FILOZOFIJA ODGOJA

MORALNA ODGOVORNOST

 samo ljudi mogu biti moralno odgovorni

 ponekad o odgovornosti govorimo u smislu uzročnosti, no onda se ne radi o moralnoj
odgovornosti nego o uzrokovanju tj. o uzročnoj odgovornosti
 samo čovjek može biti moralni subjekt i samo čovjek može imati moralnu odgovornost
 karakteristike poput pohvala, krivnje, ponosa nam se mogu pripisati jer imamo moralnu
odgovornost
 A je moralno odgovoran akko A podliježe moralnom vrednovanju
 Truizam – biti moralno odgovoran znači podlijegati moralnom vrednovanju
 Dva smisla: opća moralna odgovornost i moralna odgovornost u pojedinom slučaju
 Da bismo bili odgovorni za svoj pojedini postupak prvo moramo imati opću odgovornost za
svoje postupke
 Isprike nas oslobađaju moralne odgovornosti u pojedinim slučajevima, isprikama nastojimo
pokazati da ne snosimo odgovornost za pojedini postupak iako imamo opću moralnu
odgovornost za svoje postupke
 Moralna odgovornost je ono što nas čini moralnim subjektima, moralna odgovornost je ono
što nas čini ljudima
 Uvrijediti možemo samo nekoga tko je moralni subjekt
 To što podliježemo moralnom vrednovanju je ono što nam daje dostojanstvo i ono što nas
čini ljudima
 Rasprava o moralnoj odgovornosti je nastavak rasprave o slobodi volje, one zajedno čine
prirodnu cjelinu
 Kriterij slobodne volje ujedno je i kriterij moralne odgovornosti
 Prima facie – mogući su slučajevi u kojima netko nema slobodu volje, a ima moralnu
odgovornost
 Sloboda volje ne mora biti ni nužan ni dovoljan uvjet moralne odgovornosti
 Kriterij slobode volje ne mora podudarati s kriterijem moralne odgovornosti
 Determinizam je glavni generator rasprave o slobodi volje i moralnoj odgovornosti
 Tri su moguća odgovora determinizma: tragična krivnja: nastaviti s dosadašnjom praksom
pripisivanja moralne odgovornosti, ali sažalijevati zločince i diviti se svecima, tvrdi
determinizam: odustati od svakog pripisivanja moralne odgovornosti, kompatibilizam:
preispitati prirodu moralne odgovornosti i uskladiti je s pretpostavkom determinizma
 U determinističkom svijetu svaka je krivnja zapravo tragična krivnja: neki ljudi plaćaju danak
tome što su se naprosto našli u nepovoljnim okolnostima, oni su krivi, ali nisu krivi što su krivi
 Tvrdi determinizam – ako su naši postupci posljedica faktora koji nisu pod našom kontrolom,
onda su ti faktori doveli do naših postupaka, a ne mi
 Determinizam je pozicija koja je nespojiva s bilo kakvim oblikom moralne odgovornosti, svi
naši postupci su otprije determinirani, ne možemo biti odgovorni za svoje postupke
 Ako je determinizam istinit, nitko nije ni za što kriv i nitko nije ni za što zaslužan
 Ideja olakšavajućih okolnosti – neke okolnosti dovode do smanjene uračunljivosti, pa je i
kazna onda blaža, razlikuju se djela učinjena u afektu i djela učinjena s predumišljanjem
 „nismo odgovorni za svoje postupke u mjeri u kojoj na njih nismo mogli utjecati, a odgovorni
smo u mjeri u kojoj smo na njih mogli utjecati“
 Ako je determinizam istinit onda nema razlike između lopova i kleptomana jer ni jedan ni
drugi ne mogu učiniti drugačije nego što čine
 Ako je determinizam istinit, nema razlike između ljudskih postupaka i čisto fizičkih procesa
 Kada bi determinizam bio istinit, nitko ne bi bio ni za što odgovoran – prema prvom odgovoru
i dalje bi trebalo kažnjavati koje čine loše i nagrađivati koje čine dobro dok prema drugome
se nikoga ne bi smjelo kazniti ili nagraditi
 Pod pretpostavkom determinizma ne bi bilo moguće razlikovati one koju su odgovorni za
svoje postupke od onih koji to nisu
 Determinizam isključuje: 1. sposobnost da učinimo drugačije, 2. sposobnost da započnemo
nove kauzalne lance u svijetu
 Determinizam NE isključuje: 1. odsustvo prepreka da učinimo ono što želimo, 2. sposobnost
samokontrole, 3. mogućnost da djelujemo na osnovi pravog ja, 4. sposobnost da formiramo
želje drugog reda, 5. mogućnost da djelujemo spontano, 6. sposobnost da djelujemo u skladu
s razumom, 7. sposobnost da djelujemo u skladu s vrijednostima, 8. osjetljivost na razloge, 9.
