MJEŠOVITA SREDNJA ŠKOLA KAKANJ

Eletrotehnička stručna škola – Elektroenergetičar
Kakanj, juni 2022. godine

 
 
 
 

PRAKTIČNI ISPRITNI RAD 

                              
Tema: Osigurači  

Ocjena iz praktičnog rada:__________________________( )

Ocjena iz prismenog obrazloženja rada: __________________________( )

Ocjena iz usmenog obrazloženja rada: ___________________________( )

Konačna ocjena iz praktičnog rada: ___________________________( )

Pitanja na usmenom obrazloženju rada:

1. _____________________________________________________________________________________________

2. _____________________________________________________________________________________________

3. _____________________________________________________________________________________________

Učenik: Ispitna komisija:

Šišić Edin 1. __________________________

2. __________________________

3. __________________________
Sadržaj:

UVOD...................................................................................................................................................1
1.OSNOVNI HISTORIJSKI RAZVOJ OSIGURAČA..................................................................................2
2.INSTALACIONI OSIGURAČI I NJIHOVA PODJELA............................................................................3
2.1 Podjela instalacionih osigurača......................................................................................................4
2.2 Keramički topljivi osigurači........................................................................................................4
2.3 Automatski osigurači.................................................................................................................6
2.3.1 Princip rada automatskog osigurača...................................................................................7
2.3.2 Dijelovi automatskog osigurača..........................................................................................8
3.INSTALACIJA I PRIKLJUČIVANJE AUTOMATSKOG OSIGURAČA....................................................11
4. NAJČEŠĆI KVAROVI OSIGURAČA..................................................................................................12
4.1 Zamjena osigurača...................................................................................................................12
ZAKLJUČAK........................................................................................................................................13
LITERATURA.......................................................................................................................................14
 UVOD 
 
  U 18. Stoljeću pojavila se uz elekričnu energiju potreba za zaštitom električnih uređaja. Prvi
osigurači bili su jednostavne konstrukcije, dvije niti spojene nekakvim materijalom koji ima
nisko talište, te ukoliko bi velika struja prolazila dovoljno dugo kroz materijal niskog tališta,
materijal bi se otopio te bi prekinuo strujni krug. Od ovog jednostavnog primjera iz 18.stoljeća
do danas osigurači iza sebe imaju veliku teoriju, čak i danas nisu usavršeni nakon toliko godina
rada u tom području. Danas se mogu naći osigurači od nekoliko miliampera do nekoliko
kiloampera. Ovi podaci govore kako su osigurači rasprostranjeni i važni u elektrotehnici.Naši
tehnički propisi razvrstavaju osigurače u 3 osnovne grupe:

- Instalacioni osigurači s navojem tipa D,

- Nožasti osigurači tipa N ,
- Automatski osigurači ili jednopolni instalacioni automati .

  Osim ovih osnovnih vrsta proizvode se razne varijante osigurača zbog posebnih primjena kao
što su osigurači za montažu na standardni nosač, osigurač za montažu izravno na sabirnice u
razvodnim uređajima, automatski osigurač za uvrtanje.
Danas se najčešče koriste automatski osigurači koji su daleko praktičniji i bolji od ostalih.

1
1.OSNOVNI HISTORIJSKI RAZVOJ OSIGURAČA

Osigurači se pojavljuju između 1774.god. i 1800.god. Na samu ideju o osiguračima došao je

Edward Nairne 1774. god. još u doba elektrostatskog kapaciteta kada je pokušao na siguran
način isprazniti Leydenove boce (kondenzatore) gdje je koristio dvije dugačke žice koje bi
uskladištile energiju kondenzatora. Žice bi djelovale kao otpornici i ukoliko bi struja pražnjenja
bila velika otopila bi žice i na taj način strujni krug bi bio prekinut . Prvi osigurač koji se sastojao
od jednostavne žice patentirao je T. Edison 1800. god. Kasnih 1870. godina T. Edison je
patentirao rasvjetu koju je trebalo zaštititi. Prvi njegov osigurač je bila tanka žica u drvenom
nosaču. Glavna ideja bila je da se žica otopi i prekine strujni krug . Od 1879. godine osigurači su
morali biti i službeno u uporabi iako konstrukcijom nisu zadovoljavali pojedina područja. Iste
godine S. P. Thompson je patentirao osigurač koji se sastojao od dvije žice spojene na kuglu koja
je bila legura kositra i olova ili od materijala niskog tališta. Patent je prikazan na slici 1.

