FAKULTET ZA KRIMINALISTIKU,KRIMINOLOGIJ I SIGURNOSNI STUDIJ SARAJEVO

SEMINARSKI RAD PERSONALNI I STVARNI MATERIJALNI DOKAZI

Predmet : Pravo i kriminalitet Mentor : Prof. dr. Zenaid elmo Student : Horozovi Mirad Kriminologija II ciklus

SARAJEVO, 2014

SADRAJ
UVOD................................................................................................................................. 1 PROBLEMI U VEZI ISPITIVANJASVJEDOKA..........................................................................3 1.2 Ocjena iskaza svjedoka.....................................................................................4 ISKAZ SVJEDOKA..............................................................................................................4 POJAM VJETAKAI NJEGOVOG ISKAZA.......................................................................... ...8 STVARNI(MATERIJALNI)DOKAZI - MJESTO DOGAAJA I ANALIZA TRAGOVA NAENIH U KRIMINALISTIKOJ OBRADI.............................................................................................................................................10 REKONSTRUKCIJA DOGAAJA................................................................................................11 ZAKLJUAK............................................................................................................ ...12 LITERATURA....................................................................................................................13

UVOD

Iskaz osumnjienog je izjava koju on daje u tom svojstvu o krivinom djelu koje mu se stavlja na teret i drugim pitanjima krivine stvari koja je predmet suenja. Iskaz osumnjienog je, prije svega, sredstvo odbrane osumnjienog, ali moe da poslui i kao dokazno sredstvo (koje se uzima u obzir prilikom utvrivanja injenica). Iskaz osumnjienog koristi se kao vano sredstvo ne samo zbog toga to u nekim sluajevima nikakvih drugih dokaza nema, ved i zbog toga to moe korisno posluiti za provjeru vjerodostojnosti i istinitosti drugih dokaza.20 Krivini postupak se ne moe odredi upotrebe iskaza osumnjienog kao dokaznog sredstva, jer je osumnjienom, kao neposrednom uesniku dogaaja o kome se sudi, po pravilu, najbolje poznato da li je i kako djelo izvreno. Drava bi se mogla odredi iskaza osumnjienog kao dokaznog sredstva u krivinom postupku jedino ako bi tuilac uvijek ili uglavnom raspolagao sa dovoljno drugih dokaza, pomodu kojih bi se sa sigurnodu mogle utvrditi injenice koje se u krivinom postupku utvruju. U tom sluaju, osumnjieni bi u krivinom postupku imao poloaj isljuivo procesnog subjekta. Iskaz osumnjienog moe biti dokazno sredstvo i kada ne sadri priznanje, jer se elementi dokaza obezbjeuju iz svih dijelova njegovog iskaza koji se odnose na injenice koje su predmet dokaza. Sve dokazne elemente iskaza osumnjienog tuilac je obavezan da provjerava drugim dokaznim sredstvima. U naem krivinom postupku osumnjieni, odnosno optueni ne moe u krivinoj stvari u kojoj odgovara imati svojstvo svjedoka, ak ni onda kada treba da prui obavjetenja o injenicama koje se odnose na treda lica. Jedno lice moe biti sasluano kao svjedok samo ako u toj krivinoj stvari nema svojstvo osumnjienog, odnosno optuenog.21 Poseban znaaj ima priznanje (confessio) koje osumnjieni moe dati u svom iskazu. Priznanje predstavlja izjavu kojom osumnjieni tereti sebe za izvrenje krivinog djela, odnosno djelimino ili potpuno prihvata navode optube kojima se oznaava kao uinilac. Priznanje je jedan od najspornijih dokaza u krivinom postupku, prema kome u sudskoj praksi i nauci postoji dosta predrasuda i ekstremnih tumaenja. Na jednoj strani, priznanje se nekada precjenjivalo, smatralo se idealnim dokazom, kraljicom dokaza (regina probationum) i svi napori su bili usmjereni ka njegovom dobijanju, to se smatralo ciljem dokazivanja. Priznanje postoji ako osumnjieni u cjelini ili djelimino prihvata optubu. Priznanje osumnjienog, shvadeno u uem smislu, jeste