sposobnost da se odredimo cilju
 Libertarijanistički kriteriji su metafizički dok su kompatibilistički ovozemaljski
 Kompatibilistički kriteriji su oni koje doista imamo na umu kad razmišljamo o tome je li netko
moralno odgovoran ili nije i treba li nekoga kazniti ili ga treba liječiti
 Nikakvo iskustvo nam ne može reći živimo li libertarijanistički ili deterministički
 Princip alternativne mogućnosti: libertarijanci smatraju da je mogućnost da se učini drugačije
esencijalna za slobodu volje i moralnu odgovornost, ako ne možemo učiniti drugačije onda je
jasno i očito da naša volja ne može biti slobodna i ne možemo biti odgovorni, deterministi
smatraju da nitko ne može učiniti drukčije nego što se de facto čini
 Kompatibilisti smatraju da za slobodu volje i moralnu odgovornost nije potrebno da pred
sobom imamo više otvorenih mogućnosti da se učini drugačije , a da zapravo ovisi o nečem
drugom
 Peter Strawson uveo je distinkciju između reaktivnih i objektivnih stavova
 Reaktivni stavovi su stavovi koje imamo prema moralnim subjektima, a objektivni stavovi su
stavovi koje imamo prema fizičkim predmetima
 Drugim ljudima možemo zamjerati ili opraštati, možemo ih smatrati krivima ili zaslužnima –
stavovi koje možemo imati prema drugim ljudima, ali samo u mjeri u kojoj se radi o moralnim
subjektima
 Reaktivne stavove možemo imati samo prema osobama koje imaju moralnu odgovornost, biti
moralno odgovoran znači biti predmetom reaktivnih stavova, reaktivni stavovi su moralne
emocije
 Emocije koje možemo imati prema prirodnim pojavama ne mogu biti moralne emocije
 Ponekad i prema ljudima možemo zauzeti objektivne stavove
 Mi ne zauzimamo odgovarajuće reaktivne stavove nego se oni u nama naprosto javljaju
 I inkompatibilisti i kompatibilisti griješe kada pretpostavljaju da postoji neki kriterij moralne
odgovornosti koji ljudi moraju zadovoljiti da bismo prema njima mogli zauzimati reaktivne
stavove: inkompabitilisti smatraju da je to kontrakauzalna sloboda, dok kompatibilisti
smatraju da je to korekcija ponašanja
 Kriterij moralne odgovornosti mora biti nešto objektivno, nešto što prethodi našim
reaktivnim stavovima, nešto što postoji prethodno i nezavisno od njih i nešto što ih čini
opravdanima ili neopravdanima
 Moral predstavlja skup pravila čija je funkcija da ljudima omogući da bolje i lakše žive u grupi
 Pouzdan moralni prosuditelj upravo je onaj kod kojega postoji uzročno-posljedična veza
između činjenice da je neki postupak dobar i njegovog odobravanja tog postupka
 Retributivizam – izraz retributivizam dolazi od riječi retribucija koja znači osveta ili odmazda,
u osnovi retributivističkog opravdanja kazne leži intuicija da se pravednom kaznenom
prijestupniku treba nanijeti upravo onoliko štete koliko je on nanio oštećenoj strani zato što
je nanio toliko štete oštećenoj strani – deontološka teorija, primitivan, nehuman i iracionalan
 Konzekvecijalizam - sve postupke treba opravdavati isključivo pozivanjem na pozitivne efekte
