SREDNJA MEDICINSKA ŠKOLA JEZERO

SARAJEVO

HITNA STANJA U PEDIJATRIJI

- maturski rad -

MENTOR:dr. Ismira Rašidović UČENIK: Sedina Čalija

Sarajevo, januar, 2020 godine.

SADRŽAJ
1. UVOD................................................................................................................................................3

2. NAJČEŠĆA HITNA STANJA U PEDIJATRIJI................................................................................5

2.1. Nesreće........................................................................................................................................5

2.2. Trovanje......................................................................................................................................6

2.3. Strano tijelo u dišnim putevima...................................................................................................8

2.3.1. Kako prepoznati udisanje stranog tijela?.................................................................................9

2.3.2. Prva pomoć i liječenje............................................................................................................10

2.4. Opekline....................................................................................................................................11

2.5. Anaflaksija................................................................................................................................14

2.6. Utapanje....................................................................................................................................15

2.6.1. Patofiziologija........................................................................................................................15

2.7. Laringitis...................................................................................................................................16

3. HITNO STANJE U PEDIJATRIJI...................................................................................................18

3.1. Primarna procjena.....................................................................................................................18

3.2. Oživljavanje..............................................................................................................................19

3.3. Sekundara procejna...................................................................................................................19

3.4. Stabilizacija i smještaj u jedinicu intenzivnog liječenja............................................................21

4. SESTRINSKE DIJAGNOZE U HITNIM STANJIMA....................................................................22

4.1. Visok rizik za dehidraciju..........................................................................................................22

4.2. Hipotermija...............................................................................................................................22

4.3. Visok rizik za infekciju.............................................................................................................23

4.4. Povraćanje.................................................................................................................................23

4.5. Akutna bol.................................................................................................................................23

5. ZAKLJUČAK..................................................................................................................................25

LITERATURA.....................................................................................................................................27

Popis slika........................................................................................................................................28

2
1. UVOD
Hitna stanja u pedijatriji se definišu kao ozbiljna stanja koja ugrožavaju život beba,
djece ili adolescenata te zahtijevaju hitno medicinsko zbrinjavanje. Mogu ih uzrokovati
bolest, ozlijede ili ipak gutanje stranog tijele i trovanje. Opšte poznato je da djeca imaju
jedinstvene potrebe, a osobitno kad im je potrebna medicinska pomoć. Prva osoba koja zapazi
potrebu potrebu za hitnom medicinskom pomoći kod djeteta morala bi posegnuti za
postupcima prve pomoći za vrijeme čekanja hitne pomoći.

Svjetska zdravstvena organizacija, ukazije na upotrebu smjernica za identificiranje

potencijalo ugroženog djeteta. Djeca kod koji su prisutno sljedeći znakovi ugroženosti
tretiraju se kao hitna stanja:

 opstrukcija ili odsutnost spontanog disanja,

 teška respiratorna depresija,
 centralna cijanoza,
 znakovi šoka,
 koma ili teško poremećaji svijesti,
 konvulzije ili dehidracija.

Manje povrede kao što su posjekotine, ugrizi životinja i uganuća nisu opasna po život, ali se
svjedno ubrajaju u hitna stanja jer njihovim ne tretiranjem lahko prelaze u ozbiljna stanja.

Smrt djeteta može nastupiti unutar 24 sata od dolaska u bolnicu. Kako bi se smrt spriječila
potrebno je pravovremeno identificirati potencijalno ugrožavajuće stanje djeteta brzom
trijažom i odmah započeti s liječenjem.

Kod povrijeđenog djeteta važna je procjena djetetovog stanja. Brzom procjenom odlučuje se
da lije djete u opasnosti po život i da li je potrebo započeti neposredno spašavanje života.
Brza procjena uključuje: procjenu ponašanja, disanja i boje kože. Ako se u bilo kojem
segmentu uoči ne reaktivnost poseže se za ABCDE postupcima. Cilj ABCDE pristupa je
idetificiranje potencijalno životno ugrožavajuća stanja i njihovo liječenje kako bi se spriječio
nastanak kardiorespiratonog aresta. U slučaju prestanka disanja i rada srca primjenjuje se
kardiopulmonalna ranaimacija. Kardiopulnomalna reanimacija sastoji se od 5 upuha zraka.
Ako nakon upuha dijete ne pokazuje znakove života slijedi 15 kompresija odnosno pritisaka
na prsni koš i 2 upuha.

3
Ozlijede su vodeći uzrok smrti kod djece i adolescenata. U prvoj godni života najčešča hitna
stanja vezana su uz padove, aspiraciju stranog tijela, otrovanje lijekovima ili drugim
sredstvima, utapanjem i opeklinama. U drugoj godini života, uz navedna stanja događaju se i
prometne nesreće. U trečoj i četvrtoj godini prevladavaju padovi, utapanja i prometne nesreće.
Od pete godine češće su nesreće na biciklu, a od desete godine moguće su i ozlijede
prouzorkovane vatrenim oružijem.

Prema Američkom centru za kontrolu i prevenciju bolesti, oko 12.000 djece i

adolescenata, životne dobi od 1 do 19 godine godišnje umre od nehotičnih ozlijeda. Od
nesreća na biciklu godišnje se ozlijedi 254.000 djece, 100 djece premine. Utapanje je vodeći
uzrok smrtnosti u dojenčadi mlađih od 1 godine. Najveći broj unesrećene djece javlja se
između druge i sedme godine života. Kako bi se umanjio broj nesretnih slučajeva i omogućilo
pravodobno uklanjanje njihovih posljedica potrebno je biti upoznat sa uzoricma nesretnih
slučajeva kod djece s mogućnošću njihove prevencije.

