TVN Predavanja - Cijela Dopunjena v3 1

Sveuilite u Zagrebu
Fakultet elektrotehnike i raunarstva

Zavod za visoki napon i energetiku
Tehnika visokog napona
Zagreb, oujak 2016.

Sveuilite u Zagrebu
Fakultet elektrotehnike I raunarastva
Zavod za visoki napon I energetiku.
TEHNIKA VISOKOG NAPONA
Tehnika visokog napona
2010. 2016. FER ZVNE

Izdanje oujak 2016.
Prof. dr .sc. Ivo Uglei

Izv. prof. .dr. sc. Viktor Milardi
Dr. sc. Boko Mileevi
Dr.sc. Boidar Filipovi-Gri
Ovaj nastavni materijal slui kao dopuna predavanjima iz kolegija Tehnika visokog
napona. Namijenjen je studentima koji sluaju ovaj kolegij kako bi upotpunili svoje
znanje i lake se pripremili za ispite.
Sve primjedbe na ovaj nastavni materijal postavite na forum predmeta na slubenoj

Moodle mrenoj stranici.
stranica i
Sveuilite u Zagrebu
Fakultet elektrotehnike i raunarastva
Zavod za visoki napon i energetiku.
Sadraj
SADRAJ
SADRAJ ...................................................................................................................................... II
1. UVOD ...................................................................................................................................1-1
1.1 PRIMJENA VISOKOG NAPONA U PROIZVODNJI I PRIJENOSU ELEKTRINE ENERGIJE................... 1-1
1.2 NAPONSKA NAPREZANJA ........................................................................................................... 1-4
1.3 ISPITNI NAPONI .......................................................................................................................... 1-5
1.3.1 Ispitivanje naponima nazivne frekvencije ......................................................................... 1-5
1.3.2 Ispitivanje atmosferskim udarnim prenaponima ............................................................... 1-5
1.3.3 Ispitivanje sklopnim udarnim prenaponima ...................................................................... 1-5
1.3.4 Istosmjerni naponi ............................................................................................................. 1-5
1.3.5 Ispitivanje naponima vrlo niske frekvencije...................................................................... 1-6
2. PROIZVODNJA I MJERENJE VISOKOG IZMJENINOG NAPONA............................2-1
2.1 PROIZVODNJA VISOKOG IZMJENINOG NAPONA ....................................................................... 2-1
2.1.1 Karakteristine veliine ..................................................................................................... 2-1
2.1.2 Ispitni transformatori ......................................................................................................... 2-1
2.2 MJERENJE VISOKOG IZMJENINOG NAPONA U POSTROJENJIMA ................................................ 2-3
2.2.1 Naponski transformatori .................................................................................................... 2-3
2.3 MJERENJE IZMJENINOG NAPONA U VISOKONAPOSKOM LABORATORIJU .................................. 2-5
2.3.1 Naponski djelitelji ............................................................................................................. 2-5
2.3.2 Mjerenje visokog izmjeninog napona pomou poznate impedancije i ampermetra ........ 2-7
2.3.3 Kuglasta iskrita ................................................................................................................ 2-8
3. ELEKTRINO POLJE .........................................................................................................3-1

3.1 JAKOST ELEKTRINOG POLJA E ............................................................................................... 3-1

3.2 VEKTOR ELEKTRINOG POMAKA D ......................................................................................... 3-3
3.3 PRIMJERI ELEKTRINOG POLJA U TEHNICI VISOKOG NAPONA ................................................... 3-4
3.3.1 Paralelne ploe .................................................................................................................. 3-4
3.3.2 Koaksijalni (suosni) cilindri .............................................................................................. 3-6
3.3.3 Koncentrine kugle............................................................................................................ 3-8
3.3.4 Coulombov zakon.............................................................................................................. 3-9
3.3.5 Prostorni naboj .................................................................................................................. 3-9
3.4 MATERIJAL U ELEKTRINOM POLJU ........................................................................................ 3-11
3.4.1 Dielektrini gubici ........................................................................................................... 3-11
3.4.2 Zakon loma silnica na granici dvaju dielektrika .............................................................. 3-13
3.4.3 Slojeviti dielektrici .......................................................................................................... 3-13
3.5 NUMERIKI PRORAUNI ELEKTRINIH POLJA ......................................................................... 3-16
3.5.1 Metoda konanih diferencijala ........................................................................................ 3-16
3.5.2 Metoda nadomjesnog naboja ........................................................................................... 3-21
3.5.3 Grafike metode odreivanja polja ................................................................................. 3-24
4. RAD POD NAPONOM ........................................................................................................4-1
4.1 RAD POD NAPONOM U SVIJETU ........................................................................................ 4-2
4.2 RASPODJELA POTENCIJALA NA IZOLATORSKOM LANCU ........................................................... 4-2
5. PLINOVITI DIELEKTRICI .................................................................................................5-1
5.1 UZDUH ....................................................................................................................................... 5-1
5.2 DRUGI PLINOVITI DIELEKTRICI .................................................................................................. 5-1
5.2.1 Elektropozitivni i elektronegativni plinovi ........................................................................ 5-1
5.3 KORONA .................................................................................................................................... 5-1
stranica ii
Sveuilite u Zagrebu
Sadraj
5.3.1 Razina nastanka korone ..................................................................................................... 5-3

5.3.2 Proraun gubitaka uzrokovanih koronom ......................................................................... 5-4
6. IZBIJANJE U PLINU ...........................................................................................................6-1
6.1 IONIZACIJA U PLINU ................................................................................................................... 6-1
6.1.1 Ionizacija molekula ........................................................................................................... 6-1
6.1.2 Pobuivanje molekula ....................................................................................................... 6-2
6.1.3 Termika ionizacija ........................................................................................................... 6-2
6.2 IONIZACIJA S POVRINE ELEKTRODE ......................................................................................... 6-3
6.2.1 Povrinska ionizacija ......................................................................................................... 6-3
6.2.2 Povrinska udarna ionizacija s katode ............................................................................... 6-3
6.2.3 Povrinska fotoionizacija................................................................................................... 6-3
6.2.4 Termika emisija ............................................................................................................... 6-3
6.2.5 Autoelektronska emisija .................................................................................................... 6-4
6.3 NEGATIVNI ION .......................................................................................................................... 6-4
6.4 REKOMBINACIJA ........................................................................................................................ 6-4
6.4.1 Rekombinacija elektrona s pozitivnim ionom ................................................................... 6-4
6.4.2 Rekombinacija jednog pozitivnog i jednog negativnog iona ............................................ 6-4
6.5 SAMOSTALNO I NESAMOSTALNO IZBIJANJE U PLINOVIMA ........................................................ 6-4
6.5.1 Duljina slobodnog puta ..................................................................................................... 6-5
6.5.2 Koeficijent udarne ionizacije ............................................................................................. 6-6
6.5.3 Elektronska lavina ............................................................................................................. 6-8
6.5.4 Samostalno izbijanje u plinu ............................................................................................. 6-8
6.6 ELEKTRINI LUK ........................................................................................................................ 6-9
6.6.1 Gaenje luka .................................................................................................................... 6-12
7. KRUTI DIELEKTRICI ........................................................................................................7-1
7.1 PROBOJ U KRUTIM DIELEKTRICIMA ........................................................................................... 7-1
7.1.1 Toplinski proboj ................................................................................................................ 7-1
7.1.2 Unutarnja parcijalna izbijanja............................................................................................ 7-7
7.1.3 isto elektrini proboj ..................................................................................................... 7-10
7.1.4 Mehaniki proboj ............................................................................................................ 7-11
8. TEKUI DIELEKTRICI ......................................................................................................8-1
8.1 SPECIFINA VODLJIVOST ........................................................................................................... 8-1
8.2 DIELEKTRINI GUBICI ................................................................................................................ 8-1
8.3 PROBOJNA VRSTOA ............................................................................................................... 8-2
9. PROBOJ U HOMOGENOM POLJU ...................................................................................9-1
9.1 STREAMER - TEORIJA KANALA .................................................................................................. 9-3
9.2 VRIJEME PROBOJA ..................................................................................................................... 9-4
9.3 RELATIVNA GUSTOA PLINA ..................................................................................................... 9-5
10. PROBOJ U PLINU PRI NEHOMOGENOM ELEKTRINOM POLJU ......................10-1
10.1 FAKTOR HOMOGENOSTI POLJA ............................................................................................... 10-1
10.1.1 Faktor homogenosti cilindrinog kondenzatora .............................................................. 10-1
10.2 PROBOJ U NEHOMOGENOM POLJU ........................................................................................... 10-2
10.2.1 Poetna jakost elektrinog polja koaksijalnog cilindra ................................................... 10-3
10.2.2 Probojni napon u slabo nehomogenim poljima ............................................................... 10-5
10.2.3 Jako nehomogena polja ................................................................................................... 10-6
10.2.4 Utjecaj vlanosti na probojni napon ................................................................................ 10-8
11. PROIZVODNJA VISOKOG ISTOSMJERNOG NAPONA ..........................................11-1
11.1 KARAKTERISTINE VELIINE .................................................................................................. 11-1
stranica iii
Sveuilite u Zagrebu
Sadraj
11.2 VIESTRUKI ISTOSMJERNI NAPON............................................................................................ 11-1

11.3 ELEKTROSTATSKI GENERATOR ................................................................................................ 11-2
12. UDARNI NAPON...........................................................................................................12-3
12.1 KARAKTERISTINE VELIINE .................................................................................................. 12-3
12.2 PROIZVODNJA UDARNIH NAPONA ............................................................................................ 12-4
13. TESLIN TRANSFORMATOR .......................................................................................13-1
14. PRENAPONI ..................................................................................................................14-1
14.1 KLASIFIKACIJA PREMA IEC 71-1 /1/ ........................................................................................ 14-1
14.2 SVOJSTVA PRENAPONA ............................................................................................................ 14-2
14.3 KOORDINACIJA IZOLACIJE POVIJESNI RAZVOJ ...................................................................... 14-3
14.4 KLASINA METODA KOORDINACIJE IZOLACIJE ........................................................................ 14-4
14.4.1 Koeficijent koordinacije izolacije.................................................................................... 14-6
14.5 DIMENZIONIRANJE IZOLACIJE PRIMJENOM STATISTIKO-MATEMATIKIH METODA ............... 14-6
14.5.1 Sluajna priroda prenapona ............................................................................................. 14-6
14.5.2 Sluajna priroda otpornosti izolacije ............................................................................... 14-7
14.5.3 Dimenzioniranje izolacije s obzirom na prenapone ........................................................ 14-8
14.6 PRIVREMENI PRENAPONI ......................................................................................................... 14-9
14.6.1 Ferrantijev efekt .............................................................................................................. 14-9
14.6.2 Ferorezonancija ............................................................................................................. 14-10
14.6.3 Prenaponi uslijed kvarova ............................................................................................. 14-10
14.7 SKLOPNI PRENAPONI.............................................................................................................. 14-12
14.7.1 Uklapanje neoptereenog dalekovoda ........................................................................... 14-12
14.7.2 Isklapanje malih kapacitivnih struja .............................................................................. 14-13
14.7.3 Isklapanje malih induktivnih struja ............................................................................... 14-14
14.7.4 Prenaponi kod isklapanja kvarova ................................................................................. 14-15
14.7.5 Povratni napon s dvije frekvencije ................................................................................ 14-16
14.8 ATMOSFERSKI PRENAPONI..................................................................................................... 14-17
14.8.1 Mehanizmi nastanka groma ........................................................................................... 14-18
14.8.2 Energija groma .............................................................................................................. 14-20
14.8.3 Parametri struje groma .................................................................................................. 14-20
14.8.4 Strmine struje groma ..................................................................................................... 14-22
14.8.5 Gustoa udara groma ..................................................................................................... 14-23
14.8.6 Broj udara groma u dalekovode .................................................................................... 14-23
14.8.7 Elektrogeometrijski model gromobranske zatite ......................................................... 14-24
14.9 SUSTAV ZA PRAENJE ATMOSFERSKIH PRANJENJA ............................................................. 14-28
14.9.1 Sustav za lociranje udara munja LINET........................................................................ 14-29
14.10 VRLO BRZI PRENAPONI ....................................................................................................... 14-32
14.10.1 Povratni preskoci kod isklapanja rastavljaa ............................................................. 14-33
14.10.2 Tranzijentni porast potencijala oklopa ...................................................................... 14-35
14.11 ODVODNICI PRENAPONA.................................................................................................... 14-37
14.11.1 Princip djelovanja ...................................................................................................... 14-37
14.11.2 Zatitna zona.............................................................................................................. 14-37
14.11.3 Metal oksidni odvodnici ............................................................................................ 14-39
14.11.4 Izbor MO odvodnika kod ugradnje u distributivne mree......................................... 14-41
14.11.5 Izbor MO odvodnika za prijenosne mree ............................................................... 14-44
14.12 PUTNI VALOVI.................................................................................................................... 14-45
14.12.1 Valna jednadba putnih valova elektrinog voda ...................................................... 14-45
14.12.2 Refleksije i lomovi putnih valova.............................................................................. 14-48
14.12.3 Prolazna struja (Petersenovo pravilo) ........................................................................ 14-50
14.12.4 Oblici valova u proraunima ..................................................................................... 14-51
14.12.5 Vodovi koji se ravaju ............................................................................................... 14-51
14.12.6 Putni valovi u TS ....................................................................................................... 14-52
stranica iv
Sveuilite u Zagrebu
14.12.7 Viestruke refleksije .................................................................................................. 14-54
Ukupni broj stranica: 166
stranica v
Sveuilite u Zagrebu
Uvod
1. UVOD
1.1 PRIMJENA VISOKOG NAPONA U PROIZVODNJI I PRIJENOSU

ELEKTRINE ENERGIJE
Danas visoki naponi nalaze primjenu u elektroenergetskim sustavima, industrijskoj proizvodnji

i laboratorijskim istraivanjima. Neke od tih primjena kljune su u svakodnevnom ivotu do te mjere da
bez njih ne bi bilo mogue odravanje moderne civilizacije.
Mogue prednosti opskrbe elektrinom energijom potroaa zajednikim sustavom proizvodnje su
prepoznate nedugo nakon razvoja dinama, obino poznatog kao generator.
Prva javna elektrana je putena u pogon 1882. god. u Londonu (Holborn). Ubrzo je broj drugih javnih
elektrana u ostalim razvijenim zemljama rastao. Prvobitni proizvodni sustavi su proizvodili izravno struju
niskog napona, ali njihov pogon je bio ogranien na mali prostor i koristili su se uglavnom za elektrinu
rasvjetu. Ogranienja istosmjernog prijenosa niskog napona su postala odmah uoljiva. Godine 1890.
razvoj izmjeninog generatora i transformatora je bio usavren do te mjere da je opskrba izmjeninim
naponom postala uobiajena, istiskujui raniji istosmjerni prijenosni sustav. Prva vanija elektrana
izmjeninog napona je putena u pogon 1890. god. u Deptford-u, opskrbljujui energijom sredite
Londona koje je bilo udaljeno preko 28 milja naponom 10 kV. Od najranijih dana elektrifikacije poznato
je da se ekonomina cijena izgradnje prijenosne mree moe postii poveanom povezanou proizvodnje
i potronje u integrirani sustav.
Nadalje je uz potencijalni razvoj hidroelektrana prepoznata i potreba za prijenosom na velike udaljenosti
do sredita konzuma.
Prijenos energije velikim sustavima, bilo da je rije o povezivanju velikih sustava ili o prijenosu velike
snage, navelo je inenjere na razmiljanje o visokonaponskim sustavima. Slika 1.1 prikazuje kronoloki
instalaciju nekih prijenosnih sustava izmjeninog napona do kraja prethodnog stoljea.
Elektrina snaga (P) preneena nadzemnim vodom izmjeninog napona poveava se s kvadratom
pogonskog napona. Nadalje za prijenosni vod karakteristine impedancije ZL (250 ) i pogonskog
napona U, mogua preneena snaga je priblino P = U2/ZL, to za nadzemne vodove izmjeninog napona
daje sljedee rezultate:
Tablica 1.1 Naponske razine i prijenosne moi (snage) nadzemnih vodova izmjeninog napona
U (kV) 400 700 1000 1200 1500
P (MW) 640 2000 3500 5800 9000
Naglo poveanje naponske razine prijenosnog sustava u prethodnom stoljeu je rezultat poveane
potranje za elektrinom energijom, a to je povezano s razvojem velikih hidroelektrana na mjestima koja
su daleko od industrijskih sredita i potrebom za prijenosom energije na velike udaljenosti do sredita
potronje. Ipak, "zeleni" su nametnuli ogranienja na prijenosni sustav i to je rezultiralo boljom
iskoristivou postojeih prijenosnih sustava. To je utjecalo na razvoj fleksibilnih prijenosnih sustava
izmjeninog napona (engl. FACTS flexible ac transmission systems) koji su zasnovani na novom
razvoju visokonaponskih elektronikih ureaja. Kao primjeri ovih FACTS sustava su tiristorski upravljani
serijski kondenzatori (STATCOMS). FACTS ureaji poboljavaju korisnost prijenosnog sustava
poveavajui sposobnost prijenosa energije.
stranica 1-1
Sveuilite u Zagrebu
Uvod
800
700
600
Izmjenini napon
500
400
300
200
100
0
1890. 1907. 1912. 1926. 1936. 1952. 1959. 1965. 2003.
Godina izgradnje
Slika 1.1 Vremenski nastanak vanijih izmjeninih prijenosnih sustava
Tablica 1.2 Vaniji izmjenini prijenosni sustavi

Godina izgradnje Napon (kV) Poloaj
1890. 10 Deptford
1907. 50 Stadtwerke Munchen
1912. 110 Lauchhammer Riesa (Njemaka)
1926. 220 N. Pennsylvania
1936. 287 Boulder Dam
1952. 380 Harspranget Hallsberg
1959. 525 USSR
1965. 735 Manicouagan Montreal (Kanada)
1985. 1200 Ekibastuz Manicouagan (USSR)
2003 . 500 Three Gorges (Kina)
Unato tome to se veina elektrine energije prenosi prijenosnim sustavom izmjeninog napona,
visokonaponski istosmjerni prijenos (engl. high voltage direct current - HVDC) nadzemnim vodovima i
podmorskim kabelima, omoguuje povezivanje dva razliita sustava. HVDC takoer omoguuje tehniki
i ekonomski prihvatljivo rjeenje za meupovezivanje asinkronih izmjeninih sustava i za prijenos
energije dugim kabelima.
U tablici 1.3 su ukratko dati, poredani po datumima, vaniji istosmjerni prijenosi. Slika 1.2 prikazuje
grafiku ilustraciju porasta naponske razine HVDC-a. Kao to se vidi sa Slike 1.2, prevladavajui
istosmjerni napon za nadzemne vodove je 500 kV.
600
550
Istosmjerni napon (kV)
500
450
400
350
300
250
200
150
100
1954 1958 1962 1966 1970 1974 1978 1982 1986 1990 1994 1998 2002
Godina izgradnje
Slika 1.2 Vremenski nastanak vanijih istosmjernih prijenosnih sustava
stranica 1-2
Sveuilite u Zagrebu
Uvod
Tablica 1.3 Vaniji istosmjerni prijenosni sustavi

DC
Snaga Vod ili kabel
Naziv God. Napon Poloaj
(MW) duina (km)
(kV)
Gottland 1 1954 20 100 96 vadska
English Channel 1961 160 100 64 Engleska-Francuska
Pacific Intertie 1970 1440 400 1362 SAD
Nelson River 1 1972 1620 450 892 Kanada
Eel River 1972 320 2*80
Cabora Bassa 1978 1920 533 1414 Mozambik-Juna Afrika
1978 900 250 930
Nelson River 2 Kanada
1985 1800 500
Chateauguay 1984 1000 2*400
1984 200 300 785
Itaipu 1 1985 1575 Brazil
1986 2383 600
Intermountain 1986 1920 500 784 SAD
Cross Channel 1986 2000 2* 270 72 Engleska-Francuska
Itaipu 2 1987 3150 600 805
Gezhouba- 1989 600 500 1000 Brazil
Shangai 1990 1200 500
Fenno-Skan 1989 500 400 200 Finska-vedska
Rihand-Delhi 1991 1500 500 910
Hydro Quebec-New
1990 2000 450 1500 Kanada-SAD
England
Baltic cable 1994 600 450 250 vedska-Njemaka
Tian Guang 2000 1800 500 960
Kina
Three Gorges 2002 3000 500
Velika prednost istosmjernog prijenosa je mogunost prijenosa velikih koliina elektrine energije preko
velikih udaljenosti s niim trokovima i gubicima od izmjeninog prijenosa. Gubici iznose oko 3 % na
1000 km.
U brojnim primjenama se zbog svojih prednosti koristi istosmjerni prijenos:
podmorski kabeli - veliki kapaciteti uzrokuju dodatne gubitke pri izmjeninom prijenosu (npr.
250 km - Baltic Cable izmeu vedske i Njemake),
poveanje kapaciteta prijenosa postojee mree u sluajevima kada je preskupa ili komplicirana
ugradnja dodatnih vodia,
povezivanje izmjeninih prijenosnih sustava koji nisu sinkronizirani (npr. 50 Hz-60 Hz),
smanjenje dimenzija stupa i broja prijenosnih vodia za odreenu prijenosnu mo voda
(Slika 1.3),
smanjenje trokova izgradnje trase prijenosnog voda (manje vodia manje dimenzije),
prijenos energije do potroaa preko velikih udaljenosti,
poveanje stabilnosti izmjeninih sustava meusobnim povezivanjem.
Dugi podmorski kabeli imaju velik kapacitet, koji ima minimalan utjecaj kada se radi o istosmjernom
prijenosu. Kabeli koji koriste izmjenini napon imaju dodatne gubitke snage zbog toga to struja puni i
prazni kapacitete kabela. Dodatni gubici su dielektrini gubici.
Istosmjernim prijenosom moe se prenijeti vie snage po vodiu zbog toga to je za odreenu snagu
potreban istosmjerni napon nieg iznosa od vrne vrijednosti izmjeninog napona.
stranica 1-3
Sveuilite u Zagrebu
Uvod
Slika 1.3 Konstrukcija stupa prijenosnog voda za istosmjerni i izmjenini prijenos 2000 MW
Jedan od nedostataka istosmjernog prijenosa je visoka cijena visokonaponskih elektronikih ureaja. Pri
manjim udaljenostima gubici koji nastaju u takvim ureajima su vei od gubitaka koji nastaju u
izmjeninom prijenosu, a cijena se ne moe nadoknaditi manjim trokovima izgradnje trase voda. Zbog
toga se istosmjerni prijenos koristi najee pri prijenosu velikih snaga preko velikih udaljenosti i za
povezivanje dva razliita izmjenina sustava.
1.2 NAPONSKA NAPREZANJA
Nazivni pogonski napon ne predstavlja opasnost za izolaciju rasklopnog postrojenja i jedino u

posebnim prilikama, npr. u zagaenim uvjetima, bi pogonski napon mogao otetiti vanjsku izolaciju
postrojenja. Ipak, pogonski napon odreuje dimenzije izolacije koja formira dio opreme za proizvodnju,
prijenos i distribuciju. Naponska naprezanja izolacije u elektroenergetskom sustavu nastaju zbog razliitih
prenapona. Podrijetlom oni mogu biti vanjski i unutarnji. Vanjski prenaponi su povezani s atmosferskim
pranjenjem i ne ovise o pogonskom naponu. Zato se veliina naponskih naprezanja uzrokovanih
munjama smanjuje s poveanjem pogonskog napona. Unutarnji prenaponi se generiraju promjenama
pogonskih uvjeta sustava kao npr. kod sklopnih operacija, kvarova u sustavu, oscilacija tereta ili
proizvodnje.
Njihova amplituda ovisi o nazivnom naponu, mjestu koje dovodi do promjene pogonskih uvjeta,
sloenosti sustava itd. Budui da su promjene pogonskih uvjeta obino povezane sa sklopnim
operacijama, ti prenaponi su openito nazivaju sklopni prenaponi.
Pri dimenzioniranju izolacije sustava postoje dva specifina podruja:
(i) odreivanje naponskih naprezanja koje izolacija mora izdrati, i

(ii) odreivanje odziva izolacije kada je izloena tim naponskim naprezanjima.
stranica 1-4
Sveuilite u Zagrebu
Uvod
Ravnotea izmeu elektrinih naprezanja izolacije i dielektrine vrstoe izolacije ini okosnicu
koordinacije izolacije.
1.3 ISPITNI NAPONI
Oprema u rasklopnom postrojenju mora podnijeti ne samo nazivni napon i njemu odgovarajui
doputeni najvii napon u pojedinom postrojenju, ve takoer i prenapone. Prema tome neophodno je
ispitivanje opreme visokim naponima prije postavljanja i prije izgradnje postrojenja. Amplituda i vrsta
ispitnih napona varira s nazivnim naponom pojedinih ureaja. Standardne metode mjerenja visokih
napona i osnovne metode koje se primjenjuju za sve vrste ureaja za izmjenine napone, istosmjerne
napone, sklopne prenapone, atmosferske prenapone su date ovisno o nacionalnim i meunacionalnim
standardima.
1.3.1 Ispitivanje naponima nazivne frekvencije
Sposobnost izolacije predviene za ugradnju u sustave do 300 kV da izdri sklopne prenapone

se odreuje tako da se na nju narine napon nazivne frekvencije (50 Hz ili 60 Hz) u vremenu od 1 minute.
Ispitni napon se postavlja na razinu viu od oekivanog radnog napona s ciljem oponaanja naprezanja
izolacije koje e se vjerojatno pojavljivati u duem razdoblju. Za izolaciju unutarnje opreme, ispitivanje
ispitnim naponima se provodi samo u suhim uvjetima. Za vanjsku opremu ispitivanje se provodi pri
kinim uvjetima koji su propisani odgovarajuim standardima.
1.3.2 Ispitivanje atmosferskim udarnim prenaponima
Udar munje u prijenosni vod uzrokuje strme prenapone na vodu i irenje putnog vala du voda
te moe otetiti izolaciju postrojenja. Amplituda tih prenapona moe dosei nekoliko tisua kilovolti,
ovisno o razini izolacije. Iscrpna mjerenja i veliko iskustvo su pokazali da su atmosferski prenaponi
karakterizirani elom kratkog trajanja, u rasponu od jedne do nekoliko desetaka mikrosekundi i zatim
polaganog opadanja prema nuli. Standardni ispitni napon je periodiki impuls trajanja ela koji dosee
maksimum nakon 1,2 s i zatim opada polagano (za oko 50 s) na pola maksimalne vrijednosti.
1.3.3 Ispitivanje sklopnim udarnim prenaponima
Prijelazni prenaponi popraeni iznenadnim promjenama stanja elektroenergetskog sustava npr.

sklopne operacije ili kvarovi, su poznate kao sklopni udarni prenaponi. Openito je poznato da su sklopni
udarni prenaponi dominantan faktor koji utjee na dimenzioniranje izolacije u visokonaponskom
elektroenergetskom sustavu nazivnog napona iznad 300 kV. Razni meunarodni standardi preporuuju da
oprema konstruirana za napone iznad 300 kV bude ispitana sklopnim udarnim prenaponima. Ipak, oblik
sklopnih udarnih prenapona u postrojenju moe biti razliit. Iskustvo nam pokazuje da je najnia
podnosiva vrijednost probojne vrstoe zraka dobivena s valnim oblikom kod kojeg porast ela traje
izmeu 100 i 300 s. Stoga, preporueni valni oblik sklopnih udarnih prenapona mora biti takav da mu
porast ela traje oko 250 s, a vrijeme za koje amplituda pada na polovicu 2500 s. Za metalom
oklopljena plinom izolirana postrojenja (engl. gas insulated switchgear - GIS) u pogonu se preporua
ispitivanje oscilatornim sklopnim udarnim naponima da bi se dobila vea uinkovitost udarnog
generatora.
1.3.4 Istosmjerni naponi
U prolosti su se istosmjerni naponi uglavnom koristili za isto znanstveni istraivaki rad.

Primjene u industriji su bile najee ograniene na ispitivanje kabela s relativno visokim kapacitetom,
stranica 1-5
Sveuilite u Zagrebu
Uvod
koji je uzimao vrlo visoku struju kad je bio ispitan s izmjeninim naponima i za ispitivanje izolacije u
kojoj unutarnji proboji mogu voditi do postupnog slabljenja izolacije pri ispitnim uvjetima. U bliskoj
prolosti, s vrlo brzim porastom interesa za HVDC prijenos, sve vei broj industrijskih laboratorija je bio
opremljen s izvorima proizvodnje visokih istosmjernih napona. Zbog raznolikosti u primjeni visokih
istosmjernih napona, zahtjevi na izlazni napon su vrlo strogi.
1.3.5 Ispitivanje naponima vrlo niske frekvencije
U prvim godinama proizvodnje, kada je sustav za distribuciju elektrine energije uglavnom

koristio papirom izolirane oklopljene kabele (PILC), u pogonu se ispitivanje provodilo istosmjernim
naponima s tipinim vrijednostima iznosa 4 - 4,5 nazivnog napona U0. Ispitivanja pomau za odvajanje
oteenih kabela bez oteivanja izolacije ispravnih kabela. Sve eom primjenom kabela s
ekstrudiranom izolacijom visoke dielektrine vrstoe, razina ispitnog napona je narasla na 5-8 U0.
Sedamdesetih godina prolog stoljea tvornike pogreke kabela obloenih dielektrikom su ispitivane
istosmjernim naponom odreene razine. Nedavno je usvojeno ispitivanje za kabele pri vrlo niskim
frekvencijama (VLF) do 0,1 Hz.
stranica 1-6
Sveuilite u Zagrebu
Proizvodnja i mjerenje visokog izmjeninog napona
2. PROIZVODNJA I MJERENJE VISOKOG IZMJENINOG NAPONA
2.1 PROIZVODNJA VISOKOG IZMJENINOG NAPONA
Visoki izmjenini naponi, koji su potrebni za laboratorijske pokuse i ispitivanja, uglavnom se

proizvode jednofaznim visokonaponskim transformatorima, koji u usporedbi s pogonskim
transformatorima imaju mnogo manju snagu (npr. 500 kV, 1 MVA).
2.1.1 Karakteristine veliine
Uobiajeno se pod izmjeninim naponom podrazumijeva periodino titranje s linearnom

srednjom vrijednou u = 0, iji oblik ne mora uvijek biti sinusoidalan. Uz trenutnu vrijednost napona u,
za vrijeme t i periodu T, vrijedi za efektivnu vrijednost napona:
T
1 2
T 0
U u dt (Jed. 2.1)
Za sinusoidalno titranje je maksimalna vrijednost u 2U . Budui da se vii harmonici ne mogu

iskljuiti, moe pri ispitivanju izmjeninim naponom maksimalna vrijednost u/U odstupati od vrijednosti
2 za 5%, pri emu ispitna frekvencija f =1/T mora biti u podruju izmeu 40 Hz i 62 Hz. (VDE propisi).
2.1.2 Ispitni transformatori
Ispitni transformatori izvode se s uzemljenim visokonaponskim namotom. Pri tome se razlikuju

dvije izvedbe:
1. Kod izvedbe u metalnom kotlu su eljezna jezgra i namoti u ulju. Iz kotla izlazi porcelanski provodni
izolator (Slika 2.1 a).
2. Izvedba u izolacionom cilindru. Aktivni dijelovi nalaze se u izolacionom cilindru ispunjenim uljem.
Izolacioni cilindar napravljen je od impregniranog papira ili od epoksidnih smola (Slika 2.1 b).
a) b)
Slika 2.1 Izvedbe visokonaponskih ispitnih transformatora s uzemljenim VN namotom
Obje izvedbe predviene su za vrlo visoke napone (npr. 1 MV). Kod izvedbe u metalnom kotlu moraju
provodni izolatori biti nesrazmjerno veliki, tako da se za napone preko 400 kV veina transformatorskih
jedinica izvodi u prostorno tedljivijoj izvedbi s izolacionim cilindrom. Meutim radi velike koliine ulja,
odvoenje topline je slabo, pa su ispitni transformatori s izolacionim cilindrom pogodni samo za male
trajne nazivne struje (npr. 0,5 A). Inae je potrebno dodatno hlaenje. Kod tree izvedbe je
stranica 2-1
Sveuilite u Zagrebu
visokonaponski namot na sredini galvanski povezan sa eljeznom jezgrom i kuitem (Slika 2.2). Tako
krajevi visokonaponskog namota imaju samo polovicu napona prema srednjoj toki. Oba provodna
izolatora zato mogu biti odgovarajuih manjih dimenzija. Ako je pri tom jedna strana visokonaponskog
namota uzemljena, mora transformatorsko kuite biti izolirano, zato jer je na njemu polovica napona
prema zemlji. Ako je uzemljena srednja toka visokonaponskog namota tada se dobiva izmjenini napon,
koji je simetrian prema zemlji.
Slika 2.2 Izvedba VN ispitnog transformatora s galvanskom vezom sredine VN namota, eljezne jezgre i
kuita
Ispitni transformatori s jednom jedinicom grade se za napone do 800 kV. Vie napone ekonominije je
proizvoditi s kaskadom transformatora.
B
K'
H' E'' H''
K
A
E'
2U 3U
H U
E
Slika 2.3 Kaskadni spoj VN ispitnog transformatora
Visokonaponski namoti vie transformatorskih jedinica spojeni su u seriju. Cijela kaskada napaja se preko
primarnog namota prvog transformatora. Sekundarni namot iji je jedan kraj uzemljen daje visoki napon
U, dok namot K sekundara prvog transformatora slui za napajanje primarnog namota E' drugog
transformatora, tj. njime se prenosi snaga na drugi transformator. Drugi transformator mora biti izoliran
od zemlje za napon U. Sekundar drugog transformatora ima takoer dva namota od kojih prvi H slui za
dobivanje napona U, koji se serijski povezuje na napon sekundara prvog transformatora. Tako je toka A
na potencijalu 2U u odnosu na zemlju. Drugi namotaj sekundara K' drugog transformatora slui za
napajanje treeg transformatora, iji sekundar takoer daje napon U, tako da je toka B pod naponom 3U.
Trei transformator mora biti izoliran od zemlje za napon 2U.
Snage pojedinih transformatora mogu, ali i ne moraju biti iste. Snaga prvog transformatora odnosno
njegovog namota je najvea, jer se preko njega napajaju druga dva transformatora. Ako je snaga na
ispitivanom objektu 3UI, tada su snage pojedinih stupnjeva kaskade:
prvi 3UI, od ega na drugi ide 2UI, a UI na objekt;
stranica 2-2
Sveuilite u Zagrebu
drugi 2UI, od ega na trei ide UI, a UI na objekt;

trei UI, koja sva ide na objekt.
Prema tome ukupna instalirana snaga kaskade je (3+2+1)UI=6UI, dok se na ispitnom objektu dobije samo
3UI.
Ovakve kaskade s tri stupnja imaju obino napon 1 MV, a snagu kaskade od 1 MVA. Napon kratkog
spoja jedne transformatorske jedinice je u = 1% do 6%. Kod kaskade s dvije jedinice je napon kratkog
spoja 3,5 do 4 puta vei, a kaskada s tri jedinice ima 8 do 9 puta vei napon kratkog spoja.
2.2 MJERENJE VISOKOG IZMJENINOG NAPONA U POSTROJENJIMA
2.2.1 Naponski transformatori
Od naponskih (mjernih) transformatora zahtijeva se transformacija mjernih napona u jednom praktiki

stalnom omjeru i gotovo bez faznog pomaka, na vrijednosti koje su prikladne za mjerenje mjernim
instrumentima. Taj zahtjev bi u potpunosti ispunio samo idealni transformator.
Dakle, naponski transformatori se koriste za odvajanje mjernih i zatitnih ureaja od visokog napona i za
transformaciju mjernih napona na iznos prilagoen mjernim i zatitnim ureajima.
Nazivni primarni napon naponskog transformatora je jednaka nazivnom naponu mree, kroz 3 zbog
prikljuka izmeu faze i zemlje (npr. 110/3 kV, 220/3 kV, 400/3 kV, 750/3 kV). Nazivni sekundarni
naponi su obino 100/3 i 100/3 V ili 110/3 i 110/3 V. Broj sekundarnih namota, nazivno optereenje
svakog od namota, klasa tonosti za mjerenje i/ili klasa tonosti za zatitu, nazivni naponski faktor i
nazivna frekvencija se odreuju prema zahtjevu kupca i u skladu s vaeim normama.
Postoje tri osnovne izvedbe naponskih transformatora:

1. Naponski induktivni transformator,
2. Kapacitivni naponski transformator,
3. Kombinirani strujno-naponski transformator.
2.2.1.1 Naponski induktivni transformator
Naponski induktivni transformator je principijelno jednak energetskom transformatoru, to se vidi i iz

nadmjesne sheme, ali je daleko manje snage (npr. 10, 25, 50, 100, 200, 500 VA)
X2 X2 R2
R1 R2 R1''
I0 I2 I0'' I2
I1 I1''
R0 X0 R0'' X0''
U1 Iu U2 U1'' Iu'' U2
Ig Ig''
Idealni
transformator
Slika 2.4 Nadomjesna shema naponskog induktivnog transformatora
2.2.1.2 Kapacitivni naponski transformator
Njegov je glavni dio visokonaponski kondenzator kapaciteta C1 koji je spojen u seriju s kondenzatorom
znatno veeg kapaciteta C2, Slika 2.5.
stranica 2-3
Sveuilite u Zagrebu
C1
C1 C1
L
3
Tp 2
U1 Tp
C2
C2 V U2 V C2 V
a) b) c)
Slika 2.5 Kapacitivni naponski transformator
Izmeu napona U1, prikljuenog na serijsku kombinaciju kapaciteta C1 i C2 i napona U2 na kapacitetu C2,
mjerenog voltmetrom iji se potroak moe zanemariti, vlada odnos:
1 1

U 1 C1 C 2 C
ili U1 U 2 1 2 (Jed. 2.2)
U2 1 C1
C2
Na odnos U2 i U1 ne utjee frekvencija mjernog izvora, a ni vii harmoniki lanovi. Kapacitet C 1 je
znatno manji od kapacitata C2, pa je njemu nastaje vei dio pada napona. Obratno, pad napona na
kapacitatu C2 je redovito znatno manji, te se C2 odabire da ima vrijednost prikladnu za mjerenje.
Ako se potroak voltmetra ne moe zanemariti, dolazi do smanjenja napona U2, ovisno o veliini otpora R
voltmetra. Omjer U1 i U2 je tada:
2 2
U1 C 1
1 2 (Jed. 2.3)
U2 C1 RC1
Pri upotrebi transformatora za mjerenje u visokonaponskim mreama potroak prikljuenih instrumenata
moe iznositi i do 100 VA, to bi u spoju prema Slici 2.5 a bitno utjecalo na omjer U1 i U2. Taj bi se
utjecaj moglo smanjiti poveanjem kapaciteta dijelila, to bi povealo cijenu transformatora. Povoljnije
rjeenje se dobiva smanjenjem kapaciteta C2, odnosno poveanjem napona U2 na vie kilovolti, a mjerni
instrumenti se prikljue preko prikladnog (mjernog) naponskog transformatora Tp, Slika 2.5 b Time se,
uz istu prividnu snagu kapacitivnog dijelila napona, povea prividna snaga u kapacitetu C 2 pa e, uz
pretpostavku zanemarivih gubitaka u transformatoru, utjecaj potroka instrumenta biti manji. Daljnje je
poboljanje dodavanje svitka induktiviteta L ispred transformatora Tp (Slika 2.5 c). Njegov utjecaj se
moe objasniti ovako. Unutranja impedancija dijelila napona izmeu toki 1 i 2 (Slika 2.5 c) iznosi:
1
Zu (Jed. 2.4)
C1 C 2
Kapacitet C1 moe se zamisliti paralelno kapacitetu C2, zbog male impedancije mree. Impedancija Zu je
kapacitivnog karaktera, pa se moe bitno smanjiti dodavanjem svitka prikladnog induktiviteta L, tako da
bude:
stranica 2-4
Sveuilite u Zagrebu
1
L (Jed. 2.5)
C1 C 2
Unutranja impedancija takve kombinacije, uz zanemarenje djelatnih komponenti, jednaka je nuli, pa
prikljuenje transformatora Tp s instrumentom na toke 1 i 3 (Slika 2.5 c) ne bi izazvalo promjenu
napona, to je bio zahtjev. Razmatranje je pojednostavljeno jer nisu uzeti u obzir gubici u transformatoru,
svitku i kondenzatorima, ali i toan raun daje povoljne rezultate. Upravo se zbog toga ovakav spoj
mnogo koristi pri kapacitivnim naponskim transformatorima.
Ova izvedba naponskih transformatora se koristi, osim za odvajanje mjernih i zatitnih ureaja od visokog
napona i za transformaciju mjernih napona na iznos prilagoen mjernim i zatitnim ureajima, i za
prijenos visokofrekvencijskog signala.
Kao to je kazano kapacitivni naponski transformator je kombinacija kapacitivnog dijela i
elektromagnetske jedinice.
Kapacitivni dio ini slog ploastih serijski spojenih kondenzatora od mijeanog dielektrika.
Elektromagnetska jedinica sastoji se od prigunice, meutransformatora i ureaja za guenje
ferorezonantnih titranja u transformatoru. U kotlu transformatora smjeten je odvodnik prenapona koji
titi srednjenaponski kondenzator i elektromagnetsku jedinicu od napona veih od dozvoljenih.
2.2.1.3 Kombinirani strujno-naponski transformator
Kombinirani strujno-naponski transformator je kombinacija dvije mjerne jedinice u jednoj:

- naponski induktivni transformator
- strujni transformator.
Kombinacija dva mjerna transformatora u jednom kuitu je viestruko prihvatljivija i ekonominija.
Zahtijeva manje prostora u postrojenju, manje spojnih elemenata, postolja, kabelskih kanala i drugo.
2.3 MJERENJE IZMJENINOG NAPONA U VISOKONAPOSKOM

LABORATORIJU
Mjerenje visokog izmjeninog napona u visokonaponskom laboratoriju provodi se pomou:

Naponskog djelitelja napona i voltmetra;
Velike impedancije i ampermetra;
Kuglastih iskrita.
2.3.1 Naponski djelitelji
Djelitelji napona slue da visoke napone, koje elimo izmjeriti, podijele na nie vrijednosti i omogue
prikljuak mjernih instrumenata koji imaju nii ulazni napon. Djelitelj napona se sastoji od dvije
nejednake impedancije vezane u seriju, prema Slici 2.6 Impedancija Z1 je visokonaponska, a impedancija
Z2 niskonaponska grana djelitelja. Napon koji se eli izmjeriti U1 prikljuuje se na krajeve serijski
spojenih impedancija, dok se instrument prikljuuje na krajeve niskonaponske impedancije i mjeri napon
U2.
stranica 2-5
Sveuilite u Zagrebu
Z1
U1
Z2
U2
Slika 2.6 Djelitelj napona
Prema vrsti djelitelja naponski djelitelji se dijele na:

Otporne (omske) djelitelje napona;
Kapacitivne djelitelje napona;
Mjeovite djelitelje napona;
Kompenzirane djelitelje napona
Sva djelila moraju ispunjavati sljedee uvjete:
1. Niski napon na djelitelju mora u svakom trenutku biti razmjeran visokom naponu,
2. Djelitelj mora u pogledu svojeg funkcioniranja biti neovisan od oblika, frekvencije i polariteta
primijenjenog napona,
3. Odnos dijeljenja djelitelje mora biti nezavisan od temperature i vanjskih utjecaja,
4. Djelitelj ne smije utjecati u velikoj mjeri na samu ispitivanu pojavu, prilikom njegova prikljuka
u krug u kojem elimo izvriti mjerenje.
2.3.1.1 Otporni (omski) djelitelji
Visokonaponska i niskonaponska grana djelitelja se sastoji od isto omskih otpora tj. zanemaruje se
neizbjena mala vrijednost kapaciteta i induktiviteta koja postoji kod svakog otpora (Slika 2.7). Ako na
ovakav djelitelj prikljuimo napon moe se napisati sljedea relacija:
U1 U
I 2 (Jed. 2.6)
R1 R2 R2
Slijedi da je:
U 1 R1 R2
(Jed. 2.7)
U2 R2
gdje su R1 i R2 otpori pojedinih grana djelitelja.
R1
U1
R2
U2
Slika 2.7 Omski djelitelj napona
stranica 2-6
Sveuilite u Zagrebu
2.3.1.2 Kapacitivni djelitelj napona
Sastoji se od serijski vezanih kondenzatora (Slika 2.8). Ako se na ovaj djelitelj prikljui napon dobit emo
sljedei odnos napona:
C
U1 U 2 1 2 (Jed. 2.8)
C1
C1
U1
C2
U2
Slika 2.8 Kapacitivni djelitelj

Vano je naglasiti da je napon U2 potrebno mjeriti s instrumentom vrlo velike unutranje impedancije
kako ne bi dolazilo do pranjenja niskonaponskog kondenzatora. Stoga se za mjerenje napona U2 najee
koristi elektrostatski voltmetar.
2.3.2 Mjerenje visokog izmjeninog napona pomou poznate impedancije i ampermetra
Kao impedancija moe posluiti veliki otpor ili veliki kapacitet. Pomou velikog otpora moe se mjeriti
istosmjerni i izmjenini napon. Mjerenjem struje, koja tee preko poznatog velikog otpora R, pomou
preciznog mjernog instrumenta moe se dobiti vrijednost visokog napona:
U IR (Jed. 2.9)
Greka koja moe nastati pri mjerenju moe biti uzrokovana zanemarenjem otpora instrumenta, promjene
otpora R uslijed temperature ili pojave korone na visokoomskom otporniku. Kod mjerenja izmjeninih
napona pomou serijskog otpora moe se greka u mjerenju pojaviti i uslijed parazitnih kapaciteta prema
zemlji i izmeu dijelova samog otpornika u ovisnosti od njegovih dimenzija i naina motanja otporne
ice. Stoga se za mjerenje izmjeninih napona moe umjesto otpornika R koristiti serijski spojen
kondenzator kapaciteta C, prema Slici 2.9.
Slika 2.9 Mjerenje visokog izmjeninog napona pomou kondenzatora i ampermetra
stranica 2-7
Sveuilite u Zagrebu
U ovom mjerenju moe nastati greka ako izmjenini napon ima vie harmonike.
2.3.3 Kuglasta iskrita
Kuglasta iskrita su jedan od najuestalijih instrumenata za mjerenje visokog napona u laboratoriju.