Slika 1. Osigurač
patentiran od strane S.P Thompson

Godine 1880. T. A. Edison napravio je osigurač u staklenom kućištu što je s obzirom na prijašnje
osigurače koji su bili u drvenim kutijama donijelo zaštitu od požara. Godine 1883. God. C. V.
Boys i H. H. Cunyngham patentirali su osigurač koji se sastojao od dvije žice na krajevima
zalemljene materijalom niskog tališta. Ukoliko bi protekla velika struja, dovoljno dugo, lem bi se
rastalio i tako strujni krug bi bio prekinut. Osigurač patentiran od strane C. V. Boys i H. H.
Cunyngham prikazan je na slici 2.

Slika 2. Osigurač patentiran od strane C.V. Boys i H.H.Cunyngham

2
2.INSTALACIONI OSIGURAČI I NJIHOVA PODJELA

Zaštita vodova od nedovoljenog opterećenja, bilo namjernog ili slucajnog ili od opterećenja
kratkom vezom riješena je upotrebom osigurača koji se stavlja na početak voda u smjeru dolazka
struje. Ukoliko se u instalaciji neposredno pored osigurača postavlja I prekidač savjetuje se da se
osigurač postavi iza prekidača jer se tada osigurač mijenja pri otvorenom prekidaču i nije pod
naponom. Pri upotrebi automatskih prekidača osigurač se obavezno postavlja iza prekidača.

Osigurač vrši zaštitu voda prekidom strujnog kola u koji je montiran. Ovaj prekid može se vršiti
topljenjem umetka u osiguraču, elektromagnetnim dejstvom ili termičkim dejstvom kojim se
stavlja bimetalna traka.

Slika 3. Dijelovi osigurača tipa D

Instalacioni osigurači služe za zaštitu električnih prijemnika od preopterečenja ili od kratke veze.
Da bi ovu svoju namjenu na najbolji način mogla da ostvari, zaštita električnog prijemnika
osiguračima mora da bude selektivna i da iz strujnog kola isključi samo onaj dio strujnog kola oji
je u kvaru.

3
Osigurači se postavljaju na svim mjestima na kojima se mijenja prijesek voda, i to samo u fazni
provodnik.

2.1 Podjela instalacionih osigurača

Kao sto smo vec rekli 3 osnovne grupe osigurača su:

- Instalacioni osiguračci sa navojem tipa D,

- Nožasti osigurači tipa N,
- Automatski osigurači .

Slika 4. Tipovi osigurača

2.2 Keramički topljivi osigurači

Za kućne instalacije gradskog napona koriste se topljivi osigurači sa izmjenjivim umetcima u

keremičkom kučištu. Tačno dimenzionirana otporna nit ugrađena je u keramičk bočicu sa
limenim kapcima na oba kraja, koju zovemo umetak. Na zadnjem kraju iz umetka strši
zadebljeni kraj topljive niti koji opada u slučaju pregrijavanja osigurača, pa po tome vidimo koji
je osigurač pregorio ako ih je višse u grupi. Umetak se stavlja u porculansko kučište osigurača sa
kalibriranim sjedištem, koje sprječava da se u kučište stavi jači osigurač od onoga koga je za
našu instalaciju predvidio projektant elektroinstalacije.
4
Razlikujemo brze i trome osigurače. Brzi osigurači pregore čim struja preraste predviđenu
vrijednost osigurača što bi ponekad moglo onemogučiti normalno korištenje nekih trošila.

