Professional Documents
Culture Documents
Seminarski Rad
Seminarski Rad
Mašinski fakultet
Proizvodno mašinstvo
Tuzla 23.3.2020.g
SEMINARSKI RAD
Reverzibilno inženjerstvo
Tema:Aktivne metode 3D digitalizacije
Sadržaj:
1.Uvod.............................................................................................................................................3
3.3D digitalizacija..........................................................................................................................5
3.1.Uvod u 3D digitalizaciju............................................................................................................5
4.3.4.Interferometrija.....................................................................................................................16
4.3.5.Fotogrametrija.......................................................................................................................18
4.4.1.Radiografija..........................................................................................................................19
4.4.3.Magnetna rezonanca(MR)....................................................................................................27
5.Zaključak...................................................................................................................................32
6.Literatura..................................................................................................................................33
Popis slika:
Slika 2.1.Faze klasičnog(lijevo) i reverzibilno inženjeringa(desno)...............................................4
Slika 3.1.Primjer 3D digitalizacije rotora turbine............................................................................5
Slika 3.2.Podjela metoda 3D digitalizacije......................................................................................6
Slika 4.1.Podjela kontaktnih metoda 3D digitalizacije....................................................................8
Slika 4.2.KMM uređaj.....................................................................................................................9
Slika 4.3D zglobna mjerna ruka(PCMM)........................................................................................9
Slika 4.4.NUMA sa mjernim senzorom..........................................................................................9
Slika 4.5.Princip određivanja udaljenosti objekta TOF 3D skenerom..........................................11
Slika 4.6.Princip rada laserskog faznog 3D skenera......................................................................12
Slika 4.7.Princip triangulacije........................................................................................................13
Slika 4.8.Uticaj baze na tačnost mjerenja......................................................................................14
Slika 4.9.Triangulacija sa jednom kamerom.................................................................................14
Slika 4.10.Triangulacija sa dvije kamere.......................................................................................15
Slika 4.11. Oblik i raspored interferentnih pruga u zavisnosti od oblika ispitivane površine.......16
Slika 4.12. Princip skeniranja metodom konoskopske holografije................................................17
Slika 4.13.Lijevi dio je interferogram i desno uveličani detalj dobijen HI...................................17
Slika 4.14.Značenje riječi Fotogrametrija.....................................................................................18
Slika 4.15.Fotogrametrijska piramida tačnosti..............................................................................18
Slika 4.16.Digitalni radiografski snimak cijevi.............................................................................21
Slika 4.17.Dijelovi industrijskog CT skenera................................................................................22
Slika 4.18.Prikaz odlivka dobivenog digitalizacijom pomoću industrijskog CT uređaja.............23
Slika 4.19.a) 2D industrijski CT sistemi; b) 3D industrijski CT sistemi.......................................24
Slika 4.20.Poređenje 2D CT digitalizacije (lijevo) i 3D CT digitalizacije (desno).......................25
Slika 4.21.Uporedba CAD modela sa realnim..............................................................................26
Slika 4.22.Dijelovi uređaja za 3D digitalizaciju magnetnom rezonancom...................................28
Slika 4.23. Primjeri izrade prototipa iz virtualnih digitaliziranih modela.....................................30
1.Uvod
U današnjem svijetu,sa načinom na koji tehnologija napreduje u svakom aspektu svjetsko tržište
postaje sve kompetentnije.Kako vrijeme protiče proizvodi postaju sve kvalitetniji,dok je glavni
cilj među proizvođačima napraviti što kvalitetniji proizvod u što kraćem vremenskom intervalu i
uz što kraće troškove proizvodnje.Zaključno sa time počela se razvijati metoda koja će ubrzati
sam proces proizvodnje na način da se od već postojećeg proizvoda uključi što više elemenata u
novi proizvod.
Reverzibilni inženjering metoda je inženjeringa koja ciklus proizvodnje okreće u suprotnom
smjeru.Od realnog modela formira se virtualni,a zatim se njegovom doradom,uljepšavanjem ili
korištenjem geometrije njegovih matematski neopisivih površina razvija novi proizvod.
Proces stvaranja virtualnog modela na osnovu realnog omogućen je procesom 3D digitalizacije.
Ovaj proces ima značajnu ulogu u savremenim tehničkim naukama,ali i u drugim naučnim
oblastima,kao što su medicina,biologija,arheologija i sl.Postoji ogroman broj metoda kojima se
vrši 3D digitalizacija i svaka od njih nalazi svoju primjenu u određenoj naučnoj oblasti.Aktivne
metode 3D digitalizacije su danas izuzetno mnogo zastupljene u inženjerstvu i veoma su
pouzdane,a zasnivaju se na interakciji sa objektom koji se digitalizira.
