-------~-------~~---~-- . ·--------------·- .. ······· ..

---------------------- --~--------- - ---------------

'l

l i
JimHAYNES
_) Pariz, Francuska

·<:i' ŠTO JE SEKSUALNO OSLOBOĐENJE?

i

Već neko vrijeme pokušavam odgovoriti na to pitanje. Ja započinjem

pretpostavkom da ne postoje perverzije, da je svatko n01malan. Bilo koji čin
neke osobe, pod uvjetom dane predstavlja nikakav napad na osnovna uvjeren- .
ja druge osobe, i pod uvjetom daje izvršen u ozračju pristanka obje strane, pri-
,.,' rodna je posljedica izvornih potreba te osobe i kao takav treba biti njeno· pra-
vo. On ne mora biti po vašem ukusu, no a:ko to ljude čini sretnima, njihova sre-
ća trebala bi biti i vaša. Moramo prestati donositi sudove o drugima. Moramo
početi više prihvaćati. Moramo uvažavati činjenicu da baš svaki pojedinac
ima pravo na svoj način tragati za srećotn; a svatko tko ne može uvažavati ta
prava mora shvatiti da je agens represije i kao takav_. prirodni neprijatelj onih
kojima bi (čak i prešutno) uskratio pripadan izraz. Svatko od nas nosi u sebi
nešto ili podosta od te tendencije. Provodimo je u djelo nad nama samima i
nad drugim ljudima. Imam dojam da je tendencija prema nepotrebnoj represiji
ključni vezivni element u krugu nepovjerenje-paranoja-obrana-nepovjerenje
koji apsorbira većinu pozitivne stvaralačke energije na zemlji. Seksualno
oslobođenje znači troje: l) oslobođenje od represije nad samim sobom, 2)
oslobođenje od navike provođenja represije nad drugima i 3) prepoznavanje i
oslobađanje od represije nametnute od drugih.
Zapamtite ovo: iako svi pripadaju svima, nitko ne posjeduje nikoga, osim
(možda) samoga sebe. Način na koji upotrebljavamo po svoj ne zamjenice na-
vodi nas na pogrešno mišljenje da je istinito upravo- obrnuto: moja djevojka, .
moj mladić, moj muž, moja žena, moja kćer, moj sin, tnoj e ja. Ovako govori-
mo toliko često da u to moramo povjerovati, i k tome još počinjemo svojatati
svoje "posjede". A ako nam netko pokuša oduzeti te "posjede", plačetno i po-
stajemo ljubomorni jer slijepo vjerujemo da će "moja djevojka/moj mladić"
postati "posjed'·' nekog drugog, a mi da ćemo ostati "sami". A čini se da se
upravo to i događa umu iskrivljenom iluzijom o posjedovanju. Neoslobođeni
mn vjeruje daje u zamci, u opasnosti, a zapravo je to vjerovanje zamka, vjero-
vanje u tu opasnost.
Seksualno oslobođenje je ukidanje posvojnih zamjenica i stavova, ono je
kraj vrednovanja načina života drugih ljudi na osnovi našeg vlastitog, i ono je
početak uživanja u njima zbog onoga što i kakvi jesu. Ono je kraj maštanja o
tome što bi trebalo biti, a početak maštanja o tome š.to bi moglo biti.
Seksualno· oslobođenje je otvaranje i povjeravanje; ono je pokušaj da se
sada živi život ~spunjen ljudima, plemenitošću, radošću. Čovjek posve~uje
 svoje vrijeme, svoju energiju, svoju ljub·av onima kojima želi i što je čudno,
ništa se ne gubi, predan~ ljubav ne nestaje.
Cjelovito širenje informacija o ljubavi vrlo je učinkovit način pristupa
seksualnom oslobođenju. Jedan od načina da se te informacije šire sastoji se u
tome da se bude, osjeća, vodi ljubav; drugi je način u tome da se o tome piše i
·govori. Nepobitno je da postoje aspekti seksualnosti koji se mogu i trebaju iz-
raziti jezikom riječi.
Jezik ima naprosto nevjerojatnu važnost u oblikovanju naše svijesti, u
