STRUCNI ClANAK UDK: 159.9.07:316.

6
Primljel1o: studeni 2001.

TAJANA LJUBIN *

Kako povecati dosjecanje svjedoka:

kognitivni intervju

Aka ielile apiirall iskaz. ispillljre. aka ielite tocall Lvkaz ne ispilUjte
previ.~ejer ce s\jedaka IIl1istiti sugeSlija. Svjedak ce se poko{ebati
cak i II o/llm stvarima kaje je dobra zapazio.
A. Billet

Saie/ak
Kognitivni intervju je metoda proizas/a iz spoznaja primijenjene socijalne i
kognitivne psihologije, a s/uii za poboljsanje dosjecanja svjedoka i zrlava.
U slIojoj origina/no) formi kognilil'lIi intervju se sasloJi od eetir; tehnike
(upute koje se daju sVjedoku). koje pomaiu sVjedoku da se dosjeti specijienih
delalja dogaaaja 0 kojemje ispi/ivall. Nakoll stoje ustanovljena uCinkovitost
origilla/nog kognitivllog intervjua, ra::vijena je i poboljsana verzija kogni­
tivnog inlervjua koja, iako sadrii i rellnike origina/nog inlervjua, od ori­
gina/ne verzije se raz/ikuje u niztl aspekata: (a) opeim socija/no-komunika­
cijskim lehnikama, (b) prenosenjll kontro/e na ispitanika, (c) koristenju
s/obodllog dosjecanja svjedoka kao \'odilje za daljnje ispitivanje, (d) upotrebi
lehnikafokllsirallog dosjecan)a i ekstell::ivnog dosjecanja. Poboysani inlervju
je jos lICinkovitiji od origina/llog. U radll je prikazana teorij'ska osnova ovih
lehnika, Ie specijiene kognitivlle IIplile origina/llog kognitivnog intenjua
za praklicnll primjellll. Kognirivni inlenjllje IIsporeaen s drugim tehnikoma
ispililwlja svjedoka. Nadalje, /lal'edelli Sli neki Cinilelji uspje.~nosti treninga
kOgllil!l'lIog inlenjlla.

UYOD

Prema istrazi I'anju, policijski sluzbenici prO\edli cak 70-80% radnog vremena intervjuirajuci
svjedoke, zrtve i oSlImnjicenike (Hen'en, 1976.). Intel'\'juiranje svjedoka ima posebno vainu
ulogll jer je to jedan je od sredisnjih dijelol'a kriminalisticke obrade. Naime, prema misljenju
I11l1ogih polic\jskih slLlzbenika, postojanje svjedoka, odnosno podataka dobivenih od

. m[, 'c. Tajana Ljubil1. Katcdra za primijcnjcl1u p,dlOlogiju i forcnzickt: medicinu, Visoka policijska
skola II Zagrebll

1517
 Tajana Ljubin: Kako pcvecati dosjecanje sVJedokal
Ta;"na LJubln: Kako povecatl d05JecanJe 5vJedoka Potie. slgur. (Zagreb). godina g. (20C-OJ. broj 3-6, str. 187-199
rolic. S1gur. (Zagreb), godina 9. (2000), broj 3-6. 5tr. 187-199

Iz navedenogje ocito da je potrebna posebna vjestina kako bi se potaknulo dosjeeanje

svJeclokn jeclan JC oclnajvaznijih Cimhenika za riesenje slucaja (Geberth, 1983.; Sennewald,
\981.; Sanders. 1986.). lstraiivanje uspjesnosti kriminatistickog procesa takoder govori 0
tome cia Je osnovni cill1benik za rjesenje slucaja tocnost i cjelovitost navoda svjedoka
(R,l11d Corpomtlon. 1975.). Tocno svjedocenje skmcule krirninalisticku obradujer su osu­
IllIlJICCIlICI sklolllJi priznali djclo ukoliko su suoceni s podacima dobivenirn ad sVJedoka
(Moston, Stephenson i Williamson, 1992).
S c1ruge slrane, netocno svjedocenje (dobronamjernog) svjedoka jedan je od glavnih
cinitelja slldske osude nevinih osoba. Prerna istrazivanjima pregledno prikazanirn u radu
Gudjonssona (1992.), pogresna identiftkacija nevine osobe kao pocinitelja bila je glavna
pogreska 1I sudskim osudama osoba za koje je kasnije nedvojbeno dokazana nevinost.
Sve to zajedno ukazuje na izuzetnu vainost dobivanja tocnih i cjelovitih podataka od
svjedoka. Stoga Je cilj ispitivanja svjedoka da se on dosjeti sto vise, a po moguenosti svih,
ito tocnih, a ne netocnih informacija. Sarno takav iskaz svjedoka omogueuje potpuniju sliku
dogadaJa.
No, ogranicenJa iskaza svjedoka pocinju vee s ogranicenoseu Ijudske percepcije.
Naime. pozna to je da Ijudi nemaju "fotokameru 1I glavi". Ljudi automatski, a da toga nisu
Kohnken, 1992.).
svjesni, od mnostva podataka koji ih okruiuju, selekcioniraju one podatke koje ee percipirati
svjedoka (George i Clifford, 1992.). U novije vrijeme razvijeno je stoga nekoliko tehnika
'if.
~ intervjuiranja kojima je eilj dobivanje sto vise tocnih informacija od svjedoka. To su:
strukturirani intervju (eng!. - stl'llctured interview, Kohnken. Thurer i Zorberbier, 1994.),
intervjuiranje pod hipnolom (eng!. - hypnotic illierviewing, Reiser, 1989.), kognitivni
intervju (eng!. - cognitive il1terview. Fisher i Geiselman, 1992.; Geiselman i sur., 1984.),
intervju vodenog dosjecanja (eng!. - guided memory interview, Malpass i Devine, 1981.).
Kako je tehnika kognitivnog intervjua (ponekad se nazi va i spoznajni intervju) pokazala
premoc nad dmgim tehnikama, u ovom radu rijee je lIpravo 0 toj tehnici.
Kognitivni intervju temelji se na znanstvenim spoznajama psihologije koje su Ed
Geiselman (sa Sveucilista u Kalifomiji, Los Angeles) i Ron Fisher (s Intemacionalnog
Sveucilista u Floridi) primijenili u prakticne svrhe, na intervju sa svjedokom iii zrtvom.
Odnosno, autori S\l razvili tocno razradenu tehniku ispitivanja u policijskim i forenzickim
sitllacijama koja sluzi za poboljsanje dosjeeanja svjedoka i zrtava (Geiselman i sur., 1984.;
Geiselman i Fisher, 1989.; Fisher i Geiselman, 1992.). Nastanak kognitivnog intervjua i
empirijska istrazivanja opisani su u vise preglednih radova (Memon i Bull, 1991.; Memon i