Početak
3D
Klasično inženjerstvo
Početak
Reverzibilni inženjering je do prije desetak godina predstavljao pojam koji se nije često susretao
u literaturi,a u praksi se vrlo malo koristio.U širem smislu reverzibilno inženjerstvo se može
smatrati kao sistemski prilaz za analiziranje nekog postojećeg uređaja ili sistema i može se
primjeniti kako za proučavanje procesa projektovanja(određenog dijela/sistema),tako i kao
početni korak u procesu redizajniranja.Glavni procse reverzibilnog inženjeringa sastoji se od
prikupljanja i obrade podataka,njihovog pretprocesiranja,opisa površine objekta i razvoja CAD
modela.Najčešće se vrši manipulacija digitalnim podacima položaja pojedinih tačaka koje
pripadaju vanjskoj površini objekta koji se digitalizira.Površine složenijih objekata teško je
3.3D digitalizacija
3.1.Uvod u 3D digitalizaciju
U okviru 3D digitalizacije vrši se prikupljanje podataka o koordinatama tačaka sa površina
objekta i zatim se vrši njihovo prevođenje u digitalni oblik,pa odavdje i potiče termin 3D
digitalizacija.3D digitalizacija ili kako se još često naziva skeniranje,kao rezultat daje niz tačaka.
Zbog oblika koji zauzima u prostoru često se u literaturi naziva i oblak tačaka.Mogućnosti
primjene uključuju animaciju za film,TV ili zabavu,dizajn i stilizaciju proizvoda,kulturne
primjene kao što su virtualni muzeji i restorani,trodimenzionalni katalozi na web
sajtovima,snimanje ljudske geometrije za robotsku hirurgiju i proizvodnju proteza itd.Postoje i
složeni sistemi za 3D digitalizaciju koji omogućavaju skeniranje industrijskih objekata,kao što su
luke,mostovi,putne petlje,elektrane,rafinerije i sl,sa ciljem upotrebe u CAD bazama podataka za
buduće modifikacije i arhiviranje,kao i sistemi koji skeniraju na molekularnom i atomskom
nivou.Primjer jedne 3D digitalizacije je prikazan na slici ispod.
Sistemi digitalizacije za cilj imaju snimanje realnog predmeta i formiranje njegovog digitalnog
3D modela.Digitalizacija se može izvršiti na više načina,a ovisno o načinu izvršena je podjela
uređaja,shodno slici 2.Neovisno kojom metodom se vrši digitalizacija,cilj je prikupiti informacije
o položaju tačaka sa površine modela.Transmisione metode omogućavaju prikupljanje podataka i
iz unutrašnjosti predmeta koji se digitalizira.Površine se snimaju kao skup tačaka u Dekartovom
koordinatnom sistemu,a koordinate tačaka se snimaju u računarskoj memoriji,nakon čega se vrši
njihova digitalna obrada.
Danas je opće priznata podjela generiranja digitalnog oblika 3D objekata pomoću kontaktnih i
bezkontaktnih postupaka digitalizacije,koje će u danjem tekstu biti detaljnije opisane,kao i njihov
princip rada.Svaki od tih postupaka ima svoje prednosti i nedostatke,te je u ovom području
tehnologije moguć njihov daljnji razvoj.Razvojem mnoštva programskih paketa za 3D skeniranje
dostupnih u otvorenom kodu ili po vrlo pristupačnim cijenama nameće se potreba za razvojem
postava prikladnim za 3D skeniranje.
kontaktni pritisak ograničava izbor materijala od kojih su izrađeni objekti koji se žele
digitalizirati,te se ove metode ne mogu koristiti za digitaliziranje mekših materijala,kao što su
guma,spužva i sl.Kontaktni skeneri koji rade na ovom principu nazivaju se mehaničkim,a osim
ovog principa rada,kontaktni skeneri mogu raditi na inercijalnom principu(pomoću žiroskopa ili
akcelerometra) ili pomoću ultrazvučnih i magnetnih uređaja za snimanje konture.
njegovog prijema,te na osnovu tog vremena računaju udaljenost koju je talas prešao,tj. položaj
posmatrane tačke.
korištenjem rotirajućih ogledala.Potonja metoda je češće korištena jer su ogledala mnogo lakša,
te se stoga mogu mnogo brže i preciznije rotirati.TOF impulsni skeneri mogu mjeriti udaljenost
od 10.000 do 100.000 tačaka svake sekunde.
