“, s

Interneta,
http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/TESIT_2012_2013_Transformatori.pdf,
11.05.2013.

[13] Fakultet elektrotehnike i računarstva Zagreb, „Rasipno magnetsko polje i dodatni

gubici“, s Interneta,
http://www.fer.unizg.hr/_download/repository/Rasipno_polje.PDF,
17.05.2013.

[14] Elektrotehnički fakultet sveučilišta J.J.Strossmayera u Osijeku, „Transformatori i

električni strojevi“, s Interneta,
http://www.etfos.unios.hr/upload/OBAVIJESTI/obavijesti_strucni/222TERS1.pdf,
17.05.2013.

49