Kod svih stanja važan je vrz pristup mjestu nesreće i osiguranje sigurnosti spasitelja i
povrijeđenog djeteta. Iako potencijalne opasnosti mogu biti različite, jednako je važno
provjerit sigurnost u bolničkom okruženju ili izvan njega. Sve tjelesne tekučine potrebno je
tretirati kao potencijalni izvor infekcije. Od životne važnosti je da svaki zdravstveni radnik
bude spreman suočiti se sa bolesnikom kojem je ugrožen život.

4
2. NAJČEŠĆA HITNA STANJA U PEDIJATRIJI

Postoji niz hitnih stanja koje treba prepoznati i učiniti odgovarajuće postupke kako bi
se spriječile komplikacije i spasio djetetov život.

U najčešća hitna stanja spadaju:

 nesreće
 akcidentalna otrovanja
 strano tijelo u dišnim putovima opekline
 vrućica
 anafilaksija

2.1. Nesreće

Padovi, gušenje stranim tijelom i otrovanja (lijekovima, raznim kemikalijama i

alkoholom) najčešći su uzrok nesreća kod djece u dojenačkoj i predškolskoj dob.

Kod školske djece najčešći uzroci ozljeda su prometne nesreće, a posljedice mogu biti osobito
teške. Nesreće se mogu dogoditi na otvorenom (javni prostori) ili zatvorenom (vlastiti
dom,vrtićki prostori, školski prostori).

Faktori rizika

 Dječaci su zbog svoje aktivnosti i ekstroventiranosti, agresivnosti i drugačijeg kruga

interesa izloženiji nesrećama od djevojčica u omjeru 60:40,
 Socijalno i imovinsko stanje,
 Obitelji nižeg stupnja obrazovanja roditelja,
 Lošiji standard stanovanja,
 Nedovoljan nadzor nad kretanjem i aktivnošću djeteta.

Prevencija nesreća

Prevencija nesreća obuhvaća širok spektar mjera koje su usmjerene na dijete kao subjekt
nesreća, njegove roditelje i obitelj te na okolinu, osoblje vrtića i dr.

5
2.2. Trovanje

Trovanje kod djece nastaju najčešće nesretnim slučajem (akcidentalna), rjeđe zbog
pogreške u doziranju lijeka (jatrogena) ili namjere (suicidalna).Akcidentalna otrovanja
predstavljaju najčešći nesretni slučaj u djece predškolske dobi. Ona nastaju kada dijete, zbog
znatiželje, eksperimentiranja ili oponašana, stavi u usta ili proguta potencijalno otrovne
supstancije, koje se nekritički ostavljaju u njegovom okolišu. Nema značajne razlike između
djevojčica i dječaka.

Slika 1. Trovanje

Primjeri najopasnijih otrova

 Lijekovi( lijekovi za srčane bolesti i tlak, smirenje, spavanje, padavice, ublažavanje

temperature, protiv prehlada, kašlja idr. )
 Kućne kemikalije ( sredstva za otapanje kamenca, pesticidi, antifriz, benzin, aceton,
sredstva za čišćenje pećnica idr. )
 Biljke ( oleander, divlje gljive i dr )
 Otrovi iz okoliša ( olovo, ugljični monoksid )

6
Opštii simtomi trovanja

 Gastrointestinalni – povraćanje, mućnina, proljev, bol u trbuhu

 Glavobolja i vrtoglavica
 Pomućenje svijesti, koma, konvulzije
 Poremećena respiracija i cirkulacija
 Salivacija, nekontrolirano uriniranje i defekacija

Opšti postupci u liječenju akutnog otrovanja

 Reanimacija tj. uspostavljanje prekinutih ili ugroženih vitalnih funkcija

 Opšti postupci detoksikacije
 Identifikacija otrova
 Davanje specifičnih protuotrova
 Primjena simptomatske i opće potporne terapije

7
2.3. Strano tijelo u dišnim putevima

Udisanje stranih tijela u dišne putove po život je opasno stanje jer takva strana tijela
sprečavaju normalnu prohodnost grkljana, dušnika ili bronha, što onemogućava disanje,
odnosno prolazak zraka i kisika u pluća. Iako smo povremeno svjedoci smrtnih ishoda
prouzročenih udisanjem stranih tijela, osobito djece, stječe se dojam da nam nije potpuno
jasna stvarna opasnost. Koliko pogibeljno može biti udisanje (aspiracija) stranog tijela
najbolje pokazuju podaci iz medicinske literature.

Do prije stotinjak godina slučajno udisanje stranog tijela za četvrtinu je pacijenata završavalo
smrtnim ishodom. Razvojem suvremenih medicinskih postupaka kojima se dijagnosticiraju i
odstranjuju strana tijela bronha taj se postotak jako smanjio. Međutim i u XXI. stoljeću
smrtnost zbog stranih tijela dušnika i bronha i dalje je visoka, iznosi oko 1%. Samo u SAD-u
svake godine zbog aspiracije stranih tijela umre oko 3000 ljudi, pri čemu je kod djece do
jedne godine starosti to vodeći uzrok smrti.

Iako se udisanje stranih tijela može dogoditi ljudima svih uzrasta, ipak se mogu po učestalosti
izdvojiti dvije dobne skupine.

Prvu skupinu čine stariji ljudi s različitim neurološkim poremećajima i tegobama gutanja zbog
alkohola, parkinsonizma, moždanog udara, staračke demencije ili ozljeda. U toj skupini su i
ljudi koji su podvrgnuti medicinskim ili stomatološkim zahvatima u lokalnoj anesteziji ili
sedaciji zbog čega im je funkcija gutanja poremećena, pri čemu se dogodi udisanje dijelova
zubi ili zubnih nadomjestaka, sitnih dijelova instrumenata (npr. iglice za čišćenje zubnog
kanala).

Drugu, najosjetljiviju i najveću skupinu, a o kojoj je u ovom tekstu uglavnom i riječ, čine
djeca starosti od 1 do 3 godine. Razumljivi su razlozi zbog koji su ta djeca posebno izložena
opasnosti.