oblikovanju naših vrijednosnih sudova. Iz razloga što mnogi ljudi upotreblja-
vaju pojmove seksualnosti u negativnom smislu, lako je pomisliti kako je sek-
sualnost nešto zlo: Onaj e pička, onje kurac. Onje karopušač. Jedan "prljavi"
vic je, kao što svi znaju, seksualan vic- što implicira daje seksualnost kao ta-
kva nešto nečisto. Također znamo da zajebati nekoga obično ne znači dati mu
fizičku toplinu vašeg tijela, već prevariti ga. To je uvriježena upotreba te rije-
či, koja se više g~tovo i nemože sp~siti. "Jebi se" naprosto znači: nadam se da
će ti se nešto loše dogoditi. To je razlog zašto bi seksualno oslobođenje moglo
r
,,. započeti u jezilcu. Ako želite izvesti tn revoluciju, upotrebljavajte svoj jezik
pažljivo i s ljubavlju.
Ako možete prestati biti posesivni, ako možete prestati donositi vrijedno-
sne sudove o ponašanju drugih ljudi, ako ste u stanju svoj jezik početi upotreb-
ljavati s ljubavlju, ako s.e možete otvoriti, ako možete dodimnti, uistinn dodir-
nuti, bilo koga, tada ste napravili jedan gigantski korak na putu prema seksual-
-~· '·
:J,. nom i ljudskom oslobođenju.
Volimo jet'uspijevamo postići da se osjećamo ljudski. To zajedničko sta-
nje je srž seksualnog iskustva. Sva Očitovanja "davanja" i "primanja" osobne
su konstrukcije i izgledaju kao davanje i primanje mku punih vode dok se pli-
va u moru. Naša ljudskost je duševna hrana koja se može konzumirati nasamo
ili zajedno s drugima jer .ona je beskonačno obilna, laka, nevidljiva i uvijek
svuda raspoloživa- osim tamo gdje je potisnuta, nepriznata ili krivo predstav-
ljena.
***
Čini se da je Kosa (Hair) danas, na neki način, dva milijuna godina dale-
ko, u ludim šezdesetim godinama, u doba kada se vodio hladni rat, ratu Vijet-
namu i rat između generacija. Sudjelovao sam u sva tri, a u jednom drugom
smislu, pak, nisam uopće sudjelovao u njima. Suština svjetske revolucije šez-
'·.:,,• desetih bilaj e želja za stvaranjem čovjeku primjerenog svijeta, čovjelcu prim-
jerenog društva, čovjeku primjerenog načina življenja. Poruka Kose i hippie
generacije bilaj e (i j oš jest): "Budi svoj!" Sučeljavanje nije nužno i potencijal-
no kontraproduktivno. Na svakome od nas je da živi svoj vlastiti san. Ona se
temelji na međusobnom prihvaćanju i međusobnom uvažavanju. I danas je
jednako relevantna kao što je uvijek bila. Svi mi nosimo oznake i uniforme.
To je jedan od načina na koji se međusobno prepoznaju članovi svakog ple-
mena. A pleme mladih iz šezdesetih izabralo je nošenje duge kose. Ono se
opredijelilo za određene vrste glazbe, određene vrste droga, odredene nači~~
ponašanja. Čini se da sam ja upao u središte svega toga. - -
Umjesto pisanja pisama The Timesu i pokušavanja izmjene represivnih
srdaca i umova establišmenta, mi smo pokrenuli International Times (IT). Ni-
smo nastojali zauzeti najposjećenije plesne palače, plesali smo na ulicama i u
parkovima i otvorili UFO (dvoranu za psihodelični ples u kojoj su nastupile
grupa Pink Floyd i poveći broj medijskih superzvijezda i u kojoj su priređiva­
ne light-show zabave). Idej a nije bila u tome da se izmij eni s vij et koj i nije želi-
o naše ideje ili našu energiju, već u tome da se izgradi jedan bolji svijet i da ga
se nastani kako bi tn svi mogli vidjeti. A doista su to i vidjeli. IT se čitao u sva-
kom zaseoku u Britaniji koji je uopće ikad vidio Rizla cigaretni papir. Ljudi su:
prestali stavljati šećerne kocke u svoj čaj, a najbezazlenije glasine dovodile su
do policijske analize salate, kora banana i brda origana.
Naravno, jedan od vječnih problema naših roditelja bio je seks. Seksualno
potiskivanje bilo je bager koji je iskopao veći dio generacijskog jaza. Oni su
mislili da smo mi djeca (što je možda bila istina), a svatko zna da seks nije za
djecu. Seks nije bio dopušteniji od uzimanja droga, alije bio kudikamo jeftini-
ji, i cvjetao je u električnom vrtu u kojemu smo boravili. Spavaća vreća za
dvoje nije bila samo prolazna pojava. Sve od "Štedi vodu-tuširaj se s prijatel-
jem" do "Ako ti godi- čini to!" moglo je poslužiti kao moralni savjet. Razgo-
lićenost
na lcraju prvog čina Kose bila je samo izraz gole istine univerzalne
"harmonije i razumijevanja." ·
Tradicionalne crkve, kao i obično, svoj su propagandni zadatak najbolje
izvršile dolijevajući vruće ulje na već razbuktalu vatru. To da je tantrički budi-
zam dao neke razurrme smjernice za psihodelični seks i ponovo objavljivanje
Kama sutre polovicom šezdesetih nije bila slučajnost Bilo je tu hippie vjen-
čanja- i djece, i komuna i ... i ... dosta povijesti. Ako čitate ovo, vi ste već od-
lučili pogledati Kosu. Znači, dovoljno je rečeno.
Najočiglednije očitovanje novog doba bilaj e duga kosa kod muškaraca i
potpuni nestanak grudnjaka kod žena. Svaki aspekt života morao se preispitati
i ponovo osmisliti. Došlo je do potpuno novog pristupa svakodnevnim
društvenim konvencijama- alternativni porođaj i, brakovi, odmori, a čak su i
pogrebi do detalja fimkcionirali po starim običajima, no s radosnim dodatkom
osobnog pristupa. Doista, depersonalizacija se u to vrijeme smatrala istinskim
neprijateljem.
Kosa je bila (i možda još uvijek jest) prva kazališna predstava u West En-
du koja je bila relevantna za neburžoaslcu kazališnu publiku. Sjećam se da sam
plesao na pozornici one večeri kada je predstava premijerno izvedena. Hoće­
mo li plesati ponovo u 90-ima? Je li se Bill Clinton spustio s Oxforda kako bi
pogledao Kosu? Je li poslije predstave plesao na pozornici? Ovo su izuzetno
važna egzistencijalna pitanja. Jer, kako je to rekao Tuli Kupferberg iz grupe
The Fugs: "Kada se mijenja stil glazbe, gradski zidovi podrhtavaju."
Kada je postavljao londonsku predstavu, Tom O'Horg:im koristio se hip-
pie magnetizmom Umjetničke laboratorije kako bi pronašao i proučavao Ion-
251
danske hippije, a mnogi glumci su došli kako bi vidjeli, povjerovali i bili zave- da ga ukinu. No možda i ne. Možda će se pojaviti Love-Rock Kosa kao kom-
deni magijom ljubavi, mira, prijateljstva i stvaralaštva što su bila istinska obil- pjutorska igra s virtualnom realnošću hippie okupljanja i mitinga. Možda će
ježja tog pokreta. Kosa je bila jedan od proglasa te revolucije koju je politiza- pjesnici stvoriti LSD simulatore letenja. Svijet kompjutora može biti i lcon-
cija pokreta što je uslijedila nastojala zamračiti. Hippiji nisu željeli bolji svi- ten1plativan, i meditativan, i nježan, i kreativan. Možda još postoje snovi koji
jet, oni su bili taj novi, preporođeni, svakodnevni svijet. A upravo se u tom će se moći nositi s postojećimnoćnilnn1.orama. Ne zaboravite, hippiji su tako-
svijetu odvija radnja Kose. đer bili 60 posto nezaposleni.
Pogrešna odluka Amerike na intervenciju u Vijetnamu bilaj e jedina stvar S engleskoga preveo Domagoj ORLIĆ