Tromi osigurači dopuštaju kratkotrajna preopterečenja, a prigorit će samo ako struja iznad
dopuštene potraje više od sekundu, dvije. Kod topljivih osigurača to se postiže punjenjem
kvarcnog pijeska u umetak.

Okolni pijesak, dok je hladan, hladi metalnu nit osigurača i sprječava njezino trenutno taljenje.
Međutim ako je suviše jaka struja potraje osigurač će ipak pregoriti kad se zagrije I okolni
kvarcni pijesak.

Slika 5. Unutrašnjost topljivog osigurača

Kada osigurač pregori, uništeni umetak mora se zamjeniti novim. Strogo je zabranjeno
“popravljanje” osigurača, tj. Ulaganje žice u pregorjeli umetak, jer takav “popravak” osigurača
može izazvati požar zbog pregaranja elektičnih vodova instalacije i to na sasvim drugom mjestu,
udaljenom od kutije sa osiguračima.

Red vrijednosti osigurača za gradski napon (220 V) definiran je za sljedeće jačine struje:2, 4, 6,
10, 16, 20, 25, 50, 80, 100, 125, 160, 200 A.

Predviđena jačina struje uvijek je ispisana na umetku osigurača. U kućanstvima se najčešće

koriste osigurači u rasponu između 16 i 50 Ampera. Pri tome se na početku instalacije ugrađuje
jači, glavni osigurač, a u sam stan ili u njemu se izvodi razvodna ploča sa brojilom utroška
električne energije i nekoliko zasebnih strujnih krugova.

5
2.3 Automatski osigurači

Automatski osigurači (instalacijski prekidači) namjenjeni su za zaštitu električnih vodova od

nadstruja (struja kratkog spoja I preopterećenja) u stambenim objektima I slično. Sama
konstrukcija automatskog osigurača se donekle razlikuje u zavisnosti od proizvođača.

S obzirom da je princip rada gotovo isti kod svih, onda se i osnovni dijelovi ne razlikuju. Dakle
svaki automatski osigurač se sastoji od dvije stezaljke, polužnog sistema za ručno uključivanje I
isključivanje, elektromagnentog dijela, bimetalnog dijela, dijela za gašenje električnog luka I
sklopke (kontakti).

Prednosti automatskih osigurača su što se ponovo uspostavljanje strujnog kruga obavlja bez
zamjene dijelova (uloška) već jednostavno pritiskom na polugu osigurača:

Ovi osigurači imaju dva aktivna člana (okidača):

1) Elektromagnet,
2) Bimetal.

Slika 6. Automatski osigurači

6
2.3.1 Princip rada automatskog osigurača

Kada je osigurač uključen, kontakti u njemu su spojeni a struja protiče preko bimetala,
elektromagnetne i sklopke prema potrošaču. Automatski osigurač ima dva nivoa zaštite,
bimetalna traka i elektromagnet. Protiv stuje preopterećenja zadužena je bimetalna traka.
Ukoliko se nazivna struja poveća malo iznad struje koja redovno protiče kroz automatski
osigurač I za koju je projektovana instalacija to će dovesti do zagrijavanja bimetalne trake i
do njenog krivljenja u jednu stranu. Ovo deformisanje bimetalne trake će pokrenuti polužni
system sa oprugom koji će isključiti automatski osigurač.

Kako bi reakcija bimetalne trake bila suviše spora u slučajevima struje kratkog spoja,
osigurač je snadbjevan i elektromagnetom. Sila koja pomjera jezgro elektromagneta
srazmjerna je jačini struje kratkog spoja koja, u datom trenutku, protiče kroz namotaje
elektromagneta. U takvim situacijama osigurač brzo prekida strujno kolo tako što
elektromagnet uvuče jezgro, a ono pomjera sistem poluga sa oprugom koji razdvaja
kontakte sklopke.