(selektivnost percepcije). Osim toga, podatke percipiraju u skladu s ocekivanjima i stavovima

(wbjeklivnosl percepcije), odnosno nesvjesno iskrivljavaju podatke. Percepcija je nepot­

KOGNITlVNI INTERVJU: POJAM, KOMPONENTE INERVJUA
I NJIHOVA ZNANSTVENA UTEMELJENOST
puna i subjektivna interpretacija realnosti.

Dakle, do izvjesnog iskrivljenja dolazi vee na razmi percepcije, te je vee stoga ideal
Kognitivni intervju (eng!. - cognitive interview - CI) jest posehna tehnika intervjua za
'dosjeeanja svih informacija' tesko ostvariv. No, i pameenje je podlozno iskrivljavanju
ispitivanje kooperativnih svjedoka i zrtava kaznenih djela, s pomoeu koje se poveeava
original nih tragova, kao sto su to pokazala istrazivanja Loftusove (1979.), a potvrdila brojna
kolicina te kvaliteta podataka u odnosu na uobicajene metode ispitivanja svjedoka, odnosno
druga istrazivanJa, pa se moze opravdano reei da je pameenje krhak i nesiguran izvor
uobicajeni policijski intervju. (U nekim posebnim i vrlo rijetkim okolnostima ova metoda se
informacija. Jedna od centralnih karakteristika pameenja epizodaje rekonstruktivnost: pojava
moze primijeniti i za ispitivanje kooperativnih osumnjicenika za koje se opravdano pretpo­
da se praznine u sjeeanju nesvjesno popunjavaju sadrzajima umetnutima na temelju pret­
stavlja da ce govoriti istinu, no u pravilu to je metoda za ispitivanje svjedoka i irtava,)
hodnog manja i pretpostavki 0 tome sto se dogodilo. Ukoliko protekne duie vrijeme izmedu
Ova metoda intervjua temelji se na saznanjima iz dva podnlcja psihologije: primije­
dogada,la kojemu je svjedok bio prisutan i dosjeeanja tog dogadaja, tocnost i cjelovitost
njene kognitivne psihologije i primijenjene socUalne psihologUe. Kognitivni aspekt intervjua
dosjecanja se izrazito smanjuje. Stogaje neophodno sto prije (vafni su sati!) ispitati svjedoka.
temelji se na spoznajama 0 epizodickom pameenju iz kojih proizlaze i saznanja 0 tome kako
Dosjecanje svjedoka ovisi 0 tome sto svjedok ima pohranjeno u pamCenju. No, osim
poholjsati dosjeeanje svjedoka i htve. Komunikacijski aspekt intervjua temelji se na
toga, ovisi i 0 tome kako se svjedoka ispituje. Poznato je da je dosjeeanje bolje (koliCina
spoznajama iz primijenjene socijalne psihologije 0 nacelima socUalne interakcije te vjestinama
podataka je veta) ukoliko je kontekst dosjeeanja sliean onome u kome se pameenje odvijalo
komunikacije.
(Godden i Baddeley, 1975.; Smith, 1979.; pregled u: Davies, 1986.). I pouzdanost dosjeeanja
Postoje dvije verzije kognitivnog intervju, originalna i poboljsana (cesto se naziva i
(toenost podataka) u velikoj mjeri ovisi 0 tome kako se, y. kojim pitanjima, informacije
revidirana) verzija. Originalna verzija kognitivnog intervjua sadrzava kognitivne tehnike, a
"izvlace" iz memorije. Primjerice, dokazanje utjecaj sugestibilnih pitanja na pameenje, ne
poboljsana verzija uz kognitivne tehnike naglasava i vjestine socijalne interakcije i komuni­
sarno kod djece. vet i kod odraslih osoba (Loftus, 1979.). Osim naCina postavljanja pitanja,
kacije, buduei da 0 njima takoder ovisi uspjesnost dosjeeanja.
vazne su i procedure koje se koriste. Pokazano je da sugestivne procedure imaju utjecaja na

svjedokov opis poeinitelja (Christiaansen, Sweeney i Ochalek, 1983.). I razina stresa, oOOosno

s tlme povezan kOlTIunJkacijski stil ima utjecaja na dosjecanje svjedoka. Ukoliko taj stil nije
Originalni kognitivni intervju
relaksirajuci (pauze, aktivno slusanJe. upotreba empatije i dr.), dosjeeanje je losije negoli
Originalni kognitivni intervJll sastoji se od cetlTl tehnike za opeenito povecavanje
kada se odvija u opustenoj atmosferi. bez osjecaja napetosti. (Svi koji su ish ikada na neki
dosjeeanja te od nekoliko specificnih mnemotehnika koje povecavaju ,vjedokovo dosjecanje
ispit znaju da student moie pokazati \'rlo lose dosjecanJe na ispitu, a ispred vrata profesora
odrectenog dogadaja. Cak ako se i ne provodi cijela procedura kognltivnog intervjua, ove
je to ISto gradivo dobro znao! St\ari se pogorsavaju ukoliko profesor ispaljuje paljbu
tehnike dosjeeanja 1110gu se vrlo lako uklopiti u standardni policijskl intervju.
pitanja. Time "reseta" stlldenta, sto 5. jcdne strane. stvara napetost, a osim toga ne ostavlja

dovol.Jno vrel1lena za pretrazivanje pamcenp).

