REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska broj 6 15. P- 12/2021

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU, po sucu Ivi Bakaliću, uz sudjelovanje Darinke

Nejašmić kao zapisničara, u pravnoj stvari tužitelja GRAD SPLIT, Split, OIB:
78755598868, zastupan po punomoćniku Kruni Peronji, odvjetniku u Splitu, protiv
tuženika MEJAŠI PRVI d.o.o. Split, OIB: 49368232868, zastupan po punomoćniku
Mladenu Parčini, odvjetniku u Splitu, radi ispunjenja ugovora i isplate, nakon
provedene glavne i javne rasprave u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika
tuženika, na ročištu za objavu presude održanom dana 21. srpnja 2022.g

presudio je

I. Prihvaća se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

“ I.I.Nalaže se tuženiku da sukladno preuzetim ugovornim obvezama iz

poglavlja II. čl.1,2 i 3 Ugovora o reguliranju međusobnih odnosa vezano za
izgradnju prodajnog centra MALL OF SPLIT na predjelu Mejaši u Splitu od
02.09.2011. godine i Dodatka I ugovoru o reguliranju međusobnih odnosa
vezano za izgradnju prodajnog centra MALL OF SPLIT na predjelu Mejaši od
11.10.2011. godine u roku od 6 mjeseci riješi imovinsko pravne odnose,
financira izmještanje postojeće infrastrukture te izgradi prometnice s
pripadajućom infrastrukturom prema glavnim i izvedbenim projektima i potvrdi
glavnog projekta te u posjed tužitelju preda i dostavi mu tehničku
dokumentaciju za ishođenje uporabnih dozvola sukladno odredbama Zakona
o prostornom uređenju i Zakona o gradnji za sve prometnice s pripadajućim
nekretninama koje ulaze u obuhvat Prometnica OS 1 i OS R građevna čestica
2 i OS 2 i OS 6 građevna čestica 1 i to baš čest.zem. 4198/4, čest.zem.
4049/23, čest.zem. 4049/26, čest.zem. 4049/33, čest.zem. 4049/27, čest.zem.
4049/30, čest.zem. 4049/28, čest.zem. 4049/25, čest.zem. 4049/32,
čest.zem. 4049/31, čest.zem. 4030/11, čest.zem. 4034/10, čest.zem.
4204/8, Prometnica OS 1 i OS R građevna čestica 1 i to baš čest.zem.
4196/4, čest.zem. 4192/19, čest.zem. 4192/17,čest.zem. 4192/13,
čest.zem.4192/15, čest.zem. 4193/3, prometnica Os 6a i to baš čest.zem.
4192/2, čest.zem. 4192/3, čest.zem. 4193/1,čest.zem. 4193/2, čest.zem.
4229/7, čest.zem. 4201/1, čest.zem. 4227, sve K.O.Split.
 2 15.P-12/2021

I.II. Tuženik se može osloboditi gornje obveze iz ovog tužbenog zahtjeva

ukoliko tužitelju isplati iznos od 27.553.066,25 kuna/3.656.920,33 EUR koji
iznos predstavlja procijenjenu vrijednost radova neizgrađenih prometnica i
otkupa nekretnina.”

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu koji glasi:

„Kao i da pripremi sve preostale dijelove građevine Mall of Split za tehnički

pregled.“

III. Dužan je tuženik platiti tužitelju na ime troškova parničnog postupka

iznos od 1.530.000,00 kuna/203.065,90 EUR sa zateznom kamatom koja teče
od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako
polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih
na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima
izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri
postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, dok se tužitelj
odbija za više zatraženih 125.000,00 kn/16.590,35 EUR.

Obrazloženje:

1.Tužitelj u tužbi tvrdi da je dana 2. rujna 2011. između stranaka zaključen

ugovor o reguliranju međusobnih odnosa vezano za izgradnju prodajnog centra
MALL OF SPLIT (dalje: ugovor) na predjelu Mejaši u Splitu, dok je dana 11. listopada
2011. zaključen dodatak I. ugovoru. Tužitelj u tužbi nadalje tvrdi da je prije sklapanja
ugovora tadašnji gradonačelnik Grada Splita Željko Kerum dopisom od 1. prosinca
2010. odobrio tuženiku korištenje urbanističkog bonusa u zoni obuhvata
pojedinačnog zahvata P26 koji će za pojedine građevine u toj zoni biti predmetom
zasebnog ugovora s investitorom.