tih postupaka, zasluga nije neko primitivno, neanalizibilno i ireducibilno svojstvo koje nastaje
određenom vrstom ponašanja
 Znamo što činimo ako imamo razum, činjenica da imamo razum omogućuje nam da
razumijemo posljedice svojih postupaka, ali nas samim time i obvezuje da ih razumijemo,
činjenica da imamo razum nameće nam dužnost da razmišljamo o svojim postupcima
 A ima slobodu volje i moralnu odgovornost ako ima razum
 Razum treba biti vrhovni arbitar, ideja da treba djelovati na osnovi razuma vrlo je proširena
 Platonova metafora konjske zaprege iz dijaloga Fedar: duša je cjelina koja se sastoji od
dijelova poput konjske zaprege: razum je kočijaš koji upravlja zapregom, a vuku je dva konja
ljubav i požuda, prvi konj je lijep i krotak, dok je drugi ružan i divlji
 Razum nam omogućava da razlikujemo istinito od neistinitog i da razlikujemo dobro od zla
 A ima slobodu volje i moralnu odgovornost ako: 1. ima sposobnost da spoznaje Istinito i
dobro 2. ima sposobnost da djeluje u skladu s tom spoznajom
 Asimetrija odgovornosti: čovjek koji učini dobro zaslužan je za svoj postupak i kada nije
mogao učiniti drugačije dok čovjek koji učini loše nije kriv za svoj postupak ako nije mogao
učiniti drugačije, teza nije održiva
 Mi djelujemo na osnovi razloga i sposobnost prepoznavanja razloga u bitnoj je vezi s našim
djelovanjem, odgovornošću i slobodom naše volje
 Osjetljivost na razloge ono je što nas razlikuje od pokvarenih mehanizama, nisu svi ljudi u
jednakoj mjeri osjetljivi na razloge
 Da bi se nekom pripisala sloboda volje i moralna odgovornost on mora pokazivati neku mjeru
racionalnosti, konzistentnosti i pouzdanosti u reagiranju na razloge

VRIJEDNOSTI

 Vrijednosti su ono što nas pokreće

 Platon je smatrao da je ideja dobra najviša od svih ideja, Aristotel je smatrao da je dobro
ono čemu sve teži, Kant se divio zvjezdanom nebu nad nama i moralnom zakonu u nama,
Moore je smatrao da je dobro ne – prirodno svojstvo koje spoznajemo posebnom
intuicijom, Mooreovim stavovima počinje suvremena metaetika
 Meta – etika je o temeljima etike, u meta – etici nastojimo otkriti bit i prirodu etike, u
meta-etici nastojimo otkriti što je to o čemu govori etika
 U meta-etici stojimo izvan same etike, preispitujemo status treba činiti, meta-etika je
istraživanje biti i prirode vrijednosti
 Realisti smatraju da vrijednosti postoje objektivno i nezavisno od nas i one su nešto što
mi otkrivamo
 Antirealisti smatraju da su vrijednosti naš proizvod i da ih sami stvaramo
 Kognitivisti smatraju da su vrijednosti ono nešto što se može spoznati, da donošenje
vrijednosnih sudova predstavlja spoznajni proces
 Nekognitivisti smatraju da u donošenju vrijednosnih sudova ne postoji element spoznaje
 Tri osnovna stava prema vrijednostima: 1. eliminativizam – vrijednosti ne postoje, 2.
redukcionizam – vrijednosti postoje, ali nisu ništa drugo nego vrsta prirodnih činjenica, 3.
antiredukcionizam – vrijednosti postoje kao nešto različito od prirodnih činjenica, 4.