potvrivanje osumnjienog daje uinio krivino djelo. Priznanje u irem smislu je svaka izjava osumnjienog da je istinita neka vana injenica koja se tie njegove krivice, a za njega je nepovoljna. Priznanje osumnjienog mora biti izriito. Znai da nema predutnog priznanja. Priznanje, dalje, moe biti: (a) vansudsko i sudsko, prema tome da li je dobijeno pred sudom u krivinom postupku ili van postupka; pred tuiocem, policijom ili nekim slubenim ili privatnim licem. I jedno i drugo priznanje ima dokaznu vrijednost koja se cijeni po slobodnom uvjerenju, a razlika je samo u tome to je dokazivanje vansudskim priznanjem sloenije, (b) Prosto i kvaliflkovano. Prosto priznanje postoji kada osumnjieni priznaje ono za to se optuuje, bez ikakvih ogranienja. Kvaliflkovano priznanje postoji kada osumnjieni, priznajudi izvrenje djela, istie u isto vrijeme okolnosti koje iskljuuju krivino djelo ili krivinu odgovornost ili je bar umanjuju, (c) Potpuno i nepotpuno (djelimino), prema tome da li osumnjieni priznaje sve navode iz tube koji mu se stavljaju na teret ili samo neke, a druge odbija, (g) Sudskim priznanjem u uem smislu smatra se priznanje dato pred sudijom, odnosno sudedim vijedem na glavnom pretresu, a sudskim priznanjem u irem smislu - priznanje dato pred nekim drugim organom krivinog postupka. Sudsko priznanje u irem smislu je sloeno na isti nain kao i vansudsko priznanje, (d) Dobrovoljno i neizbjeno priznanje, prema tome da li se osumnjieni slobodno odluuje da prizna ili to ini pod uticajem ved otkrivenih injenica i okolnosti

1.Problemi u vezi sa ispitivanjem osumnjienog

Sloena pitanja ispita osumnjienog proizilaze, prije svega, iz injenice da on najbolje zna injenice o djelu koje mu se stavlja na teret, ali i da osumnjieni ima interes da ne govori istinu, ako je to za njega nepovoljno. To je problem (kako ga neki nazivaju) "osumnjienog kao aktivnog dokaznog sredstva", gdje osumnjieni aktivnim uedem, davanjem iskaza (u prvom redu priznanja), omogudava saznavanje istine, pri emu se javlja pitanje da li na dananjem stepenu drutvenog razvoja treba koristiti saradnju osumnjienog, na koji je nain koristiti, koji se metodi mogu primijeniti da bi se osumnjieni privolio na tu saradnju i kojim je sredstvima doputeno savlaivanje otpora toj saradnji (npr. predoavanje materijalnih dokaza, ukazivanje na protivrjenosti, pozivanje na savjest i ast, dranje u neizvjesnosti o prikupljenim dokazima).

1.2 Ocjena iskaza svjedoka

Iskazu osumnjienog, posebno kada sadri priznanje, i u teoriji i u praksi pridavan je razliit znaaj. Stavovi su se kretali od bezuslovne dokazne vrijednosti priznanja (conffesio est regina probationem) do odricanja svake njegove dokazne vrijednosti. U naem zakonu, prema ovom pitanju zauzet je sljededi stav: iskaz osumnjienog, i kada sadri priznanje, cijeni se kao i svaki drugi dokaz. Za tu ocjenu, kao i uopte ocjenu bilo kojeg dokaza u krivinom postupku, nema pravnih razlika. Iskaz osumnjienog moe biti pun dokaz ili nemati nikakve dokazne vrijednosti, tako da sud, s obzirom na cjelokupan dokazni materijal, moe osloboditi optuenog koji je priznao, a osuditi optuenog koji nije priznao.