zbog koje je hippie underground naglavačke jurnuo na zid nacionalne politi-
ke. Prosvjedni pokret je, zapravo, u biti bio studentsko djelo i izvan svijeta
gradske psihodelije. Ipak, sve veći broj otkačenih studenata stopio se s onima
koji su napustili svoje rodne gradove ne bi li izbjegli regrutaciju. Taje grupa
potom brzo pronašla vrli novi svijet dobrodošlice na podovima i sofama duž
svjetskihputovahippija. Kanada, Britanija, Berlin, Indija, Nizozemska sve su
zemlje koje su se brzo napuoile tim herojima rata protiv rata.
Mnoge glave i srca bili su slomljeni, no bataljoni gradske gerile dobivali
su rat na domaćem bojištu. Mnogi roditelji počeli su shvaćati taj pokret otpora
tek kada su im ga njihova djeca doslovce donijela u kuću. Hippiji nisu željeli
da Sjedinjene Države izgube u Vijetnamu, samo da odu. Mada se to tada sma-
tralo politički naivnim, to se zapravo na kraju i dogodilo. Svijet je naučio kon-
fucijansku istinu koju su hippiji pjevali, plesali i izražavali mimikom- "naj-
bolji način da se pobijedi ponekad je ne boriti se."
Predanost i osjećajnost toga pokreta proizveli su cijeli niz pjesama, plaka-
ta, knjiga, glazbe- pa čale i mjuzikla. A priliv otkačenih mladih Amerikanaca
u britansku kulturu odigrao je ulogu katalizatora u dinamičnoj renesansi u um-
jetnostima. Mada je Broadway desetljećima snažno utjecao na vodeću kaza-
lišnu produlcciju, tek je dolaskom ljudi poput Charlesa Marowitza i Nancy
Meckler američki utjecaj uspio prodrijeti do korijena britanske drame.
Kosa se uvijek predstavljala kao "Love Rock" mjuzikl, a trajna popular-
nost (i značaj) pjesama potvrđuje daje to točno. No kamo je nestala sva ta lju-
bav? Nenasilne akcije za mir zamijenjene su retorikom i reakcijom. Richard
Nixon i dvojica njegovih neposrednih nasljednika ponovo su oživjeli estetiku
tipa: "Uljepšajte Ameriku·- ošišaj te se!", te je čale uzdigli na razinu yuppie re-
ligije. I kamo nas je to dovelo? Gdje je taj željno očekivani yuppie-techno
mjuzikl? Je li Wall Street novo Globalno ljudsko okupljalište? Danas mladi u
Londonu spavaju po ulicama i parkovima, ali ne zato što su tako izabrali. I vi- Guido Crepax, Valentina (La Cun;a di Lesmo, 1965)
še je nego jasno da londonske ulice nisu slobodne, nego samo vrlo jeftine. Ho-
će li netko donijeti glazbu; ljubav i nadu ovoj osiromašenoj generaciji?
Znam da izgleda kako j~ to meni lako reći, meni koji sjedim uz kompju-
tor, no ovo restriktivno društvo zagadilo je zrak i z.arnrači!o svjetlo koje isija-
va iz svakog čovjeka. Ne možemo lij oš uvijek i ponovo postati ogledala uou- Jim Haynes bio je jedan od osnivača Knjižare broširanom k!~ igom, Traverse kazališta u
trašnjeg svjetla jedni drugima i iznova ljubavlju i glazbom osvijetliti ulice Edinburghu (gdje je tri godine bio umjetnički direktor, 1963-1966.), International Timesa, Lon-
Londona? Čini se da su današnji kompjutorskim igrama opsjednuti, video donskog Traverse kazališta, Umjetničkog laboratorija na Drury Laneu ~ UFO kluba u Lon~onu.
isječcima obrazovani i na nasilju odgajani ljudi koji su izgubljeni u generacij- Danas živi u Parizu i izdaje seriju putopisnih časopisa People to people koju objavljuje Canonga-
te Press, 14 Frederick Street, Edinburgh EH2 2HB. -
skom jazu pripremljenij i p rij e za to da ponovno izazovu vijetnamski rat negoli
Mick BROWN
The Daily Telegraph, London, Velika Britanija

