Unakrsno ispitivanje u

krivičnom postupku

Predavač
Slavica Matijaš, okružni tužilac

Banja Luka 19.april 2010. godina

 I Uloga unakrsnog ispitivanja
 Adversarni sistem
 Sukob mišljenja
 Unakrsno ispitivanje u kontekstu
- Konstruktivna funkcija unakrsnog
ispitivanja,
- Destruktivna funkcija unakrsnog
ispitivanja
 II Pouzdanost iskaza
 Uvod - ”Svjedoci su oči i uši pravde”- (Bentham)

- Greške u iskazu svjedoka:- greške u opažanju,

- događaj, stepen izloženosti,
- kretanje,
- broj lica,
- nasilje,
- dvosmislenost,
- istaknute činjenice,
- zvukovi,
- govor, dodir, miris, okus,
- apstraktne osobine,
- uslovi opažanja,
- osvjetljenje,
- udaljenost,
- vremenski uslovi,
- prepreke,
- odvraćanje pažnje.
- Taktika unakrsnog ispitivanja:
 Vrste iskrenih iskaza:
- tačan i potpun;
- pogrešan;
- nepotpun;
- nepouzdan;
 Ispitivanje iskaza o opažanju i osjećanju
-Fleksibilni principi kod ispitivanja poštenih svjedoka
- Pristupite svjedoku prijateljski, ljubazno i taktično,
- Održite profesionalnu nepristrasnost,
- Kotrolištie svjedoka na prijatan i nenametljiv način, koristeći
sugstivna pitanja,
- Obična pitanja mogu da se koriste za razne stvari i to kada ne postoji
rizik od neželjenih odgovora

Primjer:
P:” Vidjeli ste to kroz vjetrobran, po jakoj kiši.
Je li tako, g-đo Ristić?
O:”Da”.
P:”Brisači su radili, zar ne?”
O:”Da, jesu”.
P:”Da li je bilo mračno u to doba noći?”
O:”Naravno, bilo je skoro 23:00 sata”.
a) ispitajte osnovu iskaza, tj. kako se svjedok našao u
položaju da opazi ono o čemu govori;

b) tačno utvrdite šta je opazio. Cilj je da s ogoli svaki

element tumačenja kako bi se korigovao;

c) ispitajte izvore grešaka u opažanju ili sjećanju o

kojima je ovdje bilo riječi;

d) ispitajte sporedne činjenice i okolnosti događaja da

biste razotkrili nejasnoće ili nesigurnost u opažaju
ili sjećanju svjedoka u pogledu povezanih
činjenica.
Cilj je da se izazove nepovjerenje u njegove iskaze o glavnim činjenicama.
- Prilikom unakrsnog ispitivanja svjedoka, treba imati na umu analizu uvjerenja, koju
dajemo u narednom poglavlju. Ukratko, da bi se iskazu dalo povjerenje, mora važiti i
slijedeće:
a)svjedoku se vjeruje;
b)iskaz je razuman tj. nije ni nedosljedan, niti nevjerovatran;
c)iskaz se mora u cjelini ocijeniti, što obuhvata poređenje sa drugim iskazima u pogledu
uzajamnog potrepljivanja ili kontradikcije.

Ukoliko opsesivan akvokat pokuša nepotrebno uljepšavanje dodatnim pitanjima, svjedok

može povući ili ograničiti koristan iskaz.

Povoljan trenutak za završetak unakrsnog ispitivanja bio bi kada se otkrije neka

nedosljednost u svjedokovom iskazu, ili između njegovog i nekog drugog iskaza. Ovdje bi
bilo najbolje ne tražiti od svjedoka da objasni nedosljednost, što bi on mogao uraditi. To
se može ostaviti za završnu riječ.

Povoljan završetak ispitivanja bio bi i otkrivanje nekog značajnog izvora nepouzdanosti.

Tada je neophodno i nerazumno nastaviti u nadi da će se pozitivno utvrditi da je iskaz
pogrešan.