IRg 189
T aJana LJubin: Kako povecati dosJecanje svjedoka
Pollc S1gur, (Zagreb). godina 9, (2000), broj 3-6, str, 187-199

U slunclardnom policijskom intervjull od irtve iii svjecloka prvo se traii narativni

, Tajana Ljubin: Kako povecati dosjecanJe svjedoka
Polic. sigur. (Zagreb), godina 9. (2000), broj 3-6, str. 187-199

djelu pokazala da je epizodicko pamcenje zapravo nckomplclna svjedokova apstrakcija

izvjestaJ, koji se potom nadopllnjllje pitanjima. U originalnom kognitivnom intervju takoder onoga sto se zaista dogodilo. Drugim rijecima, neki dijelovi se iz pamcenja ispustaju, a
se traii narativni izvjestaj od svjedokalirtvc, no prethoc.lno se svjedoku/irtvi daju tocno praznine u sjecanju se nesvjesno popunjavajLl na nacin koji sc svjedoku cini logicnim
(pojava rekonstrllktivnosti epizodickog pamcenja). Kada se od svjedoka trazi dosjecanje
oclredene lIpute koje povecavaju dosjecanje.
dogadaja od pocetka prema naprijed, vecina Ijudi u mislima rekonstruira dogadaj prema
Prva lIputa 1I kognitivnom intervjllu oclnosi sc na obnavljanje konteksta (eng\. ­
svojoj ideji 0 tome kako se to moralo dogoditi, odnosno na temelju svojih pretpostavki 0
context reinstatemont- CR). Nairne, postoji znanstveni i strucni konsenzus daje c10sjecanje scenariju za takvo kazneno djelo (shema kaznenog djela). Ova rekonstrukcija tcmeljena na
(0 cJelovitije sto je kontekst intervjua slicniji situaciji 1I kOIO) sc dogadaj zbio (prcgled
shemi dovodi do necjelovitog iii cak i pogresnog iskaza svjedoka (Geiselman i Callol, 1990.).
istraiivanja u Davies, 1986.),. U situaciji ispitivanja svjedoka to bi znacilo da se dosjecanje
Za razliku od toga, iskazivanje u obmutom redoslijedu manje je pod uljecajem sheme i stoga
svjedoka moie poboljsati ako se: (I) svjedoka fizicki odvcdc na mjesto kriminalnog dogadaja,
cesto dovodi do sjeeanja radnji koje nisu tipicne za scenarij kaznenog djela kojeg svjedok
(2) sVJcdoku pokazu fotografije m]esta d6gadaja, iii (3) svjeooKa upiitonlpotakne da se
logicki prepostavlja. Buduei da su ave radnje speciticnijc za djelo ncgoli radnje konzistentne
mentalno vmli na mjesto dogadaja'. . . , . ..... .
sa scenarijem djela, one su eesto kriticne u kriminalistickoj obradi, posebno za povezivanje
U brojnim eksperimentima (Smith, 1979.) pokazalo se da jc mentalno obnavljanje vise kaznenih djela istog pocinitelja.
okruien)a dogadaja kojeg se treba dosjetiti jedna od izuzetno uspjesnih tehnika za pobolj­
Zadnja uputa koja se daje svjedokll jest lIpllta 0 promjeni perspektive prilikom
sanje dosJecanja, Ova su razloga zasto je mentalno vracanje na mjesto dje!a bolje od fizickog,
dosJecanja. Naime, pokazalo se da mentalno mijenjanje perspektive prilikom dosjecanja
stvamog vracanja. Prvo, mentatno je rekonstruiranje okruienja cesto jednostavnije za
takoder povecava cjelovitost dosjecanja svjedoka. Zasto je tome tako? Ljudi pokazllju
provedbu od ftziekog vracanja svjedoka na mjesto djela. Drugo, mjesto djela moze biti u
tendenciju da prilikom davanja izvjestaja zauzmujednu, staticnll perspektivu, cak i ako su
mct1uvremcnu izmijenjeno, sto onda ima negativan ueinak na dosjecanje (Loftus, Manber i
djelo dozivjeli iz vise perspektiva. Ovom uputom se svjedok navodi da zauzme drugu
Keating, 1983.).

perspektivu ida time dovede pred sebe sliku dogadaja iz druge perspektive, Druga perspe­
Osim obnavljanja mjesta, tj, scene kriminalnog dogadaja vazno je da svjedok obnovi
ktiva vjerojatl1O ukljucuje i neke druge podatke kojih se osoba iz ranije perspektive nije
i mental no stanje koje je imao u vriJeme dogadaja (sto se postiie pitanjem: Kako ste se tada
mogla dosjetiti. Uz ovo, autori kognitivnog intervjlla navode da ukoliko se svjedok pnsjeti
osjecali?). Nairne, Ijudi se lakse dosjete dogadaja, ako su u mentalnom stanju kojeje slieno
reakcija drugih osoba koje su bile prisutne, tada se cesto dosjeti i nekih novih detalja koji se
onom u kojem su bili za vrijeme originalnog dogadaja. Odnosno, ljudi se vise dosjete ako im
odnose na postupke osumnjieenika.
je raspolo:i:enje tijekom dosjecanja slieno raspoloienju u kojem su bili tijekom zapamCivanja,

ave opee upute prikazane su u tabliei I, onaka kako se provode u uvjezbavanju

sto vlijedi i za raspolo:i:enje izazvano alkoholom (Weingartner i Faillace, 1971.).

tehnike kognitivnog intervjua tijekorn vjei,bi izjorenzicke i knmillolisticke psihologije na

