UNIVERZITET U TUZLI

Medicinski fakultet Tuzla

ODSJEK/SMJER: OPŠTI STUDIJ

JAVNOZDRAVSTVENI ASPEKT OČUVANJA MENTALNOG

ZDRAVLJA
-Seminarski rad iz predmeta Socijalna medicina-

Kandidati: Mentor:
1. Hajder Edina Dr.sc Maida Mulić,
vanr.prof.
2. Hadžihasanović Enes
3. Halilčević Omer
4. Hanušić Asja
5. Hadžigrahić Alma
6. Dervić Nedim
 Tuzla, decembar 2022.
SADRŽAJ

1. UVOD....................................................................................................................................1
2. MENTALNO ZDRAVLJE....................................................................................................2
2.1. Faktori određenja mentalnog zdravlja.............................................................................3
2.2. Najčešći poremećaji mentalnog zdravlja........................................................................3
2.2.1. Depresija..................................................................................................................3
2.2.2. Bipolarni afektivni poremećaj (BAP)......................................................................4
2.2.3. Shizofrenija..............................................................................................................5
2.2.4. Demencija................................................................................................................6
2.2.5. Poremećaji u razvoju................................................................................................6
2.3. Posljedice COVID 19 na mentalno zdravlje...................................................................7
3. JAVNOZDRAVSTVENI ASPEKT OČUVANJA MENTALNOG ZDRAVLJA................9
3.1. Promotivno-preventivne prakse u mentalnom zdravlju..................................................9
3.2. Konceptualni okvir prevencije i promocije u mentalnom zdravlju...............................10
3.2.1. Monitoring..............................................................................................................11
3.2.2. Prevencija...............................................................................................................11
3.2.3. Promocija...............................................................................................................11
3.2.4. Edukacija................................................................................................................12
4. ZAŠTITA MENTALNOG ZDRAVLJA U BOSNI I HERCEGOVINI..............................13
4.1. Zakon o zaaštiti mentalnog zdravlja u BiH...................................................................13
4.2. Promotivne i preventivne aktivnosti u Tuzlanskom kantonu usmjerene na očuvanje i
poboljšanje mentalnog zdravlja............................................................................................15
4.2.1. Primjer dobre prakse- D-APP................................................................................16
5. ZAŠTITA MENTALNOG ZDRAVLJA U EU...................................................................18
6. ZAKLJUČAK......................................................................................................................20
7. LITERATURA.....................................................................................................................21
1. UVOD

“Nema zdravlja bez mentalnog zdravlja”

(Svjetska federacija za mentalno zdravlje)

Mentalno zdravlje je sastavni dio općeg zdravlja osobe i mnogo je više od odsustva psihičkih
poremećaja i teškoća te uključuje brojne pozitivne karakteristike poput sposobnosti
suočavanja sa stresom i oporavljanja nakon teškoća, osjećaja zadovoljstva, samopoštovanja,
osjećaja smisla i svrhe, itd. Osoba dobrog mentalnog zdravlja je zadovoljna, pozitivna,
sposobna osnovati porodicu i biti sretna u njoj, prihvaća druge ljude, sposobna je stvarati i
održavati prijateljstva, produktivna je na radnom mjestu i dobro se nosi sa životnim
problemima. Sve su to razlozi zbog kojih unapređenje mentalnog zdravlja i prevencija
mentalnih poremećaja imaju ključni značaj, ne samo za pojedince, već i za porodicu i
zajednicu u kojoj žive.

Skoro milijardu ljudi živi sa nekim mentalnim poremećajem, tri miliona ljudi umre svake
godine od posljedica zloupotrebe alkohola, dok na svakih 40 sekundi jedna osoba izvrši
samoubistvo. Pored toga, pandemija Covid 19 koja je pogodila milijarde ljudi širom svijeta,
ostavila je dugoročne posljedice po mentalno zdravlje. Mentalni poremećaji zauzimaju i
znatan postotak u ukupnom broju hospitalizacija (oko 7%), te što je još važnije, nalaze se
uvjerljivo na prvom mjestu po broju dana bolničkog liječenja (oko četvrtina svih dana
bolničkog liječenja).

Prema statističkim pokazateljima zbog stalnog porasta obolijevanja od mentalnih poremećaja

trend je takav da bi u budućnosti, ako se ne poduzmu potrebne mjere, stanje moglo biti još
gore. Cilj ovog seminarskog rada jeste predstaviti važnost mentalnog zdravlja, faktore koji ga
definišu te navesti javnozdravstveni aspekt istog sa akcentom na promotivne i preventivne
aktivnosti u oblasti istog. Također, u ovom radu će biti prikazana komparacija zaštite
mentalnog zdravlja na području Bosne i Hercegovine i EU, kako bi na kraju donijeli
adekvatne zaključke i uvidjeli na kojoj se to poziciji nalazimo mi, građani Bosne i
Hercegovine u odnosu na Evropljane.

1
2. MENTALNO ZDRAVLJE

Mentalno zdravlje nije samo odsustvo mentalnog poremećaja. Ono je definisano kao stanje
blagostanja u kojem svaka osoba ostvaruje svoj potencijal, nosi se sa svakodnevnim stresom
života, da može produktivno raditi i u mogućnosti je da doprinosi svojoj zajednici ((IPD,
2022). U većini zemalja, naročito s niskim i srednjim dohotkom, usluge za mentalno zdravlje
su u nedostatku resursa, kako ljudskih tako i finansijskih. Od raspoloživih sredstava
zdravstvene zaštite, većina se trenutno troši na specijalizirano liječenje i njegu osoba s
mentalnim bolestima,  a u  manjoj količini na integrirani sistem mentalnog zdravlja. Umjesto
pružanja njege u velikim psihijatrijskim bolnicama, države bi trebale integrirati mentalno
zdravlje u sklopu primarne zdravstvene zaštite i razviti usluge u općim bolnicama. Promocija
mentalnog zdravlja je moguća sa čak  manjim proporcijama finansija, krovni pojam koji
obuhvata različite strategije s ciljem pozitivnog učinka na blagostanje mentalnog zdravlja u
cjelini. Razvoj osobnih vještina i resursa, te poboljšanje u društveno-ekonomskom okruženju
su dio strategija koje se koriste.

Suština mentalnog zdravlja je jasna u definiciji mentalnog zdravlja SZO: "Zdravlje

predstavlja kompletno fizičko, mentalno i socijalno blagostanje, a ne samo odsutvo bolesti i
nemoć” (WHO, 2020). Mentalno zdravlje predstvlja integralni dio ove definicije. U svrhu
javnog zdravlja i promocije zdravlja  korisno je primjeniti polje mentalnog zdravlja kao što je
npr. prevencija infekcija ili kardio-vaskularnih bolesti (IPD, 2022).

