Univerzitet u Zenici Zenica, ak.

2022/2023
Medicinski fakultet
Zdravstvena njega

Naučno istraživački rad

PREDMET: Zdravstveni odgoj
TEMA: Mentalno zdravlje studenata

Studenti:
Ines Čolić
Amir Ahmić
Salko Čejvan
Emina Delić
Šejma Bensayah
Sefija Bektaš
Mirela Bašić
Elma Alajbegović
Ajša Begunić Mentor: dr.sc Kenan Galijašević
SADRŽAJ

1. UVOD...........................................................................................................................................3
1.1. Mentalno zdravlje studenata..................................................................................................4
1.2. Klasifikacija i riziko faktori mentalnih poremećaja..............................................................5
1.3. Anksioznost...........................................................................................................................8
1.4. Depresija................................................................................................................................9
1.5. Učestalost suicida kod studenata.........................................................................................10
1.6. Posljedice COVIDA-19 na mentalno zdravlje studenata....................................................12
1.7. Modeli prevencije i stručna pomoć studentima...................................................................13
2. CILJEVI ISTRAŽIVANJA.........................................................................................................17
3. MATERIJAL I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA...............................................................17
3.1. Vrsta studije.........................................................................................................................17
3.2. Uzorak..................................................................................................................................17
3.3. Instrumenti istraživanja.......................................................................................................17
3.4. Obrada podataka..................................................................................................................18
4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA.................................................................................................19
4.1. Demografska struktura ispitanika........................................................................................19
4.2. Psihičko zdravlje studenata..................................................................................................21
4.3. Anksioznost kod studenata..................................................................................................26
5. DISKUSIJA................................................................................................................................31
6. ZAKLJUČAK.............................................................................................................................33
7. LITERATURA............................................................................................................................34
 1. UVOD

Kako brinemo o tjelesnom zdravlju tako trebamo voditi računa i o mentalnom zdravlju.Kroz ovaj
rad nastojat ćemo objasniti probleme mentalnog zdravlja studenata,i koji su to najčešći problemi s
kojim se susreću studenti i uzrok njihovog problema.Radi boljeg razumjevanja teme,najprije ćemo
objasniti što je to mentalno zdravlje, a što mentalna bolest.Mentalno zdravlje je stanje blagostanja u
kojem pojedinac ostvaruje svoje potencijale, sposoban je nositi se s normalnim životnim stresom te
biti produktivan i plodan i pridonositi zajednici (1). Ono može biti pozitivno i negativno. Pozitivno
mentalno zdravlje može se opisati kao sposobnost uspješnog suočavanja sa stresnim situacijama,
uklopljenost u životnu zajednicu, samoaktualizacija, zadovoljstvo životom, ostvarena psihička
dobrobit te odgovarajuća percepcija realnosti (2). S druge strane, negativno mentalno zdravlje
podrazumijeva mentalne poteškoće koje uključuju disfunkciju u ponašanju pojedinca, otežano
sudjelovanje u životu zajednice, radnu nesposobnost, slabljenje socijalnih veza i nezadovoljstvo
životom. Često se smatra kako su pozitivno i negativno mentalno zdravlje dva kraja jednog
kontinuuma te odsustvo jednoga, znači prisustvo drugoga. Međutim, postoje i oni koji tvrde da su
mentalno zdravlje i bolest zasebne, ali još uvijek međusobno povezane kategorije. Prema tom
drugom gledištu, nedostatak mentalne bolesti ne znači da je istovremeno prisutno pozitivno
mentalno zdravlje (3).Mentalno zdravlje utječe na sve aspekte našeg života i uključuje faktore kao
što su samopoštovanje, dobri odnosi s drugima, bolje suočavanje sa stresom, donošenje dobrih
odluka i slično. Osoba koja je mentalno zdrava je zadovoljna, pozitivna, sposobna zasnovati obitelj
i biti sretna u njoj, stvarati i održavati prijateljstva, prihvaća druge ljude, produktivna je i dobro se
nosi sa životnim nedaćama i stresovima (4). S druge strane, mentalni poremećaji pri samom su vrhu
liste najčešćih bolesti i predstavljaju veliki zdravstveni problem. Oni čine 15% svih bolesti u svijetu
što znači da više od 450 milijuna ljudi živi s mentalnim poremećajem (5). Pretpostavlja se da od
mentalne bolesti pati jedna od četiri osobe (1).Posljednjih godina povećao se i broj studenata s
teškim psihološkim problemima te stoga raste zanimanje za probleme mentalnog zdravlja kod
studenata. Razdoblja stresa, tjeskobe i depresivnosti uobičajena su i normalna za studentsku
populaciju.Nažalost, dugotrajno izlaganje stresu može rezultirati tjeskobom, povlačenjem u sebe,
poremećajima prehrane i nastankom bolesti. Stoga je potrebno provoditi istraživanja,pomoću
kojimožemo unaprijediti zdravlje studenata lakše prevenirati i spriječiti zdravstvene probleme.

3
 1.1. Mentalno zdravlje studenata

U današnje vrijeme sve više mladih odlučuje se za studiranje nakon završene srednje škole. U tom
razdoblju adolescenti se razvijaju u mlade odrasle osobe te to vrijeme sa sobom donosi različite
prilike i promjene u životu. Iako mnogi smatraju kako je doba studiranja najljepše razdoblje u
čovjekovom životu, pokazalo se kako mnogi mentalni poremećaji imaju početak upravo tada te čak
jedan od tri studenta u SAD-u ima neki mentalni problem (6). Prevalencija mentalnih bolesti u
mlađoj odrasloj dobi je velika i čak 25% do 40% mladih u industrijskim zemljama ispunjava
kriterije za neki psihički poremećaj (7). U usporedbi s općom populacijom, studenti mlađi od 25
godina posebno su podložni mentalnim bolestima poput: depresije, anksioznosti, suicidalnih misli,
psihoze, ovisnosti, rizika od suicida i drugih kroničnih mentalnih poremećaja. Podaci govore da su
najčešći poremećaji anksioznost i depresija, a simptome depresije pokazuje čak 43.2% studenata
(8). Kao posljedica toga, može se javiti suicidalnost. Ona je najčešća među starijim adolescentima,
tj. onima koji kreću na fakultete i vodeći je uzrok smrti među studentima (9). Rezultati meta analize
koju je proveo Cumminus, jasno su pokazali da studenti u zapadnim zemljama postižu nižu
kvalitetu života u odnosu na one koji ne studiraju. Iako postoje mnogobrojne sličnosti studenata i
opće populacije, studenti su rizičnija skupina za razvoj mentalnih poremećaja zbog različitih
stresora s kojima se susreću. Tako postoji veći rizik od negativnog mentalnog zdravlja zbog
izloženosti studenata stresom(10). Stres može biti i svakodnevni događaji poput nagomilavanja
većeg broja obaveza, polaganja ispita, financijskih problema i pronalaženja studentskog posla, dok
je za brucoše poseban izvor stresa preseljenje u nepoznato okruženje i prilagodba na novu okolinu
(11). Verger i suradnici otkrili su kako su studenti prve godine podložniji većem stresu jer često
imaju neadekvatne sposobnosti za suočavanje sa stresom i manjak autonomije(12). Oni se češće
neuspješno prilagođavaju stresu i anksioznosti koje su povezane s fakultetskim obavezama čime se
objašnjava javljanje mentalnih poremećaja. Razvijaju ovisnička ponašanja i probleme sa spavanjem.
Tako je evidentirano da brucoši u prosjeku spavaju oko 6 sati dnevno (4). Također je utvrđeno da je
konzumacija alkohola kodstudenata najveća u prvom semestru (13), a slični podaci dobiveni su i za
cigarete. Pritom puno oboljelih mladih ne traži pomoć, a tek njih 10-30% ju dobije (7). Zabrinjava i
činjenica da se učestalost mentalnih poremećaja kod studenata zadnjih godina sve više povećava.

4
 1.2. Klasifikacija i riziko faktori mentalnih poremećaja

Psihički poremećaji su vrlo zastupljeni u populaciji, bilo kao primarni poremećaj ili kao prateće
stanje. Poremećaji raspoloženja, mišljenja i ponašanja mogu se javiti zbog primarne psihijatrijske
dijagnoze ili poremećaja osobnosti ili u sklopu sekundarnih stanja, kao što su metaboličke bolesti,
degenerativne neurološke bolesti, otrovanja lijekovima, itd. (14). Danas u svijetu postoje dvije
velike klasifikacije psihičkih poremećaja: Međunarodna klasifikacija psihičkih poremećaja (MKB) i
Dijagnostički i statistički priručnik za duševne poremećaje (DSM). Prvu su izradili stručnjaci SZO-
a , dok je DSM američkog podrijetla. Obje su klasifikacije termin bolest zamijenile terminom
poremećaj. Službena klasifikacija kojom se služe psihijatri u svakodnevnom radu i primjenjuje se
od 1994.g. je Deseta revizija Klasifikacije mentalnih poremećaja i poremećaja ponašanja (MKB-10)
te se njom služe sve europske zemlje. Ona predstavlja napredak u pogledu povećane preciznosti i
jednostavnosti definicija poremećaja. Za razliku od nje, DSM klasifikacija opisuje isključivo
psihijatrijske poremećaje te se okreće znakovima i simptomima na temelju kojih se postavlja
dijagnoza bez etiologije poremećaja(15).

Pretpostavlja se da određeni geni ili njihova kombinacija predisponiraju osobu za određeni

poremećaj, koji se pod utjecajem negativnih čimbenika iz okoline može pojaviti. Osobe osjetljivije
naravi su podložnije većem riziku obolijevanja od psihičkih poremećaja. Uz to, trebamo imati na
umu da se patološka emocionalna stanja mogu prenijeti s roditelja na njihovo potomstvo na temelju
usvajanja patološkog roditeljskog obrasca ponašanja, a ne samo kao genetskog predisponirajućeg
čimbenika. Važna je i uloga dobi. Pojedina životna razdoblja obilježena su stresnim događajima, ne
samo u smislu fizičkih, nego i psihičkih promjena koje utječu na stanje osobe. Takvim razdobljima
smatraju se adolescencija, razdoblje srednje životne dobi te razdoblje starenja (15). Za pojavu
određenih poremećaja bitna je i uloga spola. Poznato je da je veća učestalost poremećaja
raspoloženja među ženama, nego među muškarcima.Suprotno tome, samoubojstva su češća u
muškaraca. Čimbenici koji se smatraju odgovornima za ovakve rezultate uključuju kulturna i
društvena pravila, razlike u društvenim ulogama, nazadovanje u svim aspektima života i način na
koji se muškarci suočavaju s problemima (15, 16). Među precipitirajućim čimbenicima važna je
uloga okoline, ne samo fizičko, nego i emocionalnookruženje. Bitni su međuljudski odnosi,
obiteljske interakcije, situacija na poslu, itd. Životne okolnosti vrlo su važne pa trebamo misliti i na
sredinu u kojoj osoba živi. Važni čimbenici su i financijsko stanje, problemi sa zakonom, opće
obiteljsko stanje i zanimanje. Odsutnost bolesti i fizičko zdravlje pozitivni su čimbenici koji utječu
na mentalno zdravlje. Istraživanje u Srbiji pokazalo je da je nesrazmjer između urbanog razvoja i
5
socio-ekonomske krize, praćen stresorima i traumama, pogodovao porastu broja ljudi s
psihotraumatskim poremećajima, depresijom i stresom. Prema rezultatima ispitivanja, terapija koja
je bila provedena u prirodi je pozitivno djelovala na mentalno zdravlje sudionika. Zaključno,
urođeni čimbenici određuju sklonost psihijatrijskom poremećaju, kapacitetu za rješavanje životnih
situacija te različitim fizičkim sposobnostima(15).Tijekom života razvijaju se mehanizmi obrane i
oblikuju ličnost pojedinca. U ranom razdoblju na razvoj pojedinca intenzivno utječu roditeljski
stavovi, obiteljske interakcije i sociokulturni čimbenici. Stoga, možemo zaključiti da je duševni
poremećaj interakcija predisponirajućih i precipitirajućih čimbenika s osobnošću pojedinca (15, 17).