– Djeca tog uzrasta ne znaju i ne mogu žvakati krutu hranu jer su im izrasli samo sjekutići, a
kutnjake još nemaju.

– U toj dobi djeca počinju hodati i otkrivati svijet oko sebe, a predmeti koji se nalaze oko njih
postaju dohvatljiviji, pri čemu su im osobito privlačni oni sitniji, koje su razvojem finih
pokreta prstiju sad u stanju uhvatiti i (u pravilu) staviti u usta.

8
– U tom uzrastu i roditeljska pozornost malo popušta jer su djeca nešto veća, samostalnija i
pokretljivija, a roditelji vrlo često hranjenje ovih mališana prepuštaju tek malo starijoj braći ili
sestrama ili ga hrane dok se kreće ili trči po sobi.

– Dišni putovi djece tog uzrasta malog su promjera, svega od 5 do 10 mm, zbog čega svaki
kruti ili polukruti predmet koji im se nađe u ustima predstavlja veliku prijetnju i u djeliću
sekunde može dovesti život djeteta u opasnost.

2.3.1. Kako prepoznati udisanje stranog tijela?

Dva su moguća scenarija kojima se može očitovati aspiracija stranog tijela kod djece.
U prvom slučaju udisanje se događa u nazočnosti odraslih članova obitelji koji mogu opisati u
pravilu vrlo upečatljivo događanje. Do tada dobro raspoloženo dijete koje je imalo “nešto” u
ustima počne iznenada jako kašljati, gušiti se, ponekad čak prestane disati, a nakon toga
poplavi (cijanoza kože i vidljivih sluznica). Takva epizoda gušenja traje kratko, ali je vrlo
dramatična i najčešće je dovoljan razlog za trenutni odlazak liječniku. U međuvremenu, do
dolaska u hitnu službu, opisani se znakovi mogu djelomice povući, kašalj se javlja povremeno
i manje, a dijete je obično mirnije. U težim slučajevima primjetan je napor pri disanju, brzo
zamaranje, čujno i ubrzano disanje.

Za postavljanje tzv. radne dijagnoze stranog tijela dišnih putova liječniku je dovoljan opis
samog događaja osoba koje su tome svjedočile. Nakon toga potrebno je žurno provesti
neophodne dijagnostičke i terapijske postupke. Pregled pluća slušalicama, odnosno
stetoskopom, može postavljenu sumnju potvrditi na temelju promjene disanja, oslabljenog
disanja i/ili šumova na plućima. Procjena disanja i oksigenacija krvi (razina kisika u krvi) vrši
se na temelju laboratorijskih pretraga i na temelju praćenja elektroničkim uređajem, pulsnim
oksimetrom. Uobičajena dijagnostička obrada podrazumijeva i rendgensko snimanje pluća
(RTG) koje ponekad može pokazati strana tijela u dišnim putovima, ukoliko se radi o
metalnim i za rendgen netransparentnim predmetima, ili se mogu vidjeti neizravni znakovi
postojanja stranog tijela.

Može se dogoditi da provedenom liječničkom obradom nisu nađeni nikakvi znakovi stranog
tijela u dišnim putovima jer je disanje uredno, RTG snimka pokazuje uredan nalaz, a također i
oksigenacija krvi. Međutim, jednom postavljena sumnja na strano tijelo u dušniku ili
bronhima može se jedino potvrditi ili odbaciti postupkom koji se zove bronhoskopija.
9
Ponekad se događaj, odnosno udisanje stranog tijela ne prepozna, roditelji ne odvedu dijete
liječniku ili se sve odigra bez nazočnosti “svjedoka”, a od malog djeteta ne može se očekivati
da kasnije opiše što se dogodilo. U takvim se slučajevima nakon izvjesnog vremena počnu
javljati česti bronhitisi, upale pluća koje ne reagiraju na liječenje, stanja slična astmi i sl. Sve
su to razlozi zzbog kojih će liječnici posumnjati na moguće udisanje stranog tijela u bliskoj
prošlosti. Jedini način kojim se ta sumnja može potvrditi ili odbaciti jest bronhoskopija.

2.3.2. Prva pomoć i liječenje

Kod sumnje na strano tijelo bronha, a koja se očituje kašljem, čujnim disanjem,
stridorom uz očuvano disanje, ne treba pokušavati ni na koji način odstraniti strano tijelo.
Takvo dijete treba što prije transportirati u najbližu medicinsku ustanovu koja je osposobljena
za definitivno zbrinjavanje takvih pacijenata.

U slučajevima teške ili potpune opstrukcije grkljana, dušnika ili bronha potrebno je odmah
pokušati pritiskom na prsa ili poznatim Heimlichovim hvatom osloboditi dišne putove.

Slika 2. Prva pomoć kod stranog tijela u dišnim putevima

Bronhoskopija je postupak izbora za utvrđivanje postojanja stranih tijela u dišnim putovima, a

tim se postupkom skoro sva strana tijela mogu odstraniti. Bronhoskopija se izvodi u općoj
anesteziji i zahtijeva iskusan medicinski tim i adekvatnu medicinsku opremu. Iako uz
postojanje optimalnih uvjeta bronhoskopija kod djece najčešće prolazi bez ikakvih
komplikacija, radi se o vrlo rizičnom zahvatu. Uz svu suvremenu opremu i iskustvo, u
današnje vrijeme 1 – 2% takvih intervencija završi smrtnim ishodom, što je teško prihvatljiv
podatak. Uzrok za takve fatalne ishode najčešće su velika strana tijela koja se pri vađenju
zaglave u dušniku.

10
11
2.4. Opekline

Opekline su termička oštećenja, a njihova težina ovisi o visini temperature i trajanju

njezina djelovanja,kao i o veličini površine zahvaćene termičkim oštećenjem.