2.Tužitelj dalje ističe da je idejni projekt za objekt MALL OF SPLIT (dalje:

MOS) izgrađen od strane arhitekata Jurice Jelavića, Damira Rake i Nenada
Mikulandre u svezi kojeg je Grad Split dana 10. listopada 2011. donio zaključak o
prihvaćanju idejnog projekta za prodajni centar MOS.

3.U svezi sklopljenog ugovora o reguliranju međusobnih odnosa za izgradnju

prodajnog centra MOS i njegovog dodatka I. ističe se da je tužitelj prema tuženiku
preuzeo i ispunio obvezu izdavanja rješenja za građenje objekt MOS te izdao
tuženiku kao investitoru rješenje za građenje trgovačkog centra MOS od 29.11.2011.
i odobrio investitoru pravo na urbanistički bonus maksimalne količine izgradnje
utvrđene GUP-om i urbanim pravilima za površinu obuhvata trgovačkog centra MOS
u visini od 25% od ukupno BRP dopušteno urbanim pravilima. Tužitelj prethodno
objašnjava na način da je prema tada važećem GUP-u maksimalni dozvoljeni
koeficijent izgrađenosti (kig) iznosio 0,4, a da je kroz urbanistički bonus povećan za
0,359 odnosno za 89,75% i na temelju bonusa da je ostvaren koeficijent izgrađenosti
od 0,759 što znači da je investitor na parceli površine 38.872 m2 umjesto
maksimalne dozvoljene tlocrtne površine građevine od 15.548,8 m2 uz korištenje
urbanističkog bonusa izgradio građevinu tlocrtne površine od 29.497m2 što znači da
je tlocrtna površina građevine uvećana za 13.978 m2. S druge pak strane tuženik je
 3 15.P-12/2021

sukladno ugovoru o reguliranju međusobnih odnosa za izgradnju prodajnog centra

MOS i dodatka istom bio u obvezi izgraditi prometnice radi osiguranja pristupa
centru MOS (što predstavlja javni interes) i to OS1 i OSR građevina čestica 2 s
pripadajućim infrastrukturnim instalacijama, OS2 i OS6 građevina čestica 1 s
pripadajućom infrastrukturom dok je za ostvarenje prometno funkcionalne cjeline
tuženik bio dodatno u obvezi izgraditi navedene prometnice kao i prometnicu OS 6A
na način da financira izradu projekta na prometnicama OS 1, OSR, OS2, OS6 i
OS6A, otkupi nekretnine na trasi prometnice, izgradi navedene prometnice, osigura i
financira vršenje stručnog i arheološkog naselja izgradnje prometnice te financira
izmještanje postojeće infrastrukture.

4.Tužitelj u svezi naprijed navedenog zaključuje kako tuženik citirane

ugovorne obveze u pretežitom dijelu nije ispunio te potom u tekstu tužbe posebno
navodi koje su to čestice koje tuženik nije otkupio i koje prema tužitelju imaju ukupnu
površinu od 13.942 m2, a prema procijenjenoj vrijednosti od 1850,00 kn/m2 otkupna
cijena za predmetne nekretnine iznosila bi 25.792.700,00 kn. Tužitelj dodatno
ukazuje da tuženik nije u cijelosti izgradio ni predviđene prometnice i to upravo na
OS1 i OSR građevina čestica 1 kao i prometnicu OS6A u svezi čega tužitelj tvrdi da
procijenjena vrijednost radova na neizgrađenim prometnicama iznosi 5.082.000,00
kn bez PDV-a što sveukupno daje iznos od 32.145.200,00 kn.