Obnavljanje konteksta dogadaja naroeito poboljsava dosjecanje u slucaju protoka
Visakoj policijskoj skoli. Uz ove opee upllte, kognitivni intervju koristi i speciticne mne­
duieg vremena od dogadaja. Odnosno, llcinkovitost ove upute ovisi 0 tome koliko je
motehnike. Specificne mnemotehnike su tehnike (pitanja) usmjerene na poboljsanje dosje­
vremena proslo od dogadaja do intervjua. Evo objasnjenja zasto je to tako. Ukoliko je
callja specificnih detalja vezanih uz osobe (imena, karakteristike liea, odjeca) i objekata
zapamceni dogadaj lako dostupan iz memOlije i svjedok imajasnu, toenu memoriju za sredisnji
(vozila, oruzje). Kao primjer tih speeificnih mnemotehnika navodimo neke koje sluze za
element za kojega ispitivac zeli dobiti dosjecanje, tada dodatni kontekstualni kljucevi (tragovi),
poboljsanje dosjecanja imena i fizickog izgleda osoba.
nisu vaini tj. korisni (Smith, 1988.). Medutim. ukoliko je pamcenje za trazeni element slabo,

kao sto je u situaciji kada je pamcenje oslabljeno protokom duzeg perioda vremena od
Primjeri mnemotehnika ia dosjecanje imena:
kriticnog dogadaja, tada je obnavljanje konteksta posebno ucinkovito.
Je Ii to bilo cesto/rijetko ime?
Prema misljenju vodeCih alltora u ovom podrucju (Memon i Higham, 1999.; Memon i
Je Ii ime bilo dugo iii kratko?
Koehnken, 1992.) upravo obnavljanje konteksta je najuCinkovitiji dio kognitivnog intervjua.
Koje je bilo prvo slovo imena?
Druga uputa odnosi se na kompletnost dosjecanja. Geiselman i Fisher (1989.) navode
Primjeri mllemotehnika za pobo/jsanje dosjecanja jizickog izgleda:
da ova uputa ima dvostruki poziti\illi efek!. Pr\'o, prema njihovim istrazivanjima, ljudi nemaju

Je Ii vas osoba na nekog podsjecala? Zasto?

ideju 0 kriminalistickoj vrijednosti neke infonl1acije pa je stoga niti ne iznose. Drugo, ukoliko

Da Ii je imala kakvih posebnosti? Opisite,

se svjedoka navede da iznese sve detalje, bez obzira koliko su nevaini, vrlo je vjerojatno da

ce se prilikom iznosenja nekog nevainog detalja svjedok dosjetiti i nekog vainog detalja

kOJi ce bili asocijativno vezan LIZ neva:i:an podatak, (Asocijativne veze izmedu pojedinih
Primjeri kognilivnih Upllto kakve se primjelljuju tijekom vjethi kognitivllog intervju­
elemenata su osnova pamcenja.)
iranja na Ilastavi jorenzicke i krimillalisticke psihologije na Visokoj policijskoj skoli
Treca uputa odnosi se na dosjecanje u obrnutom redu. daklc odostraga prema naprijed.
Obnavlj anje okolnosti
lako je naizglcd paradoksalno da bi obmuto doslecanje moglo biti poboljsano, postoji

osnova za ,'eeu toenost ovak vog dosjeeanja. Loftusova je (Loftus. 1979.) u svom epohzllnom
[spitivac: Pokllsajte se u mislima vratiti natrag u vrijeme kada sc dogadaj desio,
(stanka) Opisite mi kako je tocna izgledalo to mjesto. (stanka za odgovor) Sjetite se tko