Poznata je udaljenost između izvora svjetlosti i kamere – bazna dužina (b), te uglovi koji sa
bazom zatvaraju izvor svjetlosti (β) i kamera (α).Udaljenost između baze i tačke projicirane na
objektu određene su sljedećom jednadžbom:
b∗sin α∗sin β
v=
sin γ
gdje je:
Korištenjem ove vrste skenera utvrđeno je da se tačnost mjerenja udaljenosti između skenera i
posmatranog objekta smanjivala sa kvadratom udaljenosti bazne dužine.Bazna dužina je linija
koja spaja mjerne uređaje skenera.Povećanje baze pri skeniranju nepravilnih površina dovodi do
Ovaj se tip uređaja sastoji od projektora kojim se emituje strukturirana svjetlost ili laserskog
izvora koji emituje liniju ili tačku i kamere koja detektira lasersku zraku.Izvor svjetlosti i kamera
su postavljeni na isto postolje kojim je omogućeno zakretanje sklopa(Slika 4.9).3D oblik objekta
se dobija već opisanim principom triangulacije.Za razliku od TOF skenera,ovaj se tip uređaja
pokazao preciznim pri skeniranju malih udaljenosti,te pri skeniranju manjih objekata.
Uređaj ovog tipa kao izvor svjetlosti također koristi laser ili projektor strukturirane svjetlosti.
Uređaji za detektovanje su dvije kamere koje se nalaze sa suprotnih strana u odnosu na izvor
svjetlosti.Izvor svjetlosti i kamere se nalaze na postolju,a baza je kod ovog uređaja udaljenost
između dvije kamere,jer se za izračun pozicije projekcije na objektu koriste uglovi pod kojima se
reflektovana zraka detektuje(Slika 4.10).Izvor svjetlosti projicira zrake na objekat,a projekcija
može biti u obliku pokretne svjetlosne tačke ili linije,te različitih drugih strukturiranih uzoraka.
Korištenjem dvije kamere moguće je preciznije detekovati projicirane zrake,čime se povećava
tačnost skeniranja.
4.3.4.Interferometrija
Princip se zasniva na analizi interferentnih pruga (šablona) čiji oblik je posljedica vrste
neravnina na površini koja se digitalizuje.
Konoskopska holografija
Kod konoskopskog sustava, laserska zraka se projicira na površinu objekta prolazeći kroz
odgovarajući optički sustav,te se trenutna refleksija koja prolazi istim putem zrake postavlja kroz
konoskopsu jedinicu(Slika 4.12). U konoskopskoj jedinici se nalazi anizotropni kristal koji lomi
zraku na dvije linearno polarizirane zrake različitih refrakcijskih indeksa,što omogućuje
generiranje interferencijskih uzoraka nakon izlaska zraka iz konoskopske jedinice.Glavna
prednost konoskopske holografije je to što je za mjerenje potrebna samo jedna putanja zrake,te
se stoga često koristi pri mjerenju dubina precizno bušenih provrta.
4.3.5.Fotogrametrija
Fotogrametrija ustvari predstavlja metodu aktivne stereovizije koja se zasniva na sljedećem
principu:Projektovanje dvije slike istog objekta,snimljene pod različitim uglovima,omogućuje
stvaranje efekta treće dimenzije,tj. dubine.
Veličina objekta koji se digitalizuje;
Broj (parova) fotografija;
Rezolucija fotografija;
piramida tačnosti
Transmisione metode emituju elektromagnetno zračenje s ciljem dobivanja informacija o stanju
u presjecima realnog 3D objekta,te na taj način formiraju potpun digitalni model koji ga
reprezentuje.Kod ovih sistema objekat mora biti postavljen između emitera radijacije(zračenja) i
prijemnika(senzora) koji detektuje radijaciju propuštenu kroz objekat.Gustina i debljina objekta
utiču na energiju primljenu na prijemniku,a razlike tih energija zračenja koje prolazi kroz
4.4.1.Radiografija
Radiografija je tehnika snimanja koja koristi elektromagnetno zračenje koje ne pripada vidljivom
spektru, posebno rendgensko zračenje (x-zrake) u svrhu da bi prikupila informacije o unutrašnjoj
strukturi nehomogenog i neprozirnog predmeta.Kako bi se razvila slika,heterogeni zraci
rendgenskog zračenja proizvode se emiterom(izvorom, generatorom) zračenja i emituju se prema
objektu.Određena količina rendgenskog zračenja biva apsorbovana u objektu,ovisno o gustini i
sastavu predmeta.Zraci koji prođu kroz predmet snimaju se iza predmeta na
detektoru(prijemniku)
zračenja.Detektor zračenja može biti fotografski film ili digitalna varijanta detektora,koja
podatke o zračenju koje je prošlo kroz predmet sprema u računarski čitljivim podacima.Detektor
može snimiti 2D snimak cjelokupne unutrašnje strukture predmeta.Specijalan slučaj radiografije
koji omogućava snimanje 3D stanja objekta,a time i njegovu potpunu digitalizaciju,naziva se
kompjuterska tomografija(CT).Prema primjeni radiografije,razlikuju se medicinska i industrijska
radiografija.Industrijska radiografija koristi rendgensko zračenje kako bi izvršila snimanje
unutrašnje strukture objekta bez njegovog uništavanja.