Mentalno zdravlje se može koncipirati kao stanje dobrobiti, gdje svaka individua postaje
svjesna njegovih ili njenih sposobnosti, može da se nosi sa normalnim stresom u životu, u
stanju je da radi produktivno,te je sposoban-a da ostvari lični doprinos za svoju zajednicu. U
ovom pozitivnom smislu, mentalno zdravlje predstavlja temelje za blagostanje i efikasno
funkcionisanje kako za individuu, tako i za zajednicu. Ovaj ključni koncept mentalnog
zdravlja je primjenljiv  za sve vrste različitih kultura. Promocija mentalnog zdravlja pokriva
različite strategije koje za cilj imaju pozitivan uticaj na mentalno zdravlje. Kao i svaka druga
promocija zdravlja, promocija mentalnog zdravlja uključuje određene akcije koje kreiraju
životne uslove i okruženje koje je podržavajuće i koje dozvoljava ljudima da izgrade i
sprovedu zdrave životne stilove. Ovo uključuje stepen akcija koje povećavaju prilike da
veliki broj ljudi može iskusiti i uživati u boljem mentalnom zdravlju.

2
2.1. Faktori određenja mentalnog zdravlja

Mentalno zdravlje i poremećaji mentalnog zdravlja su određeni od strane višestrukih i

interaktivnih faktora, kao što su:

1. socijalni,
2. psihološki,
3. biološki i
4. faktori generalnog zdravlja i bolesti (IPD, 2022).

Najjasnija evidencija je povezana sa indikatorima moći, uključujući nizak stepen edukacije i

prema nekim studijama slabo riješena stambena pitanja i slabe plate. Porast i konstantnost
socio-ekonomskih prepreka za  pojedince predstavlja faktor rizika za mentalno zdravlje.
Najveća osjetljivost  je utvrđena kod ljudi koji se nalaze u nepovoljnom položaju, te se ona
objašnjava faktorima kao što su osjećaj nesigurnosti i beznadežnosti, brzih i iznenadnih
promjene u društvu i rizika od mogućeg nasilja i fizičkih bolesti (Brlas i Pleša, 2013).
Društvena klima koja poštuje i štiti osnovna ljudska, politička, socio-ekonomska i kulturna
prava je fundamentalna za promociju mentalnog zdravlja. Ako u društvu ne postoji sigurnost
i sloboda koja se garantuje kroz poštivanje ovih prava , jako je teško pričati o mentalnom
zdravlja na višem nivou. Mentalni, socijalni  i zdravstveni problemi  mogu uticati na
ponašanje i blagostanje. Zloupotreba supstanci, nasilje, kao i zloupotreba žena i djece u jednu
ruku te zdravstveni problemi kao što su HIV/AIDS, depresija, anksioznost u drugu ruku su
jako izraženi i mnogo je teže nositi se s njima u uslovima koji uključuju visoku stopu
nezaposlenosti,mala primanja, limitiranu edukaciju, stres na poslu, rodnu i spolnu
diskriminaciju, socijalnu isključenost, nezdrave životne stilovo i narušavanje ljudskih prava.

2.2. Najčešći poremećaji mentalnog zdravlja

Svjetska zdravstvena organizacija definisala je 2019. godine sljedeće mentalne poremećaje

kao najučestalije: depresija, bipolarni poremećaj, shizofrenija i ostale psihoze, demencija,
teškoće u mentalnom razvoju (uključujući autizam) (WHO, 2020).

3
2.2.1. Depresija

Depresija je mentalni poremećaj kojeg karakterisu poremećaji raspoloženja kao što su

„dugotrajna tuga, nesposobnost uživanja u ranije ugodnim stvarima ili aktivnostima i duševna
bol.“ (Karlović, 2017). Ovakav poremećaj može utjecati na obavljanje svakodnevnih
aktivnosti i zadataka, a često ima velik negativan utjecaj na međuljudske odnose pojedinca.
Depresivna epizoda može se dijagnosticirati kada simptomi dijagnoze traju minimalno dvije
sedmice, a često je prate i mnogi drugi simptomi kao što su manjak energije, nesanica ili
prevelika potreba za snom, promjena apetita, povećana tjeskoba, neodlučnost, smanjena
koncentracija, misli o suicidu i dr. Rizik od razvoja depresije povećavaju stres, traumatični
životni događaji (kao što su smrt voljene osobe ili prekid veze npr.), fizičke bolesti, problemi
uzrokovani konzumacijom alkohola ili droge, siromaštvom, nezaposlenošću, nepravilnom
prehranom i nedovoljnom tjelesnom aktivnošću, ali kod nekih osoba moguća je pojava i
urođene predispozicije za razvoj depresije. Česti problem koji se javlja kod dijagnosticiranja
depresije su stigma i diskriminacija koja prate mentalne bolesti, a koje dovode do kasnijeg
prepoznavanja problema i odgode traženja pomoći. Sve to rezultira dužim liječenjem ili
težom posljedicom kao što je samoubojstvo. Moglo bi se reći kako se posljednjih godina
razvila veća svijest o ovom mentalnom problemu te su pokrenute mnoge organizacije i
programi u svrhu prevencije i liječenja depresije, posebno kod mladih osoba koje su sve
češće pogođene ovim problemom zbog promjene životnih navika, u odnosu na prethodne
generacije i nipošto se ne smije deklarisati kao znak slabosti. Depresija može biti i
predispozicija za razvoj drugih bolesti kao što su dijabetes i kardiovaskularne bolesti (ove
bolesti također mogu razviti i predispoziciju za pojavu depresije) (Bengez, 2020).

2.2.2. Bipolarni afektivni poremećaj (BAP)

Bipolarni poremećaj, često spominjan kao manično – depresivna bolest pripada skupini
poremećaja raspoloženja, a uzrokuje neobične promjene u raspoloženju, količini energije,
nivou aktivnosti, ali i svakodnevnom funkcionisanju te je često i nasljedan (Karlović, 2017).
Često se pogrešno dijagnosticira pa procijenjena prevalencija iznosi samo 2%. Uglavnom
pogađa mlađu populaciju, a podjednako se javlja kod oba spola. Može ga se definirasi kao
čestu, trajnu i tešku psihijatrijsku bolest, a osim toga uzrok je i značajnog morbiditeta i
mortaliteta. Ono što karakteriše ovaj poremećaj su izmjene depresivnih epizoda i maničnih
faza- depresivna epizoda može potrajati duže (6 – 10 mjeseci), dok manična epizoda, ukoliko
se ne liječi, može trajati oko 3 mjeseca, a dolazi i do pojave hipermanije. I kod depresivne

4
faze pojavljuju se promjene raspoloženja u različitim oblicima, ali isto tako i kod one
suprotne, manične faze, a sve prije navedeno su razlozi zašto se ovaj poremećaj često
dijagnosticira na pogrešan način, kao unipolarna depresija ili neki drugi mentalni poremećaj.
Ono što je bitno kod ovog mentalnog poremećaja je korektno i pravovremeno testiranje
putem dostupnih, i za tu svrhu razvijenih, upitnika te pomno praćenje izmjena faza kako bi
pravovremeno došlo do tačne dijagnoze. Postoji niz faktora koji utječe na usmjeravanje
daljnjeg liječenja i definisanja terapije te treba uzeti u obzir: raniji terapijski odgovor, težinu
kliničke slike, profil nuspojava i podnošljivosti, tjelesno stanje i dodatnu medikaciju te
potrebu za profilaktičkom terapijom, ali i same preferencije pacijenta. Najčešće se liječi
antipsihoticima, stabilizatorima raspoloženja, uz primjenu antidepresiva, litija i
antikonvulziva. Liječenje je kontinuirano i doživotno te za cilj ima postići maksimalnu
funkcionalnost pacijenta uz prevenciju epizoda depresije i manije. Svakako je važno
spomenuti kod ovog mentalnog poremećaja da epizoda bipolarne depresije, u odnosu na
unipolarnu depresiju i u odnosu na sve ostale psihijatrijske poremećaje nosi najveći suicidalni
rizik (Bengez, 2020).