Jednostavna su za rukovanje i odravanje te precizna u zadovoljavajuim granicama. Njima se mogu
mjeriti istosmjerni, izmjenini i udarni napon kao i visoki naponi visokih frekvencija.
Standardno kuglasto iskrite je ureaj za mjerenje tjemenih vrijednosti napona i sastoji se dvije metalne
kugle jednakih promjera D, s draima, mehanizmom za pokretanje, izolacionim nosaima, postoljem i
provodnicima koji se spajaju s tokama gdje se mjeri napon. Promjer kugle ne smije odstupati vie od 2%
od nazivne vrijednosti. Povrina kuglastog iskrita mora biti glatka i bez nepravilnosti, a u podruju oko
mjesta preskoka ne smije biti nastavljana.
U prostoru oko kuglastog iskrita ne bi trebalo biti nikakvih stranih elektrinih polja, a isto tako niti
nikakvih stranih tijela ili povrina koje bi mogle utjecati na elektrino polje izmeu kugli. Da bi se to
ostvarilo na Slici 2.10 date su granine vrijednosti i razmjetaj karakteristinih elemenata vertikalnog
kuglastog iskrita.
1. Izolacioni nosa
2. Dra elektrode
3. Mehanizam za pokretanje s naznakom
najveih dozvoljenih mjera
4. Dovodni provodnik sa zatitnim
otpornikom
5. Elektroda za raspored polja s naznakom
njenih najveih dozvoljenih mjera
A Udaljenost toke preskoka od uzemljene
ravnine
B Polumjer kugle bez stranih predmeta
P Toka preskoka visokonaponske
elektrode
X Granina ravnina za dovodni provodnik
Slika 2.10 Granine vrijednosti i raspored elemenata kuglastog iskrita
stranica 2-8
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
3. ELEKTRINO POLJE
Uzroci elektrinih pojava su elektrini naboji koji, mogu biti pozitivni ili negativni. Jedinice za elektrini
naboj su As (ampersekunda) ili C (kulon). Poznato je da se suprotni naboji privlae, a istoimeni odbijaju.
Elektrino polje se formira u izolaciji izmeu elektrinih naboja smjetenih na povrini elektroda u kojoj
djeluju elektrine sile. Oblik elektrinog polja prikazuje se silnicama, koje izlaze iz pozitivnog, a
zavravaju na negativnom elektrinom naboju. Gustoom silnica predouje se jakost elektrinog polja,
koje je vektorska veliina. Silnice su uvijek okomite na ekvipotencijalne plohe. Elektrostatsko polje je
definirano kao polje koje je uzrokovano mirnim nabojem na povrini elektroda, i unutar kojeg nema
slobodnog naboja u prostoru.

3.1 JAKOST ELEKTRINOG POLJA E
Slika 3.1 Slika polja vezana uz definiciju jakosti elektrinog polja

Jakost elektrinog polja je definirana kao sila F na pozitivni, probni naboj Qp.

F
E (Jed. 3.1)
Qp
V N
Jedinica za jakost elektrinog polja je , koja odgovara .
m As
Probni naboj Qp mora biti mali u odnosu na naboj na elektrodama QE kako se ne bi kvarila slika polja.

Jakost elektrinog polja E je vektorska veliina koja u bilo kojoj toki ima smjer tangente na silnicu.
Ako su sve silnice meusobno paralelne i istog smjera radi se o homogenom polju.
Napon se definira kao razlika potencijala izmeu dvije ekvipotencijalne linije.
2
U12 1 2 E d s (Jed. 3.2)
1
Jakost elektrinog polja, koje je vektorska veliina moe se izraziti i kao gradijent jednog skalara, tj.
potencijala .

E grad (Jed. 3.3)
stranica 3-1
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje

Slika 3.2 Prostorni prikaz vektora jakosti elektrinog polja E
Trodimenzionalno polje moe se promatrati u Kartezijevim koordinatama. Vektor jakosti elektrinog

polja E ima komponente iji su iznosi:

Ex , Ey , Ez (Jed. 3.4)
x y z
Izraz (3.4) predstavlja diferencijalne koeficijente potencijala po putu. Parcijalna derivacija ukazuje na to
da se prilikom diferenciranja ono vri samo u jednom smjeru, dok su ostala dva pri tom konstantna.
Vektor jakosti elektrinog polja ide u smjeru opadanja potencijala, pa se vektor jakosti polja u prostoru
moe pisati kao :

E grad (i j k ) (Jed. 3.5)
x y z

Dvodimenzionalno polje opisano je dvjema koordinatama, tj. 0.
z

Elektrino polje moe se raunski predstaviti vektorskim poljem (vektor jakosti polja E ) ili skalarnim
poljem (polje potencijala).
Primjer 1:
Dvodimenzionalno elektrino polje opisano je jednadbom potencijala

m ln ax y f ( x , y ), a ,m R . Toka P lei na povrini jedne elektrode i ima referentni
2 2
potencijal o 0 xo 0.5 cm , yo 0 . U toki polja s koordinatama x1 6.0 cm, y1 4.0 cm

iznosi potencijal 1 8.0 kV . Treba odrediti konstante m i a, predoiti sliku polja, te napisati izraz za
jakost polja u toki P1.
stranica 3-2
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
Slika 3.3 Rotaciono simetrino polje cilindrinog vodia
Zadana jednadba potencijala opisuje rotaciono simetrino polje cilindrinog vodia radijusa
rz 0.5 cm. Ekvipotencijalne plohe su cilindrine ljuske, tako da u smjeru osi z nema promjene
potencijala.

3.2 VEKTOR ELEKTRINOG POMAKA D
Na neutralnom vodljivom tijelu u elektrinom polju influencira se naboj. Unutar vodljivog tijela nema

polja. Vektor elektrinog pomaka D ima smjer polja, a iznos mu je dan gustoom influenciranog naboja.
Mjera za elektrini pomak As/m2.
Odnos izmeu elektrinog pomaka i jakosti polja predstavlja dielektrinost .

D E (Jed. 3.6)
F
Za vakuum je dielektrina konstanta o=8.854.10-12 m .
Slika 3.4 Tok elektrinog pomaka
Tok elektrinog pomaka, dobije se ako se vektor elektrinog pomaka integrira po nekoj povrini.

D dA (Jed. 3.7)
stranica 3-3
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
Ako se vektor elektrinog pomaka integrira po nekoj zatvorenoj povrini dobije se naboj zatvoren tom
plohom.

Q D dA (Jed. 3.8)
A
Relativna dielektrinost r je broj koji kazuje koliko je puta dielektrinost nekog dielektrika vea nego
dielektrinost vakuma.

D r o E (Jed. 3.9)
Elektrina polarizacija je neznatno gibanje elektrinog naboja unutar dielektrika u smjeru elektrinog
polja ili u obrnutom smjeru.
Kondenzator se sastoji od kombinacije dviju elektroda i dielektrika. Kapacitet kondenzatora je omjer
naboja na elektrodama Q i napona izmeu elektroda.
As
V F
Q
C (Jed. 3.10)
U
Kapacitet kondenzatora zavisi o veliini, razmaku i obliku elektroda, te dielektriku izmeu njih.
Energija kondenzatora je:
Q U C U 2
W VAs J (Jed. 3.11)
2 2
3.3 PRIMJERI ELEKTRINOG POLJA U TEHNICI VISOKOG NAPONA
3.3.1 Paralelne ploe
Homogeno polje u zraku je gotovo nemogue ostvariti. Postoje, meutim, dijelovi za koje se moe rei da
su homogena polja.
Slika 3.5 Polje ploastog kondenzatora
Ako je polumjer ploa mnogo vei od njihova razmaka d, ili ukoliko je relativna dielektrinost r
dielektrika mnogo vea od relativne dielektrinosti r prostora u kojem dolazi do rasipanja, moe se
rasipanje zanemariti.
stranica 3-4
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
U
E (Jed. 3.12)
d
Jakost polja je svugdje ista i proporcionalna je narinutom naponu.

Kapacitet ploastog kondenzatora uz zanemarivo rasipanje je:
o r A
Co (Jed. 3.13)
d
Najvea jakost polja je na rubovima.
Oblik elektroda prema Rogowskom je dan funkcijom:

d x
y ( e d ) f ( x) (Jed. 3.14)
2
Slika 3.6 Rogowski profil
Ako se elektrodama dade oblik prema Rogowskom, najvea jakost polja biti e u homogenom polju.
Ova formula meutim nema praktino znaenje, jer svakom pojedinom razmaku d pripada drugaiji profil
elektroda.
Ukupni kapacitet, koji obuhvaa i rasipni kapacitet oznaava se s Cm, relativna greka pri odreivanju
kapaciteta moe se odrediti za krune ploe radijusa r, debljine a i razmaka d iz:
Cm Co d 16r d a a d a
F ln ln 1
r
(Jed. 3.15)
Co d2 d a
uz d >> a vrijedi:
d 16r
F ln d 1 (Jed. 3.16)
r
Za paralelne trake debljine a = 10 mm i irine h = 20 cm je greka:
0.667
d
F (Jed. 3.17)
h
Primjer 2:
Za dvije paralelne trake u zraku, debljine a = 10 mm, irine h = 20 cm i razmaka d = 10 cm treba
izraunati kapacitet po jedinici duljine.
stranica 3-5
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
3.3.2 Koaksijalni (suosni) cilindri
Slika 3.7 Koaksijalni cilindri
Sastoje se od dvije elektrode radijusa r1 i r2, duljine l. Polje je radijalno simetrino.

Jakost elektrinog polja je:
Q
E (Jed. 3.18)
2rl o r
Najvea jakost polja je na unutarnjoj elektrodi.
Q
EMAX (Jed. 3.19)
2r1l o r
Funkcija raspodjele potencijala:
Q r
ln 2 (Jed. 3.20)
2l o r r
Za r = r1 je potencijal 1 = U.
Q r
1 U ln 2 (Jed. 3.21)
2l o r r1
Izvod funkcije raspodjele potencijala:

2
U12 1 2 E d s (Jed. 3.22)
1
Za r =r1 je potencijal vodia 1 U , a potencijal plata na polumjru r=r2 je 0 .

r2 2 r
Q dr
E dr (Jed. 3.23)
r
2l o r r r
Q r
ln 2 (Jed. 3.24)
2l o r r
stranica 3-6
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
Jakost polja izraena pomou narinutog napona je:
U
E (Jed. 3.25)
r
r ln 2
r1
Kapacitet cilindrinog kondenzatora je:
2l o r
C (Jed. 3.26)
r
ln 2
r1
Pri odreivanju kapaciteta rasipno polje na krajevima se moe zanemariti ako se radi o dovoljno dugom
vodiu (npr. kabel).
Slika 3.8 Funkcija raspodjele potencijala i funkcija raspodjele elektrinog polja
Primjer 3:
Povoljnija raspodjela potencija i polja unutar kondenzatorskog provodnog izolatora izmeu unutarnjeg
vodia i prirubnice nastoji se postii umetanjem metalnih folija u obliku koncentrinih ljuski u izolaciji.
U ovom primjeru emo pretpostaviti da postoje dvije takve folije dok je u stvarnosti taj broj daleko vei.
Poznat je radijus unutarnjeg vodia ri, i radijusi r1, r2 i r3, a takoer i duljina prirubnice l3. Treba
linearizirati raspodjelu potencija prikladnim duljinama folije l1 i l2 u dielektriku.
Slika 3.9 Presjek kondenzatora
stranica 3-7
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
3.3.3 Koncentrine kugle
Jakost elektrinog polja je:

U
E (Jed. 3.27)
1 1
r 2
r1 r2
Ovakvo polje ima i jedna kugla ako je druga elektroda dovoljno udaljena (npr. kugla u sredini). U takvom
sluaju prikladnije je prikazati jakost polja pomou naboja na kugli:
Q
E (Jed. 3.28)
4 r 2
Najvea jakost polja je na unutarnjoj kugli.
Primjer 4:
Na konfiguraciju elektroda kao na slici prikljuen je napon U. Radijusi iznose r1 = 1 cm, r2 = 2 cm. Treba
U
odrediti ekvipotencijalnu liniju .
2
Osim toga treba utvrditi na kojem mjestu nastupa najvea jakost el. polja.
Slika 3.10 Elektrode s izraunatim (-----) i stvarnim (_____) rasporedom ekvipotencijalne linije
stranica 3-8
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
3.3.4 Coulombov zakon
Slika 3.11 Tokasti naboj Q2 u polju tokastog naboja Q1
Sila kojom se dva tokasta naboja privlae ili odbijaju je:
F = E1Q2 (Jed. 3.29)
pri emu je E1 elektrino polje jednog tokastog naboja:
Q1
E1 (Jed. 3.30)
4 o r r 2
Q1Q2
F (Jed. 3.31)
4 o r r 2
Primjer 5:
S povrine elektrode u obliku kugle koja se nalazi u vakuumu izlazi jedan elektron. Radijus kugle je r1 = 1
cm, a njezin naboj Q1= 10 nAs. Elektron nosi naboj Q2 0.16 aAs , a njegova masa mirovanja je m2=
9.1.10-31 kg. Na kojoj udaljenosti od kugle e elektron dostii 10 % brzine svijetlosti, ako je njegova
poetna brzina bila 0.
3.3.5 Prostorni naboj
U dosadanjim razmatranjima pretpostavljalo se da u prostoru nema slobodnog naboja, ve se naboj

nalazio u mirovanju na povrinama elektroda. Ako u nekom volumenu V postoji raspodijeljeni naboj
Q govori se o prostornom naboju s gustoom prostornog naboja:
Q d Q
lim (Jed. 3.32)
V 0 V dV
Prostorni naboji mogu nastati u ioniziranim plinovima ili vrstim dielektricima. Ako se vektor elektrinog
pomaka integrira po zatvorenoj povrini dobije se naboj zatvoren tom plohom.
Ako volumen dV dxdydz sadri naboj dQ vrijedi:
dQ dDx dydz dDy dxdz dDz dxdy (Jed. 3.33)
stranica 3-9
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
Slika 3.12 Prikaz dijela volumena V sa zatvorenim nabojem Q
Prostorna gustoa naboja:

d Q dDx dydz dDy dxdz dDz dxd
(Jed. 3.34)
dV dxdydz
ili parcijalno:
Dx D y Dz
divD (divergencija vek. el. pomaka) (Jed. 3.35)
x y z

D r o E (Jed. 3.36)
pa vrijedi:

divD div E divE (Jed. 3.37)
2 2 2
divE div grad 2 2 2 (Jed. 3.38)
x y z

Odavde slijedi Poassonova jednadba potencijala:
2 2
2

2 2 (Jed. 3.39)
x 2
y z
(Divergens se odnosi na vektorske veliine, a gradijent na skalarne.)
Za prostor u kojem nema slobodnog naboja 0 vrijedi Laplasova jednadba potencijala:
2 2
2
2 0 (Jed. 3.40)
x 2 y 2 z
Laplasova jednadba potencijala iskoristiti e se u numerikom proraunu polja u prostorima bez

slobodnih naboja.
stranica 3-10
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
Primjer 6:
U izolaciji istosmjernog kabela postoji mala vodljivost. Duljina kabela je l, radijus r1=1cm, a radijus
uzemljenog metalnog plata r2=2cm. Relativna dielektrinost izolatora je r=4. Gustoa prostornog
r1
naboja dana je funkcijom 1 , gdje je 1=10 nAs/cm3 gustoa naboja na povrini vodia. Na

r
kojem potencijalu e se nai vodi nakon iskapanja pogonskog napona?
Slika 3.13 Kabel za istosmjernu struju
3.4 MATERIJAL U ELEKTRINOM POLJU
U dielektriku u kojem je narinuto elektrino polje dolazi do polarizacije, tj. elektrini dipoli se
usmjeravaju prema smjeru elektrinog polja. Polarizacija u dielektriku moe se raunski uzeti u obzir
pomou dielektrinosti r .
3.4.1 Dielektrini gubici
Ako se dielektrik nalazi izmeu ploa kondenzatora, tada osim kapacitivne komponente tee jo i radna
komponenta struje Ir. Struja Ir je uzrokovana malom elektrinom vodljivou dielektrika
( 1016 do 1010 S / cm) i potronjom energije potrebne za stalnu promjenu polarizacije dipola pri
narinutom izmjeninom naponu.
s I
Ic
Iw R
I

C
Ic
U Iw U
a) b)
Slika 3.14 Ploasti kondenzator s nadomjesnom shemom
Kut gubitaka je kut izmeu ukupne struje I i njene kapacitivne komponente.

Faktor gubitaka:
U
Iw 1
tg R (Jed. 3.41)
I c UC RC
stranica 3-11
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
1
Ctg (Jed. 3.42)
R
Snaga gubitaka:
U2
Pd U 2C tg (Jed. 3.43)
R
Ploasti kondenzator s povrinom elektroda A, njihovom udaljenou d, volumenom polja V i jakou

polja E ima kapacitet C o r A , pa je snaga dielektrinih
d
gubitaka:
2
A U
Pd U o r tg o r A d tg E 2 o rV tg
2
(Jed. 3.44)
d d
Pd E 2 o rV tg (Jed. 3.45)
U diferencijalnom volumenu dV postoje elementarni ploasti kondenzatori s diferencijalnom snagom

dielektrinih gubitaka.
Specifina dielektrina snaga gubitaka:
dPd
E 2 o r tg (Jed. 3.46)
dV
Primjer 7:
Koaksijalni kabel duljine l = 20 m ima r1= 1 cm i r2= 2 cm. Vodi i plat su od istog materijala, a izolacija
je papir impregniran uljem r 4 i tg 10 . Kolika je snaga dielektrinih gubitaka uz narinuti napon
2
U = 100 kV i frekvenciju f = 50 Hz.
Slika 3.15 Presjek koaksijalnog kabla
Tablica 3.1 Dielektrinost pri 20oC, faktor gubitaka tg (50 Hz, 20oC) i elektrina vrstoa razliitih
izolatora.
Izolator Dielektrinost Faktor gubitaka Probojna jakost
r tg .10-3 el.polja kV/cm
Porculan 5-6 17-25 340-380
Steatit 5.5-6.5 2.5-3 200-300
Impregnirani papir 4-4.3 5-10 500-600
Polivinilklorid 4-5 50-80 150-500
Polietilen 2.3-2.4 0.2-0.3 200-600
Mineralno ulje 2.2-2.6 0-10 200-300
stranica 3-12
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
3.4.2 Zakon loma silnica na granici dvaju dielektrika

Normalna komponenta vektora D i tangencijalna komponenta vektora E se ne mijenjaju pri prolazu iz
jednog sredstva ( 1) u drugo ( 2).
1 1

2
2

Slika 3.16 Zakon loma silnica vektora E i D na granici dva dielektrika
Vrijedi:
D1 cos 1 D2 cos 2 (Jed. 3.47)
E1 sin 1 E2 sin 2 (Jed. 3.48)
E1 sin 1 E sin 2
2 (Jed. 3.49)
D1 cos 1 D2 cos 2
E1 E
tg1 2 tg 2 (Jed. 3.50)
1 E1 2 E2

Zakon loma silnica vektora E i D :
tg1 1
(Jed. 3.51)
tg 2 2
3.4.3 Slojeviti dielektrici
Pravilnim dimenzioniranjem razliitih dielektrika moe se poveati izolaciona vrstoa izolatora, a s

druge strane neeljeni sastojci (tj. neistoe) u ulju, ili upljine u vrstim izolatorima mogu smanjiti
probojni napon.
stranica 3-13
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
3.4.3.1 Ploaste elektrode
Slika 3.17 Ploaste elektrode s tri razliita dielektrika
U14 E1a E2b E3c (Jed. 3.52)

D D D
E1 E2 E3 (Jed. 3.53)
0 r1 0 r 2 0 r 3
Gustoa elektrinog pomaka D je svugdje ista.
D a b c
U14 (Jed. 3.54)
o r1 r 2 r 3
E1, E2 i E3 su vrijednosti polja u nekom odsjeku (a,b,c). Za r se stavlja vrijednost za pojedini odsjeak.
U14 U14
Ei (Jed. 3.55)
a b c ri p
ri
r r r
1 2 3
Za proizvoljni broj dielektrika je p:
a b c
p ... (Jed. 3.56)
r1
r
2
r
3
Raspodjela potencijala je linearna unutar nekog dielektrika. Raspodjela polja je unutar nekog dielektrika
konstantna, a skokovita na granicama.
Primjer 8:
r z 1 meusobno su udaljene d=2.5 cm. Na njih je narinut
Dvije paralelne ploaste elektrode u zraku
napon U=25 kV, f =50 Hz. to e se dogoditi ako uz jednu elektrodu prislonimo staklenu plou r s 7
debljine d1=2.2 cm?
stranica 3-14
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
3.4.3.2 Koaksijalni cilindar
Slika 3.18 Koaksijalni cilindar s 3 dielektrika r1 r 2 r 3 ; Raspodjela polja i potencija ovisno o radijusu r
Izmeu elektroda je prikljuen napon U14.

r2 r3 r4
U14 E1dr E2 dr E3 dr (Jed. 3.57)

r1 r2 r3
Q
E (Jed. 3.58)
2rl o r
2 r3 4r r
Q dr dr dr
U14 ( ) (Jed. 3.59)
2l o r1 r1 r r2 r2 r r3 r3 r
Q 1 r2 1 r3 1 r4
U14 ln ln ln (Jed. 3.60)
2 o l r1 r1 r2 r2 r3 r3
Q
E r r (Jed. 3.61)
2l o
U14 U
E 14 (Jed. 3.62)
1 r 1 r 1 r r r C
r r ln 2 ln 3 ln 4
r r1 r r2 r3 r3
1 2
1 r2 1 r3 1 r
C ln ln ... ln n1 (Jed. 3.63)
r 1
r1 r2 r2 rn rn
r je ona dielektrina konstanta koja se pojavljuje pri promjenjivom radijusu r.

Npr. za r2 r r3 r r2 .
Kapacitet:
Q 2 o l
C (Jed. 3.64)
U14 C
stranica 3-15
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
Primjer 9:
Na cilindrinom vodiu radijusa r1=1.5 cm, nalazi se izolacioni sloj debljine 5 mm, r 4 . Vodi se
uvlai u metalnu cijev unutarnjeg radijusa r3=10 cm po sredinjoj osi. Koji napon se smije narinuti na
elektrode tako da najvea jakost polja u zraku ne prijee EMAX=15 kV/cm? Osim toga treba odrediti
unutarnji radijus vanjske cijevi uz isti postavljeni uvjet, ako vodi nije obloen izolacijom.
3.4.3.3 Koncentrine kugle

Slika polja i raspodjela potencijala slina kao i kod koaksijalnog cilindra.
Jakost polja:
U
E (Jed. 3.65)
r r 2 K
1 1 1 1 1 1 1 1 1
K ... (Jed. 3.66)
r1 r1 r2 r2 r2 r3 rn rn rn 1
3.5 NUMERIKI PRORAUNI ELEKTRINIH POLJA
Za proraun elektrinoga polja uz pomo raunala razvijene su numerike metode za proraun elektrinog
polja. Koriste se:
Metoda konanih diferencijala;
Metoda nadomjesnog naboja.
Pomou raunala mogue je modelirati i odrediti elektrino polje u prostoru i materijalu gdje ga nije
mogue izravno izmjeriti.
3.5.1 Metoda konanih diferencijala
Za dvodimenzionalno polje bez slobodnih naboja vrijedi Laplaceova jednadba potencijala:
2 2
0 (Jed. 3.67)
x 2 y 2
Povrina na kojoj se trai raspodjela polja podjeli se mreom kvadrata, a potencijal svake toke mree
dobije se iz potencijala ostalih okolnih toaka u kvadratnoj mrei. Ako je o potencijal u toki (xo,yo)
moe se nai potencijal u susjednoj toki (x,y) pomou Taylorovog reda:
1
o x xo y yo
1! x o y o
1 2
2
2 2
2
x x o
x
2
2 x x o y y o
xy y y o
y (Jed. 3.68)
2
2! o o o
1 3
3
3
3
x xo 3 ... y yo 3 ...
3! x o y o
stranica 3-16
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
Slika 3.19 Pravokutna mrea s kvadratnim rasterom
Ako se u kvadratnom rasteru postavi toka s potencijalom o u ishodite xo=yo=0, onda su koordinate
toaka 1,2,3,4.
(x1 - xo ) (y1 - yo ) a
(Jed. 3.69)
(x3 - xo ) (y4 - yo ) - a
Ako se napie jednadba potencijala za 4 susjedne toke 1,2,3,4, s time da se zanemare lanovi vieg reda
od 2. vrijedi:

0 a 2 0 (otpada y komponenta)
2 2
1 o a (Jed. 3.70)
x 2 x
a 2 2
2 o a 0 0 (otpada x komponenta) (Jed. 3.71)
y 2 y 2
a 2 2
3 o a 0 0 (Jed. 3.72)
x 2 x 2
a 2 2
4 o a 0 0 (Jed. 3.73)
y 2
2 y
njihova je suma:
2 2
1 2 3 4 4 o a 2 0
y 2
0 (Jed. 3.74)
x2

0
Prema Laplaceovoj jednadbi potencijala
Potencijal u toki (xo,yo) iz formule etiri toke:

4

o 1 2 3 4 / 4 i / 4 (Jed. 3.75)
i 1
Ako se Taylorovo red prekida nakon 6 lanova dobiva se formula 8 toki:
1 4 1 8
o i 20
5 i 1

i 5
i

(Jed. 3.76)
Toke 5-8 na Slici 3.19.
Vea se, meutim, tonost postie umanjivanjem pravokutne mree. U rubnim podrujima moe se samo
u izuzetnim sluajevima povui kvadratni raster.
stranica 3-17
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
Slika 3.20 Pravokutna mrea s nesimetrinim rasterom
Kod nesimetrinog rastera:

1 2 3 4

a1 a1 a2 a2 a1 a2 a3 a3 a4 a4 a3 a4
o (Jed. 3.77)
1 1

a1a2 a3a4
Za sluaj a1 = a2 = a3 = a4 = a dobije se opet formula potencijala za etiri toke. Radi se o rjeavanju

sustava linearnih jednadbi s n nepoznanica.
U matrinom obliku moe se pisati:
A B A1B (Jed. 3.78)
A matrica potencijala u voritima mree. Pri veem broju nepoznatih potencijala ispunjena je
uglavnom nulama;
vektor nepoznatih potencijala;
B vektor poznatih vrijednosti potencijala.
Primjer 10:
Treba odrediti raspodjelu potencijala u otvorenom SF6 rastavljau kao na slici.
4
6
100% 0
3
5
2
4
15
1
A 1 2 3 7 8 9 10 11 12 13 14
16
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 x
Slika 3.21 Paralelne ploaste elektrode s utorom
A 50 % (Jed. 3.79)
stranica 3-18
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
Iz formule etiri toke:

150 2
1 A 0 2 100 / 4 37.5 2
4 4 4
1 3
2 1 0 3 100 / 4 25
4 4
2 4 7
3 2 0 7 4 / 4
4 4 4
3 5
4 100 3 0 5 / 4 25
4 4
4 6
5 100 4 6 0 / 4 25
4 4
5
6 100 25 0 / 4 25 (Jed. 3.80)
2
3 8
7 3 0 8 0 / 4
4 4
7 9
8 7 0 9 0 / 4
4 4
8 10 9 11
9 10
4 4 4 4
10 12 11 13
11 12
4 4 4 4
12 14 13
13 14
4 4 4
A B (Jed. 3.81)
stranica 3-19
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 11 12 13 14
1 1
1
4
1 37.5
2
1 1
2 1 25
4 4
3
1 1 1
3 1 0
4 4 4
4
1 1
4 1 25
4 4
5
1 1
5 1 25
4 4
6
1
6 1 25
2
7
1
4 1
1
4
. 7 = 0
8
1
8 1 0
4
9
1 1
9 1 0
4 4
10
1 1
10 1 0
4 4
11
1 1
11 1 0
4 4
12
1 1
12 1 0
4 4
13
1 1
13 1 0
4 4
14
1
4 1 14 0
stranica 3-20
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
A1B (Jed. 3.82)
1 = 48.2
2 = 42.8
3 = 22.9
4 = 42.7
5 = 47.9
6 = 49.0
7 = 6.1 (Jed. 3.83)
8 = 1.6
9 = 0.4
10 = 0.1
11= 0.03
12 = 0.0085
13 = 0.0023
14 = 0.0006
Izraunati potencijali ovise o tonosti pretpostavke da je potencijal A=50, te o veliini rastera. On se

moe sada i umanjiti, tako da su poznati potencijali smjeteni dijagonalno.
Primjerice:
15 100 A 1 100 / 4 74.55 (Jed. 3.84)
16 A 1 0 0 / 4 50 48.2 / 4 24.55 itd. (Jed. 3.85)
Broj novih toaka moe se po volji poveavati.
3.5.2 Metoda nadomjesnog naboja
Pogodna je za rotaciono simetrine oblike elektroda. Metoda se sastoji u tome da se po povrini elektrode
razmjetaju naboji iji je iznos na poetku nepoznat. Nakon toga se odreuju iznosi ovih naboja, tako da
konture elektroda na kraju imaju poznati potencijal. Ako se tokasti naboj Qj nalazi na udaljenosti dj iznad
ravnine s potencijalom = 0, oblik polja je isti kao i za sluaj da se radi o dva naboja, tj. o zrcalnom
naboju -Qj. Potencijal u toki i , uslijed naboja Qj moe se odrediti uz pomo koordinata ri i zi i naboja Qj.
Slika 3.22 Tokasti naboj Qj sa svojom zrcalnom slikom -Qj

Q j 1 1

ij
4 r d z

ri d j zi
(Jed. 3.86)
2 2 2 2
i j i
stranica 3-21
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
ij Q j pij (Jed. 3.87)

1 1 1
pij (Jed. 3.88)
4 r 2 d z 2 ri 2 d j zi
2
i j i
Slika 3.23 Rotaciono simetrina elektroda s n nadomjesnih naboja
Ako se na elektrodu prema slici poloi n naboja Q1,Q2,,Qn na jednolikom razmaku z biti e potencijal
u toki i:
n
i Q1 pi1 Q2 pi 2 ... Qn pin Q j pij (Jed. 3.89)
j 1
Jednadba potencijala za toku i.
Na konture elektroda poloi se n toaka, a one su sve na potencijalu = U. Ako se napie jednadba
potencijala za sve toke konture dobije se linearni sustav jednadaba:
p11 p12 p13 p1n Q1 U

p p22 p23 p2 n Q2 U
21 (Jed. 3.90)

p2 n pn 2 pn 3 pnn Qn U
Rjeenje ovog sustava jednadaba daje iznose nadomjesnih naboja. Iz naboja se moe izraunati
potencijal svake toke. Proraun je toniji uz vei broj poloenih naboja i konturnih toaka, no time raste
i broj jednadaba za rjeavanje. Iz jednadbe potencijala toke i mogu se izraunati i komponente vektora
jakosti polja u smjeru r i z osi:

Ez Er (Jed. 3.91)
z r
i na taj nain jakost polja u svakoj toki. Posebno je zanimljivo izraunati jakost polja du osi rotacije. Za
taj sluaj je ri = 0 i i:
n Qj 1 1
i , (Jed. 3.92)
j 1 4
d j z d j z
stranica 3-22
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
iznos polja:
n Q
1 1
EZ j 2
d j z d j z
(Jed. 3.93)
z j 1 4
2
Na prikazanoj elektrodi najvea jakost polja nastupa na zaobljenom zavretku elektrode. Za taj sluaj se u
formulu umjesto z uvrtava d.
Primjer 11:
Kuglasta elektroda u zraku ima polumjer rk = 2.0 cm, a nalazi se na udaljenosti d = 4.0 cm od ravnine
potencijala = 0. Potencijal kugle iznosi k = U = 100 V. Metodom nadomjesnog naboja treba odrediti
kapacitet kugle i najveu vrijednost jakosti polja
Slika 3.24 Kuglasta elektroda s etiri nadomjesna naboja
Na kuglu su poloena 4 naboja du osi simetrije na meusobnoj udaljenosti z = 1 cm. Zbog malog broja
naboja su 4 toke koje opisuju konturu smjetene samo na jednom djelu polovice kugle, kako bi se u tom
djelu koji je vaan, dobro slijedila forma elektroda. Koordinate toaka su:
r1 = 0 cm, z1 = 4.0 cm
r2 = 0.9682 cm, z2 = 4.25 cm (Jed. 3.94)
r3 = 1.7321 cm, z3 = 5.0 cm
r4 = 2.0 cm, z4 = 6.0 cm
Udaljenosti tokastog naboja od ravnine iznose:
d1= 4.5 cm, d2= 5.5 cm, d3= 6.5 cm, d4= 7.5 cm (Jed. 3.95)
Koeficijent naboja npr. p42:

p42
1 1

1 (Jed. 3.96)
4 0 r
r4 d 2 z 4 r4 d 2 z 4
2 2 2 2

To je potencijal u toki 4 od naboja Q2

p42
1 1

1 (Jed. 3.97)
8.854 10 124 2cm 2 5.5cm 6.0cm 2 2cm 2 5.5cm 6.0cm 2

p42 0.359 1012 V / As (Jed. 3.98)
stranica 3-23
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
1.6981 0.5046 0.2739 0.1786 Q1 100

12 0.7967 0.4767 0.2837 0.1888 Q2 100
10 (Jed. 3.99)
0.4055 0.4141 0.3150 0.2243 Q3 100

0.2754 0.3590 0.3650 0.2937 Q4 100
Rjeavanjem sustava jednadaba slijedi:
Q1 = -0.492 pAs
Q2 = 69.157 pAs (Jed. 3.100)
Q3 = 387.829 pAs
Q4 = -225.559 pAs
Iz naboja se, uz jednadbu potencijala, moe odrediti potencijal bilo koje toke (r i, zi). Zbog razmjetaja
toaka konture na donjoj polovici kugle ekvipotencijalne linije mogu se dobro odrediti na donjem dijelu
kugle. Kapacitet je:
4
C Q j / U / 0.492 69.157 387.829 225.559 pAs / 100 (Jed. 3.101)
j 1
C 2.309 pF (Jed. 3.102)
Prava vrijednost kapaciteta ( C 2.8 pF ) je 18% vea. Ova netonost se pojavljuje zbog malog broja
naboja, tj. konturnih toaka. Prostor izmeu kugle i ravnine je, meutim, dobro opisan, pa e vrijednost
maksimalnog polja biti tona.
n Qj 1 1
EZ EMAX 2
d j D d j D
(Jed. 3.103)
z j 1 4
2

0.492 pAs
1 1 1
EMAX 2

4 4.5cm 4.0cm 4.5cm 4.0cm
2
1 1
69.157 pAs 2

5.5cm 4.0cm 2
5.5cm 4. 0cm (Jed. 3.104)
1 1
387.829 pAs 2

6.5cm 4.0cm 6.5cm 4.0cm
2

225.559 pAs
1

1
2
67.39 V / cm
7.5cm 4.0cm 7.5cm 4.0cm
2
3.5.3 Grafike metode odreivanja polja
Iz slike ekvipotencijalnih linija i silnica moe se odrediti raspodjela potencijala, polje u nekim tokama,
kao i kapacitet elektroda. Neke oblike elektroda je teko obuhvatiti raunom. Grafiki se mogu crtati
samo dvodimenzionalna polja cilindrinih ili rotaciono simetrinih elektroda.
stranica 3-24
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
3.5.3.1 Odreivanje kapaciteta
Slika 3.25. Grafiko odreivanje kapaciteta cilindra
Cilindar je paralelan s ravninom. Silnice i ekvipotencijalne linije crtaju se kao etverokuti sa srednjim
duljinama a i b. Ukupna duljina cilindra je l, pa e presjek l-b biti protjecan elektrostatskim tokom .