Filmska radiografija
Filmska radiografija predstavlja metodu koja kao detektor koristi rendgenski film, na kojem se
dobija slika unutrašnje strukture snimanog predmeta. Rendgenski film je fotografski materijal
koji na jednoj ili na objema stranama podloge od acetilceluloze ili poliestera sadrži fotonanos
osjetljiv na djelovanje rendgenskih zraka. On je najčešći i najjednostavniji medij za
iskorištavanje dijagnostičkih informacija koje se dobivaju nakon izlaganja predmeta
rendgenskom zračenju.Naziva se još i receptorom slike, jer se nevidljiva slika snimanog objekta
u rendgenskom filmu nakon fotografske obrade pretvara u vidljivu,koja se može trajno pohraniti.
Digitalna radiografija
Kompjuterska radiografija(CR) koristi kasete kao klasična filmska radiografija,no umjesto filma
i folije koriste se ploče premazane fosforescentnim materijalom koje se ponekad nazivaju
fosfornim pločama.Način rada s takvim kasetama je vrlo sličan konvencionalnoj radiografiji.
Formati kaseta su isti, a digitalna slika se dobija na zajedničkim mjestima na kojima čitači
zamjenjuju tamne komore.CR se priključuje na postojeće radiografske uređaje i stoga je njegova
implementacija jeftinija u odnosu na digitalnu radiografiju.Digitalna radiografija(DR) najčešće
koristi posebne detektore nanesene na ravnu ploču.DR sistemi mogu koristiti indirektnu
pretvorbu signala pomoću svjetlucajućeg zaslona i nanosa amorfnog silicija ili direktnu putem
amorfnog selena u istoj kombinacija sa amorfnim silicijem.Primjer snimka dobivenog digitalnom
radiografijom dat je na slici 4.16.
Rendgenske cijevi;
Detektor rendgenskog zračenja;
Rotirajućeg postolja;
Cijeli sistem zatvoren je unutar radijacijski otpornog čeličnog ili olovnog prostora čija je
zapremina najčešće oko 300 litara.Ovo omogućava njegovu upotrebu u prostorima u kojim
borave ljudi bez ikakvih sigurnosnih briga.
4.4.3.Magnetna rezonanca(MR)
Magnetna rezonanca predstavlja tehniku snimanja koja koristi snažna magnetna polja i
radiotalase kako bi formirala sliku realnog predmeta.Snimanje ovom metodom ne može se
koristiti za metalne predmete,te se snimanje magnetnom rezonancom gotovo isključivo koristi u
medicini,za snimanje dijelova ljudskog tijela.Međutim,to ne umanjuje značaj upotrebe ove
metode u razvoju proizvoda metodom reverzibilnog inženjeringa,jer se koristi za proizvode koji
upravo u medicine imaju veliku upotrebu.Dakle, moguće je vršiti digitalizaciju dijela ljudskog
tijela, organa, tkiva i sl.,a nakon toga vršiti brzu izradu prototipa dijelova,koji se u medicini
mogu primjenjivati za razna testiranja i eksperimente.Posljednjih nekoliko godina,metoda 3D
izrade prototipa otišle su korak naprijed,te se već mogu izvršiti izrade organskih modela, tkiva,
Uređaji koji rade na principu magnetne rezonance snimaju signale koji potiču iz jezgri vodika
(protona) koje se nalaze u molekulama ljudskog tijela koje je postavljeno u snažno,homogeno
magnetno polje.Dobiveni signal se snima u matricu nazvanu k-prostor,analizira računarom i
pretvara u snimke koje odgovaraju malenoj zapremini tkiva.Kako se prilikom snimanja koriste
jako magnetno polje i radiotalasi,snimanje je neškodljivo za razliku od radioloških metoda,pri
čemu se koriste rentgenske zrake,jer kod MR-a ne dolazi doionizacije tkiva. Ipak, dio energije se
prenosi u tkivo.Taj dio se označava kao SAR(od engleskog naziva specific absorption rate) i
obilježava energiju koja se preda za zagrijavanje tkiva.