2.2.3. Shizofrenija

Shizofrenija je „skupina duševnih poremećaja kojima je zajedničko postojanje različitih

kognitivnih, emocionalnih i bihevioralnih disfunkcija“ (Šarić, 2019). Ovaj se mentalni
poremećaj često opisuje izrazima kao što su rascjep duše tj. rascjep razuma te se često
spominje i kao stanje u kojem misli nisu usklađene sa osjećajima. Najčešće se pojavljuje kod
mlađe dobne skupine (kod muškaraca 15 – 24, a kod žena 20 – 29), a ono što je specifično je
da neka istraživanja ukazuju na to da češće pogađa osobe nižeg socioekonomskog statusa,
iako nije definisano da li se pojavljuje kao uzrok ili posljedica istog (Bengez, 2020). Mnogi
su faktori koji sudjeluju u pojavi i razvoju shizofrenije i oni mogu biti biološki, psihološki i
socijalni, tj. multifaktorijalni. Ono što je specifično za shizofreniju je da, unatoč što je
opsežno proučavana, uzroci i patogeneza ostaju nepoznati, stoga se često govori i o
postojanju više vrsta iste te se etimološki navodi devet podvrsta shizofrenije. Ono što još
karakterizira shizofreniju su sljedeći simptomi: nametanje ili oduzimanje misli, jeka ili
emitiranje misli, sumanutosti kontrole, utjecaja ili pasivnosti koja se odnosi na sumanute
percepcije, specifične misli, akcije ili senzacije, tijelo ili pokrete, halucinatorni glasovi koji
komentiraju bolesnikovo ponašanje, međusobno razgovaraju o bolesniku ili pak ostali oblici
halucinatornih glasova iz nekog dijela tijela; trajne bizarne sumanutosti koje su nemoguće ili

5
nesukladne bolesnikovoj kulturi i intelektualnog nivoa (npr. nemogući identitet), nadljudske
sposobnosti i moći i sl. Liječenje ovog poremećaja također ovisi o stanju pojedinca, o fazi
dijagnosticiranja bolesti i sl. Najčešće se liječi antipsihoticima uz psihološku terapiju
bolesnika te psihoedukaciju porodice. Do hospitalizacije pacijenta dolazi kod „postojanja
suicidalnih ili homocidnih ideja, imperativnih halucinacija i ekstremne anksioznosti” (Šarić,
2019).

2.2.4. Demencija

Demencija je „sindrom generalnog i progresivnog oštećenja stečenih kognitivnih sposobnosti

pri očuvanoj svijesti prouzročen organskom bolešću središnjeg živčanog sistema u kojem su
posebno oštećene sposobnosti pamćenja, učenja, apstraktnog mišljenja, orijentacije te
poimanja vidno-prostornih odnosa“ (Bengez, 2020). Ovaj mentalni poremećaj ne može se
sagledati kao jedinstvenu dijagnozu jer ju zapravo definiše skup simptoma koji rezultiraju
nemogućnošću obavljanja osnovnih društvenih, moralnih te radnih obaveza. Kako demencija
ima visoku prevalenciju i uglavnom pogađa starije stanovništvo, za očekivati je kako će
postati jedan od vodećih medicinskih i društvenih problema obzirom da je, globalno gledano,
stanovništvo sve starije. Najčešći uzrok demencije je Alzheimerova bolest. Demenciju se
nastoji dijagnosticirati što ranije, ona nije izlječiva pa se oboljelima i njihovim obiteljima
uglavnom nudi kontinuirani i što kvalitetniji program liječenja i brige. Upotrebnom
standardnog farmakološkog liječenja lijekovima protiv demencije i drugim psihofarmacima
moguće je usporiti prirodni tok bolesti pa samim time i poboljšati kvalitetu života oboljelih i
njihovih njegovatelja koji također „nose breme“ ove bolesti. Ono što je bitno naglasiti je da je
ova bolest često povezana s depresijom, odnosno depresivni simptomi pojavljuju se kod 50%
osoba oboljelih od demencije. Kao što je već spomenuto, Alzheimerova bolest (AB) najčešći
je oblik demencije i na nju otpada 60-70% slučajeva demencije u Europi. Sljedeća po
učestalosti je vaskularna demencija, a zatim ostali oblici demencije. Uzrok AB još uvijek se
ne može definisati sa sigurnošću, ali postoje određeni faktori koji mogu pridonijeti razvoju
bolesti. Neki od njih su: visoka životna dob, genetička predispozicija, spol, kardiovaskularni
faktori i prisutnost blagog kognitivnog poremećaja. Također, različiti negenetički faktori, kao
što su pušenje, pretjerana konzumacija alkohola, pretilost i dr., ali i stres, trauma glave, upalni
procesi, dijabetes i depresija također mogu dovesti do razvoja demencije (Bengez, 2020).

