Professional Documents
Culture Documents
Programiranje CNC Mašina: FEBRUARY 27, 2020
Programiranje CNC Mašina: FEBRUARY 27, 2020
Sadržaj
1. Uvod .............................................................................................................. 2
2. Izrada dijela na CNC mašini ............................................................................ 5
3. Elementi CNC sistema .................................................................................... 8
4. Vrste upravljanja na CNC mašinama ............................................................ 11
5. Vrste KS koji se koriste pri programiranju .................................................... 13
6. Karakterističke tačke obradnog sistema ....................................................... 14
6.1 Karakteristične tačke za glodanje ............................................................ 17
7. Struktura CNC programa .............................................................................. 19
8. Premještanje ishodišta KSM ......................................................................... 21
9. Podešavanje alata ........................................................................................ 25
9.1 Optički princip ......................................................................................... 26
10. Kompenzacija alata – struganje.................................................................. 27
11. Kompenzacija alata – glodanje ................................................................... 31
12. Automatska kompenzacija alata ................................................................ 35
13. Kontrola rotacije, brzine i posmaka ............................................................ 38
1. Uvod
Pozitivni efekti primjene CNC mašina:
− Visok stepen fleksibilnosti (neovisnost od tipa proizvodnje),
− Porast produktivnosti i visok stepen stabilnosti proizvodnje,
− Visok stepen dimenzionalne tačnosti i kvaliteta proizvodnje (smanjenje
uticaja ljudskog udjela u proizvodnji),
− Uticaj ljudskog faktora u proizvodnji sveden na minimum (ljudski faktor u
fazi pripreme proizvodnje),
− Zastoji u proizvodnji i škart svedeni na minimum,
− Međuskladišni i skladišni prostor kao i međuoperacijska vremena su
svedeni na minimum,
− Izrada kompleksni dijelova složenog oblika (razlog nastanka razvoja NC i
CNC mašina),
− Povećanje stepena automatizacije proizvodnje (omogućavanje više nivoa
upravljanja (DNC i adaptivno upravljanje).
Podjela mašina prema načinu nastanka:
− Konvencionalne
− Numerički upravljanje (NC)
− Kompjuterom upravljane mašine (CNC)
Vremenski razvoj mikroprocesora i računara dolazi do izražaja kada se sve više
javljaju zahtjevi od strane tržišta, tj. što boljem poslovanju na tržištu. Neki od
zahtjeva su:
− Povećanje kvaliteta obrade,
− Povećanje obima proizvodnje,
− Smanjenje vremena obrade.
Osnovni razlog za razvoj i izradu NC mašine bio je zahtijev za izradom složenih
geometrijskih dijelova. Tadašnje NC mašine najveću primjenu su imale u avio i
vojnoj industriji. Tada, ove mašine nisu zamijenile konvencionalne mašine u
ostalim granama industrije. Na Mit insititutu vršen je razvoj NC mašina od strane
vojne ambasade SAD – a. Poslije toga ove mašine pronalaze sve veću primjenu
u ostalim granama industrije.
Prvi i osnovni uzrok razvoja višeg nivoa upravljanja je komparacija sa nižim
nivoom upravljanja i uklanjanje nedostataka nižim nivoima upravljanja. U prvim
iteracijama na konvencionalnim mašinama pogoni nisu razdvajani, nego se sa
PROGRAMIRANJE CNC MAŠINA MAID GANJGO
3
jednog pogona vršio pogon za sva kretanja tokom obrade (glavna i pomoćna).
Sa razvojem NC mašina sva kretanja su imala odvojene pogone za kretanja.
NC sistemi se sastoji iz tri komponente:
1. Upravljačka memorija
2. Upravljačka jedinica (čitač perforirane bušene trake)
3. Alatna mašina
Problem koji se javljao ogledao se u tom što je sva memorija upravljačkog
sistema smještena na perforiranoj bušenoj traci (pročita se jedan red programa
pa se izvrši funkcija, zatim drugi red pa se izvrši funkcija itd.). Takvi sistemi se
nazivaju sistemi sa krutom tehnikom. Upravljački sistem nema mogućnost
donošenja odluka nego postupa prema onom što mu se zada u formi naredbe.
Neki od problema koji se javljaju su:
• Alatna mašina pokušava izvršiti sve što joj se naredi, u toj varijanti
upravljački sistem pokušava realizirati sve,
• Grešku ćemo uočiti tek onda kada se dogodi,
• Kada se uoči greška, traku ne možemo popraviti, nego je potrebno
napraviti novu traku,
• Nema mogućnosti korištenja standardni programa a da se traka ne mora
na novo praviti.
