Univerzitet u Sarajevu

Kriminalistika, kriminologija i sigurnosne studije

Sigurnosne studije

V semestar, I ciklus

Silogistička kriminalistika

2017./18.

Seminarski rad:

Svjedoci u krivičnom postupku

Mentor: Doc dr. Muamer Kavazović Studenti: Edin Hamzić, vanredan, 4918

Sarajevo, oktobar 2017.

Sadržaj:

1. Uvod...............................................................................................................................................3
2. Pojam svjedoka...............................................................................................................................4
3. Dužnosti i prava svjedoka...............................................................................................................4
4. Isključenje i oslobođenje od dužnosti svjedočenja.........................................................................5
5. Pravo svjedoka da ne odgovara na određena pitanja.....................................................................6
6. Suočenje, prepoznavanje i tok saslušanja.......................................................................................6
7. Zakletva svjedoka...........................................................................................................................7
8. Zaštita svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka....................................................................8
9. Imunitet svjedoka...........................................................................................................................8
10. Zaključak......................................................................................................................................10
11. Literatura......................................................................................................................................11
Uvod

Cilj ovog rada je uvid u značaj uloge svjedoka u krivičnom postupku i propisa koji se vežu za
istu. Značaj ove teme govori i činjenica da gotovo nema krivičnog postupka bez svjedoka a često
ti svjedoci igraju odlučujuću ulogu u krivičnom postupku i donošenju presude.

Pokušat ćemo detaljno navesti i objasniti šta je to, prema zakonu, definicija svjedoka, koje su
dužnosti osobe okarakterisane svjedokom te ostale formalnosti koje su od bitnosti za krivični
proces.

Obratit ćemo, također, pažnju na institut svjedoka pod zaštitom i ugroženog svjedoka te ukratko
ga definisati i spomenuti kategorije i mjere propisane zakonom.

Rad završavamo kratkim osvrtom na imunitet svjedoka, spominjući njegovo mjesto u zakonima
drugih država, značajem za krivični postupak i poređenjem sa Zakonom o krivičnom postupku
FBiH.

3
Pojam svjedoka

Svjedok je osoba koja na poziv organa krivičnog postupka svjedoči o činjenicama koje su
predmet utvrđivanja u postupku i o kojoj ima čulna zapažanja. Predmet njegovog iskaza su
činjenice koje je sam spoznao, vlastitim opažanjem, a ne eventualno njegovog mišljenja ili stava.

U sklopu teorije o dokazima i dokazivanju u krivičnom postupku svjedok je dokazno sredstvo, a

njegov iskaz dokazni osnov.

Prema odredbi člana 81. stav 1. kao svjedoci se pozivaju osobe za koje postoji vjerovatnost da će
moći dati informacije o krivičnom djelu, počinitelju i važnim okolnostima koje su bitne za
krivični postupak.

U načelu svaka osoba kojoj je nešto poznato o činjenicama koje se utvrđuju u krivičnom
postupku može biti svjedokom osim ako je zakon, izričito ne isključuje iz svjedočenja. Ipak,
isključena je mogućnost da se kao svjedok u postupku pojavi okrivljeni.1

Dužnosti i prava svjedoka

Svaka osoba pozvana da svjedoči, dužna je odazvati se pozivu i da propisno svjedoči. Pozivanje
svjedoka vrši se uručivanjem pisanog poziva u kome je navedeno: ime i prezime, zanimanje
svjedoka, vrijeme i mjesto gdje treba da dođe, krivični predmet u vezi kojeg je pozvan, naznaka
da je pozvan u svojstvu svjedoka te upozorenje o posljedicama ako se ne odazove na poziv.
Osoba koja je mlađa od šesnaest godina pozvat će se preko roditelja ili zakonskog zastupnika.
Svjedok koji zbog starosti,bolesti ili teškog invaliditeta ne može da se odazove pozivu, može da
bude saslušan izvan suda.

Dužnosti svjedoka su sljedeće:

 dužnost odazivanja na poziv

1
Bayer, V., str. 296. Kazneno procesno pravo – odabrana poglavlja. Knjiga I. Uvod u teoriju kaznenog procesnog
prava. Zagreb, 1995.