2. ISKAZ SVJEDOKA

Iskaz svjedoka je u praksi najei dokaz u krivinom postupku, ali je ocjenadokazne vrijednosti svjedokog iskaza najtea od svih ocjena dokazne vrijednosti radnji dokazivanja. Procjena da de novi tehniki dokazi za utvrivanje injenica zamijeniti subjektivne iskaze svjedoka, pokazala se nerealnom, jer su oni ogranieni samo na odreene sluajeve. Kod takvog stanja stvari, ostalo je jedino da se koridenje svjedoka i ocjena vrijednosti njihovih iskaza postave tako da se uoeni nedostaci otklone ili svedu na to manju mjeru, to zavisi od tuioca, odnosno sudije, koji treba, najprije, da pravilno ulno primi iskaz svjedoka, a zatim da ocijeni njegovu vrijednost. To oteava rad tuioca, odnosno sudije i pretpostavlja da, osim pravnih znanja, on poznaje i psihologiju i logiku. Osnovni problem pri ocjeni iskaza svjedoka jeste utvrditi u kojoj mjeri se izjava svjedoka o injenicama podudara sa stvarnim stanjem. Najvedi broj svjedoka koji su vidjeli neki kriminalni dogaaj potiu iz kruga poznanika optuenog ili otedenog, prijatelja ili roaka od kojih je a priori teko oekivati potpun i pouzdan iskaz. I oni koji to nisu, esto ne mogu dati takav iskaz barem iz etiri razloga: 1. zbog pogreaka u zapaanju (krivino djelo je obino nenadan i nasilni dogaaj, psihofiziko stanje nekog lica je takvo da ono nema dobre osjedaje i sl). 2. zbog nedostatka u sjedanju (nastupio je npr. potpuni zaborav, tzv. lano sjedanje) 3. zbog pogreaka u imaginaciji (ljudi su skloni, pogotovo pred autoritetom vlasti, konfabulirati, mijenjati ili dopunjavati podatke iz sjedanja - da stvore ljepi dojam, da se prave vanim itd.) 4. zbog pogreaka u rasuivanju ((pogrena tumaenja podataka, nedostatak autokritike ili pretjeranost u njoj itd.) Osim istinitog iskaza (kada postoji podudarnost izmeu iskaza i realnosti injenica), postoje i laan i pogrean iskaz. Iskaz je pogrean kada postoji nepodudaranje iskaza svjedoka sa realnodu iz razloga koji su van volje i svijesti svjedoka. Pogrean iskaz moe naslati zbog greaka" prilikom primanja utisaka (greke u percepciji) i njihovog pamdenja, kao i zbog izlaganja onoga to je svjedok primio (greke u reprodukovanju).Nepodudaranje iskaza svjedoka sa realnodu moe da nastupi iz

razloga koji zavise od volje \ svijesti svjedoka, i tada je iskaz laan. Za ocjenu vjerodostojnosti iskaza svjedoka tuilac, odnosno sudija mora uzeti u obzir vie elemenata, koji se cijene subjektivno i objektivno: (a) da li je iskaz dat slobodno ili po nagovoru, pod prinudom i tome sl., (b) da li je svjedok fiziki i duevno sposoban da zapazi injenice, zapamti ih i reprodukuje, (c) da li njegov karakter i moralne osobine ulivaju povjerenje ili izazivaju podozrenje, (d) da li je u nekom odnosu sa strankama (srodstva, slubene ili dunike zavisnosti isl.)ilijenezavisan, (e) da li je sadrina datog iskaza logina, vrsta, postojana, jasna i opredijeljena, (f) da li je iskaz rezultat neposrednog opaanja ili je u pitanju svjedoenje po uvenju, (g) da li se iskaz slae sa drugim dokazima i poznatim okolnostima sluaja, (h) da li se slae sa iskazima drugih svjedoka, i) da li potie sa glavnog pretresa ili je datsamouistrazi, (j) da li je dat pod zakletvom Da bi njegov iskaz imao dokaznu snagu, trebalo bi da svjedok moe i hode da kae istinu, tj. da je sposoban da opazi injenice (inae je iskaz pogrean) i da je iskren (inae je iskaz laan).