Pojam stres (engl. stress- napor, pritisak) se najčešće koristi kod opisivanja osjećaja nelagode,
straha i nezadovoljstva (18). Podražaj koji je izazvao stres je stresor. Stresor je svaki vanjski ili
unutarnji podražaj koji od organizma traži udovoljavanje određenim zahtjevima, rješavanje
problema ili novi oblik prilagodbe. Vanjski stresori su fizički (napor, toplina, hladnoća, trauma), a
unutarnji stresori mogu biti psihološki (strah, tjeskoba, razočarenje, nesigurnost), socijalni (rastava,
gubitak zaposlenja, briga o starijoj ili bolesnoj osobi) ili fiziološki (upala, promjena krvnog tlaka,
glavobolja, ubrzan rad srca, mučnina, povišena razina hormona u tjelesnim tekućinama, bolest). U
odnosu na duljinu trajanja, stres se dijeli na akutni i kronični stres. Akutni stres je blaži oblik koji
nastaje u situacijama djelovanja naglih i neočekivanih promjena iz okoline na organizam. Kronični
stres je uzrokovan dugotrajno prisutnim stresnim situacijama koje nisu riješene na zadovoljavajući
način. Reakcije na stres ovise o mehanizmima prilagodbe koje pojedinac koristi kako bi mogao
održati ili ponovno uspostaviti ravnotežu. Iako povećan stupanj stresnog uzbuđenja uzrokuje
povećanu produktivnost i povećava otpornost u susretu s novim stresorima, studenti bi trebali
naučiti primjenjivati metode samoedukacije pri smanjivanju nepoželjnih posljedica stresa. Naime,
nakon dosezanja najvišeg stupnja stresnog uzbuđenja dolazi do znatnog i brzog pada stresa uz
simptome, pogoršanja općeg zdravlja te to rezultira povećanim stupnjem iscrpljenosti. Odljevom
krvi u mozak, srce i ekstremitete, stres smanjuje i aktivnost probavnog sustava što može izazvati
proljev, bolove u trbuhu, kolitis i ulkuse (18). Dakle, stres ima pozitivne ali i negativne učinkekako
na tjelesno tako i na mentalno zdravlje studenata. Psihološki stres se definira kao štetna transakcija
koja uključuje i podražaj i reakciju pa se pojam stresa odnosi na uzroke, reakcije i njihove
posljedice (19).

Postoje tri stila suočavanja sa stresom: problemu usmjereno suočavanje (planiranje, aktivno
suočavanje), emocijama usmjereno suočavanje (traženje emocionalne podrške, traženje
instrumentalne podrške) i izbjegavanje (negiranje). Folkman i suradnici prema
HudekKnežević,navode da je utjecaj suočavanja sa stresom na mentalno i tjelesno zdravlje snažan,

6
ako ne i snažniji utjecaj od percipiranog stresa(20). Također su pronašli da je suočavanje
planiranjem značajno negativno povezano sa simptomima psihološkog distresa. Međutim, neka
istraživanja nisu potvrdila takve rezultate. Kod ispitanika koji su imali više stresnih životnih
događaja prije i za vrijeme ispitivanja bio je povećan rizik od infekcijskih bolesti, ali su posljedice
životnih događaja bile smanjene izbjegavanjem kao stilom suočavanja. S druge strane, emocijama
usmjereno suočavanje je povezano s negativnim aspektima zdravlja kao što je depresija,
anksioznost i somatski simptomi (20).

Česti izvori stresa su frustracije i akademske obveze, mijenjanje obrazovnog okruženja ili mjesta
boravka, negativne misli, osjećaji povezani s promjenama na vlastitom tijelu, bavljenje prevelikim
brojem aktivnosti, osobite promjene u obitelji (razvod, nezaposlenost ili bolest roditelja, nesigurna
okolina) prekomjerna očekivanja od prijatelja i bliskih osoba koja na kraju mogu prijeći u
razočarenje ili dovesti do depresije. Dakle, većina mladih doživljava stres prilikom suočavanja sa
opasnom, teškom i bolnom situacijom za koju smatraju da se ne mogu s njom uspješno nositi. U
nizu istraživanja ispitivane su posljedice stresa izazvanog ispitima na staničnoimunološko
funkcioniranje studenata na način da se najprije mjeri psihološka razina stresa i imunološki
odgovori studenata tijekom razdoblja niskoga stresa (npr. neposredno nakon odmora) i ponovno
tijekom razdoblja visokog stresa (npr. ispitnog razdoblja u kojem studenti polažu važne ispite).
Studenti su izvještavali o višem stupnju doživljenog stresa tijekom ispitnog razdoblja, a u tom
razdoblju pokazuju i smanjenje funkcije različitih indikatora staničnog imuniteta, npr. smanjenu
neaktivnost, proliferaciju limfocita, produkciju gama interferon kemijskogprijenosnika limfocita i
povećanje produkcije antitijela za herpes viruse (20).Neki od savjeta koji mogu pomoći osobi da
uspješnije prevlada stresno razdoblje su: redovita tjelovježba, pravilna prehrana, izbjegavanje kave i
kofeina,izbjegavanje cigareta, alkohola i droga, vježbanje situacija koje izazivaju stres, izbjegavanje
negativnih misli o samome sebi, biti zadovoljan dobro obavljenom poslu a ne težiti savršenstvu,
opustiti se i odmoriti od stresne aktivnosti (slušanjem glazbe, igranjem s kućnim ljubimcima,
crtanjem) i druženje s prijateljima koji mogu pomoći na pozitivan način (21). Prema Berk potrebno
je upravljati stresom na način da osoba teži razumnoj ravnoteži između rada, obitelji i zabave, te je
potrebno da osoba svakog dana pronađe vremena za opuštanje i mirno razmišljanje (22).

Ako su studenti kroz duži vremenski period izloženi prekomjernom stresu to može izazvati
tjeskobu, povlačenje u sebe, agresivnost, depresivnost, poremećaje prehrane, fizičku bolest ili može
dovesti do očajnih pogrešnih pokušaja da se ovlada stresom kroz konzumaciju alkohola i droga.

Adolescencija je bio-psiho-socijalni stadijum razvoja između djetinstva i odraslog životnog doba

(23). Adolescenciju karakteriziraju brze promjene u tjelesnom, kognitivnom, emocionalnom i
7
socijalnom razvoju te eksperimentiranje i preuzimanje rizika. Ona započinje u dobi od otprilike 10
godine života ,a završava kada osoba dostigne odgovarajući nivo zrelosti i nezavisnosti (23). U
istraživanju pokazalo se da svakom četvrtom adolescentu problemi s mentalnim zdravljem prijete
normalnom biopsihosocijalnom razvoju (24). Prema Stelzigu i Seveckeu osobe već u djetinjstvu
pokazuju reakciju na stres, na fizičkoj i mentalnoj razini. Tijekom prijelaznog razdoblja
adolescencije mladi često imaju višu razinu stresa (25). To može dovesti do veće ranjivosti. Stoga,
ako adolescenti nemaju odgovarajuće metode suočavanja s razvojnim izazovima tog razdoblja,
kasnije mogu biti izloženi tjelesnim i psihičkim simptomima. Inače, dob početka mnogih
psihijatrijskih poremećaja je adolescencija, period određen većim fizičkim i psihičkim promjenama.
Procesi u mozgu koji predstavljaju ove promjene u ponašanju predmet su mnogih istraživanja.
Rezultati ovakvih istraživanja mogli bi nam omogućiti daljnje razumijevanje mentalnog zdravlja
tijekom adolescencije (26, 27). Govoreći o studenima medicine, kineska studija je pokazala da se
kontinuirano povećava prevalencija problema s mentalnim zdravljem i veća je nego u studenata
drugih smjerova te imaju visok rizik obolijevanja od mentalnih poremećaja i psihičkih tegoba.
Izloženi su velikim stresovima, koji se često prolongiraju, pa studenti medicine, kasnije liječnici
pokazuju visoki nivo burnouta (28, 29). Današnje vrijeme imalo je velik utjecaj na mentalno
zdravlje mlade populacije zbog COVID-19 pandemije. Odgovor na kronični stres, iako niskog
intenziteta, ima značajne posljedice za djetinjstvo i adolescenciju. Neka od kliničkih obilježja koja
su se počela primjećivati bila su: somatoformni poremećaji, poremećaji ponašanja, emocionalni
simptomi, patološko žalovanje i reaktivacija zlostavljanja djece. Najrasprostranjeniji su bili
simptomi anksioznog ili anksioznog-depresivnog tipa (30).