4
  dužnost svjedočenja, odnosno davanja iskaza

 dužnost svjedoka da govori istinu

 dužnost da položi zakletvu ili da izjavu prije svjedočenja, no koja ne mora biti predviđena u svim
krivičnoprocesnim zakonodavstvima

Sankcije za povredu dužnosti svjedočenja postavljene su dvojako, ovisno o tome da li se svjedok

koji je uredno pozvan nije odazvao pozivu ili se uredno odazvao pozivu ali odbija da svjedoči.
Ukoliko se svjedok ne odazove pozivu, niti svoj izostanak opravda sud može izreći novčanu
kaznu do 5.000 KM ili narediti prinudno dovođenje. Naredbu za dovođenje svjedoka izvršava
sudska policija. Izuzetno naredbu može izdati i tužitelj s tim da ovu naredbu mora odobriti
sudija. Ukoliko svjedok koji je upozoren na posljedice, bez zakonskih razloga odbije da svjedoči,
sud može, na prijedlog tužitelja, donijeti rješenje o kažnjavanju svjedoka novčanom kaznom do
30.000 KM. Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba koja ne zadržava izvršenje.

Isključenje i oslobođenje od dužnosti svjedočenja

Prema zakonu o krivičnom postupku, član 96. sljedeće osobe ne mogu biti saslušane kao
svjedoci:

 Osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja državne, vojne ili službene
tajne dok je nadležni organ ne oslobodi te dužnosti
 Branitelj osumnjičenog, u pogledu činjenica koje su mu postale poznate u svojstvu
branitelja
 Osoba koja bi svojim iskazom povrijedila dužnost čuvanja profesionalne tajne (vjerski
službenik, novinar u svrhu zaštite informacija, advokat, liječnik itd) osim ako je
oslobođena te dužnosti posebnim propisom ili izjavom osobe u čiju korist je ustanovljeno
čuvanje tajne

5
  Maloljetna osoba koja, s obzirom da uzrast i duševnu razvijenost, nije sposobna shvatit
značaj prava da ne mora svjedočit

Ako je kao svjedok saslušana osoba koja može odbiti svjedočenje, a nije na to upozorena ili se
nije izričito odrekla tog prava ili to upozorenje i odricanje nije uneseno u zapisnik, na takvom se
iskazu ne može zasnivati sudska odluka. 2

Članom 97. Zakona utvrđene su osobe koje mogu odbiti svjedočenje:

 Bračni, odnosno vanbračni drug osumnjičenog, odnosno optuženog

 Roditelj ili dijete, usvojitelj ili usvojenik osumnjičenog, odnosno optuženog

Obaveza je organa koji vodi postupak da pouči osobe koje su oslobođene dužnosti svjedočenja, a
prije njihova saslušanja, o njihovom pravu da ne svjedoče. Pouka i odgovor se unose u zapisnik.
Propuštanje ove obaveze ima za posljedicu nevaljanost iskaza i nemogućnost da se koristi kao
dokaz na sudu. 3

Pravo svjedoka da ne odgovara na određena pitanja

Svjedok ima pravo da ne odgovara na pojedina pitanja ako bi ga istinit odgovor izložio
krivičnom gonjenju, osim ukoliko mu nije dat imunitet, o čemu odluku donosi glavni tužitelj. Za
svjedočenje pod imunitetom, svjedok se neće krivično goniti osim ako je dao lažni iskaz.
Ukoliko je očito da svjedok nije sam u stanju koristiti svoja prava u vrijeme svjedočenja i ako
njegovi interesi ne mogu biti zaštićeni na drugi način, odlukom suda svjedoku se određuje
advokat za savjetnika.

2
Član 96. Zakona o krivičnom postupku FBiH, Službene novine br. 35/03
3
Član 97. Zakona o krivičnom postupku FbiH, Službene novine FbiH 35/03

6
Suočenje, prepoznavanje i tok saslušanja

Način i tok saslušanja svjedoka uređen je članom 99./100. Zakona o krivičnom postupku BiH.
Tako prema odredbi čl. 99. svjedok se može suočiti sa drugim svjedocima i osumnjičenim.
Ukoliko je potrebno da se utvrdi da li svjedok poznaje određenu osobu ili predmet, traži se prvo
da ih opiše ili navede njihove razlike, pa će mu se tek poslije pokazati radi prepoznavanja
zajedno sa nepoznatim osobama, odnosno predmetima iste vrste

Poslije toga se od svjedoka traži da kaže ime i prezime, ime oca i majke, osobni identifikacijski
broj, zanimanje, boravište, mjesto rođenja, godine starosti i njegov odnos s okrivljenim i
oštećenim. Svjedoka će se upozoriti da je dužan da o bilo kojoj promjeni adrese ili boravišta
obavijesti sud osim, kako ćemo vidjeti u daljem izlaganju, ako je to u suprotnosti sa mjerama za
zaštitu oštećenog i svjedoka koje propisuje Zakon o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih
svjedoka.