5.U odnosu na obveze tuženika kao investitora propisane u poglavlju II. članak
2. tužitelj ukazuje kako je tuženik kao investitor imao obvezu izgraditi prometnice te
iste predati u posjed Gradu Splitu s tehničkom dokumentacijom za ishođenje
uporabnih dozvola najkasnije 30 dana prije tehničkog pregleda trgovačkog centra
MOS u svezi čega se ističe da tehnički pregled centra MOS nikada nije izvršen u
cjelini te da uporabna dozvola za centar MOS nikada nije izdana kao jedinstvena
dozvola, već samo kao dozvola za određeni dio građevine pa je tako tuženik dana 2.
veljače 2016. ishodio uporabnu dozvolu za dio građevine dok se u tužbi navodi da je
posljednja uporabna dozvola za dio građevine izdana 15.9.2020.

6.Kako tuženik nije ispunio svoje ugovorne obveze za razliku od tužitelja koji je
to napravio, tužitelj ističe da je tuženika dopisom od 22. siječnja 2016. izvijestio i
upozorio na dužnost ispunjenja svojih obveza.

7.U isto vrijeme, iako su jedino tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu pri
čemu je tuženika zastupao Kristijan Gelo, društvo Mejaši deveti d.o.o. također
zastupano po Kristijanu Geli pokrenulo je pred Trgovačkim sudom u Splitu parnični
postupak oznake P-488/2019 radi isplate iznosa od 66.621.392,34 kn na ime
naknade vrijednosti nekretnina koje bi po tom tužitelju faktički predstavljale
nerazvrstanu cestu. Tužitelj tvrdi da je sa zaprimanjem predmetne tužbe postalo
jasno da tuženik MEJAŠI PRVI d.o.o. neće ispuniti svoju ugovornu obvezu.

8.U svezi ispunjenja preuzetih obveza od strane tuženika, tužitelj ističe da je

isti poduzeo određene radnje na izgradnji prometnica i u svezi pripreme tehničke
dokumentacije potrebne za izdavanje uporabne dozvole što bi sve bilo razvidno iz
izjave tuženika od 14. siječnja 2016. kojom je tužitelju predao dio dokumentacije, ali
je po ocjeni tužitelja ista bila nepotpuna i nedostatna da bi se izvršio tehnički pregled i
dobila uporabna dozvola za prometnice. Zbog navedenog tužitelj tvrdi kako ima
pravni interes zatražiti donošenje presude kojom će se tuženiku naložiti ispunjenje
 4 15.P-12/2021

preuzetih ugovornih obveza, a da se tuženik ispunjenja tih obveza može osloboditi

ukoliko tužitelju isplati odgovarajući iznos za otkup dijela nekretnina u obuhvatu
prometnica te iznos koji odgovara cijenu za dovršetak izgradnje svih predviđenih
prometnica.

9. Tuženik u svom odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u

cijelosti i tvrdi da je tužbeni zahtjev neosnovan kako po osnovi tako i po visini.
Tuženik ukazuje kako tužitelj svoj zahtjev temelji na ugovoru o reguliranju
međusobnih odnosa vezano za izgradnju prodajnog centra MOS od 2. rujna 2011. i
dodatka I. u svezi čega tuženik ukazuje da je dodatkom I. izmijenjen članak 10.
Ugovora na način da je ugovoreno da ugovor proizvodi pravne učinke ukoliko
investitor uplati komunalni doprinos u cijelosti najkasnije do 15. prosinca 2011. te da
je taj rok ugovoren kao bitan element ugovora, a kako se navedeni rok kao bitni
element ugovora nije ispunio jer komunalni doprinos nije plaćen u cijelosti najkasnije
do 15. prosinca 2011., tuženik zaključuje kako predmetni ugovor ne proizvodi pravne
učinke, a da je tome tako razvidno je iz pokušaja tužitelja u iniciranju potpisivanja
dodatka II. ugovora koji je predviđao važenje ugovora ukoliko se ishodi rješenje za
građenje trgovačkog centra MOS. U svezi navedenog tuženik ukazuje na članak 297.
Zakona o obveznim odnosima (ZOO) kojim je propisano da ako je ugovor sklopljen
pod odvodnim uvjetom pa se uvjetu udovolji, da učinci ugovora nastaju od trenutka
njegovog sklapanja, osim ako iz zakona, naravi posla ili volje stranaka ne proizlazi
što drugo. Iz ove odredbe tuženik izvlači zaključak da predmetni ugovor ne proizvodi
pravne učinke jer se nije ostvario odgodni uvjet-plaćanje komunalnog doprinosa.