6
2.2.5. Poremećaji u razvoju

Poremećaji u razvoju uključuju vrlo širok niz dijagnoza i pojmova koje karakterišu
intelektualne poteškoće i sveopće razvojne poremećaje uključujući autizam. Poremećaji u
razvoju uglavnom nastupaju u djetinjstvu, ali često se mogu pojaviti i u odrasloj dobi
uzrokujući oštećenja ili zaostajanje funkcija povezanih sa sazrijevanjem središnjeg živčanog
sistema. Uglavnom su kontinuirani i ne pojavljuju se u periodima što je karakteristika mnogih
mentalnih poremećaja. Intelektualne poremećaje često karakteriše oštećenje vještina u više
razvojnih područja, kao što su kognitivno funkcioniranje i adaptivno ponašanje. Niža
inteligencija umanjuje sposobnost prilagodbe svakodnevnim životnim zahtjevima. Simptomi
razvijenog poremećaja u razvoju, poput autizma su: poremećeno socijalno ponašanje,
komunikacija i jezik te uski raspon interesa i aktivnosti koji su jedinstveni za pojedinca te se
ponavljaju. Poremećaji razvoja često potječu iz djetinjstva ili ranog djetinjstva. Osobe s
takvim poremećajem povremeno pokazuju određeni stepen intelektualnih poteškoća. Vrlo
bitna stavka kod ovakvog mentalnog poremećaja je uključenost porodice u brigu o pojedincu.
Znanje o uzroku ponašanja i znanje o potrebama ovakvog pojedinca važan su element njege,
kao i pronalazak okoline koja je najpogodnija za učenje. Sastavljanje strukture dnevne rutine
pomaže u sprječavanju nepotrebnog stresa, uz definisano vrijeme za jelo, igru, učenje,
druženje s drugima i spavanje. Potrebno je redovno praćenje zdravstvenih službi i kod djece i
kod odraslih sa ovakvim poteškoćama u razvoju za razvoj njih i njihove moguće karijere.
Zajednica ima veliku ulogu u životima ljudi s poremećajima u razvoju na način da uvažava
njihova prava i potrebe kako bi umanjili njihove poteškoće s prilagodbom i privikavanjem na
regularne životne zadatke i potrebe (Karlović, 2017).

2.3. Posljedice COVID 19 na mentalno zdravlje

Zarazna epidemija može izazvat niz stresnih reakcija (npr. nesanicu, smanjeni osjećaj
sigurnost, pojačanu uznemirenost i anksioznost), traženje žrtve i stgmatzaciju, zdrav‐ stveno
rizična ponašanja (pojačanu uporabu duhana, alkohola ili drugih sredstava ovis‐ nost),
pojačanu neravnotežu između radnog i privatnog života (pretjerana predanost poslu u situaciji
nošenja s jakim stresom) te pojavu psihosomatskih simptoma (npr. tjelesne simptome poput
nedostatka energije ili općih bolova i tjelesne nelagode), ali i ponašanja kao što su povećana i
nekontrolirana uporaba medicinskih sredstava zaštte (Bogdan i sar., 2020). Sve to značajno
može narušit mentalno zdravlje ‐ može ograničit mogućnost ostvarivanja punih osobnih
potencijala i uspješnog nošenja sa stresom te umanjit radnu produktvnost i kapacitete

7
doprinošenja zajednici u kojoj živimo. Također, može dovest i do razvoja ili pogoršanja
mentalnih poremećaja kao što su depresivni i anksiozni poremećaj te posttraumatski stresni
poremećaj (Bogdan i sar., 2020).

Pandemija korona virusa vjerovatno će dugoročno utjecati na mentalno zdravlje širom svijeta.
Psihički ožiljci koje je ostavila pandemija potiču i od infekcija i straha od infekcije, ali i
psiholoških posljedica zaključavanja i samoizolacije. Uz to, i brige zbog nezaposlenosti,
finansija i socijalne izolacije. Kada je o mladima riječ, prije pandemije koronavirusa svaki je
sedmi adolescent u dobi između 10 i 19 godina starosti imao dijagnosticiran neki mentalni
poremećaj, a situacija s pandemijom to je samo pogoršala. Nalazi međunarodnog istraživanja
koje su proveli UNICEF i Gallup u 2021. godini ukazuju na to da se svaka peta mlada osoba
u dobi između 15 i 24 godina starosti osjeća depresivno ili da je izgubila interes za
svakodnevne aktivnosti, pa i one uobičajene

Za očuvanje mentalnoga zdravlja u razdoblju zarazne epidemije većih razmjera neizmjerno je

važno ulagat u našu emocionalnu dobrobit (osjećaji), psihičku dobrobit (pozitvno
funkcionisanje), društvenu dobrobit (odnosi s drugima i prema društvu), tjelesnu dobrobit
(tjelesno zdravlje) i duhovnu dobrobit (smisao života). Sve to čini naše mentalno zdravlje i
potencijal (Bogdan i sar., 2020).

8
3. JAVNOZDRAVSTVENI ASPEKT OČUVANJA MENTALNOG
ZDRAVLJA

3.1. Promotivno-preventivne prakse u mentalnom zdravlju

Prevencija poremećaja mentalnog zdravlja se može podijeliti na: primarnu, sekundarnu i

tercijernu.

Primarna prevencija usmjerena je na smanjenje incidencije duševnih/mentalnih poremećaja,

a podrazumijeva suzbijanje faktora rizika za pojavu duševnog poremećaja, ali isto tako
jačanje zaštitnih faktora kod vulnerabilnih i rizičnih skupina.

Sekundarna prevencija treba biti usmjerena na umanjenje prevalencije duševnih/mentalnih

poremećaja skraćivanjem njihovog trajanja putem ranog otkrivanja i adekvatnog liječenja.

Tercijarna prevencija zapravo je finalna faza kada je mentalni poremećaj već prisutan. Kod
ovog nivoa potrebno je umanjiti težinu bolesti i onesposobljenosti koji su vezani uz određeni
poremećaj i to putem liječenja i rehabilitacije (medicinske, radne i socijalne), zatim putem
brige za kvalitetu života i kroz sprječavanje prijevremenog umiranja, prvenstveno kroz
prevenciju samoubojstva. Osmišljeni su i provode se mnogi programi mjera za djelatnost
zdravstvene zaštite mentalnog zdravlja o kojima će se govoriti nešto kasnije u radu (Bengez,
2020).

Promocija mentalnog zdravlja obuhvata organizovano djelovanje i aktivnosti čiji je cilj

poboljšanje mentalnog blagostanja pojedinaca, porodica, organizacija i zajednica sa
naglaskom na poboljšanje kvaliteta života (Bengez, 2020). Aktivnosti u sklopu promocije
mentalnog zdravlja i blagostanja su usmjerene na zajednicu i zahtijevaju multidisciplinarnu
saradnju tj. uključivanje i odgovornost svih profesionalaca u oblasti zdravstvene i socijalne
zaštite, a ne samo onih koji rade u oblasti mentalnog zdravlja. Dok promocija mentalnog
zdravlja obuhvata podsticanje i razvoj mentalnog blagostanja i poboljšanja kvaliteta života,

9
prevencija obuhvata djelovanje na rizične faktore koji doprinose razvoju mentalnih
poremećaja sa ciljem njihove redukcije.