DdA (Jed. 3.105)
Dielektrina vodljivost jednaka je kapacitetu.
b
C l (Jed. 3.106)
a
Ako se slika nacrta tako da je odnos b/a jednak za sve etverokute (najjednostavnije b/a=1), tada su svi
kapaciteti meusobno jednaki. Broj ekvipotencijalnih linija zatvorenih etverokuta je m, a silnica n.
Ukupni kapacitet elektroda je:
n b
C l (Jed. 3.107)
m a
3.5.3.2 Rotaciono simetrino polje
Slika 3.26. Rotaciono simetrino polje tapa okomitog na ravninu
stranica 3-25
Sveuilite u Zagrebu
Elektrino polje
Parcijalni kapacitet je:

b
C 2 r (Jed. 3.108)
a
To su prsteni visine a i povrine 2 r b , pri emu je r polumjer sredita etverokuta od osi simetrije. Isti
b
parcijalni kapacitet biti e onda kada je ispunjen uvjet r konst.
a
Ukupni kapacitet je:
n r b
C 2 (Jed. 3.109)
m a
stranica 3-26
Sveuilite u Zagrebu
Rad pod naponom
4. RAD POD NAPONOM

Rad pod naponom se moe primijeniti na niskom, srednjem i visokom naponu. Rad pod naponom na
niskom i srednjem naponu se obavlja sa zemlje, dok se na vodovima visokog napona primjenjuje rad na
potencijalu.
Kod rada na vodovima visokog napona, monter se nalazi na elektrinom potencijalu tog mjesta koje je pri
pogonskom naponu u odnosu na uzemljene dijelove. Za vrijeme rada presudno je neprekidno osiguranje
dovoljne udaljenosti izmeu tijela montera s alatom i uzemljenih dijelova, kako ne bi dolo do elektrinog
preskoka.
Slika 4.1 Rad pod naponom na 400 kV dalekovodu prelazak na potencijal vodia
Ekipa obino koristi monterska kolica za pristup mjestu rada, ovjeena pomou tapnog izolatora na
privremeno uvrenu konzolu na gredu stupa. Kolica se zakrenu u poloaj uz trup stupa, povlaenjem
izolacijskih uadi, monter ulazi u kolica i onda se na nain ljuljake uadima s tla privue vodiu pod
naponom. Monter je obuen u ekranizirano zatitno odijelo kako bi se elektrino polje uspostavilo u
okolnom prostoru, izvan njegova tijela. Do mjesta rada u rasponu izmeu stupova, kolica se po faznom
vodiu prevlae izolacijskim uadima s tla.
Slika 4.2 Rad pod naponom na 400 kV dalekovodu rad na odstojniku snopa
stranica 4-1
Sveuilite u Zagrebu
Rad pod naponom
Za sigurnost rada vana je vrstoa svih mehaniki napregnutih pomagala, te elektrina vrstoa svih
pomagala koja su pod pogonskim naponom, a moraju podnijeti i oekivane prenapone. Za vrijeme
grmljavine ili prije uklopa voda nakon eventualna isklopa, rad se mora prekinuti, a automatski ponovni
uklop blokirati za vrijeme radova radi tienja od mogueg prenapona uklapanja.
4.1 RAD POD NAPONOM U SVIJETU
U svijetu, radovi pod naponom nastoje se obavljati ve od poetka javne elektrifikacije. U SAD-u,
primjena takvog rada u mreama niskog i srednjeg napona poela je 1906. godine. U Kanadi se s tim
otpoelo nakon Prvog svjetskog rata na vodovima 110 kV. U ondanjem Sovjetskom Savezu poeli su
raditi takvim nainom rada na vodovima 110 kV tijekom Drugog svjetskog rata, kada su se radovi
izvodili na glavi drvenih stupova, pri emu je monterova izolacija prema zemlji bilo tijelo drvenog stupa.
Nakon Drugog svjetskog rata radove pod naponom na srednjenaponskim i visokonaponskim
vodovima uvode veani i Englezi, a najvei udio u razvoju u Europi dali su Francuzi koji rad pod
naponom primjenjuju od 1965. godine u mreama niskog i srednjeg napona. Vaan prelazak na 400 kV
mree dogodio se poetkom sedamdesetih godina, u vrijeme intenzivne i sustavne gradnje nuklearnih
elektrana u Francuskoj. Da se ostalo na remontima dalekovoda u beznaponskom stanju, dakle uz
iskljuenje dalekovoda iz pogona tijekom remonta, morala bi se 400 kV mree Francuske znaajno
nadograditi novim vodovima kako bi se osigurao kontinuirani pogon doista velikog broja nuklearnih
elektrana tijekom remonta dalekovoda. irokim razvojem, obrazovanjem radnika i opremanjem
potrebnom opremom za rad pod naponom, uspjelo se postii da skoro sve zahvate na vodovima Francuzi
mogu izvesti bez iskljuenja vodova. Danas Francuzi izvode i brojne radove u transformatorskim
stanicama bez iskljuenja postrojenja.
U veini europskih elektroprivreda danas je rad pod naponom, osobito na vodovima visokog i
najvieg napona, uobiajena praksa - barem za tipine pothvate: zamjena oteenih izolatorskih lanaka i
popravak vodia. Zanimljiv je primjer Njemake koja ima malo manji zamah na visokonaponskim
mreama sukladno mrenim okolnostima. Oni, naime, razvijaju mreu tako da imaju dvostruke, trostruke
ili ak etverostruke vodove na pojedinim trasama, te zastoj jednog voda radi planiranih radova znaajno
ne ugroava sigurnost mree i rad pod naponom nije toliko neophodan.
4.2 RASPODJELA POTENCIJALA NA IZOLATORSKOM LANCU
Raspodjela potencijala na izolatorskom lancu se moe utvrditi mjerenjem. Takvo mjerenje se vri, u
laboratoriju ili na terenu, dok se vodi nalazi pod naponom.
Na elektrinim vodovima visokog napona visei izolatori obino se primjenjuju u obliku lanca koji se
sastoji od nekoliko lanaka sastavljenih u nizu. Broj lanaka u lancu poveava se s poveanjem nazivnog
napona vodova. Razlikuju se nosivi i zatezni lanci. Nosivi lanci se vjeaju vertikalno na nosive stupove, a
zatezni se uvruju na zateznim stupovima. Zatezni lanci nose vea mehanika optereenja od nosivih.
Lanac izolatora moe se predstaviti kao lanac kapaciteta (Slika 4.3) u kojem je C vlastiti kapacitet
lanka, C1 kapacitet pojedinih lanaka prema zemlji te C2 kapacitet izolatora prema vodiu. Poto su
kapaciteti C1 znatno vei od kapaciteta C2, to e raspodjela napona du izolatora biti neravnomjerna. Da
bi se izbjegla korona na lancima, potrebno je poduzeti mjere za ravnomjerniju raspodjelu napona du
lanca. To se najuinkovitije postie pomou zatitne armature. esto se primjenjuje zatitna armatura u
obliku prstena. Postavljanjem zatitne armature raspodjela napona du lanca se izravnava. Takoer,
poveanje kapaciteta pojedinih lanaka odnosno eliminiranje utjecaja parazitnih kapaciteta dovodi do
znatno ravnomjernije raspodjele potencijala na pojedine lanke u lancu.
stranica 4-2
Sveuilite u Zagrebu
Rad pod naponom
Slika 4.3. Izolatorski lanac, nadomjesna shema te raspodjela potencijala du lanca
Ravnomjerna raspodjela potencijala du izolatorskog lanca ima slijedee praktine koristi:

mogunost eliminiranja korone na najvie naprezanim lancima;
povienje preskonog napona lanca mogunost primjene lakih i kompaktnijih stupova zbog
koritenja kraih lanaca;
snienje gubitaka izazvanih koronom i snienje razine radio i TV smetnji;
ravnomjernije taloenje zagaenja, to dovodi do daljnje ravnomjernije raspodjele potencijala.
Na Slici 4.4 dana je usporedna karakteristika izolatorskog lanca sa staklenim lancima i polimernog
izolatora.
Slika 4.4 Raspodjela potencijala du izolatorskog lanca i ekvivalentnog tapnog izolatora
Kako je vidljivo sa Slike 4.4 prvi lanak uz vodi kao i zrak u okruenju elektriki su napregnuti mnogo
vie u odnosu na lanke to se nalaze u sredini lanca.
Karakteristika polimernog izolatora je glatka dok je karakteristika izolatorskog lanca sa staklenim
lancima stepenasta. Razlog tome se metalni dijelovi kod staklenih lanaka.
stranica 4-3
Sveuilite u Zagrebu
Rad pod naponom
Slika 4.5. Nadomjesna shema izolatorskih lanaka i raspodjela struja

Ca - vlastiti kapacitet izolatorskih lanaka (meusobno su svi isti)
Cb1 - Cb5 - dozemni kapacitet lanaka prema armaturi stupa (nisu svi isti)
Cc1 - Cc5 - kapacitet lanaka prema vodiu (nisu svi isti)
Struje koje teku kroz rasipne kapacitete uzrokuju neravnomjernu raspodjelu potencijala. Raspodjela
potencijala biti e to ravnomjernija, to je vei vlastiti kapacitet lanaka C a u odnosu na rasipne
kapacitete.
Slika 4.6. Raspodjela potencijala po pojedinim lancima
Djelovanje kapaciteta prema zemlji (b)

Zbog struja Ib u kapacitetima prema zemlji Cb struje u pojedinim izolatorskim lancima nisu jednake nego
su sve manje, to je promatrani izolatorski lanak dalje od vodia. Ovo smanjenje nije isto od lanka do
lanka, nego je sve manje to smo dalje od vodia. Struja u pojedinim izolatorskim lancima se
neprekidno smanjuje, ali je smanjenje sve polaganije.
Djelovanje kapaciteta prema vodiu (c)

Struja Ic u kapacitetima prema vodiu imaju obrnuti smjer, tako da se struja u pojedinim izolatorskim
lancima sve vie poveava, to se udaljujemo od vodia. Kapaciteti prema zemlji vei su od kapaciteta
prema vodiima zato jer je vea povrina armature stupa od povrine vodia pod naponom. Zato dolazi do
neravnomjerne raspodjele potencijala, tako da je vei pad napona na prvim lancima uz vodi, pogotovo
na prvom lanku (krivulja b). to je broj lanaka u izolatorskom lancu vei to e biti vie izraena
neravnomjerna raspodjela potencijala. Radi neravnomjerne raspodjele potencijala ugrauju se prsteni na
izolatorske lance.
stranica 4-4
Sveuilite u Zagrebu
Plinoviti dielektrici
5. PLINOVITI DIELEKTRICI
5.1 UZDUH
Izolacija nadzemnih vodova i zranih rasklopnih postrojenja.

Dobra izolaciona svojstva, ali je podloan meteorolokim uvjetima: pritisak, temperatura, vlanost.
5.2 DRUGI PLINOVITI DIELEKTRICI
Moraju biti zatvoreni pod raznim visokim ili niskim pritiscima.
Treba voditi rauna o toplinskoj vodljivosti, nezapaljivosti, neeksplozivnosti, toksinosti i inertnosti u

pogledu kemijskog djelovanja na spremnik u kojem se nalaze.
5.2.1 Elektropozitivni i elektronegativni plinovi
Elektropozitivni plinovi- elektroni koji nastaju pri ionizaciji su dalje slobodni, a nastali ioni su pozitivni
(vodik, duik).
Elektronegativni plinovi - molekule plina hvataju elektrone i grade negativne ione (kisik, SF6).
Zrak je usprkos prisutnosti kisika elektropozitivan.
Duik pod pritiskom - (kabeli, mjerni kondenzatori) - elektropozitivan.
Elektrina vrstoa elektropozitivnih plinova dostie tek kod vrlo visokih pritisaka (npr. 10 bara)
elektrinu vrstou krutih ili tekuih dielektrika.
SF6 je plin ija je gustoa otprilike 5 puta vea od zraka. Termiki je stabilan i neotrovan. Primjena u
rasklopnim postrojenjima. Pogodan je kao sredstvo za gaenje luka u prekidaima (dobra vodljivost
topline).
5.3 KORONA
"Korona" doslovno predstavlja svjetlosni disk koji se pojavljuje oko Sunca. Termin su preuzeli fiziari i
inenjeri kako bi openito opisali parcijalna izbijanja koja nastaju u podrujima jako koncentriranih
elektrinih polja, na primjer na povrini iljaste ili cilindrine elektrode, koja se nalazi nasuprot i na nekoj
udaljenosti od druge elektrode. Ovakav parcijalni proboj zraka se po prirodi prilino razlikuje od totalnog
proboja u prostoru zraka izmeu elektroda. Takoer, to se odnosi i na sve ostale plinove.
Korona se javlja na jako zaobljenim (iljatim) povrinama elektroda u plinu. Korona je nepoeljna jer
uzrokuju gubitke, ometa beini prijenos, izaziva kemijske reakcije u plinu (npr. stvaranje ozona u zraku).
Zato se kod elektroda u plinu nastoji postii pogodan oblik elektroda kojim se izbjegavaju rubni efekti
(npr. snop vodia kod visokonaponskih vodova).
Pri koroni se radi o impulsnim izbijanjima pri vrnim vrijednostima napona, s trajanjem impulsa od 10 ns
i nabojem impulsa od oko 100 pC.
stranica 5-1
Sveuilite u Zagrebu
Slika 5.1. Kombinacija elektroda iljak ploa s pozitivnim nabojem ispred iljka
Pozitivni naboj ispred pozitivnog iljka slabi jakost polja ispred iljka i spreava stvaranje lavine sve dok
se pozitivni naboj ne udalji, te dok se ne uspostavi poetno stanje. Uslijed ove pojave koja se ponavlja
javljaju se impulsna pranjenja.
Slika 5.2. Izgled korone
Kod negativnog iljka smanjuje se jakost elektrinog polja izmeu pozitivnog prostornog naboja i
ploe. Tako elektroni imaju manju brzinu i mogu biti uhvaeni na molekule elektronegativnih dijelova
plina (npr. O2 u zraku). Tako se stvara dodatni negativni prostorni naboj, koji slabi polje iljka i
privremeno zaustavlja formiranje nositelja nabijenih estica.
Pri daljnjem povienju napona kod pozitivnog iljka se iz impulsnih izbijanja razvija bezimpulsno trajno
izbijanje (trajna korona), iz kojeg se kasnije razvija pramenasto izbijanje i proboj. Kod negativnog
iljka se trajna korona razvija tek iznad napona koji je probojni napon za pozitivni iljak. Proboj kod
izmjeninog napona uvijek nastupa u poluperiodi s pozitivnim iljkom.
Korona se razlikuje i od pranjenja koja nastaju unutar mjehuria plina u vrstim ili tekuim izolatorima,
iako su spomenuti fenomeni pranjenja u plinovima isti. Korona je popraena brojnim vidljivim efektima,
kao to su vidljivo svjetlo, karakteristini zvuk, elektrina struja, gubitak energije, radijske smetnje,
mehanike vibracije i kemijske reakcije. Kemijske reakcije stvaraju miris ozona i duikovih oksida.
Dugo vremena korona je bila glavni problem pri prijenosu elektrine energije zbog gubitaka snage koje
stvara na vodovima i smetnji koje uzrokuje u radijskim i TV signalima. S druge strane korona ima
nekoliko korisnih primjena, kao u Van de Graaff-ovom generatoru, elektrostatskim spremnicima,
proizvodnji ozona i drugim ureajima.
Proces pranjenja ovisi o polaritetu narinutog napona, pa je tako i mehanizam nastanka korone zavisan o
polaritetu kao i obliku napona.
Kod istosmjernog statikog napona razlikuje se pozitivna i negativna korona.
Kod izmjeninog napona radi se o izmjeninoj koroni.
Kod impulsnih napona razlikuje se pozitivna i negativna impulsna korona.
Impulsna korona se moe promatrati u zranom meuprostoru, u kojem praktiki nema prostornog
naboja. Pritom se izbijanja ire na znaajne udaljenosti i grane izbijanja u kontaktu s anodom i katodom
mogu lako formirati tragove na fotografskim filmovima, to je poznatije kao Lichtenbergova slika,
prikazana na Slici 5.3. Ovakve slike su karakteristine za istosmjernu koronu.
Na dugim visokonaponskim prijenosnim vodovima, korona koja nastaje uslijed vrlo visokog
prenaponskog vala, ima pozitivni uinak na smanjenje vrne vrijednosti i strmine prenaponskog vala, te
se tako ublaava dielektrino naprezanje izolacije elektroenergetskog sustava.
stranica 5-2
Sveuilite u Zagrebu
Slika 5.3 (a) Fotografski tragovi korone uzrokovane impulsnim naponom (Lichtenbergove slike):
pozitivni (lijevo) i negativni polaritet (desno); (b) princip snimanja
5.3.1 Razina nastanka korone
Eksperimentima i proraunima pokazalo se da korona nastaje na povrini visokonaponskih elektroda i

vodia kada njihova povrinska vrijednost elektrinog polja dosegne kritinu vrijednost E0. Amplituda E0
ovisi o polaritetu napona, te o tlaku i temperaturi okolnog plina, dok vlanost ima mali efekt. Relativna
gustoa zraka se izraava u zavisnosti od tlaka p (kPa) i temperature (C):
2.89 p
(Jed. 5.1)
273
Faktor poprima vrijednosti izmeu 0.9 i 1.1. Eksperimentalno izmjerene vrijednosti E0 odgovaraju dalje
navedenim relacijama.
Za izmjenini napon uz homogeno elektrino polje je kritina vrijednost:
E0 =30 kVvrno/cm (Jed. 5.2)

Neto jae polje Ev kod izmjeninog napona uzrokuje koronu koja je jasno vidljiva na povrini vodia i

moe se izraziti kao Ev 30 1 0.3 / r kVvrno / cm , gdje je r radijus vodia u centimetrima.
Za istosmjerni napon:

E A B kV / cm (Jed. 5.3)
r
Faktori A+ i A- su u granicama 31-39.8 i 29.4-40.3; B+ i B- izmeu 11.8-8.4 i 9.9-7.3.
Napon nastanka korone moe se lako izraunati koristei E0 i E uz poznati raspored i dimenzije vodia.
Vano je napomenuti kako se proraun polja normalno bazira na pretpostavci potpuno istih i glatkih
vodia, to je razliito od realnog sluaja. Na bilo kojoj mikrohrapavoj toki povrine realnog vodia
polje e biti vrlo koncentrirano i tu se moe postii kritina jakost polja za nastanak korone, dok e na
ostatku povrine vodia prosjena jakost polja biti znaajno manja. Zbog toga se, kod procjene poetnog
stranica 5-3
Sveuilite u Zagrebu
napona korone U0, mora uzeti u obzir pripadajui povrinski faktor. Ovaj faktor poprima vrijednosti od
oko 0.6 za nove vodie, a oko 0.8 za vodie na otvorenom.
5.3.2 Proraun gubitaka uzrokovanih koronom
Za proraun gubitaka uzrokovanih koronom koriste se empirijske formule. Za izmjenini napon vrijedi
empirijska Petersonova formula.
3.73K
Pc f U 2 105 kW / km

2
(Jed. 5.4)
D
r
Pc predstavlja gubitke uzrokovane koronom na nadzemnim prijenosnim vodovima u uvjetima suhog
vremena, gdje je f frekvencija, U linijski napon, D i r razmak i radijus vodia. K je faktor koji ovisi o
omjeru radnog napona U i napona nastanka korone U0.
Kod ispravnog projektiranih prijenosnih vodova gubici izazvani koronom u uvjetima suhog vremena su
obino zanemarivi. Tipine izmjerene vrijednosti za vodove vrlo visokog napona kreu se od 0.3 do 1.7
kW/km (za vodove preko 500 kV) i od 0.7 do 17 kW/km (za vodove preko 700 kV).
5.3.2.1 Utjecaj vodia u snopu i vremenskih prilika
U sluaju prijenosnih vodova s vodiima u snopu potrebno je modificirati Petersonovu formulu koristei
nadomjesni radijus vodia u snopu umjesto radijusa pojedinanog vodia. Razmak vodia u snopu ima
utjecaj na veliinu gubitaka izazvan koronom; postoji optimalni razmak za koji su gubici izazvani
koronom najmanji. Glavni vremenski parametri su temperatura, tlak, vjetar, vlanost, kia, snijeg i praina
(neistoe). Temperatura i tlak sadrani su u faktoru . Vjetar nema osjetnog utjecaja na koronu; isto
vrijedi i za vlanost osim ako nije blizu 100%. Kondenzacijom i jo vie s kiom, gubici izazvani
koronom porastu 10 i vie puta, ovisno o intenzitetu kie. Utjecaj kie i neistoa na vodiima vie su
izraenija kod vodia s veim radijusom nego kod onih s manjim zbog vee povrine i vie toaka gdje je
mogu nastanak korone.
stranica 5-4
Sveuilite u Zagrebu
Izbijanje u plinu
6. IZBIJANJE U PLINU
U normalnim uvjetima se nabijene estice u normalnom atmosferskom zraku pojavljuju uslijed
djelovanja radioaktivnog zraenja elemenata u zemljinoj kori, kao i uslijed svemirskog zraenja. U
blizini zemlje nalazi se u normalnoj atmosferi prosjeno 750 pozitivnih i 650 negativnih iona u
jednom cm3.
6.1 IONIZACIJA U PLINU
6.1.1 Ionizacija molekula
Nastaje u sluaju kada elektron ima dovoljnu energiju za ionizaciju.
Slika 6.1 Ionizacija molekule pri sudaru
Elektron udara u molekulu i iz nje izbija jedan elektron, te kao rezultat nastaju dva elektrona i jedan
pozitivni ion. Za svaki plin potrebna je odreena energija elektrona da bi bio u stanju izvriti
ionizaciju. Energije ionizacije nekih plinova u voltima dana je u Tablici 6.1. U ovim procesima se
energija mjeri u elektronvoltima (eV).
Energija od 1 eV jednaka je poveanju kinetike energije elektrona pri slobodnom kretanju izmeu dviju
toaka s potencijalnom razlikom od 1 V.
Slika 6.2 Elektron naboja Qe u kuglastom polju jezgre

U polju E djeluje sila F . Energija ionizacije Wi je energija potrebna za pomak elektrona s radijusa
rB 0.1 nm na putanju beskonanog radijusa na kojoj vlada napon ionizacije.
19
Qe= -e, e 1.6 10 19 As , 1 eV 1.6 10 Ws (Jed. 6.1)

Wi Fdr Qe Edr (Jed. 6.2)
rB rB
Wi QeU i (Jed. 6.3)
stranica 6-1
Sveuilite u Zagrebu
Izbijanje u plinu
Tablica 6.1 Naponi ionizacije pojedinih plinova

Plin Napon ionizacije
Vodik 15.4 eV
Kisik 12.5 eV
Duik 15.8 eV
CO2 14.4 eV
Vodena para 12.7 eV
6.1.2 Pobuivanje molekula
Elektron koji je ubrzan u elektrinom polju udara u neutralnu molekulu i pomie njezin elektron na
jednu nestabilnu putanju. ivotni vijek ovako pobuene molekule je kratak. Elektron se vraa u stabilnu
putanju i stvara foton. Ovaj foton moe dalje udariti neku drugu pobuenu molekulu i izazvati njenu
ionizaciju. Takva ionizacija naziva se fotoionizacija. Ako foton ne izvri ionizaciju ve samo pobuivanje
neke druge molekule ta se pojava naziva fotopobuivanje.
Slika 6.3 Pobuivanje molekula
Kao i kod ionizacije i kod pobuivanja je potrebna odreena energija za pobuivanje molekula pojedinih
plinova, koja je dana u Tablici 6.2.
Tablica 6.2 Napon pobuivanja pojedinih plinova

Plin Napon pobuivanja
Vodik 11.5 eV
Kisik 7.9 eV
Duik 8.2-14.8 eV
CO2 10 eV
Vodena para 7.6 eV
6.1.3 Termika ionizacija
Nastaje pri povienim temperaturama plina. Uslijed visoke temperature dolazi do kaotinog kretanja
molekula u plinu, a uslijed sudara do oslobaanja novih elektrona, te su mogue pojave fotoionizacije.
Raste broj elektrona pa je plin sve vie ioniziran. Stupanj ionizacije plina predstavlja odnos ioniziranih
molekula Ni prema ukupnom broju molekula N u promatranom volumenu plina: m = Ni/N. Moe se
izraunati prema jednadbi Saha:
U i
m2 T 2.5 k T
0.18 e
(Jed. 6.4)
1 m2 P
gdje je: m = Ni/N stupanj ionizacije,
P pritisak plina u barima,
k Bolzmanova konstanta = 1.38054 10-23 JK,
T temperatura plina u Kelvinima.
stranica 6-2
Sveuilite u Zagrebu
Izbijanje u plinu
Dijagram stupnja ionizacije zraka o temperaturi. Preko temperature 24 000 K sve su molekule plina
ionizirane.
Slika 6.4 Dijagram stupnja ionizacije zraka o temperaturi
6.2 IONIZACIJA S POVRINE ELEKTRODE
6.2.1 Povrinska ionizacija
Povrinska ionizacija je isputanje nabijenih estica iz elektroda, koji su najee slobodni elektroni.
Povrina metala predstavlja potencijalnu barijeru za elektrone koji se nalaze u metalu. Da bi se ova
barijera savladala potrebno je da slobodni elektroni unutar metala dobiju dovoljnu kinetiku energiju.
Povrinska ionizacija s anode nije zanimljiva jer slobodni elektroni izbijeni iz anode bivaju privueni od
nje i neutralizirani.
6.2.2 Povrinska udarna ionizacija s katode
Nastaje kada je katoda pogoena pozitivnim ionima ubrzanim u elektrinom polju. Iz katode se oslobaa
slobodan elektron koji se udaljava od katode uslijed djelovanja elektrinog polja.
Slika 6.5 Povrinska udarna ionizacija s katode
6.2.3 Povrinska fotoionizacija
Nastaje kada na katodu padne foton dovoljno velike energije da je u stanju izbiti iz katode jedan elektron
koji se uslijed polja udaljava od katode.
Slika 6.6 Povrinska fotoionizacija
6.2.4 Termika emisija
Termika emisija elektrona iz katode nastaje pri zagrijavanju katode do te mjere da elektroni dobiju
dovoljnu energiju da savladaju povrinsku potencijalnu barijeru i izlaze iz katode.
stranica 6-3
Sveuilite u Zagrebu
Izbijanje u plinu
6.2.5 Autoelektronska emisija
Nastaje kada je jakost polja u blizini katode reda veliine 10 6 kV/cm, pa elektroni bivaju
iupani iz katode.
6.3 NEGATIVNI ION
Slobodni elektron u nekim uvjetima se moe pripojiti nekoj drugoj neutralnoj molekuli i formirati
negativni ion.
6.4 REKOMBINACIJA
Proces obrnut ionizaciji.
6.4.1 Rekombinacija elektrona s pozitivnim ionom
Nastaje neutralna molekula, a oslobaa se jedan foton.
Slika 6.7 Rekombinacija elektrona s pozitivnim ionom
6.4.2 Rekombinacija jednog pozitivnog i jednog negativnog iona
Negativni ion ima pripojen jedan suvian elektron. Nastaju dvije neutralne molekule i oslobaa se jedan
foton. Nastali fotoni mogu dovesti do fotoionizacije ili fotopobuivanja drugih neutralnih molekula.
Slika 6.8 Rekombinacija jednog pozitivnog i jednog negativnog iona
6.5 SAMOSTALNO I NESAMOSTALNO IZBIJANJE U PLINOVIMA
Uslijed neprestane male ionizacije u plinovima postoji mala elektrina vodljivost. Ako se narine napon
potei e mala struja, koja e najprije rasti s poveanjem napona, a zatim dostii zasienje, jer broj
novih slobodnih naboja ostaje stalan. Pri daljnjem poveanju napona poveava se i struja, jer dolazi do
udarne ionizacije. Govori se o nesamostalnom izbijanju u plinovima.
Slika 6.9 Ovisnost struje o narinutom naponu (Ud napon paljenja)
stranica 6-4
Sveuilite u Zagrebu
Izbijanje u plinu
Samostalno izbijanje nastaje kada kod nekog napona (napon paljenja) nastaje uvijek tako puno novih
poetnih elektrona, da se izbijanje moe nastaviti bez dovoenja nove energije izvana. Ovaj mehanizam
naziva se Towsend - izbijanje.
6.5.1 Duljina slobodnog puta
Nositelj naboja koji se kree uslijed sile elektrinog polja, npr. elektron s nabojem Qe sudara se na svom
putu kroz plin na nepravilnim razmacima s molekulama plina. Pri tome on svu svoju energiju predaje
molekulama plina (neelastini sudar).
Pri ovdje interesantnim jakostima polja je brzina nositelja naboja tako velika prema brzini molekula plina
uslijed termikog kretanja, da se brzina molekula moe zanemariti. Ako je broj sudara (po jedinici
duljine) zo = z / l (z = ukupni broj sudara po itavoj duljini l) tada se za srednju slobodnu duljinu puta
moe pisati:
l 1
m (Jed. 6.5)
z zo
To je kvocijent ukupnog puta l i broja z pri tome nastalih sudara.
Slika 6.10 Srednja slobodna duljina puta elektrona
Ukoliko nositelj naboja radijusa rQ prolazi du puta l u plinu volumena
V rM rQ l
2
(Jed. 6.6)
(pri emu je rM od 0.1 nm do 0.2 nm, to predstavlja radijus molekule), naboj e se tada sudariti sa svim
molekulama sadranim u plinu: z N V N rM rQ 2
l . Pri tome je N broj molekula po
jedinom volumenu. Odavde slijedi za srednju slobodnu duljinu puta:
1
m
N rM rQ
2
(Jed. 6.7)
Ako je pokretni nositelj naboja elektron rQ=re=1.87 10-13 cm, tada je radijus nositelja naboja rQ << rM, pa
za srednju slobodnu duljinu puta elektrona vrijedi:
1
me (Jed. 6.8)
NrM
2
Ako je nositelj naboja pozitivno nabijeni ion, tada je uz radijus nositelja naboja rQ = rM srednja slobodna
duljina puta iona:
1
mi (Jed. 6.9)
4NrM
2
Slijedi da je srednji slobodni put iona i = e / 4. Zato ioni ne mogu praktiki doprinositi ionizaciji,
meutim oni mogu izbijati slobodne elektrone iz povrine katode.
Broj molekula prema jednadbi stanja za plin je N=p/(kT) pri emu je Bolzmanova konstanta:
stranica 6-5
Sveuilite u Zagrebu
Izbijanje u plinu
k = 1.3710-23 Ws/K (Jed. 6.10)

Za srednju slobodnu duljinu puta elektrona vrijedi:
kT
me (Jed. 6.11)
rM 2 p
Uz tlak zraka od po = 1.013 bar = 1.013 105 N / m 2 i temperaturu To=293 K iznosi srednji slobodni put
elektrona me =0.57 m.
Uz veu srednju duljinu slobodnog puta vea je i srednja brzina puta vmi. Odnos izmeu srednje brzine
slobodnog puta i jakosti elektrinog polja daje pokretljivost:
v mi
b (Jed. 6.12)
E
Pri normalnom tlaku i normalnoj temperaturi vrijedi za elektrone b 500 (cm/s)/(V/cm), a za
pozitivno nabijene molekule b 1.5 (cm/s)/(V/cm). Elektroni su dakle 300 puta pokretljiviji od iona.
6.5.2 Koeficijent udarne ionizacije
Koeficijent udarne ionizacije daje broj ionizacija koje je izvrio elektron na odreenom putu, npr. 1
cm. (Svaki sudar ne dovodi do ionizacije).
Slika 6.11 Ovisnost broja elektrona z koji nisu doivjeli sudar o prijeenom putu x.
Kako je kretanje estica plina nepravilno, to se stvarna duljina slobodnog puta razlikuje od srednje
duljine slobodnog puta m. Za odreivanje zakona statistike raspodjele pretpostavimo da je iz
toke x=0 du x osi izletjelo zo estica. Na osnovi naina njihovog kretanja broj estica koje ne
doive niti jedan sudar (z) postepeno se smanjuje. Ako je broj izbijenih estica dovoljno velik to je
ukupan broj sudara na putu dx jednak smanjenju broja estica koje se ne sudaraju:
dx
d z z (Jed. 6.13)
me
gdje je dx/m srednji broj sudara promatranih estica na putu dx. Nakon razdvajanja slijedi:
z x
dz 1
z z me 0 dx (Jed. 6.14)
0
z z o e (-x/me ) (Jed. 6.15)

Iz gornje jednadbe izlazi da e(-x/me) predstavlja dio estica koje bez sudara prelaze put jednak ili vei
od x. Sve estice nalaze se u istim uvjetima, pa e(-x/me) predstavlja vjerojatnost da je duljina stvarnog
slobodnog puta jednaka ili vea od x. Drugim rijeima estica s vjerojatnou e(-x/me) prelazi put x bez
sudara.
stranica 6-6
Sveuilite u Zagrebu
Izbijanje u plinu
Px e (-x/me ) (Jed. 6.16)

Da bi odredili broj ionizacija elektronom (na putu od 1 cm, tj. na jedinici duljine puta), treba vjerojatnost
1
ionizacije elektrona pomnoiti s brojem sudara na jedinici duljine z 0 . Dobiveni izraz naziva se
me
koeficijent udarne ionizacije i iznosi:
1
zo e (-x/me )
e (-x/me ) (Jed. 6.17)
me
1 Ap x xAp Bp
Zamjenom i , pri emu su A' i B' eksperimentalno odreene konstante.
me T me T T
Ako se u plinske konstante uvede temperatura, slijedi:
A
A (Jed. 6.18)
T
B
B (Jed. 6.19)
T
1 x
tako da je: Ap i Bp
me me
dobije se koeficijent ionizacije preraunat na pritisak:
B

E
Ae E / p f (Jed. 6.20)
p p
U Tablici 6.3 su dane konstante A i B nekih plinova za temperaturu T=To=293 K.
Tablica 6.3. Vrijednosti konstanti A i B

Plin A (bar-1 mm-1) B (kV bar-1 mm-1) Vrijedi za E/p kV/(bar mm)
Zrak 645.0 19.0 3 do 14
Vodik 375.0 9.8 11 do 30
Duik 945.0 25.6 11 do 45
CO2 1500.0 35.0 37 do 75
Slika 6.12 Odnos /p pri normalnim atmosferskim uvjetima. Jakost polja pri kojoj se osjea ionizacija je
20 kV/cm
Primjer 12:
Probojni napon u zraku je kod ploastih elektroda Ep= 30 kV/cm pri pritisku p=1.013 bar i temperaturi
t=200C. Koliki je broj sudara elektrona na 1 cm s molekulama, te koliki je koeficijent ionizacije .
stranica 6-7
Sveuilite u Zagrebu
Izbijanje u plinu
6.5.3 Elektronska lavina
Slika 6.13 Elektronska lavina
Elektronska lavina je poveanje broja elektrona uslijed ionizacije. Neka je na mjestu x broj
slobodnih elektrona n, tada uslijed ionizacije na putu dx uz koeficijent ionizacije dolazi do poveanja
broja slobodnih elektrona dn = n dx. Uz broj no poetnih elektrona koji su krenuli s katode (x=0),
slijedi integracijom da je:
n x
dn
n n 0 dx (Jed. 6.21)
0
Zakon elektronske lavine glasi:

x
n 0 dx
e (Jed. 6.22)
n0
U homogenom polju su jakost elektrinog polja E, a isto tako i koeficijent ionizacije konstantni, pa
tako broj elektrona koji zavravaju na anodi (x=s)iznosi:
ns = n0 e s (Jed. 6.23)
gdje je s udaljenost izmeu elektroda.
Ako je struja io qno, gdje je q naboj elektrona, tada i za struju vrijedi:
i=io e s (Jed. 6.24)

Ovo je Townsendov zakon koji je eksperimentalno dokazan.
Primjer 13:
Koliki je broj elektrona stiglih do anode kod ploastog kondenzatora, kod kojeg je razmak ploa
s=1cm, ako iz katode izlazi samo jedan elektron no=1, a koeficijent ionizacije iznosi =10.7 cm-1.
6.5.4 Samostalno izbijanje u plinu
Slika 6.14 Elektronska lavina nastala udarnom ionizacijom
Kod elektronske lavine nastale udarnom ionizacijom na elu su elektroni, a na zaelju pozitivni ioni, koji
odlaze na katodu. Kako je njihova srednja slobodna duljina puta jednaka tek jednoj etvrtini duljine
stranica 6-8
Sveuilite u Zagrebu
Izbijanje u plinu
slobodnog puta kod elektrona, nemaju pozitivni ioni u udarnoj ionizaciji praktiki nikakav udjel. Oni,
meutim, imaju dovoljnu energiju da bi s katode mogli izbiti nove elektrone.
Samostalno izbijanje (bez utjecaj izvana) je takvo kod kojeg se broj novostvorenih slobodnih elektrona
(koji su izbijeni pozitivnim ionima) ne smanjuje. Ako se njihov broj smanjuje tada prestaje lavina, a ako
se on poveava lavina se intenzivira, sve dok na kraju u homogenom polju ne nastupi elektrini proboj. U
jako nehomogenim poljima to je poetak pranjenja koronom.
Koeficijent povratnog (sekundarnog) djelovanja oznaava broj elektrona koje iupa jedan pozitivni
ion iz metalne povrine katode uslijed udara pozitivnog iona.
Broj izbijenih elektrona no= ni, gdje je ni broj iona u lavini.
Koeficijent povratnog djelovanja za razliite vrste materijala katode i za razliite plinove dan je u
Tablici 6.4.
Tablica 6.4 Koeficijent povratnog djelovanja

Vodik Duik Zrak
Aluminij 0.100 0.100 0.035
Bakar 0.050 0.065 0.025
eljezo 0.060 0.060 0.020
Ako je ns = no es broj elektrona koji dolaze do anode.