Ovo su osnovni razlozi za razvoj mikroprocesora, te da računar preuzme
odgovornost i na taj način povećamo fleksibilnost. Zbog toga se CNC sistemi
nazivaju sistemi sa fleksibilnom logikom. Upravljački sistem u formi poruke na
displeju alatne mašine navodi razlog i identifikuje grešku i mogućnost
ispravljanja greške. Postoji određena RAM i ROM memorija, te postoji
mogućnost pohrane i editovanja programa. Ovakav način stalne komunikacije
između upravljačkog sistema i alatne mašine omogućava primjenu
podprograma.
Ono što je važno za ove sisteme jeste da oni omogućavaju primjenu simulacije.
Simulacija se realizuje pod nadzorom upravljačkom sistema i sve ono što se javi
u simulaciji javiti će se i u realnom procesu (prednost). CNC sistemi omogućavaju
provjeru kolizije (neplanirani kontakt alata i predmeta obrade koji nisu
predviđeni). Sve informacije koje želimo da koristi upravljački sistem alatne
mašine (sve informacije vezane za alat), moramo spremiti da alatna mašina ima
uvid o tim informacijama.
− Realtivni KS
o Pozicija tačke definisana u odnosu na prethodnu tačku.
Rezna tačka se nalazi u centru glodala, pa zbog toga se mora voditi računa o
poziciji stvarne rezne tačke (obim glodala i kontura obrade). Poluprečnik glodala
predstavlja rastojanje između tačke P i stvarne rezne tačke.
Stvarna rezna tačka kod glodala je pomjerena za poluprečnik glodala, dok je kod
ştrugarskog noža pomjerena za poluprečnik radijusa zaboljenja. Ako se krećemo
duž pravaca koji su paralelni numeričkoj osi, doći će do poklapanja imaginarne
tačke i stvarne rezne tačke alata. Ovo je slučaj kod struganja, gdje kod operacija
grube obrade imamo sve pravolinijske interpolacije, dok za sve ostale obrade
Prva varijanta je veoma slična drugoj varijanti, ali se kod prve varijante vrši
pomjeranje revolverske glave na isti način kao i kod druge varijante, ali je cilj da
površina revolverske glave dođe u kontakt sa čeonom površinom predmeta
obrade na blisko rastojanje, između postavljamo list papira, preklopnik
podesimo na fini korak i vršimo aksijalno pomjeranje revolverske glave, kada ova
površina dođe u kontakt sa predmetom obrade (kada papir ne možemo izvaditi)
9. Podešavanje alata
Podešavanje alata zapravo predstavlja podešavanje imaginarne rezne tačke
alata, jer se programiranje zapravo svodi na opisivanje putanje imaginarne rezne
tačke alata P. Jako je važno zapamtiti da su podešavanje i korekcija alata dva
različita termina. Podešavanje alata predstavlja određivanje relativne pozicije
imaginarne tačke u odnosu na referentnu tačku nosača alata, te se taj podatak
unosi u registar alata. Korekcija alata predstavlja promjenu ili definisanje nove
pozicije imaginarne rezne tačke u odnosu na referentnu tačku nosača alata
usljed trošenja alata.
Kada su u pitanju glodalice, podešavanje alata je jednostavije jer je u principu
kod glodalica prisutan samo jedan alat, te pozicije referentne tačke nosača alata
i imaginarne rezne tačke alata leže na osi simetrije vretena (alata), i iz toga
razloga problem se svodi samo na određivanje relativnog rastojanja duže ose Z
(osa po kojoj se pomjera vreteno alatne mašine).
Kada su u pitanju strugovi u jednoj revolverskoj glavi se nalazi veći broj alata, a
kako revolverska glava zapravo predstavlja nosač alata, pozicija tačke T je fiksna,
dok je pozicija tačke P za svaki od alata koji se nalaze u revolverskoj glavi u
odnosu na tačku T različita, te se iz toga razloga za sve alate koji se nalaze u
revolverskoj glavi mora izvršiti podešavanje navedenih alata, te za svaki alat je
potrebno formirati registar alata u koji se unosi pozicija tačke P u odnosu na
tačku T.
Kod struganja imamo promjenu pozicije tačke P u odnosu na tačku T po obje ose.
Procedura za podešavanje alata su sljedeće:
• Ručna,
• Optička (poluautomatska),
• Automatska i
• Laserska.