3. POJAM VJETAKAI NJEGOVOG ISKAZA

Iskaz vjetaka je izjava procesno nezainteresovanih lica, koje stranke i sud uzimaju da na osnovu strune spreme ili vjetine (lege artis) steene vrenjem poziva opaze izvjesne injenice, okolnosti ili pojave ili da o njima daju svoje miljenje, jer za to struna pravna sprema i opte obrazovanje sudija nisu dovoljni. Uglavnom se uzima da postoje tri grupe razloga za vjetaenje: (a) saoptavanje optih stavova nauke i umijeda, (b) konkretne procesne injenice i (c) posebno poznavanje stvari. Vjetak, kao posebna vrsta svjedoka, nije potreban ako stranke i sud mogu razumjeti i vrednovati dokaze bez pomodi lica koja imaju specijalizovano razumijevanje i znanje o nekom predmetu. Vjetaenje je djelatnost vjestaka na prikupljanju nalaza (visum repertum) i miljenja (parere). U nalazu vjetak daje ono to je opazio i ispitivanjem utvrdio, a znaajno je za

razjanjenje relevantnih injenica. Miljenje, koje u cjelini mora biti osnovano i obrazloeno, predstavlja vjetakovo rjeenje postavljenog zadatka i odgovor na istaknuta pitanja za rasvjetljenje vanih injenica u konkretnoj krivinoj stvari. Nalaz i miljenje se uobiajeno daju u jednom postupku, ali je mogude da se daje samo miljenje ili samo nalaz. Vjetaenje se danas proiruje i na kriminoloko ispitivanje osumnjienog, odnosno optuenog u toku postupka i u toku izvrenja mjera bezbjednosti i vaspitnih mjera neodreenog trajanja (kriminoloka ekspertiza), a do toga je dolo usljed evolucije materijalnog krivinog prava i novih zahtjeva koji su stavljeni pred sud u vezi sa linodu osumnjienog. Ono to vjetak ispituje predmet je dokaza, a ono to vjetak podnosi nije nikakav definitivni sud o predmetu dokaza, ved dokaz kao kao i svaki drugi koji sud treba da ocijeni i na osnovu toga da ga prihvati ili odbije. Vjetak treba da raspolae strunom (tehnikom) i pravnom sposobnodu za vjetacenje. U pogledu strune sposobnosti, podrazumijeva se odreeno potrebno znanje (struna sprema), koje de mu omoguditi da zapazi odreene injenice i da o njima da svoj sud. Struno znanje dokazuje se odgovarajudim svjedoanstvom ili diplomom o strunoj sprerni i osposobljenosti za vrenje odreene djelatnosti ili iskustvu u vrenju zanimanja, poziva ili vjetine. Strunost vjestaka znai kako formalno obrazovanje u odreenoj oblasti tako i viegodinje iskustvo , zapaene rezultate u radu, suvremeno poznavanje i teoriskih i praktinih problema odreene oblasti, vladanje savremenom metodologijom, stalno pradenje i upoznavanje sa razvojem i perspektivama u odgovarajudoj disciplini. Potrebna strunost vjetaka je uvijek konkretna, kako obzirom na standarde konkretne strune oblasti, tako i s obzirom na potrebe krivinog postupka. ne posjeduje usko Procjena dokazne vrijednosti vjetaenja je izuzetno sloena djelatnost koja zahtjeva dobro poznavanje kriminalistike i osnovnih mogudnosti i ogranienja pojedinih vrsta vjetaenja. Sudija mora da bude kritian u analizi vjetakovog nalaza i miljenja. Problem je u tome to sudija ne posjeduje usko struna znanja koja bi mu omoguila da kritiki i potpuno provjeri vjetaenje. Usljed toga u praksi se deava da sudija nekritiki prihvati nalaz i miljenje vjetaka i da faktiki vjetak bude taj koji presudno utie na donoenje sudske odluke. U osnovi, sud procjenjuje svaki nalaz i miljenje vjetaka u skladu sa slobodnom sudiskom ocjenom dokaza tako to ga prvo ispituje posebno, a zatim u vezi sa drugim dokazima.

