SVJEDOK I SVJEDOČEV ISKAZ

U KRIVIČNOM POSTUPKU
 Cilj ovog rada jeste predstavljanje važnosti svjedoka u
krivičnom postupku, kao i važnosti iskaza od strane
svjedoka koji utiče na pravednost i donošenje ispravne i
pravedne presude.
 Također govorit ću o svjedocima i njihovim iskazima u
krivičnim postupcima, kao i tome koliko je potrebno
zaštititi svjedoke u krivičnom postupku.
 Svjedoka predstavljamo kao osobu za koju se vjeruje da
može dati objašnjenje o krivičnom djelu, postupku i
drugim važnim okolnostima, te sudu donijeti bitne
podatke o određenom krivičnom djelu.
 Svjedočenje se predstavlja kao dužnost za čije su
neispunjavanje predviđene određene sankcije. Dužnost je
dakle, odazvati se na poziv tijela kaznenog postupka, a
ukoliko se osoba ne odazove pozivu, te svoj izostanak ne
opravda, može se i prisilno dovesti. Ipak, svjedok ima
pravo obavijestiti sud o tome da nije u mogućnosti doći
na svjedočenje zbog svog psihofizičkog stanja. Također,
svjedok ima pravo i na naknadu troškova nastalih zbog
odlaska na sud.
 Svjedoci se dijele:
svjedok djela ili glavni svjedok, koji o djelu može sam
najviše izvorno izjaviti
dodatni ili sporedni svjedok, koji na okolnosti djela
može dati samo takve navode koji su izvan izvršenog
krivičnog djela.
 Podjela svjedoka na :

svjedoke optužbe, koje poziva tužilac,

svjedoke odbrane, koje poziva optuženi ili njegov
branilac.
 Svjedok i svjedočenje predstavljamo kao građansku
dužnost koja obuhvata obavezu svjedoka da se odazove
na poziv suda, te da obavijesti o krivičnom djelu,
počinitelji ili drugim bitnim okolnostima i da ukoliko su
za to ispunjeni uslovi položi kletvu, odnosno da izjavu.
 Svjedok kojeg treba ispitati jeste svjedok optužbe,
odbrane ili svojedok kojeg je pozvao sud prema vlastitoj
odluci, bez obzira od prijedloga stranaka. Ipak, tokom
ispitivanja, svaki od svjedoka je svjedok istine i iskaz
svjedoka predstavlja izvor saznanja istine. Kroz
ispitivanje svjedoka u okviru postupka dobija se posebna
vrsta dokaza, a to je iskaz svjedoka. Zajedno sa
svjedokom, iskaz svjedoka predstavlja bitan faktor u
krivičnom postupku, jer donosi vrlo bitne informacije i
olakšava vođenje postupka.
 Dužnosti svjedoka koje proizilaze iz Zakona o krivičnom
postupku BiH su sljedeći:
1. dužnost odazvati se na poziv
2. dužnost dati iskaz
3. dužnost govoriti istinu i ništa ne prešutjeti
4. dužnost položiti zakletvu.

Svjedoci mogu biti sve osobe, bez obzira na njihov

položaj, funkciju, državljanstvo i slično, a sve zbog toga
što je funkcija svjedoka po pravilu nezamjenjiva i
predstavlja opću građansku dužnost.
PRAVA I DUŽNOSTI SVJEDOKA
 Dužnost svjedoka je da se odazove na poziv, a sastoji se
u tome da se svjedok, u određeno vrijeme i na
određenom mjestu, koji su naznačeni u pozivu, pojavi i
zadrži sve dok organ krivičnog postupka ne izjavi,
izričito ili konkludentnim radnjama, da je svjedok
slobodan.
 Druga osnovna dužnost svjedoka je svjedočenje.
 Ova se dužnost-obaveza odnosi na svaku osobu koja je
pozvana da da iskaz o predmetu svjedočenja, osim ako
se ne radi o osobi koja ne može biti saslušana kao
svjedok, odnosno koja može odbiti svjedočenje.
 Poziv za svjedočenje dostavlja tužilac, odnosno sud.
 Dužnost svjedoka je da daje iskaz, odgovarajući na opšta
pitanja, na osnovu kojih se utvrđuje identitet svjedoka i
eventualno postojanje zakonskih osnova za isključivanje
ili oslobađanje dužnosti svjedočenja.
 Svjedok je dužan govoriti istinu, a davanje lažnog iskaza
predstavlja krivično djelo, na što se isti blagovremeno
mora upozoriti.
 Pozvani svjedoci na glavnom pretresu polažu zakletvu ili
daju izjavu prije svjedočenja.
 Svjedok će u svakom slučaju biti ispitan na raspravi.
Najprije se utvrđuju lični podaci svjedoka kao i njegov
odnos sa okrivljenim, nakon čega se upozorava na
dužnost iskazivanja istine i pravo da ne odgovori na
određena pitanja.
 Poslije toga se poziva na iznošenje svega što mu je
poznato o predmetu krivičnog postupka, nakon čega mu
se postavljaju pitanja radi provjere, dopune i
razjašnjenja. Utvrdit će se i to odakle je svjedoku
poznato to što izjavljuje a svjedoke po pravilu ispituju
stranke prema unakrsnom modelu, a sud samo iznimno
postavlja pitanja sa ciljem razjašnjenja.
ZAŠTITA SVJEDOKA
 Radi se o zakonima o zaštiti svjedoka pod prijetnjom
ugroženih svjedoka.
 Da bi svjedok mogao imati takav položaj u krivičnom
postupku, koji povlači određene posljedice u dokaznom
postupku, moraju se ispuniti određeni kumulativni uslovi:
 da postoje očigledne opasnosti za ličnost, za ličnu
sigurnost svjedoka ili njegovu porodicu,
 da je opravdano vjerovanje da će ta opasnost ostati nakon
što svjedok bude saslušan,
 odnosno,
 da će se ta opasnost zbog davanja iskaza u smislu
svjedočenja povećati.
 Prijedlog za saslušanje zaštićenog svjedoka mogu
podnijeti:
- sud po službenoj dužnosti;
- tužitelj;
- osumnjičeni/optuženi;
- branitelj osumnjičenog/optuženog.

 U skladu sa zakonskim rješenjima, nakon što svjedok

dobije status zaštićenog svjedoka, njegovo ispitivanje se
obavlja po propisima spomenutih zakona o zaštiti
svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka.
IMUNITET SVJEDOKA
 Naime, svjedoku se daje imunitet onda kada pristaje da
odgovara na pitanja na koja ima pravo da uskrati
odgovore, jer će ga istiniti odgovori izložiti krivičnom
gonjenju.
 Kroz dobijeni imunitet od tužioca svjedok pristaje na
saradnju sa tužiocem, bez obzira što će ga istinit odgovor
izložiti krivičnom gonjenju.
ZAKLJUČAK
 Svjedok je bitan u krivičnom postupku, te da zajedno sa
svojim iskazom o istom doprinosi mnogo krajnjem sudu,
odnosno rješavanju krivičnog postupka. Ipak,
svjedočenje i cjelokupan proces koji uključuje svjedoka i
njegov iskaz nije jednostavan i potrebno je postići dosta
uslova kako bi od samog iskaza i svjedočenja bilo
koristi.