1.3. Anksioznost

Anksioznost je najučestaliji psihički poremećaj koji zahvaća 12% studentske populacije. U općoj
populaciji, simptomi iz anksioznog spektra češći su u žena. Prevalencija generaliziranog oblika
anksioznosti (trajna, kronična anksioznost) je oko 3%. Panični poremećaj pogađa 2-3 % populacije i
okarakteriziran je iznenadnim napadima panike, dok specifične fobije pronalazimo u oko 4% do
15%. Karakteristična fobija među studentskom populacijom je socijalna fobija i 1,5 put je učestalija
u mlađih u odnosu na odraslu populaciju. Pored intenzivnih osjećaja kao što su strah ili panika,
oboljeli mogu iskusiti i druge fiziološke simptome, uključujući umor, vrtoglavicu, glavobolje,
mučninu, bolove u trbuhu, lupanje srca, otežano disanje i inkontinenciju mokraćnog mjehura.
Anksioznost također može narušiti pažnju i koncentraciju usmjerenu ka cilju (24,30, 31). Dolaskom

8
na studij mladi se suočavaju s nizom životnih promjena, koje se mogu smatrati kao jako stresne i
postati okidač za pojavu psihičkih tegoba. Ukoliko se na vrijeme ne prepoznaju poteškoće, vrlo je
vjerojatno da će doći do akademskog neuspjeha ili neuspjeha u socijalnim odnosima
(30).Djetinjstvo i adolescencija su rizični periodi života u kojima postoji mogućnost razvoja
simptoma anksioznosti, u rasponu od prolaznih blagih simptoma do potpunih anksioznih
poremećaja. Ova informacija je važna radi poboljšanja ranog prepoznavanja, prevencije i
diferencijalne dijagnoze. Mnogi mladi žive s neprepoznatim anksioznim poremećajem i potrebno
im je liječenje (32). Govoreći o razlici između studenata i studentica, ova studija nije pokazala
značajnu razliku, iako je općepoznato da su žene zabrinutije, za razliku od muškaraca. Druge dvije
studije objavljene 2009. i 2017. godine tvrde da su u žena češće prisutni simptomi anksioznosti te
ipak postoji razlika pojavnosti u studentica i studenata (30,32,33). Među značajne rizične faktore za
razvoj anksioznosti u studenata spada upis na medicinski fakultet. Naime, ovi studenti često imaju
tendenciju ka perfekcionizmu, češće razvijaju neuroticizam, a takve osobine ličnosti
predisponirajući su čimbenici za razvoj tjeskobe. Nedostatak sna, financijski teret, izloženost smrti
pacijenata, zlostavljanje studenata, neispunjavanje visoko postavljenih ciljeva, dodatni su rizični
faktori za razvitak anksioznosti (32). Također, studenti koji su pali godinu studija dva ili više puta
imaju značajnu veću pojavnost anksioznosti, za razliku od studenata koji nisu pali niti jednom (30).

1.4. Depresija

Depresija je često prisutna s drugim bolestima. U tom slučaju ta druga bolest može se pojaviti prije
depresije, biti njen uzrok ili posljedica(34). Depresija često prati anksiozne poremećaje. Ljudi koji
boluju od depresije ili neke ozbiljnije bolesti često imaju teže simptome depresije ali i same te
bolesti. Liječenje depresije obično pomaže da se ublaže simptomi obje bolesti. Mladi odrasli su
emocionalno sposobni doživjeti snažnu tugu te postati depresivni jednako kao i odrasle
osobe.Prema Wenaru navodi da razlozi za depresiju nastaju zbog stvarnog ili doživljenog gubitka
značajnog odnosa s nekom osobom ili samopoštovanja(34). Naime, mladi odrasli su suočeni sa
zadatkom da razviju novi položaj kao neovisna odrasla osoba a to zahtijeva da odustanu od svojeg
mjesta u obitelji. Stoga i kod zdravih osoba treba očekivati neka privremena depresivna stanja i
privremeni gubitak samopouzdanja jer je bliskost u obitelji postala tabu, a nisu pronađeni zreli
izvori ljubavi. Depresija se može smatrati pretjeranim oblikom normalnog razvoja u adolescenciji
(34). Treba razlikovati trenutnu neraspoloženost izazvanu nekim vanjskim događajima ili
9
frustracijom od depresivnih simptoma koji su prisutni kod mnogih mentalnih poremećaja i kliničke
depresije koja ima svoju etiologiju, kliničku sliku i odgovore na specijalističko liječenje. Tijekom
razdoblja adolescencije moguća su česta pojavljivanja osjećaja potištenosti. Iako su česte promjene
raspoloženja sastavni dio većine adolescenata, često pojavljivanje depresivnih stanja koja traju
tjednima su zabrinjavajuća (21). Mladi češće izvještavaju o osjećajima depresije nego sredovječni
ljudi koji su većinom već postigli profesionalni uspjeh i financijsku sigurnost. Mnogi zahtjevni
zadaci s kojima se susreću studenti tijekom studiranja čini to razdoblje osobito stresnim razdobljem
života (22). U slučaju da se osjećaji pogoršavaju te ih ništa ne može ublažiti, takvi osjećaji utječu na
normalno funkcioniranje u školi, kod kuće ili prilikom obavljanja različitih aktivnosti opravdano je
posumnjati da se možda radi o kliničkoj depresiji (21). Osim toga, spol se pokazao značajnim
prediktorom depresivnog raspoloženja jer studentice izražavaju veći stupanj depresivnosti (35). U
novijem istraživanju povezanosti perfekcionizma i socijalne podrške s depresivnošću i
anksioznošću kod studenata Kurtović pokazalo se da više razine depresivnosti doživljavaju studenti
koji su nesigurni u vezi svojih postupaka, koji se boje da ne učine pogrešku i koji su zabrinuti zbog
očekivanja svojih roditelja kao i oni koji imaju visoke standarde dok manji stupanj depresivnosti
izražavaju studenti koji procjenjuju životni standard iznadprosječnim(36). Podrška prijatelja,
obitelji i drugih važnih osoba u životu studenta se pokazala važnim zaštitnim čimbenikom.

1.5. Učestalost suicida kod studenata

Statistički podaci upućuju na to da se prema učestalosti smrtnosti samoubojstvo između 20 i 24.

godine nalazi na prvom mjestu(37). Mladi u zapadnim zemljama čine suicid puno češće nego što su
to činili njihovi vršnjaci bilo kada tijekom povijesti. U razdoblju od 1985. do 2000. godine u
Republici Hrvatskoj stopa suicida je bila najviša u dobnoj skupini između 15. i 30.godine(37).
Brojni rizični čimbenici mogu dovesti do samoubojstva mlade osobe. Pri tome vrlo važnu ulogu
imaju okolina i obitelj. Wertherov efekt je poznat po epidemijskom valu samoubojstava među
mladima koji su čitali Goetheov roman „Patnje mladog Werthera”i koji su si nakon toga oduzeli
život kao i junak u djelu. Copycat suicide su primjeri gdje mladi kopiraju samoubojstvo najčešće
neke slavne osobe. Ukoliko jedan od roditelja pokazuje određene karakteristike psihopatološkog
ponašanja, one se prelijevaju na cijelu obitelj(38). Najčešći motivi za samoubojstvo kod mladih su
školski neuspjeh, socijalna nestabilnost, nesigurnost, patološka ljubomora, ljubavne teškoće,
konflikti, smrt bliskih osoba, teške traume poput silovanja, neželjene trudnoće i fizičko
zlostavljanje. Otkriveno je da će mladi biti spremniji počiniti suicid ukoliko se manje boje smrti,
imaju pozitivnije stavove o suicidu i ukoliko pri tome osjećaju manje srama. Socijalna podrška je

10
ključna u smanjenju suicidalnog rizika. Psihijatrijska dijagnoza vrlo je važan faktor rizika za
suicidalno ponašanje jer je više od 90% mladih koji su počinili samoubojstvo imalo barem jednu
dijagnozu u anamnezi(38). Ova statistika naglašava važnost intervencije i prevencije suicida među
mladim psihijatrijskim pacijentima. Depresivni poremećaji su najčešći faktori rizika od kojeg češće
pate djevojke. Pronađena je značajna korelacija između kliničke depresije i samoubojstva mladih. U
trenutku oduzimanja života, manje od 60% mladih patilo je od depresije, a 40% do 80% mladih koji
su pokušali suicid su u vremenu pokušaja patili od depresivnog poremećaja. Oko 85% pacijenata
koji boluju od teškog depresivnog poremećaja ili distimije ima suicidalne ideje, 32% će pokušati
počiniti suicid tijekom adolescencije ili u ranoj odrasloj dobi, 20% će suicid pokušati nekoliko puta,
a od 2,5% do 7% će u tome i uspjeti. Zlouporaba psihoaktivnih tvari (npr. nedavno pušenje ili
konzumacija alkohola prije 13. godine), viktimizacija (poput zlostavljanja), rizično seksualno
ponašanje i dva zdravstvena problema su povezani s tri indikatora suicidalnosti: razmišljanje o
suicidu, razrada suicidalnog plana i pokušaj samoubojstva(39). Panični napadaji povećavaju
suicidalni rizik kod djevojaka a kod mladića to čine anksioznost i uzimanje psihoaktivnih tvari.
Premda shizofrenija predstavlja velik rizik za suicidalno ponašanje, u ukupnoj smrtnosti mladih ne
sudjeluje značajno. Mogući razlog je taj što se shizofrenija najčešće prvi put prepoznaje između 18.
i 25. godine te mnogi mladi počine suicid a da im nije dijagnosticirana shizofrenija.Suicidalno
ponašanje se povezuje sa interpersonalnim sukobima i gubitkom te je percepcija stresnog događaja
vrlo bitan čimbenik rizika(39). Obiteljski i kulturološki faktori imaju važnu ulogu u samoj
percepciji stresa. Naime, većina uzroka i motiva koji navode mladu osobu na suicid povezana je s
obitelji. Poremećeni odnosi među roditeljima su često povezani s poremećenim odnosima sa
djecom. Roditelji koji su prestrogi i preambiciozni mogu izazvati strah od neuspjeha koji dovodi do
anksioznosti. U slučaju da mlada osoba ne uspije ostvariti ambicije svojih roditelja, javlja se
očajničkih strah i pokušaj skrivanja neuspjeha od roditelja, koji onda, bilo zbog samog straha od
otkrivanja ili nakon otkrivanja, dovodi do suicidalnih ideja. Zbog hladnih i emocionalno
distanciranih roditelja koji su skloni nagrađivati samo uspjeh svoje djece, može rezultirati razvojem
opsesivno-kompulzivnih crta karaktera koji u srednjoj životnoj dobi povećavaju suicidalni rizik. S
druge strane, manjak roditeljske brige u mladosti povećavaju rizik od pokušaja samoubojstva.
Dakle, roditelji svojim ponašanjem indirektno utječu na sklonost suicidu svoje djece. Obiteljska
disfunkcija povezana je sa suicidalnim mislima, planiranjem suicida, namjernim
samoozljeđivanjem, pokušajima suicida i teškom depresijom. Roditeljska podrška, razumijevanje i
emocionalna dostupnost djeluju kao protektivni čimbenik. Udvostručuje se rizik od suicidalnog
ponašanja ukoliko je među srodnicima u prvom stupnju srodstva zabilježeno takvo ponašanje.
Mlade osobe čiji roditelji u anamnezi imaju depresiju ili zlouporabu psihoaktivnih supstancija imaju

11
povećan suicidalni rizik kao i djeca koja su bila fizički ili seksualno zlostavljana. Osobe koje su bile
izložene fizičkom i seksualnom zlostavljanju pate od brojnih mentalnih problema, uključujući
suicidalno ponašanje. Seksualno zlostavljanje od strane člana obitelji i ponavljano zlostavljanje kao
i često seljenje povećavaju rizik za suicidalni pokušaj (39). Kratkotrajan ili dugotrajan akademski
neuspjeh može izazvati suicidalne misli. Kroničan neuspjeh može izazvati osjećaj bezvrijednosti,
tjeskobu, sumnju u vlastite mogućnosti te se samoubojstvo čini kao bijeg i spas. Akutan neuspjeh,
osobito kod studenata koji pokazuju opsesivno-kompulzivne crte osobnosti također može izazvati
suicidalne misli. Viktimizirana mladež 2,4 puta češće prijavljuje suicidalne misli i 3,3 puta češće
prijavljuje suicidalno ponašanje u odnosu na vršnjake koji nisu bile žrtve vršnjačkog nasilja.
Odrasle osobe koje su prijavile da su bile žrtve vršnjačkog zlostavljanja u mladosti imaju dvostruko
veću vjerojatnost za razliku od svojih vršnjaka da će pokušati suicid (39).