Ako je maloljetna osoba oštećena krivičnim djelom, postupit će se obazrivo, kako saslušanje ne
bi štetno utjecalo na psihičko stanje maloljetnika. Ovakvo saslušanje će se izvršiti uz pomoć
pedagoga ili druge stručne osobe.

Ukoliko životna dob, tjelesno ili duševno stanje spriječava svjedoka od prisustva, svjedok se
može saslušat putem tehničkih uređaja za prenos slike i zvuka na način da mu stranke i branitelj
mogu postavljati pitanja bez prisustva u prostoriji gdje se svjedok nalazi. Za potrebe takvog
ispitivanja može se odrediti stručna osoba.

Nakon općih pitanja svjedok je pozvan da iznese sve što mu je o predmetu poznato, a zatim će
mu se postavljati pitanja radi provjeravanja, dopune i razjašnjenja. Prilikom saslušanja svjedoka
nije dopušteno služiti se obmanom niti postavljati takva pitanja u kojima je već sadržano kako bi
trebalo odgovoriti. Ako se iskazi svjedoka ne slažu u pogledu važnih činjenica, moguće je suočiti
svjedoke i ponaosob saslušat o svakoj okolnosti o kojoj se ne slažu, te će se njihovi odgovori
unjet u zapisnik. Istodobno se mogu saslušat samo dva svjedoka.

7
Ako je svjedok njem ili gluh, saslušanje će se izvršiti preko tumača, koji će podnjeti zakletvu da
će vjerno prenjeti pitanja koja se budu upućivala svjedoke i prenositi odgovore koje da.

Zakletva svjedoka

Kada se ispune uvjeti za saslušanje, sud može zahtjevati od svjedoka da prije svjedočenja položi
zakletvu, čiji tekst glasi: '' Zaklinjem se - izjavljujem, da ću o svemu što pred Sudom budem
pitan govoriti istinu i da ništa od onoga što mi je poznato neću prešutjeti ''. Svjedok zakletvu
polaže usmeno ili čitanjem njenog teskta ili potvrdnim odgovorom nakon saslušanja sadržaja
izjave koju je pročitao sudija, odnosno predsjednik vijeća. U slučaju odbijanja svjedoka da
položi zakletvu, unjet će se u registar odbijanje i razlozi.

Član 102. Krivičnog postuka nalaže da se ne smiju zaklinjati osobe koje nisu punoljetne u
trenutku saslušanja, za koje je dokazano ili postoji osnovana sumnja da su počinile ili
učestvovale u krivičnom djelu zbog kojeg se saslušavaju i koje zbog duševnog stanja ne mogu da
shvate značaj zakletve.

Zaštita svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka

Svjedok pod prijetnjom je onaj svjedok čija je lična sigurnost ili sigurnost njegove porodice
dovedena u opasnost zbog njegovog učešća u postupku kao rezultat prijetnji, zastrašivanja ili
sličnih radji koje su vezane za njegovo svjedočenje. Porodica lica stava 1. člana 3. Zakona o
zaštiti svjedoka i ugroženim svjedocima podrazumijeva lica koja mogu odbiti svjedočenje prema
ZKP FBiH. Ugroženi svjedok je onaj svjedok koji je ozbiljno fizički ili psihički traumatizovan
okolnostima pod kojima je izvršeno krivično djelo ili koji pati od ozbiljnih psihičkih poremećaja
koji ga čine izuzetno osjetljivim, odnosno dijete i maloljetnik.

8
Sud svojim riješenjem utvrđuje status svjedoka te može odrediti mjere zaštite svjedoka koje
smatra potrebnim, a koje su propisane zakonom ili više mjera istovremeno. Prilikom odlučivanja
sud neće propisati primjenu težne mjere ako se ista svrha može postići manjom.4

Imunitet svjedoka

Ovaj krivično pravni mehanizam potiče iz anglo-saksonske pravne tradicije, gdje se uglavnom
koristi u procesima protiv organiziranih kriminalnih grupa tj. kao sredstvo za ‘’ hvatanje veće
ribe ‘’. Dakle, iako se radi o odstupanju od principa legaliteta krivičnog gonjenja po kojem je
tužilac dužan poduzeti krivično gonjenje ako postoje dokazi da je učinjeno krivično djelo,
dozvoljena je mogućnost da se u posebnim slučajevima, onda kad to zahtijeva veći ili važniji
javni interes, od ovog principa odstupi, pa se u ovakvim slučajevima zapravo radi o specifičnom
obliku oportuniteta.