Slika 3. Opekline kod djece

 Uzrok opeklinama mogu biti vrele tekućine,plamen, užareni predmeti i pregrijani

plinovi
 Opekline spadaju u najčešće ozljede u ranom djetinjstvu , a najugroženija su djeca do
dvije godine života te djeca od druge do četvrte godine
 Površina opekline procjenjuje se pomoću Wallaceova pravila(“pravila devetke“)-
preciznije je kod odraslih. 9% predstavlja glava, 9%predstavlja ruka, 18% predstavlja
noga, 18% prednja strana trupa, 18% stražnja strana trupa, 1% genitalna regija
 Prema dubini oštećenja opekline se dijele u I,II,III i IV stupanj, a dubinu opeklina
možemo odrediti tek 24-36 sati nakon ozljede.

12
Prva pomoć kod opeklina

 Polijevati opečenu površinu hladnom vodom dvadesetak minuta

 Skinuti odjeću i sve što steže opečene dijelove
 Ozljeđene nakon hlađenja omotati u čistu plahtu ili ručnik
 Ako je dijete doveženo u ambulantu opečene površine isprati fiziološkom otopinom i
prekriti sterilnom gazom.
 Procijeniti respiratorni status-osigurati dišni put i oksigenaciju
 Postaviti venski put ( intravenski davati tekućinu 10-20 ml fiziološke otopine/ kg
tjelesne težine)
 Primjeniti analgetik
 Prilikom transporta, a i kasnije opečeni dio tijela stavitit u blago povišen položaj

Liječenje opeklina

 Procijeniti opće stanje djeteta, cirkulacijski status

 Procijeniti površinu i dubinu opekline
 Započeti ili nastaviti započetu anti – šok terapiju
 Postaviti urinarni kateter
 Eventualno postaviti sondu kod dubljih opeklina
 Profilaksa infekcije tetanusom
 Lokalna kirurška obrada opekline u anesteziji
 Primjeniti peroralnu prehranu što je prije moguće Kod težih opeklina – parenteralna
prehrana

Sestrinske dijagnoze

 Visok rizik za infekciju u/s opeklinama

 Visok rizik za dehidraciju u/s lošim općim stanjem,opeklinama II stupnja
 Bol u/s lošim općim stanjem,opeklinama II stupnja što se očituje plačem i bolnim
grimasama te procjenom na skali boli graduiranoj od 1-5 sa 4
 Strah u/s boravkom u bolnici,nepoznatom okolinom što se očituje plačem
 SMBS u/s osobne higijene što se očituje slabijom pokretnošću radi opeklina
 Visok rizik za nastanak hospitalizma u/s dugotrajnim boravkom u bolnici

13
Sestrinske intervencije

 kontrola vitalnih funkcija

 praćenje tjelesne temperature svakih 4 sata mjerenje unosa i iznosa tekućine
 ponuditi djetetu piće svakih pola sata osigurati djetetu omiljenu vrstu napitaka
 osigurati povoljne mikroklimatske uvjete u prostoriji primijeniti ordiniranu terapiju
(analgetik)
 promatrati stanje opečene površine
 provjeriti ranu
 primijeniti ostalu ordiniranu terapiju
 uspostaviti odnos povjerenja s djetetom i roditeljima
 omogućiti roditeljima boravak uz dijete
 primijenivati načela asepse i antisepse
 ranu previjati 2x dnevno ili po potrebi
 podučiti roditelje i dijete da ne skidaju
 sami zavoje i gazu sa rane
 redovito uzeti bris rane zbog otkrivanja infekcije
 kod previjanja rane omogućiti roditeljima prisutnost
 objasniti djetetu postupke na nivou koji je
 prilagođen njegovoj dobi
 omogućiti djetetu aktivno sudjelovanje kod
 toalete,pohvaliti ga i nagraditi
 osobnu higijenu provoditi u krevetu ili kupaoni,
 ovisno o stanju djeteta saznati djetetove navike
 uključiti roditelje u sve aktivnosti

14
2.5. Anaflaksija

Anafilaksija spada među česte hitne slučajeve kod djece. Alergijska reakcija na hranu,
neku tvar iz okoliša ili ubod insekta napreduje brzo, ponekad i za manje od minute, pa je
potrebno pravovremeno reagirati. Ovakva se reakcija može dobiti pri prvom isprobavanju
hrane ili prvom primanju lijekova (penicilina). Anafilaksija se obično javlja nekoliko sekundi
nakon kontakta sa alergenom. Nakon što se ovakvo stanje dogodi jednom, budi spremni i
preipazite za ubuduće. Preporučamo vam da izbjegavate tvari koji su ključni okidači
alergijskih reakcija kod vašeg djeteta. Među hranom postoje neke namirnice koje su jači
alergeni od ostalih, a među njima izdvajamo jaja, mahunarke, školjke i rakove, mlijeko ili
orašasti plodovi. Od lijekova ovu reakciju najčešće izazivaju antibiotici, aspirin, razna
cjepiva, kortikosteroidi, heparin i ostali. Simptome anafilaktičkog šoka možete prepoznati ako
vam koža poprimi crvenkasti ili plavkasto sivi ton, neki dio tijela naglo počne oticati, otežano
disanje, svrbež, ubrzani puls i vrtoglavica, stezanje u prsima i ostali. Prepoznate li neke od
navedenih simptoma odmah pozovite hitnu pomoć.

Ukoliko dijete ima već povijest alergijskih napadaja, kada se napad ponovi djetetu dajte
injekciju epinefrina koji je unaprijed već napunjen. Kako ne bi došlo do komplikacija
provjerite djetetov dišni put i disanje. Nikada nemojte dijete ostavljati samo u ovakvom
stanju. Dođe li do zatajenja srca, krenite sa oživljavanjem i nastavite ga sve dok dijete ne
počne samostalno disati.