Promocija mentalnog zdravlja je usmjerena na pozitivno mentalno zdravlje kako bi se ojačale

životne vještine i pozitivni aspekti ličnosti (Bengez, 2020). S druge strane, prevencija je
usmjerena na specifičan mentalni poremećaj sa ciljem smanjenja oboljevanja i komplikacija
koje su povezane sa bolešću (mortalitet, morbiditet, rizično ponašanje i sl.). Iako imaju
različite ciljeve i ishode, aktivnosti promocije mentalnog zdravlja i prevencije mentalnih
poremećaja imaju mnogo sličnosti u praksi, posebno kada je riječ o primarnoj prevenciji i
promociji mentalnog zdravlja. Često aktivnosti koje su usmjerene na razvoj mentalnog
zdravlja obuhvataju istovremeno komponente promocije i prevencije npr. prilikom
sprovođenja aktivnosti u školama fokus aktivnosti treba da bude promocija mentalnog
zdravlja među djecom i školskim osobljem kao i razvijanje mogućnosti vezanih za prevenciju
mentalnih poteškoća promovisanjem veće dostupnosti usluga u mentalnom zdravlju kada su
one potrebne. Promocija mentalnog zdravlja može da smanji rizik od razvoja mentalnih
poremećaja jer pozitivno mentalno zdravlje djeluje protektivno, dok aktivnosti usmjerene na
prevenciju mentalnih poremećaja istovremeno mogu da promovišu mentalno zdravlje. Oba
pristupa mogu da budu objedinjena u istoj intervenciji, mogu da koriste slične strategije i da
pri tome imaju međusobno kompatibilne ciljeve.

3.2. Konceptualni okvir prevencije i promocije u mentalnom zdravlju

Savremeni koncept prevencije i promocije u mentalnom zdravlju podrazumijeva integraciju

intervencija u zdravstvenom i drugim sektorima u realizaciji tri osnovna strateška cilja:

1. Preventivne reorijentacije usluga na svim nivoima zdravstvene zaštite;

2. Prevencije i reduciranja oboljenja i promocije mentalnog zdravlja;
3. Razvijanja službi u zajednici koje podržavaju resocijalizaciju i integraciju te
reduciraju nejednakosti u zdravlju za osjetljive populacione skupine (Lakić, B. i sar.,
2017).

Prema SZO, ulaganje svake zemlje u prevenciju i promociju mentalnog zdravlja je od

izuzetnog značaja za dugoročni i održivi razvoj zajednice putem zalaganja za:

 Percepciju prevencije, kao i ulaganje u zdravlje;

 Aktivno učešće zajednice u razvoju okruženja koje omogućava i podržava izbore za
zdravo življenje;

10
  Zdravstvene usluge koncipirane tako da moraju adekvatno odgovoriti na oboljenja, ali
i ojačati mogućnosti promocije zdravlja;
 Omogućavanje ljudima da promoviraju svoje zdravlje i budu aktivni partneri
zdravstvenim radnicima u menadžmentu oboljenja;
 Donosioci odluka na svim nivoima vlasti imaju odgovornost da razviju zdrave javne
politike i osiguraju intersektorske intervencije za njihovu implementaciju (Lakić, B. i
sar., 2017).

U skladu sa preporukama relevantnih dokumenata, s ciljem mobilizacije i aktivnog učešća

zajednice, sistemske intresektorske intervencije reduciranja poremećaja i oboljenja mentalnog
zdravlja, intregriraju se četiri strateška pravca: monitoring, prevencija, promocija i edukacija.

3.2.1. Monitoring

Monitoring podrazumijeva:

 Unapređenje evidencije poremećaja i oboljenja mentalnog zdravlja u zdravstveno

statističkom sistemu u skladu sa međunarodno preporučenim indikatorima;
 Razvoj registra poremećaja i oboljenja mentalnog zdravlja;
 Kontinuirana implementacija populacionih istraživanja vezanih za sve aspekte
mentalnog zdravlja (Lakić, B. i sar., 2017).

3.2.2. Prevencija

Prevencija podrazumijeva:

 Uključenost sadržaja zaštite i promocije mentalnog zdravlja u sadržaj preventivnih

pregleda svih populacionih skupina i u svim životnim ciklusima;
 Razvoj i dostupnost sistemskih programa prevencije i odvikavanja od bolesti ovisnosti
(pušenje, alkohol, droge i psihotropne supstance) koji su udruženi s poremećajima i
oboljenjima mentalnog zdravlja;
 Uključenost sadržaja zaštite i unapređenja mentalnog zdravlja u nastavne sadržaje
predškolskih i obrazovnih ustanova svih nivoa;
 Podrška radu grupa za samopomoć, i drugim uslugama u zajednici za osobe oboljele
od mentalnih poremećaja, psihosocijalnih poteškoća i drugih populacionih skupina
pod rizikom (Lakić, B. i sar., 2017).

11
3.2.3. Promocija

Promocija podrazumijeva:

 Informiranje i edukacija javnosti s ciljem unapređenja znanja i stavova, reduciranja

stigmatizacije i nejednakosti vezanih za sve aspekte mentalnog zdravlja;
 Jačanje intersektorske saradnje zdravstvenog i drugih sektora, NVO i medija u
implementaciji kampanja promocije mentalnog zdravlja;
 Uključenje promocije mentalnog zdravlja u sadržaj intersektorskih intervencija, kao
što su zdrave škole, zdrava radna mjesta, centri za zdravo starenje, centri za mentalno
zdravlje;
 Podrška programima resocijalizacije, integracije i zapošljavanja osoba sa mentalnim i
psihosocijalnim poteškoćama (Lakić, B. i sar., 2017).

3.2.4. Edukacija

Edukacija uključuje:

 Afirmaciju značaja segmenta mentalnog zdravlja u sadržaj dodiplomske i

kontinuirane medicinske edukacije zdravstvenih radnika i saradnika;
 Razvoj multidisciplinarnih programa edukacije iz oblasti mentalnog zdravlja za
profesionalce u zdravstvenom i drugim sektorima;
 Razvoj multidisciplinarnih vodiča za prevenciju i promociju mentalnog zdravlja
(Lakić, B. i sar., 2017).

12
4. ZAŠTITA MENTALNOG ZDRAVLJA U BOSNI I HERCEGOVINI

O tome kakva je u tom pogledu situacija u našoj zemlji možda najbolje govore podaci o broju
samoubojstava u BiH. Samo u periodu od 2005. do 2015. godine, prema podacima Agencije
za statistiku Bosne i Hercegovine, Federalne uprave policije, Ministarstva unutrašnjih
poslova Republike Srpske i policije Brčko distrika u, BiH je evidentirano 4.779
samoubojstava (Čarkadžić, 2022).

Tabela 1. Analiza i interpretacija podataka o stopi suicida u BiH u periodu od 2005. do

2015. godine

Izvor: https://istinomjer.ba/mentalno-zdravlje-u-bih-razvlacenje-lastike-do-tacke-pucanja/.

Tokom 2020. godine 193 osobe s područja Federacije BiH počinile su samoubojstvo, dok je
taj broj 2021. godine povećan na 197. U Republici Srpskoj, prema podacima entitetskog
MUP-a, 2021. godine počinjena su 203 samoubojtva, dok je godinu ranije taj broj iznosio
218. U prvih devet mjeseci ove godine samo na području Kantona Sarajevo registrovano je
27 samoubojstava.

13
4.1. Zakon o zaaštiti mentalnog zdravlja u BiH

Iako problemi i izazovi u vezi s mentalnim zdravljem građana/ki BiH postoje već duže
vrijeme, tek 2022. godine entitetske vlasti pokrenule su usvajanje zakona o zaštiti mentalnog
zdravlja.