1.6. Posljedice COVIDA-19 na mentalno zdravlje studenata

Otkako je počela pandemija koronavirusne bolesti identificirane 2019. godine (COVID-19),

uzrokovana koronavirusom teškog akutnog respiratornog sindroma tip 2 doživjeli smo neviđene
promjene u načinu organizacije društva i svakodnevne rutine. Različiti su aspekti kojima je
pandemija utjecala na mentalno zdravlje mladih osoba – egzistencijalni (strah od bolesti i strah od
smrti), financijski i socijalni. Posljednji navedeni su upravo u adolescentnoj dobi najviše doprinijeli
povećanoj potrebi za psihološkom podrškom i psihijatrijskom skrbi u ovoj dobnoj skupini.
Pandemijom potaknuto naglo povlačenje iz škole, prestanak društvenog života i izbjegavanje
skupnih aktivnosti uvelike su utjecali na djecu i mlade (40). Jedna velika meta-analiza, koja je
uključivala više od 20 tisuća adolescenata, pokazala je da u više od trećine adolescenata postoji
tjeskoba, u oko 40% njih depresivni simptomi i iritabilnost, dok su u 30% njih zabilježene smetnje u
pažnji i koncentraciji (41). U skoro 80% adolescenata pandemija je negativno utjecala na njihovo
ponašanje ili psihičko stanje i uočen značajan strah od bolesti uzrokovane SARS-CoV-2 virusom
(41).Više od trećine ispitanika požalilo se na osjećaj dosade, a petina je imala problema sa
spavanjem od proglašenja pandemije (41). Većinom je bilo riječ o novonastalim psihološkim
smetnjama, a u starijih adolescenata s prethodnim poremećajem ponašanja poput autističnih
poremećaja ili poremećaja pažnje i koncentracije uočena je povećana sklonost pogoršanju simptoma
(41).Pandemija je povećala stopu nasilja u obitelji što je značajno utjecalo na kvalitetu života
tijekom lockdown-a zbog povećane izloženosti i bespomoćnosti posrednih ili neposrednih žrtava
obiteljskog nasilja unutar istog kućanstva (40). Stres, kojem su studenti pritom bili izloženi, izravno

12
utječe na njihovo mentalno zdravlje zbog povećane tjeskobe i straha, promjena u njihovoj prehrani i
dinamici svakodnevnog života (40). Iako se čini da su mladi manje osjetljivi na sam SARS-CoV-2 u
odnosu na starije skupine, on može biti razoran za mentalno zdravlje adolescenata i studenta zbog
biopsihosocijalnih stresora uzrokovanih pandemijom. U presječnoj studiji, koja je uključivala 162
studenta, pokazala je povezanost visokog stupnja depresivnih simptoma s poteškoćama u
koncentraciji tijekom obavljanja akademskih obaveza i s gubitkom posla (42). S druge strane, visok
stupanj anksioznih simptoma češće se pojavljivao u studenata starijih godina i kod onih koji su više
od sat vremena dnevno provodili istraživajući informacije vezane uz COVID-19 (42). Nemogućnost
koncentracije na akademske obaveze i povećana briga oko COVID-19 češće su bile povezane s
visokom razinom somatizacije, dok je vjerovanje medijima bilo povezano s niskim razinama
somatizacije (41). Viša razina percipiranog stresa uočena je u osoba ženskog spola i studenata s
nemogućnošću koncentracije na akademske obaveze (42). Što se tiče studenata medicine, na uzorku
od 857 medicinskih djelatnika i studenata fakulteta iz područja biomedicinskih znanosti dokazan je
značajno viši stupanj depresije izmjeren PHQ-9 upitnikom u osoba u dobi između 18 i 29 godina u
usporedbi s onima starijima od 29 godina (43). Usto, prisustvo kroničnih bolesti bio je povezan s
višim stupnjem depresije (43). Zanimljivo je da su studenti završnih godina studija imali najniži
stupanj depresije i anksioznosti u odnosu na kolege s ostalih godina (43)

1.7. Modeli prevencije i stručna pomoć studentima

Uloga primarne zdravstvene zaštite u mentalnom zdravlju mladih dvije ključne sastavnice
djelovanja u djelatnosti primarne zdravstvene zaštite su promocija zdravlja i prevencija bolesti
(44). Bitno je pravovremeno i pravilno identificirati rizične čimbenike i planirati intervencije s
ciljem kontrole tih rizičnih čimbenika, zajednički nazvano primarnom prevencijom . Intervencije
primarne prevencije kod mladih usmjerene su na sprječavanje pojavnosti novih slučajeva depresije,
anksioznosti i poremećaja ponašanja, odnosno za cilj im je smanjiti incidenciju navedenih
mentalnih poremećaja (45). Alati koji se pritom koriste uključuju edukativne programe s ciljem
podizanja svijesti o mentalnom zdravlju. Sekundarna prevencija usmjerena je ranom otkrivanju
mentalnih poremećaja i njihovom odgovarajućem i pravovremenom liječenju s ciljem smanjenja
nepovoljnih ishoda (45). Pružanjem psihološke podrške studentima, pokušava se skratiti razdoblje
od nastupa prvih simptoma bolesti do dobivanja potrebne pomoći . Međutim, vrlo je važno
provoditi i mjere tercijarne prevencije s osvrtom na reintegraciju osoba s mentalnim poremećajima
u društvo, omogućavanje svakodnevnog funkcioniranja, smanjenje utjecaja bolesti te pomoć u
prevenciji 23 relapsa i odgodi daljnjih komplikacija mentalnih poremećaja (45) . Zajednički cilj

13
preventivnih mjera je smanjenje tereta mentalnih poremećaja koji utječe na pojedinca i društvo u
cjelini. Promotivni i preventivni programi mentalnog zdravlja mladih u Republici Hrvatskoj
provode se u okviru sustavnih probira na lokalno-regionalnom i nacionalnom nivou te uglavnom
djeluju kroz primarnu zdravstvenu zaštitu i odgojno-obrazovne ustanove – u osnovnim i srednjim
školama te na fakultetima. Primarna zdravstvena zaštita ključna je sastavnica zdravstvene skrbi jer
pruža pomoć svakom pojedincu kada mu je pomoć potrebna. U kontekstu mentalnog zdravlja
mladih, domovi zdravlja svojim ambulantama obiteljske medicine i nastavni zavodi za javno
zdravstvo svojim ambulantama školske medicine omogućuju dostupnost zdravstvene zaštite
školskoj djeci, mladeži i studentima. Ciljevi ovih sastavnica su rano uočiti poremećaje i bolesti,
spriječiti nastanak društveno neprihvatljivog ponašanja i razvoj ovisnosti te razviti odgovornost za
osobno zdravlje i zdravlje u zajednici (46). U sklopu promocije zdravlja, potiče se usvajanje stavova
i navika zdravog životnog stila, štiti se reproduktivno zdravlje i mentalno zdravlje studenata,
posebice ono vezano uz poteškoće u učenju i prilagodbi sistemu. U sklopu zdravstvene i tjelesne
kulture provodi se pregled u svrhu utvrđivanja primjerenog oblika tjelesne aktivnosti. Vrlo važan
dio djelatnosti,sadržan je u savjetovališnom radu o očuvanju i unaprjeđenju zdravlja, zdravijem
načinu življenja, kod problema učenja, kod problema mentalnog zdravlja, kod poremećaja u
ponašanju, kod kroničnih poremećaja zdravlja, kod studenata s ometenošću u psihičkom ili
fizičkom razvoju, a uključuje i savjetovanje i konzultacije sa stručnim suradnicima(46). Važnu
sastavnicu zdravstvene zaštite za mlade čine i Centri za mlade – polivalentna 24 savjetovališta
otvorenih vrata koja uključuju multidisciplinarni tim koji se sastoji od specijalista školske medicine,
psihologa, ginekologa i medicinske sestre (46).Osnovani su u svrhu pomoći i rješavanju temeljnih
problema s kojima se susreću djeca, adolescenti i njihovi roditelji. Navedeni problemi mogu biti:
prilagodba na školu, školski neuspjeh, spolno sazrijevanje, planiranje obitelji, zlouporaba
psihoaktivnih droga i druge ovisnosti. „Debljina je bolest – hrana može biti i lijek“ i „Edukacija
edukatora – prevencija devijantnih ponašanja“ samo su neki od edukativnih programa kroz koje
školska medicina djeluje u prevenciji mentalnih poremećaja i poboljšanju kvalitete života djece i
mladih (46).