j()() 191
 Taj<:.na LJubin" Kako povecati dosjecanje svjedoka
Polic. sigur. (Zagreb), godina 9, (2000), broj 3-6, str. 187-199
je .lOS bio lamo (stanka) Razl11islite 0 l11irisima. (stanka) Kako ste se vi tada osjecalt'!
(stanb za odgovor) Sada vas molil11 da mi ispricate sto vise od toga sto se desilo.
Buditc komplrtni
Isjlllivac: Molim Vas da l11i kazete $ve cega sc sjecatc. lIkljllcivo i ono sto \am se
cilli jll1S\e ncv<lzno, Jeri to ima za nas vnjednosl. Recite bas sve cega se siecate,
nemojlc nista ISjlllstiti.
Dosjecanjc u obrnutom redoslijcdu
ISjlitivac: Sada bih vam prcdlozio(la) da isprobamo jednll nOVll tehniku, ako se
si<lzete. (p,lllza za odgovor) Naime, s pomocll te tehnike Ijudi se obicno dosjete jos
nekih dodatnih podataka. (stanka) Molio(la) bih Vas, da mi ispricate doga<1aj odostraga
prellla naprijed, dakle da pocnete ad onoga cega se zadnjeg sjecate. (stanka) (ega se
zadnjeg sjecate'! (stanka za odgovor) Cega se sjeeate priJe toga? (stanka za odgovor)
Cega prije toga? (Na taj nacin ispitivac pomaze ispitanikll da proc1e kroz dogac1aj u
obmlltom redu.)
Promjena perspektive
lspitivac: Pokllsajte mi sada ispricati dogac1aj kako biste ga vicljeli da ste stajali
na mjestuneke druge osobe kojaje bila takoder prislltna na mjestLl dogadaja. Pokllsajte
se staviti u 1I10gu te druge osobe i razmislite sto Je ta osoba morala vidjeti. (stanka za
odgovor) Pokusajte se sada staviti na neko drl.lgo mjesto na dogac1aju. Sto biste 1I tom
sluc<lju vidjcli?
Toh!ica I: Kogllitil'lIe lehllike i= origil1all1og kOgllili"llfIg ,"tcrvjlla
Poboljsani kognitivni intervju
Kao sto je lZ prethodno izlozenog vidljivo, u kognitivnom intervjuu zadatak ispitivaca
jest davodi svjedoka u dosjecanju s P9mo¢1I navedenih kognitivnih tehnika.Dspjesnost
toga svakako ovisi 0 kvaliteti odnosa izme<1u ispitivaca i ispitanika. Odnosno, za uCinkovitu
llpotrebll originalno g kognitivnog intervjua prijeko su potrebne odredene socijalne vjestine
I komllnikacijske strategije kojima se postize dobar odnos ispitivaca i svjedoka. No. analizom
policijsklh Ispitivanja pokazalo se da ove socijalne i komllnikacijske vjeStine \'1'10 cesto
nedosta.Ju u uobicajenom pol icijskom ispitivanjll svjedoka u raznim zemljama (Fisher,
1/ Geiselman i Raymond, 1987.a; George, 1991., prema Memon i Higham, 1999.). Naime,
ustano\'Jio se daje \Tlo slican stit ispitiv3nja svjedoka cesto prisutan u a:.l1erickoj. britanskoj,
kanadskoj. izraelskoj policiji te II populaciji privatnih istrazitelJa I kod istrazitel.Ja koji nisu
poltcajci (prcma Fisher, 1995.). Gla\'ne karakteristike tog stila su cesto prekidanje svjedoka,
nedostatak dobrog emocionalnog odnosa sa svjedokom, nedostat,lk stanki izmedll odgovora
svjeclok<.J i sljedeceg pitanja. Taka\' stil se ne smatra pozeljnim za ispitivanJe s\Jecloka i
zl1ava tprell1a risher. 1995.; prel11a Milne i 8ull, 1999.).
Stoga je nast,ila 'poboljsana vcrzija kognitivnog in ten'.JU(l . (cng\. - en!lanced (agniri\'e
ill/enil'lI) kOla, OSII11 kognitivnih tehnika ko)eje IInao ong\llalni kognilivnllnteJ'\Ju. sadrzi
I S('cljcl1no-kol11unikacijskc vj6tine. Socijalno-kol11unikacijske vlcsline sluzc za ost\ari\"lfl)e
dobrog odnosa sa s\')cdokoll1 (Fisher i sur.. 1987.b; Fisher i Geiselman, 1992.), Uz to. c10radene
Sll I k()gl1ltl\'n~ \ehnike lc razradena procedllra ispitivanja. Dallas se u \rcningu policijskih
142
Tajana Ljubin: Kako povecati dosjecanje svjedoka
Polic. sigur. (Zagreb), godina 9. (2000), broj 3-6, str. 187-199
sluzbenika u zcmljama koje provode taj trening koristi ova poboljsana verzija kognitivnog
intervjua. Vjestine koje Sll ukljllcene 1I trening poboljsanog kognitivnog intervjua su: (a)
izgradnja odnosa izmec1u ispitivaca i ispitanika, (b) tehnike fokusiranog dosjeeanja, (c)
sposobnost postavljanja pitanja kOla Sli kompatibilna svjedoku, te (d) suportivno ponasanje
ispitivaca tijekom ispitivanja. Slijedi kratki opis ovih vjestina.
a) Izgradllja odflosa izmea/l ispitivaca i ispitaflika. lzgradnja odnosa se 1I literaturi
nekad nazi va i izgradnja raporta, a odnosi se na upoznavanje sa svjedokom, stvaranje
lIgodne i 0pllstene atmosfere, motiviranje svjedoka za dosjecanje uz obeeanje svjedoku da
ce IInati dovoljno vremena za razmisljanje i odgovaranje. lzgradnja odnosa ukljllcllje i transfer
kontrole. odnosno objasnjavanje svjcdoku da se od njega ocekuje aktivna i vodeca uloga
1I ispitivanjll (a ne pasivno odgovaranje) te dopustanje svjedoku da sam odabere kojim
redom ce se dosjecati.
b) Teh/like fokusiraflog dosjecanja. Ove tehnike sluze ispitivacu da svjedoku
pomogne da se bolje koncentrira pri dosjeeanju. Svjedoku se daje uputa da stvori mentalnu
slikll razlicitih dijelova dogadaja kojem je prisustvovao. Primjerice, uputa moze glasiti:
"Koncentrirajte se na sliku pocinitelja koju imate u glavi. Usredotocite se na lice. Opisite
ga." U ove tehnike ubraja se i dodatno motiviranje svjedoka tijekom intervjua da ponovno
pretrazi svoje pamcenje i traga za specificnim detaljima, kao sto je primjerice, ime.