9.1 Optički princip
Uređaj se sastoji od postolja sa optikom. Postolje se zajedno sa optikom fiksira
u radnom prostoru alatne mašine. Kada se pogleda kroz optiku vidi se taman
prostor mašine, te se iz toga razloga preferira postavljanje lista papira da bi
odraz u optici bila bijela podloga. U revolverskoj glavi je pozicioniran kontrolni
alat koji omogućava određivanje pozicije referentne tačke nosača alata T, te istu
prikazati na displeju alatne mašine. Kontrolni alat je u formi pina sa određenim
prečnikom, dužinom i osa alata prolazi kroz tačku T. Kada se odredi pozicija
kontrolnog alata, na osnovu nje se određuje pozicija svakog od alata koji se
podešava. Nakon što se uređaj sa optikom fiksirao, vrši se rotacija uređaja,
kontrolni alat se pomjera sve dok ne dođe u vidno polje optike. Kontrolni alat
dovodimo u poziciju da radijus zaboljenja kontrolnog alata tangira koordinatnu
osu X, te kao rezultat toga dobijano korigovane vrijednosti X i Z. U toku
cjelokupne procedure ne smijemo pomjerati optički uređaj, jer pozicija optičkog
uređaja treba biti fiksna, jer se u odnosu na tu poziciju oređuju pozicije ostalih
alata. U sljedećoj iteraciji vrši se određivanje pozicije imaginarne rezne tačke u
odnosu na referentnu tačku nosača alata T. Osa kontrolnog alata se mora
poklopiti sa osom Z koja se vidi kroz optički uređaj. Na taj način kada se osa
kontrolnog alata poklopila sa osom Z, a radijus zaboljenja se doveo u položaj da
tangira osu X u vidokrugu optičkog uređaja, očitava se pozicija referentne tačke
nosača alata za oređivanje reznih tačaka svih ostalih alata. Koordinatu X
očitavamo u vrijednosti kolika i jeste, a koordinatu Z je potrebno korigovati za
vrijednost dužine kontrolnog alata koja je poznata i te podatke X i Z se uzimaju
kao reperne (referentne) vrijednosti.
Ono što je specifično a što se vidi na slici jeste varijana kada je potrebno
definisati sve tri konture. Stvarna kontura u procesu obrade glodanjem je
kontura koja se generiše kao rezultat kontakta rezne ivice alata sa predmetom
obrade, programirana kontura je kontura kojom se kreće tačka P (centar radijusa
zaboljenja), te ako se poklapaju zahtijevana i programirana kontura (putanja)
kao rezultat se dobija stvarna kontura koja je dimenziono manje od zahtijevane.
Šrafirana površina predstavlja dio materijala koji je odnesen više nego što treba,
tj. imamo direktno dimenziono odstupanje odnosno škart komad.
Funkcija G41 znači da je alat sa lijeve strane predmeta obrade. Ako se alat nalazi
sa iste strane, a u suprotnom smjeru, onda je riječ o desnoj kompenzaciji, te je
potrebno koristiti funkciju G42. Kompenzacija alata se uvijek poziva jednu
rečenicu prije nego što je potrebna, te se nikada ne poziva u rečenici u kojoj
treba biti urađena kompenzacija. Kod postupaka obrade glodanjem, obzirom da
je kompenzacija alata potrebna sve dok obrada traje, kompenzacija se može
uključiti prilikom praznoga hoda, odnosno kada je potrebno alatom doći do
predmeta obrade. Iduće pravilo kaže da se kompenzacija mora poništiti pomoću
funkcije G40. Kompenzaciju alata se poništava uvijek nakon rečenice u kojoj je
kompenzacija izvršena. Iduće pravilo kaže da se kompenzacije ne smije direktno
primjenjivati, to jest ne smije biti direktni prelaz sa lijeve na desnu kompenzaciju,
nego je prethodno potrebno ponišititi kompenzaciju sa G40, pa tek onda pozvati
drugi tip kompenzacije. Jedini slučaj gdje se ne mora poništavati kompenzacija
alata jeste pri u varijanti kada se koriste ciklusi, odnosno napredno
programiranje. Da bi upravljački sistem pravilno uradio analitički dio, potrebno
se pridržavati navedenih pravila.
vreteno mašine ispunjava uslov da pozicija centra alata leži na osi. Kod obrade
struganja to nije slučaj. Pozicija centra vrha radijusa zaboljenja alata i tačka P se
ne poklapaju, te iz toga razloga za postupke obrade struganjem moraju se
priložiti dodatne informacije upravljačkom sistemu, kako bi sa sigurnom
tačnošću upravljački sistem odredio poziciju vrha centra radijusa zaboljenja jer
zapravo tu tačku upravljački sistem mora voditi po ekvizistantnoj liniji, što će
rezultirati poklapanjem stvarne i zahtijevane konture. Ono što je specifično kod
obrade struganjem u odnosu na obradu glodanjem, jeste da je kod obrade
struganjem potrebno definisati tip alata, gdje postoje različiti tipovi alata od 1
do 9, pri čemu su strugarski noževi spadaju u tipove od 1 do 8, dok su tip 9
burgije. Kroz proceduru podešavanja alata odredi se pozicija tačke P u odnosu
na tačku T, upravljačkom sistemu je poznata pozicija tačke P, ali obzirom da smo
rekli da upravljački sistem kod automatske kompenzacije alata duž ekvizistantne
linije koju izračuna vodi centar radijusa zaobljenja, upravljačkom sistemu
pozicija tačke P nije dovoljna informacija, nego je potrebno priložiti i informaciju
relativne pozicije tačke P u odnosu na tačku M. Navedena pozicija se definiše
preko jediničnik vektora 𝐼⃗, 𝐾
⃗⃗. Kod tipa alata 3, vrijednosti vektora 𝐼⃗, 𝐾
⃗⃗ su jednake
radijusu zaboljenja, s tim da su zbog pozicija osa te vrijednosti negativne. Ako se
upravljačkom sistemu priloži pogrešna pozicija tačke P u odnosu na tačku M, to
će rezultirati da se stvarna kontura ne poklapa sa zahtijevanom, odnosno dobiti
će se škart komad.