 (moguć) negiranje razlike između činjenica i vrijednosti – nema oštre granice između
činjenica i vrijednosti, činjenice su prožete vrijednostima, a vrijednosti su prožete
činjenicama
 Nema činjenice koja nije prožeta nekim vrijednostima i nema vrijednostima koje nije
utemeljena u nekim vrijednostima
 Činjenična su vjerovanja o tome kakve stvari jesu, vrijednosna su o tome kakve stvari
trebaju biti
 Vrijednosna komponenta može biti pozitivna i negativna dok činjenice nemaju nikakvog
vrijednosnog naboja
 Velik dio vrijednosti može se svesti na činjenice, tada se govori o instrumentalnim
vrijednostima
 Riječ dobro ima dva osnovna značenja: instrumentalno i intrizično
 Instrumentalno je dobro za nešto drugo, artefakti imaju instrumentalnu vrijednost (npr.
nož)
 Intrizično dobro je unutarnje dobro, dobro na kojem staje niz pitanja
 Intrizične vrijednosti bile bi nužne za one instrumentalne
 Ultimativno dobro je konačno ili najviše dobro
 Intrizičnih dobara može biti više, dok je ultimativno dobro samo jedno
 Neki autori smatraju da dobro samo po sebi ne postoji
 Humeov argument – vrijednosti se ne mogu izvesti iz činjenica, ni iz kakvog niza ne može
se izvesti vrijednosna konkluzija, Hume je problem postavio u terminima logičke
izvodljivosti, da bi se iz nekog skupa premisa mogla izvesti vrijednosna konkluzija, barem
jedna od premisa mora biti vrijednosna
 Pogreška petitio principii: nastojali smo pokazati da vrijednosti slijede iz nekih činjenica
 Kant: hipotetički i kategorički imperativ: 1. hipotetički – to što trebamo učiniti ovisi o
tome što želimo postići, 2. kategorički – to što trebamo učiniti bez obzira na ciljeve koje
imamo
 Millov naturalizam – princip najveće sreće, princip koji nam kaže da u svojim postupcima
uvijek trebamo težiti najvećoj sreći najvećeg broja ljudi
 Moore: naturalistička pogreška – dobro se ne može identificirati ni s kojim prirodnim
svojstvom
 Emotivizam je meta-etička teorija prema kojoj vrijednosni sudovi nisu ništa drugo nego
izrazi emocija, dobri postupci su dobri jer u nama izazivaju dobre emocije, loši postupci u
loši zato što u nama izazivaju loše emocije, emotivizam je nekognitivistička teorija,
emotivizam je u skladu s empirističkom slikom svijeta, emocije nas pokreću na moralno
djelovanje
 Kada bi emotivizam bio istinit bilo bi besmisleno se pitati tko je u pravu, pod
pretpostavkom emotivizma nema ni pogrešnih ni ispravnih moralnih vjerovanja
 Emocije mogu biti primjerene i neprimjerene, emotivne reakcije itekako podliježu
normativnom vrednovanju
 Intucionizam - meta-etička teorija prema kojoj temeljne moralne istine spoznajemo
direktnom intuicijom, intuicionisti su na nekim mjestima čak tvrdili da moralne istine
spoznajemo posebnim moralnim osjetilom, moralna spoznaja je pojmovna spoznaja,
moralne principe prihvaćamo upravo zbog njihovih dobrih posljedica, intuicionistička
ideja da moralne istine nije potrebno opravdavati jer ih spoznajemo direktnom
intuicijom potpuno je pogrešna
 Teorija pogreške - meta-etička teorija prema kojoj su svi vrijednosni sudovi pogrešni,
Vrijednosni sudovi sasvim su smisleni i legitimni iskazi o objektivno postojećoj moralnoj
stvarnosti, Više o tome što etika nije nego o tome što etika jest
 Jaz između jest i treba mora postojati zato što, čak i kada se slažemo oko svih činjenica,
često nije jasno što treba činiti