c) Postal'/janje pitanja koja prate tijek mis/i svjedoka. Vazno je slijediti tijek misli
svjedoka i tome prilagoditi pitanja, a ne rigidno slijediti protokol pitanja. lspitivac treba
izbjegavati formatirani set pitanja (tocno odredena pitanja postavljana uvijek istim redosli­
jedom), vee se treba postaviti u mentalni okvir svjedoka i odredeno pitanje postaviti kadaje
to prikladno. Primjeriee, ako svjedok opisuje lice pocinitelja, ispitivac ne bi trebao iznenada
potpitanjem prebaciti ispitivanje na odjeeu pocinitelja.
d) Suportivno ponasanje ispitivaca. Kako bi se poboljsalo dosjecanje, ispitivac
treba stvoriti relaksiranu atmosferu. lspitivac treba biti opusten, sto se vidi iz glasa i
ponasanja. Treba izbjegavati nagle pokrete, pokazivati patnju onome sto svjedok govori i
ne prekidati gao Nairne, poznato je da postoji "nacelo interakcijske sinkronizacije" - pojava
prilagodavanja kolicine pokreta sugovomika jedan drugorne tijekom razgovora (Bemieri,
1988.), a ova pojava dokazanaje i u policijskom ispitivanju (Vrij i Winkel, 1991.). Stogaje i
moguce da mimoca i opustenost ispitivaca "prijede" na ispitanika.
ISTRAZIVAN.JA EFIKASNOSTl KOGNITIVNOG INTERVJUA
Otkako je publicirana prva, originalna fonna kognitivnog intervjua, diljem svijeta, no ipak
ponajvise u Engleskoj, USA i Njemackoj, provedeno je niz istrazivanja kojima je svrha bila
utvrditi ima Ii kognitivni intervju zaista prednosti pred dnlgim metodama intervjuiranja i
pred uobicajenim policijskim ispitivanjem svjedoka, kako su to tvrdili njegovi autori.
Da bi se to ustanovilo, tijekom godina proveden je cijeli niz istrazivanja 1I kojima je
kognitivni intervju lIsporedivan s drugim metodama ispitivanja: uobicajenim (standardnim)
polieijskim intervjuom svjedoka, sa stnlkturiranim intervjuom, te ispitivanjem svjedoka pod
hipnozom.
Uobicajeni policijski intervju (ponekad se naziva standardni intervju) jest intervjll
kakvog obicno 11 policijskom ispitivanjl1 provode policijski sluibenici koji nisu prethodno
lIvjezbavani u nekoj posebnoj rnetodi intervjuiranja svjedoka. lako u njemu mogu biti
193
Tajdna Ljubin: Kako povecati dosjecanje sVJedoka
POIIc. Sigur. (Zagreb), godina 9. (2000), broj 3-6, str. 187-199
sadrzana odlicno fonnulirana pitanja, ustanovljeno je da je za njega karakteristican niz
l
(
nedostataka kao paljba pitanja, nedostatak pauza, prekidanje svjedoka, nedovoljna stan­
Njemackoj (npr., Kohnken, Thlirer i Zorberbier, \994.), potvrdilo je prednost poboljsane
dardiziranost (prema Fisher, 1995.).
verzije CI u odnosu na strukturirani intervju. Rezultati metaanalize, u kojoj su analizirani
Strukturirani intervju (Kiiehnken i sur., 1994.; Kiiehnken, 1995.) jest metoda koja
ukljucuje socijalno-komunikacijske vjestine i ne raziJkuje se bitno od procedure kakva se
smatra 'dobrom praksom' prellla Memorandumu 0 dobroj praksi (British Home Office Me­
morandum o[Good Practice, 1992.). Ispitivaci trenirani u metodi strukturiranog intervjua
trebaju izgraditi dobar emocionalan odnos, tzv. raport, sa svjedokom, omogueiti svjedoku
da dade narativni izvjestaj i osiguratl mu dovoljno vrcmena za odgovor. Struktw1ranl intervju
naglasava vaznost stvaranja povjerenja, ncprekidanja svjedoka, opsimosti dosjecanja, te
upotrebe pozeljnih tehnika ispitlvanja kao sto su otvorena pitanja praeena aktivnim slusa­
njem i primjcrcnim neverball1l111 ponasanjelll. Glavna razlika izmedu strukturiranog intervjua
i kognitivnog intervjua jest u tome sto strukturirani intervju ne koristi kognitivne tehnike
koje koristi kognitivni intervju.
lspitivanje pod hipnozom (Reiser, 1989.; Kebbell i Wagstaff, 1998.) radi se tako da se
s ispitanikom uspostavi 'rapon', a nakon toga ga se uvodi u hipnozu. Obicno se svjedoka
trazi da se koncentrira na odredenu fizicku iii mentalnu aktivnost (npr., da netremiee gleda u
odredenu, nepomicnu tocku na zidu), te mu se liZ to daje sllgestija (npr., "Vasi ocni kapci
postaju teski"). Nakon ovog, prvog stupnja, hipnotizer pokusava "produbiti" razinu hipnoze,
sto se moze uraditi na nekoliko nacina. Primjerice, ispitivac-hipnotizer moze sugerirati
ispitaniku da ulazi u sve dublje i dllblje stanje relaksacije. Nakon sto je procedura uvodenja
u hipnoticko stanje zavrsena, ispitivac daje svjedoku niz uputa koje bi trebale poveeati
dosjeeanje. Na primjer, od svjedoka se tTazi da se vrati natrag u doba kad se dogadaj desio
i da ponovl1o prozivi originalni dogadaj, no moguee Sll i druge tehnike. Nakon sto je
svjedok zavrsio s dosjeeanjem, hipnotizer "budi" ispitanika, tipicno tako da broji i istodobno
sugerira ispitaniku da postaje sve vise budan,
Navedene metode ispitivanja svjedoka usporedivane Sll u razlicitim pokazateljima
uspjesnosti, kao sto Sll to broj dobivenih informacija od svjedoka, broj tocnih informacija,
broj pogreiinih informacija, broj tocnih i ujedno vazl)ih illfonnacija za rjesellje slucaja,
Ova su tipa provodenih istrazivanja, a svaki Ima neke prednosti. Jedan tip su
laboratorijska, a drugi Sll terenska istrazivanja. U laboratoriJskim istrazivanjima ispitanicima