Zakon o zaštiti mentalnog zdravlja Republike Srpske stupio je na snagu krajem jula ove
godine, dok je, kada se radi o Federaciji BiH, Vlada ovog entiteta početkom oktobra ove
godine, na prijedlog Federalnog ministarstva zdravstva, utvrdila Nacrt zakona o zaštiti
mentalnog zdravlja i uputila ga u daljnju parlamentarnu proceduru. Na državnom
nivou aktivnosti do danas nije bilo ili nisu zabilježene.

Spomenutim zakonom u Republici Srpskoj uređuju se promocija mentalnog zdravlja,

prevencija i rano otkrivanje smetnji u mentalnom zdravlju, prava i obaveze u zaštiti
mentalnog zdravlja, medicinska intervencija kod lica sa smetnjama u mentalnom zdravlju,
povjerljivost podataka iz medicinske dokumentacije i evidencije lica sa smetnjama u
mentalnom zdravlju, socijalna inkluzija i život u zajednici, zabrane u zaštiti mentalnog
zdravlja, nadzor, kao i druga pitanja od značaja za zaštitu mentalnog zdravlja. Pored ostalog,
tim zakonom definisani su pojmovi zaštite mentalnog zdravlja, njegove promocije, ali i
prevencije, kao i rano otkrivanje smetnji u mentalnom zdravlju. Također, zakonom su
određena i prava i obaveze u zaštiti mentalnog zdravlja, ostvarivanje socijalne inkluzije lica
sa smetnjama u mentalnom zdravlju, ali i zabranjen svaki vid diskriminacije građana/ki i
pacijenta/ica u zaštiti mentalnog zdravlja.

Na osnovu Zakona o zaštiti mentalnog zdravlja Republike Srpske i Zakona o republičkoj

upravi, Ministarstvo zdravlja i socijalne zaštite RS 1.2.2021. godine donijelo je Program
promocije mentalnog zdravlja građana u Republici Srpskoj za period od 2021. do 2023.
godine. U dokumentu su sadržani principi, vizija te ciljevi programa, i to:

 Jačanje multidisciplinarne, multisektorske i intersektorske saradnje u društvenoj

sredini,
 Podizanje svijesti građana o važnosti mentalnog zdravlja,
 Razvijanje vještina za unapređenje mentalnog zdravlja kod građana,
 Smanjivanje uticaja stresa na pojedince i sprovođenje antistres programa,
 Unapređenje mentalnog zdravlja trudnica, novorođenčadi, roditelja i predškolske
djece,
14
  Unapređenje mentalnog zdravlja školske djece i adolescenata,
 Unapređenje mentalnog zdravlja na radnom mjestu,
 Unapređenje mentalnog zdravlja starijih lica (Čarkadžić, 2022).

Kada se radi o federalnom nacrtu zakona o zaštiti mentalnog zdravlja, na zvaničnoj stranici
Vlade FBiH navedeno je da je osnovni cilj donošenja ovog zakona omogućavanje provođenja
međunarodno utvrđenih standarda zaštite mentalnog zdravlja svih građana/ki na bazi
jednakosti i ravnopravnosti te da se građanima/kama tog entiteta osigura pravo na zaštitu
putem mjera promocije mentalnog zdravlja i prevencije mentalnih poremećaja, dijagnostike,
liječenja i psihosocijalne rehabilitacije.

Ovim novim zakonom se na jednom mjestu reguliše zaštita mentalnog zdravlja na sva tri
nivoa organizacije zdravstvene zaštite (primarna, sekundarna i tercijarna). Zakon prvi put
decidno utvrđuje načela na kojima se cijeli ovaj sistem treba zasnivati, te utvrđuje set prava
osobama s mentalnim poremećajima, što do sada nije bio slučaj. Nakon svih analiza,
ocijenjeno je da dosadašnji važeći pravni okvir koji u FBiH postoji od 2001. godine kroz
provođenje Zakona o zaštiti osoba sa duševnim smetnjama jeste dobra osnova zaštite, ali je u
svjetlu savremenih standarda nedovoljan. To prvenstveno zbog činjenice da fokus stavlja na
zaštitu osoba u bolničkom tretmanu, a ne bavi se pitanjem zdravstvene zaštite na primarnom
nivou.

4.2. Promotivne i preventivne aktivnosti u Tuzlanskom kantonu usmjerene na očuvanje

i poboljšanje mentalnog zdravlja

Postoji par izvještaja i zanimljivih publikacija i resursa za oblast mentalnog zdravlja na web
stranici www.mentalnozdravlje.ba ali ne postoje posebne strategije koje regulišu zaštitu
mentalnog zdravlja mladih. Jedan od izvještaja sa ove web stranice je Ispitivanje dostupnosti
usluga mentalnog zdravlja u Bosni i Hercegovini – finalni izvještaj, a Centar za mentalno
zdravlje Tuzla je takođe bio uključen u ovo istraživanje. Prema ovom izvještaju, nakon
reforme sistema službi za mentalno zdravlje u FBIH, službe za mentalno zdravlje pružaju se
kroz mrežu od 45 zajednica za mentalno zdravlje, a jedna od njih je i Centar za mentalno
zdravlje Tuzla. Svaki centar za mentalno zdravlje ima 10 psihijatrijskih kreveta na
psihijatrijskim odjelima opštih bolnica kantona kojem pripada, namijenjenih zbrinjavanju
pacijenata u krizi. Međutim, intervjui sa relevantnim akterima iz tuzlanske regije u okviru
ove analize (predstavnici Klinike za psihijatriju Univerzitetskog medicinskog centra Tuzla i

15
nekoliko organizacija civilnog društva koje rade na mentalnom zdravlju mladih) pokazali su
nam da ne postoje psihijatrijski kreveti za djecu i adolescente na Klinici za psihijatriju UKC
Tuzla. Preciznije, svake godine u akutnoj zoni, zbog hitnosti slučaja (pokušaji samoubojstva,
agresivno ponašanje, psihotični poremećaji, itd.), liječnici su prisiljeni hospitalizovati
maloljetnike uz pristanak roditelja i upoznati se s rizikom smještaja u akutnu zonu sa
odraslim psihijatrijskim pacijentima.

Druga mogućnost je da djeca i adolescenti moraju ići na odgovarajuća odjeljenja u Sarajevo

ili Banja Luku, što im otežava kontakt sa porodicama. Otvaranjem specijalizovanog
odjeljenja na Klinici za psihijatriju Univerzitetskog medicinskog centra Tuzla ovaj bi se
problem dugoročno riješio i ostvarila finansijska ušteda iz Tuzlanskog kantona koja ide na
ove potrebe.