Jačina signala koji se emituje iz tkiva ovisi o nizu svojstava molekula koje sadrže vodik i okolnih
molekula unutar tkiva.Signal se snima pomoću zavojnica i niza pojačala, te se digitalizira i
obrađuje računarom.Jačina signala opada obrnuto proporcionalno sa kvadratom udaljenosti.
Uređaji često mogu koristiti i više zavojnica odjednom ili imati više zavojnica postavljenih uz
samo tkivo kako bi snimile što snažniji signal,te na taj način povećale udio signala u poređenju
sa šumom, a time I kvalitetu snimka.Glavno magnetno polje određuje rezonantnu frekvenciju,ali
i visinu signala koji skoro linearno raste s porastom polja.
Što je polje jače, veći su i dielektrički efekti samog tkiva što otežava snimanje.Ipak,veća jačina
signala omogućava snimanje u većoj rezoluciji i snimanje tanjih slojeva.
radiofrekventnih zavojnica;
gradijentnih zavojnica;
magneta;
Dijelovi 3D skenera koji radi metodom magnetne rezonance prikazani su na slici 4.22.Osnovni
dizajn ovakvih skenera je isti kod svih modela,a pacijent ulazi u cijev prečnika oko 60
centimetara.Najvažniji dio MR sistema je magnet.On se nalazi u cijevi koja obavija onu u koju
ulazi pacijent i formira snažno magnetno polje.Jačina magnetnog polja mjeri se jedinicom
nazvanom Tesla (T) i današnji MR sistemi formiraju polja jačine od oko 0.5 do 2 T.Poređenja
radi, jačina magnetnog polja planete Zemlje iznosi oko 10-4 T.Većina MRI sistema koristi
superprovodljivi magnet,koji se sastoji od više namotaja žice kroz koju protiče električna
energija,stvarajući magnetno polje željene jačine.Održavanje ovako jakog magnetnog polja
zahtjeva velike količine energije.Da bi se olakšao proces,žice se hlade tečnim helijumom
temperature oko -250 ⁰C.
Iz tog razloga,u medicini dobiveni digitalizirani 3D modeli mogu se primjeniti za razvoj ovakvih
proizvoda.3D digitalizacija kod izrade prototipa u medicini je neophodna za izradu STL ili CAD
modela,jer se dijelovi ljudskog dijela ne mogu modelirati softverski.
Na slici 4.23. prikazan je upotreba brze izrade prototipa u medicini, čiji su digitalni modeli
dobiveni metodom digitalizacije magnetnom rezonancom.
5.Zaključak
Aktivne metode 3D digitalizacije predstavljaju nezamjenjiv alat u raznim granama današnjeg
inžinjeringa,sa obzirom na to da savremeno tržište zahtjeva enormno visoke standarde
proizvoda,zahvaljujući brzovremenom napredovanju ovih tehnologija i raznim metodama koje se
mogu koristiti u zavisnosti različitih faktora danas se veoma brzo može napraviti proizvod koji
će predstavljati nadogradnju prethodnog,kao i izradu potpuno novog tipa proizvoda.
6.Literatura
[1].http://www.dpm.ftn.uns.ac.rs/predmeti/Reverzibilno%20in%C5%BEenjerstvo%20i
%20CAQ/Predavanje%202%20i%203%20-%20Metode%203D%20digitalizacije.pdf
[2].http://repozitorij.fsb.hr/8537/1/%C5%A0krivanek_2018_diplomski.pdf
[3].https://bib.irb.hr/datoteka/939812.Usporedba_3d_skeniranja_i_fotogrametrije.pdf
[4].https://www.academia.edu/20201154/
Aktivne_beskontaktne_transmisione_metode_3D_digitalizacije
[6]. https://alatnica.home.blog/tag/aktivne-metode-3d-digitalizacije/
[7]. http://www.am.unze.ba/cdp/pdf/CaticSamira3dskeneri.pdf
[8]. https://en.wikipedia.org/wiki/Radiography
[9]. https://repozitorij.unin.hr/islandora/object/unin%3A2729/datastream/PDF/view