Psihoterapija i farmakoterapija rutinski se koriste diljem svijeta za liječenje mentalnih poremećaja u

djece i adolescenata. Prema smjernicama iz kliničke prakse, psihoterapija je intervencija prve linije
liječenja depresivnog poremećaja u djece i adolescenata, dok su antidepresivi često rezervirani za
teže oblike bolesti, u slučaju neučinkovitosti ili nedostupnosti psihoterapije (47). U mladih osoba sa
psihotičnim poremećajima, uključujući shizofreniju, liječenje se primarno temelji na primjeni
antipsihotika, no nužna je i primjena psihoterapijskih metoda s ciljem socijalne integracije ovih
osoba (48). Psihosocijalne intervencije, vrsta psihoterapije, neizostavan su oblik liječenja mentalnih
14
poremećaja u studenta, a nerijetko uključuju: upravljanje ljutnjom i odgovorom na stres,
kognitivno-bihevioralna terapija, psihološko savjetovanje, kreativna terapija ili e- 9 terapija.
Navedene intervencije mogu se primjenjivati individualno ili grupno – među vršnjacima, unutar
obitelji ili u skupinama bolesnika ovisno o tipu bolesti. Ovim intervencijama cilj je promijeniti
obrasce ponašanja na temelju promjene mišljenja i osjećaja, a pritom nezdrave mehanizme obrane
zamijeniti zdravima s ciljem savladavanja psiholoških vještina koje smanjuju prag za frustraciju i
pomažu pojedincu u nošenju sa svakodnevnim izazovima (49). Kreativna terapija, primjerice, kroz
slikovnu umjetnost, glazbu ili ples može pomoći studentu u suočavanju s osjećajima, odnosima ili
problemima u ponašanju. Izražavanje kroz umjetnost omogućuje shvaćanje vlastitog problema i
komunikaciju o tom problemu na kreativan način. Zahvaljujući internetu, danas su široko dostupni i
oblici online psihoterapije – tzv. e-terapija. Međutim, učinkovitost ovakvog tipa psihoterapije „na
daljinu“ ne preporučuju se za primjenu u kriznim situacijama (npr. suicidalnost) ili u osoba s teškim
oblikom mentalnih poremećaja (49). Unatoč velikom broju psihoterapijskih i farmakoterapijskih
metoda dostupnih za liječenje mentalnih poremećaja kod studenata,do 70% studenata liječenje
mentalnih poremećaja primjenjuju zakašnjelo ili se ne primjenjuju uopće (50). Uloga primarne
zdravstvene zaštite u liječenju mentalnih poremećaja studenata vrlo često započinje upućivanjem
mlade osobe u ustanovu sekundarne ili tercijarne zdravstvene zaštite radi započinjanja liječenja.
Odluku o potrebi daljnje dijagnostike i liječenja donosi liječnik obiteljske medicine na temelju:
kliničke prezentacije bolesnika, vlastitih iskustava, znanja i vještina, stanja u obitelji i okolini,
dostupnosti specijalističke i subspecijalističke skrbi (51). Upućivanje studenata s mentalnim
poremećajem ili sumnjom na mentalni poremećaj specijalistu adolescentne psihijatrije nužno je u
slučaju prisustva suicidalnih ili homicidalnih misli, prijetnji ili ponašanja, a provodi se radi
dijagnostičke obrade i započinjanja ili nastavka kontinuiranog 10 liječenja ili konzultacije i obrade
uz kontinuirano praćenje bez potrebe za diferentnim liječenjem (51). Situacije u kojima je nužno
razmotriti upućivanje studenata specijalistu ili subspecijalistu su sljedeće: emocionalni problem ili
problem u ponašanju koji predstavlja prijetnju sigurnosti bolesnika ili njegove okoline (npr.
suicidalno ponašanje, ozbiljno agresivno ponašanje, poremećaj prehrane koji je izvan kontrole,
drugi samodestruktivni obrasci ponašanja), značajna promjena u emocionalnom ili ponašajnom
funkcioniranju za koju ne postoji uočljivo objašnjenje (npr. iznenadni početak izbjegavanja
fakulteta, planovi ili pokušaji samoubojstva kod osobe koja je prethodno dobro funkcionirala),
emocionalni problem ili problem u ponašanju (bez obzira na ozbiljnost) u studenata čiji primarni
skrbnik ima ozbiljan mentalni poremećaj ili problem zlouporabe droga (npr. student s
emocionalnim povlačenjem čiji je roditelj značajno depresivan ili student s problemima u ponašanju
čiji roditelji prolaze kroz „neprijateljske ”razvod), emocionalni problem ili problem u ponašanju

15
koji dokazano dovodi do značajnih problema u svakodnevnom funkcioniranju ili kontaktu sa
stvarnošću (npr. ponovljeni teški napadi bijesa bez vidljivog razloga ili prijavljivanje halucinantnih
iskustava bez prepoznatljivog fizičkog uzroka), prethodna hospitalizacija radi liječenja
psihijatrijske bolesti, prethodno liječenje emocionalnog problema ili problema u ponašanju u
trajanju od šest do osam tjedana bez značajnog poboljšanja, složeni dijagnostički slučajevi koji
uključuju kognitivne, psihološke i emocionalne komponente koje mogu biti povezane s organskom
etiologijom ili složenim zdravstvenim ili pravnim problemima, povijest zlostavljanja,
zanemarivanja ili izbivanja iz obiteljskog doma s aktualnim simptomima, klinička prezentacija i
pozitivna obiteljska anamneza mentalnih poremećaja koji predviđaju slabiji odgovor na liječenje
psihotropnim lijekovima, djelomični odgovor na liječenje psihotropnim lijekovima ili više od dva
psihotropna lijeka u terapija, prisustvo kronične bolesti i ponašanje koje ozbiljno ometa liječenje te
bolesti (51). Slučajevi, koji zahtijevaju neodgodivu specijalističku i subspecijalističku skrb, su
sljedeći: depresija s atipičnom kliničkom prezentacijom, izražena agresija, ozbiljan poremećaj
protivljenja i prkosa, upotreba psihoaktivnih supstanci, sumanute ideje ili halucinacije, suicidalne
misli, planovi i pokušaju (51). Šira implementacija ovih kliničkih smjernica u svakodnevnu praksu
nužna je za bolju zaštitu mentalnog zdravlja mladih, ranu detekciju i učinkovitije liječenje
mentalnih poremećaja u ovoj rizičnoj skupini (51).

16
 2. CILJEVI ISTRAŽIVANJA

-Ispitati stepen anksioznosti studenta.

-Ispitati stepen depresivnosti studenta.

-Ispitati riziko faktore za razvoj anksioznosti i depresije.

-Utvrditi korelaciju stepena anksioznosti sa stepenom depresije.

-Ponuditi model prevencije,program u svrhu zaštite mentalnog zdravlja studenata.

3. MATERIJAL I METODOLOGIJA ISTRAŽIVANJA

Populacija na kojoj se vršilo istraživanje ovog rada sastoji se od studenata na Univerzitetu u Zenici,
tj. odraslih osoba u rasponu godina od 18 do 35. Učestvuju i muškarci i žene.

Slučajni uzorak čini 2000 (br.studenata koji su dobili anketu na mail) po slučaju odabranih
studenata na Univerzitetu u Zenici sa popisa svih upisanih studenata u 2022/2023 akademsku
godinu.

3.1. Vrsta studije

U radu je provedena studija presjeka.

3.2. Uzorak

Studija je provedena online pomoći google forms-a. Upitnici su prosljeđeni na adrese studenata
Univerziteta u Zenici (prvi i drugi ciklus studija). Od ukupno 4957 adresa, koje su dostupne za
studente Univerziteta u Zenici, anketni Upitnici su prosljeđeni na 2000 adresa. U vremenskom
periodu od 15 dana, Upitnike je u potpunosti popunilo 125 studenata. 1895(br.studenata koji nisu
ispunili anketu) ispitanika nije ispunilo anketu ili zbog nekorištenja univerzitetske mail adrese ili
jednostavno odbijaju učestvovati u istraživanju, stoga je stepen učešća anketi 5,25 %.

3.3. Instrumenti istraživanja

Metoda ankete je jedna od najčešće korištenih tehnika prikupljanja podataka, a podatke sakupljamo
unaprijed oblikovanim opštim anketnim upitnikom. Opšti upitnik je posebno pripremljen pitanjima
koja su izvedena iz standardiziranih upitnika o depresiji i anksioznosti

17
Opšti anketni upitnik ima 16 pitanja zatvorenog tipa i optimalno vrijeme za njeno ispunjavanje je 5
– 10 minuta.

Korišteni upitnik za provjeru depresije kod studenata je kombinacija PHQ-9 (Patient Health
Questionnaire -9) (52) i GAD – 7 (General Anxiety Disorder – 7) upitnika.(53)
Upitnik sadrži ukupno 16 pitanja od kojih je 9 vezano za stanje depresije kod studenata (PHQ-9
upitnik), a 7 pitanja je vezano za anksizono stanje kod studenata (GAD-7 upitnik).

PHQ-9 i GAD-7 upitnik se sastoji od četri mogućnosti od kojih student/ispitanik može birati samo
jedno.

Temogućnosti su :
-nikad = 0 bodova-nekoliko dana = 1 bod
-više od polovine ukupnog dana = 2 boda
-gotovo uvijek = 3 boda

Kriterij bodovanja je bio prema skali doktora Roberta L. Spritzera:

0-4 bez anksioznosti
5-9 blaga anksioznost
10-14 umjerena anksioznost
15-21 teška anksioznost (53)

Anketa koju koristimo u svrhu istraživanja ima pitanja zatvorenog tipa, te sprovodi elektronski,
direktnim slanjem na univerzitetske mail adrese svih studenata UNZE (@dl.unze.ba).

3.4. Obrada podataka

Obrada podataka odrađena je u Microsoft excel paketu kroz deskriptivnu analizu podataka.Na
osnovu obrade podataka dobilismo opis rezultata istraživanja što je i krajnji cilj.

18
 4. REZULTATI ISTRAŽIVANJA

4.1. Demografska struktura ispitanika

U prvom dijelu rezultata prikazana je demografska struktura ispitanika. Prikazane su razlike između
studenata po spolu, životnoj dobi i fakultetima. Od ukupno 105 studenata koji su učestvovali u
istraživanju, muškaraca ima (22,4%), odnosno 28, ženskih ispitanika ima (77,6%), odnosno 97. U
životnoj dobi od 18. Do 22. godine života imamo (52,6%), odnosno 72 ispitanika, u životnoj dobi
od 22. Do 25. godine života imamo (33,6%), odnosno 42, a u životnoj dobi preko 25 godina imamo
(8,8%), odnosno 11 ispitanika. Od ukupno 125 ispitanika, (21,6%), odnosno 27 je sa Medicinskog
fakulteta, (17,6%), odnosno 22 je sa Filozofskog fakulteta, (12,8%), odnosno 16 je sa Ekonomskog
fakulteta, (12%), odnosno 15 je sa Mašinskog fakulteta, (11, 2%), odnosno 14 je sa Metalurško-
tehnološkog fakulteta, (10,4%), odnosno 13 ispitanika je sa Islamsko-pedagoškog fakulteta, (7,2%),
odnosno 9 je sa Pravnog fakulteta, isti broj studenata (7,2%), odnosno 9 ispitanika je sa
Politehničkog fakulteta.

Grafikon 1 – spolna struktura studenata

19
Grafikon 2 – životna dob studenata

Grafikon 3 – fakulteti na kojim ispitanici studiraju

20
 4.2. Psihičko zdravlje studenata
U poglavlju psihičko zdravlje studenata će biti prikazani odgovori studenata na svako pitanje iz
upitnika, te ukupni skor, kako bi se dobio prikaz stanja depresivnosti studenata.

Grafikon 4 – nizak interes ili nisko zadovoljstvo u obavljaju svakodnevnih aktivnosti

Od 125 ispitanika, (19,2%), odnosno 24 je odgovorilo da u predhodnih nekoliko dana nikad nisu
imali problema sa niskim interesom ili niskim zadovoljstvom u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.
Njih (46,4%), odnosno 58 je nekoliko dana imalo nizak intres ili nisko zadovoljstvo u obavljanju
svakodnevnih aktivnosti. Više od polovine ukupnog broja dana (18,4%) ispitanika ili njih 23 je
imalo nizak interes ili nisko zadovoljstvo u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, dok je (16%),
odnosno 20 ispitanika gotovo uvijek imalo problema sa niskim interesom ili niskim zadovoljstvom
u obavljanju svakodnevnih aktivnosti.