Pozitivno dostignuće je i kad svjedok tvrdi da je njegov iskaz bio pogrešan ili nepouzdan.
 III Direktno ispitivanje

 Uvod odnos prema unakrsnom

ispitivanju,
ciljevi direktnog ispitivanja
uvjeravanje
 Svjedoci

- Odabir svjedoka;
- Redosljed svjedoka;
- Uznemireni svjedoci;
- Nepovoljni svjedoci.
Pitanja
Sugestivna pitanja
Sugestivna pitanja sugeriraju željene odgovore tako što su u
pogledu odgovora suviše konkretna, kao na primjer:
P:”Da li je optuženi ušao u kafić oko 9 navečer?”
0:”Da, jeste”

Ako se izostavi aluzija na odgovor, pitanje će se postaviti u opširnoj

i otvorenoj formi:

P:Da li je iko ušao u kafić nakon vas?”

O;”Jeste, nekoliko ljudi”
P:”Da li ste ikoga posebno primijetili?”
O” Jesam, ušao je g. Popović, optuženi”
P:”Oko koliko sati je to bilo?”
O:”Oko 9 sati”
P:”Jeste li sigurni da je to bio g. Popović?”
O:”Siguran sam. Odlično ga poznajem”
Kontrolisano ispitivanje

Svjedoka se može ispitati pod strogom kontrolom, može

mu se dozvoliti da slobodno priča svoju priču, ili se ta
dva metoda mogu kombinirati. U praksi, kontrolisani
metod se koristi u direktnom ispitivanju, uz mali broj
izuzetaka, kao npr. kod davanja iskaza vještaka:

P:”Doktore, kakvi su bili vaši nalazi?”

Slobodno pripovijedanje

P:”Molim Vas da sudu svojim riječima kažete šta ste

vidjeli kada ste pogledali kroz prozor”.

Međutim, dozvoliti da se iskaz daje slobodno rijetko je

lišeno opasnosti od štetnih otkrića, npr. ako svjedok
tužilaštva otkrije neku raniju osudu optuženog ili
svjedok odbrane oda neku inkriminišuću činjenicu. Zbog
toga je to relativno neuobičajeno kao tehnika
postavljanja pitanja u suđenjima u krivičnim predmet
 Svrha pitanja

Poznavanje odgovora –racionalno pravilo

Brzina ispitivanja

Javna stavka

P:” Šta je doviknulo sa prozora?”

P:”Da li je išta uradio?”

O:”Doviknuo je sa prozora
”P:”Šta je doviknuo?”
 Sažetost

P:”Šta se zatim desilo?”

P:”Dakle, g-đo Laura, da li bi bili ljubazni i vratili
se malo u prošlost, u noć 1. juna?”(OVAKVA
PITANJA BI TREBALO IZBJEGAVATI)
Jasnoća

 Detalji
Komentiranje odgovora
O:”On je rekao: “Daj mi ključeve automobila”
P:”Kada je on rekao:”Daj mi ključeve automobila, što
ste vi učinili?”
Predviđanja u unakrsnom ispitivanju

- otkrivanja slabosti;
- pojačavanje iskaza
IV Svjedoci koji podliježu unakrsnom ispitivanju
(svjedok koga pozove suprotna strana)

 Predmet unakrsnog ispitivanja

 Redosljed
 Sažetost
 Priča
 Taktike (alternative)
 Pitanja: svrha, oblik, kontola, sugestivna pitanja
 Sugestivna pitanja

 Jasnoće
 Ponavljanje odgovora
 Pitanja koja dovode u zabludu,
 Serija pitanja
 Brzina postavljanja pitanja
 V Unakrsno ispitivanje
- konstruktivne tehnike -
 Uvod
 Naglašavanje (primjer)
Primjena ove tehnike može se ilustrirati u suđenju po optužbi za razbojništvo
gdje maskirani ljudi ulaze u trgovinu, zastrašuju zaposlene pištoljem, prazne
blagajnu i bježe u automobile. Kasnije, osumnjičeni su uhapšeni i od zaposlenih
u trgovini se traži da svjedoče. Trgovkinja koja tvrdi da je prepoznala jednog
razbojnika kao kupca po njegovoj građi, boji kose i tipičnom načinu hoda i
kretanja, tokom glavnog svjedočenja napominje:”Sve se tako brzo odigralo”.