10.Podredno, u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja pod točkom 1. tuženik

ističe da je isti djelom neodređen i neizvršiv, dok su u jednom dijelu navedene
obveze i izvršene. Prethodno tuženik obrazlaže da bi za slučaj prihvaćanja tužbenog
zahtjeva tuženiku bila nametnuta obveza izgradnje prometnica bez građevinske
dozvole dok u odnosu na dio koji se odnosi na rješavanje imovinsko pravnih odnosa
tuženik ističe kako je taj dio nejasan. U odnosu na izgradnju prometnica ističe se da
je takvo nalaganje protivno Zakonu o gradnji jer su navedene prometnice izgrađene u
cijelosti pa bi i po tužbenom zahtjevu tuženik najprije morao srušiti i ponovno
izgraditi. Dok u odnosu na dio zahtjeva za predajom prometnica u posjed i predajom
sve tehničke dokumentacije tuženik također ističe da je tu obvezu ispunio.

11.U odnosu na dio zahtjeva da tuženik pripremi sve preostale dijelove

građevine MOS za tehnički pregled tuženik ističe da je taj dio nerazumljiv jer je
izdavanje uporabne dozvole stvar investitora i nadležnog ureda, a uzgred se ukazuje
kako se u ugovoru između stranaka nigdje ne nalazi obveza tuženika da ishodi sve
uporabne dozvole za objekt MOS.

12.U svezi sklopljenog ugovora tuženik ističe kako tužitelj zanemaruje članak
3. ugovor kojim je propisano da ako tuženik u roku od 12 mjeseci ne bude mogao
riješiti imovinsko pravne odnose u svezi cesta da će rješavanje istih preuzeti Grad
Split o trošku investitora te s tim u svezi tuženik ističe kako je navedena obveza
nesporno prešla na tužitelja zbog čega tužitelj sada ne može tužbom istu obvezu
nalagati tuženiku.

13.U odnosu na visinu postavljenog zahtjeva tuženik ističe kako nije jasno
kojim izračunom je tužitelj došao do navedenog iznosa jer čestice koje navodi tužitelj
 5 15.P-12/2021

nisu u obuhvatu spornih prometnica, a dodatno se osporava i da bi vrijednost

nekretnina ispod prometnica bila onolika koliko to tužitelj procjenjuje kao i vrijednost
radova koliko je to tužitelj zatražio u tužbi.

14. U odnosu na točku 3. tužbenog zahtjeva kojom tužitelj traži isplatu

novčanog iznosa tuženik zaključuje kako bi osnov tog potraživanja bila naknada štete
pa drži da je tužba u tom dijelu preuranjena jer bi tužitelj navedeni iznos mogao
potraživati ukoliko bi jednog dana obveza otkupa nekretnina i izgradnje prometnica
pala na teret tužitelja, uz napomenu da u ovom trenutku tužitelju nije nastala nikakva
šteta. Konačno, tuženik ukazuje i na članak 9. ugovora kojim je propisano da tužitelj
nema obvezu izgraditi prometnice ukoliko to djelomično ili u potpunosti ne napravi
tuženik zbog čega tuženiku nije jasno zašto bi tužitelj na sebe preuzeo izgradnju
prometnica, ako je jasno ugovorio da takve obveze na tužitelju nema.

15.Na kraju odgovora na tužbu tuženik je istaknuo i prigovor zastare pozivajući

se na članak 2., poglavlje II. ugovora kojim je ugovoreno da je tuženik svoje obveze
dužan ispuniti najkasnije 30 dana prije tehničkog pregleda objekta MOS, a kako je
tehnički pregled održan od 11. siječnja do 2. veljače 2016., za istog nesporno
proizlazi da je do podnošenja tužbe protekao i trogodišnji i petogodišnji zastarni rok.