Centar za mentalno zdravlje Tuzla ima multidisciplinarni tim, a tim čine neuropsihijatri/ce
psihijatri/ce, psiholozi/ginje, socijalni/e radnici/e, medicinski tehničari/ke, te u manjoj mjeri
defektolozi, logopedi i radni terapeuti. Centar za mentalno zdravlje Tuzla ima 17 zaposlenih,
uglavnom mlađih ljudi otvorenih za učenje i napredovanje.

Zdravstveni sistem mora da se više fokusira na mentalno zdravlje, kroz uspostavljanje

posebnog odjela koji će se baviti mentalnim zdravljem u postojećem Ministarstvu zdravlja i
usvajanjem zakona o mentalnom zdravlju koji nedostaje. Takođe, zdravstveni sektor treba da
radi zajedno sa civilnim društvom i sektorom obrazovanja kako bi se poboljšale usluge koje
doprinose zaštiti i poboljšanju. mentalnog zdravlja mladih. Potrebna je podrška državnog
sistema za inicijative u školama za zaštitu mentalnog zdravlja kako bi se te inicijative učinile
održivijima. Potrebno je provesti intenzivnu i dugoročnu kampanju protiv stigme kroz koju bi
građani Tuzlanskog kantona bili informisani, edukovani i ohrabreni da potraže pomoć kada je
njihovo mentalno zdravlje u pitanju. Bilo bi vrlo važno da se takve kampanje provode u
saradnji vladinog sektora (posebno institucija koje se bave mentalnim zdravljem i pružanjem
socijalnih usluga) i nevladinog sektora koji ima dugogodišnje iskustvo u radu na zaštiti i
unapređenju mentalnog zdravlja mladih ljudi.

4.2.1. Primjer dobre prakse- D-APP

Aplikacija za depresiju i mentalne bolesti “D-App” je najnoviji patent među zdravstvenim

aplikacijama, a osmislili su ga mladi ljudi iz Bosne i Hercegovine, okupljeni oko ideje o
očuvanju mentalnog zdravlja. Jedan od osnivača je Kenan Suljić, student Medicinskog
16
fakulteta u Tuzli. Aplikacija "D-App" je bazirana na principu pružanja stručne i kvalitetne
usluge s ciljem da se smanji broj oboljelih, te da se suzbije stigma odlaska psihologu koja
vlada u društvu. Za korištenje aplikacije potrebno se registrirati sa osnovnim podacima.
Aplikacija sadrži informacije o mentalnom zdravlju, mentalnim poremećajima, stanju u regiji
i svijetu te ostale informacije koje će pomoći u prepoznavanju problema i gdje potražiti
pomoć.

Ključni dio aplikacije je odnos sa stručnjakom, gdje korisnici imaju priliku poslati zahtjev za
poruku ljekaru; kada ljekari prihvati poruku, korisnici će napisati svoje trenutno stanje, onako
kako se osjećaju i tada poruka dolazi doktoru i započinju razgovor. Daljnji tok razgovora i
usmjeravanja korisnika ovisi o njihovom razgovoru i uputama stručnjak

Trenutno su na aplikaciji na raspolaganju dva doma zdravlja, Dom zdravlja Srebrenik i Dom
zdravlja 'Dr. Mustafa Šehović' Tuzla zajedno sa CMZ.

Puštanjem u rad i djelovanjem aplikacije dobijamo smanjen broj samoubistava što predstavlja
direktan, krajnji ishod visokog stadija depresije i depresivnih poremećaja. Upotrebom
aplikacije od strane korisnika dobijamo mogućnost visokog priznanja od strane Svjetske
zdravstvene organizacija (WHO) o doprinosu i brizi u polju medicine i mentalnog zdravlja
(Madžak, 2020).

17
 Slika 1. Primjer dobre prakse D-APP

Izvor: https://inovacije.ba/inovatori/d-app/.

5. ZAŠTITA MENTALNOG ZDRAVLJA U EU

Odnos Evropske unije spram mentalnog zdravlja kada je riječ o njenim stanovnicima/ama
bitno je drugačiji od odnosa vlasti u BiH.

Kako se navodi na zvaničnoj stranici Evropske komisije, Evropska komisija odavno je

posvetila punu pažnju poboljšanju mentalnog zdravlja svog stanovništva, što se vidi i
iz detaljnog pregleda dosadašnjih aktivnosti u tom pravcu. Rad Evropske komisije u području
mentalnog zdravlja temelji se na međunarodnim politikama, posebno na UN-ovim ciljevima
održivog razvoja, kao i na devet globalnih dobrovoljnih ciljeva, koje je za nezarazne bolesti
postavila Svjetska zdravstvena organizacija. Evropska komisija, tako, nastoji svojim radom
podupirati i nadopunjavati djelovanje članica Evropske unije.

U izvještaju Evropske komisije pod nazivom “Ukratko o zdravlju u Evropi 2018.” pored

ostalog je utvrđeno da problemi mentalnog zdravlja utiču na oko 84 miliona ljudi u Evropskoj
uniji te se procjenjuje da ukupni troškovi povezani s mentalnim bolestima u 28 zemalja EU
iznose više od 4% BDP-a, odnosno više od 600 milijardi eura. Inače, politike i usluge koje se
bave mentalnim zdravljem odgovornost su zemalja članica Evropske unije, dok Evropska
komisija podržava njihove napore u oblasti mentalnog zdravlja više od 15 godina, pri čemu
se, kako se skreće pažnja, svaka aktivnost gradi na rezultatima i učenju prethodne politike
(Mental Health Action Plan for Europe, 2018).

U vezi s tim, zajednička Akcija za mentalno zdravlje i dobrobit pokrenuta je u okviru

Evropske unije 2013. godine, a cilj je bila izgradnja okvira za djelovanje u politici mentalnog
zdravlja na evropskom nivou, nadovezujući se na prethodni rad razvijen u okviru Evropskog
pakta za mentalno zdravlje i dobrobit. Ovom projektu, koji uključuje 51 partnera koji
predstavlja 28 država članica Evropskoj uniji i 11 evropskih organizacija, a kojeg finansira
Evropska agencija za zdravlje i potrošače, prethodili su zaključci o potrebi da se mentalno
zdravlje uključi među prioritete javnog zdravlja u Evropskoj uniji, a do kojih se došlo nakon

18
nalaza koji su ukazali na veličinu izazova kada je mentalno zdravlje u pitanju. Akcija za
mentalno zdravlje rezultirala je usvajanjem Evropskog okvira za djelovanje za dobrobit
mentalnog zdravlja koji podržava zemlje Evropske unije da preispitaju svoje politike i
razmjenjuju iskustva u poboljšanju efikasnosti i efektivnosti politike.

Prema procjenama Svjetske zdravstvene organizacije, problemi s mentalnim zdravljem

pogađaju svakog četvrtog građanina/ki barem jednom u životu i mogu se naći u više od 10%
populacije Evropske unije tokom bilo koje godine.