Nova značenja
 Nove činjenice
 Alternativna argumentacija
VI Unakrsno ispitivanje
- destruktivne tehnike -
 Uvod,
 Obezvređivanje iskaza,
 Vjerovanje i nevjerovanje,
 Pobijanje,
 Kada osporavati - negativne indikacije
- pozitivne indikacije
 Kada stati,
 Osporavanje svjedoka
 Osporavanje iskaza
 Osporavanje svjedoka
a) Odnos prema iskazu,
b) Procjena svjedoka,

c) Svjedok koji griješi: npr

- “G.Petroviću, kada ste vidjeli broj
registracije, zar se nije smrkavalo”?

Ovim se sugeriše prihvatanje činjenice da

je primijetio broj registracije iako se sam
prijavljeni broj ne prihvata.
 Ispitivanje tačnosti opažanja može se uvesti pitanjem koje pokazuje
razumijevanje: “G-đo Lidija, imali ste posla u kuhinji i niste imali posebog razloga da
gledate te ljude kroz prozor, zar ne?”
Ako svjedokovo pamćenje blijedi, moguće je početi ovako:”Gđo Lidija, ovo se
desilo prije više od godinu dana, zar ne?”.
Svi u sudnici to znaju, ali G-đa Lidija, kao i većina svjedoka, obradovaće se svakoj
prilici da kaže da se taj incident desio davno, čime se objašnjava njena zaboravnost, ili
se daje prostora njenog nesigurnsoti.
Poštivanje svjedokovih ljudskih reakcija pojačava tu vezu:”Jeste li bili šokirani
kada ste vidjelo šta su oni radili?”
Ohrabrenje u cilju pomoći svjedoku da pređe prepreku, trebalo bi da predhodi
ključnim pitanjima vrste:”Možda taj čovjek samo liči na optuženog?” Ovdje bi se
svjedok mogao zabrinuti oko toga da se ne udalji od odlučnog svjedočenja o
prepoznavanju, te ga je potrebno umiriti.
Kod unakrsnog ispitivanja nepristrasnog svjedoka, da bi se pokazalo da je iskaz
pogrešan, taktika je uglavnom direktna i otvorena. Obično nema potrebe da se prikrije
cilj ispitivanja.
Nije potrebno da advokat obmani ili iznenadi svjedoka, ili da ga odvede u zamku,
kao što može biti slučaj sa svjedocima koji govore istinu. Cilj je često prilično
očigledan, čak od prvog pitanja:”Koliko daleko ste bili od tuče?”. Ovo je jasna osnova
za osporavanje tačnosti opažanja.
Ali otvorena taktika ne podrazumijeva besmisleno ponavljanje direktnog iskaza,
koje bez ikakave primjene ili osnove kulminira ovako:”Pretpostavljam da griješite. Nije
li tako?”
 Svjedok koji laže
Većina žrtava većine krivičnih djela nema razloga da laže.
Kada se svjedoci – policajci osporavaju dagovore istinu,
obično nema osnova u njihovoj prošlosti za napad na
karakter. Nadalje odbrana obično ima teškoća da prikaže
motiv laganja kada nema očiglednih razloga za to, a posebno
u pogledu katastrofalnih posljedica otkrivanja svjedoka.
Često se javljaju dvije vrste motiva kod osporavanja
policijskog iskaza.
1. pogrešno vjerovanje u krivicu optuženog navodi da
pretjeruju ili čak izmišljaju dokaze da bi osigurali osudu,

2. motiv koji se obično sugeriše je zloba. Takva zloba možda

proističe iz prethodnog kontakta neprijatne prirode između
nekih svjedoka ili policije i nekih optuženih.
 Osuda koju svjedok pobija, može se iskoristiti protiv
svjedoka. Samo pokazivanje da je svjedok ranije osuđen ne
dokazuje da on sada laže, ali iznošenje te činjenice moglo bi
da umanji povjerenje u njega, što je ključno za vjerovanje u
njegov iskaz.