Ako se posmatra početna i krajnja tačka, te ako se zada da se alat u brzom hodu
kreće iz tačke A u tačku B, putanja kretanja alata u jednom programskom bloku
će značiti da se alat kreće duž dvije numeričke ose do postizanja koordinate
krajnje tačke (na slici putanja G00). Putanja G01 je putanja pravolinijske
interpolacije, odnosno vidljivo je da se alat kreće direktno iz tačke A u tačku B.
Ovo je moguće iz razloga jer je uključen rad interpolatora koji omogućava
direktno vođenje alata iz tačke A u tačku B. Ova naredba se koristi za generisanje
površina u toku procesa obrade, kada su površine paralelne jednoj od
numeričkih osa ili kada su površine linearne pod određenim uglom, odnosno
zahtijevaju kretanjem duž svih numeričkih osa.
Pri korištenju naredbe, prvo što je potrebno znati jesu početna i krajnja tačka
kružnog luka, te u zavinosti od početne i krajnje tačke vrši se izbor tipa kružne
interpolacije. Nakon definisanja početne i krajnje tačke kružnog luka, vrši se
određivanje vrijednosti jediničnih vektora 𝐼⃗ i 𝐾
⃗⃗.
Naredbe G00, G01, G02 i G03 predstavljaju istorodne funkije, to znači da je samo
jedna funkcija aktivna. Ako je aktivna funkcija G00, pozivanjem funkcije G01,
funkcija G00 automatski prestaje sa radom, te funkcija G01 je aktivna sve do
mjesta dok se ne pozove druga funkcija. Zadnja pozvana funkcija je aktivna do
kraja programa ili dok se ne pozove neka druga funkcija.
Kod naredbe za brzo pozicioniranje alata G00 nikada se ne smije dozvoliti
kontakt između alata i predmeta obrade. Predmetu obrade uvijek se prilazi na
Sa slike se vidi da jedan jedinični vektor ima vrijednost nula, ukoliko su u pitanju
dijelovi kružnog luka. Ako imamo kružne lukove gdje nemamo puni kružni luk,
onda jedinični vektori 𝐼⃗ i 𝐾
⃗⃗ imaju određenu vrijednost. Ono o čemu treba voditi
računa prilikom zadavanja naredbe za kružnu interpolaciju jeste da se uvijek
može izračunati pozicija krajnje tačke, te vrijednosti jediničnih vektora 𝐼⃗ i 𝐾 ⃗⃗.
Može se desiti da upravljački sistem javlja grešku u vidu pogrešne koordinate
krajnje tačke kružnog luka, a da ustvari vrijednosti jediničnih vektora 𝐼⃗ i 𝐾⃗⃗ nisu
ispravne, te je iz toga razloga uvijek poželjno izračunati poziciju početne u
odnosu na krajnju tačku kružnoga luka, da bi se došlo do toga da su dobro
definisane krajnja tačka kružnog luka te da na dobar način razliku između
početne i krajnje tačke kružnog luka opisuju vrijednosti jediničnih vektora 𝐼⃗ i 𝐾 ⃗⃗.
U grupu ISO funkcija spadaju i funkcije za izbor ravnina u kojoj se vrši kružna
interpolacija i interpolacija po skošenju (G17, G18, G19) u odnosu na izvedbu
alatne mašine. Kada se govori o obradi struganjem, koordinatna osa X je
usmjerena na gore, dok je koordinatna osa Z usmjerena aksijalno, pa je naredba
sa kojom definišemo ravan G18. Kada se kaže G18, upravljački sistem to tumači
na način da će se sve kružne interpolacije i interpolacije po skošenju dešavati u
ravni X – Z. Pri obradi glodanjem, kružne interpolacije i interpolacije po skošenju
se odvijaju u ravni X – Y (G17), ako se ne govori o prostornim kružnim
interpolacijama.