Uz utjecaj vanjskog ionizatora nastao je no elektrona, a svi novi elektroni (i pozitivni ioni) nastali su
ionizacijom. Tako je broj ionizacija, a time i broj pozitivnih iona ni = ns - no.
Uvjet jednakosti glasi:

dx
s
0
n 0 n i n s n 0 n 0e n0 (Jed. 6.25)

dx
s

e 0 1 1 (Jed. 6.26)

s
1
0 dxln1 K (Jed. 6.27)
Prema gornjem izrazu samostalno izbijanje je karakterizirano tako da integral koeficijenta ionizacije po
irini izmeu elektroda s dostie jednu odreenu kritinu vrijednost K.
Pri tome je sporedno na kojim sekundarnim mehanizmom nastaju sekundarni elektroni.
6.6 ELEKTRINI LUK
Isklapanjem sklopke kroz koju protjee struja, pojavit e se elektrini luk meu kontaktima sklopke. U
trenutku rastavljanja kontakata ugrije se njihov metal toliko da dolazi do taljenja i isparavanja zbog vrlo
velike gustoe struje na dodirnoj plohi neposredno prije rastavljanja. Prostor meu kontaktima postaje
zbog toga vodljiv za struju pa ona nastavlja protjecati i pored toga to su kontakti rastavljeni. Vodljivost
meu kontaktima raste zbog termoionizacije to je posljedica visokih temperatura.
stranica 6-9
Sveuilite u Zagrebu
Izbijanje u plinu
Elektrina vodljivost [S cm-1]
Temperatura 103 [K]
Slika 6.15 Elektrina vodljivost i temperatura u luka u SF6 prekidaima
Molekule plina raspadaju se na ione i elektrone, a njihova ionizacija, a samim time i vodljivost, naglo
rastu s porastom temperature. Visoke temperature vladaju u jezgri luka iji je presjek proporcionalan s
jainom struje dok se temperatura naglo smanjuje udaljavanjem od jezgre. Temperature u jezgri luka
doseu i do 20000 C.
Napon koji vlada meu kontaktnim tjera struju kroz vodljivi stupac plinova u kojem se, zbog elektrinog
polja, elektroni velikom brzinom kreu prema anodi, a ioni prema katodi. Pri tome se mogu u prostoru
luka pojaviti novi nosioci naboja zbog udarne ionizacije te zbog termike emisije elektrona.
Otpor luka rl ovisan je o ionizaciji prostora meu kontaktima, stupanj ionizacije ovisi o temperaturi, a ova
o koliini topline (Q) koja se akumulira u luku. Ta toplina je razlika izmeu topline razvijene u luku, koja
je proporcionalna produktu napona (ul) i struje (il) luka, i topline koja se predaje okolini. Otpor luka
odreene duljine i u odreenom mediju jest funkcija struje i l. Ta ovisnost otpora luka moe se prikazati
karakteristikom napon-struja jer otpor je omjer izmeu napona i struje.
Slika 6.16 Karakteristika naponstruja luka
Pad napona na luku moemo podijeliti na dio neposredno uz kontakte i na dio u ostalom prostoru meu
kontaktima.
stranica 6-10
Sveuilite u Zagrebu
Izbijanje u plinu
ul
Slika 6.17 Pad napona uzdu luka
Dielektrina vrstoa jedan je od najvanijih parametara pri odabiru prekidaa. Na Slici 6.18 prikazan je
ovisnost probojnog napona o udaljenosti izmeu elektroda za prekidae s razliitim dielektrinim
medijima. Za vrlo male udaljenosti najpovoljniju karakteristiku imaju vakuumski prekidai dok je za vee
udaljenosti najbolja karakteristika prekidaa s SF6 plinom pod tlakom.
U [kV]
SF6 (5 bar)
Ulje
Vakuum
SF6 (1 bar)
Zrak (1 bar)
d mm
Slika 6.18 Dielektrina vrstoa medija u prekidau
stranica 6-11
Sveuilite u Zagrebu
Izbijanje u plinu
Na napon luka znatno utjee medij u kojem luk gori. U tablici 6.5 navedeni su podatci o relativnom padu
napona po jedinici duljine luka (zrak ima pad napona 1) za neke medije. Najvei relativni pad napona ima
vodik pa se radi toga esto upotrebljava ulje (u parama ulja ima oko 70% vodika) kao dielektrik u
prekidaima.
Tablica 6.5 Relativni pad napona po jedinici duljine luka

Relativni pad napona po
jedinici duljine luka
Zrak 1
Duik 1
Kisik 2.3
Ugljini dioksid 1.7
Vodena para 4.4
Vodik 13.5
Energije luka je odreena relacijom

tl
Wl ul il dl (Jed. 6.28)
0
to je krae vrijeme trajanja luka tl postiu se povoljnije prilike u sklopki.
Odvoenje topline osnovni je uvjet za gaenje luka jer o tome ovisi temperatura, a o temperaturi
vodljivost medija. Termika vodljivost za zrak dosee maksimum pri temperaturi 6000 C dok se kod
plina SF6 taj maksimum dosee pri 2000 C (Slika 6.19).
Termika vodljivost [Wcm-1K-1]
Temperatura 103 [K]
Slika 6.19 Ovisnost termike vodljivosti o temperaturi za plin SF6
6.6.1 Gaenje luka
Gaenje luka sloen je proces na koji utjeu elektrine, magnetske, kemijske, termodinamike i
hidrodinamike pojave. Koja e od tih pojava prevladati i preuzeti glavni utjecaj na gaenje luka ovisi o
vrsti sklopke i o mediju za gaenje luka. U svim sluajevima, meutim, za gaenje luka potrebno je:
Vrlo brzo poveati razmak meu kontaktima kako bi se im prije (radi smanjenja energije luka)
postigla udaljenost na kojoj e se luk ugasiti i koja e biti dovoljna da se sprijei njegovo
ponovno paljenje;
Smanjiti presjek luka kako bi se poveao njegov pad napona (vano za gaenje luka istosmjerne
struje);
stranica 6-12
Sveuilite u Zagrebu
Izbijanje u plinu
Osigurati intenzivno odvoenje topline.

Gaenje luka izmjenine struje olakano je injenicom da se napon mree i struja luka nakon svake
poluperiode prolaze kroz vrijednost nula. U trenutku kada struja prolazi kroz vrijednost nula gasi se luk
koji e se ponovno pojaviti ako je napon potreban za ponovno paljenje luka manji od napona mree
odnosno ako je napon mree dovoljan da svlada elektrinu vrstou razmaka meu kontaktima. Nasuprot
tome, ako je napon potreban za ponovno paljenje luka vei od napona mree luk se nee ponovno upaliti i
gaenje e biti postignuto. Elektrina vrstoa prostora meu kontaktima ovisi s jedne strane o prilikama
prije gaenja luka, a s druge o intenzitetu hlaenja. Prema tome, elektrina vrstoa funkcija je i vremena
i napona mree koji vlada meu kontaktima. Ako je elektrina vrstoa, nakon gaenja luka, stalno vea
od napona mree (Slika 6.20 a) luk se nee ponovno upaliti. Ako meutim, u jednom trenutku napon
mree postane vei elektrine vrstoe, lik e se ponovno upaliti do ponovnog prolaska struje kroz nulu
(Slika 6.20 b).
u ul u ul
u u
ul
ul
t tp t
Slika 6.20 Promjena elektrine vrstoe vl i napona mree v nakon prolaza napona kroz nulu
Na Slici 6.21 prikazano je gaenje luka u strujnom krugu u kojem postoji samo djelatni otpor.
Struja il i napon ul su u fazi. Struja e tei sve dok je napon luka manji od napona mree. Smanjenjem
struje raste napon luka, pa u trenutku ta (to odgovara toki A) dolazi do izjednaavanja napona luka i
napona mree pa i do gaenja luka. Zbog daljnjeg poveanja razmaka kontakata i hlaenja prostora meu
kontaktima poveava se elektrina vrstoa. To poveanje je prikazano pravcem kroz toke A i B. toka
C simetrina je s obzirom na os apscisa toki B, a pravac kroz toke C i D simetrian je s pravcem kroz
toke A i B. U trenutku td, kad je elektrina vrstoa (pravac kroz C i D) meu kontaktima postane
jednaka naponu mree ponovno se pali luk, struja il raste, a napon luka vl pada. Struja lika slijedi napon
mree pa se opadanjem napona smanjuje i struja to dovodi do poveanja napona luka. U trenutku t a'
ponovno dolazi do gaenja luka i do ponavljanja opisane pojave. Produljenjem luka zbog poveanja
razmaka meu kontaktima bre raste elektrina vrstoa pa e se luk konano ugasiti (trenutak t a'') kada
elektrina vrstoa postane tolika da napon mree nee biti dovoljan da ponovno uspostavi luk meu
kontaktima sklopke.
Na Slici 6.22 prikazane su prilike gaenja luka u induktivnom strujnom krugu. Elektrina vrstoa
mijenja se nakon gaenja luka po pravcu kroz toku A, odnosno po pravcu kroz toke B i C, koji je
simetrian s obzirom na os apscisa. Napon meu kontaktima u trenutku gaenja luka jednak je OA pa radi
kapaciteta mree ne moe on trenutano narasti na napon mree. Porast napona meu kontaktima mijenja
se po pravcu kroz toke A i C pa se u trenutku tc, koji odgovara toki C, kada je napon meu kontaktima
jednak elektrinoj vrstoi, ponovno pali luk. Luk gori sve do ponovnog prolaza struje kroz nulu kada se
ponavlja ve opisana pojava ako elektrina vrstoa ne postane tolika da onemogui ponovno paljenje
luka. Napon meu kontaktima nakon konanog gaenja luka postane jednak naponu mree, ali tek nakon
prijelazne pojave koja ovisi o induktivitetu i kapacitetu mree.
stranica 6-13
Sveuilite u Zagrebu
Izbijanje u plinu
ul
Slika 6.21 Promjena struje luka il, napona vl i napona mree v prije konanog gaenja luka (radni karakter)
ul
Slika 6.22 Promjena struje luka il, napona vl i napona mree v prije konanog gaenja luka (induktivni
karakter)
stranica 6-14
Sveuilite u Zagrebu
Kruti dielektrici
7. KRUTI DIELEKTRICI
Kruti dielektrici primjenjuju se tamo gdje izolacija mora ispuniti mehanike zahtjeve. Postoje anorganski
izolacioni materijali: porculan, staklo, tinjac. Organski izolatori su guma, papir, umjetne mase.
Kod nadzemnih vodova se najvie upotrebljavaju: porculan, staklo i u novije vrijeme silikonski
izolatori, koji pokazuju dobru postojanost na vremenske uvjete.
Za specijalne svrhe koriste se razne keramike mase, poput steatita, kod kojih je osnovni sastojak
magnezijev silikat. U usporedbi s porculanom steatit pokazuje bolja mehanika svojstva i manji faktor
gubitaka.
Za izolaciju elektrinih strojeva koristi se tinjac i papir koji su preraeni u izolatore. Tinjac je posebno
otporan na djelovanje elektrinih izbijanja.
Organski izolatori imaju prednost tamo gdje se zahtijeva savitljivost (kabeli, vodovi), posebno tanka
izolacija (kondenzatorski papir), te specijalna elektrina i mehanika svojstva.
Od umjetnih masa najpoznatiji su polivinilklorid (PVC) i polietilen (PE) (npr. kabelska tehnika).
Lijevane smole, npr. epoksidna smola prerauju se u tekuem stanju. Otporne su na temperaturu.
Posebno se koriste za unutarnju izolaciju kod zavojnica i transformatora.
7.1 PROBOJ U KRUTIM DIELEKTRICIMA
Proraun probojnog napona ovdje se ne moe provesti na isti nain kao kod plinova, zato jer se kod krutih
dielektrika ne radi o istim, homogenim strukturama. Proboj se dogaa zbog oneiavanja ili "slabih"
mjesta, npr. upljina, koje nastaju u toku proizvodnog procesa ili tokom pogona. Vaan utjecaj na
probojni napon ima zagrijavanje uzrokovano elektrinim poljem. Razne veliine koje utjeu na proboj
mogu se samo kvalitativno obuhvatiti, dok je kvantitativno odreivanje tee.
Postoje etiri glavna mehanizma koja utjeu na elektrini proboj.
Pri toplinskom proboju dolazi do termikog oteenja materijala, npr. uslijed elektrinog zagrijavanja,
nakon ega poputa i elektrina vrstoa.
isti elektrini proboj nastupa nakon kratkotrajnog prenapona, npr. udarnog napona. Ako se oba ova
mehanizma superponiraju govori se o toplinsko-elektrinom proboju.
Parcijalna izbijanja u upljinama mogu pri izmjeninom naponu uzrokovati oteenja izolacije i izgradnju
probojnog kanala.
Mehaniki proboj dogaa se kod tankih izoliranih folija na koje djeluju elektrostatske sile.
7.1.1 Toplinski proboj
Izolacioni materijal pod naponom grije se zbog dielektrinih gubitaka ili zbog zagrijavanja strujom uslijed
male vodljivosti.
U svakom sluaju izolatoru se stalno dovodi snaga Pg koja grije izolator na unutarnju temperaturu g.
Uslijed razlike temperatura = g - V izolator se hladi, a snaga koja se odvodi prema van (snaga
hlaenja) je PV. Porast dovedene (unutarnje snage) s razlikom temperatura nije linearan, dok je porast
odvedene snage s razlikom temperatura (za konstantnu toplinsku vodljivost) linearan. Ako je Pg=PV, tada
stranica 7-1
Sveuilite u Zagrebu
Kruti dielektrici
se izolator vie ne moe zagrijavati, jer je dostignuta konana vrijednost temperaturne razlike . Na slici
je ovo stanje ravnotee pokazano u toki G, za prikljueni napon U1.
Slika 7.1 Snaga dielektrinih gubitaka Pg kod razliitih napona U i snaga hlaenja PV u ovisnosti o
temperaturi
Povea li se napon na vrijednost kritinog temperaturnog probojnog napona Utp, krivulja hlaenja
snage PV dodiruje pravac grijanja snagom PV u toki K. Tu je postignuto stanje labilne ravnotee. Pri
daljnjem povienju napona, npr. na vrijednost U2, je proizvedena (dovedena) snaga uvijek vea od
odvedene. Unutarnja temperatura g e tada prouzrokovati termiko unitenje izolacije, a posljedica e
biti termiki proboj.

Temperaturna zavisnost faktora dielektrinih gubitaka r r tg moe se dobro aproksimirati
eksponencijalnom funkcijom, po kojoj je faktor dielektrinih gubitaka za neku proizvoljnu temperaturu:
r r e
0
0
(Jed. 7.1)
U tablici 7.1 su dane vrijednosti za neke izolatore.
Tablica 7.1 Dielektrina svojstva raznih izolacionih materijala

Toplinska Referentni faktor Referentna Temperaturni
vodljivost diel. gubitaka temperatura koeficijent
(W/mK) 0
C K-1
r 0
Porcelan 0.8 do 1.5 0.5 60 0.0334

PVC 0.17 0.1 0 0.0462
Mineralno ulje 0.13 do 0.16 0.001 50 0.044
stranica 7-2
Sveuilite u Zagrebu
Kruti dielektrici
Slika 7.2 Zavisnost faktora dielektrinih gubitaka o temperaturi za porculan
7.1.1.1 Proboj uslijed dielektrinih gubitaka
Ako je na planparalelne ploaste elektrode povrine A prikljuen izmjenini napon tada e se

u dielektriku razviti snaga dielektrinih gubitaka Pg. Uslijed razlike temperature = g - V pola ove
snage ide prema van na svaku stranu. Raspodjela temperature prikazana je Slikom 7.3 za stvarne odnose
(na desnoj strani slike), te za pojednostavljene odnose u modelu (na lijevoj strani).
Slika 7.3 Planparalelne ploaste elektrode s prikazom dielektrinih gubitaka i raspodjelom temperature
Raunski postupak vodi na rjeavanje nelinearne diferencijalne jednadbe drugog reda, ije je rjeenje
vrlo sloeno, pa se pojava moe objasniti na pojednostavljenom modelu koji vodi do istog rezultata.
Pretpostavlja se da pola snage gubitaka Pg /2 nastaje na udaljenosti x1 od povrine ploe. Snaga gubitaka
prolazi preko povrine A i dijela toplinskog otpora:
s
R (Jed. 7.2)
2A
gdje je toplinska vodljivost.
Redukcioni faktor k uzima u obzir da snaga gubitaka prelazi samo dio udaljenosti s/2. Pretpostavka je da
je na udaljenosti x1 ista unutarnja temperatura kao na desnoj strani slike. Uz takve uvjete moe se uzeti da
je k = 0.837.
stranica 7-3
Sveuilite u Zagrebu
Kruti dielektrici
Razlika temperatura je :
kR Pg ks Pg
g V (Jed. 7.3)
2 2A 2
Pg E 2 0 r tg V (Jed. 7.4)

Ako se za snagu dielektrinih gubitaka uvrsti Pg E 2 o rAs , r r tg , uz jakost elektrinog
U
polja E , moe se za razliku temperatura napisati da je:
s
U 2 0
k 0 ro
e (Jed. 7.5)
4
Srednja vrijednost temperature je:
g V
(Jed. 7.6)
2
g V 2V 0
Uz 0 0 je 0 V 0 , to se uvrsti u izraz za
2 2 2
temperaturnu razliku:

k 0 ro
U 2
e 2
e v 0 (Jed. 7.7)
4
Za kvadrat napona moe se pisati:

4
U2 e V 0 e 2
f (Jed. 7.8)
k o ro

Ovisnost toplinskog probojnog napona o razlici temperatura prikazana je Slikom 7.4.
Slika 7.4 Ovisnost kvadrata efektivne vrijednosti izmjeninog napona U2 o razlici temperatura
Za jednu razliku temperatura k krivulja kvadrata probojnog napona dostie maksimum. Diferencijalni
kvocijent je:
dU 2 4 v 0
2 2
e e e
d k 0 ro" 2 (Jed. 7.9)

U gornjem izrazu je:
stranica 7-4
Sveuilite u Zagrebu
Kruti dielektrici
- temperaturni koeficijent,
''r0 - referentni faktor dielektrinih gubitaka.
dU 2 K
Uz 0 za izraz u zagradi dobije se 1 0.
d 2
Tako je kritina temperaturna razlika:

2
K (Jed. 7.10)

Uvrsti li se izraz za kritinu temperaturnu razliku u izraz za kvadrat probojnog napona, pri emu se

umjesto krune frekvencije uvede frekvencija f i redukcioni faktor k = 0.837 slijedi da je
2
toplinski probojni napon:
v 0

U T 0.748 e 2 (Jed. 7.11)
f 0 r0
"
Toplinski probojni napon ne zavisi o debljini izolacije (razmaku meu elektrodama s). Toplinski probojni
napon se zato ne moe poboljati poveanom debljinom izolacije ve izborom neke druge vrste izolacije.
Izraz za toplinski probojni napon vrijedi i kod koaksijalnih cilindrinih elektroda u sluaju kada unutarnja
i vanjska elektroda imaju zajedniko hlaenje i istu vanjsku temperaturu.
Kod jednoilnog kabela najveu temperaturu g ima unutarnji vodi, pa toplinski probojni napon pada na
polovicu.
7.1.1.2 Utjecaj gubitaka uslijed zagrijavanja strujom
Na cilindrine elektrode iji je razmak s=r2 - r1 prikljuen je izmjenini napon. Kroz unutarnji
vodi prolazi struja I. Osim toga je elektrino polje slabo nehomogeno, tako da dielektrini gubici
odgovaraju onima kod ploastog kondenzatora.
Slika 7.5 Cilindrine elektrode s vrstom izolacijom. Model jednoilnog kabela.
Vanjska elektroda ima temperaturu v , unutarnja temperaturu g . Toplinski probojni napon ima pola
vrijednosti od sluaja kad su obje elektrode na istoj temperaturi.
Uz dielektrine gubitke Pg u vodiu duljine l, elektrinog otpora R, presjeka vodia Av i elektrine
vodljivosti postoje dodatni gubici uslijed zagrijavanja vodia strujom:
I 2l
Pstr I 2 R (Jed. 7.12)
Av
koji se moraju odvesti prema van. Uz redukcioni faktor k je razlika temperatura:
stranica 7-5
Sveuilite u Zagrebu
Kruti dielektrici
g V kPg Pstr R (Jed. 7.13)
Provede li se proraun na isti nain kao u sluaju kada nema utjecaja temperaturnog zagrijavanja, slijedi
da je toplinski probojni napon:
P s
v 0
str

4rmi
U T 0.374 e 2
e U T f m (Jed. 7.14)
f 0 r"0
Toplinski probojni napon UT koji je uzrokovan samo dielektrinim gubicima umanjen je za faktor:
P s
U str
f m T e 4rmi (Jed. 7.15)

UT
pri emu su:

toplinska vodljivost,
P
str
Pstr gubici uslijed zagrijavanja vodia strujom po jedinici duljine,
l
s udaljenost elektroda,
r r
rmi 2 1 srednji radijus,
2
temperaturni koeficijent .
Primjer 14:
Bakreni vodi s PVC izolacijom ima presjek Av = 300 mm2, radijus vodia r1 =10 mm i radijus plata r2 =
15 mm. Vanjski plat ima temperaturu v = 30 0C. Poznata je frekvencija f=50Hz. Elektrina vodljivost
za 200C je 20=56 Sm/mm2, a temperaturni koeficijent = 4 . 10-3 K-1, to slui za odreivanje toplinske
ovisnosti otpora vodia. Za PVC vrijede dane vrijednosti iz tablice 7.1 . Koliki je toplinski probojni
napon u praznom hodu (I = 0), te pri struji I=600 A.
7.1.1.3 Proboj kroz vodljivi kanal
Kod proboja ove vrste radi se o tome da izmeu elektroda postoji jedan tanki vodljivi kanal,
koji se grije uslijed struje odvoda I na unutarnju temperaturu g, to uzrokuje termiko unitavanje
izolacije.
Slika 7.6 Ploasti kondenzator s vrstom izolacijom i prikazom vodljivog kanala
Pretpostavljeno je da vodljivi kanal ima oblik cilindra promjera Dk, duljine s, presjeka povrine Ak =
Dk2/ 4. Kanal se nalazi unutar izolatora, koji ima konstantnu temperaturu v. Eksponencijalna ovisnost
elektrine vodljivosti o temperaturi:
= 0 e(g - 0) (Jed. 7.16)

gdje je: 0 referentna temperatura,
stranica 7-6
Sveuilite u Zagrebu
Kruti dielektrici
0 pripadna elektrina vodljivost (kod ref. temp.),

temperaturni koeficijent.
Vodljivost raste eksponencijalno s porastom temperature kanala. Razlika temperatura je = g - v.
0 e 0 e e
v 0 v 0
(Jed. 7.17)
s
Uz narinuti napon U i elektrini otpor kanala R je dovedena snaga uslijed zagrijavanja strujom:
Ak
U 2 U 2 Ak U 2 0 Dk2 v 0
Pz e e (Jed. 7.18)
R s 4s
Do odvoenja topline dolazi radi temperaturne razlike , a vri se preko povrine A0 = Dks, uz
koeficijent prijelaza topline k . Odvedena snaga je:
PV k Ao kDk s (Jed. 7.19)
Temperaturna ravnotea e nastati onda kada e dovedena i odvedena snaga biti jednaka. Iz toga
uvjeta moe se odrediti da je kvadrat prikljuenog napona:
4 k s 2 v 0
U 2
e e (Jed. 7.20)
0 Dk
Usporedba s izrazom za kvadrat prikljuenog napona kod dielektrinog zagrijavanja pokazuje da se radi o
istoj funkciji U2 = f(). Za jednu kritinu vrijednost razlike temperatura ova funkcija ima maksimum.
Toplinski probojni napon je:
v 0
k s
U T 1.213 e 2
(Jed. 7.21)
0 Dk
UT se izvodi kao maksimum iz prve derivacije funkcije, pri emu je kritina razlika temperatura:
1
k (Jed. 7.22)

Ovaj model je jako pojednostavljen i slui za kvalitativne usporedbe. Toplinski probojni napon ovdje
zavisi o debljini izolatora s.
7.1.2 Unutarnja parcijalna izbijanja
Parcijalna izbijanja u upljinama vrstih dielektrika uz narinuti izmjenini napon uzrokuju

oteenja povrina u kojima je upljina. S vremenom se kanali parcijalnih izbijanja proiruju prema
elektrodama i dovode do potpunog proboja. Plinske upljine mogu nastati u lijevanim masama kabela ili
na granici slojevitih dielektrika. upljine imaju manju relativnu dielektriku konstantu u odnosu na vrsti
dielektrik, pa je elektrino polje u njima jae. Osim toga esto je i tlak u ovim upljinama vrlo nizak, to
dodatno smanjuje probojnu vrstou.
stranica 7-7
Sveuilite u Zagrebu
Kruti dielektrici
Slika 7.7 a) Prikaz upljine 1 i kanala parcijalnih izbijanja 2, b) nadomjesna shema
U nadomjesnoj shemi je C1 kapacitet na mjestu defekta, a do proboja dolazi pri napona U' , na iskritu. C2
je kapacitet izmeu mjesta defekta i jedne elektrode, a C3 preostali kapacitet ispitnog objekta. Vanjski
otpornik R slui za mjerenje.
Kada se na ispitni objekt narine vanjski promjenjivi napon u, on e se podijeliti na kapacitetima na u1 i

u2. Kada u1 dostigne vrijednost probojnog napona U', tada e se preko iskrita izbiti kapacitet C1. Pri
tome e se kapacitet C2 nabiti na trenutnu vrijednost ukupnog napona u=u20.. Nakon izbijanja kapaciteta i
gaenja luka, kapacitet C1 se nabija na napon u1:
u1
C2
uu20 (Jed. 7.23)
C1 C2
Slika 7.8 Oscilogram parcijalnih pranjenja
Prikazani su naponi u i u1. Ovdje je pretpostavljeno da se kapacitet C1 pri svakom proboju potpuno izbija,
to u stvarnosti nije sluaj.
Ova pojava se pri dovoljno visokom naponu vie puta ponavlja, a uestalost raste s porastom narinutog
napona. Za razliku od vanjskih parcijalnih izbijanja, kod kojih se pojavljuju izbijanja pri vrnim
vrijednostima napona, ovdje su unutarnja parcijalna izbijanja grupirana oko prolaska napona kroz nulu.
Impulsna parcijalna izbijanja su u nanosekundnom podruju. Pad napona se odigrava u vremenskom

intervalu od 10-7 s. Zbog induktiviteta prikljunih vodova u tom kratkom vremenu (nanosekunda) nije
mogue ponovno nabijanje. Tako napon na ispitnom objektu pada za razliku napona u. Neposredno u
trenutku proboja na iskritu bio je napon na ispitnom objektu u = ui , tako da naboj na svim kapacitetima
neposredno prije i poslije proboja na iskritu mora biti isti:
stranica 7-8
Sveuilite u Zagrebu
Kruti dielektrici
CC
Qui 1 2 C3 ui u C2 C3 (Jed. 7.24)
C C
1 2
Na kapacitetu C1 neposredno prije proboja vlada probojni napon U' = C2 ui /(C1 + C2). Ukupni napon u
u gornjem izrazu moe se izraziti pomou probojnog napona U' na mjestu defekta:
C1 C2
ui U (Jed. 7.25)
C2
uz C1 = 0 je ui U , pa vrijedi:
U C3 U u C2 C3 U C2 U C3 uC2 C3 (Jed. 7.26)
Smanjenje napona je (na ispitnom objektu):
C2 C
u U 2U (Jed. 7.27)
C2 C3 C3
zato jer je C3 > C2 .
Dodatni naboj je naboj koji se izbija tokom parcijalnog pranjenja:
Q C3 u C2U (Jed. 7.28)
Iznenadne pojave ovakvih nabojnih impulsa pri povienju napona znae da pri povienju napona u
izolaciji ispitnog objekta postoje upljine u kojima dolazi do parcijalnih izbijanja. Ako se napon
povea iznad poetnog napona pranjenja Up, tako da pri nekoj vrijednosti Ukr intenzitet parcijalnih
pranjenja jako naraste i razaranje dielektrika se brzo odvija, tako da je reda sekundi, ta vrijednost
napona naziva se kritini napon parcijalnih pranjanja.
Primjer 15:
U ploi od umjetne mase s dielektrinom konstantom r = 3 debljine d = 5 mm nalazi se cilindar ispunjen
zrakom debljine s = 1 mm i promjera D = 4 mm. Tlak plina je p=1 bar, a temperatura = 20o C. Koliki
je poetni napon parcijalnih izbijanja i naboj jednog parcijalnog pranjenja? Koeficijenti su: b=2.405
kV/(barmm), c=2.11 kV/(barmm)1/2 .
Slika 7.9 Presjek kondenzatora s umetnutom ploom
7.1.2.1 Mjerenje parcijalnih izbijanja
Provode se na transformatorima i kabelima uz propisani ispitni napon.
stranica 7-9
Sveuilite u Zagrebu
Kruti dielektrici
Slika 7.10 Mjerni ureaj (M) za mjerenje parcijalnih izbijanja:

a) etveropol (A) prikljuen u vod za uzemljenje ispitnog objekta
b) etveropol (A) u seriji s mjernim kondenzatorom (Ck)
Prikljuni etveropol A (koji u najjednostavnijem sluaju moe biti obian otpornik) moe se prikljuiti u
seriju s ispitnim objektom a), ili u seriju s mjernim kondenzatorom b), kako je to prikazano Slikom 7.10.
Pri svakom parcijalnom izbijanju na ispitnom objektu se napon smanjuje za u. Zato se iz mjernog
kondenzatora Ck izbija naboj Q. elo izbijanja je vrlo strmo (1 ns). Napon koji nastaje na prikljunom
etveroplu dovodi se preko oklopljenog kabela na mjerni ureaj M. To moe biti osciloskop, ili za
ovu svrhu specijalno razvijeni mjerni ureaj za mjerenje parcijalnih izbijanja. Amplituda prijelazne
pojave (koju treba selekcionirati) proporcionalna je naboju impulsa, tako da se ovim ureajem moe
mjeriti impulsni naboj u pC.
7.1.3 isto elektrini proboj
Mehanizam istog elektrinog proboja krutih dielektrika nije jo potpuno razjanjen. Probojni napon ne
moe se raunati na isti nain kao kod plinova.
Ako se kruti izolator pojednostavljeno promatra kao jako komprimirani plin tada se mora uzeti u obzir
da je probojna vrstoa mnogo vea nego li kod plinova. U stvarnosti ona iznosi nekoliko MV/cm i
uglavnom je ovisna o temperaturi. Probojna vrstoa za polietilensku foliju za temperaturu = 20 0C
odreena za istosmjerni napon je E' = 8.1 MV/cm, dok ja za 100 0C E' = 3.1 MV/cm. Kod epoksidnih
smola je za udarni napon pri s=3 mm izmjereno E' = 4 MV/cm.
Zavisnost probojne jakosti E' = U'/s o debljini materijala pokazuje utjecaj volumena izolatora. S
veliinom volumena ispitnog materijala raste vjerojatnost defekata u izolaciji, tako da se smanjuje
izolaciona vrstoa, posebno kod izmjeninog napona. Ovu zavisnost o volumenu moe se uzeti u obzir
s volumnom konstantom u izrazu:
1
V
E2 E1 1 (Jed. 7.29)
V2
Za polietilen (manje gustoe) je volumna konstanta = 7.5, a vee gustoe =25. Za epoksidne smole
=1.2 - 2.6 .
stranica 7-10
Sveuilite u Zagrebu
Kruti dielektrici
Slika 7.11 a) Probojni istosmjerni napon U za polietilen (0.92 g/cm3) u ovisnosti o debljini s za razliite
temperature,
b) Probojna jakost E polietilena za manju gustou (1) i veu gustou (2) za izmjenini napon u
ovisnosti o volumenu uzorka.
Primjer 16:
Za polietilen (krivulja 1 na dijagramu) je za probni volumen V1 = 10-5 cm3 probojna jakost elektrinog
polja E'1 = 6 MV/cm. Uz volumnu konstantu =7.5 treba odrediti probojnu jakost polja za volumen
materijala V2 = 100 cm3 .
7.1.4 Mehaniki proboj
Elektrina energija kondenzatora je:

CU 2 QU
We (Jed. 7.30)
2 2
Uz:

U E ds (Jed. 7.31)
s

Q DdA (Jed. 7.32)
A
vrijedi:

DEdAds 0 r 2
2 V
We As E dV (Jed. 7.33)
2
Prema tome je u svakom volumenu dV elektrinog polja pohranjena elektrina energija dWe. Za svaku
toku polja je gustoa energije:
dWe 0 r 2
we E (Jed. 7.34)
dVe 2
Ako na element povrine dA okomito djelujua sila dF izvri pomak u smjeru ds, tada e se u elementu
volumena dV = dA ds do tada pohranjena elektrina energija pretvoriti u energiju kretanja:

dF ds dWe 0 r E 2 dAds (Jed. 7.35)
2
slijedi:

dF 0 r E 2 dA (Jed. 7.36)
2
Vektorski zapis kazuje da sila uvijek djeluje u smjeru vektora povrine, uvijek okomito na povrinu.
stranica 7-11
Sveuilite u Zagrebu
Kruti dielektrici
Slika 7.12 Sila elektrinog polja na povrini elektrode
Kod mehanikog proboja izolator se oteuje uslijed elektrostatikih sila. Zato se ovakva vrsta proboja
moe oekivati kod vrlo tankih izolatora s ekstremno velikom elektrinom vrstoom.
Slika 7.13 Djelovanjem sila elektrinog polja poetna debljina folije so smanjuje se na s
Poetna debljina izolatora je s0, povrina elektroda A. Nakon prikljuivanja napona U, djelovat e sila:
0 r U 2
F A (Jed. 7.37)
2 s
koja e izolator stisnuti za s na debljinu s.
Uz mehaniki probojni napon U'M je odgovarajua probojna jakost:
U M
EM (Jed. 7.38)
s0
preraunata na poetnu debljinu s0.
s F
Za linearnu ovisnost relativnog stezanja o mehanikom tlaku M dobije se uz uvoenje
s0 A
modula elastinosti M odnos:
s s0 s s F F s
1 ; M M (Jed. 7.39)
s0 s0 s0 A M A s0
Iskustveno je meutim poznato da sa smanjivanjem debljine mehaniki tlak raste vie nego li linearno, pa
je bolja logaritamska aproksimacija:
F s s
M M log o f o (Jed. 7.40)
A s s
stranica 7-12
Sveuilite u Zagrebu
Kruti dielektrici
U
Nakon uvrtenja izraza za silu u gornju formulu i za E slijedi:
s0
0 r U s0 2
2
s
M M log 0 (Jed. 7.41)
2 s0 s s
Zavisnost kvadrata jakosti polja o (s/so):
2
2 s s s
E M log f
2
(Jed. 7.42)
0 r s0 s0 s0
Mehanika probojna jakost elektrinog polja E'M , a time i mehaniki probojni napon U'M postignuti
s 1 s
su za , pri emu funkcija f ima maksimum. Do toga se dolazi nakon deriviranja
so e so
s
gornje funkcije po argumentu i izjednaavanjem prve derivacije funkcije s nulom. Tako se dolazi
so
do mehanike probojne jakosti:
M
EM 0.4 (Jed. 7.43)
0 r
Ovaj odnos vrijedi za polietilen i poliisobutilen.
Primjer 17:
Modul elastinosti polietilena je M=12kN/cm2, a dielektrina konstanta r = 2.3. Kolika je mehanika
probojna jakost elektrinog polja E'M i mehaniki probojni napon U'M za debljinu folije s0 = 10 m?
stranica 7-13
Sveuilite u Zagrebu
Tekui dielektrici
8. TEKUI DIELEKTRICI
Osim to izoliraju dijelove pod naponom tekui izolatori imaju zadau rashladnog sredstva zbog
odvoenja topline koju stvara struja (npr. transformator), ili kao sredstvo za gaenje luka u sklopnim
ureajima.
Najvaniji tekui izolator je mineralno ulje. Visoka probojna vrstoa, dobra toplinska vodljivost, niska
temperatura ukruivanja (-500C), te kemijska postojanost, ine ga posebno pogodnim izolatorskim
sredstvom. Niska relativna dielektrinost mu daje prednost r = 2.2 pri slojevitim (viestrukim)
dielektricima, jer elektriki odtereuju vrstu izolaciju (npr. transformatora (manji r, vea jakost polja)).
Nedostatak je zapaljivost mineralnog ulja, kao i mogunost stvaranja eksplozivnih plinova (metan,
propan).
Zato su razvijene sintetike izolatorske tekuine, pod zajednikim imenom askareli, kao npr. poliklorirani
bifenil (PBC), koji se upotrebljavaju npr. pod imenom klofen. Dielektrina svojstva zavise o stupnju
klora. Imaju visoku relativnu dielektrinost (r=4.3 do 6.4) i godinama se koriste kao negorue izolaciono
sredstvo u kondenzatorima. Tamo gdje se gorivost ne doputa ni pod kojim uvjetima (rudnici)
poliklorirani bifenil se koristi kao tekuina u transformatorima. Nedostatak mu je otrovnost. Prirodno se
teko razgrauje, pa se askareli moraju unitavati u specijalnim postrojenjima.
Posljednjih godina istrauju se izolacijske tekuine bez klora, koje bi nadomjestile poliklorirani bifenil.
Tako se za izolaciju kondenzatora koristi Bencilneokaprat (BNC).
U sintetike tekuine spadaju isto tako silikonska ulja. Nisu tetna, kemijski su stabilna, a postojana su i
pri visokim temperaturama (do 1500C). Mogu se kombinirati s vrstim izolatorima. Imaju visoku
dielektrinu vrstou, pa se mogu koristiti kao izolaciono i rashladno sredstvo u transformatorima s
visokim pogonskim temperaturama (npr. kod lokomotiva).
Mineralna ulja imaju dielektrinu konstantu r= 1.2 - 2.5, dok klorirani ugljikovodici ili ricinusovo ulje
ima r = 4 do 5.5.
Dielektrina konstanta zavisi od frekvencije i temperature.
8.1 SPECIFINA VODLJIVOST
Specifina vodljivost zavisi od istoe samih dielektrika. Dobro oieni dielektrici imaju
specifinu vodljivost 10-10 do 10-20 [1/ cm].
Vodljivost moe imati ionski ili elektronski karakter.
S povienjem temperature tekueg dielektrika raste i vodljivost. Nakon to je preena kritina jakost
polja poinje udarna ionizacija elektronima. Pri viim naponima, tj. veim poljima vodljivost tekuih
dielektrika se poveava na raun elektronske komponente, tj. prevagu ima elektronska vodljivost.
Poveanje vodljivosti u tom sluaju proporcionalno je jakosti elektrinog polja.
Vodljivost se smanjuje s poveanjem vremena djelovanja narinutog napona.
8.2 DIELEKTRINI GUBICI
Dielektrini gubitci su karakterizirani veliinom tg. Sastoje se od gubitaka u aktivnoj

vodljivosti i gubitaka vezanih uz dipolnu polarizaciju.
U dielektricima postoje tri vrste polarizacije: elektronska, ionska i dipolna.
stranica 8-1
Sveuilite u Zagrebu
Tekui dielektrici
Slika 8.1 Elektronska polarizacija
Kod elektronske polarizacije se pozitivna jezgra i negativni elektroni uslijed djelovanja elektrinog polja
pomiu u suprotnim smjerovima i obrazuju orijentirani dipol. Vrijeme relaksacije je vrijeme u toku kojeg
se priblino dipol postavlja u pravcu polja pri njegovom nastajanju, odnosno ukljuivanju napona.
Vrijeme relaksacije kod elektronske polarizacije reda je 10-11 do 10-16 sek.
Slika 8.2 Ionska polarizacija
Ionska polarizacija nastaje kada pozitivni i negativni ioni pod djelovanjem elektrinog polja budu
pomaknuti jedan od drugog, te obrazuju dipol s neto veom meusobnom udaljenou. Vrijeme
relaksacije i ovdje je malo i iznosi 10-12 - 10-13 s.
Slika 8.3 Dipolna polarizacija
Ako se polarne molekule koje se nalaze u kaotinom kretanju orjentiraju pod djelovanjem elektrinog
polja, nastaje dipolna polarizacija. Vrijeme relaksacije je reda 10-13 sek i manje.
Elektronska i ionska polarizacija prolaze kao elastini procesi koji ne sadre gubitke, dok su dielektrini
gubici uglavnom vezani za dipolnu polarizaciju.
Dielektrini gubici zavise od temperature i frekvencije narinutog napona.
8.3 PROBOJNA VRSTOA
Probojna vrstoa izolacionih tekuina jako zavisi o oneienju, te sadraju vlage i plinova.
Dielektrina vrstoa dobro oienih tekuih dielektrika mnogo je vea od dielektrine vrstoe plinova
i pribliava se dielektrinoj vrstoi krutih dielektrika. Za dobro oiene tekue dielektrike osloboene
vrstih i plinovitih primjesa je dielektrika vrstoa reda 1000 kV/cm. Dobijanje ovako velike
stranica 8-2
Sveuilite u Zagrebu
Tekui dielektrici
dielektrine vrstoe povezano je s nizom mjera u preradi, pa se primjenjuje samo u specijalnim

sluajevima, najee kod laboratorijskih istraivanja.
Mehanizam proboja sastoji se od:

- udarne ionizacije elektronima i nastanak prostronih naboja u tekuini,
- emisije elektrona s povrine katode,
- obrazovanje plinskih mjehura u tekuem dielektriku, koji se deformiraju u elektrinom polju i
olakavaju proboj.
Elektroni ubrzani u elektrinom polju omoguavaju pojavu udarne ionizacije u tekuini, a takoer i
nastajanje prostornih naboja u tekuini. Pri viim naponima pojava poetnih elektrona omoguena je
autoelektronskom emisijom s povrine katode. Obrazovanje prostornih naboja u tekuini dovodi do
izoblienja polja u meuelektrodnom razmaku i do poveanja gustoe struje koja protie dielektrikom,
odnosno do njegovog proboja.
Nastanak plinskih mjehura moe nastati kao rezultat razlaganja tekueg dielektrika ili kao rezultat
isparavanja tekuine uslijed djelovanja utroene elektrine energije pretvorene u toplinu u samoj tekuini.
Teorija proboja tekuih dielektrika dobro se slae s raunskim i eksperimentalnim podacima za male
meuelektrodne razmake kod istih dielektrika.
Proboj istih tekuih dielektrika s veim razmakom elektroda odvija se neto drugaije. U prvoj fazi
proboja bitnu ulogu ima autoelektronska emisija, koja omoguava udarnu ionizaciju i fotoionizaciju i
obrazovanje kanala pacijalnih pranjenja. Svako parcijalno pranjenje obrazuje kanal ispunjen
ioniziranim plinom. Kada jedan od tih kanala dodirne drugu elektrodu nastaje proboj. Kod vei razmaka
elektroda mogu se kao i u plinu javiti streameri i leaderi.
U pogledu elektrinih izbijanja tekuine se ponaaju slino kao i plinovi. Isto tako se javljaju tinjavo i
pramenasto izbijanje, pri emu se tekui izolator razgrauje na au i na plinovite sastojke.
Za ocjenu kvalitete tekuih izolatora vaan je napon kod kojeg se javljaju parcijalna izbijanja. Kod
parcijalnih izbijanja mogu se molekule ulja razgraditi i nastati mjehuri plina, koji e opet predstavljati
mjesta daljnjih izbijanja, pa se tako kemijski proces promjena dalje nastavlja.
Probojna vrstoa izolacionih tekuina u pravilu se ispituje s normiranim elektrodama pri udaljenosti s =
2.5 mm. Izmjerene vrijednosti slue za usporedbu razliitih kvaliteta.
Na probojni napon utjee i oblik elektrinog polja, zato jer se pokretna strana tijela (npr. vlakna) pomiu
u podruje vee jakosti elektrinog polja i djeluju kao zone jako smanjene probojne vrstoe.
Slika 8.4 Ispitivanje dielektrine vrstoe ulja (dimenzije, oblik i poloaj elektroda, kao i udaljenost
stjenki d = 100 mm definirani su propisima svake zemlje)
Na slici 8.5 prikazan je nastanak proboja preko vodljivih estica vlakana. Ovaj vodljivi kanal grije struja,
tako da se razvija toplotni proboj slino kao u krutim dielektricima, s time da se to deava kod nieg
stranica 8-3
Sveuilite u Zagrebu
Tekui dielektrici
napona. Proboj preko vlakana moe se sprijeiti izolacionom barijerom, pri emu se izolaciona vlakna
postavljaju popreno smjeru polja.
Slika 8.5 Proboj u ulju uslijed estica vlakana:

a) estice vlakana u tekuini bez narinutog polja,
b) prostor izmeu elektroda je premoten esticama,
c) izolaciona barijera B koja spreava premotavanje.
Kod vremenski duljih naprezanja moe doi do toplinskog proboja uzrokovanog dielektrinim gubicima,
ili do proboja u plinu. To se meutim moe dogoditi pri malim udaljenostima izmeu elektroda
(nekoliko mm).
stranica 8-4
Sveuilite u Zagrebu
Proboj u homogenom polju
9. PROBOJ U HOMOGENOM POLJU

U homogenom polju su jakost elektrinog polja E i koeficijent ionizacije svugdje isti, tako da vrijedi:
s=K (Jed. 9.1)
Kod elektropozitivnih plinova je probojna jakost elektrinog polja E dostignuta kada je ispunjen uvjet
jednakosti:
p
K B
Ape E (Jed. 9.2)
s
Probojni napona je:
U' = E' s (Jed. 9.3)
gdje je: s udaljenost meu elektrodama,

p tlak plina,
A, B konstante koje su odreene za normalnu temperaturu To = 293 K.
Za probojni napon vrijedi:
f p, s
Bps
U' (Jed. 9.4)
Aps
ln
K
Ovo predstavlja P a s c h e n o v z a k o n (prikazan Slikom 9.1).
Probojni napon zavisi iskljuivo o produktu ps. Funkcija ima minimum za:
p s min e K (Jed. 9.5)

A
Za udaljenost s = 1 cm i tlak p = 1.013 bar iznosi K =13.3.
Za s = 10 cm K = 45 ( daleki proboj).
Za podruje minimuma (ps)min konstanta K moe se izraunati iz: K = ln (1+1/), pri emu se za
uzimaju vrijednosti iz tabele. To je bliski proboj.
Slika 9.1 Probojni napon za zrak (20o C) u homogenom polju u zavisnosti od produkta ps
( krivulja 1 _____eksperimentalno, krivulja 2 ------- izraunato)
Izraz za koeficijent ionizacije:
stranica 9-1
Sveuilite u Zagrebu
B
E
Ae E / p f (Jed. 9.6)
p p
moe se aproksimirati parabolom:
2
E E
a (Jed. 9.7)
p p p o
gdje su a i (E/p)o nadomjetene konstantama.
Ovom aproksimacijom moe se dobro nadomjestiti koeficijent ionizacije u podruju koje je od interesa u
praksi: E/p (E/p)o.
Za zrak pri To = 293 K je a=1.65 (bar mm/kV 2 ) i (E/p)o=2.13 kV/(bar mm).
Gornji izrazi za podrazumijevaju da svi u ionizaciji osloboeni elektroni ostaju slobodni. To se dogaa
u elektropozitivnim plinovima, npr. plemeniti plinovi, vodik duik.
Slika 9.2 Ovisnost koeficijenta ionizacije o omjeru E/p (1 zrak , ----- priblina formula za zrak, 2 duik, 3
SF6)
Ako se u aproksimativni izraz za koeficijent ionizacije uvrsti uvjet jednakosti, tada je probojna jakost
elektrinog polja E' dostignuta uz koeficijent ionizacije:
2
K E E
ap (Jed. 9.8)
s p p o
Odavde slijedi da je za T = To probojna jakost elektrinog polja:
pK
E a K
E' p K1 2 (Jed. 9.9)
p 0 s s
Za udaljenosti od nekoliko cm, tlak p = 1.013 bar i temperaturu = 200C moe se raunati za zrak
s konstantama: K1 = 24.36 kV/cm i K2 = 6.72 kV/cm1/2 . Ova ovisnost prikazana je Slikom 9.3.
stranica 9-2
Sveuilite u Zagrebu
Slika 9.3 Probojna jakost elektrinog polja kod tlaka 1.013 bar i temperature 200C
Uz uvjet U' = E' s dobija se uz koeficijente b i c za T =To probojni napon:
E
ps bps c ps f ps
K
U ps (Jed. 9.10)
p 0 a
Za ps=0 je probojni napon U' = 0, to ne daje Paschenova krivulja. Zato gornji izraz vrijedi iskljuivo za
tehniki znaajne produkte ps. U zraku pri temperaturi =200C moe se raunati sa b= 2.405
kV/(barmm) i c=2.11 kV/(bar mm)1/2. U logaritamsko-logaritamskom mjerilu je funkcija U'= f (ps)
pravac.
Slika 9.4 Probojni napon za:

krivulja 1 za zrak ( __ ) priblina formula, ( --- ) tona formula, krivulja 2 za SF6
Primjer 18:
Koliko iznosi probojni napon ploastog kondenzatora s bakrenim elektrodama koje imaju oblik prema
Rogowsko-om) uz udaljenost izmeu elektroda od 1cm, tlak zraka p=1.013 bar i temperaturu =20
0
C. Koju vrijednost ima probojni napon u minimumu Paschenove krivulje?
9.1 STREAMER - TEORIJA KANALA
Elektronska lavina objanjava pranjenje na irokoj povrini, jer svaka lavina dovodi do porasta broja
slobodnih elektrona koji iniciraju novu lavinu. Meutim ona ne objanjava nastanak provodnog kanala.
Uslijed postojanja lavine u prostoru izmeu elektroda dolazi do izoblienja elektrinog polja. Ono je
naroito izoblieno na glavi lavine. Ukoliko se na glavi nae kritini broj elektrona n e18 108 dolazi
stranica 9-3
Sveuilite u Zagrebu
do intenzivne fotoionizacije, uslijed kojih se javljaju sekundarne lavine iji elektroni prodiru u
unutranjost prve lavine. Velika koncentracija pozitivnih iona u blizini anode smanjuje potencijal,
odnosno polje, dok je polje pojaano na kraju prema katodi, to dovodi do intenzivne fotoionizacije i
stvaranja novih lavina. Plazmeni kanal se iri prema katodi i naziva se streamer. Kada kanal streamera
doe do katode nastaje iskriavo pranjenje. Brzina nastanka kanala streamera zavisi o jakosti elektrinog
polja, a u zraku iznosi 10 cm/s do 100 cm/s.
Kanal streamera je na okolnoj temperaturi. To se naziva hladno izbijanje.
U homogenim poljima moe nastati nekoliko streamer kanala jedan uz drugoga, pri emu se uslijed
daljnje ionizacije razvija visokotemperaturni kanal vodljive plazme, koji se naziva leader.
a) Izoblienje polja
b) Fotoionizacija (sekundarne lavine)
c) Sekundarne lavine prodiru u glavu prve lavine
d) Pomicanje lavina prema katodi
e) Streamer iskriavo pranjenje
Slika 9.5 Mehanizam nastajanja streamera
9.2 VRIJEME PROBOJA
Nastanak proboja iziskuje odreeno vrijeme od trenutka pojave narinutog probojnog napona do
konanog proboja. Vrijeme proboja je: t' = ts + ta. Sastoji se od statistikog rasipnog vremena ts i
vremena potrebnog za izgradnju vodljivog kanala ta.
Statistiki rasipno vrijeme ts uzima u obzir sluajnost pojave poetnih slobodnih elektrona i u veini
sluajeva vrlo je malo. Za s > 1mm iznosi 10-20 ns. Vrijeme izgradnje vodljivog kanala ta obuhvaa
vrijeme od nastanka prve elektronske lavine do nastanka vodljivog kanala. Ono zavisi od oblika
elektroda, njihovoj udaljenosti s, kao i o visini narinutog napona.
Statiki probojni napon - proboj nastaje tako da se polako povisuje istosmjerni napon Ups.
stranica 9-4
Sveuilite u Zagrebu
Ako je kod malih udaljenosti (s = 1cm) narinut statiki probojni napon, tada je potrebno vie
elektronskih lavina sve dok broj elektrona u lavini ne dostigne nkre18, kako bi nastao streamer i vodljivi
kanal. U tom sluaju kree se ta oko 100 s.
Pri veim razmacima s meu elektrodama moe kritini broj elektrona nastati ve i kod prve lavine.
Ovdje npr. uz s = 25 cm moe biti vrijeme ta = 1 s.
Ukoliko narinuti napon prelazi statiki probojni napon, tada se vrijeme proboja smanjuje, jer se poveava
koeficijent ionizacije, kao i srednja brzina kretanja nabijenih estica. Pri vrlo velikim strminama i veim
razmacima elektroda moe biti ta = 0,1 s.

U / U ps
Slika 9.6 Zavisnost ta od odnosa prenapona prema statikom probojnom naponu za duik pri s = 2 cm i
tlaku p = 665 mbar
9.3 RELATIVNA GUSTOA PLINA
Gustoa nekog plina p/T direktno je proporcionalna tlaku p i obrnuto proporcionalna

temperaturi T.
Relativna gustoa plina je:

pT
0
(Jed. 9.11)
pT
0
gdje je: To = 293 K

po = 1.013 bar ( 1 bar = 105 Pascala)
Paschenov zakon vrijedi za bilo koji tlak, ali za konstantnu temperaturu T. Ako se u zakon uvede
temperatura kao dodatna varijabla, tj. uz A=A' /T i B = B' / T, tada za homogeno elektrino polje je
probojni napon:
B ' ps
U
'
(Jed. 9.12)
A ' ps
T ln
TK
Pri malim odstupanjima od normalnog tlaka po i normalne temperature To moe se uzeti da je priblino:
Aps Apo s
ln ln (Jed. 9.13)
TK To K
stranica 9-5
Sveuilite u Zagrebu
Tada se moe uspostaviti odnos izmeu probojnog napona U' i probojnog napona pri normalnim
uvjetima Uo preko relativne gustoe plina:
U ' pT0
' (Jed. 9.14)
U 0 p0 T
Uz poznati probojni napon pri normalnim uvjetima Uo moe se preraunati probojni napon za
proizvoljne vrijednosti temperature i tlaka. Radi uvedenog pojednostavljenja ovo je preraunavanje
mogue samo za relativne gustoe plina:
0.9 < <1.1 (Jed. 9.15)
stranica 9-6
Sveuilite u Zagrebu
Proboj u plinu pri nehomogenom elektrinom polju
10. PROBOJ U PLINU PRI NEHOMOGENOM ELEKTRINOM POLJU
10.1 FAKTOR HOMOGENOSTI POLJA
U nehomogenim poljima maksimalna jakost elektrinog polja EMAX javlja se na iljatom vrhu elektrode.
Ako je uz udaljenost elektroda s, srednja jakost polja:
U
Emi (Jed. 10.1)
s
tada se moe definirati faktor homogenosti polja (Schwaiger):
Emi
(Jed. 10.2)
EMAX
Odavde vrijedi za napon:
U Emi s EMAX s (Jed. 10.3)
U homogenim poljima je faktor homogenosti =1, a u nehomogenim < 1.
Slika 10.1 Primjer nehomogenog elektrinog polja
10.1.1 Faktor homogenosti cilindrinog kondenzatora
Uz unutarnji i vanjski radijus r1 i r2 je srednja jakost polja:
U
Emi (Jed. 10.4)
r2 r1
Maksimalna jakost polja cilindrinog kondenzatora je:
U
E max (Jed. 10.5)
r
r1 ln 2
r1
pa za faktor homogenosti vrijedi:
stranica 10-1
Sveuilite u Zagrebu
r2
ln
E mi r1
(Jed. 10.6)
E MAX r2
1
r1
10.2 PROBOJ U NEHOMOGENOM POLJU
esto se mogu susresti takav raspored i oblik elektroda, gdje je elektrino polje nehomogeno.
Kod homogenog polja samostalno voenje zapoinje onda kada je postignut probojni napon U. Kod
nehomogenog polja to nije sluaj. U kombinaciji elektroda tap-ploa, na vrhu tapa koji ima polukruni
zavretak, vlada maksimalno polje EMAX. Ako je dostignuta jedna odreena vrijednost polja, koja se
naziva poetna jakost polja E1, tada e nastupiti vidljivo izbijanje (korona ili tinjavo izbijanje), bez
nastanka proboja. Pripadni napon naziva se poetni napon U1 (napon korone ili napon poetnog
izbijanja).
Faktor homogenosti biti e to manji to je nehomogenost polja vea, a to e biti sluaj onda kada
udaljenost izmeu elektroda raste. S druge strane, pri malim udaljenostima meu elektrodama
nehomogenost polja moe biti tako mala, da vrijede zakoni proboja homogenog polja.
Slika 10.2 Probojni naponi za kombinaciju elektroda tap - ploa
Opis slike:
- Do s1 probojni napon je isti kao u homogenom polju.
- Za udaljenosti s1<s<s2 najprije se javlja poetni napon (napon korone), a nakon toga probojni napon.
- Za udaljenosti s2<s poslije poetnog tinjavog izbijanja, dolazi do pramenastog izbijanja.
Na slici su pokazani probojni naponi jedne takve kombinacije elektroda. Pri udaljenostima s<s1
probojni napon jednak je onome u homogenom polju U1 = U'. U takvim slabo nehomogenim poljima s
faktorom homogenosti 0.2 < < 1 vrijede isti zakoni proboja kao u homogenom polju, pa se probojni
napon moe izraunati na slian nain. Kod koaksijalnih cilindara faktoru homogenosti = 0.2 odgovara
odnos radijusa r2/r1 = 10. Za kombinaciju elektroda s faktorom homogenosti = 0.8 vrijede izrazi za
homogeno polje s dovoljnom tonou.
Kod jako nehomogenih polja (s>s1) kod kojih je faktor homogenosti < 0.2 deava se slijedee: pri
porastu napona dolazi najprije do beumnog, jedva vidljivog tinjavog izbijanja, iz kojeg se pri
udaljenostima s>s2 razvija dobro ujno i vidljivo pramenasto izbijanje prije pojave probojnog napona.
Pripadni napon naziva se napon pramenastog izbijanja U2. Pramenasto izbijanje ne dostie drugu
elektrodu.
Kod tinjavog i pramenastog izbijanja ne dolazi do proboja, nego se mora uspostaviti vrijednost
probojnog napona nakon ega dolazi do proboja u obliku iskre ili luka.
stranica 10-2
Sveuilite u Zagrebu
Iskra je kratkotrajni proboj sa slomom napona, pri emu se probojna staza lako i brzo deionizira.
Luk je proboj izmeu elektroda s dovoljnom jakou struje. Probojna staza se ne moe brzo deionizirati, a
struja dobiva ione ugrijane iz katode. Kod izmjenine struje luk e u svakoj poluperiodi koristiti istu
probojnu stazu.
10.2.1 Poetna jakost elektrinog polja koaksijalnog cilindra
Slika 10.3 Presjek koaksijalnog cilindra
Kod cilindrinog kondenzatora je jakost elektrinog polja:
Q
E (Jed. 10.7)
2rl o r
Najvea jakost polja je na unutarnjoj elektrodi:
Q
E1 (Jed. 10.8)
2r1l o r
pa je odnos jakosti polja:
E r1
(Jed. 10.9)
E1 r
p
B
Uz koeficijent ionizacije: Ape E
moe se napisati da je poetni napon dostignut onda kada je
ispunjen uvjet:
E1 r1 E1 r1 r2 AE1 r1 E1 E1 r1
r r2 r r2 Bp r r2
B pr B pr Bp B p r2

dr dr dr A p l e e ( Jed. 10.10)
E E1 r1
A pe A pe e
r r1 r r1 r r1
Bp r1 B
Jakost polja dostie vrijednost poetne jakosti polja E1' na unutarnjoj elektrodi uz kritinu vrijednost
konstante K:
s
dxK
(Jed. 10.11)
0
AE1' r1 E'1 E'1 r1

Bp B p r2
K e e (Jed. 10.12)
B

stranica 10-3
Sveuilite u Zagrebu
Iz gornjeg izraza moe se izraunati poetna jakost elektrinog polja za proizvoljni odnos radijusa r2/r1.
Vrijednost konstante K moe se pri tome procijeniti (npr. za zrak K=13), ili odrediti iz mjerenja za jedan
odnos radijusa r2/r1.
Ukoliko odnos radijusa poprimi neku veu vrijednost (npr. r2/r1 > 3), tada se moe zanemariti drugi
sumand u izrazu za K, pa vrijedi:
Bp
AE1' r1 E1'
K e (Jed. 10.13)
B

Za radijus zakrivljenosti:
B
E1' / p
BK e BK 1
r1 (Jed. 10.14)
'
A p E1 A p E'
f 1
p p
E
Funkcija f 1 moe se nadomjestiti parabolom ije su konstante m i n, tj.:
p

B 2
E' E' ' E'
f 1 1 e E1 /p m 1 n (Jed. 10.15)
p p p
Iz gornjeg izraza dobije se da je poetna jakost elektrinog polja (uz r2/r1>5):
BK

Amn 2
E1 pn1
'
(Jed. 10.16)
pr1

Konstante A i B vrijede za normalnu temperaturu: T = To.
Uz relativnu gustou i normalni tlak po moe se za tlak p pisati:
pT
p po 0 (Jed. 10.17)
p0T
Ako se sve poznate veliine uvrsti u nove konstante, dobije se izraz za poetnu jakost elektrinog polja u
zavisnosti o radijusu zakrivljenosti:
K
E1' K11 2 (Jed. 10.18)
r1

Konstante K1 i K2 nekih plinova za koaksijalne cilindre su date u Tablici 10.1.
stranica 10-4
Sveuilite u Zagrebu
Tablica 10.1 Konstante K1 i K2 za razliite plinove

K1 (kV/cm) K2 ( cm )
Zrak 30.0 0.33
N2 44.0 0.28
SF6 90.5 0.12
Slika 10.4 Poetna jakost elektrinog polja ovisna o radijusu zakrivljenosti elektroda rk
10.2.2 Probojni napon u slabo nehomogenim poljima
Probojni napon je:
U E s (Jed. 10.19)
gdje je: E' poetna jakost elektrinog polja,

s udaljenost meu elektrodama,
faktor homogenosti.
Poetna jakost elektrinog polja E' moe se odrediti iz izraza za K u kojem postoji r2, ili iz izraza
izvedenog za sluaj (r2 /r1 ) > 3, u kojem nema r2.
Za elektrode kod kojih je >0.8 mogu se s dovoljnom tonou koristiti izrazi izvedeni za homogeno
polje (Paschenov zakon za elektropozitivne i negativne plinove).
Primjer 19:
Za kombinaciju cilindrinih elektroda vanjskog radijusa r2 =100 mm izmjereni su u zraku uz tlak p = po
= 1.013 bar i temperaturu T = To = 293 K istosmjerni probojni naponi. Treba izraunati probojne napone
i usporediti s izmjerenim vrijednostima.
r1 (mm) 10 20 30 40 50 60 70 80
U' (kV) 96 122 128 126 116 100 80 60
stranica 10-5
Sveuilite u Zagrebu
Slika 10.5 Probojni napon u ovisnosti o unutarnjem radijusu r1
I - jako nehomogeno polje

K2
II - slabo nehomogeno polje izraunato iz: E1 K1 1 ; U E s
r1

B ps
III - homogeno polje raunato iz: U
A ps
ln
K
10.2.3 Jako nehomogena polja
U kombinaciji tapna elektroda (iljak) - ploa s jako nehomogenim elektrinim poljem

(<0.2) probojni napon U je jako ovisan o polaritetu napona. Kada napon dostigne vrijednost poetnog
napona, nastane ionizacija koja ima za posljedicu sakupljanje pozitivnog prostornog naboja na vrhu
tapne elektrode, i to pri oba polariteta tapne elektrode. Elektroni su mnogo pokretljiviji od pozitivnih
iona i oni odlaze na anodu.
Kod negativnog iljka se pad potencijala izmeu prostornog naboja i pozitivne ploe smanjuje u
odnosu na sluaj da nema naboja. Pozitivni naboji se prikupljaju prema negativnoj tapnoj elektrodi, tako
da pozitivni prostorni naboj ostaje koncentriran.
Kod pozitivnog iljka pozitivni prostorni naboj djeluje kao zaklonska elektroda uslijed ega se pad
potecijala prema ploi poveava. Pozitivni ioni putuju prema ploi i stvaraju prethodnicu izbijanja, koja
pogoduje proboju.
Slika 10.6 Raspodjela potencija kod pozitivnog i negativnog iljka bez prostornog naboja ( ____
) i s
prostornim nabojem (----)
Moe se zapaziti da je pri istoj udaljenosti izmeu elektroda s probojni napon za pozitivni iljak manji
(oko 50 %) nego li kod negativnog iljka. Kod napona tehnike frekvencije deava se proboj u
stranica 10-6
Sveuilite u Zagrebu
maksimumu poluperiode s pozitivnim iljkom, tako da se za probojni napon uzima pozitivni probojni
napon.
Slika 10.7 Statiki probojni napon elektroda iljak ploa u zraku u zavisnosti od udaljenosti s, uz tlak p
= 1.013 bar; (1 - pozitivni iljak, 2 - negativni iljak, 3 - homogeno polje)
Slika 10.8 Raspodjela potencijala ako ispred iljka postoji tanki zaslon
Ako se ispred iljka na udaljenosti s1 = 0.1s postavi tanki zaslon (npr. od papira) moe se kod pozitivnog
iljka probojni napon podvostruiti u odnosu na vrijednost bez zaslona. Pozitivno nabijene molekule
plina sakupljaju se na zaslonu, tako da izmeu zaslona i negativne ploe djeluje homogeno elektrino
polje s relativno malom jakosti polja.
Poveanjem udaljenosti, posebice pri velikim udaljenostima, kakve postoje npr. kod visokonaponskih
nadzemnih vodova, probojni napon ne raste linearno s udaljenou s. Tako se srednja probojna jakost
elektrinog polja stalno smanjuje:
U

Emi (Jed. 10.20)
s
E'mi iznosi za elektrode iljak - ploa i udaljenost s = 11 m, E'mi = 1.8 kV/cm, (dok je u homogenom polju
30 kV/cm). Odavde proizlazi da je ekonomska granica prenosnog napona negdje oko 2000 kV.
stranica 10-7
Sveuilite u Zagrebu
Slika 10.9 U - maksimalna vrijednost izmjeninog probojnog napona u zavisnosti od udaljenosti s u

zraku: 1 - iljak ploa,
2 - izolatori visokonaponskog voda.
10.2.4 Utjecaj vlanosti na probojni napon
Utjecaj vlanosti na probojni napon zavisi o vrsti napona, polaritetu napona i vrsti izbijanja.
- Kod homogenih i slabo nehomogenih polja, su poetni i probojni naponi istovjetni, tako da nema
utjecaja vlanosti.
- Kod jako nehomogenih polja kod kojih se javljaju intenzivna poetna izbijanja, npr. pramenasta
izbijanja na pozitivnoj elektrodi (naroito iznad normalne vlanosti) poveava se probojni napon s
apsolutnom vlanosti.
Ako poetna izbijanja izlaze iz negativne elektrode u kombinaciji iljak - ploa s negativnim iljkom,
tada vlanost nema utjecaja na probojni napon.
stranica 10-8
Sveuilite u Zagrebu
Proizvodnja visokog istosmjernog napona
11. PROIZVODNJA VISOKOG ISTOSMJERNOG NAPONA

Visoki istosmjerni napon slui za izuavanje utjecaja polariteta napona, kod ispitivanja
visokonaponskih kabela, kondenzatora i pogonskih ureaja za istosmjerni prijenos.
Visoki istosmjerni napon dobijaju se ispravljanjem visokih izmjeninih napona u spojevima s viestrukim
ispravljanjem.
Koriste se ispravljai s mehanikom iglom, vakumski ispravljai s grijanom katodom i poluvodiki
ispravljai.
Za posebne svrhe koriste se elektrostatski istosmjerni generatori.
11.1 KARAKTERISTINE VELIINE
Ispitni istosmjerni napon je linearna srednja vrijednost napona koji u vremenu t ima trenutnu
vrijednost u(t) i vrijeme trajanja periode T (VDE 0432):
T
1
u U
T0
udt (Jed. 11.1)
Slika 11.1. Istosmjerni napon
Dozvoljeno je periodino odstupanje od srednje vrijednosti do 5%. Periodino odstupanje se definira

odnosom vrne vrijednosti odstupanja i linearne srednje vrijednosti.
Na oblik istosmjernog napona utjee ispitni objekt.
11.2 VIESTRUKI ISTOSMJERNI NAPON
Slika 11.2 Spoj za proizvodnju istosmjernog napona
Na Slici 11.2. prikazan je spoj uz pomo kojeg se proizvodi istosmjerni napon U- = 2 u , iji je iznos
jednak dvostrukoj vrnoj vrijednosti izmjeninog napona transformatora. Prikazani su potencijali toaka
1-4 za kondenzatore bez gubitaka.
stranica 11-1
Sveuilite u Zagrebu
Proizvodnja visokog istosmjernog napona
Ako bi se umjesto toke 3 uzemljile toke 4 ili 2 dobili bi se pozitivni odnosno negativni istosmjerni
naponi prema zemlji. U tom bi sluaju transformator trebao imati obostrano neuzemljene namote.
Viestruki istosmjerni napon moe se proizvesti uz pomo istosmjerne kaskade.
Slika 11.3 Istosmjerne kaskade za viestruki istosmjerni napon
Kaskada od 3 stupnja moe proizvesti esterostruku vrnu vrijednost izmjeninog napona. Viestruke
kaskade mogu se meutim opteretiti malim strujama. Za ispitivanje naponima izmeu 1 i 2 MV to mogu
biti struje do 30 mA.
Za ispitivanje ureaja za istosmjerni prijenos za ispitivanje slue istosmjerni generatori koji daju struje do
1 A.
11.3 ELEKTROSTATSKI GENERATOR
Elektrostatski generator radi na principu razdvajanja elektrinih naboja mehanikim sredstvima.

Naboji se onda dovode na visoki potencijal. Koriste se u eksperimentalnoj fizici.
Na ovakav nain mogu se proizvoditi naponi do 10 MV (ali male snage). Struja optereenja odreena je
nabojem koji se prenosi izolacionom trakom.
Slika 11.4 Van de Graaff-ov generator:

1. istosmjerni izvor,
2. iljci kojima se naboji dovode na izolacionu traku,
3. izolacione trake koje se okreu na valjcima,
4. kugle koje sakupljaju naboje,
5. iljci koji s trake prenose naboje na kugle.
stranica 11-2
Sveuilite u Zagrebu
Udarni napon
12. UDARNI NAPON

Pod udarnim naponom podrazumijevaju se vrlo kratki visoki naponi, koji nastaju uslijed
atmosferskih utjecaja (vanjski, atmosferski prenaponi) ili uslijed sklapanja u elektroenergetskom sustavu
(unutarnji ili sklopni prenaponi). Oni viestruko prelaze vrijednost pogonskog napona, pa pri probojima
ili preskocima mogu uzrokovati oteenja pogonskih ureaja i sredstava. Udarni naponi se proizvode u
visokonaponskim laboratorijima, kako bi se pogonski ureaji i sredstva mogla ispitati.
12.1 KARAKTERISTINE VELIINE
Atmosferski i sklopni prenaponi razlikuju se prema vremenu potrebnom da maksimum napona

dostigne punu vrijednost. Udarni naponi kod kojih vrijeme do maksimuma iznosi do nekoliko desetaka
mikrosekundi smatraju se atmosferskim prenaponima, oni s duljim vremenima su sklopni prenaponi.
Udarni napon karakteriziran je maksimalnom (tjemenom) vrijednou u , vremenom trajanja ela T1 i

vremenom T2 u kojem hrbat pada na 50 % maksimalne vrijednosti. Na oscilogramu udarnog vala
oznaeno je vrijeme trajanja ela, koje je odreeno presjecitima pravca povuenog kroz toke A (0.3 u ) i
B (0.9 u ) s vremenskom osi ( u = 0) i s njime paralelnim pravcem povuenim kroz maksimum napona. Pri
tome je vrijeme trajanja ela T1 za 1.67 puta vee od vremena koje odgovara naponima u tokama A i B.
Slika 12.1 Oblik udarnog napona
Ako uslijed proboja ili preskoka doe do rezanja napona, dobija se odrezani udarni napon, koji
karakterizira vrijeme u kojem se deava rezanje napona (time to cut) Tc . Ako je val odrezan na elu onda
se radi o klinastom valu. Nekad se valovi umjetno reu, npr. kod ispitivanja odrezanim udarnim
naponskim valom opreme (transformatori) kod koje mogu naii i takvi valovi.
Uobiajen je udarni napon 1.2/50, ije je vrijeme trajanja ela T1 = 1.2 s (30%) i polovice hrpta T2 =
50 s (20%).
Kod sklopnih udarnih napona je vrijeme do maksimuma napona Tcr (time to crest) stvarno vrijeme
izmeu poetne i tjemene vrijednosti maksimalne vrijednosti napona. Uz polovicu vremena trajanja hrpta
T2 karakteristina veliina je i vrijeme trajanja maksimuma Td. U tom vremenu napon prelazi 90% od
tjemene vrijednosti. Obino ispitni sklopni udarni napon ima karakteristina vremena: Tcr = 250 s
(20%) i T2 = 2500 s (60%) i oznaava se kao val 250/2500.
stranica 12-3
Sveuilite u Zagrebu
Udarni napon
Slika 12.2 Sklopni udarni napon
U ispitivanjima (npr. izolatora) utvruje se udarna karakteristika (prema Slici 12.3). Ona daje funkciju
preskonog udarnog napona Up u zavisnosti o vremenu potrebnom da doe do preskoka tp. Preskoni
napon je najvii napon koji se pojavljuje (na elu ili hrptu udarnog napona), dakle tjemena vrijednost u .
Kod 50 % preskonog udarnog napona polovica svih naponskih udara dovodi do preskoka na izolatoru.
Kod proboja (plin) radi se o 50 % probojnom naponu.
Slika 12.3 Probojni napon u ovisnosti o vremenu
12.2 PROIZVODNJA UDARNIH NAPONA
Osnovni elektrini krug za proizvodnju udarnih napona sastoji se od udarnog kapaciteta Cu koji
se nalazi iza nabojnog otpornika Rq na naponu nabijanja Uq. Nakon paljenja iskrita Iu nabija se kapacitet
tereta Ct (to je vlastiti kapacitet ispitnog objekta) preko prigunog otpornika Rp, a istovremeno se izbija
preko izbojnog otpornika Ri. Sklopovi na Slikama 12.4.a) i 12.4.b) razlikuju se jedino po nainu spajanja
prigunog i izbojnog otpornika.
stranica 12-4
Sveuilite u Zagrebu
Udarni napon
Slika 12.4 a) i b) Krugovi za proizvodnju udarnih napona
Tona vrijednost napona u2 za krug na Slici 12.4 a) moe se odrediti rjeavanjem diferencijalne
jednadbe:
Ct Ri Cu Ri Cu R p 2 u2 0
d 2u2 du
Cu Ct Ri R p 2 (Jed. 12.1)
dt dt
Rjeenje ove diferencijalne jednadbe je Tm Tn ; f( Ri, Rp, Ct, Cu ):
U q Tm Tn Tt
t
u2 e e
m Tn
(Jed. 12.2)
Rp Ct Tm Tn

Za dimenzioniranje generatora udarnog napona gornji izraz je neprikladan. Zato se koriste

pojednostavljeni izrazi, koji su izvedeni iz egzaktnih rjeenja. Radi njihovog boljeg razumijevanja udarni
napon u2 se razlae na vremenski razdvojeni nabojni i izbojni dio.
Pretpostavlja se da se izbojni otpornik Ri ukljuuje tek nakon zavrenog nabijanja. Tako se dobije
vremenski tok napona napajanja u2a na kapacitetu tereta. Napon na udarnom kondenzatoru u1 pada na
vrijednost u1 = u2a . Ako se sada prikljui izbojni otpornik, doi e do izbijanja paralelno spojenih
kapaciteta nabojnog kondenzatora i tereta. Napon na izbojnom otporniku eksponencijalno pada. Udarni
napon u2 dobije se kao superpozicija ova dva napona.
Slika 12.5 Naponi nabijanja i napon na udarnom kondenzatoru
Kod nabijanja kapaciteta tereta na napon u2a s izbojnim otpornikom Ri je vremenska konstanta
nabijanja:
Cu C t
Ta R p (Jed. 12.3)
Cu Ct
stranica 12-5
Sveuilite u Zagrebu
Udarni napon
Diferencijalna jednadba glasi:

du2 a Cu
Ta u2 a U q (Jed. 12.4)
dt Cu Ct
Rjeenje za u2a je:

Cu
t

u2a
U q 1e Ta (Jed. 12.5)
Cu Ct

za t= je konana vrijednost napona:
Cu
u2a U q (Jed. 12.6)
Cu Ct
Ukoliko se poevi od ove vrijednosti izvede izraz za napon izbijanja nakon ukljuenja izbojnog
otpornika Ri, tada napon izbijanja opada sa zanemarivim prigunim otpornikom Rp 0 i vremenskom
konstantom:
Ti Ri Cu Ct (Jed. 12.7)
Vea konana vrijednost napona u2a , a time i via vrna vrijednost u udarnog napona postie se kod
odnosa kapaciteta Cu>>Ct . S druge strane taj odnos ne moe biti proizvoljno velik, jer on utjee na
vrijeme trajanja polovice hrpta vala. Zato se obino uzima da je Cu 10 Ct , a najmanje 1 nF.
Stupanj iskoritenja je odnos izmeu vrne vrijednosti udarnog napona i napona nabijanja Uq:

u
i (Jed. 12.8)
Uq
On zavisi od odnosa kapaciteta: Cu /Ct. Visoke vrne vrijednosti u pretpostavljaju visoku konanu
vrijednost napona u2a , tako da je stupanj iskoritenja :

u u Cu
i 2 a (Jed. 12.9)
Uq Uq Cu Ct
Za udarne napone 1.2/50 i 1.2/200 su oba kruga jednako vrijedni, dok pri velikim odnosima Cu /Ct krug
na Slici 12.4 b) ima bolji stupanj iskoritenja. Udarni naponi s kratkim vremenom trajanja polovice hrpta,
npr. 1.2/5 mogu se ostvariti jedino s krugom 12.4 b).
Vrijeme trajanja ela T1 uglavnom je odreeno iz konstante nabijanja Ta, dok je vrijeme trajanja polovice
hrpta T2 uglavnom odreeno iz konstante izbijanja Ti. S vremenskim faktorom k1 i k2 , koji zavise o
odnosu T1 / T2 , moe uzeti da je vrijeme trajanja ela T1 k1Ta , a polovice hrpta T2 k 2Ti .
Za Ri >> Rp i Cu >> Ct moe se uzeti da su vremenske konstante :
T1 Ta i T2 Ti (Jed. 12.10)
Za dovoljno tono odreivanje parametara generatora udarnog napona zadovoljavaju pribline formule.
stranica 12-6
Sveuilite u Zagrebu
Udarni napon
Za krug na Slici 12.4 a) vrijedi za elo:
R p Ri Cu Ct
T1 k1
R p Ri Cu Ct
(Jed. 12.11)
polovica vremena trajanja hrpta:
T2 k 2 R p Ri Cu Ct Jed. 12.12)
stupanj iskoritenja:
Ri Cu
1
Rp Ri Cu Ct (Jed. 12.13)
Za krug na Slici 12.4 b) je elo:

C u Ct
T1 k1 R p (Jed. 12.14)
Cu Ct
polovica vremena trajanja hrpta:
T2 k 2 Ri Cu Ct (Jed. 12.15)
stupanj iskoritenja :
Cu
1 (Jed. 12.16)
Cu Ct
Vremenski faktori k1 i k2 odreuju iz Tablice 12.1.
Tablica 12.1. Vremenski faktori k1 i k2