Taj proces mogao bi se započeti ležernim i naizgled

nebitnim pitanjima o tome da li je svjedok ikada bio u nevolji,
kao i nagovještajem neznanja o njegovoj ranijoj situaciji.

P: “Neću vas dugo zadržavati, g. Jović, vjerovatno vam nije

drago što ste ovdje, zar ne?”
O: “Ne, ne baš”.
P: “Je li vam ovo novo iskustvo ?”

Lažov, ohrabren odvokatovim očiglednim neznanjem i

blagim stavom, može to potvrditi:
O: “Da”.
 Počevši sa obmanjivanjem svjedoka bi trebalo navesti da
nastavi u istom smjeru:
P: “Znači, nikada niste bili na sudu?”
O: “Nikad”
P; “ Znači, nikada ranije niste bili u nevolji?”
O: “Ne”.
Zatim bi trebalo svjedoku iznijeti samo jednu prethodnu
osudu koju mora da prizna. Njegovu laž zatim je moguće
ispitivati pitanjima poput:
P: “Zašto ste rekli da ranije nikada niste bilu u nevolji?”
O: “Zašto ste ovo zaboravili?”
P: “Bili ste uslovno pušteni na slobodu, zar ne?”
Poenta ovakve taktike nije samo da se pokaže da svjedok
ima loš karakter.Ona pokazuje njegovu volju da laže na
suđenju, tako da će vjerodostojnost njegovog iskaza biti
uništena.
 Čak i kada takav svjedok prizna svoje prethodne osude, isti
pristup može se koristiti u pogledu svih aspekata koje on nije
otkrio:
P: “Dakle, priznajete da ste tom prilikom bili osuđeni
za krađu automobila?”
O: “Da, jesam”
P: “Jeste li se izjasnili krivim?”
O: “Ne
P: “ Dakle, porekli ste svoju krivicu, a sud vas je ipak
proglasio krivim?”
O: “Sud je pogriješio”
 Rješenje je da se postave pitanja koja tjeraju svjedoka da otkrije
cijelu istinu kao alternative lažnom iskazu, što on ne želi da uradi.
Ograničena sugestivna pitanja mogu dati svjedoku priliku da izbjegne
dilemu kao što je:

P:”Jeste li vidjeli kako stavlja sat u svoju torbicu?”

O:”Ne”

Ovo je istina, ali je izostavljen vitalan podatak koji bi se mogao

izvući širim sugestivnim pitanjima:

P:”Je li uzela sat sa pulta?”

O:”Da”
P:”Šta je uradila sa njim?”

O:”Dala ga je dječaku, koji ga je stavio u svoj džep”

Ova pitanja daju svjedoku priliku da bira da li da dâ ovu informaciju

ili da laže.
 Osporavanje iskaza

Bilo da destruktivno unakrsno ispitivanje izvodi

tužilaštvo ili odbrana, ključna je svrha osporavanje
iskaza o centralnim pitanjima u postupku, tj. o
pitanjima: da li je krivično djelo počinjeno ili je
optuženi počinilac; osporavanje svjedoka u pravcu da
griješe, ili da govore neistinu kao i druga pitanja su u
ovom kontekstu sprovedena.
VII Unakrsno ispitivanje
uobičajeni problemi sa svjedocima

 Svjedoci tužilaštva
- policija,
- podnosioci prijave
Podnosilac prijave ne mora nužno biti očevidac počinjenja
krivičnog djela
(npr.)

Vlasnica kuće u kojoj se desila provalna krađa dok je ona

bila odsutna i čije je porodično srebro pokradeno. Ona
može biti podvrgnuta unakrsnom ispitivanju o nekoj
relevantnoj činjenici, npr. prepoznavanju svijećnjaka koji
je nađen kod optuženog.
- Djeca,
- Vještaci,

 Svjedoci odbrane
- optuženi

Tipični metod unakrsnog ispitivanja optuženog od strane

tužioca je obično otvoreno i direktno osporavanje
njegove iskrenosti, koje se koncentriše na njegove
motive, ponašanje, bilo koje nevjerovatne činjenice o
kojima govori, i na bilo koje nedosljednosti koje se mogu
uvidjeti u njegovom iskazu, ili koje se mogu pojaviti
upoređivanjem njegovog, sa iskazima drugih svjedoka
odbrane.
Član 274. ZKP-a - pouke optuženom - stav 2.