U Engleskoj i drugim zemljama anglosaksonskog prava institut “krunskog svjedoka” svodi se na

davanje odreñenih privilegija licima koja su povezana s vršenjem krivičnih djela, a posebno se
predviña mogućnost njihovog negonjenja, ukoliko svojim iskazom omoguće dokazivanje krivice
nekog “krupnijeg” počinioca djela. Slično je danas u SAD s postojanjem ustanove tzv.
pokajnika, dok su u Evropi takve mogućnosti prvenstveno vezane za dokazivanje organiziranog
kriminala, u pogledu čega je najkarakterističnije italijansko zakonodavstvo (tzv.“svjedok-
saradnik pravosuđa”). U Njemačkoj je donesen poseban zakon o opojnim drogama koji daje sudu
ovlaštenja da ublaži kaznu ili čak oslobodi od kazne počinioca koji je svojim iskazom doprinio
da se djelo dokaže.

Krivičnim zakonodavstvom Bosne i Hercegovine nije propisan institut svjedoka pokajnika kako
se to, u različitim formama, sreće u drugim krivičnim zakonodavstvima i koji se koristi samo za
posebne vrste kriminaliteta, odnosno striktno propisana krivična djela. Zakon o krivičnom
postupku Bosne i Hercegovine, u okviru odredaba o radnjama dokazivanja svjedocima,

4
Član 3. i 4. Zakona o zaštiti svjedoka pod prijetnjom i ugroženih svjedoka FBiH, Službeni glasnik Bosne i
Hercegovine 3/03

9
omogućava davanje imuniteta svjedoku u određenim okolnostima, neovisno od predmeta
svjedočenja i vrste krivičnog djela.

Primjena ovog instituta u BiH nije ograničena na krivične postupke u kojima se sudi za najteža
krivična djela, pa se imunitet može dati u bilo kojem postupku, povodom bilo kojeg krivičnog
djela.

10
Zaključak

Iz navedenog smo vidjeli i odredili pojam svjedoka i određena pravila spomenuta u zakonu koja
se vezuju za njegovu ulogu u krivičnom postupku. Bitnost pojma svjedok pokazuje nam
činjenica da je više članova u Zakonu o krivičnom postupku FBiH posvećeno svjedoku i
pravilima koja regulišu učestvovanje svjedoka kao što je nemogućnost svjedočenja ili mogućnost
odbijanja svjedočenja te osoba koja čine te kategorije.

Sastavni dio procesa čine i članovi koji govore o načinu i toku saslušanja te davanje izjave i
pravnih posljedica koje se nadovezuju ukoliko neka od ovih procedura nije ispunjena. Fokus nije
samo stavljen na Zakon o krivičnom postupku FBiH, već smo spomenuli i određene dijelove iz
posebnog Zakona o zaštiti svjedoka i ugroženih svjedoka i u kratkim crtama iznjeli definiciju i i
mjere koje sud može izreći u cilju zaštite.

Završni dio rada posvetili smo imunitetu svjedoka kao posebnoj instituciji u krivičnom procesu,
navodeći primjere drugih država usporedbom s našim zakonom i kratkim komentarom.

11
Literatura

1. Zakon o krivičnom postupku FBiH, Službene novine Bosne i Hercegovine 35/03

2. Zakon o zaštiti svjedoka i ugroženih svjedoka FBiH, Službeni glasnik Bosne i
Hercegovine 3/03
3. Sijerčić-Čolić, Halilović, Krivično procesno pravo, 2007., Priština
4. Projekat Jačane tužilačkih kapaciteta u sistemu krivičnog pravosuđa – imunitet svjedoka,
Dio OSCE-ODIHR/ICTY/UNICRI projekta „Podrška prenošenju znanja i materijala u
predmetima ratnih zločina MKSJ-a domaćim sudovima“
5. Bayer, V.: Kazneno procesno pravo – odabrana poglavlja. Knjiga I. Uvod u teoriju
kaznenog procesnog prava. Priredio D. Krapac. Zagreb, 1995. (Bayer, V., I, 1995.)

12