Kako bi sprječili burne alergijske reakcije, učinite sve kako biste zaštitili dijete od izlaganja
alergenu. Djetetu koje burno reagira na alergene stavite narukvicu ili ogrlicu koja će služiti
kao upozorenje spasiteljima i medicinskim djelatnicima.

Slika 4. Alergijska reakcija

15
16
2.6. Utapanje

Utapanje je proces koji rezultira primarnom respiratornom insuficijencijom koja

nastaje potapanjem u tekućinu. U većini slučajeva utapanja, voda ulazi u pluća, no kod 10% -
15% slučajeva nastupa snažan spazam larinksa, što dovodi do smrti od asfiksije (suho
utapanje). Utapanje je često udruženo sa značajnim morbiditetom i mortalitetom, a visoki
postotak smrtnih slučajeva koji su posljedica utapanja odnose se na djecu. Prema Svjetskoj
zdravstvenoj organizaciji ( engl. World Health Organisation, WHO) godišnja incidencija
smrti uzrokovana utapanjem u cijelom svijetu je oko 500.000. Procjenjuje se da je stvarni broj
utapanja vjerojatno 20, pa čak i do 500 puta veći, što se može objasniti činjenicom da velik
broj tih nesretnih događaja završi potpunim oporavkom unesrećene osobe s minimalnom ili
nikakvom medicinskom intervencijom te ih se ne registrira u registrima bolesti i nesreća.
Skupine s najvećim rizikom utapanja su djeca bez nadzora odraslih i odgovornih osoba u dobi
od 1 do 4 godine i mlade osobe u dobi od 16 do 24 godine, a najčešće zbog nepromišljenog i
opasnog ponašanja, traume, epilepsije, epileptiformnih grčeva, uživanja alkohola i/ili
zloupotrebe droga. Kod nesreća s potapanjem glava se nalazi ispod vode, a glavni problem su
asfiksija i hipoksija. Kod uranjanja glava obično ostaje iznad vode, a glavni problemi su
hipotermija i kardiovaskularna nestabilnost zbog hidrostatskog tlaka okolne vode na donje
ekstremitete. Trauma je često prateći čimbenik kod utapanja. Skokovi u plitke bazene osobito
su često udruženi s ozljedom vrata i/ili glave. Uz to, intoksikacija alkoholom ili drogama
može često pratiti utapanje kao i neki medicinski uzrok poput konvulzija. Kako je preživljenje
moguće i nakon dužeg razdoblja utapanja, naročito u hladnoj vodi, kardiopulmonalnu
reanimaciju i prijevoz do bolnice treba poduzeti u svim slučajevima. Ako je dijete u srčanom
zastoju, nakon što je provelo više od 90 minuta u vodi, može se proglasiti smrt.

2.6.1. Patofiziologija

Ako je potapanje trajalo kraće (1-2 minute), dijete nakon izvlačenja iz vode može biti
pri svijesti, ali dezorijentirano, uz održano spontano disanje i održanu srčanu akciju, pri čemu
mogu postojati neke nepravilnosti u njihovom radu.

Aspiracija hipertonične morske vode uzrokuje razvoj ranog primarnog plućnog edema, što
dovodi do dodatnog povlačenja vode iz cirkulacije i intersticija u alveole. Aspiracija
hipotonične slatke vode dovodi do hidremije i do razvoja kasnog sekundarnog plućnog
edema.

17
Nakon potapanja nastaje:

 laringospazam nakon aspiracije vode u traheju, bronhe i pluća (rjeđe bez aspiracije -
˶suho utapanje˝)
 prestanak disanja s progredijentnom hipoksijom i hiperkapnijom
 respiracijska i metabolička acidoza
 srčani arest
 ishemija svih tkiva s najpogubnijim djelovanjem na mozak
 gubitak svijesti
 maksimalno proširenje i ukočenost zjenica
 smrt koja nastupa zbog ugušenja

2.7. Laringitis

Laringitis kod djece vrlo je važan dijagnostički i terapijski problem u praksi.

Razlikujemo nekoliko vrsta laringitisa koji se razlikuju u etiologiji i simptomima te ih zbog
toga treba pravilno liječiti. Unatoč današnjim modernim terapijskim metodama, laringitis u
djece je još uvijek po život opasno stanje. Laringitis je skupina poremećaja kod kojih upalni
proces zahvaća cijelu sluznicu ili određene dijelove grkljana ( lat. larynx). Tijek nastanka
laringitisa razlikuje se kod djece mlađe od 4 godine i djece starije od 4 godine.

Slika 5. Laringitis

Prema brojnim istraživanjima, virusni laringitis je češći u male djece. Najčešći

etiopatogenetski faktor laringitisa kod male djece je virus parainfluence. Smatra se da virus

18
gripe, rubeole i varicella zoster virus također mogu biti uzročni čimbenici laringitisa. Razlike
navedene u tijeku laringitisa kod djece mlađe od 4 godine i starije od 4 godine proizlaze iz
specifičnih varijacija strukture larinksa. Grkljan kod manje djece smješten je više, a sluznica
je gušća te sadrži veliku količinu mekog tkiva. Meko tkivo uglavnom se nalazi ispod sluznice
ariepiglotičnih nabora, a posebice u subglotičnoj regiji. Specifična reaktivnost sluznice u male
djece čini ih sklonima infekcijama, osobito virusnim. Neke od infekcija mogu uzrokovati
edem sluznice. Dišni sustav djece relativno je uzak te je veličina subglotične regije
ograničena. Edemi nastali u ovoj regiji mogu imati dramatičan tijek što može dovesti čak i do
akutnog respiratornog distresa, no laringitis ne uzrokuje uvijek takva opasna stanja. Prema
literaturi laringitis je podijeljen na nekoliko vrsta:

 Difuzni laringitis
 Akutni subglotični laringitis
 Laringotraheobronhitis (LTB)
 Maligni laringotraheobronhitis
 Akutni epiglotitis

19
3. HITNO STANJE U PEDIJATRIJI

Kada se radi o djeci, ne smijemo zaboraviti da je pedijatrijski dobni spektar širok i

šarolik, a svaka dob, počevši od novorođenačke pa do adolescentne, ima svoje anatomske,
fiziološke i psihološke karakteristike.