BUDI SVOJ: POZIV NA KONTRAKULTURU

Kad je Jim Haynes prvi put stigao u Edinburgh iz Amerike 1956., grad je
bio "mračan, vlažan, hladan- sve pod žutim smogQm Postojala je samo jed-
11
•

na lcavana. Edinburšlci festival predstavljao je samo klasičnu glazbu i velike

nacionalne kazališne trupe. Tamo nije bilo ničeg otkačenog, nekonvencional-
nog, radilcalnog ili ludog", sjeća se on. Jim Haynes je odlučio to promijeniti.
U Edinburgh je bio otpremljen Zračnim snagama Sjedinjenih Država,
"najprikladnijim prijevc;>zom koji sam mogao naći". Između ponoći i pet sati
ujutro prisluškivao je signale Ruskoga radija, a danju je pohađao Edinburšlco
sveučilište. ·
Haynes je uvijek pokazivao interes za ideje i književnost. Tražeći oduška
za oboje, otvorio je malu lmjižaru koja je trgovala isključivo broš iranom knji-
gom, a bila ustrojena po modelu koji je tada postajao sve uspješniji u Green-
wich Villageu, no prva takve vrste u Britaniji.
Broširana knjiga, otvorena 1959., bilaj e prva knjižara u Britaniji koja je
ponudila djela američkih "beat" autora- Allena Ginsberga. Williama Burro-
ughsa i Jacka Kerouaca. Također je nudila i Henryja Millera kada je Miller bio
zabranjen u ovoj zemlji kao bestidan.
Budući daje bila više od obične knjižare, Broširana knjiga postala je sa-
lon, kavana, galerija, mjesto okupljanja. Kako bi se nadovezao na Edinburški
festival, Haynes je 1960. postavio jednu dramslcu predstavu u podrumu, posi-
javši tako sjeme onoga što će kasnije prerasti u Traverse kazalište, žarišnu
točku sve razvijenijeg edinburškog nonkonformizma. ·
Kratko rečeno, Jim Haynes bio je poklisar "kontrakulture". Baš kao što
namje Amerika dala coca-colu, krajnji simbol potrošačkog mentaliteta,. tako
namje dala i način kako se od njega odmetnuti.
Jednoobličnost Eisenhowerove Amerike pedesetih izrodila je različitim
oblicima pobune. Tinejdžer Icao odvojeni društveni entitet, kome su se mogle
prodavati stvari, pretvorio se u maloljetnog prijestupnika koji je govorio svo-
jim vlastitim jezikom, rječnikom drukčijim od onoga američke srednje klase.
Britanija je, naravno, imala svoje vlastite nonkonformiste. The Teddy
Boys bili su tipično britanska pojava, noseći odijela i cipele s gumenim đo­
nom kao parodiju na odjeću više klase. No Amerika je priskrbila dva značajni­
ja modela. Rockeri su bili očigledni nasljednici Brandovih Divljaka - egzi-
stencijalističlcih momaka u kožnimjakuama koji jureći na motociklima terori-
ziraju malograđane dole se u automobilima voze na North Circularu. Bituici su

255
rc_,-• -------·----·--··------·· -·-- · ·- -·- - ·-· - .. ~------- -·-· ·-·- --··--- ----- .. ····- --- ... ··--- __ .,, ______ ·-··-·

'

bili intelektualno krilo, a prvi put su se u Britaniji pojavili u kasnim pedesetim,

donoseći sa sobom dolčevita" džempere i sandale koje su nosile lutalice San
11

Francisca. Desetljeće kasnije, preobrazili su se u hipp ije, čije su halje zapravo

bile neka mješavina svečanog odijela narednika Peppera Londona iz ludih
šezdesetih i LSD vizija San Francisca.
Studentski pokret proširio se s kampusii Berkeleyja i Ohia na Grosvenor
Square. Društveni kaos Amerike šezdesetih rezultirao je pojavom "eme sna-
ge", feminizma i pokreta za pra~a homoseksualaca, koji su svi našli svoje ek-
vivalente u Britaniji.
Do polovice šezdesetih, Jim Haynes je preselio u London. Traverse je
usto ličio u londonsko kazalište "Jeanetta Cochran" -mjesto na kojemu su prvi
put u Londonu prikazani underground filmovi Andyja Warhola.
Haynes je bio jedan od osnivača IT magazina 1966, prvog britanskog "un-
derground" časopisa, a iste godine je osnovao i Umjetnički laboratorij u Drury
Laneu: prvi londonski prostor za "happeninge" koji su toliko obilježili te godi-
ne- kazalište, poeziju, žive skulpture J olma Lennona i Yoko Ono. "Ideologija
je bila nikada reći 1Ue111 , kaže Haynes. "A sam Bog zna što će se iz toga izroditi,
no što god to bilo, bit će zabavno."
Zajedno sa Germaine Greer je 1969. osnovao Suck- koji je za sebe tvrdio
daje prvi svjetski časopis "seksualnog oslobođenja", proglas onoga što je ka-
snije postalo poznato kao "popustljivo društvo."
"Ljudi govore o popustljivom društvu, no meni nitko nikada nije
dopuštao činiti bilo što. Imam mozak i tijelo i pravo da s njima činim što hoću ..
Stoga je poziv na okup bio: budi svoj. Ja mislim daje to bilo vrijedno štovan-
ja. n .. -

JimHaynes danas živi u Parizu, gdje predaje medijske studije. Ono što se
dogodilo šezdesetih godina, sugerira on, bilo je cvjetanje američkog !corpora-
cijskog kapitalizma i neizbježna reakcija protiv toga. Ono što se od tada dogo-
dilo potvrđuje njegovn nadmoć. McLuhan je bio u pravu. Mi živimo u global-
nom selu, a Amerika je uvijek imala najglasniji doboš.
S engleskoga preveo Domagoj ORLIĆ