Udarni napon 1.2/5 1.2/50 1.2/200
k1 1.49 2.96 3.15
k2 1.44 0.73 0.70
Za neki odreeni udarni napon i uz poznate kapacitete Cu i Ct moe se odrediti pripadni priguni i izbojni
otpornik. Za krug na Slici 12.4 a) je (iz izraza za T1 i T2):
2
T2 T2 T1 T2
R p ,i (Jed. 12.17)
2k 2 Cu Ct 2k 2 Cu Ct k1 k 2 Cu Ct
Parovi vrijednosti gornjih otpora odgovaraju prigunom (manji) i izbojnom (vei) otporniku.
Udarni krug ima uvijek mali induktivitet L prikljunih vodova. Visokofrekventne oscilacije biti e
uklonjene kada je priguni otpornik :
R p 2 L
Cu Ct (Jed. 12.18)
Cu Ct
Kod udarnih napona do 300 kV mogu posluiti jednostavni krugovi iz jednog stupnja. Viestruki spojevi
prema Marxu omoguavaju proizvodnju udarnih napona, koji su viestruki u odnosu na napon nabijanja.
stranica 12-7
Sveuilite u Zagrebu
Udarni napon
Najprije se svi paralelno spojeni kapaciteti Cu nabijaju na napon nabijanja Uq. Nakon propaljivanja
iskrita I1 do I4 oni se spajaju serijski, pri emu se pojedini naponi kratkotrajno zbrajaju. Ukupni napon
dolazi na ispitni objekt. S ovakvim generatorima udarnih napona mogu se proizvoditi udarni naponi od
300 kV - 10 MV, a mogu sluiti i za proizvodnju sklopnih udarnih napona.
Slika 12.6 Viestruki spojevi prema Marxu za proizvodnju udarnih napona
Primjer 20:
Generator udarnog napona koji se sastoji od dva stupnja slui za ispitivanje koaksijalne sabirnice SF 6, iji
su radijusi r1 = 7 cm i r2 = 15 cm. a duljina l = 5 m. Sabirnica djeluje kao kapacitet svojim teretom.
Poznati su kapaciteti C1 = C2 = 10 nF. Treba odrediti prigune i izbojne otpore Rp i Ri , kao i stupanj
iskoritenja (odnos vrne vrijednosti udarnog napona i napona nabijanja), ako vrna vrijednost udarnog
napona treba iznositi U = 200 kV, za udarni napon oblika 1.2 /50.
Slika 12.7. Generator udarnog napona s koaksijalnom sabirnicom SF6 kao ispitnim objektom
stranica 12-8
Sveuilite u Zagrebu
Teslin transformator
13. TESLIN TRANSFORMATOR
Teslin transformator je ureaj koji se koristi za proizvodnju visokih napona i visokih frekvencija. Ureaj
sainjavaju dva titrajna kruga bliskih titrajnih frekvencija. Kada se postigne ta rezonantna frekvencija na
izlazu iz Teslinog transformatora, emitira se energija. Nikola Tesla (1856. 1943.) je 1891. godine poeo
raditi u svom laboratoriju na tom ureaju koji e na izlazu davati napon visoke frekvencije, da bi taj
ureaj prvi puta pretstavio na sveuilitu Columbia u SAD-u. Ve je u veljai 1892. izveo niz pokusa s
naponima visoke frekvencije na Londonskom sveuilitu, gdje je s tim pokusima zadivio tadanje
studente i znanstvenike.
Na Slici 13.1 prikazana je shema Teslinog trasformatora koja se sastoji od dva meusobno
povezana titrajna kruga primarnog i sekundarnog. Ta dva titrajna kruga imaju istu, odnosno blisku titrajnu
frekvenciju.
Tr D I
L2
C2
~ C1 L1
Slika 13.1 Shema Teslinog transformatora prikljuenog na istosmjerni napon
Primarni krug sainjavaju kondenzator kapaciteta C1 i zrana prigunica induktiviteta L1, dok sekundarni
krug sainjavaju zrana prigunica induktiviteta L2 i parazitski kapacitet izmeu zavoja C2. Prvo se preko
transformatora Tr i visokonaponske diode D puni se kapacitet C1 istosmjernim naponom sve dok ne
reagira iskrite I, pa se pojave kontinuirani preskoci na iskritu. Prilikom reagiranja iskrita kondenzator
C1 se prazni i predaje svoju elektrinu energiju:
C1 U 12
Wel (Jed. 13.1)
2
gdje je:
U1 napon na kondenzatoru C1
primarnoj zranoj zavojnici L1, pri tome nastaju prigueni titraji ija frekvencija je:
1
f1 (Jed. 13.2)
2 L1 C1
stranica 13-1
Sveuilite u Zagrebu
U primarnoj zranoj zavojnici elektrina energija prelazi u magnetsku energiju :
L1 I 12
Wm (Jed. 13.3)
2
gdje je:
I1 struja koja tee kroz primarnu zavojnicu koja stvara magnetsko polje.
Ako je sekundarna zrana zavojnica L2 jako udaljena tako da magnetski tok primarne zavojnice ne
obuhvaa sekundarnu zavojnicu, odnosno ako nema nikakvog meusobnog magnetskog utjecaja izmeu
primarne i sekundarne zavojnice u sekundarnoj zavojnici nee se inducirati napon i nee se javiti titraji.
Stoga treba primarna zavojnica biti dovoljno blizu sekundarnoj zavojnici tako da dio primarnog
magnetskog toka prolazi kroz sekundarne zavoje. Tada e se u sekundarnoj zavojnici inducirati
elektromotorna sila frekvencije f2. U sekundarnoj zavojnici pojavit e se jaki titraji ako je frekvencija
sekundara koja ovisi o iduktivitetu sekudarne zavojnice L2 i o parazitskom kapacitetu izmeu zavoja C2 :
1
f2 (Jed. 13.4)
2 L2 C 2
ista, odnosno bliska primarnoj frekvenciji
f1 f 2
Stoga frekvencija sekundara ovisi o faktoru magnetskog vezanja K koji ovisi o meuinduktivitetu M
imeu primara i sekundara i o vlastitom induktivitetu zavojnica L1 i L2 :
M
K (Jed. 13.5)
L1 L2
Ako je ovaj koeficijent mali tj. ako je sprega slaba, oscilacije s primara se prenose na sekundar sve dok
amplituda na primaru ne padne na nulu odnosno dok se luk na primaru ne ugasi. Sva energija primara
prelazi na sekundar te sekundar nastavlja dalje oscilirati. Oscilacije su slabo priguene jer je otpor
sekundara vrlo mali pa se energija u sekundaru polagano pretvara u toplinu. Izgled oscilacija na primaru i
sekundaru prikazan je Slikom 13.2.
Slika 13.2 Oscilogram titraja pri slaboj sprezi primara i sekundara
Kada je koeficijent sprege velik, tj. kada je sprega vrsta, takoer se oscilacije, odnosno energija, s
primara prenose na sekundar dok se luk na primaru ne ugasi. Meutim, uslijed vrste sprege inducira se
ponovno na primaru elektromotorna sila dovoljne veliine tako da se luk ponovno upali. Sada se energija
sa sekundara vraa na primar i obrnuto, tj. Oscilira izmeu primara i sekundara dok se ne utroi na toplinu
u oba kruga. Izgled oscilacija na primaru i sekundaru u ovom sluaju dat je Slikom 13.3.
stranica 13-2
Sveuilite u Zagrebu
Slika 13.3 Oscilogram titraja pri jakoj sprezi primara i sekundara
Tako je prijenosni omjer Teslinog transformatora:
U2 L2
(Jed. 13.6)
U1 L1
gdje su:
U1 napon na kondenzatoru C1
U2 napon na vrhu sekundarne zavojnice
Iz ovoga se vidi da prijenosni omjer Teslinog transformatora ovisi vrijednostima induktiviteta primara i
sekundara.
Na Slici 13.4. prikazan je Teslin transformator napajan izmjeninim naponom. Za razliku od

sheme na Slici 13.1. nema visokonaponske diode, ali zato dolazi prigunica Lp na primarnu stranu
energetskog transformatora koja ima ulogu da gladi visoke strujne harmonike. Ovakvim spojem emo
dobiti titraje koji e biti slini nepriguenim titrajima. Sada e se kondenzator C1 napajati visokim
izmjeninim naponom od 50 Hz, tako da e nastajati titraji visoke frekvencije svakih 10 milisekundi, pa
emo morati podesiti takav razmak na iskrita I da se preskok dogodi svaki put kad izmjenini napon
napajanja nalazi u maksimumu.
Slika 13.4 Shema Teslinog transformatora napajanog izmjeninim naponom
stranica 13-3
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
14. PRENAPONI
14.1 KLASIFIKACIJA PREMA IEC 71-1 /1/
Naponi i prenaponi klasificirani su prema njihovom obliku i trajanju, te su podijeljeni u

slijedee klase:
Trajni napon pogonske frekvencije: ima stalnu efektivnu vrijednost i trajno je prikljuen na
stezaljke opreme.
Privremeni prenapon: je prenapon pogonske frekvencije relativno dugog trajanja. Moe biti
nepriguen ili slabo priguen. U nekim sluajevima njegova frekvencija moe biti nekoliko puta
manja ili vea od pogonske frekvencije.
Prijelazni prenapon: je kratkotrajni prenapon trajanja nekoliko milisekundi ili krai, oscilatoran ili
neoscilatoran, obino jako priguen. Prijelazni prenaponi podijeljeni su na:
a) Prenapone polaganog porasta ela: To su prijelazni prenaponi obino jednog polariteta s

vremenom trajanja ela od 20 s T p 5000 s , i trajanjem hrpta od T2 20 ms .
b) Prenapone brzog porasta ela: To su prijelazni prenaponi obino jednog polariteta s vremenom
trajanja ela od 0.1 s Ti 20 s , i trajanjem hrpta od T2 300 s .
c) Prenapone vrlo brzog porasta ela: To su prijelazni prenaponi obino jednog polariteta s
vremenom trajanja ela od T f 0.1 s , ukupnog trajanjem 3 ms . Oni su obino superponirani
oscilacijama frekvencija 30 kHz f 100 MHz .
Kombinirani (privremeni, polaganog porasta ela, brzog porasta ela, vrlo brzog porasta ela)
prenaponi sastoje se od dviju ili vie komponenata istovremeno, a optereuju izolaciju opreme
prikljuenu izmeu zemlje i faze. Klasificiraju se prema komponenti vie vrne vrijednosti.
stranica 14-1
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Tablica 14.1 Vrste napona i ispitivanja
14.2 SVOJSTVA PRENAPONA
Osim pogonskog napona u nekoj mrei pojavljuju se i prenaponi koji mogu dostii znatne iznose. Svaka
vrsta prenapona napree izolaciju na poseban nain. Na Slici 14.1. su prikazani prenaponi prema iznosu i
duini trajanja. To su:
1. Najvii pogonski napon, izraen kao efektivna vrijednost odgovarajue naponske razine.
2. Privremena povienja napona.
Prijelazni prenaponi:
stranica 14-2
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
3. Polaganog porasta ela (sklopni prenaponi)

4. Brzog porasta ela (atmosferski prenaponi)
5. Vrlo brzi (VFT-very fast transients)
Sklopni, atmosferski i ultra brzi prenaponi imaju prijelazni karakter. Oni dostiu amplitudu poslije
kratkog vremena, naklon ega se priguuju i nestaju. Privremena priguenja napona traju znatno dulje, a
njihovo trajanje ima red veliine sekundi ili ak sati.
Na ordinati je dan faktor prenapona p , koji se iskazuje u odnosu na faznu vrijednost maksimalnog
pogonskog napona, tj.:
U MAX U
p 1.225 MAX (Jed. 14.1)
U U
2
3
gdje je: U MAX amplituda prenapona,
U efektivna vrijednost pogonskog napona (linijski napon).
Slika 14.1 Klasifikacija prenapona prema trajanju i faktoru prenapona
14.3 KOORDINACIJA IZOLACIJE POVIJESNI RAZVOJ
Elektroenergetski sustav se sastoji od strojeva, aparata, nadzemnih vodova, kabela itd. svi elementi nekog
sustava nemaju jednaku, a ni jednako otpornu izolaciju. Kada koristimo pojam koordinacija izolacije
podrazumijevamo sloene postupke raunanja i ispitivanja kako bismo otpornost izolacije svih tih
dijelova nekog sustava meusobno uskladili da sustav u cjelini izdri sva naprezanja kojima e biti
izloen u redovnom pogonu i za vrijeme djelovanja prenapona. Taj zahtjev da izolacija cijelog sustava
bude usklaena ili koordinirana, postavlja se i radi lakeg odreivanja funkcija i karakteristika zatitnih
aparata koji moraju djelotvorno tititi promatrani sustav.
Do 1920. godine izolacija se dimenzionirala iskljuivo ispitivanjem u laboratoriju naponom pogonske
frekvencije. Prorauni nisu bili koriteni. Vanjska izolacija (npr. zrak) dimenzionirala se tako da je
vrijedilo pravilo: koliko centimetara zraka treba uzeti po jednom (kV) ili koliko izolatorskih lanaka valja
uzeti po jednom (kV). Nisu postojali ujednaeni kriteriji za dimenzioniranje izolacije. Pokualo se u
narednim godinama, kada su se poele javljati i vie naponske razine, stvoriti zajedniki kriterij o
stranica 14-3
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
sigurnosti postrojenja za iste izolacije istog nazivnog napona s obzirom na prenapone koji su ih mogli
otetiti.
Kako se uoilo da ispitivanjem samo naponom pogonske frekvencije nije dovoljno, izolacija se poela
ispitivati i drugim oblikom napona kojeg danas nazivamo udarni napon. Izdrljivost izolacije prema tom
naponu poela je vrijediti kao osnovni kriterij za koordinaciju i dimenzioniranje izolacije. Ve 1930.
godine, uz ispitni napon pogonske frekvencije, za svaku naponsku razinu bila je pridruena i amplituda
udarnog napona koji je izolacija trebala izdrati. Ovo je klasini postupak dimenzioniranja.
Poslije 60-ih godina 20. stoljea strunjaci su poeli razmatrati tonije i ekonominije naine
dimenzioniranja izolacije. Osobit napredak postignut je istraivanjima provedenim na pojavama
unutranjih prenapona. Pojavi odreene veliine prenapona i probojnoj vrijednosti nekih izolacija moe se
pridruiti odreena vjerojatnost nastupa. Takve nove spoznaje dovele su do toga da se preporui novi
nain dimenzioniranja koristei metode statistike matematike.
14.4 KLASINA METODA KOORDINACIJE IZOLACIJE
Osnovna naela koordinacije izolacije su sadrana u IEC 60071. Prema tamo utvrenim formulacijama
koordinacija izolacije predstavlja korelaciju izolacionih svojstava opreme s karakteristikama zatitnih
sredstava na takav nain da oprema bude zatiena od prenapona. To se postie usklaivanjem izolacijske
otpornosti postrojenja i visine prenapona uz koritenje karakteristinih zatitnih aparate. Da bi neka
izolacija izdrala prenapone ona mora prije izdrati ispitivanje udarnim standardnim naponom 1.2/50 s.
Valni oblik ovog udarnog napona definiran je Slikom 14.2.
Podnosivi udarni napon izolacije i udarna razina zatite utvruju se prema propisima koji obuhvaaju
naine ispitivanja i karakteristine vrijednosti udarnog napona i struja to ih treba u tim ispitivanjima
upotrijebiti.
Vrijednosti podosivog udarnog napona pridruene su i vrijednosti sinusoidalnog napona industrijske
frekvencije kojima se te iste izolacije kratkotrajno (1 minuta) ispituju.
Vrijednostima jednominutnog podosivog napona industrijske frekvencije, sinusoidalnog oblika, izraena
je otpornost izolacije preteno prema unutranjim prenaponima, a njezina otpornost prema atmosferskim
prenaponima se ocjenjuje ispitivanjima koja su na njoj provedena udarnim naponima. U novije vrijeme
otpornost izolacije prema unutranjim prenaponima, na najviim naponskim razinama, provjerava se i
ocjenjuje ispitivanjima pomou udarnih napona dugog trajanja (250/2500 s).
Stupnjevi izolacije su standardizirani prema nazivnom naponu u dvije kategorije koje se razliito ispituju
prema tablici 14.3.
Slika 14.2 Standardni udarni napon 1.2/50 s
stranica 14-4
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Tablica 14.2 Stupnjevi izolacije za nazivne napone ispod 400 kV

Najvii napon Nazivni kratkotrajni podnosivi Nazivni podnosivi
opreme(efektivna napon industrijske frekvencije atmosferski udarni napon
vrijednost) (efektivna vrijednost) (tjemena vrijednost)
kV kV kV
20
3,6 10
40
40
7,2 20
60
60
12 28 75
95
95
24 50 125
145
145
38 70
170
(185) 450
123
230 550
(275) (650)
(325) (750)
245 360 850
395 950
460 1050
Tablica 14.3 Stupnjevi izolacije za nazivni napon 400 kV i vie

Standardni sklopni impulsni
Nazivni podnosivi
Najvii napon podnosivi napon
Atmosferski udarni
opreme(efektivna Linijski napon
Fazni napon napon
vrijednost) (omjer prema vrnoj
kV (tjemena vrijednost)
kV vrijednosti faznog
(vrna vrijednost) kV
napona)
850 1050
1,60
1175
950 1175
420 1,50
1300
1050 1300
1,50
1425
1675
1300 1,70
1800
1800
765 1425 1,70
1950
1950
1550 1,60
2100
Za oznaku stupnja izolacije 123 Si 230/550 brojevi imaju sljedee znaenje:

123 najvii napon opreme nazivnog napona 110 kV;
230 podnosivi jednominutni sunusoidalni napon industrijske frekvencije;
stranica 14-5
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
550 podnosivi udarni atmosferski napon.
Za oznaku stupnja izolacije 420 Si 1050/1425 brojevi imaju sljedee znaenje:

420 najvii napon opreme nazivnog napona 400 kV;
1050 podnosivi udarni sklopni napon;
1425 podnosivi udarni atmosferski napon.
Postavlja se pitanje koji je razlog da za pojedinu naponsku razinu imamo vie razliitih vrijednosti
ispitnog napona. Razlog tome je irok spektar prenapona koji se mogu pojaviti u nekoj postrojenju te
mnotvo elektrine opreme koja moe zadovoljiti samo neka od ispitivanja.
Oprema energetskih transformatora je ograniena transportnim mogunostima proizvoaa. Zbog svoje
veliine energetski transformatori esto imaju komponente koje ne mogu zadovoljiti najvie ispitne
napone. Tada se ta oprema ispituje snienim vrijednostima te se preporua njezino tienje odvodnicima
prenapona.
Koja kombinacija napona e se koristiti pri ispitivanju ovisi o zahtjevima kupca i mogunostima tehnike
izvedbe opreme.
14.4.1 Koeficijent koordinacije izolacije
Da bi se u praksi to jednostavnije postupalo i bolje usklaivala visina zatitne razine opreme i visina
zatitne razine zatitnog ureaja uveden je u propise koeficijent koordinacije izolacije. Taj koeficijent
odreen je odnosom podnosivog udarnog napona izolacije i zatitne razine ureaja kojim titimo opremu.
Tako za koeficijent koordinacije izolacije moemo pisati da je:
podnosivi udarni napon izolacije ( U i )
fk (Jed. 14.1)
zatitna razina zatitnog urere ( U v )
Prema meunarodnim preporukama minimalna vrijednost faktora fk iznosi:

1.4 za najvii pogonski napon do 24 kV;
1.2 za najvii pogonski napon od 24 kV do 380 kV.
14.5 DIMENZIONIRANJE IZOLACIJE PRIMJENOM STATISTIKO-

MATEMATIKIH METODA
Klasine metode koordinacije izolacije nastale su nakon to je prihvaeno miljenje da izolacija mora
izdrati najnepovoljnije naponske uvjete u pogonu. Radi toga je za dimenzioniranje izolacije uzeta kao
osnovna najvea tjemena vrijednost oekivanog napona koji se jo uveavao za faktor sigurnosti. Budui
da su takve najnepovoljnije prilike vrlo rijetke, ovaj pristup ne prua projektantu mogunost da pronae
najekonominiji nain dimenzioniranja izolacije.
Novi pristup ovoj problematici ne polazi od stajalita da izolacija mora izdrati najnepovoljnije uvjete,
nego eventualno doputa da ona bude probijena pri nailasku nekih rijetko velikih vrijednosti prenapona.
Veliina tog rizika ustanovljuje se statistiko-matematikim metodama.
14.5.1 Sluajna priroda prenapona
Za analizu prenapona potrebno je poznavati njegov izvor. U elektroenergetskom sustavu najei su

prenaponi uzrokovani atmosferskim pranjenjima i sklopnim manipulacijama. Prenaponi uzrokovani na
jednak nain i mjereni na istom mjestu nemaju svaki put jednaku vrijednost (struja munje se razlikuje od
udara do udara, a sklopni prenaponi ovise o trenutku manipulacije). Sve vrijednosti prenapona iz istog
izvora i mjereni na istom mjestu ine familiju prenapona. Koja e se vrijednost prenapona iz te
familije pojaviti ne moe se unaprijed znati, no svakoj moguoj amplitudi moe se pridruiti neka
stranica 14-6
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
vjerojatnost pojave. Dakle, veliinu amplitude nekog prenapona moemo klasificirati u statistiko-
matematikom smislu kao sluajnu promjenjivicu. Na primjer, pri nekom iskapanju ili udaru groma
amplituda prenapona moe biti razliita iz mnogo razloga.
Budui da za dimenzioniranje izolacije nisu zanimljivi prenaponi manjih amplituda, moe se odrediti
neka sigurnosnu vrijednost napona U0 koju izolacija moe izdrati. Razmatra se pojava prenapona ija
amplituda premauje sigurnosnu vrijednost.
Oznai li se s F(U) vjerojatnost da e neka vrijednost amplitude premaiti vrijednost na apscisi dobije se
krivulja prema Slici 14.3. Derivacijom ove funkcije dobije se funkcija gustoe vjerojatnosti f(U). Funkcija
f(U) veliinom povrina pokazuje kolika je vjerojatnost da e amplituda prenapona U0 biti premaena
(iscrtani dio povrine). Jasno je da je:
5
F(0)=1, F(1)<1, F(5)0 te f U dU 1
0
(Jed. 14.2)
To znai da svi prenaponi koji se pojave imaju amplitudu veu od 0 p.u., to je samo po sebi razumljivo,
ali i to da je vjerojatnost pojave prenapona 5 p.u. zanemarivo malena.
Slika 14.3 Pogonski prenaponi na kraju otvorenog voda (a) te atmosferski prenaponi na krajevima
izolatorskog lanca na dalekovodu (b)
14.5.2 Sluajna priroda otpornosti izolacije
Kada se djeluje naponom odreene veliine na neku izolaciju, ne moe se sa sigurnou rei da e na toj
izolaciji nastati proboj. Dakle, tim e se probojima pridruiti neka vjerojatnost nastanka te se moe rei da
je proboj izolacije sluajan dogaaj. Ako se na izolaciju djeluje N puta naponom U0 i ako je broj proboja
jednak n, moe se pisati da je vjerojatnost proboja pri narinutom naponu U0 jednaka
n
P( U ) (Jed. 14.3)
N
n
Promijenimo li narinuti napon na viu ili niu vrijednost, promijenit e se i odnos na viu ili niu
N
vrijednost. Na takav nain se doe do raspodjele vjerojatnosti proboja P(U) za bilo koju vrstu
regenerativne izolacije to je prikazano Slikom 14.4.
stranica 14-7
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Slika 14.4 Vjerojatnost da e izolacija biti probijena kod prenapona U0 (a) te odabrani podnosivi
statistiki napon
14.5.3 Dimenzioniranje izolacije s obzirom na prenapone
Kako bi se izraunao rizik proboja, to je cilj kod primjene statistiko-matematike metode, potrebno je
poznavati statistike raspodjele prenapona i proboja izolacije to je rastumaeno u prethodna dva
podpoglavlja.
Ako se funkcije f(U), gustoe vjerojatnosti pojave prenapona, i P(U) , vjerojatnosti proboja izolacije,
nacrtaju u istom grafikonu, dobije se Slika 14.5.
Ako se na toj slici odabere vrijednost U0 koja moe probiti izolaciju uz vjerojatnost P(U0) te ako je dalje
diferencijalna vrijednost u okoliu vrijednosti U0 da e se vrijednost U0 pojaviti f(U0)dU, onda se
elementarni rizik proboja prema pravilima o sloenoj vjerojatnosti moe definirati kao
dr P( U ) f ( U ) dU (Jed. 14.4)
Uzimajui sve mogue vrijednosti prenapona U koje se mogu pojaviti, a ne samo vrijednost U0, dobije se
ukupni rizik proboja kao

R P( U ) f ( U ) dU (Jed. 14.5)
0
to je na Slici 14.5 predoeno iscrtanom povrinom.
Slika 14.5 Proraun rizika proboja neke izolacije
stranica 14-8
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
14.6 PRIVREMENI PRENAPONI
Privremeni (dugotrajni) prenaponi su oscilatorni prenaponi relativno dugog trajanja na nekom

mjestu, koji su neprigueni ili samo slabo prigueni, za razliku od sklopnih, atmosferskih i ultrabrzih
prenapona, koji su obino jako prigueni i kratko traju.
Prema nekim klasifikacijama u kategoriju privremenih prenapona ulaze oni prenaponi kod kojih
povienja napona traju dulje od pet perioda pogonskog napona. Trajanje prenapona je vano jer proboj
izolacijskih plinova (ukjuujui i zrak), isto kao tekuina i krutih dijelektrika, zavisi o duljini trajanja
naponskog optereenja.
14.6.1 Ferrantijev efekt
Ferrantijev efekt je pojava da neoptereeni vod ima vii napon na svom kraju nego li na
poetku. Ova se pojava prvenstveno manifestira na vodovima veih duljina, a to su dalekovodi najviih
napona. Ona se moe javiti ako zatita iskopa oteeni transformator, prikljuen na drugi vod, te vod
ostane neoptereen.
Pojavu emo objasniti na idealnom dugom vodu u praznom hodu slijedeim primjerom:
Zadan je vod sa svojim induktivitetom i kapacitetom kao na slici. Napon na kraju voda iznosi 100 kV. Uz
koritenje nadomjesne -sheme voda, pri emu se svakih 300 km voda nadomjeta jednom -shemom,
mogu se izraunati naponske i strujne prilike za vod proizvoljne duljine. Raspodjela efektivnih vrijednosti
napona i struja du voda prikazana je slikom. Treba rei da se radi o teoretskom sluaju voda vrlo velike
duljine kakav ne postoji u praksi. Uoljivo je da se struja du voda mijenja po krivulji koja odgovara
sinusoidi, a napon prema kosinusoidi. Na mjestima gdje efektivna vrijednost napona poprima vrijednost
nula, efektivna vrijednost struja poprima maksimalnu vrijednost i obrnuto. Maksimalna vrijednost napona
je konstanta, a isto tako i amplituda struje je konstantna i iznosi 255 A. Na udaljenosti 6000 km od kraja
voda napon i struja poprimaju istu vrijednost kao i na poetku.
X1 = 0.41 Ohm/km C1 = 8.5 nF/km
123 Ohm
58 kV 81 kV 95 kV 100
0.41 mS kV
Slika 14.6. Raspodjela struje i napona du voda (efektivne vrijednosti)
Ako se pokae raspodjela napona du voda za duinu 1500 km od kraja, napon na desnom kraju krivulje
prikazuje napon na kraju voda, a napon na bilo kojoj toki krivulje prikazuje napon na poetku voda.
Napon na kraju voda je uvijek vii od napona na poetku i ova se pojava naziva Ferrantijev efekt. Kod
manjih duina vodova povienje napona uslijed Ferrantijevog efekta nije od naroitog znaenja: za vod
duine od 135 km iznosi tek 1% , za 271 km 4%, a za 1000 km ak 100%.
stranica 14-9
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Slika 14.7. Povienje napona uslijed Ferrantijevog efekta
14.6.2 Ferorezonancija
Ova se pojava moe dogoditi u elektrinim krugovima koji sadre kapacitet i nelinearni
induktivitet. U praksi ferorezonanciju mogu izazvati kapaciteti vodova i nelinearni induktiviteti
transformatora ili prigunica. Objanjenje ove pojave prikazano je na dijagramu. Napon na kapacitetu Uc
je linearno proporcionalan struji, dok je promjena napona s poveanjem struje na nelinearnom
induktivitetu uslovljena krivuljom magnetiziranja eljeza. Naponi na kapacitetu i induktivitetu su
protufazni, pa njihova razlika dri protuteu naponu izvora. Kod manjih struja u krugu je napon na
induktivitetu vei od napona na kapacitetu, pa je struja induktivna, dok je kod veih struja obrnuto.
Ukoliko se iz stanja oznaenog s tokom 1. malo povea napon izvora, tada se struja u krugu kao i naponi
nee mijenjati kontinuirano, ve dolazi do naglog prelaza u stanje oznaeno tokom 2. U stanju 2. je
napon izvora isti kao u stanju 1., ali su struja I kao i naponi U C i UL znatno vei. Osim promjene iznosa
struje mjenja se i njen fazni kut za 1800, tako da ona umijesto induktivnog poprima kapacitivni karakter.
Ovakva nagla promjena stanja stvara prelazne pojave s njihanjem u strujnom krugu i tako dolazi do
prenapona.
Slika 14.8. Objanjenje ferorezonancije
14.6.3 Prenaponi uslijed kvarova
14.6.3.1 Zemljospoj
Ako u neuzemljenoj mrei ili u mrei uzemljenoj preko velikog otpora ili prigunice doe do
spoja jedne faze sa zemljom, tada napon u ostale dvije zdrave faze poraste s fazne na linijsku vrijednost.
Pri tome nul toka poprimi fazni napon prema zemlji. Ako se na mjestu zemljospoja uzme u obzir otpor,
onda je pomak napona neto manji, pa je manje i povienje napona. Uz vrsti spoj sa zemljom javlja se
stranica 14-10
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
stalna nesimetrija i povienje napona zdravih faza prema zemlji. U sluaju intermetirajueg zemljospoja
kod kojeg u svakoj periodi dolazi do gaenja i ponovnog paljenja elektinog luka javljaju se dodatni
prenaponi.
Slika 14.9 Zemljospoj
Amplituda prenapona se dobiva mnoenjem U m 3 s koeficijentom zemljospoja k, koji ovisi o nainu

uzemljivanja nul toke. Sa slike 14.10. moe se oitati vrijednost koeficijenta k u ovisnosti o omjeru
reaktancija i otpora sustava za najnepovoljniji otpor zemljospoja. Ako su ti parametri nepoznati,
pretpostavlja se da k ima vrijednost 1.4 za kruto uzemljenu mreu ili 1.73 za izoliranu mreu ili mreu
uzemljenu preko rezonantne prigunice.
Ro - nulti otpor sustava
Xo - nulta reaktancija
X1 - direktna reaktancija
Slika 14.10 Ovisnost Ro X 1 kao funkcija od X o X 1 za konstantne vrijednosti koeficijenta zemljospoja k
Trajanje prenapona ovisi o trajanju samog kvara i za uinkovito uzemljene VN sisteme iznosi izmeu 1 i
3 sekunde. Za izoliranu mreu ili mreu uzemljenu preko rezonantne prigunice, je trajanje zemljospoj
vano jer moe biti od nekoliko sekundi do nekoliko sati, ovisno o vrsti zatite samog sistema.
14.6.3.2 Privremeni prenaponi uzrokovani ispadom tereta
Trajanje i iznosi privremenih prenapona uzrokovanih ispadom tereta su:

- kod umjereno razvijenih sustava s relativno kratkim vodovima i jakom mreom kit=1.05 p.u.
stranica 14-11
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
- kod slabe mree s dugim vodovima (uz rezonanciju) kit 1.05 p.u
Faktor kit obino ne prelazi 1.2 p.u.
Trajanje privremenih prenapona u svezi je s regulacijom napona posredstvom regulacijskih sklopki

energetskih transformatora i kree se u podruju:
TTOV 10s, 100s (Jed. 14.2)
14.7 SKLOPNI PRENAPONI
Svaki elektroenergetski sustav predstavlja ujedno i titrajni krug u kojem postoje induktiviteti,
kapaciteti i otpornici. Sklopne operacije u takvom sustavu mogu izazvati prenapone.
Sklopni prenaponi uzrokovani su uklapanjem ili isklapanjem ureaja, gubitkom tereta nastankom ili
uklanjanjem kvara. Vjerojatnost njihovog nastanka ovisi o broju kvarova i sklopnih operacija u sustvu.
Visina sklopnih prenapona zavisi o postojeoj konfiguraciji elektrine mree kao i snazi kratkog spoja, te
o karakteristikama opreme. Openito se moe napisati da su u razvijenijem EES sklopni prenaponi manji.
14.7.1 Uklapanje neoptereenog dalekovoda
14.7.1.1 Uklapanje preko transformatora
Ovaj sluaj karakteristian je za "slabe" mree, koji se susree u poetnoj fazi izgradnje EES. U
nadomjesnoj elektrinoj shemi transformator se moe predstaviti nadomjesnim rasipnim induktivitetom, a
neoptereeni vod kapacitetom. U ovom sluaju prijelazna pojava e imati samo jednu frekvenciju
oscilacija, koja e biti relativno niska. Ako se uklapanje dogodilo kod maksimalnog pogonskog napona
prva amplituda moe dostii dvostruku vrijednost amplitude pogonskog napona.
Slika 14.11 Prenaponi kod uklapanja preko transformatora
14.7.1.2 Uklapanje preko veeg broja dugih vodova ili kabela
Neoptereeni vod se ukljuuje preko sabirnice na koju je prikljueno vie nadzemnih vodova ili
kabela. Njihova ukupna valna impedancija je vrlo mala u usporedbi s valnom impedancijom prikljuenog
voda. Ako vod koji se uklapa nije dulji od ve prikljuenih vodova, tada e prijelazna pojava imati samo
jednu frekvenciju, koja e odgovarati prirodnoj frekvenciji voda. Napon na kraju voda dostii e
dvostruku vrijednost napona na poetku voda. Pri tome se vrijednost napona pogonske frekvencije gotovo
uope nije promjenila, a priguenje prijelazne pojave ima u poetku vrlo malo utjecaja na vrijednost
amplitude.
stranica 14-12
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Slika 14.12 Prenaponi kod uklapanja preko veeg broja dugih vodova ili kabela
14.7.1.3 Uklapanje preko kompleksnog izvora
Ovaj sluaj karakteristian je za razvijene EES-e. Na prijelaznu pojavu ne utjee samo

induktivitet transformatora, ve i valne impedancije ve prikljuenih vodova. Prijelazna pojava ima vie
frekvencija, pri emu se amplitude pojedinih frekvencija ne javljaju istovremeno. Obino su amplitude
viih frekvencija prijelazne pojave ve priguene kada se pojavljuju amplitude niih frekvencija. Faktor
prenapona na kraju u ovom sluaju je manji od 2.
Slika 14.13 Prenaponi kod uklapanja preko kompleksnog izvora
Osnovne karakteristike sklopnih prenapona su da se faktor prenapona smanjuje kako se poveava veliina
EES-a, ve zbog superpozicije oscilacija razliitih frekvencija. Ako se na vodu koristi tropolno ponovno
uklapanje nakon prolaznih kvarova, na zdravim fazama se nakon isklapanja moe zadrati elektrini
naboj. Kod ponovnog uklapanja na napon pogonske frekvencije prenaponi se superponiraju na preostali
napon, to rezultira jo viim prenaponima. Za spreavanje visokih prenapona pri ponovnom uklapanju
nekada se koriste priguni otpornici, preko kojih se najprije ponovno uklapa vod da bi se nakon 10 ms
ukljuila glavna komora prekidaa. Preostali naboj na vodu, a time i visina prenapona kod ponovnog
uklapanja mogu se smanjiti upotrebom induktivnih naponskih transformatora.
14.7.2 Isklapanje malih kapacitivnih struja
Kod isklapanja kondenzatorskih baterija, neoptereenih kabela ili nadzemnih vodova prekida
isklapa kapacitivnu struju pri prolasku kroz nulu. Kod toga vrijednost napona dostie maksimalnu
vrijednost, koji se zadrava na otvorenom vodu, kabelu ili kondenzatorskoj bateriji. U trofaznim
sustavima, napon u fazi koja je prva isklopila moe dostii vrijednost od 1.5 p.u., budui da struje koje
teku u preostale dvije faze do njihova prekida preko kapacitivnih veza povisuju napon. U jednofaznim
sustavima ovaj napon ne moe prijei vrijednost od 1 p.u.
Nakon 10 ms od trenutka isklapanja napon na strani izvora dobiva vrijednost 1 p.u. suprotnog polariteta.
Tako u trofaznim sustavima povratni napon na polovima prekidaa moe dostii vrijednost od 2.5 p.u.
fazne vrijednosti pogonskog napona. Ako ovaj relativno visoki napon izazove proboj nakon vie od 5 ms
radi se o povratnom preskoku na polovima prekidaa (engl. "restrike"). Proboj u kraem vremenu od 5ms
nakon isklapanja prekidaa naziva se ponovno paljenje (engl. "reignition"). Povratni preskok moe
stranica 14-13
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
uzrokovati visoke prenapone. Kod modernih prekidaa se dielektrina vrstoa izmeu kontakata
prekidaa uspostavlja tako brzo, da se onemoguava povratni preskok.
U praksi se obini povratni preskok dogaa prije nego li povratni napon dostigne maksimalnu vrijednost,
a visokofrekventna oscilatorna struja koja se pri tom javlja se ne prekida poslije prve poluperiode
visokofrekventne oscilacije, ve poslije druge ili ak kasnije. Na Slici 14.14 je prikazan sluaj povratnog
preskoka, pri emu se struja prekida u drugoj poluperiodi visokofrekventne oscilacije.
Slika 14.14 Prenaponi kod isklapanja malih kapacitivnih struja
14.7.3 Isklapanje malih induktivnih struja
Prekidai su dimenzionirani za brzo i sigurno prekidanje velikih induktivnih struja, bez

apsorbcije prevelikih energija u prekidnim komorama. Uslijed izraenog svojstva gaenja luka, do
prekidanja malih induktivnih struja moe doi prije njihovog prirodnog prolaska kroz nulu. Ovaj se sluaj
dogaa pri isklapanju transformatora ili prigunica u praznom hodu, koji uzimaju struju magnetiziranja.
Poslije prekidanja struje akumulirana magnetska energija na induktivitetu pretvara se u elektrinu
energiju na kapacitetu transformatora. Kapacitet transformatora sastoji se od kapaciteta izmeu namotaja i
kapaciteta izmeu namotaja i zemlje:
1 1
Cu 2 Li 2 (Jed. 14.3)
2 2
pa slijedi da je:
L
u i (Jed. 14.4)
C
U trenutku prekidanja struja moe biti manja ili jednaka vrnoj vrijednosti struje magnetiziranja I . Ona
zavisi o veliini induktiviteta L transformatora, o narinutom naponu U, te o frekvenciji f:
2U
i 2 I (Jed. 14.5)
2 f L
Vrna vrijednost prenapona Um na induktivitetu koji se isklapa moe se izraunati kao funkcija omjera
rezonantne frekvencije kruga fr i pogonske frekvencije f:
Um 1 fr
(Jed. 14.6)
2U 2 f LC f
Rezonantna frekvencija transformatora velikih nazivnih snaga i visokih napona su vrlo blizu pogonskim
frekvencijama. Osim toga vrna vrijednost prenapona, koja bi se teoretski mogla javiti nakon prekida
stranica 14-14
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
struje magnetiziranja ne pojavljuje se zbog priguenja ili izoblienja u magnetskom krugu. Zato u
visokonaponskim sustavima faktor prenapona obino ne prelazi vrijednost od 2 p.u. To meutim ne
vrijedi za sluaj isklapanja paralelnih prigunica , ili transformatora optereenih prigunicama, kod kojih
se javljaju vii prenaponi, tako da je potrebna zatita odvodnicima prenapona. I kod isklapanja malih
induktivnih struja mogui su povratni preskoci na kontaktima prekidaa.
Slika 14.15 Prenaponi kod isklapanja malih induktivnih struja
Slika 14.16 Najvii faktori prenapona kod prekidanja struja magnetiziranja VN transformatora
14.7.4 Prenaponi kod isklapanja kvarova
Nastanak i isklapanje kvarova u EES-u uzrokuje prenapone. Prilikom isklapanja kvarova

(kratkih spojeva) na kontaktima prekidaa mogu se javiti opasni povratni naponi, zbog ega je isklapanje
kvarova od posebnog interesa. Povratni naponi kod isklapanja kratkog spoja mogu biti vrlo strmi i imati
visoku frekvenciju. Povratni naponi na prekidau razmotrit e se kod isklapanja jednopolnog kratkog
spoja u krugu na Slici 14.17.
Slika 14.17 Prenaponi kod isklapanja kvarova
stranica 14-15
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Izvor daje napon:

et E cos1t (Jed. 14.7)
Prije otvaranja prekidaa P je struja kratkog spoja u krugu:

it sin 1t
E
(Jed. 14.8)
1 L
Struja kratkog spoja ima induktivni karakter, tj. 1 L R .