“Sudija, odnosno predsjednik vijeća će poučiti

optuženog da može dati iskaz u toku dokaznog postupka u
svojstvu svjedoka i ako odluči dati takav iskaz, da će biti
podvrgnut direktnom i unakrsnom ispitivanju u smislu
člana 277. ovog zakona, odnosno da će biti opomenut i
upozoren u smislu člana 151. ovog zakona. U tom slučaju
optuženi kao svjedok ne polaže zakletvu, odnosno ne daje
izjavu. Sud će omogućiti da se o tom svom pravu optuženi
predhodno konsultuje sa braniocem, a ukoliko nema
branioca, sud će pažljivo ispitati da li mu je branilac
neophodan.
Član 277. - Direktno i unakrsno ispitivanje svjedoka

Član 288. stav 3. ZKP-a – “Ako se tokom glavnog

pretresa optuženi koristi pravom da nije dužan iznijeti
svoju odbranu ili odgovarati na postavljena pitanja,
zapisnik o iskazu optuženog koji je dat u istrazi može se po
odluci sudije ili predsjedniku vijeća pročitati ili iskoristiti
kao dokaz na glavnom pretresu samo ako je optuženi
prilikom saslušanja u istrazi bio upozoren u skladu sa
članom 143. stav 2. tačka b) ovog zakona.”
U vezi sa članom 143 stav 2. tačka v)

Da se može izjasiti o djelu koje mu se stavlja na teret, i

iznijeti sve činjenice i dokaze koje mu idu u korist i, ako to
učini u prisustvu branioca, da je takav njegov iskaz
dopušten kao dokaz na glavnom pretresu i da bez njegove
saglasnosti može biti pročitan i korišten na glavnom
pretresu.
 Primjeri sudske prakse Vrhovnog suda RS
( broj -14 0 K 000135 09 KŽ):

“Kada Okružni tužilac u svojoj žalbi osnovnao ukazuje da

je sud u toku glavnog pretersa nepravilno postupio kod
izvođenja dokaza ispitivanjem opuženog u svojstvu
svjedoka na glavnom pretresu, jer tužiocu nije data
mogućnost unakrsnog ispitivanja optuženog, kao
svjedoka, pa je sud na ovaj način postupio protivno
odredbi člana 14. stav 1. i člana 269. ZKP-a (277. ZKP-a –
prečišćen tekst) čime je počinio bitnu povredu odredaba
krivičnog postupka iz člana 303. stav 2. ZKP-a – (311 -
prečišćen tekst).
Mišljenje je Vrhovnog suda da je načinjena povreda odredaba krivičnog
postupka, jer je “žalba okružnog tužioca takođe osnovano ukazuje da je sud u
toku glavnog pretresa nepravilno postupio kod izvođenja dokaza ispitivanjem
mogućnosti unakrsnog ispitivanja optuženog kao svjedoka, pa je sud na ovaj
način postupio protivno odredbi člana 14. stav 1. i člana 269. ZKP-a čime je
počinio bitnu povredu odredaba krivičnog postupka iz člana 303. stav 2. ZKP-
a. Ovo iz razloga što je noveliranim odredbama člana 14. ZKP-a (“jednakost u
postupanju”) uvedeno načelo ravnopravnosti stranaka tako da svaka stranka u
postupku treba imati iste mogućnosti da izloži svoje argumente i da ni jedna
stranka u sporu ne smije imati prednost u odnosu na svog protivnika. Osim
toga odredbama člana 269. stav 1 ZKP-a koji propisuje tok i način direktnog i
unakrsnog ispitivanja svjedoka, pitanja svjedoku od suprotne stranke
ograničavaju se odnose na pitanja koja su predhodno postavljena tokom
ispitivanja svjedoka od strane koja je pozvala svjedoka i pitanja u korist
vlastitih tvrđenja. Prema tome, zakon dozvoljava stranci, u konkretnom
predmetu, okružnom tužiocu, prilikom unakrsnog ispitivanja svjedoka
suprotne stranke ne samo da postavlja pitanja u okviru predhodno obavljenog
direktnog ispitivanja, već to pravo proširuje i u korist sopstvenih utvrđenja.
Ovakvo zakonsko rješenje sprečava moguće procesne zloupotrebe
jedne od stranaka, odnosno branioca u namjernom zaobilaženju
pojedinih pitanja prilikom direktnog ispitivanja i takvom
zloupotrebom ograničavanje obima unakrsnog ispitivanja, a
osigurava se i jednakost stranaka i pravo na ispitivanje svjedoka pod
istim uslovima u svakoj fazi krivičnog postupka, pa i u fazi ispitivanja
svjedoka u dokaznom postupku na glavnom pretresu. Iz navedenog
proizilazi da su osnovane žalbe tvrdnje okružnog tužioca o učinjenoj
bitnoj povredi odredaba krivičnog postupka kada je predsjednik
vijeća na glavnom pretresu, po prigovoru branioca optuženog,
ograničila obim unakrsnog ispitivanja tužioca na ono što je branilac
pitao optuženog kao svjedoka prilikom direktnog ispitivanja. Na ovaj
način počinjena je bitna povreda odredaba krivičnog postupka iz
noveliranog člana 303. stav 2. ZKP-a koja je, po mišljenju suda, bila
od uticaja na zakonito i pravilno donošenje presude.
 Posebne vrste svjedoka odbrane