Grafikon 5 – osjećaj potištenosti, depresije ili beznadežnosti

21
Od 125 ispitanika, (32%), odnosno njih 40 u predhodnih nekoliko dana nije imalo osjećaj
potištenosti, depresije ili beznadežnosti, (40,8%), odnosno njih 51 su nekoliko dana imali osjećaj
potišenosti, depresije ili beznadežnosti. (12%), odnosno 15 ispitanika je više od polovine ukupnog
broja dana imalo osjećaj potištenosti, depresije ili beznadežnosti, dok je (15,2%) odnosno 19 od
ukupnog broja imalo gotovo uvijek osjećaj potištenosti, depresije ili beznadežnosti.

Grafikon 6 – poteškoće prilikom zaspivanja, buđenja, tokom sna ili pretjerano spavanje.

Od 125 ispitanika, (20,8%), odnosno 26 u posljednjih nekoliko dana nikad nisu imali poteškoće
prilikom zaspivanja, buđenja, tokom sna ili pretjerano spavanje. (34,4%), odnosno 43 ispitanika
nekoliko dana su imali probleme prilikom zaspivanja, buđenja, tokom sna ili pretjerano spavanje,
(15,2%), odnosno 19 ispitanika su više od polovine ukupnog broja dana imali poteškoća prilikom
zaspivanja, buđenja, tokom sna ili pretjerano spavanje, dok je njih (29,6%), odnosno 37 gotovo
uvijek imalo poteškoća prilikom zaspivanja, buđenja, tokom sna ili pretjerano spavanje.

Grafikon 7 – osjećaj umora ili nizak nivo energije

22
Od ukupno 125 ispitanika, (8,8%), odnosno njih 11 u posljednjih nekoliko dana nikad nisu imali
osjećaj umora ili nizak nivo energije, njih (40,8%), odnosno, 51 je nekoliko dana imalo osjećaj
umora ili nizak nivo energije, (28%), odnosno 35 ispitanika je više od polovine ukupnog broja dana
imalo osjećaj umora ili nizak nivo energije, dok je(22,4%), odnosno 28 ispitanika gotovo uvijek
imalo problema sa osjećajem umora ili nizak nivo energije.

Grafikon 8 – nizak ili previsok apetit

Od ukupnog broja ispitanika, njih 125, (28,8%), odnosno 36, u posljednjih nekoliko dana nikad nisu
imali nizak ili previsok apetit, (36,8%), odnosno 46 ispitanika su nekoliko dana imali problema sa
niskim ili previsokim apetitom, (16%), odnosno 20 ih je više od polovine ukupnog broja dana imalo
probleme sa apetitom, dok ih je (18,4%), odnosno 23 gotovo uvijek imalo problema sa niskim ili
previsokim apetitom.

Grafikon 9 – loše mišljenje o sebi ili osjećaj da si promašaj i da si iznevjerio/la sebe ili svoju
porodicu
23
Od 125 ispitanika, (52,8%), odnosno 66 u posljednjih nekoliko dana nikad nije imalo loše mišljenje
o sebi, osjećaj da je promašaj ili da je iznevjerio/la sebe ili svoju porodicu, (24,8%), odnosno njih
31 je nekoliko dana imalo loše mišljenje o sebi, osjećaj da je promašaj ili da je iznevjerio/la sebe ili
svoju porodicu, (12%), odnosno 15 ispitanika je više od polovine ukupnog broja dana imalo loše
mišljenje o sebi, osjećaj da je promašaj ili da je iznevjerio/la sebe ili svoju porodicu, (10,4%),
odnosno 13 ispitanika je gotovo uvijek imalo loše mišljenje o sebi, osjećaj da je promašaj ili da je
iznevjerio/la sebe ili svoju porodicu.

Grafikon 10 – problem sa koncentracijom na stvari, poput čitanja novina ili gledanja televizije

Od 125 ispitanika, (42,2%), odnosno njih 53 u posljednjih nekoliko dana nikad nije imalo problema
sa koncentracijom na stvari, poput čitanja novina ili gledanja televizije, (35,2%), odnosno 44 je
nekoliko dana imalo problema sa koncentracijom na stvari, poput čitanja novina ili gledanja
televizije, (13,6%), odnosno njih 17 je više od polovine ukupnog broja dana imalo problema sa
koncentracijom na stvari, poput čitanja novina ili gledanja televizije, (8,8%), odnosno 11 ispitanika
je gotovo uvijek imalo problema sa koncentracijom na stvari, poput čitanja novina ili gledanja
televizije.

24
Grafikon 11 – usporeno kretanje ili govor do te mjere da to i drugi mogu opaziti ili obratno – tolika
nervoza ili nemir da si se kretao/la više nego inače

Od 125 ispitanika, (61,6%), odnosno 77 u posljednjih nekoliko dana nikad nije imalo problema sa
usporenim kretanjem ili govorom do te mjere da to i drugi mogu opaziti ili toliku nervozu ili nemir
da su se kretali više nego inače, (23,2%), odnosno 29 ispitanika je nekoliko dana imalo problema sa
usporenim kretanjem ili govorom do te mjere da to i drugi mogu opaziti ili toliku nervozu ili nemir
da su se kretali više nego inače, (9,6%), odnosno njih 12 je više od polovine ukupnog broja dana
imalo problema sa usporenim kretanjem ili govorom do te mjere da to i drugi mogu opaziti ili toliku
nervozu ili nemir da su se kretali više nego inače, dok je tek (5,6%), odnosno njih 7 gotovo uvijek
imaloproblema sa usporenim kretanjem ili govorom do te mjere da to i drugi mogu opaziti ili toliku
nervozu ili nemir da su se kretali više nego inače.

Garfikon 12 – razmišljanje o tome da je bolje da ste mrtvi ili da na neki način sebi naudite

25
Od 125 ispitanika, njih (79,2%), odnosno 99 u posljednjih nekoliko dana nikad nije razmišljalo o
tome da je bolje da su mrtvi ili da na neki način sebi naude, (9,6%), odnosno njih 12 je nekoliko
dana razmišljalo o tome da je bolje da su mrtvi ili da na neki način sebi naude, (7,2%), odnosno njih
9 je više od polovine ukupnog broja dana razmišljalo o tome da je bolje da su mrtvi ili da na neki
naučin sebi naude, dok je (4%), odnosno njih 5 gotovo uvijek razmišljalo o tome da je bolje da su
mrtvi ili da na neki način sebi naude.

Na osnovu ukupnog skora upitnika o zdravlju studenata, došli smo do sljedećih rezultata:

Vrsta Minimalna ili Blaga Umjerena Srednje teška Teška

depresije nikakva depresija depresija depresija depresija
depresija
Broj 33 40 24 16 12
studenata
Tabela 1- vrste depresije i učestalost depresije kod ispitanih studenata

4.3. Anksioznost kod studenata

U ovom poglavlju će biti prikazani rezultati istraživanja provedenog GAD-7 upitnika

Grafikon 13 – osjećaj nervoze, anksioznosti ili kao da ste na ivici

Od 125 ispitanika, (34,4%), odnosno 43, u posljednjih nekoliko dana nikad nije imalo osjećaj
nervoze, anksioznosti ili kao da su na ivici, (38,4%), odnosno 48 ispitanika je nekoliko dana imalo
osjećaj nervoze, anksioznosti ili kao da su na ivici, (11,2%), odnosno njih 14 je više od polovine
ukupnog broja dana imalo osjećaj nervoze, anksioznosti ili kao da su na ivici, dok je (16%),
odnosno njih 20 gotovo uvijek imalo osjećaj nervoze, anksioznosti ili kao da su na ivici.
26
Grafikon 14 – ne možete prestati brinuti o nečemu ili makar kontrolisati brigu.

Od 125 ispitanika, (21,6%), odnosno njih 27 , u posljednjih nekoliko dana nikad nikad nije imalo
problema s tim da ne može prestati brinuti o nečemu ili makar kontrolisati tugu, (36,8%), odnosno
njih 46 je nekoliko dana imalo problema s tim da ne može prestati brinuti o nečemu ili makar
kontrolisati tugu, (16%), odnosno njih 20 je više od polovice ukupnog broja dana problema s tim da
ne može prestati brinuti o nečemu ili makar kontrolisati tugu, dok je (25,6%), odnosno 32 ispitanika
gotovo uvijek imalo problema s tim da ne može prestati brinuti o nečemu ili makar kontrolisati
tugu.

Grafikon 15 – brinete previše o mnogim stvarima

Od 125 ispitanika, (16,8%), odnosno njih 21 odgovorili su da u posljednjih nekoliko dana nikad
nisu brinuli previše o mnogim stvarima, (29,6%), odnosno 37 ispitanika su odgovorila da su
nekoliko dana previše brinuli o mnogim stvarima, (17,6%), odnosno 22 ispitanika su odgovorila da
su više od polovine ukupnog broja dana previše brinuli o nekim stvarima, (36%), odnosno njih 45
su odgovorili da su gotovo uvijek brinuli previše o mnogim stvarima.
27
Grafikon 16 – imate poteškoća sa opuštanjem

Od 125 ispitanika, (27,2%), odnosno njih 34 su odgovorili da nikad nisu imali poteškoća sa
opuštanjem u posljednjih nekoliko dana, (36%), odnosno njih 45 su odgovorili da su nekoliko dana
imali poteškoća sa opuštanjem, (11,2%), odnosno njih 14 su više od polovine ukupnog broja dana
imali poteškoća sa opuštanjem, dok je (25,6%), odnosno 32 ispitanika gotovo uvijek imali problema
sa opuštanjem.

Grafikon 17 – toliko ste nemirni da vam je teško mirno sjediti

Od 125 ispitanika, (51,2%), odnosno njih 64 u posljednjih nekoliko dana nikad nisu imali problema
da su toliko nemirni da im je teško mirno sjediti, (27,2%), odnosno 34 su nekoliko dana imali
problema s tim da su toliko nemirni da im je teško mirno sjediti, (10,4%), odnosno njih 13 su više
od polovine ukupnog broja dana imali problema s tim da su toliko nemirni da im je teško mirno
sjediti, (11,2%), odnosno 14 ispitanika su gotovo uvijek imali problema s tim da su toliko nemirni
da im je teško mirno sjediti.
28
Grafikon 18 – razdražljivi ste ili se lako nervirate

Od 125 ispitanika, (24%), odnosno njih 30, u posljednjih nekoliko dana nikad nisu bili razdražljivi
ili su se lako iznervirali, (36%), odnosno njih 45 su nekoliko dana bili razdražljivi ili su se lako
nervirali, (18,4%), odnosno njih 23 su više od polovine ukupnog broja dana bili razdražljivi ili su se
lako nervirali, dok su (21,6%), odnosno 27 ispitanika gotovo uvijek bili razdražljivi ili su se lako
nervirali u posljednjih nekoliko dana.