Drugo, moramo imati na umu da svaka iznenadna i teška bolest može brzo svladati
kompenzacijske sposobnosti djeteta te da konačni ishod različitih bolesti i stanja može biti
zatajenje disanja, cirkulacije ili središnjega živčanog sustava. Zato je pravodobno
prepoznavanje potencijalne životne ugroženosti od iznimne važnosti. Pristup takvom djetetu
mora biti pouzdan i određen je strogo definiranim pravilima, što omogućuje liječniku da se
usredotoči na uzroke i stanja koja su dovela do hitnoće te intervenira kroz prvi sat dolaska.
Daljnji tok ovisi o potrebama bolesnika.

Zbrinjavanje u hitnosti = brza procjena stanja djeteta i hitna intervencija. Postupak je uvijek
isti, sastoji se od sljedećega:

1. primarna procjena
2. oživljavanje
3. sekundarna procjena
4. hitna intervencija
5. stabilizacija i smještaj u jedinicu intenzivnog liječenja.

3.1. Primarna procjena

PRIMARNA PROCJENA – s naglaskom na vitalnim funkcijama podrazumijeva brzu

kliničku procjenu:

a) disajnog puta (zatvoreni /opstruirani disajni putevi),

b) disanja (odsutnost / smetnje kod disanja),
c) cirkulacije (odsutnost pulsa/šok) i funkcija SŽS (središnjega živčanog sustava) te
pravodobni početak postupka

20
3.2. Oživljavanje

Procjena mora biti gotova unutar 1 minute, a ovisno o hitnosti može biti istovremena s
oživljavanjem. Pregled djeteta ne smije odgoditi postupak oživljavanja. Valja imati na umu da
je primarni zastoj srca u djece rijedak i da uglavnom nastaje kao posljedica bolesti ili stanja
koja uzrokuju zatajenje disanja ili cirkulacije s posljedičnom hipoksijom i acidozom, te
oštećenjem vitalnih organa (asfiksija u porodu, strano tijelo u dišnim putevima, astma,
bronhiolitis, disfunkcija SŽS-a, konvulzije, povišeni intrakranijalni pritisak, akutna
encefalopatija, gubitak/ preraspodjela tekućine kod traume, proljeva i povraćanja, trauma,
opeklina, sepse, anfilaksija).

- Klinički simptomi kojima se vodimo prilikom brze kliničke procjene:

a) (disajni put)
b) (disanje) napor kod disanja - broj respiracija i ritam, uvlačenje međurebrenih
subkostalnih prostora ili sternuma, stridor, stenjanje, upotreba pomoćne muskulature,
širenje nosnica, grčeviti uzdasi
učinkovitost disanja – širenje prsnog kosa, auskultacija. Učinak na druge organe –
puls, boja kože, stanje svijesti.
c) (cirkulacija) učestalost, volumen pulsa, rekapilarizacija, temperatura i boja kože, krvni
tlak, učinak na druge organe, disanje, diureza, koža, stanje svijesti.
d) (funkcije SŽS) stanje svijesti, položaj tijela, zjenice (veličina, reaktibilnost) Učinak na
druge organe - poremećaj disanja do apneje, učestalost pulsa.
e) (vanjski znakovi) – temperatura kože /osip.

3.3. Sekundara procejna

Sekundarnu procjenu s naglakom na hitnoj intervenciji uključuje:

a) brzu i ciljanu anamnezu (obuhvaća podatke o bolesti, stanju i okolnostima koje su
dovele do hitnosti)
b) ciljani klinički pregled i pretrage (na temelju procjene i utvrđivanja vodećih
simptoma), a u cilju
c) postavljanja radne dijagnoze i započinjanja specifične hitne terapije ili intervencije.

21
Klinički znakovi i simptomi s kojima se bolesnik pojavljuje nerijetko se preklapaju, tj. mogu
biti i uzrok i posljedica stanja/bolesti koja su dovela do hitnoće. Zato je bitno rukovoditi se
određenim redoslijedom, a etiologiju samog stanja rješavati tijekom postupka.

Primjerice, tahikardija u djeteta često je sekundarna i nije posljedica bolesti cirkulacijskog

sustava, već respiracijske ili metaboličke bolesti.

Najčešći klinički znakovi i simptomi koji mogu upućivati na bolest/stanje koje zahtijeva hitnu
terapiju/intervenciju:

Disajni sustav

 simptomi: oslabljeno disanje, kašalj, čujno disanje (stridor, piskanje - engl. wheezing),
slinjenje, nemogućnost uzimanja jela i pića, bol u prsima i trbuhu, apneja, teškoće kod
hranjenja, promuklost.
 klinički znakovi: cijanoza, tahipneja, interkostalne/subkostalne recesije, stridor,
piskanje, krepitacije kod auskultacije, acidotično disanje.

Kardiovaskularni sustav

 simptomi: oslabljeno disanje, temperatura, palpitacije, smetnje kod hranjenja,

bljedoća, pospanost, dehidracija, smanjeno mokrenje
 klinički znakovi: tahi-/bradikardija, hipo-/hipertenzija, abnormalni volumen pulsa ili
ritma, abnormalna prokrvljenost/boja, cijanoza, bljedoća, hepatomegalija, krepitacije
kod auskultacije, šum nad srcem, edemi, jugularne vene, hipotonija, purpura.

Neurološki sustav

 simptomi: glavobolja, konvulzije, promjene ponašanja, promjene svijesti, slabost,

smetnje vida, temperatura
 klinički znakovi: poremećaj stanja svijesti, konvulzije, zjenice, držanje, okulocefalni
refleks, meningizam, edem papile, promjena dubokih tetivnih refleksa, polagan puls,
povišen pritisak.