Neki svjedoci, na neki način povezani sa optuženim,

spadaju u posebne vrste prema pravilima
odokazivanju i to:

- supružnik optuženog,
- saoptuženi,
- supružnici saoptuženih.

Član 148. ZKP-a RS decidno navodi koji svjedoci

mogu odbiti svjedočenje.
 Ostali svjedoci odbrane

 Praktična podjela po važnosti je:

- na one koji su na bilo koji način povezani sa

optuženim,

- na one koji su nezavisni.

Polazna osnova za tužioca je da otkrije povezanosti
između svjedoka i optuženog, te između njih
samih. Oni mogu biti prijatelji, rođaci ili komšije ili
radne kolege.

Primjer:

P:”Rekli ste na niste vidjeli g-dina Branka od

onoga dana nezgode od prije godinu dana?”
O:”Tako je”
P:”Ali g-din Branko je rekao da Vas viđa
nekoliko puta sedmično u restoranu “Bele
noći”.
Ako su, npr: svjedok i optuženi braća, koji stanuju u istoj kući,
bilo bi nevjerovatno, čak nemoguće, da nisu razgovarali o nekom
dramatičnom incidentu, npr. smrti djeteta koje je preminulo
nakon što ga je pregazio vozač koji je pobjegao sa lica mjesta,
za šta se tereti optuženi. Ova tema se može istražiti na slijedeći
način:
Primjer:
P:”Da li ste razgovarali o bratovom suđenju?”
O:”Ne?
P:”To Vam je samo tričarija, nešto što se svaki
dan dešava, za šta niste smatrali da je vrijedno
razgovora?”
O:”To nisam rekao”
P:”Pa, šta ste rekli?”
O:”Možda smo to samo jednom ili dvaput
spomenuli”
P:”Zašto to niste odmah rekli?”
O:”Nisam razumio šta ste me pitali”
Ako tužilac dobije informaciju od policajca da su svjedoci
odbrane viđeni, bilo u zgradi suda, ili u krugu zgradi suda, bilo u
obližnjoj ulici u društvu različitih lica koji su bili prisutni u
sudnici, mogao bi postaviti pitanja - iz razloga koji su očigledni.

P:”Kako ste jutros došli na sud?”