Slika 7. Princip rada automatskog osigurača

7
8
2.3.2 Dijelovi automatskog osigurača

Automatski osigurač raspolaže sa dvije priključne stezaljke, dovodom i odvodom. U dovodnu

stezaljkuse postavlja fazni provodnik od strane mreže, obično presjeka do 25mm kvadratnih. Po
pravilu u razvodnoj table, dovodne stezaljke osigurača jedne grupe se kratko spajaju. U odvodnu
stezaljku se pričvrščuje fazni provodnik koji ide prema potrošaču, presjeka do 6 mm kvadratnih.

Slika 8. Priključne stezaljke osigurača

Bimetalne trake su spoj dva metala sa različitim koeficijentima toplotnog širenja. One promjenu
temperature pretvaraju u mehaničko pomjeranje. Kako to rade? Različiti koeficijenti toplotnog
širenja znači da će se, na određenoj temperature, jedan metal produžiti više nego drugi. Kada su
ta dva metala čvrsto spojena, površina trake na kojoj se nalazi metal sa večim koeficijentom se
više isteže i izaziva krivljenje trake na stranu metala sa manjim koeficijentom. Savijanje je
proporcionalno sa promjenom temperature.

Bimetalna traka je na jedno kraju fiksirana a drugi kraj je slobodan i može se pomjerati lijevo I
desno. Kada je struja preopterećenja veća od nazivne struje (najvise 3x) protiče kroz bimetal ona
ga postepeno zagrijava. Slobodni kraj bimetala se savija i gura polužni sistem koji rastavlja
kontakte.

9
Zagrijavanje bimetala koje je opisano, kada struja protiče direktno kroz bimetal, zove se direktno
zagrijavanje. Pored ovog postoji i indirektno zagrijavanje kada je oko bimetala namotan grijač
kroz koji protiče struja i koji zagrijava bimetal.

Slika 9.Princp rada bimetalnih traka

Elektromagnet isključuje struju kratkog spoja kada je ona za 3 i više puta veća od nazivne struje.
U zavisnosti od brzine reakcije elektromagneta automatski osigurači se dijele na brze (B) i spore
(C). Brzi kod struje 3 do 5 puta veće od nazivne ne smije da reaguje ispod 0,1 sekunde, a kod
struje koja je veća od 5 puta u odnosu na nazivnu mora da reaguje ipsod 0,1 sekunde.

Spori kod struje 5 do 10 puta veće od nazivne ne smije da reaguje ispod 0,1 sekunde, a kod struje
koja je veča od 10 puta u odnosu na nazivnu mora da reaguje ispod 0,1 sekunde. Spori osigurači
se stavljaju u kolo u kome se nalaze potrošači kao što su veliki elektromotori koji pri pokretanju
„vuku“ veliku struju koja se smanjuje pri povećanju brzine. U tim slučajevima se koriste sporiji
osigurači koji neće odmah reagovati.

Prilikom rastavljanja kotakata se javlja elektični ili Voltin luk. Kako se kontakti počinju
razdvajati otpornost između njih raste a sa njom se povečava i struja. Na mjestu razdvajanja se
pojavljuje velika iskra koja izuzetno zagrijava same kontakte i okolinu. Električni luk je

10
nepovoljan i što hitnije mora da se „ugasi“. To se radi ili izduživanjem lka, kao što je slučaj u
ovom automatskom osiguraču, ili podjelom na više malih lukova u posebnim komrama. U nekim
automatskim osiguračima se koristi tzv. Deion rešetka između čijih kontakata se razbija luk i na
taj način gasi. Na osnovu ove sposobnosti da se ugasi voltin luk definoše se prekidna moč
osigurača. To je največa struja koju određeni osigurač može pouzdano da prekine.

Slika 10. Dijelovi automatskog osigurača

11
3.INSTALACIJA I PRIKLJUČIVANJE AUTOMATSKOG OSIGURAČA

Priključivanje automatskih osigurača na niskonaponsku električnu mrežu vrši wse veoma

jednostavnom instalacijom. Svaki automatski osigurač ima dva priključka odnosno dovod i
odvod. Osigurači se postavljaju ispred svakog strujnog kruga kojeg štitimo. Osigurači se također
postavljaju na početku svakog neuzemljenog provodnika dužeg od 1m, kod smanjenja presjeka
provodnika, i na mjestu uvođenja kabla u zgradu kao glavni osigurač.