16.U nastavku postupka podnescima od 12. ožujka 2021. i 13. travnja 2021.
tužitelj je odgovorio na navode iz odgovora na tužbu te je dostavio svoja daljnja
očitovanja. Tužitelj tako ukazuje da je u cilju pomaganja tuženiku sporazumno
produljivao rokove plaćanja komunalnog doprinosa, izgradnje cesta i ispunjenje
ostalih obveza iz ugovora o reguliranju međusobnih odnosa od 2. rujna 2011. i
njegovog dodatka uz napomenu da je još u tužbi naznačeno u kojem dijelu je tuženik
postupio sukladno ugovoru, a u kojem dijelu svoje obveze nije ispunio niti u
naknadno ugovorenim rokovima. Tužitelj nadalje tvrdi kako je tuženik kontradiktoran
u svojim tvrdnjama jer tvrdi da tužitelju nije nastala nikakva šteta ne izgradnjom
prometnica jer da na strani tužitelja takve obveze nema, potom da su sve prometnice
izgrađene, a konačno da se je izgradnja prometnica trebala završiti 30 dana prije
tehničkog pregleda objekta MOS. U svezi plaćanja komunalnog doprinosa kao uvjeta
da ugovor proizvodi pravne učinke istaknuto je kako je tužitelj na taj način prisilio
tuženika na obvezu plaćanja komunalnog doprinosa, a da je dodatno radi sigurnosti
posla zaključio sporazum o zasnivanju založnog prava na nekretninama u vlasništvu
tuženika te da je na taj način sporazumno riješeno plaćanje komunalnog doprinosa
kao obostrani interes uz napomenu kako je nedvojbeno da tuženik po proteku
ugovornog roka za plaćanje doprinosa nije zahtijevao raskid predmetnog ugovora i
njegovog dodatka jer da bi to bilo na njegovu štetu.

17.U odnosu na tvrdnju tuženika da je predmetni ugovor raskinut uslijed

izostanka odgodnog uvjeta, tužitelj je odgovorio tvrdnjom kako nema nikakve dvojbe
da su ugovorne stranke i nakon proteka roka od 15. prosinca 2011. nastavile s
izvršavanjem ugovora. U odnosu na tvrdnje tuženika da je tužbeni zahtjev neodređen
tužitelj je odgovorio tvrdnjom da tužbenim zahtjevom zahtjeva ispunjenje onih obveza
koje je tuženik preuzeo po ugovoru od 2. rujna 2011. te da se tuženikova obveza
sastoji u onome što čini sadržaj obveze te tužitelj upravo traži ispunjenje tako
definirane ugovorne obveze. U odnosu na tuženikovo pozivanje na prijedlog dodatka
II. ugovora naglašeno je da je taj dokument morao proći proceduru Gradskog vijeća
 6 15.P-12/2021

Grada Splita zbog čega navedeni dokument ne proizvodi nikakve pravne učinke jer
nije niti potpisan.

18.U odnosu na tvrdnju tuženika da je pojedine ugovorne obveze ispunio,

tužitelj je naglasio kako za te tvrdnje tuženik nije dostavio nikakav dokaz, a kako je iz
očitovanja tuženika razvidno da isti nije ispunio ugovorne obveze u roku, da tužitelj
nipošto nije preuranjeno zatražio pravnu zaštitu. U svezi ispunjenja tuženikovih
obveza tužitelj je naglasio da mu je u trenutku sklapanja ugovora, a i danas u
interesu da tuženik izgradi sve pristupne ceste prema centru MOS zbog čega je
tuženiku dopustio produljenje roka za izgradnju cesta i nakon što je izvršen tehnički
pregled za dio centra MOS i nakon što je isti započeo s radom. Tužitelj tvrdi da
tuženiku nikada ne bi odobrio urbanistički bonus bez kojeg ovaj ne bi niti izgradio
centar MOS, da tuženik nije preuzeo obvezu izgradnju prometnica koje potom nije
izgradio.