se prikazuje simulirano kazneno djelo (filmski materijal, cesto onaj koji se koristi II treningu
policije). Nakon odTedenog vremena provodi se ispitivanje na nacin da sejedan dio ispitanika
ispitajednom metodom (npr., metodol1l kognitivnog intervjua), a drugi diD drugom metodom
(npr.. metodom uobicajenog policijskog ispitivanja) Terenska istrazivanja provode sc II
stvamim situacijama u kojima se llsporeduju infonnacije dobivene metodoIn kognitivnog
intervjua u odnoSll na informacije dobivene uobicajenim metodama ispitivanja. Kognitivni
intervju u terenskim istrazivanjima provode detektivi prethodno uvjezbani u toj metodi.
Laboratorijska istrazivanja koja Sll proveli autori kognitivnog Illtervjua pokazala su
da se s pomoell originalnog CI dobiva 35% vise tocnih informacija negoli uobicajenim
policijskim intervjuom, a pritom se ne poveeaju pogreske i konfabulacije (iznosenjeclnjenica
koje nisll postojale u dogadaju). (Geiselman ism., 1985.) Poboljsana veTzija kognitivnog
intervjua je JOS llcinkovitija. Pokazalo se da se s pomocll poboljsanog CI dobiva 45% vise
tocnih infonnacija, negoli s POIllOCU origillalne verzije CI, a da se broj pogresnih infonnacija
nije povecao (Fisher i sur., 1987.b; Fisherl Geiselman. 1992.). Niz drugih studija, od kojih Sll
194
Tajana Ljubin: Kako povecati dosjecanje sVjedoka
Polic. sigur. (Zagreb), godina 9. (2COOl, broj 3-6, W. 187-199
neke provedene u Engleskoj (George, 199 I., prema Memon i Higham, 1999.), a neke u
rezultati do tada objavljene 42 eksperimentalne studije, potvrdili su da kognitivni intervju
daje vise tocnih podataka od standardllog intervjua (i od strukturiranog intervjua) te da
ovo poveeanje detalja nije manje tocno od informacija dobivenih standardnim intervjuom.
Osim sto povecava dosjecanje odraslih svjedoka, kognitivni intervju (i originalna i pobolj­
sana verzija) poveeava i dosjeeanje djece u dobi od 7 i vise godina (Kohnken i sur.,1999.).
Kognitivni intervju ima prednosti i pred intervjuiranjem pod hipnozom, buduci da se
uz upotrebu hipnoze vezu brojna kontroverzna pitanja (Pinizotto, 1989.), a osim toga neka
istrazivanja pokazuju da upotreba hipnoze dovodi do poveeanja broja netocnih podataka
koje svjedok iskazuje (pregled u Fisher, 1995.; Kebbele i Wagstaff, 1998.).
TRENlNG KOGNITIVNOG lNTERVJUA
Kako je znanstveno dokazano da metoda kognitivnog intervju3 dovodi do poveeanja
dosjeeanja svjedoka, metodaje nasla mjesto u udzbenicima kriminalistike (npr., Swanson,
Chamelin i Territo, 2000.) i kriminalisticke psihologije (Roso, 1995.),3 napredne policije
preporucile su koristenje·te metode svojim sluZbenicima. Primjerice, takva uputa stoji u
Naputku za obavljanj"e'razgovora tijekom istrage (eng!. - investigative interviewing booklet,
CPTU, 19.92-.fi:tkojem se od svih policijskih sluzbenika Engleske i Welsa lraii da primjenjuju
CI bezohzira misle Ii da je to ucinkovita tehnika iii ne, i bez obzira na kolicinu treninga koju
''Su imali u vezi s primjenom te tehnike.
No, ucinkovitost kognitivnog intervjua ovisi izrazito 0 socijalno-komunikacijskim
vjestinama intervjuera i vjestini uvjeZbanosti procedure, za sto je potreban trening. Stoga
se u nekoliko zemalja provodi trening policijskih sluzbenika u metodi kognitivnog intervjua.
Ustanovljeno je da je originalna CI procedura laksa za lISvajanje negoli je to poboljsana
CI procedura, buduci da poboljsana procedura postavlja intervjueru veee zahtjeve, vise je
iscrpljujuea i stoga intervjueri cine vise pogresaka (Memon, 1991.; Memon, 1997.a; I997.b).
No, ne treba zaboraviti da iako je poboljsanu CI proceduru teie nauciti, ona daje jos bolje
rezultate od originalne procedure (Fisher i sur., 1987.b). Tezina u usvajanju poboljsanog
kognitivnog intervjua jednim dijelom je u tome sto se ova metoda u socijalno-komunika­
cijskom aspektu bitno razlikuje od uobicajenog policijskog ispitivanja. Nairne, od ispitivaca
se traii da podrZ3va svjedoka, a ne da vrsi pritisak, da osigura ugodnu atmosferu, da nikako
ne prekida svjedoka i daje dovoljnu stanku izmedu odgovora svjedoka i sljedeeeg pitanja,
daje neverbalno ponasanje podrzavajuee (a ne da odrazava nadmocnu poziciju), da svjedok
ima aktivnu ulogu. Orugim dijelom teiina usvajanja kognitivnog intervjuaje u savladavanju
kognitivnih tehnika. lake naizgledjednostavna, vjestina kognitivnog intervjuaje slozena i
zahtijeva visoku uvjeibanost pojedinih dijelova kako bi se moglo prijeei na ucenje sljedecih
dijelova, odnosno zahtijeva strpljivost i postupnost u ucenju,
Hoee Ii trening kognitivnog intervju biti uspjesan ili ne ovisi i 0 stavovima, motivaciji
i prijasnjem iskustvu policijskih sluZbenika (Memon i Higham, 1999,). Iz spomenutog Naputka
moze se naslutiti, a iz nekih istraiivanja i jasnije vidjeti (Memon, 1994.) da neki engleski
policajci imaju znatan otpor prema usvajanju novih tehnika koje su suprotne njihovoj
dotadasnjoj praksi, ne slijede upute 0 pozeljnoj praksi te i dalje koriste tehnike kakve se
195
TaJana LJubin Kako povecati dosjecanje sVJedoka
Pollc. "gur. lZagreb). godlna g. (2000). broj 3-6. sIr. 187-199