Poslije otvaranja kontakata prekidaa vrijedi:
di 1
L
dt
Ri
Ci dt E cos1t (Jed. 14.9)
Za povratni napon na otvorenom prekidau slijedi:
Rt
U P E cos1t exp cos 2 t (Jed. 14.10)
2L
Pri tome je 1 kruna pogonska frekvencija, 2 rezonantna frekvencija kruga:
1
f2 (Jed. 14.11)
2 LC
Povratni napon na prekidau mogao bi dostii dvostruki iznos maksimalnog pogonskog napona, no radi
postojanja prigunog otpora u krugu ovaj je iznos neto manji.
14.7.5 Povratni napon s dvije frekvencije
U sluaju da se nakon otvaranja prekidaa formiraju dva odvojena kruga povratni napon na
prekidau e sadravati dvije frekvencije. Na Slici 14.18 je prikazan sluaj kada se otvara prekida
izmeu generatora i transformatora, poslije nastanka kratkog spoja na vodu. Sa Lg i Cg oznaen je
induktivitet i kapacitet s generatorske strane, a sa Lt i Ct induktivitet i kapacitet s transformatorske strane
prekidaa. Odgovarajue frekvencije oscilacija su:
1 1
fg i ft (Jed. 14.12)
2 L g C g 2 Lt C t
Lg Lt
Cg Ct
e(t)
e(t)
stranica 14-16
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Slika 14.18 Nadomjesna shema kruga i naponi kod pojave povratnog napona s dvije frekvencije
Naponi u oba kruga, kao i povratni napon na prekidau prikazani slikom 14.18 su:
(I) Napon pogonske frekvencije na generatorskoj strani. Ovaj napon se od vrijednosti iZ (pri emu je i
struja kratkog spoja, a Z impedancija transformatora) podie na vrijednost napona izvora.
(II) Napon na transformatorskoj strani prekidaa, koji od vrijednosti iZ pada na 0.
(III) Povratni napon na prekidau je razlika napona s generatorske i transformatorske strane prekidaa.
14.8 ATMOSFERSKI PRENAPONI
Atmosferski prenaponi koji se javljaju na nadzemnim vodovima mogu nastati na razliite

naine. Munja moe udariti u zemlju pokraj voda, pri emu se prenaponi induciraju na vodiima.
Najee grom udari u zatitno ue nadzemnog voda ili u vrh stupa, nakon ega moe doi do povratnog
preskoka na fazni vodi. Najopasniji su direktni udari u fazni vodi, koji nastupaju veoma rijetko, ali su
ipak mogui.
U numerikim proraunima atmosferski prenapon se nadomjeta sa strujnim ili naponskim izvorom,

ovisno o udaljenosti mjesta udara groma od postrojenja.
S obzirom na udaljenost izmeu mjesta udara i promatranog postrojenja mogu se razlikovati tri osnovna
sluaja (Slika 14.19).
a) Sluaj bliskog udara s preskokom

Ovaj sluaj nastaje pri udaru groma u zatitno ue ili u stup dalekovoda uz preskok na fazni vodi, ili
prilikom udara groma u fazni vodi uz preskok na stup dalekovoda. Na visinu prenapona veliki utjecaj pri
tome ima iznos otpora uzemljenja stupa dalekovoda.
b) Sluaj bliskog udara u fazni vodi bez preskoka

Bliski udar modelira se strujnim izvorom. Ako je Zg valni otpor kanala groma, Zv valni otpor voda , onda
pri tome vrijedi Zg >> Zv. Valovi se ire na obje strane od mjesta udara, a napon vala dobije se kao
produkt dijela struje groma i valnog otpora voda. Ovo je najkritiniji sluaj pri razmatranjima o
prenaponskoj zatiti.
c) Sluaj udaljenog mjesta udara

U ovom sluaju je atmosferski prenapon modeliran naponskim putnim valom koji putuje nadzemnim
vodom (i kabelom) prije ulaska u postrojenje. Tjemena vrijednost vala odreena je izolacionom razinom
nadzemnog voda. Prilikom prolaska vala du nadzemnog voda produuje se elo vala. Priblino se moe
uzeti da ovo produljenje iznosi 1 s na svaki km duljine voda. Izoblienje i priguenje upadnog vala
naroito je izraeno u elektrinom kabelu.
stranica 14-17
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Slika 14.19 Vrste udara u postrojenje
U proraunima se moe promatrati bliski udar kao ekstremni sluaj, iako razmjerno rijetko nastupa, jer
postavlja znatno vee zahtjeve na pogonsku opremu nego npr. udaljeni udar.
14.8.1 Mehanizmi nastanka groma
Fiziki fenomeni vezani uz gromove su oduvijek opaani, ali smo ih poeli razumijevati tek
nedavno. Jo je Franklin eksperimentirao s munjama 1744.-1750., ali je glavnina znanja skupljena u
zadnjih 50 godina. Potreba za intezivnijim prouavanjem se javila kada je trebalo zatiti dalekovode od
udara groma. Metode obuhvaaju mjerenja struje groma, magnetskih polja, napona i upotrebu vrlo brzih
fotografskih tehnika (rotirajuih kamera).
Fundamentalno gledano, munja je zapravo vrlo duga elektrina iskra. Postoji nekoliko teorija o nainu
akumuliranja naboja u oblacima, ali e se ovdje vie govoriti o procesu izbijanja.
U grmljavinskom oblaku vee estice su obino negativne, dok su manje pozitivne. Zbog toga je donji dio
oblaka uglavnom negativno nabijen, a gornji dio pozitivan. Gledano u cijelosti oblak je neutralan.
Takoer moe postojati vie mjesta unutar oblaka koja sadre naboj. Tipino negativna sredita naboja
mogu biti bilo gdje izmeu 500 m i 10,000 m iznad zemlje. Izbijanja prema zemlji uglavnom poinju na
rubovima negativnih sredita naboja.
Nae oko zapaa munju kao jedno jedinstveno izbijanje, iako se povremeno zapaaju i grane razliitog
intenzitata, koje zavravaju u atmosferi, dok se svjetli glavni kanal protee u cik-cak liniji prema zemlji.
Vrlo brze fotografske tehnike otkrivaju da je najvei broj udara praen uzastopnim udarima, koji putuju
po vodljivoj stazi koju je uspostavio prvi udar. Uzastopni udari se uglavnom ne granaju i njihova staza je
sjajno osvjetljena.
Faze razvoja munje izmeu oblaka i zemlje su shematski prikazane na Slici 14.20, zajedno sa strujama
prema zamlji. Udar zapoinje u podruju sredita negativnog naboja gdje vrjednost polja poprima
vrijednost polja potrebnog za ionizaciju ( 30kV / cm u zraku, 10kV / cm ako su prisutne kapljice vode).
stranica 14-18
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Slika 14.20 Faze razvoja munje i struje groma
Tokom prve faze "stepenasti predvodnik" naboja se brzo pomie prema dolje u koracima od 50 m do 100
m, i miruje nakon svakog koraka nekoliko desetinki mikrosekundi. Ovisno o tipu izbijanja predvodnici
izbijanja tzv. "grane" niskog sjaja i struja od nekoliko A se iri u jo neprobijeni i malo ionizirani zrak
brzinom od 1 x 105 m/s. Ova izbijanja su zatim praena sa "stepenastim predvodnikom" s brzinom od 5 x
105 m/s i strujom od nekoliko 100 A. Vodljivom kanalu treba 60 ms da prevali put do zemlje od oblaka
udaljenog 3 km. Kako se "glava" groma primie zemlji, razlika potencijala inducira naboj na povrini
zemlje.
Naboj se poveava izbijanjima s objekata na zemlji kao npr. visokih zgrada, drvea, itd. Nakon nekog
vremena je koncentracija naboja na nekom objektu na zemlji dovoljno velika da prouzroi pozitivno
uzlazno izbijanje. U trenutku kada se ta dva predvodnika spoje, poinje glavno pranjenje. Uzastopna
pranjenja od zemlje prema oblaku putuju mnogo bre (~50 x 106 m/s) po ve prije uspostavljenom
ioniziranom kanalu. Struje povratnog udara su reda nekoliko kA do 250 kA i temperature unutar kanala
su 15,000oC do 20,000oC i uzrok su destruktivnih uinaka groma, svjetlosti i eksplozivne ekspanzije
zraka koja se manfestira kao zvuk. Povratni udari zapravo imaju destruktivne uinke koje inae
pripisujemo munjama.
Povratni udar je praen s nekoliko udara u vremenskom intervalu od 10 do 300 ms. Predvodnik drugog i
ostalih uzastopnih udara zbog svoje krivudave putanje se naziva "krivudavi predvodnik". Krivudavi
predvodnik ima putanju po ioniziranom kanalu prvog stepenastog predvodnika, ali s 10 puta veom
brzinom. Njegova putanja najee nije razgranata i vrlo je svijetla.
a) b) c)
stranica 14-19
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
d) e) f)
Slika 14.21 Shematski prikaz faza razvoja groma od oblaka prema zemlji
Slika 14.21 daje prikaz razliitih faza razvoja groma od oblaka prema zemlji. U oblaku moe postojati
vie sredita s velikom koncentracijom naboja. Na slici su prikazana samo dva. Na slici a) je prikazan
nastanak stepenastog predvodnika koji se zajedno s predvodnicima izbijanja iri prema tlu, te smanjuje
koncentraciju negativnog naboja u oblaku. U ovom trenutku mjesto udara je jo neodreeno. Na sl. b)
predvodnici izbijanja su pred samim kontaktom s pozitivnim uzlaznim izbijanjem; c) Udar je zavren, jak
povratni udar se vraa prema oblaku i negativni naboj se poinje izbijati; d) Prvo sredite se potpuno
izbilo i predvodnik se poinje razvijati iz drugog sredita naboja; e) Drugo sredite naboja se prazni preko
prvog sredita i krivudavog predvodnika, negativni naboj se razmjeta du kanala. Poinju pozitivna
uzlazna izbijanja koja e se spojiti s krivudavim predvodnikom; f) dolazi do kontakta s uzlaznim
izbijanjima sa zemlje, jaki povratni udar putuje prema gore i izbija negativno nabijen prostor ispod oblaka
i drugog sredita naboja u oblaku.
Udari groma izmeu oblaka i zemlje ine samo 10 % svih gromova. Veina pranjenja tokom oluje
dogaa se izmeu oblaka.
14.8.2 Energija groma
Kako bi smo procijenili energiju tipinog pranjenja kod udara groma, pretpostavimo
potencijalnu razliku od 107 V za proboj izmeu oblaka i zemlje i ukupni naboj od 20 C. Tada je disipirana
energija 10 x 107 Ws ili otprilike 27,8 kWh u jednom ili vie udara koji ine pranjenje. Disipirana
energija u zranom kanalu se troi na nekoliko procesa. Male koliine energije se troi na ionizaciju
molekula, pobuivanje molekula, radijaciju, itd. Najvei dio energije se troi na naglo irenje zranog
kanala, a dio uzrokuje zagrijavanje pogoenih objekata na zemlji. Energija osloboena tijekom pranjenja
odgovara onoj potroenoj za stvaranje naboja unutar oblaka.
14.8.3 Parametri struje groma
Pri razmatranju naprezanja elektrine opreme, jedan od bitnih faktora je poznavanje amplitude
struje groma i njezine strmine.
Na osnovu mjerenja Berger je dao oscilograme tipinih struja groma. Najea su pranjenja negativnog
polariteta. Njihov prvi udar dostie maksimum u vremenu izmeu 10 i 20 s (Slika 14.22 b). Najee
strmine struje pri tome su izmeu 10 i 20 kA s . Nakon prvog negativnog udara moe u vremenu
izmeu 10 i 100 ms uslijediti ponovni udar. Ovaj je obino veih strmina, a maksimum se postie nakon
1-2 s . Najee strmine dostiu vrijednost od 80 kA s .
stranica 14-20
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Slika 14.22 Oscilogram tipinih struja groma
Pranjenja pozitivnog polariteta su rijetka (Slika 14.22 a). Struje pozitivnog polariteta imaju trajanje ela
20 do 40 s , a strmine su im oko 9 kA s .
Vjerojatnost uestalosti amplituda struja groma statistiki su procijenjene na osnovi velikog broja
mjerenja na razliitim lokacijama u svijetu i mogu se nai u literaturi. Dvije tipine raspodjele za struje
negativnog polariteta prikazane su Slikom 14.23.
a)
stranica 14-21
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
b)
Slika 14.23 Kumulativna vjerojatnost distribucije struje groma negativnog polariteta prema razliitim
raspodjelama
14.8.4 Strmine struje groma
Prema rezultatima velikog broja mjerenja svaki udar groma sastoji se od niza uzastopnih
pranjenja koja slijede u kratkim vremenskim razmacima, te razlikujemo prvi udar i uzastopne udare. Prvi
udar ima obino veu amplitudu i manju strminu struje. Pokazalo se da u vie od 50 % sluajeva broj
uzastopnih udara ne prelazi statistikih 2.3 po gromu.
0.3
S 30
0.9
1.0
Sm
I
Slika 14.24 Izgled ela struje groma i strmine vala
Odnos izmeu strmine S i amplitude struje groma I moe se dati opom jednadbom:
S a Ib (Jed. 14.13)
Faktori a i b su dani u Tablici 14.5. za strmine definirane na Slici 14.24 kao S30 i Sm.
Tablica 14.4 Iznosi faktora a i b kod prvog i uzastopnog udara groma
stranica 14-22
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Strmina Faktor a Faktor b

Prvi udar S30 3.2 0.25
Sm 3.9 0.55
Uzastopni S30 6.9 0.42
udar Sm 3.8 0.93
14.8.5 Gustoa udara groma
Ugroenost neke lokacije od udara groma definirana je brojem udara po jedinici povrine
tijekom perioda od jedne godine, odnosno gustoom udara groma. Ova veliina najpouzdanije se moe
utvrditi uz pomo koritenja brojaa gromova.
U nedostatku mjerenih vrijednosti, srednja gustoa udara groma uz rasipanje 95% moe se procijeniti
empirijskom relacijom koja je predloena nakon statistike obrade velikog broja podataka dobivenih
nizom mjerenja na raznim lokacijama u svijetu:
Ng = 0.04*Td1,35 [km-2god-1] (Jed. 14.14)
pri emu je Td prosjeni broj grmljavinskih dana u godini (keraunika razina), koji za podruje Zagreba
iznosi:
Td=35 (Jed. 14.15)
Podatak o prosjenom broju grmljavinskih dana u godini moe varirati na lokalnim podrujima, a
naroito je zavisan o nadmorskoj visini.
Uz pretpostavku Td=35 slijedi srednja gustoa udara groma:
Ng = 3.4 4 [km-2god-1] (Jed. 14.16)
Na osnovu ove veliine mogue je procijeniti uestalost udara groma u elemente EES-a.
14.8.6 Broj udara groma u dalekovode
Budui da su postrojenja redovito dobro zatiena od direktnog udara groma u fazne vodie,
broj prenaponskih valova koji ulaze u postrojenje i mogu ugroziti izolaciju moe se procijeniti na temelju
zbroja udara gromova u prikljuene dalekovode.
Broj udara groma u pojedini dalekovod rauna se iz empirijske relacije predloene od strane radne grupe
IEEE :

N L N g w 4 hz
1.09
10 3
[km-1god-1] (Jed. 14.17)
pri emu je:

w prosjeni razmak izmeu zatitnih vodia u m;
hz prosjena visina zatitnog ueta iznad tla u m, koja se dobije kao razlika prosjene
visine te zavjeenja na stupovima i 2/3 provjesa, tj.:
2
hz H z f (Jed. 14.18)
3
Moe se zapaziti da u gornjem izrazu broj udara groma u pojedini dalekovod NL u prvom redu zavisi o
prosjenoj visini vodia iznad zemlje hz, a vaan je i podatak o srednjoj gustoi udara groma.
stranica 14-23
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
14.8.7 Elektrogeometrijski model gromobranske zatite
Struje groma najveih amplituda mogu pogoditi zatitno ue dalekovoda, koje titi fazne vodie.
Meutim ova zatita nije nikad potpuna, tako da grom svejedno moe pogoditi u fazni vodi. Amplituda
struje groma koja moe udariti u fazni vodi zavisi o geometrijskim dimenzijama dalekovodnog stupa, to
se moe odrediti iz postupaka prema elektrogeometrijskom modelu.
Postupak izrauna najvee, odnosno kritine struje groma koje mogu direktno pogoditi fazni vodi
proveden je na temelju elektrogeometrijskog modela. U nastavku je ukratko opisan elektrogeometrijski
model gromobranske zatite.
Udar groma negativnog polariteta razvija se kroz nekoliko faza. Predvodnik groma pribliava se zemlji
ioniziranim kanalom sluajnog, stepenastog (cik-cak) oblika, na koji objekti na zemlji nemaju utjecaja.
Kako se vrh predvodnika pribliava zemlji, na povrini naglo raste jakost elektrinog polja i u jednom
trenutku dolazi do uzlaznog izbijanja koje se spaja s predvodnikom i tako nastaje glavno izbijanje ili
povratni preskok. Udaljenost rp na kojoj nastaje proboj izmeu kanala groma i bilo koje najblie toke na
nekom objektu nazivamo posljednji probojni razmak.
Elektrino polje du posljednjeg probojnog razmaka definirano je nabojem Q predvodnika, tj. vrijedi
relacija rp=f(Q).
Prvi povratni preskok neutralizirat e naboj Q, dakle njegova se amplituda moe definirati kao I=f(Q). Iz
navedenog slijedi da je posljednji probojni razmak funkcija struje povratnog preskoka. Ovaj odnos je
razmjerno sloen i do sada je predloeno vie relacija koje ga definiraju, a i dalje se radi na njihovom
preciznijem iznalaenju.
Neke do sada koritenih relacija dane su u:
I

rp 2 I 30 I - e 6.8 (Love-Whitehead-ova jednadba) (Jed. 14.19)

rp 10 I 0.65 (Jed. 14.20)
2
rp 9.4 I 3 (Jed. 14.21)
rp 3.3 I 0.78 (Golde-ova jednadba) (Jed. 14.22)
U svim navedenim relacijama za odreivanje posljednjeg probojnog razmaka struje se uvrtavaju u (kA),
a vrijednost posljednjeg probojnog razmaka rp je u m. Jednadbe (14.20) i (14.21) su aproksimacije od
(14.19)
U daljnjem postupku koristiti se relacija objavljena od strane IEEE:
rp 8 I 0.65 (Jed. 14.23)
Zatienim podrujem nazivamo prostor gdje ne moe doi do izravnog udara groma. Posljednji probojni
razmak koristi se za konstrukciju krivulje zatienog prostora. Kako je ovo geometrijska veliina koja je
funkcija elektrine veliine, model je nazvan elektrogeometrijski. Posljednji probojni razmak je statistika
veliina i gore navedena jednadba predstavlja njegovu srednju vrijednost. Kako bi se izbjegli udari
groma u tieni objekt ija struja I ima posljednji probojni razmak manji od rp, gromobransku zatitu treba
dimenzionirati za vrijednost posljednjeg probojnog razmaka koja je 2 manja od srednje vrijednosti. Za
= 5% slijedi:
rp 7.2 I 0.65 (Jed. 14.24)
stranica 14-24
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Budui da je posljednji probojni razmak geometrijska veliina, moe se izraziti i kao funkcija dimenzija
glave stupa, tj.:
H h
rp za (H - h < r/2) (Jed. 14.25)
21 sinS
Znaenje pojedinih veliina iz gornjeg izraza vidljivo je sa Slike 14.25.

Dalekovod je efikasno zatien zatitnim uetima dalekovoda od direktnog udara groma amplitude struje
IK koja je jednaka ili vea od:
rp
I K 0.65 kA (Jed. 14.26)
7.2
rp
rp
rp
Slika 14.25 Odreivanje posljednjeg probojnog razmaka
U ovom dijelu e se izloiti nain na koji se odreuje zatieno podruje i zatitni kut za sluaj jednog
zatitnog ueta dalekovoda. Danas se za rjeavanje takvih problema najee koristi elektrogometrijski
model. Strunjaci koji su predloili taj model nakon dugogodinjeg opaanja i mjerenja tih pojava na
nadzemnim vodovima i tornjevima najbolje su protumaili zatitno djelovanje zatitnih ueta i drugih
visokih eksponiranih metalnih predmeta i objekata.
Konstrukcija ovog modela (Slika 14.26) prikazana je sljedeim koracima:
1. Za odreenu struju povratnog preskoka I, potrebno je izraunati posljednji probojni razmak r p.

2. Nacrtati pravac koji je paralelan sa zemljom na udaljenosti rp od zemlje.
3. estarom nacrtamo luk polumjera rp s centrom u vrhu stupa, tako da presjee paralelne pravce koji su
nacrtani u koraku 2.
stranica 14-25
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Dg' Dg'
UDARI U ZEMLJU UDARI U ZATITNI VODI UDARI U ZEMLJU
rp
A B
rp
rp-H
S
Dg'
rp
rp
H
C
Slika 14.26 Elektrogeometrijski model za jedno zatitno ue

H udaljenost zatitnog ueta od zemlje
Dg' zatitni polumjer
C granina ploha zatienog prostora (oznaeno crtkano)
s zatitni kut
Svaki udar koji se pojavi izmeu toaka A i B zavrit e na zatitnom uetu, a svaki udar koji se pojavi
lijevo od toke A ili desno od toke B zavrit e u zemlji. Dakle, s obzirom na odreenu struju I, broj
udara u zatitni vodi N(G) iznosi:
N G | I 2 N g LDg' (Jed. 14.27)
gdje je L duljina pravca. Prema tome, podruje koje prikuplja udare jednako je umnoku 2D'g i duljine
pravca L. Ako se to jo pomnoi s gustoom udara munje, dobije se broj udara. Vjerojatnost da e se
pojaviti ovaj iznos struje jednaka je f(I)dI, a diferencijalni izraz za broj udara struje I iznosi:
dN (G) 2 N g LDg' f ( I )dI (Jed. 14.28)
Ukupan broj udara u zatitni vodi:

N (G) 2 N g L Dg' f ( I )dI (Jed. 14.29)
3
Prema Slici 14.24 zatitni polumjer D'g iznosi:
Dg' rp2 (rp H )2 H (2rp H ) ; (H<rp) (Jed. 14.30)
Dg' rp ; (H rp) (Jed. 14.31)
ili preko zatitnog kuta s:
stranica 14-26
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
rp H
s sin 1 (Jed. 14.32)
rp
Dg' rp cos s (Jed. 14.33)
U jednadbi (14.30) Dg' je priblino jednako navedenom izrazu zato to je pretpostavka da je posljednji
probojni razmak rp jednakog iznosa za zemlju i za zatitno ue (vrh stupa), iako se u stvarnosti te
vrijednosti mogu neznatno razlikovati. Izraz (14.31) se dobije ako se nacrta elektrogeometrijski model za
sluaj (H rp), gdje se vidi da zatitni polumjer Dg' zapravo prelazi u posljednji probojni razmak rp.
Integracija je u izrazu (14.29) provedena preko svih moguih vrijednosti struje udara. Donja granica
integracije od 3 kA pokazuje da mora postojati ogranienje struje udara (minimalna vrijednost), npr. ne
moe postojati udar sa strujom iznosa koji je jednak nuli.
Budui da je prema CIGRE-u najmanja izmjerena vrijednost struje udara 3 kA, ona je opravdano uzeta
kao donja granica. Ipak, neki istraivai vjeruju kako bi vrijednosti od 1 kA ili 2 kA bile prihvatljivije, pa
se ponekad kao granica koristi i vrijednost nula. Odabir donje granice struje od 0 do 3 kA ima mali utjecaj
na broj udara u zatitno ue.
Primjer 21:
Kolika treba biti visina kria H, ako pretpostavimo da nam on slui kao hvataljka groma. Izraunati broj
udara groma po etvornom kilometru, ako pretpostavimo da se crkva nalazi u podruju s T d=35
grmljavinskih dana u godini.
Slika 14.27 Dimenzije crkve u metrima
Rjeenje primjera:
stranica 14-27
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
(rp-20)
rp (rp-15)
Slika 14.28. Konstrukcija elektrogeometrijskog modela
Prvo se iz Slike 14.28 odredi posljednji probojni razmak:
rp 2 (rp 20) 2 (rp 15) 2
rp 2 rp 2 40rp 400 rp 2 30rp 225
rp 2 2rp 2 70rp 625
0 rp 2 70rp 625
70 4900 2500 70 48.98
rp rp rp 59.49 m
2 2
Zatim se odredi traena visina hvataljke groma H:
H rp 55 4.49 m
Crkva e biti efikasno zatiena od direktnog udara groma amplitude struje Ik koja je jednaka ili vea od:
rp
I K 0.65 25.76 kA
7.2
Broj udara groma po etvornom kilometru godinje Ng:
N g 0.04 Td
1.35
N g 0.04 351.35 4.86 km2
14.9 SUSTAV ZA PRAENJE ATMOSFERSKIH PRANJENJA
Praenje i nadzor atmosferskih pranjenja u realnom vremenu i prostoru moe biti uinkovito sredstvo i
znaajna pomo u voenju elektroenergetskog sustava (EES). Prilikom revitalizacije centara voenja u
HEP-Operatoru prijenosnog sustava predviena je primjena sustava za lociranje udara munja, za to je
engleski naziv Lightning Location System (LLS). U svijetu se takvi sustavi raireno koriste i neprekidno
usavravaju ve vie od dvadesetak godina. Velike razvijene zemlje su u potpunosti pokrivene s vie
razliitih LLS-a, a oni se koriste i u nama susjednim zemljama (Italija, Slovenija, Maarska). Danas se
stranica 14-28
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
kao imperativ namee potreba uvoenja takvih sustava u naoj zemlji. Prije svega treba izbjei da
Hrvatska na karti Europe bude "siva zona" u praenju grmljavinske aktivnosti, ako se zna da se danas
velika veina zemalja povezuje na ovom zadatku.
14.9.1 Sustav za lociranje udara munja LINET
Europski sustav za lociranje munja (LINET) je razvijen u SR Njemakoj. Ostvarena je pokrivenost

senzorima velikog dijela Europe (Slika 14.29) Ovaj sustav koristi vrlo niski frekvencijski opseg i otkriva
gustou magnetskog toka pri atmosferskom pranjenju pomou dviju meusobno okomito postavljenih
petlji. Udaljenost izmeu susjednih senzora moe iznositi do 200 km ili manje. Godine 2006. sustav
LINET je poeo s radom pokrivajui SR Njemaku i sve ostale susjedne kao i druge zemlje.
Izvjetaji LINET sustava daju lokacije udara munja veih i manjih amplituda. Vee amplitude struja
obino potjeu od udara munja oblak zemlja (OZ), dok su manje amplitude posljedica pranjenja meu
oblacima (OO).
Neka svojstva sustava LINET-a su:

1. Mogunost detekcije i lociranja ukupnog atmosferskog pranjenja (s jednakom tonou lociranja
mjesta pranjenja OO i OZ;
2. Velika tonost lociranja obje vrste pranjenja s niskim amplitudama struje;
3. Nova 3D tehnika za pouzdano razluivanje izmeu OO i OZ pranjenja;
4. Izvjetaj o nadmorskoj visini OO pranjenja;
5. Postizanje tonosti lokacije do 100 m.
Slika 14.29. Poloaj senzora sustava LINET u Europi u RH
Komponenta magnetskog polja detektiranog signala se mjeri pomou ortogonalne petlje (antene).
Pojaana veliina je inducirana struja, a ne napon, i kao rezultat dobivamo vremensku ovisnost magnetske
indukcije.
U propisanim vremenskim intervalima, podatci dobiveni od vanjskih senzora se prenose u glavnu
upravljaku stanicu gdje se vri kombinirana analiza svih signala. Prvi korak je usporedba detekcije istog
udara iz dvije razliite senzorske postaje.
Sustav LINET koristi hibridnu metodu ili IMPACT tehnologiju (TOA-MDF implementacija). Izlazni
podaci su vrijeme udara, lokacija, amplituda (ukljuujui i predznak) podjela na OO i OZ pranjenja.
Traga pravca daje informaciju o azimutu, a sustav vremena stizanja daje informaciju o podruju. Ti
rezultati se koriste istovremeno u generaliziranoj metodi krunih presjecita radi optimalnog odreivanja
lokacije pranjenja oblak-zemlja. Tako e npr. pranjenje koje se pojavi na spojnici dvaju senzora biti
precizno locirano u presjecitu azimutnih "vektora" i podrunih ''krugova" kao na slici 14.30.
stranica 14-29
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
U ovom primjeru postoje etiri mjerna parametra: dva kuta i dva vremena stizanja i oni stvaraju tri
procijenjena parametra munje: geografsku duljinu, irinu i vrijeme nastanka pranjenja. Tako IMPACT
metoda daje obilne informacije ak za sustav od samo dva senzora.
U proteklih 20-ak godina su postavljeni sustavi za lociranje u mnogim zemljama. Za nadgledanje velikih
povrina prednost imaju vrlo niska (VLF) i nisko-frekvencijska (LF) tehnologija. Ovu tehnologiju koristi
i sustav LINET.
Ta tehnologija je tradicionalno koritena za detekciju pranjenja OZ s amplitudama struja iznad 5 kA, dok
su se OO pranjenja detektirala posebnim metodama. Uspjeno detektiranje OO pranjenja je omogueno
uglavnom visokofrekvencijskim (VHF) metodama. U prolosti su, za detektiranje ukupnog pranjenja,
koritene istovremeno obadvije tehnologije. Sa sustavom LINET je omogueno detektiranje obaju vrsta
pranjenja u realnom vremenu i na velikim povrinama.
r2
1 S2
S1 2
r1
Slika 14.30. Ilustracija hibridne metode u odreivanju lokacije udara na spojnici dvaju senzora
Vrlo visoke frekvencije -

otkrivaju pranjenja medu
oblacima
Niske frekvencije
kombinacijom MDF i TOA
metoda otkrivaju se udari u tlo
Slika 14.31. Nain rada senzora pri razliitoj vrsti pranjenja
Kod odabira pogodne lokacije za instalaciju senzora najprije je potrebno definirati u koje objekte e se instalirati
senzori i ostala oprema. Da bi se sustav mogao uspostaviti potrebno je samo da odabrano mjesto ima:
Niskonaponski prikljuak za napajanje senzora (za napajanje PC-a na koji je spojena senzorska antena i
GPS antena);
24-satni spoj na Internet (za komunikaciju senzora i sredinjeg raunalnog sustava za obradu podataka iz
svih senzora);
Na odabranim lokacijama treba omoguiti neprekidno napajanje senzora (UPS) i pouzdanu
internetsku konekciju.
Potrebno je provjeriti i teoretski sluaj o postojanju GPS signala dovoljnog broja satelita na svakoj od
lokacija.
Prikaz toka podataka u sustavu za praenje atmosferskih pranjenja LINET opisan je na Slici 14.32. Na
slici 14.33 prikazana je antena LINET sustava.
stranica 14-30
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Neobraeni podaci
Nowcast
(LINET) server
Senzori
Obraeni podaci
Login
` `
Korisnici
Slika 14.32. Shema toka podataka u sustavu za praenje atmosferskih pranjenja LINET
Slika 14.33. Izgled LINET senzorske antene (ortogonalni prsteni) i GPS antene
Nakon izbora mjesta, potrebno je provesti preliminarno mjerenje lokalnih smetnji. Tona procedura
provjere lokalnih smetnji propisana je za svaki pojedini sustav za praenje munja. Potrebno je napomenuti
da smetnje mogu nastupati povremeno, u dugim vremenskim razmacima, te je stoga mjerenje razine
smetnji potrebno provoditi due vrijeme.
Za uinkovito koritenje podataka prikupljenih sustavom za lokaciju munja potreban je prikladni osnovni
i napredni software. Osnovni software podrazumijeva vizualizirane i arhivirane podatke prikupljene
mjerenjima. Uz razvoj napredne programske podrke moi e se ostvarivati obrada podataka prema
potrebama, kao to je korelacija s radom relejne zatite ili izrada karata gustoe udara(udar/km2/god). Na
Fakultetu elektrotehnike i raunarstva u Zagrebu razvija se sustav za pohranu podataka o detektiranim
atmosferskim pranjenjima LINET sustava, sustav za vizualnu prezentaciju rezultata te sustav za obradu
izmjerenih podataka.
Djelotvoran sustav za lociranje munja treba pokriti ire geografsko podruje, kao to je podruje
jugoistone Europe u kojem se nalazi Hrvatska. Vizualna prezentacija omoguuje neposredno opaanje
nailaska grmljavinskog nevremena, to pomae u npr. u voenju elektroenergetskog sustava radi
obavljanja adekvatne pripreme. Grmljavine su esto lokalnog karaktera, a njihovo se postojanje na
nekom podruju moe vidjeti iz jednog centra.
Geografski informacijski sustav (GIS) elektroprivrednih objekata: prijenosnih vodova i postrojenja treba
povezati s rezultatima mjerenja, tj. tonim mjestom i vremenom udara munja. GIS (eng. Geographic
Information System) je sustav za donoenje odluka podran raunalom koji slui za prikupljanje,
spremanje, pretraivanje, analiziranje i prikazivanje prostornih podataka. Tako se moe trenutno utvrditi
stranica 14-31
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
korelacija eventualnog kvara i mjesta udara, a mjesto trajnog kvara komponente sustava moe se brzo
locirati i tamo uputiti ekipu za odravanje.
Sustav za detekciju atmosferskih pranjenja mogue je povezati sa sustavom voenja elektroenergetskih
objekata (SCADA sustav). Na taj nain se u realnom vremenu mogu korelirati podaci o kvarovima u
elektroenergetskom sustavu i podaci o atmosferskim pranjenjima. Korelirani dogaaji se mogu u vidu
karte prikazati korisniku. Na Slici 14.34 je prikazana shema korelacije.
Slika 14.34. Shema korelacije LLS-a, GIS-a i SCADA sustava
Sustavi za lociranje udara munje se neprestano unapreuju i razvijaju, te su danas snano orue u
projektiranju, zatiti i voenju elektroenergetskih mrea. Njihova je primjena takoer i u brojnim drugim
tehnolokim sustavima i mreama rasporeenim na velikim prostranstvima kao to su TK mree, mree
RTV odailjaa, mree naftovoda i plinovoda, sustavi osiguranja, vojne instalacije, meteoroloki servisi,
agencije za zatitu od umskih poara itd.
14.10 VRLO BRZI PRENAPONI
Vrlo brzi prenaponi karakteristini su za visokonaponska metalom oklopljena, plinom SF6

izolirana rasklopna postrojenja ili engleski Gas Insulated Switchgear (GIS), koja su u proteklih vie od tri
desetljea nala veliku primjenu. Razvoj ove tehnologije zapoeo je s postrojenjima nazivnog napona
reda 123 kV, a danas u svijetu rade postrojenja svih naponskih razina do 800 kV. Njihova je prednost ta
to zauzimaju malo prostora, imaju dobra izolaciona svojstva, te su prilagodljiva okolini. Neistoe u
plinu ili defekti u unutranjosti postrojenja dovode do izoblienja i porasta gradijenta elektrinog polja.
To moe dovesti do proboja unutar postrojenja. Zato se u proizvodnji i montai oklopljenih postrojenja
zahtjeva velika istoa.
Ova je tehnologija uvjetovala pojavu vrlo brzih prenapona za to je engleski naziv Very Fast Transient
Overvoltages (VFTO). Taj je problem intenzivno izuavan, a istraivanja su pokazala da su prenaponi
uzrokovani razliitim poremeajima koji nastaju unutar postrojenja poput:
a) proboja u postrojenju, izmeu vodia i oklopa ili izmeu susjednih faza,
b) sklopne operacije s rastavljaima, prekidaima ili zemljospojnicima.
Navedeni poremeaji izazivaju visokofrekvencijske prijelazne pojave. Uslijed velike izolacione vrstoe
plina SF6 i malih razmaka dijelova pod naponom elo naponskog vala koje nastaje pri proboju u plinu ima
stranica 14-32
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
vrlo veliku strminu, izmeu 5-20 ns. Ovaj strmi val viestruko se reflektira i lomi unutar postrojenja.
Priguenje uslijed skin efekta i radnog otpora vodia u oklopljenim postrojenjima je slabo izraeno. Na taj
nain nakon proboja u postrojenju razvija se visokofrekvencijska prijelazna pojava. I dok su proboji
navedeni pod brojem 1. rijetki i predstavljaju neplanirane i nedozvoljene poremeaje, proboji koji se
dogaaju pri sklopnim operacijama sasvim su normalna stvar u radu postrojenja. Najuobiajeniji su
povratni preskoci preko rastavljaa, budui da se pri otvaranju rastavljaa njegovi kontakti relativno sporo
odvajaju (1-2 s) u odnosu na brzinu kontakata prekidaa (oko 100 ms). Zato e se i u radu panja
usmjeriti na ovu pojavu kao najeu, a prenaponi izazvani drugim vrstama proboja unutar postrojenja po
iznosima, frekvenciji i ostalim efektima vrlo su slini prenaponima uzrokovanim povratnim
preskocima pri isklapanju rastavljaa.
14.10.1Povratni preskoci kod isklapanja rastavljaa
Preskoci u postrojenjima izazivaju prenapone, koji se ire po postrojenju i napreu njegovu

izolaciju, te se nazivaju unutarnji VFTO. Kada ovi prenaponi izau van postrojenja, oni podiu potencijal
oklopa i uzemljenih dijelova, pa se govori o vanjskim VFTO.
Rastavljai u SF6 postrojenjima slue za odvajanje otvorenog prekidaa ili kratke neoptereene sabirnice,
pri emu se radi o prekidanju kapacitivne struje. Mehanizam nastanka povratnog preskoka prikazan je
Slikom 14.35. Na Slici 14.35 a) prikazana je osnovna pojednostavljena shema okopljenog postrojenja.
Rastavljaem se isklapa dio neoptereene sabirnice, koja je na slici oznaena kao strana tereta. U
nadomjesnoj shemi ona je predstavljena valnom impedancijom i vremenom prolaska naponskog vala 2.
Mrena strana postrojenja prikljuena je na izvor sinusoidalnog napona. Oblici napona na oba kontakta
rastavljaa prikazani su Slikom 14.35 b). Sa slike je uoljivo da prilikom odvajanja kontakata rastavljaa
dolazi do veeg broja povratnih preskoka. Nadalje e se ukratko opisati proces isklapanja.
Na poetku su metalni kontakti spojeni, pri emu tee kapacitivna struja od nekoliko mA. Nakon
odvajanja kontakata neoptereena sabirnica, oznaena kao strana tereta ostaje nabijena na naponu koji je
vladao u trenutku odvajanja kontakata, budui da je vremenska konstanta izbijanja elektrinog kruga na
strani tereta velika. Poslije toga nastaje prvi proboj izmeu kontakata, koji uslijed male razlike napona
prije preskoka ne izaziva prenapone velikih amplituda. Nakon nekoliko desetaka mikrosekundi dolazi do
gaenja luka. Strana tereta ostaje nabijena na naponu koji je vladao u trenutku gaenja, a pokretni kontakt
rastavljaa dalje nastavlja svoj put. Mrena strana postrojenja slijedi napon mree uS (t).
stranica 14-33
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Slika 14.35 Otvaranje neoptereene sabirnice oklopljenog postrojenja:

a) pojednostavljena shema oklopnog postrojenja,
b) oblici napona na oba kontakta rastavljaa.
Povratni napon izmeu kontakata rastavljaa ud (t) predstavlja razliku potencijala izmeu uS (t) i ul (t), tj.
ud (t) = uS (t) - ul (t). im ova razlika prijee elektrinu vrstou izolacije izmeu kontakata dolazi do
ponovnog proboja i izjednaavanja naboja izmeu strane tereta i mrene strane postrojenja. To izaziva
visokofrekvencijsku prijelaznu pojavu u postrojenju, koja zavrava onda kada se strana tereta ponovno
nabije na mreni napon uS (t), pri emu se elektrini luk gasi. Pojava se dalje opetuje, s time da svaki
idui puta do proboja dolazi kod sve vee razlike potencijala izmeu kontakata. Kako se moe opaziti sa
Slike 14.35 b) najvei iznos napona paljenja ud moe iznositi 2 p.u., pri emu su naponi us i ul
suprotnog polariteta. Broj povratnih preskoka u jednom isklapanju zavisi o konstrukciji rastavljaa,
pritisku plina, naponskoj razini, te o brzini udaljavanja kontakata. Pojava zavrava onda kada su kontakti
dovoljno daleko, tako da razlika napona izmeu kontakata ne moe vie prijei probojnu vrstou plina
izmeu njih.
Slina pojava deava se i kod ukljuivanja rastavljaa. Sluaj uklapanja prikazan je Slikom 14.36 a). Dio
sabirnice je pod naponom, a neoptereeni dio treba prikljuiti na sabirnicu tj. napon. Polovi rastavljaa
meusobno se primiu, kod kritine udaljenosti nastupa preskok, kojega kasnije slijede novi preskoci u
sve manjim vremenskim razmacima. Puna linija na Slici 14.26 a) oznaava napon mree na strani
sabirnice tj. izvora, isprekidana linija je napon odcjepa tj. na strani potroaa. Na poetku je napon
odcjepa nula. Kada se polovi rastavljaa dovoljno priblie, dolazi do preskoka preko kontakata i odcjep se
nabija na vrnu vrijednost napona u trenutku preskoka. Napon na sabirnici slijedi sinusni oblik napona
izvora. Kad je razlika napona na polovima rastavljaa dovoljno velika, polovi rastavljaa su se za to
vrijeme jo malo pribliili, dolazi ponovno do preskoka ali ovaj put to je pranjenje odcjepa. Tako slijedi
preskok za preskokom u sve manjim vremenskim razmacima i sa sve manjim amplitudama, sve dok se
polovi rastavljaa ne zatvore.
Kako je prikazano Slikom 14.36 kod otvaranja rastavljaa amplituda zadnjeg udara moe imati dvostruku
vrijednost, pa taj teoretski najgori mogui sluaj koriste IEC-SC 17C za definiranje ispitnih propisa. Prvi
se preskok pri ukljuenju nenabijenog odcjepa koristi kao referentni sluaj i pri tome se mjere nastali
prenaponi na sekundarnom oienju, a kao teoretski najvea vrijednost prenapona na sekundarnom
oienju uzima se dvostruka vrijednost izmjerenog napona.
Na Slici 14.26 c) prikazan je oscilogram napona prilikom uklapanja odcjepa oklopljenog postrojenja. Tu
se radi o ukljuenju motorom pokretanog prekidaa u oklopljenom SF6 postrojenju. Sve je gotovo za 150
ms. Na Slici 14.26 d) vidi se samo prvi porast napona odcjepa i njegovo ispitivanje na privremenu
konanu vrijednost. Frekvencija ispitivanja je 1.5 MHz. Na Slici 14.26 e) prikazana je ista stvar samo u
jo manjem vremenskom intervalu. Vidljive su frekvencije od 20 MHz.
Ovaj primjer dokazuje visokofrekvencijsku prirodu poremeaja u rasklopnom postrojenju, pa prema tome
sve zatitne mjere moraju biti prilagoene takvoj prirodi poremeaja.
stranica 14-34
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Slika 14.36 Prenaponi kod nabijanja i izbijanja neoptereene sabirnice oklopljenog postrojenja
a) kod uklapanja b) kod isklapanja
c, d, e) mjerenja kod uklapanja u jednom SF6 rasklopnom postrojenju
14.10.2Tranzijentni porast potencijala oklopa
Tranzijentni porast potencijala oklopa (engl. TEVR - Transient Enclosure Voltage Rise)
uzrokovan je prenaponima vrlo visoke frekvencije (vie MHz), za koje i mali induktiviteti predstavljaju
vrlo visoke impedancije, pa je stoga najvie zavisan o induktivitetima uzemljivakih veza. Uzemljivake
trake dovoljno efikasno spreavaju porast potencijala kod niih frekvencija, tako da niske frekvencije
nemaju udjela u porastu potencijala oklopa. Meutim kod viih frekvencija i duljih uzemljivakih traka,
one predstavljaju veliki induktivni otpor. U cilju smanjenja amplituda TEVR potrebno je im vie
smanjiti induktivitete uzemljivakih veza. Razina TEVR jako zavisi o nainu i izvedbi uzemljivakog
sustava.
Do porasta potencijala oklopa dolazi zbog prelaska unutarnjih prenapona na vanjske dijelove oklopa. To
se dogaa na diskontinuitetima kao to su provodni izolator SF6 /zrak i prikljuak energetskog kabela.
elimo li si predoiti kako poremeaj izlazi iz oklopa na sekundarne ureaje, promotrimo mehanizam na
Slici 14.37.
Pri sklopnim manipulacijama u SF6 postrojenjima ire se putni valovi, od polova rastavljaa na sve strane
unutar oklopa. Samo kroz otvore na oklopu mogu elektromagnetska polja povezana s putnim valovima
napustiti oklop. Ti otvori su neizbjeni za provodne izolatore rasklopnog postrojenja, ali esto su to i
kabelske glave, kompenzacijske ploice u spojevima oklopa, strujni i naponski mjerni transformatori ili
druga mjesta za mjerenje. Slika 14.37 prikazuje kritini sluaj, prolaz elektromagnetskog polja na jednom
provodnom izolatoru.
Na slici je prikazan zavretak SF6 oklopljenog postrojenja, u kojem se putni val iri od desna na lijevo. Na
kraju oklopa (tj. na provodnom izolatoru) val se lomi u dva dijela: jedan se iri izmeu nadzemnog voda i
zemlje usporedo s nadzemnim vodom, a drugi putuje izmeu oklopa i zemlje natrag prema rasklopnom
postrojenju. Nadomjesni model valnih impedancija i njihovog meusobnog spoja sastoji se od tri
prijenosna voda: (1) oklopljenog SF6 vodia; (2) prijenosnog voda koji sainjava vodi provodnog
izolatora i nadzemni vod; (3) prijenosnog voda koji sainjava oklop postrojenja prema zemlji. Na slici su
prikazana tri prijenosna voda valnih impedancija Z1, Z2, Z3 i nain njihovog povezivanja. Pri nailasku
unutarnjeg naponskog putnog vala na provodni izolator dio vala prelazi na prijenosni vod koji sainjavaju
stranica 14-35
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
nadzemni vod i zemlja, dio prelazi na prijenosni vod koji sainjava oklop postrojenja i zemlja (to inicira
pojavu tranzientnog porasta potencijala), a dio se reflektira u prijenosni vod koji se sastoji od unutarnjeg
vodia i oklopa postrojenja. Na taj nain tzv. uzemljeni oklop vie nije na potencijalu zemlje za vrlo
visoke frekvencije, o kojima se ovdje radi.
Uslijed sloenosti modela je ove pojave teko raunati. Svejedno rezultati prorauna mogu posluiti za
kvantitativnu analizu postojeeg stanja, te za ocjenu razliitih mjera koje se poduzimaju u cilju
poboljanog naina uzemljenja oklopa i smanjenja njegovog potencijala.
Slika 14.37 Provodni izolator SF6 /zrak i nadomjesni model valnih impedancija.
Z1 - valna impedancija koaksijalnih sabirnica (unutarnji vodi prema oklopu)
Z2 - valna impedancija nadzemnog voda (prema zemlji)
Z3 - valna impedancija oklopa (prema zemlji)
Slika 14.38 pokazuje principijelni pokus s niskim naponom za demonstraciju tranzijentnih potencijala
oklopa za vrijeme sklopnih operacija u primarnim krugovima. Sklopna operacija simulirana je step
funkcijom napona. Poremeaj prolazi kroz otvor provodnog izolatora na vanjski dio oklopa i uzrokuje
povienje potencijala oklopa prema zemlji. Pokus je izveden za sluaj kada je oklop uzemljen odnosno
nije uzemljen u toki 5 na Slici 14.38. Mjerenja pokazuju da tranzijentni potencijal oklopa moe dosei
vrijednost od oko 20% napona poremeaja za sluaj kada oklop nije uzemljen. Kod postrojenja najviih
napona, poput 800 kV porast potencijala oklopa moe imati vrlo velike vrijednosti, meutim i kod 123
kV postrojenja povienje potencijala oklopa moe uzrokovati potekoe.
Mjerenja i prorauni pokazuju da povienje potencijala oklopa kod sklopnih operacija prekidaa i
naroito manipulacija rastavljaima za oklopljena rasklopna postrojenja nazivnog napona 123 kV moe
dostii nekoliko desetaka kV, ovisno o nainu izvedbe uzemljenja oklopa.
U1 impulsni izvor unutar oklopa