4.STVARNI(MATERIJALNI)DOKAZI - MJESTO DOGAAJA I ANALIZA KRIMINALISTIKOJ OBRADI

TRAGOVA

NAENIH

Mjesto dogaaja (engl. crime scene) obino je definirano kao mjesto gdje se dogodio kriminalni in. Pod tim pojmom podrazumijeva se u makroskopskom smislu cijela regija, a ne samo odreena lokacija; tako tijelo rtve i svaki dio sredstva kojim je poinjen zloin takoer predstavlja mjesto dogaaja. Nadalje, svako drugo mjesto ili osoba ukljueni u zloin ulaze u kontinuitet mjesta dogaaja. Mjesto na kojem je poinjen zloin naziva se primarno mjesto, a u sluaju naknadnog prijenosa tijela ili sredstva poinjenja zloina novo mjesto naziva se sekundarnim. U mikroskopskom smislu svaki objekt ili dio materijala povezan s mjestom zloina smatra se dijelom mjesta dogaaja. Za pravilno rjeenje svakog pojedinog sluaja potrebne su makroskopska i mikroskopska analiza mjesta dogaaja te dovoenje u loginu vezu sa rtvom ili s poiniteljem zloina. Mjesto dogaaja je u pravilu velika povrina s brojnim tragovima i predmetima. Stoga je potrebno da istraiva mjesta dogaaja ima sposobnost inicijalnog odreivanja broja mjesta dogaaja, prirode svakog mjesta te granice i stanje svakog mjesta dogaaja. Dakle, bit cijelog procesa pretraivanja mjesta dogaaja ima cilj utvrivanje i prikupljanje samo vanih dokaza i tragova koji mogu dovesti do rjeavanja zloina i otkrivanja poinitelja. Stoga su iskustvo i strunost dvije najvanije odrednicePretresanje je materijalno istraivanje nad licima ili stvarima u cilju pronalaenja tragova krivinog djela ili predmeta vanih za krivini postupak ( podrazumjevajudi tu i le) ili u cilju hvatanja osumnjienog, odnosno optuenog. Objekt pretresanja mogu biti lica ( pretresanje lica) ili stan i druge prostorije ( prostorije stana). Pretresanje stana, ostalih prostorija i pokretnih stvari se moe odrediti samo onda ako ima dovoljno osnova za sumnju da de pri pretresanju: 1. pronadi pretpostavljeni izvrilac krivinog djela ili njegov sauesnik, 2. otkriti tragove krivinog djela 3. pronadi predmeti vani za krivini postupak Formalni uslov za pretresanje je naredba suda, koja mora biti pismena i obrazloena. tima za uviaj.