danas ne smatraju dobrom praksom u ispitivanju svjedoka.

Za lIcinkovitu primjenu kognitivnog intervJlI<l vise strucnjaka preponlca trening u
1
1,
Tajana Ljubin: Kako povecati dosjecanje svjedoka
Polie. sigur. (Zagreb). godin. 9, (2000), broj 3-6. str. 187-199

10, Geisclman, R. E., Fisher, R, P" Firslenberg. I., HUlion. L. A.. Sullivan, S, J.. Avelissian,
I. V. Prosk. A, L. (19g4) L:nhancement or eyewitness mcmory: An empirical evaluation
trajanjll ocl dva dana (Fisher, 1995.; K6ehnken, 1995). Naime. pokazalo se da kraci trening of the cognitiw interview. Journal of Police Science and Administration,
nije c\ovo!.Jan. Prillljerice, 1I jed nom ispitivanjull kojem su iskusni policijski detektivi imali (12):74.· 79
kratki trening od ukupno cetiri sata, nadeno je da takav kratki trening nije doveo do povecanja II. Gcis<:!mun, R, E., Fisher, R. P., MacKinnon, D. P.. Holland, H. L. (1985) Eycwitness
kolicine informacija dobivenih od svjedoka, odnosno cia nije c1oveo do poboljsanja u smislu mcmory cnhancement in the police interview: Cognitive retncval mnemonics versus
broja i tipa pitanJa koja su policajci postavljali (Memon i sur. 1994,) Uspjesnostjednotjed­ hypnosis. Journal of Applied Psychology. (70):401.·412.
nih treninga llltervjuerskih vjestina koji se provode 1I Kanadi, u koje jc ukljucen i trening 12. Geiselman. R. E., Fisher, R. P. (1989) The Cognitlvc Interview Technique lor Victims
kognitivnog intervjua, analizirao je Turtle (1995., prema Memon i Higham, 1999.). Ustanovio and Witnesses or Crime, U: D. C. Raskin (ur.). Psychological mcthods in criminal
je da je ova kollcina treninga imala utjecaja na samoiskazanu rrek venciju koristenja kogni­ investigation and evidence. New York: Springer Publishing Company, 191.-215,
tivnog interv,lua (povecala se upotreba CI). 13. Geiselman, R. E., Callol, R. (1990) Reverse versus forward recall or script-based lexts.
Memonova (Memon i Higham, 1999.) iznije\aje tezu da je vjerojatno vaino i tko drii Journal of Applied Psychology. (70):401.-412.
trening kogniti\l1og intervjua ida ce se polieijski sluibenici vjerojatno manje opirati treningu 14, Geiselman, R. E., Fisher, R. P. (1997) Ten years or cognitive inter\'iewing. U: D. Payn,
'nove' tehnike ukoliko trening vodi hijerarhijski nadredeni, iskusni policijski sluibenik, F. Conrad (ur.). Intersections in Basic and Applied Memory Research, Mahwah,
nego vanjski istraiivac sa sveucilista. Naravno, pritom je izuzetno vaino cia je policijski NJ: Lawrence Erlbaum Associates. 291.-310.
sluibenik prosao odgovarajuci 'trening za trenera' i usvojio vjestinu kognitivnog intervjua
15. George, R., Clifford, B. R, (1992) Making the most of witnesses. Policing.
(jer 0 tome ovisi sto ce prenijeti drugima). Pokazala se i vamost davanja povratne infonnaeije
(8): 185.-198.
o lIratku. Ukoliko se polieajcima ne daje povratna infonnacija 0 nJihovim metodama inter­
vjlliranja svjedoka, oni ce i da\je nastaviti s dotadasnjoJ1l praksom intervjuiranja svjedoka \6. Godden, D" Baddeley, A. D. (1975) Context-dependent memory in two natural
(Mcmon i sur., 1994.; Geiselman i Fisher, 1997.), koja se vise ne preporuca (CPTU, 1992.; environments: on the land and under water. BritiSh Journal of Psychology,
NCF, 1996.; Memorandum dobre prakse). (66)325.-331.
17. Gudjonsson, G. (1992) The psychology of interrogations, confessions and testi­
mony. Chichester: Wiley.
L1TERATLJRA
18, Herren, R. (1976) Das Vemehmungsprotokoll. Kriminalistik. (7):313.-317.
1. Bcmieri, F, J. (1988) Coordinated movement and rapport in teacher-student interac­
19. Kebbell, M. R., Wagstaff, G. F. (1998) Hypnotic interviewing: the best way to inter­
tions. Journal of Nonverbal Behavior. (12): 120.-138,
view eyewitnesses? Behavioral Sciences and the Law. (16):\ 15,-]29,
2. Christiaansen, R. E., Sweeney, J. D. i Ochalek, K, (1983) Influencing eyewitness
20, Kohnken, G" Thurer, c., Zorberbier, D. (1994) The cognitive interview: Are the
descriptions, Law and Human Behavior, (7):59-65,
interviewers' memories enhanced, too? Applied Cognitive Psychology. (8): 13.-24.
3. CPTU (1992) A guide to interviewing. Central Planning and Training Unit.
21. Kohnken, G (1995) Interviewing adults. U: R. Bull, D. Carson (ur.). Handbook of
Harrogate: Home Office.
Psychology in Legal Contexts. Chichester: Wiley.
4. Davies, G, M, (1986) Context effects in episodic memory: a review. Cahiers de
22. Kohnken, G" Milne, R., Memon, A, Bull, R. (1999) The cognitivc inlerview: A meta­
Psychologie Cognitive. (6): 157.-174.
analysis. Psychology, Crime and Law. (5):3.-27,
5. Fisher, R. P., Geiselman, R. E., Raymond, D. S. (1987a) Critical analysis of police
23. Loftus, E, F., Manber, M., Keating, J. F. (1983) Recollection of naturalistic events:
II\tervlewing techniques. Journal of Police Science and Administration.
Context enhancement versus negative cueing. Human Learning, (2):83.-92.
(15) \77-185.
24. Loftus, E. F. (1979) Eyewitness testimony. Cambridge. MA: Harvard University
6. Fishcr. R, P, Geiselman, R. E.. Raymond. D. S., Jurkevich, L. M. i Warhaftig, M. L.
Press.
(1987h) Enhancing enhanced eyewitness memory: Refining the cognitive interview.

,Journal of Police Science and Administration, (t 5):291 ,-297,

25. Malpass, R" Devine, P. (1981) Guided memory in eyewitness identification. Journal
of Applied Psychology. (66):343.-350.
7. FIsher. R. P,. Geiselman, R. E, (1992) Memory enhancing techniques for investiga

tive interviewing: The cognitive interview. Spring filed ILL: Charles C. Thomas.
26. Memon, A. Bull, R. (1991) The cognitive inter\'iew: Its origins. empirical support,
evaluation and practical implications, Journal of Community and Applied Social
g Fisher. R. P, (1995) Intervie\\'ing victims and witncsses of crimc. Psychology, Public

Psycholog)'. (I ):291.-307.
Policl' and Law. (I ):732,-764

27, Memon. 11., Kohnken, G, (1992) Helping witnesses 10 remember 11l0re: the cognitive
l) . (jcbcrth. V.I. (1983) Practical homicide invcstiglltion: Tactics, procedures, and
inlerview. Expert Evidence, (I ):39.-48.
forcnsic techniques. NCII 'York: Elsevier

1%
197