U2 napon izmeu oklopa i zemlje
Slika 14.38 Principijelni pokusi s niskim naponom za demonstraciju tranzijentnih potencijala oklopa za
vrijeme sklopnih operacija u primarnim krugovima. Sklopna operacija je simulirana step funkcijom
napona. a) shema pokusa
stranica 14-36
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
b) promjene napona ( toka 5 neuzemljena; toka 5 uzemljena)
14.11 ODVODNICI PRENAPONA
14.11.1Princip djelovanja
Za zatitu elektroenergetskih postrojenja, objekata, a posebno transformatora upotrebljavaju se

odvodnici prenapona. U najnovije vrijeme razvijene su posebne izvedbe odvodnika prenapona, koji se
postavljaju na nadzemne vodove. Odvodnici prenapona ponaaju se kao nelinearni otpori, iji se iznos
mijenja u ovisnosti od veliine narinutog napona. Na Slici 14.39. je prikazana nelinearna strujno-
naponska (I-U) karakteristika idealnog a) i nekog realnog b) odvodnika prenapona.
Slika 14.39 Strujno-naponska (I-U) karakteristika a) idealnog i b) realnog odvodnika prenapona
Idealni odvodnik prenapona i uz vrlo velike struje odrava uvijek stalnu vrijednost napona. U praksi to
nije mogue ostvariti, ali se svojstva realnih odvodnika nastoje im vie pribliiti idealnim. Odvodnik
prenapona osim amplitude nailazeeg naponskog vala smanjuje i njegovu strminu.
Slika 14.40 Odreivanja napona i struja odvodnika pri nailasku pravokutnog naponskog vala amplitude
U1
Na Slici 14.40 je prikazan princip odreivanja napona i struja odvodnika pri nailasku pravokutnog
naponskog vala amplitude U1. Koristi se ekvivalentna shema prema Petersenu. Napon i struja kroz
odvodnik dobivaju se iz presjecita pravca U R 2U1 I R Z1 i krivulje preostalog napona odvodnika
U o f I R .
14.11.2Zatitna zona
Odvodnik ograniava prenapone na iznos preostalog napona odvodnika samo na mjestu

ugradnje odvodnika, dok s porastom udaljenosti od odvodnika raste i iznos napona. Zatitna zona
odvodnika protee se na dio voda ispred i iza odvodnika prenapona. Udaljenost Xa od odvodnika na kojoj
stranica 14-37
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
prenapon na tienom objektu dostie vrijednost izolacione razine (za atmosferske ili sklopne prenapone)
naziva se zatitnom zonom.
Slika 14.41 Zatitna zona odvodnika prenapona
Prema Slici 14.41 pretpostavljeno je da je u toki A postavljen odvodnik ija je zatitna razina Uz, pa e
tako prolazni val putovati dalje u desno. Za onaj dio upadnog naponskog vala koji je iznad zatitne razine
Uz, odvodnik predstavlja kratki spoj, pa se tako taj dio naponskog vala reflektira sa suprotnim
predznakom, ili se moe zamisliti da je na tom mjestu nastao izvor vala, koji putuje na obje strane i s
desne strane brie sve to je iznad Uz. Lijevo od odvodnika uspostavlja se napon s dvostrukom strminom
2s. Ako postrojenje ima izolacionu razinu Ui, onda je oito da se zatitna zona ispred odvodnika moe
odrediti iz:
tg 2s
U i U z
(Jed. 14.34)
Xa
Xa
U i U z (Jed. 14.35)
2s
gdje je Xa u m , naponi u kV , a strmina s u kV m.
Ako se strmina izrazi u kV s vrijedi:
s kV m s kV s v m s (Jed. 14.36)
gdje je v brzina irenja vala vodom u m s , pa slijedi da je zatitna zona:
Xa
U i U z v (Jed. 14.37)
2s
pri emu je: Xa u m , naponi u kV , a strmina s u kV s .
Izraz za zatitnu zonu vrijedi ispred i iza odvodnika, te za prolaznu i zavrnu stanicu.
Primjer 22:
Odvodnik prenapona postavljen u 110 kV postrojenju ima preostali napon Uz = 330 kV. Napon na
transformatoru ne smije prijei vrijednost od Ui = 420 kV. Koliko najvie smije odvodnik biti udaljen od
transformatora, ako je strmina upadnog vala S 800 kV s , a brzina v 300 m s ?
stranica 14-38
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Xa
U i U z v 420kV 330kV 300m s 16.9m (Jed. 14.38)
2s 2 800kV s
14.11.3Metal oksidni odvodnici
Metal oksidni (MO) ili cink oksidovi (ZnO) odvodnici imaju izrazito nelinearnu strujno-
naponsku karakteristiku. Keramiki otpornici-varistori sastoje se uglavnom od zrnaca ZnO uz dodatak jo
nekih aditiva, poput bizmut-oksida Bi2O3, magnezij-oksida i drugih, ukupno 9 aditiva.
Mikroskopska struktura varistora na Slici 14.42 b) pogodna je za razmatranja, a dovodi do istih
statistikih rezultata kao ona na Slici 14.42 a).
AiB elektrode
C intergranularni sloj
D ZnO estice
Slika 14.42 Mikroskopska struktura varistora
estice ZnO su vodljive i meusobno serijski i

paralelno vezane. Prosjena veliina ZnO
estica je 10-20 m . Od velike je vanosti homogenost unutar varistora. Granice ZnO estica odluujue
se za nelinearnu vodljivost. One predstavljaju simetrine otkijeve barijere na granicama estica.
Osnovne karakteristike metal-oksidnih varistora su:
1. Mikroskopski je elektrino polje veliko u meuprostoru izmeu ZnO estica i u blizini njihovih
granica, a malo je unutar ZnO estica. Makroskopski je elektrino polje jednoliko raspodjeljeno unutar
keramikog materijala.
2. Struja koja tee kroz varistor prolazi kroz najmanji broj spojeva (najmanji otpor). Uz homogeni sastav
mikrostrukture i raspodjela struje biti e jednolika.
3. Mikroskopski e do Joulevog zagrijavanja doi uglavnom na spojevima, ali makroskopski e
absorbcija energije biti homogena, ako je mikrostruktura i gustoa struje homogena.
Konstrukcija varistora mora imati homogenu mikrostrukturu. Najvanija svojstva varistora osim
nelinearnosti su visoka mogunost absorpcije energije i velika termika vodljivost.
14.11.3.1 Strujno-naponska karakteristika MO odvodnika
Na karakteristici se razlikuju tri podruja. U samom poetku je podruje 1. ("prije proboja"), u

kojem je struja protjecanja zanemarivo mala. U ovom podruju karakteristika je jako osjetljiva na
temperaturu. Treba spomenuti da je struja proputanja u prvom podruju preteno kapacitivna, to se
moe vidjeti iz posebno nacrtane strujno-naponske karakteristike samo za kapacitivnu struju (krivulja Ic).
Relativna dielektrina konstanta vrlo je visoka i iznosi oko 700. Krivulja koja odgovara radnoj
komponenti struje u ovom podruju izmjerena je istosmjernim naponom, a kapacitivna izmjeninim 50
(60) Hz.
stranica 14-39
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Slika 14.43 Strujno-naponska karakteristika MO odvodnika
Pri istosmjernom naponu koji odgovara trajnom naponu protie struja od oko 0.1 mA (radna komponenta)
a pripadna kapacitivna komponenta pri 50 Hz za ovu vrijednost napona iznosi oko 0.5 mA.
Glavni poetni problem u eksploataciji prve generacije varistora bio je stabilnost karakteristike u prvom
podruju, pri vrlo malim strujama. Nakon veeg broja primljenih udara dogaao se pomak ove
karakteristike prema veim vrijednostima struja, koje bi termiki mogle unititi odvodnik. Nove
generacije odvodnika rijeile su ovaj problem.
Radi usporedbe pokazana je i krivulja konvencionalnog silicium-karbidovog (SiC) odvodnika. Kako je

nelinearnost SiC otpornika mnogo manja, trajna struja SiC odvodnika bez iskrita pri nazivnom naponu bi
iznosila preko 100A. Ovakav pogon se ne moe ostvariti iz termikih razloga. Zato klasini odvodnik ima
serijski spojena iskrita. Kako postojanje iskrita u blizini tienog objekta nije povoljno, SiC odvodnici
su sve rjee u upotrebi.
Na drugom podruju karakteristike jako je izraena nelinearnost, a temperaturna ovisnost je zanemariva.
Koeficijent nelinearnosti ovisan je o struji i u ovom podruju dostie vrijednosti izmeu 30-50. (Uz
1 zavisnost struje i napona je linearna). Drugo podruje od struje preko 1A izmjereno je udarnom
strujom 8/20 s .
Na treem podruju karakteristika vie nije tako nelinearna, a za mjerenje karakteristike primjenjuju se
udari 8/20 s ili 4/10 s .
Nain rada odvodnika koji se sastoji od serijski spojenih otpornika (bez iskrita) vrlo je jednostavan. Pri
nailasku prenapona, struja kroz odvodnik se kontinuirano poveava, tako da nema nagle promjene
napona. S prolaskom prenapona smanjuje se i struja kroz odvodnik, tako da nema popratne struje kao kod
klasinih odvodnika. Uslijed nepostojanja iskrita nema niti nagle promjene napona.
Aktivni dio metal oksidnih odvodnika sastoji se od cilindrinih otpornika u obliku ploica. Broj ploica
ovisi o nazivnom naponu odvodnika. One se nalaze u hermetiki zatvorenom porculanskom kuitu, koje
moe biti i od silikona (novije izvedbe). Prostor izmeu ploica i silikonskog kuita moe biti ispunjen
plinom ili se porculansko kuite direktno nanosi na ploice. Pri pogonskom naponu ploice imaju
kapacitivni karakter. Rasipni kapacitet ploica prema uzemljenim dijelovima uzrokuju nelinearnu
stranica 14-40
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
raspodjelu potencijala du odvodnika kod pogonskog napona, slino kao kod izolatorskog lanca.
Nelinearnost se poveava s duljinom odvodnika. Zato se za odvodnike koji su predvieni za mreu viih
nazivnih napona (iznad 220 kV) ugrauju prstenovi za izjednaenje potencijala, koji kompenziraju
djelovanje rasipnih kapaciteta.
14.11.3.2 Termika stabilnost MO odvodnika
Prikazano je zagrijavanje i hlaenje MO odvodnika pri Uc (maksimalnoj efektivnoj vrijednosti

trajnog pogonskog napona). Zagrijavanje se poveava eksponencijalno s porastom temperature. Pri
temperaturi veoj od kritine ( Pg Ph ) hlaenje nije dovoljno da disipira zagrijavanje, pa e se otpornici
nastaviti zagrijavati, nakon ega e odvodnik biti uniten uslijed prekomjernog zagrijavanja. Uz prikladno
dimenzioniranje prilikom projektiranja mogue je podii kritinu toku toliko da ona ne moe biti
dostignuta niti pri najveem prenaponu koji se moe pojaviti.
Slika 14.44 Zagrijavanje i hlaenje MO odvodnika
14.11.4Izbor MO odvodnika kod ugradnje u distributivne mree
Kod MO odvodnika se nazivni napon odvodnika Un priblino odabire kao U n 1.25 U c , pri
emu je Uc trajni radni napon odvodnika (maksimalna vrijednost).
Trajni radni napon odabire se na osnovi termikog optereenja odvodnika, tj. trajanja privremenih
prenapona na mjestu ugradnje odvodnika. Privremeni prenaponi su povienja napona pogonske
frekvencije ogranienog trajanja.
Kod MO odvodnika nema popratne struje, radi ekstremno nelinearne strujno-naponske karakteristike. Iz
tog razloga MO odvodnici mogu podnositi poveani pogonski napon odreeno vrijeme. Faktor
preoptereenja T uzima u obzor vremensko trajanje preoptereenja. Mjeru dozvoljenog preoptereenja
daje faktor T:
U priv TU c (Jed. 14.39)
uz najvei faktor T vei su privremeni prenaponi, a time i snaga koja se generira u odvodnicima. Faktor T
daje se u ovisnosti o vremenu trajanja privremenih prenapona. Krivulja b vrijedi za sluaj kada je
odvodnik u vremenu t = 0 ve bio optereen s trajnim radnim naponom Uc i pripadnom energijom. Zato
krivulja b lei ispod krivulje a, koja vrijedi za sluaj odvodnika bez prethodnog optereenja.
stranica 14-41
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Slika 14.45 Faktor T kao funkcija vremena trajanja privremenih prenapona.
Primjer 23:
Trajni radni napon odvodnika U c 24 kV , a maksimalna okolna temperatura je 45oC. U vremenu t = 0
odvodnik je optereen trajnim radnim naponom U c (i pripadnom specifinom energijom od E = 2.5
kJ/kV U c ). Maksimalno trajanje privremenog prenapona koji se moe javiti je 300 s, a iznos
privremenog prenapona moe biti 28 kV.
Faktor T je:
U priv 28kV
T 1.17 (Jed. 14.40)
Uc 24kV
Za faktor T = 1.17 iz krivulje b slijedi vrijeme t = 300 s. Tako je trajanje optereenja ogranieno na 300 s,
nakon ega odvodnik moe podnijeti U c tako da se ohladi. Ako privremeni prenapon moe imati dulje
trajanje od 300s, tada treba odabrati odvodnik s viim U c .
Kod odabira maksimalnog radnog napon moraju biti zadovoljena dva uvjeta:
1. U c mora biti vii od konstantnog napon pogonske frekvencije na prikljucima odvodnika.
2. T U c mora biti vii od oekivanog privremenog prenapona na prikljucima odvodnika. Kod
odreivanja faktora T uzima se u obzir i vrijeme trajanja privremenog prenapona t.
Kod privremenih prenapona U priv obino se promatra zemljospoj kao najei kvar. Veliina prenapona
zavisi od naina uzemljenja zvjezdita u mrei, pa tako mora biti zadovoljeno:
U priv
Uc (Jed. 14.41)
T t
Pri tome se razlikuju :

1. Uzemljena preko velikog otpora ili izolirana mrea:
stranica 14-42
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Uc Um (Jed. 14.42)
pri emu je Um najvea vrijednost linijskog pogonskog napona mree ( efektivna vrijednost).
Um
Pretpostavlja se beskonano trajanje U priv . Napon u zvjezditu transformatora moe biti , pa
3
Um
odvodnik u zvjezditu mora imati U c .
3
2. Uzemljena preko velikog otpora i automatsko iskljuenje kvara
Iznos privremenih prenapona je isti kao u sluaju 1., meutim ranijim iskljuenjem kvara moe se
smanjiti U c za faktor T. Ako se iskljuenje dogodi maksimalno nakon t = 10s, tada je faktor T = 1.25.
Trajni radni napon za odvodnik izmeu faze i zemlje je:
Um
Uc (Jed. 14.43)
T
Za odvodnik u zvjezditu transformatora:
Um
Uc (Jed. 14.44)
T 3
3. Direktno uzemljena mrea ke 1.4 :

Ako je mrea uzemljena tako da postoji dovoljan broj transformatora s niskim otporom uzemljena, pri
emu je faktor zemljospoja u cijeloj mrei ke 1.4 tada je:
1.4 U m
U priv (Jed. 14.45)
3
Moe se pretpostaviti da se uklanjanje kvara dogaa najkasnije nakon t = 3s, pa je faktor T = 1.28. Tada
je U c za odvodnik izmeu faze i zemlje:
1.4 U m 1.1 U m
Uc (Jed. 14.46)
1.28 3 3
Napon zvjezdita neuzemljenog transformatora u takvoj mrei moe dostii U priv 0.4U m . Za odvodnik
smjeten u zvjezditu takvog transformatora e biti:
0.4U m
Uc 0.32U m (Jed. 14.47)
1.28
stranica 14-43
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Slika 14.46 Zatitne razine odvodnika
14.11.5 Izbor MO odvodnika za prijenosne mree
14.11.5.1 Izbor trajnog radnog napona Uc
Trajni radni napon mora biti vei od najvieg faznog napona koji se moe pojaviti u mrei:
Um
Uc (Jed. 14.48)
3
Um - najvea vrijednost linijskog pogonskog napona mree.
Tablica 14.5 Najvea vrijednost linijskog pogonskog napona mree

Un kV Um kV
110 123
220 245
400 420
14.11.5.2 Izbor nazivnog napona Ur
U r max U eq1 ,U eq 2 ,U eq3 (Jed. 14.49)
0.02
t
U eqi U TOVi TOVi (Jed. 14.50)
10
U TOVi - amplituda i-tog privremenog prenapona

(1. Privremeni prenaponi prouzroeni dozemnim kratkim spojem)
(2. Privremeni prenaponi prouzroeni ispadom tereta )
stranica 14-44
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
14.11.5.3 Izbor nazivne odvodne struje In
Nazivna odvodna struja In se obino odabire 10 kA ili 20 kA.
14.11.5.4 Provjera energetske podnosivosti odvodnika prenapona
Razmatraju se mogua prijelazna stanja koja e izazvati im vee energetska naprezanja.

Takoer se mora uzeti u obzir do kakvih sklapanja moe doi u mrei tj. da li postoji APU. Potrebno je
provjeriti da li moe biti preena nazivna specifina energetska podnosivost wr kJ kV .
14.12 PUTNI VALOVI
Nadzemna postrojenja, nadzemni vodovi, rasklopna postrojenja i trafostanice najugroeniji su

atmosferskim prenaponima.
Slika 14.47 Vodi u elektinom polju (vodi je vezan na zemlju npr. preko zvjezdita transformatora pa
ima isti naboj kao zemlja)
Nakon proboja elektrinog polja nastaju dva putna vala koja se ire u suprotnim smjerovima.
Opasnost od direktnog udara u vodi, amplituda do npr. 100 kA i strmina do npr. 40 kA/s.
Pri udarima u uzemljene dijelove (stupovi, zatitna uad, odvodnik prenapona) struja koja tee podie
potencijal munjom pogoenih dijelova zbog otpora uzemljenja prema potencijalu udaljenog zvjezdita
transformatora, tako da uzemljeni pogoeni dio dolazi na vii potencijal od potencijala vodia. Ako se pri
tome prijee izolaciona vrstoa zraka dolazi do povratnog preskoka. Presudno za to je udarni otpor
uzemljenja. Atmosferski prenaponi opasniji su za nie pogonske nazivne napone.
14.12.1 Valna jednadba putnih valova elektrinog voda
Slika 14.48 Dio (jedinini element) realnog voda
Putni val se irenjem priguuje i deformira.

Idealni vod: R1=0; G1=0.
stranica 14-45
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Slika 14.49 Dio (jedinini element) idealnog voda
i u
u L1dx u dx (Jed. 14.51)
t x
u i
L1 (Jed. 14.52)
x t
Suma struja u voritu je nula:
i
i i i q i

dx 0
x
(Jed. 14.53)
Struja kroz kondenzator:

u
iq C1dx (Jed. 14.54)
t
Uvrtavanjem se dobije:
i u
C1 (Jed. 14.55)
x t
Za rjeavanje problema treba stvoriti jednu diferencijalnu jednadbu s jednom varijablom, (14.52) se
diferencira po x, a (14.55) po t.
2u 2i
L (Jed. 14.56)
x 2 tx
1
2i 2u
C1 2 (Jed. 14.57)
tx t
Uvrtavanjem (14.57) u (14.56) slijedi jednadba putnih valova (za idealni vod):
2u 2u
L C (Jed. 14.58)
x 2 t 2
1 1
Uz brzinu irenja v vrijedi za (14.58) ope rjeenje prema d'Alambert -u za napon:
u f x vt g x vt (Jed. 14.59)
Provjera da je (14.59) rjeenje od (14.58) moe se provesti ako se (14.59) uvrsti u (14.58). Rjeenje je
ispunjeno ako je brzina irenja:
stranica 14-46
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
1 1
v (Jed. 14.60)
L1C1
Za praktine proraune:
c
v (Jed. 14.61)
r
Nadzemni vodovi: v = 300 m/s ( r = 1)

Kabeli: npr. r = 4 v = 150 m/s.
D'Alambert -ovo ope rjeenje kazuje da se u trenutak t=0 nastali naponski val u f x g x sastoji
od dva dijela, od kojih se prvi iri s porastom vremena t u smjeru pozitivne osi x, f x vt i koji se
naziva polazni naponski val, u pol f x vt .
Drugi dio iri se istom brzinom u protivnom smjeru i naziva se povratni naponski val, u pov g x vt .
Slika 14.50 Naponski val u trenutku nastanka i kasnije nakon vremena t
Diferenciranjem izraza za napon po vremenu slijedi:
u
v f ' x vt g' x vt (Jed. 14.62)
t
pri emu su f ' x vt i g' x vt derivacije funkcija.

Uvrtenjem ovog izraza u izraz za struju (2.5) dobije se:
i u f ' x vt g' x vt
C1 (Jed. 14.63)
x t L1
C1
pri emu je valni otpor omjer trenutnih vrijednosti napona i struja:
L1
ZV (Jed. 14.64)
C1
Slijedi izraz za struju:

f x vt g x vt
f ' x vt g' x vt x
1
i (Jed. 14.65)
ZV ZV ZV
stranica 14-47
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Dakle:
u f x vt g x vt (Jed. 14.66)
f x vt g x vt
i (Jed. 14.67)
ZV ZV
u pol u pov
Polazni strujni val: i pol , a povratni strujni val i pov , pri emu (-) znai da se strujni val iri
ZV ZV
u smjeru negativne x osi.
Primjer 24:

Grom udari u nadzemni vod. Struja groma ima amplitudu i G =10 kA. Visina vodia iznad zemlje je H =
20 m, a radijus vodia r = 1 cm. Kolike e biti vrijednosti amplitude polaznog i povratnog naponskog
vala?
Slika 14.51 Udar groma u nadzemni vod
14.12.2Refleksije i lomovi putnih valova
Na tokama diskontinuiteta dolazi do pretvorbe energije elektrinog polja (naponski val) u

energiju magnetskog polja (strujni val) i obratno.
Slika 14.52 Nailazak putnog vala na diskontinuitet
Vodom putuje elektromagnetski val (struja i napon) i nailazi na promjenu valnog otpora Z 2 (potroa,
drugi vod, kabel). U toki diskontinuiteta dolazi do pretvorbe energije. Energija elektrinog polja (napon)
moe se pretvoriti u energiju magnetskog polja (struja) i obrnuto. Njihova suma u jednom i drugom vodu
ostaju konstantne. Koliki e se dio jedne vrste energije pretvoriti u drugu zavisi o tome kolike su
vrijednosti Z1 i Z2.
Naponski val: U1 - upadni val;

U2 - prolazni val:
2Z 2
U 2 pU1 U1 (Jed. 14.68)
Z1 Z 2
stranica 14-48
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Faktor prolaza:
2Z 2
p (Jed. 14.69)
Z1 Z 2
Reflektirani val:
U r rU1 (Jed. 14.70)
Faktor refleksije:
Z 2 Z1
r (Jed. 14.71)
Z1 Z 2
Vrijedi:
p - r =1 (Jed. 14.72)
Posebni sluajevi:
a) Prazni hod voda Z1, Z2 =
Slika 14.53 Sluaj praznog hoda

2Z 2 2
p lim lim 2 (Jed. 14.73)
Z 2 Z1 Z 2 Z 2 Z1
1
Z2
r = p -1 =1 (Jed. 14.74)
U2=2U1 (Jed. 14.75)
Ur=U1 (Jed. 14.76)
Reflektirani val jednak upadnom, a "prolazni" val je 2x upadni.
b) Voda zakljuen valnom impedancijom Z2 = R = Z1
Slika 14.54 Sluaj voda zakljuenog valnom impedancijom
2R 2R
p 1 (Jed. 14.77)
Z1 R 2 R
r = p -1 =0 (Jed. 14.78)
U2=U1 (Jed. 14.79)
Ur=0 (Jed. 14.80)
stranica 14-49
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Nema refleksije upadnog vala.

c) Kratki spoj voda Z1, Z2 = 0
Slika 14.55 Sluaj kratkog spoja voda
0
p 0 (Jed. 14.81)
Z1 0
r = p -1 = -1 (Jed. 14.82)
U2= 0 (Jed. 14.83)
Ur= -U1 (Jed. 14.84)
Napon se reflektira s istim iznosom, ali suprotnog predznaka.
Primjer 25:
Pravokutni putni val nailazi u toki A na ravanje vodova. Svi vodovi su istog valnog otpora Z. Koliki e
biti naponi prolaznih i reflektiranih valova?
Slika 14.56 Ravanje vodova
14.12.3 Prolazna struja (Petersenovo pravilo)
U 2 pU1 2Z 2 2U1
I2 U (Jed. 14.85)
Z2 Z2 Z1 Z 2 Z 2 1 Z1 Z 2
Kombinacija valnih otpora Z1 i Z2 moe se nadomjestiti ekvivalentnom shemom prema Petersenu.
Slika 14.57 Ekvivalentna shema prema Petersenu
stranica 14-50
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Valni otpori Z1 i Z2 zamjene se radnim otporima i stave pod dvostruki napon U1, pa se brzo moe
izraunati struja I2 i napon U2 = I2*Z2. Udar groma u nadzemni vod moe se zamisliti kao da je na tom
mjestu generator ija je EMS 2U1, a unutarnji otpor je Z1 i Z2 otpor potroaa.
14.12.4 Oblici valova u proraunima
Slika 14.58 Proraunski valovi:

a) pravokutni val (utjecaj promjene amplitude)
b) val strmog ela (utjecaj strmine)
c) kratki val (utjecaj duljine trajanja)
d) eksponencijalni val (najsliniji stvarnim valovima)
14.12.5 Vodovi koji se ravaju
Nailazak vala na TS (vie vodova koji se ravaju) isto vrijedi Petersenovo pravilo.
Slika 14.59 Vodovi koji se ravaju
Neka je Z1 Z2 Z3 Z4. Prolazna struja i napon:
2U1
i2 ; U 2 i2 Z K (Jed. 14.86)
Z1 Z K
Z 2 Z3 Z 4
ZK (Jed. 14.87)
Z3 Z 4 Z 2 Z 4 Z 2 Z3
U praksi je najee Z1 = Z2 = Z3 = Z4 =Z:
stranica 14-51
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Z3 1
ZK 2
Z (Jed. 14.88)
3Z 3
pa je:
2U1 2U1 Z
i2 ZK (Jed. 14.89)
Z Z Z 1
1 1 n 1

3 n 1
n je ukupan broj vodova!

Z 2U1 Z 2U1
U 2 i2 Z K i2 (Jed. 14.90)
n 1 n 1 1 n 1 n
Z
n 1
Za ovaj primjer je n = 4.
14.12.6 Putni valovi u TS
Z
Z
Uo Z
Z
Zk = Z
Z Z n-1
2Uo Zk= Z st
Z n-1
Slika 14.60 Putni val u TS
U1 = U0 upadni val; U2 = Ust (napon u stanici).
2U 0
U st pU0 (Jed. 14.91)
n
2
p faktor prolaza;
n
Val ne mijenja oblik!
Reflektirani val:
2n
U r rU 0 U 0 p 1 U 0 (Jed. 14.92)
n
Faktor refleksije:
2n
r , uz n > 2, r < 0; (Jed. 14.93)
n
Uz r < 0 (nagativan) znai da je ZK < Z1, pa e reflektirani val biti negativan i smanjiti napon upadnog
vala.
stranica 14-52
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Primjer 26:
Pravokutni val amplitude U0 = 1550 kV nailazi vodom valnog otpora Zv = 400 na prolaznu stanici iz
koje izlaze tri ista takva voda. Treba izraunati napon u stanici te reflektirani napon.
14.12.6.1 Nailazak vala sa strmim elom i beskonano dugim hrptom na stanicu
Z
U1
Ust
Uo Z
Ust Z
Z Z n-1 2U1 Zk= Z st
Ust n-1
Z
Slika 14.61 Nailazak vala sa strmim elom i beskonanim hrptom na stanicu
Dio vala na intervalu 0 < t < T:
U0
U1 t s t (Jed. 14.94)
T
Strmina je promjena napona po vremenu:
dU U 0
s (Jed. 14.95)
dt T
Prolazni napon ili napon u stanici promjenjivog ela vala je:
2U1 2 U 0 t
U st U 0 p' (Jed. 14.96)
n T n
2t
p' - faktor prolaska koji se kod vala sa strmim elom vremenski mijenja.
T n
Pri dolasku vala u stanicu s vie odlazeih vodova e se osim smanjenja napona promjeniti i strmina
upadnog vala.
Strmina prolaznog vala:
dU st 2 U 0
s' (Jed. 14.97)
dt T n
Zavrna stanica n = 1 strmina 2x vaa na sabirnicama od strmine upadnog vala.

Nakon T (t > T) hrbat ima konstantnu vrijednost U0. Faktor prolaska u trenutku t = T postie graninu
vrijednost p = 2/n i vie se vremenski ne mijenja. Napon (hrpta) u stanici je:
2U 0
U st (Jed. 14.98)
n
Primjer 27:
U stanicu nailazi strmi val amplitude U0 = 1550 kV. Trajanje ela vala T = 60 s. Iz stanice odlaze tri
nadzemna voda. Svi vodovi su istog valnog otpora 400 . Treba izraunati:
a) Koliki e biti napon Ust na sabirnicama i vodovima koji odlaze nakon 20 s od nailaska vala?
stranica 14-53
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
b) Kolika je strmina val s prije nailaska u stanicu i kolika je strmina s' nakon prolaska stanicom?
c) Koliki e biti napon vala na sabirnicama nakon 60 s od nailaska u stanicu?
14.12.7Viestruke refleksije
Viestruke refleksije mogu se obraditi uz pomo Bewl ey-evog mrenog dijagrama.
Slika 14.62 Mreni dijagram po Bewley-u
t=2 meutim moe se t znatno smanjiti i postii vea tonost.

2Z 2
Tri voda Z1, Z2, Z3, povezana su u tokama A i B. Faktor prolaza iz 1 u 2 p12 , r12 p12 1
Z1 Z 2
2Z1
Nakon vremena = l2/v2 dolazi prolazni val od A do B. U B se val p12UE0 lomi i reflektira p21
Z 2 Z1
; r21 p21 1
Primjer 28:
600 metara nadzemnog voda nalazi se u trasi srednjenaponskog kabela. Valni otpor kabela je Z1 = Z3 = 50
, a nadzemnog voda Z2 = 500 . Brzina vala u nadzemnom vodu je v = 300 m/s. Kabelom nailazi
naponski val tjemene vrijednosti UE = 100 kV. Treba odrediti oscilograme napona u voritima A i B.
stranica 14-54
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Slika 14.63 a) Konfiguracija kabel - nadzemni vod - kabel

b) Mreni dijagram po Bewley-u
c) Oscilogrami napona u tokama A i B
Primjer 29:
Na mjestu A (spoj kabela i nadzemnog voda) prikljuen je odvodnik prenapona iji je proradni napon U p
= 80 kV, a to je ujedno i preostali napon. Treba odrediti napone u voritima A i B.
stranica 14-55
Sveuilite u Zagrebu
Prenaponi
Slika 14.64 a) Konfiguracija kabel (odvodnik prenapona) - nadzemni vod - kabel

b) Mreni dijagram po Bewley-u
c) Oscilogrami napona u tokama A i B
stranica 14-56

TVN Predavanja - Cijela Dopunjena v3 1

Uploaded by

Document Information

Original Title

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

TVN Predavanja - Cijela Dopunjena v3 1

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Sveuilite u Zagrebu

Fakultet elektrotehnike i raunarstva

Tehnika visokog napona

Zagreb, oujak 2016.

Tehnika visokog napona

2010. 2016. FER ZVNE

Prof. dr .sc. Ivo Uglei

Sve primjedbe na ovaj nastavni materijal postavite na forum predmeta na slubenoj

5.3.1 Razina nastanka korone ..................................................................................................... 5-3

11.2 VIESTRUKI ISTOSMJERNI NAPON............................................................................................ 11-1

14.12.7 Viestruke refleksije .................................................................................................. 14-54

Ukupni broj stranica: 166

1.1 PRIMJENA VISOKOG NAPONA U PROIZVODNJI I PRIJENOSU

Danas visoki naponi nalaze primjenu u elektroenergetskim sustavima, industrijskoj proizvodnji

Tablica 1.2 Vaniji izmjenini prijenosni sustavi

Slika 1.2 Vremenski nastanak vanijih istosmjernih prijenosnih sustava

Tablica 1.3 Vaniji istosmjerni prijenosni sustavi

1.2 NAPONSKA NAPREZANJA

Nazivni pogonski napon ne predstavlja opasnost za izolaciju rasklopnog postrojenja i jedino u

Pri dimenzioniranju izolacije sustava postoje dva specifina podruja:

(i) odreivanje naponskih naprezanja koje izolacija mora izdrati, i

1.3 ISPITNI NAPONI

1.3.1 Ispitivanje naponima nazivne frekvencije

Sposobnost izolacije predviene za ugradnju u sustave do 300 kV da izdri sklopne prenapone

1.3.2 Ispitivanje atmosferskim udarnim prenaponima

1.3.3 Ispitivanje sklopnim udarnim prenaponima

Prijelazni prenaponi popraeni iznenadnim promjenama stanja elektroenergetskog sustava npr.

1.3.4 Istosmjerni naponi

U prolosti su se istosmjerni naponi uglavnom koristili za isto znanstveni istraivaki rad.

1.3.5 Ispitivanje naponima vrlo niske frekvencije

U prvim godinama proizvodnje, kada je sustav za distribuciju elektrine energije uglavnom

2. PROIZVODNJA I MJERENJE VISOKOG IZMJENINOG NAPONA

2.1 PROIZVODNJA VISOKOG IZMJENINOG NAPONA

Visoki izmjenini naponi, koji su potrebni za laboratorijske pokuse i ispitivanja, uglavnom se

2.1.1 Karakteristine veliine

Uobiajeno se pod izmjeninim naponom podrazumijeva periodino titranje s linearnom

Za sinusoidalno titranje je maksimalna vrijednost u 2U . Budui da se vii harmonici ne mogu

2.1.2 Ispitni transformatori

Ispitni transformatori izvode se s uzemljenim visokonaponskim namotom. Pri tome se razlikuju

H' E'' H''

Slika 2.3 Kaskadni spoj VN ispitnog transformatora

drugi 2UI, od ega na trei ide UI, a UI na objekt;

2.2 MJERENJE VISOKOG IZMJENINOG NAPONA U POSTROJENJIMA

2.2.1 Naponski transformatori

Od naponskih (mjernih) transformatora zahtijeva se transformacija mjernih napona u jednom praktiki

Postoje tri osnovne izvedbe naponskih transformatora:

2.2.1.1 Naponski induktivni transformator

Naponski induktivni transformator je principijelno jednak energetskom transformatoru, to se vidi i iz

Slika 2.4 Nadomjesna shema naponskog induktivnog transformatora

2.2.1.2 Kapacitivni naponski transformator

Slika 2.5 Kapacitivni naponski transformator

2.2.1.3 Kombinirani strujno-naponski transformator

Kombinirani strujno-naponski transformator je kombinacija dvije mjerne jedinice u jednoj:

2.3 MJERENJE IZMJENINOG NAPONA U VISOKONAPOSKOM

Mjerenje visokog izmjeninog napona u visokonaponskom laboratoriju provodi se pomou:

2.3.1 Naponski djelitelji

Slika 2.6 Djelitelj napona

Prema vrsti djelitelja naponski djelitelji se dijele na:

2.3.1.1 Otporni (omski) djelitelji

Slika 2.7 Omski djelitelj napona

2.3.1.2 Kapacitivni djelitelj napona

Slika 2.8 Kapacitivni djelitelj

2.3.2 Mjerenje visokog izmjeninog napona pomou poznate impedancije i ampermetra