Grafikon 19 – uplašeni ste kao da će se nešto grozno desiti

Od 125 ispitanika, (47,2%), odnosno njih 59 u posljednjih nekoliko dana nikad nisu bili uplašeni
kao da će se nešto grozno desiti, (21,6%), odnosno njih 27 su nekoliko dana bili uplašeni kao da će
se nešto grozno desiti, (9,6%), odnosno njih 12 su više od polovine ukupnog broja dana bili
uplašeni kao da će se nešto grozno desiti, (21,6%), odnosno njih 27 ispitanika su gotovo uvijek u
posljednjih nekoliko dana bili uplašeni kao da će se nešto grozno desiti.

Na osnovu ukupnog skora upitnika o zdravlju studenata, došli smo do sljedećih rezultata:

29
 Vrsta anksioznosti Broj studenata
Nikakva anksioznost 39
Blaga anksioznost 31
Umjerena anksioznost 24
Teška anksioznost 31
Tabela 2 – vrsta anksioznosti i učestalost anksioznosti kod ispitanih studenata

30
 5. DISKUSIJA

Naš rad je imao cilj da pokaze stanje studenta povodom depresije i anksioznosti.
U našem istraživanju smo imali 125 odgovora na 2000 poslanih opštih anketnih odgovora.
U tome prilog govori da je vrlo slab odziv na pitanja o navikama i mentalnim problemima što
pokazuje da studenti uopšte ne razmišljaju o tome kao o nečemu ozbiljnom ili da su nezainteresirani
za učestvovanje u anketama takvog tipa što je također signifikatno .

Evidentno kroz rezultate da studenti imaju jako veliki procenat depresivnih simptoma čak 73% koji
se kreću od blago do jako izraženih, te jako veliki procenat anksioznih simptoma čak 68,8%.
Procenat jako izraženih simptoma se kreće od 9,6% za depresiju te 31,6% za anksioznost. Dakle to
nam govori da je jako prisutna teška anksioznost te da svaki treći student ima simptome teške
anksioznosti a svaki deveti student ima simptome teške depresije. Moguće je da je anksioznost
naših studenata uzrokovana povećavanjem udaljenosti među ljudima kao posljedicom karantene, jer
se anksiozni poremećaji češće pojavljuju i pogoršavaju u nedostatku međuljudske komunikacije,
kao što su utvrdili, istraživači Xiao i Kmietowicz i sar. (59,60) , ali i činjenicom da su potpuno
promijenili okruženje za učenje i podučavanje koje je sa sobom donijelo mnogo više neizvjesnosti
što je moguće uticalo na povećanu anksioznost.
U odnosu na rezultate Marić A(55) gdje je pokazano da 35,1% studenata ima simptome depresije,
kao i da 48,1% studenata ima simptome anksioznosti koji su podudarni sa istraživanjem koje je
proveo Odriozola-González i suradnici (68), u našem istraživanju je pokazan puno veći procenat
studenata koji imaju simptome depresije i anksioznosti.

Naše je pokazalo da studenti na Univerzitetu u Zenici imaju povećan nivo stresa u odnosu na
istraživanja Brdar N (58)
Dobiveni rezultati ovog istraživanja potvrđuju sličan postotak ukupnog broja studenata sa
anksioznosti i depresijom u odnosu na istraživanja Čekić E.Husremović Dž. Maleč D. Smajić A(54)
na Univerzitetu u Sarajevu koji su prijavili 68,7% studenata koji imaju simptome anksioznosti koji
variraju od blage do teške, 62,5% studenata koji imaju simptome depresije koji se kreću od blage
do teške.

Evidentno je postojanje razlika u stepenu depresivnosti, anksioznosti između studenata u odnosu na

spol. Studentice su u prosjeku ispoljile značajno veći stepen afektivnih sindroma u odnosu na
studente. To se može objasniti činjenicom da žene izražavaju svoja osjećanja kao jedan od načina
31
suočavanja sa stresnim događajima i sklonije su pretjeranim pritužbama na fizičke i psihičke
simptome. Nekoliko longitudinalnih studija podupire tvrdnju da su žene izloženije dugoročnim
psihološkim uticajem pandemije (61,62,63 ). Ovaj nalaz u skladu je s rezultatima prethodnih studija
(64,65) koje su dosljedno pronalazile povezanost između ženskog spola i povećanog psihološkog
poremećaja. Hunt i Eisenberg (66) smatraju da su žene obično sklone depresiji i anksioznim
poremećajima.

Broj studenata koji su imali poteškoće prilikom uspavljivanja, buđenjima ili pretjeranim spavanjem
je 79,2 % što se može objasnit korištenjem interneta, izolaciji i previše slobodnog vremena koji su
morali iskorištavat u kući

Dobiveni rezultati (68%) o osjećaju potištenosti ili beznadežnosti govore nam da je to veliki broj
ispitanika koji je i isti sa istraživanjem (57) gdje je također potvrđen visoki procenat studenata koji
imaju osjećaj potištenosti ili beznadežnosti.

U istraživanju (57) studenti su prijavili da se 72% nervira u zavisnosti od rijetko,ponekad,često i

uvijek. Najveći postotak studenata(34%) je prijavio da se ponekad nervira što je u sličnoj korelaciji
sa našim istraživanje gdje smo potvrdili da se 76% studenata nervira nekoliko puta ,često i uvijek, a
najveći broj studenata(36%) je prijavilo da se nervira ponekad(nekoliko dana).Uzrok ovog može
biti u povremenim radikalnijim preventivnim mjerama koje su naređivale vlasti tačnije zdravstveni
stožeri kao i povremenom povećanju broja oboljelih od COVID-19

U našem istraživanju je bilo postavljeno pitanje vezano za negativni osjećaj prema sebi gdje je u
našem istraživanju pokazan signifikatno manji procenat onih studenata(52,8%) koji nemaju loše
mišljenje o sebi u odnosu gdje je veći broj studenata(68%) koji nemaju loše mišljenje o sebi koje je
prikazano u istraživanju na Univerzitetu u Osijeku (57)To se može objasnit kroz generalno lošu
financijsku i porodičnu potporu koja je nažalost dominatnija u Bosni i Hercegovini.

S obzirom na to da je pandemija COVID-19 prijeteća i nepredvidiva, vjerojatno je da će biti

doživljena kao stresor izvan kontrole. Rezultati istraživanja Zhang i sar. (67) su pokazali da
pozitivno suočavanje predstavlja zaštitni faktor za anksioznost, depresiju i simptome stresa, dok je
negativni stil suočavanja faktor rizika za navedene simptome. Stilovi aktivnog suočavanja uključuju
pozitivne procjene i razmišljanja, distanciranje, rješavanje problema i traženje pomoći. Ove
strategije aktivnog suočavanja mogu poboljšati mentalno zdravlje poticanjem osjećaja kontrole
pojedinca nad haotičnom situacijom i stvaranjem prilika za zadovoljavajuće društvene odnose

32
 6. ZAKLJUČAK
Mentalno zdravlje nije samo odsustvo mentalnog poremećaja. Ono je definisano kao stanje
blagostanja u kojem svaka osoba ostvaruje svoj potencijal, nosi se sa svakodnevnim životnim
stresom, omogućuje produktivnost u radu. Svjedoci smo da je studentska populacija konstantno
izložena stresu, neki u većoj, neki u manjoj količini. Takođe je zaključeno da je opšti utisak da je
studentsko mentalno zdravlje zanemareno, zbog toga su skloniji razvijanju problema s istim.
Pandemija COVID-19 svugdje u svijetu, pa i kod nas uzrokovala je kolaps u obrazovnom sistemu,
zatvaranje škola, univerziteta i prelazak na online predavanja i učenja u velikoj količini uticala je na
studente. Istraživanja pokazuju da se broj suicida i razvoja psihičkih poteškoća kod mladih osoba
zabrinjavajuće povećao.

Cilj ovog istraživanja je bio ispitati stepen anskioznosti i depresije kod studenata Univerziteta u
Zenici. Na osnovu analiza i prikupljenih podataka, dolazimo do rezultata koji nam govore da
studenti Univerziteta u Zenici ispoljavaju jednake simptome nikakve, blage, umjerene i teške
depresije i anksioznosti.

Prema našem istraživanju, primarna zdravstvena zaštita igra veliku ulogu u promociji mentalnog
zdravlja i prevenciji mentalnih poteškoća i bolesti među mladima. Bitno je pravovremeno
prepoznati riziko-faktore poremećaja mentalnog zdravlja i djelovati u skladu s njima. Intervencije
prevencije usmjerene su na sprečavanje pojave novih slučajeva depresije, anksioznosti i poremećaja
ponašanja. Ovaj naučni rad će dati vrijedan doprinos boljem razumijevanju problema s kojima se
susreću studenti i budućem tretmanu psihičkih posljedica kod studenata Univerziteta u Zenici.

33
 7. LITERATURA

1.WHO-World Health Organization - Mental health: A state of well-being. Geneva, (2014).

2. Lamers, S. M. A. - Positive mental health: Measurement, relevance and implications. Enschede,

the Netherlands: University of Twente.,2012.

3.Keyes, C. L. M., Shmotkin, D. i Ryff, C. D. -Optimizing well-being: The empirical encounter of

two traditions. Journal of Personality and Social Psychology, (2002). 82, 1007- 1022

4. Sujoldžić, A., Rudan, V. i De Lucia, A. - Adolescencija i mentalno zdravlje, Institut za

antropologiju. Hrvatsko antropološko društvo.,Zagreb. 2006

5.Aldiabat, K. M., Matani, N. A. i Navenec, C. L. Mental Health among Undergraduate University

Students: A Background Paper for Administrators, Educators and Healthcare Providers. Universal
Journal of Public Health, 2014 2 ,8, 209- 214.

6.Eisenberg, D., Goldrick-Rab, S., Lipson, S. i Broton, K. Too Distressed to Learn? Mental Health
Among Community College Students. Wisconsin HOPE Lab, Madison WI, 2016.

7. Miech, R. A., Caspi, A., Moffitt, T. E., Wright, B. R. E. i Silva, P. A. Low socioeconomic status
and mental disorders: A longitudinal study of selection and causation during young adulthood.
American Journal of Sociology, 1999;104, 1096–1131.

8. Miller, E. J. i Chung, H. A literature review of studies of depression and treatment outcomes

among U.S. College students. Psychiatric Services, 2009; 60, 1257-1260.

9. Mitchell, J.. College Students’ Knowledge of Suicide Risk Factors and Prevention Strategies.
Departmental Honors Projects,2015, 36.

10. Cummins, R. A. Normative life satisfaction: Measurement issues and a homeostatic model.
Social Indicators Research,2003, 64, 225-256.

11. Thawabieh, A. i Qaisy, L. Assessing stress among university students. American International
Journal of Contemporary Research,2012, 2 , 110-16.