Vanjski znakovi

 simptomi: osip, otok jezika / usana, temperatura

 klinički znakovi: purpura, urtikarija, angioedem.

22
Svrha sekundarne procjene je utvrditi svaki problem koji zahtijeva hitnu terapiju /
intervenciju, a ne postavljanje definitivne dijagnoze.

3.4. Stabilizacija i smještaj u jedinicu intenzivnog liječenja

Stabilizacija i smještaj u jedinicu intezivnog liječenja pripada obrada, praćenje i

liječnje te postavljanje definitivne dijagnoze. Obrada hitnih bolesnika mora biti brza i
učinkovita. Klinički laboratorij pri tome ima bitnu ulogu jer se ciljanim odabirom
laboratorijskih pretraga i praćenjem njihovih promjena osigurava pravovremeni početak
liječenja / intervencije i postavljanje dijagnoze. Rezultat određene pretrage, ovisno o hitnosti,
očekuje se unutar nekoliko minuta, a ponekad je prihvatljivo vrijeme čekanja od 1-2 sata.

Laboratorijske pretrage podijeljene su u tri kategorije:

 vrlo hitne: GUK, Hb, htc, (E, Trc, L), ABS + Na, K, Ca
 rezultati pretraga ove kategorije bitni su u prvim minutama nakon hitnog prijema, a
koriste nam da bi potvrdili / odbacili sumnju u određeno stanje koje je dovelo do
hitnosti, tj. važne su pri dijagnosticiranju uzroka stanja ili terapijskog učinka na stanje
koje je opasno po život.

Na temelju tih rezultata započinju terapijski postupci.

 hitne: KKS+DKS, koagulogram, elektroliti, analiza likvora, toksikološka analiza,

koncentracija lijeka
 rezultati pretraga iz druge kategorije očekuju se unutar jednog sata od uzimanja
uzorka, a bitne su za radnu dijagnozu, specifičnu terapiju, praćenje, te trijažu
bolesnika.
 uvjetno hitne pretrage – opća biohemija
 ova kategorija pruža definitivnu dijagnostičku informaciju nakon što je bolesnik
stabiliziran, a vrijeme čekanja rezultata može biti dulje od jednog sata.

Ova podjela nije strogo određena te pretrage iz druge i treće kategorije neki put imaju
presudnu i primarnu vrijednost u zbrinjavanju bolesnika.

Važno je naglasiti da prilikom interpertacije nalaza uvijek treba uzeti u obzir kliničku sliku
djeteta i osnovnu bolest koja je dovela do hitnosti te okolnosti pod kojima je uzet biološki
materijal.

23
4. SESTRINSKE DIJAGNOZE U HITNIM STANJIMA
Glavna zadaća medicinskih sestara je provođenje zdravstvene njege. Prema definiciji
M. Gordon iz 1982. godine sestrinska dijagnoza je aktualni ili potencijalni zdravstveni
problem koji su medicinske sestre s obzirom na njihovu edukaciju i iskustvo sposobne i
ovlaštene tretirati. Dijagnoze čine osnovu za odabir intervencija iz zdravstvene njege
usmjerenih postizanju ciljeva za koje su odgovorne medicinske sestre. Navedene su neke od
mogućih sestrinskih dijagnoza u hitnim stanjima.

4.1. Visok rizik za dehidraciju

1. Osigurati tekućinu nadohvat ruke,

2. Pomoći djetetu uzeti tekućinu,

3. Pratiti unos i iznos tekućina,

4. Mjeriti vitalne funkcije,

5. Kontrolirati turgor kože,

6. Primijeniti ordiniranu terapiju,

7. Kontrolirati sluznice.

4.2. Hipotermija

INTERVENCIJE:

1. Ukloniti čimbenike koji su doveli do pothlađivanja,

2. Zagrijavanje prostorije u kojoj dijete boravi (21 – 24°C),

3. Utopliti dijete toplim pokrivačima i posebno utopliti područje glave i vrata,

4. Osigurati toplu tekućinu za unos na usta prema odredbi liječnika,

5. Mjeriti tjelesnu temperaturu svakih sat vremena,

6. Stalno nadzirati svijest i uočiti promjene,

7. Mjeriti satnu diurezu, pratiti izgled i boju urina.

24
4.3. Visok rizik za infekciju

INTERVENCIJE:

1. Mjeriti vitalne znakove – tjelesnu temperaturu kod afebrilnog djeteta mjeriti dva puta

dnevno i izvijestiti o svakom porastu iznad 37°C,

2. Pratiti promjene vrijednosti laboratorijskih nalaza i izvijestiti liječnika,

3. Pratiti izgled izlučevina,

4. Bronhalni sekret poslati na bakteriološku analizu,

5. Urin iz urinarnog katetera također poslatina bakteriološku analizu,

6. Aseptično previjanje rana,

7. Učiniti brisove.

4.4. Povraćanje

INTERVENCIJE:

1. Pacijenta bez svijesti staviti u bočni položaj,

2. Postaviti bubrežastu zdjelicu i staničevinu na dohvat ruke,

3. Njega usne šupljine nakon svake epizode povraćanja,

4. Uočiti primjese u povraćenom sadržaju i o njima izvijestiti liječnika,

5. Osigurati optimalne mikroklimatske uvjete .

4.5. Akutna bol

INTERVENCIJA

1. Prepoznati znakove boli,

2. Mjeriti vitalne funkcije,

3. Ukloniti čimbenike koji mogu pojačati bol,

25
4. Primijeniti nefarmakološke postupke ublažavanja boli,

5. Odvraćati pažnju od boli,

6. Ublažiti strah prisustvom i razgovorom,

7. Ponovno procijeniti bol.

26
5. ZAKLJUČAK

Hitna stanja u pedijatriji jesu po život opasna stanja u djece. Kako ne bi došlo do
smrtnog ishoda, potrebno ih je pravovremeno uočiti tj. dijagnosticirati te na pravilan način
zbrinuti. Brza procjena znači da ona ne smije trajati dulje od jedne minute. Stanja na koja
treba obratiti pozornost su: zastoj srca, zatajenje cirkulacije – šok, astma, strano tijelo u
dišnim putevima, konvulzije, utapanje i laringitis. Zastoj srca je odsutnost srčane mehaničke
aktivnosti. Klinički je obilježen nemogućnošću palpacije centralnih pulseva, apnejom i
gubitkom svijesti. Po život ugrožavajuće stanje kod kojeg je potrebno primjeniti osnovno
održavanje života u koje spada održavanje prohodnosti dišnih puteva, potpora disanju i
cirkulaciji. Kod djeteta u stanju kardiopulmonalnog aresta potrebno je što prije primijeniti
kisik. Kako bi se pomoć mogla pružiti kvalitetno i pravilno važno je odrediti dob unesrećenog
djeteta, zbog prilagodbe postupaka dobi. Kod zastoja srca, također se može upotrijebiti i
automatski vanjski defibrilator. U stanju šoka organizam ne dobiva dovoljno kisika i hranjivih
tvari te ne može odstraniti otpadne proizvode metabolizma. Liječenje šoka ovisi o vrsti šoka
koji može biti: hipovolemijski, hemoragijski, septički, kardiogeni i anafilaktički. Strano tijelo
u dišnim putevima također zahtijeva hitan postupak zbrinjavanja. Ako je strano tijelo vidljivo
u ustima treba ga oprezno ukloniti ali pri tome moramo paziti da ga ne gurnemo dublje u
dišne puteve. U dojenčadi preporučuje se kombinacija udarca po leđima i pritiskanja prsnog
koša. U veće djece mogu se također primjeniti postupci kao i kod dojenčeta. Druga opcija je
pritiskanje trbuha (Heimlichov zahvat). Konvulzije u dječjoj dobi nespecifični su simptomi
koji mogu imati mnogo uzroka. Kod napadaja dijete gubi svijest, ukoči se te zatim slijede
trzaji ruku, nogu i ostalih dijelova tijela. Važno je prepoznati vrstu konvulzija te je na
ispravan način liječiti. Mala djeca, neplivači, trebali bi biti pod nadzorom roditelja u blizini
vodenih površina. Također bi morali nositi zaštitne pojaseve u blizini dubokih voda. Skupine
s najvećim rizikom utapanja su djeca u dobi od 1 do 4 godine i mlađe osobe u dobi od 16 do
24 godine. Stoga je potreban konstantan nadzor male djece od strane odraslih te odgovorno
ponašanje adolescenata. Još jedno po život opasno stanje kod djece je laringitis. Laringitis je
skupina poremećaja kod kojih upalni proces zahvaća cijelu sluznicu ili određene dijelove
grkljana odnosno glasnica. Najčešći uzročnik laringitisa je virus no mogu biti i bakterije.
Laringitis se mora shvatiti ozbiljno jer ako ga se pravovremeno i ispravno ne dijagnosticira i
liječi može dovesti do kardiorespiratornog zastoja pa čak i do smrtng ishoda. Medicinske
sestre/tehničari također imaju veliku ulogu u provođenju edukacije obitelji i djece. Pravilnim
savjetovanjem o prevenciji nesreća, upoznavanjem na opasnosti koje vrebaju na dijete u

27
njegovoj okolini i pravilnim zbrinjavanjem djeteta u hitnom stanju od iznimne je važnosti.
Prevencija nesreća obuhvaća širok spektar mjera koje su usmjerene na dijete kao subjekt
nesreća, na neposredni agens nesreća i na širu društvenu okolinu djeteta.

28
LITERATURA

1. Božić, D. (bez datuma). Moje dijete. Preuzeto od

https://www.mojedijete.com/anafilaksija-alergijski-sok/

2. D, M., & suradnici. (2003). Pedijatrija. Zagreb.

3. Doktor u kući. (13. august 2015). Preuzeto 15. januar 2020 iz Strano tijelo u dišnim
putevima: http://www.doktorukuci.net/strano-tijelo-u-disnim-putovima-djeteta/

4. Ivan Malčić, Z. S. (1997). Pedijatrija za medicinske škole. Zagreb.

5. J, M., & saradnici. (2011). Hitna stanja u pedijatriji. Zagreb: Medicisnka naklada.

6. Krleža, J. L. (2012). Hitna stanja u pedijatrijskoj i labaratorijskoj medicini. Hrvatska

komora medicinskih biokemičara.

7. MSD priručnik. (2014). Preuzeto 13. januar 2020 iz MSD priručnik hrvatskog
liječničkog zbora: http://www.msd-prirucnici.placebo.hr/msd-prirucnik/ozljede-i-
trovanja/opekline

8. ženskikutak.hr. (bez datuma). Preuzeto 12. januar 2020 iz ženski kutak :

https://zenskikutak.hr/opekline-kod-djece

29
Popis slika
Slika 1. https://prakticnamama.com/sigurnost-u-kuci-sprijecite-trovanja-kod-djece/

Slika 2.

https://ztm.hr/sites/default/files/eusavrsavanje/2016_11_Gu%C5%A1enje%20stranim
%20tijelom%2C%20telemedicina.pdf

Slika 3. https://www.radiosarajevo.ba/vijesti/svijet/fotografija-djeteta-s-opeklinama-po-tijelu-
obilazi-svijet-i-nosi-vazno-upozorenje/302818

Slika 4. https://hr.medicineday.info/11888-what-do-skin-allergies-in-children-look-like.html

Slika5. https://www.plivazdravlje.hr/aktualno/clanak/30271/Laringitis-kod-djece-kako-
izgledaju-simptomi.html

30