5. REKONSTRUKCIJA DOGAAJA
U okviru uviaja, kao njegov sastavni dio ili kao dopuna uviaja ili nain provjeravanja ostalih radnji dokazivanja, moe biti izvrena rekonstrukcija dogaaja. Rekonstrukcija se sastoji u provjeravanju izvedenih dokaza ili utvrivanju injenica koje su od znaaja za razjanjenje stvari koja se vri tako to de se ponoviti radnje ili situacije u uslovima pod kojima se prema izvedenim dokazima dogaaj odigrao. Rekonstrukcija se, po pravilu, vri na mjestu gdje se dogaaj zbio, a obavlja se tako da se, po mogudnosti, izvede cijeli dogaaj onako kako slijedi iz sasluanja osumnjienog, odnosno optuenog, iskaza svjedoka i vjetaka i drugih dokaza (uviajne dokumentacije skica i fotografija), kao i injenica koje je organ utvrdio vlastitim opaanjem. Pri tome se upotrebljavaju ista ili (ako je to nemogude) slina materijalna sredstva koja su upotrebljena kod stvarnog dogaaja i obezbjeuje uede subjekata koji su opazili krivini dogaaj ili uestvovali u njemu. Rekonstrukciju odreuje organ koji vodi postupak. Sama po sebi, rekonstrukcija nije dokazno sredstvo, ved metod provjere dokaza koji se vre preko uviaja. Ona zbog toga ima vie veze sa ocjenom dokaza nego sa pitanjem dokaznih sredstava. Za izvoenje rekonstrukcije vae pravila propisana za vrenje uvidaja. Meutim, rekonstrukcija se ne smije vriti na nain kojim se vrijea javni red i moral ili se dovodi u opasnost ivot ili zdravlje ljudi . Prilikom obavljanja rekonstrukcije dogaaja moraju se potovati ljudska prava i voditi rauna o eventualnoj materijalnoj teti. Takoe, u okviru rekonstrukcije mogu se, po potrebi, ponovo izvesti pojedini dokazi pri emu vae odredbe zavisno od faze postupka. Osim toga, uviaj i rekonstrukcija dogaaja se razlikuju i po tome to se, za razliku od zapisnika o uviaju, u zapisnik o rekonstrukciji mogu unositi izjave svjedoka ili vjetaka. Kriminalistiki eksperiment predstavlja svjesno, plansko i i viekratno variranje novih okolnosti prilikom njihovog uviaja u sporni injenini sklop ispitivanog krivinog dogaaja kako bi se utvrdili uslovi, uzroci i mehanizam razvoja krivinog dogaaja kako bi se utvrdili uslovi, uzroci i mehanizam razvoja krivinog dogaaja kao i zakonomjernosti nastanka posljedicama i tragova s ciljem provjere postojedih i pribavljnja novih dokaza. Dokazna vrijednost rekostrukcije i kriminalistikog eksperimenta: naelno moe se prihvatiti dokazna vrijednost dobijenih rezultata ako je: a) ustanovljeno da su uslovi u kojima je obavljena rekonstrukcija ili su sprovedeni eksperimenti, , meusobno slini sa uslovima u kojima se ispitivani dogaaj

odigrao; b) pri ponavljanju rekonstrukcije i eksperimenta dobijen je jednoznani rezultat; c) iskljuena mogudnost sluajnog postizanja dobijenih rezultata.

ZAKLJUAK

Uviaj je najpouzdaniji nain utvrivanja injenica u krivinom postupku, jer organ koji ga sprovodi utvruje injenice vlastitim opaanjem. Stara latinska sentenca "Nulla est maior probatio, quam evidentia rei" ("Nema boljeg dokaza od uviaja") i danas je aktuelna. Drugi nain utvrivanja injenica (pomodu dokaza) manje je pouzdan, jer tu organ krivinog postupka ne saznaje injenice direktnim opaanjem (svojim ulima), nego 38 posredno, tako to mu neko drugi (osumnjieni, odnosno optueni, svjedok, vjetak) saoptavaju svoja opaanja tih injenica ili itanjem isprava i upotrebom tehnikih snimaka registrovanih injenica. Dokazni kredibilitet uviaja proizlazi iz njegovog heuristikog karaktera, tj. iz mogudnosti otkrivanja na licu mjesta injenica, prije svega materijalnih, koje su nastale izvrenjem krivinog djela. Meutim, i rezultati uviaja mogu imati nedostatke kao i svako drugo posredno dokazno sredstvo. Najvedu dokaznu vrijednost ima uviaj koji sud sprovodi na glavnom pretresu, neposredno opaajudi relevantne injenice. Treba posebno istaknuti da je savremena tehnika optikog registrovanja injenica omogudila da se injenice utvrene uviajem mogu i tehniki (ne samo zapisniki) registrovati. Na taj nain reprodukcija tehnikog snimka pred raspravnim sudom daje gotovo vjernu sliku predmeta uviaja, kao da je sam taj sud sproveo uviaj. U svakom sluaju, stvarna dokazna vrijednost uviaja, bez obzira na to da li je sproveden prije ili na glavnom pretresu, zavisi od slobodne ocjene suda.

LITERATURA

1. Sneana Savid, Osnove prava, Banja Luka 2005. god.

2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. 9. site web: http://www.gradjanske.org site web: http://sr.wikipedia.org site web: http://www.srbija-info.yu site web: http://www.zastitnik.gov.r

Dr Zoran Stojanovid redovni profesor Pravnog fakulteta u Beogradu, Krivino pravo, Beograd, 2006.