12. Verger, P., Combes, J. B., Kovess-Masfety, V., Choquet, M., Guagliardo, V., Rouillon, F. i
Peretti-Watel, P. (2009). Psychological distress in first year university students: socioeconomic and
academic stressors, mastery and social support in young men and women. Social Psychiatry and
Psychiatric Epidemiology, 44 (8), 643–650.

34
13. Hughes, C. All beer and skittles? A qualitative pilot study of the role of alcohol in university
college life. Australian Universities’ Review,2012,54, 22–28.

14. Miech, R. A., Caspi, A., Moffitt, T. E., Wright, B. R. E. i Silva, P. A. (1999). Low
socioeconomic status and mental disorders: A longitudinal study of selection and causation during
young adulthood. American Journal of Sociology, 104, 1096–1131.

15. Kasper DL, Braunwald E, Fauci SA i sur. Harrison. Principi interne medicine, priručnik.

16. Hotujac Lj. i sur. Psihijatrija. Zagreb: Medicinska naklada; 2006. str. 28-29, 84-85, 87-89, 187,
208.

17. Hood CO, Thomson Ross L, Wills N. Family factors and depressive symptoms among college
students: understanding the role of self-compassion. J Am Coll Health. 2020;68(7):683- 687.

18.Cetinić, I., Gavranić, D., Hudorović, N., Tomić, M. i Validžić, A. (2014). Stupanj stresa kod
studenata sestrinstva - Sveučilište u Dubrovniku. Sestrinski glasnik, 19(1), 22-25.

19.Petz, B. Psihologijski rječnik. Jastrebarsko: Naklada Slap,2005.

20.. Hudek-Knežević, J., Kardum. I., Lesić, R. Efekti percipiranog stresa i stilova suočavanja na
tjelesne simptome. Društvena istraživanja,1998, 4(42), 543-561.

21.. De Lucia, A., Rudan, V. i Sujoldžić, A. Adolescencija i mentalno zdravlje. Kratki obiteljski
priručnik. Zagreb: Institut za antopologiju,2006.

22.Berk, L. Psihologija cjeloživotnog razvoja. Jastrebarsko: Naklada Slap 2005

23.Bojanin S.,Popović Deušić S., Psihijatrija razvojnog doba;2012.

24..Vujcic M, Tomicevic-Dubljevic J, Grbic M, Lecic-Tosevski D, Vukovic O, Toskovic O. Nature

based solution for improving mental health and well-being in urban areas. Environ Res.
2017;158:385-392.

25. Stelzig O, Sevecke K. Coping with stress during childhood and adolescence. Prax
Kinderpsychol Kinderpsychiatr. 2019;68(7):592-605.

26. Sanci L, Webb M, Hocking J. Risk-taking behaviour in adolescents. Aust J Gen Pract.
2018 ;47(12):829-834.

27.Zeng W, Chen R, Wang X, Zhang Q, Deng W. Prevalence of mental health problems among
medical students in China: a meta-analysis. Medicine (Baltimore). 2019;98(18):e15337.

35
28.Wilkes C, Lewis T, Brager N, Bulloch A, MacMaster F, Paget M i sur. Wellbeing and mental
health amongst medical students in Canada. Int Rev Psychiatry. 2019;31(7-8):584-587.

29.Pedreira Massa JL. Mental Health and COVID-19 in children and adolescents:
psychopathologycal and Public Health approach. Rev Esp Salud Publica. 2020;94:e202010141

30.Lenz V, Vinković M, Degmečić D. Pojavnost depresije, anksioznosti i fobija u studentskoj

populaciji Medicinskog i Pravnog fakulteta u Osijeku. Socijalna psihijatrija [Internet]. 2016
[pristupljeno 07. lipnja 2021.]. Dostupno na: https://hrcak.srce.hr/162825

31.Quek TT, Tam WW, Tran BX, Zhang M, Zhang Z, Ho CS i sur. The global prevalence of
anxiety among medical students: a meta-analysis. Int J Environ Res Public Health.
2019;16(15):2735.

32. Beesdo K, Knappe S, Pine DS. Anxiety and anxiety disorders in children and adolescents:
developmental issues and implications for DSM-V. Psychiatr Clin North Am. 2009;32(3):483- 524.

33.Fawzy M, Hamed SA. Prevalence of psychological stress, depression and anxiety among
medical students in Egypt. Psychiatry Res. 2017;255:186-194.

34.Wenar, C. Razvojna psihopatologija i psihijatrija: od dojenačke dobi do adolescencije.

Jastrebarsko: Naklada Slap 2003.

35.Šram, Z. Anomija, depresivnost i antizapadna orijentacija. Revija za sociologiju, 2007 ,38(3-4),

103-118.

36.Kurtović, A. Odnos perfeksionizma i socijalne podrške sa anksioznošću i depresivnošću kod

studenata. Medica Jadertina,2013; 43(4), 189-200.

37.Nikolić, S. Zaštita duševnog zdravlja mladih. Zagreb: Medicinska naklada1993.

38. Nikolić, S., Marangunić, M., i sur. Dječja i adolescentna psihijatrija. Zagreb: Školska knjiga
2004

39. Graovac, M. i Prica, V. Rizični čimbenici kod samoubojstva adolescenata. Medicina

fluminensis,2014, 50(1),74-79.

40. de Figueiredo CS, Sandre PC, Portugal LCL, Mázala-de-Oliveira T, da Silva Chagas L, Raony
Í, et al. COVID-19 pandemic impact on children and adolescents' mental health:

41. Panda PK, Gupta J, Chowdhury SR, Kumar R, Meena AK, Madaan P, et al. Psychological and
Behavioral Impact of Lockdown and Quarantine Measures for COVID-19 Pandemic on Children

36
42.Kecojevic A, Basch CH, Sullivan M, Davi NK. The impact of the COVID-19 epidemic on
mental health of undergraduate students in New Jersey, cross-sectional study

43.Alsairafi Z, Naser AY, Alsaleh FM, Awad A, Jalal Z. Mental Health Status of Healthcare
Professionals and Students of Health Sciences Faculties in Kuwait during the COVID-19 Pandemic.

44.What prevention means and how it can help [Internet]. Mental Health Foundation.

45.Balarin F. Pristup psihičkim poremećajima djece i mladih [Internet]. Nastavni zavod za javno
zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije;

46. Odjel školske i sveučilišne medicine [Internet]. Nastavni zavod za javno zdravstvo Primorsko-
goranske županije.

47.Grover S, Avasthi A. Clinical Practice Guidelines forthemanagementofdepression in children

and adolescents. Indian Journal ofPsychiatry.

48.Algon S, Yi J, Calkins ME, Kohler C, Borgmann-Winter KE. Evaluation and

treatmentofchildren and adolescentswithpsychoticsymptoms. CurrentPsychiatry Reports

49.Das JK, Salam RA, Lassi ZS, Khana MN, Mahmood W, Patel V. Interventionsforadolescent
mental health: An overviewofsystematicreviews. Journal ofAdolescent Health 2016;59:S49-60.

50.Children’s Society. The GoodChildhoodInquiry: healthresearchevidence. London: Children’s

Society; 2008.

51.American Academy of Child and AdolescentPsychiatry. RecommendationsforPediatricians,

Family Practitioners, Psychiatrists, and Non-physician Mental Health Practitioners

52. Dr. Robert L. Spitzer, The PHQ-9 validity of a brief depression severity measure

53. Dr. Robert L. Spitzer, A brief measure for assesing generalized anxiety disorder: the GAD-7

54. Čekić E., Husremović Dž., Maleč D., Smajić A., Psihičke posljedice pandemije COVID-19 kod
studenata UNSA, Izvorni naučni rad, Sarajevo, 2021.
55.Marić A., Utjecaj pandemije COVID-19 na mentalno zdravlje studenata, Diplomski rad,
Sveučilište u Rijeci, Medicinski fakultet, Rijeka, 2021.

56.Jović K., Problemi mentalnog zdravlja kod studenata, Završni rad, Sveučilište JJ Strossmayera,
Filozofski fakultet, preddiplomski studij psihologije, Osijek, 2015.

57.Nedić E., Utjecaj pandemije COVID-19 na mentalno zdravlje studenata, Diplomski rad,
Sveučilište JJ Strossmayera, Medicinski fakultet, Osijek, 2020.
37
58. Brdar N., Odnos različitih metoda dobrobiti i mentalnog zdravlja kod studenata, Diplomski rad,
Filozofski fakultet, studij Psihologije, Osijek, 2016.

59. Xiao C. A novel approach of consultation on 2019 novel coronavirus (COVID-19)-Related

psychological and mental problems: structured letter therapy. Psychiatry Investig. 2020

60. Kmietowicz Z. Rules on isolation rooms for suspected covid-19 cases in GP surgeries to
berelaxed. BMJ. 2020;

61. Browning, M., Larson, L. R., Sharaievska, I., Rigolon, A., McAnirlin, O., Mullenbach, L.,
Cloutier, S., Vu, T. M., Thomsen, J., Reigner, N., Metcalf, E. C., D’Antonio, A., Helbich, M.,
Bratman, G. N., Alvarez, H. O. (2021). Psychological impacts from COVID-19 among university
students: Risk factors across seven states in the United States.

62. Zimmermann M., Bledsoe C., Papa A. (2020). The impact of the COVID-19 pandemic on
college student mental health: a longitudinal examination of risk and protective factors.

63. Qiu, J., Shen, B., Zhao M, Wang, Z., Xie, B., Xu, Y. (2020). A nationwide survey of
psychological distress among Chinese people in the COVID-19 epidemic: implications and policy
recommendations. Gen Psychiatr. 2020

64. Wang C., Pan R., Wan X., Tan Y., Xu L., McIntyre R. S., et al. (2020). A longitudinal study on
the mental health of general population during the COVID-19 epidemic in China.

65. Ghazawy, E. R., Ewis, A. A., Mahfouz, E. M., Khalil, D. M., Arafa, A., Mohammed, Z.,
Mohammed, E.F., Hassan, E.E., Abdel Hamid, S., Ewis, S.A., Mohammed, A.E.S. (2021).
Psychological impacts of COVID-19 pandemic on the university students in Egypt.

66. Hunt, J., Eisenberg, D. (2010). Mental Health Problems and Help-Seeking Behavior Among
College Students. Journal of Adolescent Health 2009

67. Zhang, C., Ye, M., Fu, Y., Yang, M., Luo, F., Yuan, J., Tao, Q. (2020). The Psychological
Impact of the COVID-19 Pandemic on Teenagers in China. The Journal of adolescent
health :official publication of the Society for Adolescent Medicine

68. Odriozola-González P, Planchuelo-Gómez Á, Irurtia MJ, de Luis-García R.Psychological

effects of the COVID-19 outbreak and lockdown among students andworkers of a Spanish
university. Psychiatry Res. 2020;
38