P:”Ko je bi sa Vama?”
P:”Gdje ste danas ručali?”
P:”Ko je bio tamo?”
P:”Zar tamo nije bila osoba X ?”
P:”Da li ste znali da je osoba X bila u sudnici cijelo jutro?”
P:”Zašto ste se mimoišli?”
P:”O čemu ste razgovarali?”
P:”Da li ste razgovarali o ovom predmetu?”
P:”Šta je rečeno o predmetu?”
P:”Da li ste razgovarali o iskazu koje upravo dajete?”
P:”Da li je išta što je rečeno u tom razgovoru utjecalo na Vaš
iskaz na bilo koji način?”
 P:”Da li je išta što je rečeno u tom razgovoru
utjecalo na Vaš iskaz na bilo koji način?”
P:”Zašto niste razgovarali o predmetu?”
P:”Zar Vam nije rečeno šta je policajac “Y” izjavio
jutros prilikom svjedočenja?”
P:”Ako vam nije rečeno ništa o tom iskazu, možete li
objasnit kako to da ste se maloprije baš izrazili
riječima koje je upotrijebio g-din “Y”?”

Cilj nije očekivanje da će oni priznati da su lagali i da su o

tome bili u dosluhu; realni cilj je ukazati na njihove loše
namjere izvlačenjem izbjegavajućih poricanja, te
objelodanjivanjem nedosljednosti i nevjerovatnoća u
njihovom iskazu. Ovo će poljuljati vjeru u njih i zacrniti
njihov iskaz čim bude osporeni i na objektivnim osnovama.
 Dodatno ispitivanje

I Uvod

II Dopuštene teme

III Sugestvna pitanja

IV Kada izvesti dodatno ispitivanje

Primjer sugestivnog pitanja o nespornim činjenicama:

P:”30.juna prošle godine, naveče, da li ste optuženog

poslužili pićem u lokalu “Bjele Noći”- gdje ste radili?”

Ono je efikasno i eliminiše niz dugotrajnih, nesugestivnih

pitanja slijedećeg tipa:

P:”Gdje ste bili 30.juna prošle godine, naveče?”

P:”Šta ste tamo radili?”
P:” Da li biste, molim vas, pokazali tu osobu?”
P:” Da li ste tad vidjeli osobu koju danas vidite u
sudnici?

Kada su neke činjenice utvrđene, dok su druge sporne,

mogu se kombinovati sugestivna i nesugestivna pitanja.
U prethodnom primjeru, moguć je spor oko toga da li je dok
je optuženi posluživan pićem, on u tom momentu držao
bilijarski štap koji je kasnije upotrebljavan kao oružje
prilikom napada na svjedoka. Ovdje, nesugestivna pitanja
mogu ovako izgledati:

P:”Gdje je bilo optuženi kad ste ga posluživali?”

P:”Čime ste ga posluživali?”
P:”Možete li se sjetiti kojom je rukom uzeo čašu?”
P:”Šta je radio sa drugom rukom?”

Ako je odgovor da je optuženi nešto držao, sljedeće

nesugestivno pitanje bilo bi:

P:”Šta je držao?”
Sljedeći izuzetak od zabrane sugestivnih pitanja se sastoji u
tome da ih advokat može iskoristiti da bi izvukao poricanje
od svojih vlastitih svjedoka, kao sto sljedi:

P:”Gospodine Branko, da li ste tom prilikom udarili

konobara bilijarskim štapom u glavu?”

Ponekad, formulirajući pitanje u smislu alternative,

sugestivno pitanje može očigledno biti preokrenuto u
sugestivno pitanje:

P:”Da li ste bili vozač ili suvozač u tom automobilu?”

Kada izvesti dodatna ispitivanja

- Rijetko, a i tada, veoma kratko;

- Suština je saniranje, popravka štete, koju je načinilo
unakrsno ispitivanje
 Zaključak
Novim Zakonima o krivičnom postupku na području BiH
primijenjuje se princip adversarnog sistema sudskog
postupka, u kojem tužioci i advokati sami odlučuju koje
dokaze će sakupiti, kako će ih prezentirati, da li će
iskoristiti dokaze suprotne strane ili će ih osporavati.

Unakrsno ispitivanje je od fundamentalnog značaja u

krivičnom postupku jer od njegovog ishoda zavisi ishod
cijelog slučaja.

H V A L A N A P A Ž NJ I