Kada se radi o samoubojstvima, pozivajući se na podatke Eurostata, u Evropskoj uniji

zaključili su da je samoubistvo i dalje značajan uzrok prerane smrti u Evropi, s više od 50.000
smrtnih slučajeva godišnje u EU, pri čemu se devet od deset zemalja s najvećom stopom
samoubistava u svijetu nalazi u evropskoj regiji. Cilj je okvira, pored ostalog, razviti
programe promocije i prevencije mentalnog zdravlja i rane intervencije, osigurati prelaz na
sveobuhvatno liječenje mentalnog zdravlja i kvalitetnu njegu te ojačati znanje i razmjenu
najboljih praksi u mentalnom zdravlju (Čarkadžić, 2022).

Evropska unija reagovala je i na izazove koje je u kontekstu mentalnog zdravlja njenih

građana/ki donijela i pandemija Covid-19. U izvještaju “Ukratko o zdravlju u Europi
2020.” navedeno je da su pandemija bolesti Covid-19 i ekonomska kriza koja je uslijedila
predstavljale velik teret za mentalno stanje građana/ki, koji je manifestovan u većoj
učestalosti stresa, tjeskobe i depresije. Povećanom riziku, zaključeno je, bili su izloženi mladi
i osobe iz grupa s nižim prihodima. Odgovarajući na složen izazov za mentalno zdravlje
tokom pandemije, Evropska unija uspostavila je platformu za zdravstvenu politiku kao
prostor namijenjen organizacijama socijalnih ustanova i ustanova u području zdravstva za
razmjenu konkretnih postupaka i spoznaja u području mentalnog zdravlja i bolesti Covid-19.

Kako je podvučeno, ova virtualna mreža, kojom koordinira organizacija Mental Health

Europe, posebno se bavi potrebama ugroženih grupa kao što su beskućnici, osobe s
postojećim oboljenjima i starije osobe. U skladu s indeksom koji mjeri poduzete inicijative u
vezi s poboljšanjem mentalnog stanja stanovništva u 30 zemalja Evrope iz 2016. godine, koji
je utvrdio The Economist’s Intelligence Unita, vodeća je bila Njemačka, s rezultatom 85,6 od
100, a slijedile su je Velika Britanija, Danska i Norveška (Mental Health Action Plan for
Europe, 2018).

19
20
6. ZAKLJUČAK

Mentalno zdravlje je sastavni dio općeg zdravlja osobe i mnogo je više od odsustva psihičkih
poremećaja i teškoća te uključuje brojne pozitivne karakteristike poput sposobnosti
suočavanja sa stresom i oporavljanja nakon teškoća, osjećaja zadovoljstva, samopoštovanja,
osjećaja smisla i svrhe, itd. Osoba dobrog mentalnog zdravlja je zadovoljna, pozitivna,
sposobna osnovati porodicu i biti sretna u njoj, prihvata druge ljude, sposobna je stvarati i
održavati prijateljstva, produktivna je na radnom mjestu i dobro se nosi sa životnim
problemima. Sve su to razlozi zbog kojih unapređenje mentalnog zdravlja i prevencija
mentalnih poremećaja imaju ključni značaj, ne samo za pojedince, već i za porodicu i
zajednicu u kojoj žive.

Mentalno zdravlje i razvoj oboljenja i poremećaja vezanih za mentalno zdravlje određeni su

djelovanjem višestrukih i interaktivnih faktora poput znanja i stavovi, životni stilova i
ponašanja, te učešća socijalnih faktora kao što su obrazovanje, zaposlenost, uvjeti rada,
stanovanje. Također, nesumnjivo je da je pored adekvatne organizacije zdravstvene zaštite
kao fundamentalne osnove za promociju mentalnog zdravlja u zajednici, od velikog značaja
stepen razvoja društvene klime koja poštuje i štiti osnovna ljudska, politička, socio-
ekonomska i kulturna prava.

Zbog visoke prevalencije mentalnih poremećaja ljekari porodične medicine trebaju biti
osposobljeni za prepoznavanje, liječenje nekomplikovanih poremećaja i prepoznavanje
bolesnika koje treba uputiti specijalističkoj službi.

Odnos nadležnih institucija u Bosni i Hercegovini spram izazova u kontekstu mentalnog

zdravlja građana/ki naše zemlje daleko je od onoga koje Evropska unija ima u tom smislu
kada je njeno stanovništvo u pitanju. U prilog tome govori i činjenica da se ključni zakoni u
ovoj oblasti donose tek sada, dok se ekonomska i politička situacija u i oko zemlje konstantno
usložnjava te negativno utiče na mentalno zdravlje stanovništva.

Izazovi u vezi s mentalnim zdravljem iziskuju puno više truda, energije, implementacije
konkretnih rješenja i prakse ustanovljene u naprednim zemljama, pri čemu bi Bosna i
Hercegovina, u okviru evropskih integracija, trebala razmotriti i iskustva i prakse koje se
koriste u Evropskoj uniji te u najužoj saradnji sa stručnjacima iz zemalja članica primijeniti
one koje bi mogle dati najbolje rezultate.

21
7. LITERATURA

Bengez, M. (2020) Poremećaji mentalnog zdravlja kao javnozdravstveni problem. Pula:

Sveučilište Jurja Dobrile u Puli

Bogdan, A. i sar. (2020) Koronavirus i mentalno zdravlje. Zagreb: Hrvatska psihološka

komora.

Brlas, S. i Pleša, M. (2013) Psihologija u zaštiti mentalnog zdravlja. Virovitica: ZZJZ Sveti
Rok.

Karlović, D. (2017) Depresija: klinička obilježja i dijagnoza. Medicus, 26 (2 Psihijatrija

danas), 161-165.

Čarkadžić, D. (2022) Mentalno zdravlje u BiH: Razvlačenje lastike do tačke pucanja.

Dostupno na: https://istinomjer.ba/mentalno-zdravlje-u-bih-razvlacenje-lastike-do-tacke-
pucanja/. Datum pristupa: 12.12.2022.

Institute for Population and Development (IPD) (2022). Dostupno na:

https://mentalno.dws.ba/sta-je-mentalno-zdravlje/. Datum pristupa: 13.12.2022.

Lakić, B. i sar. (2017) Provođenje preventivnih i promotivnih aktivnosti u oblasti mentalnog

zdravlja. Sarajevo/Banja Luka: Federalno ministarstvo zdravstva.

Madžak, A. (2020) D-App. Dostupno na: https://inovacije.ba/inovatori/d-app/. Datum

pristupa: 15.12.2022.

Mental Health Action Plan for Europe. (2018) Facing the Challenges, Building Solutions.
Helsinki: WHO European Ministeral Conference on Mental Health. Dostupno na:
http://www.euro.who.int/Document/MNH /edoc07.pdf. Datum pristupa: 15.12.2022.

WHO (2020). Dostupno na: https://www.who.int/news-room/fact-sheets/detail/mental-

disorders. Datum pristupa: 10.12.2022.

Šarić, G. (2019) Psihopatologija shizofrenije. Sveučilište u Zagrebu: Zagreb.

22