Osigurači se ne postavljaju:

- na vodovima kraćim od 1m,

- na zaštitnim PE vodićima,
- na neutralnim N vodičima osim u slučaju da je neutralni vodič manjeg presjeka od faznih
vodiča a osigurači u faznim vodičima ne štite dovoljno neutralni vodič,
- ako bi pregorijevanjem osigurača nastala opasnost npr. kod elektromagnetnih dizalica ne
postavljamo osigurač na napajanje elektromagneta.

Ožiščenje više automatskih osigurača vrši se uz pomoć sabirnica. Sabirnice su provodnici

koji mogu biti od aluminija ili bakra. Pomoću njih spajamo odvode dva ili više osigurača.
Imamo više tipova sabirnica a to su:

- Viličaste sabirnice,
- Jezičaste sabirnice,
- Komapktne sabirnice,
- Sabirnice za rastalne osigurače.

Slika 11. Vrste sabirnica

12
4. NAJČEŠĆI KVAROVI OSIGURAČA

A) Dotrajalost:

S vremenom žica osigurača može korozirati i zatajiti bez ikakvih razloga. Zamjenom osigurača
ponovo će struja proticati

B) Opterečenost strujnog kruga:

Ako je previše električnih parata priključeno na određeni strujni krug instalacija će se pregrijati,
a osigurač rastaliti. U tijelu osigurača, to se očituje u obliku kuglica rastaljene žice osigurača.
Treba zamjeniti osigurač i smanjiti opterečenje na strujnom krugu.

C) Oštečenje instalacije ili nesipravan elektični uređaj:

To može uzrokovati pregaranje osigurača uz prasak, pri čemu će tijeo osigurača biti zacrnjeno, a
žica posve nestati. Treba pronači kvar ili isključiti neispravan elektični uređaj prije popravka
osigurača.

4.1 Zamjena osigurača

U starijim kučanstvima, osigurači su smješteni u osiguračkim kutijama, a svaki osigurač štiti

određeni strujni krug- priključni ili rasvjetni. Prije diranja osigurača treba isključiti struju na
glavnom prekidaču. Tada izvući osigurače, jedan po jedan, kako bi se utvrdilo koji je od njih
pregorio. Vratiti svaki osigurač na mjesto prije nego se izvadi sljedeči. Pregorjeli osigurač uvijek
treba zamjeniti osiguračem iste jačine. Nikada ne treba zamjenjivati osigurač jačim osiguračem.

13
14
ZAKLJUČAK

Danas postoje mnogi tipovi i vrste automatskih osigurača koji se koriste u električnim
instalacijama. Danas se najviše koriste automatski osigurači dok se topljivi osigurači sve manje
koriste.

S obzirom na različite potrebe za strujom u pojedinim zgradama, izrađuje se više vrsta osigurača,
koji se međusobno razlikuju po struji što je mogu propustiti ne prekidajuči strujni krug, a samim
tim se razlikuju po veličini i obliku.

15
 LITERATURA

1. http://www.dobarmajstor.ba/mag/Clanak.aspx?id=47
2. https://www.kako.hr/uncategorized/osiguraci-i-osiguracke-kutije-zasto-osiguraci-
pregore-i-kako-ih-zamijenit
3. https://repozitorij.etfos.hr/islandora/object/etfos%3A2146/datastream/PDF/view
4. https://www.scribd.com/document/458992769/Automatski-Osigura%C4%8Di-
Maturski-Rad
5. https://repozitorij.etfos.hr/islandora/object/etfos%3A2146/datastream/PDF/view
6. Električne instalacije I, Nikola Lj. Nikolić
7. Električne instalacije i osvjetljenja, Amir Halep
8. Sklopni aparati i razvodni uređaji niskog napona, Drago Keler

16