19.U odnosu na tehnički pregled centra MOS tužitelj je naglasio da tehnički

pregled centra u cjelini nikada nije obavljen, već je to napravljeno samo za pojedine
dijelove centra MOS za koje su potom izdane uporabne dozvole.

20.U podnesku od 13. travnja 2021. tužitelj je detaljnije pojasnio na koji način
je tuženik realizirao dodijeljeni urbanistički bonus koji se ogleda u povećanoj tlocrtnoj
površini i nadzemnom koeficijentu iskorištenosti građevne čestice ( kisN) iz čega se
može zaključiti da je dodjelom urbanističkog bonusa tuženik na planiranoj
građevinskoj čestici izgradio građevinu dvostruko veće tlocrtne površine od one koja
je GUP-om dozvoljena. S tim u svezi ukazuje na članak 107. Odluke o donošenju
GUP-a (Službeni glasnik grada Splita 1/06) u kojoj odredbi je propisano da Grad Split
dogovoreni urbanistički bonus može utvrditi za dijelove obuhvata ili programe
uređenja te da se tim bonusom omogućava budućem investitoru izgradnja većeg
intenziteta i profitabilnosti (u granicama utvrđenim ovim planom) uz uvjet da zauzvrat
realizira ili sudjeluje u realizaciji dogovorenog programa od javnog interesa. Iz
navedenog tužitelj izvlači zaključak da tuženik bez dodijeljenog urbanističkog bonusa
ne bi niti započeo s izgradnjom centra zbog neprofitabilnosti i nerentabilnosti istog, a
da danas ostvaruje višestruku milijunsku korist.

21.Tužitelj je svoje navode zaključio tvrdnjom kako nije točno da ugovor ne

proizvodi učinke jer je dana 11. listopada 2013. tuženik podnio zahtjev za prijavu
gradilišta prometnica oko centra MOS, dnevnom listu Slobodna Dalmacija uputio
dopis od 9. lipnja 2015. u kojoj naglašava svoju obvezu za izgradnju prometnica,
dana 27. rujna 2012. podnio zahtjev za izdavanje lokacijske dozvole za priključak na
državnu cestu D8 te konačno 25. studenog 2015. dobio odgovor od Grada Splita u
svezi neispunjenja ugovorenih obveza oko izgradnje prometnica

22. U nastavku postupka stranke su se posebnim podnescima očitovale na

mišljenje vještaka nakon provedenog vještačenja o čemu će biti više riječi prigodom
osvrta na ta vještva.

23.U dokazne svrhe pregledan je ugovor o reguliranju međusobnih odnosa

vezano za izgradnju prodajnog centra MALL OF SPLIT na predjelu Mejaši Split od 2.
rujna 2011. (list 53-57 spisa, dalje: ugovor), zaključak Gradskog vijeća Grada Splita
od 22. rujna 2011. u svezi realizacije ugovora (list 58-59 spisa), dodatak I. ugovoru
 7 15.P-12/2021

od 11. listopada 2011. (list 60-61 spisa) u rješenje za građenje od 29. studenog 2011.
(list 43-52 spisa), u dopis Grada Splita od 22. siječnja 2016. (list 10-12 spisa), u
uporabne dozvole za dio građevine (list 13-15 i 19-20, 202-257 spisa), dopunu
zapisnika o tehničkom pregledu za dio građevine MOS (list 21-42 spisa), u dopis
Grada Splita od 01. prosinca 2010. (list 18 spisa), u nacrt dodatka II ugovora (list
155-160 spisa), u zapisnik o primopredaji dokumentacije za prometnice OS 1 i OSR s
izjavom o predaji u posjed OS1 i OSR (list 161-164 spisa), u zapisnik o primopredaji
dokumentacije za prometnice OS2 i OS6 s izjavom o predaji u posjed (list 165-167
spisa), dopis tuženika od 14. siječnja 2016. (list 185-189 spisa), rješenje Grada Splita
od 28.11.2011. sa sporazum radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog
prava (list 193-201 spisa), pregledan je Službeni glasnik Grada Splita broj 56/16 (list
262-265 spisa), dopis tuženika od 27. rujna 2012. i 10. listopada 2013. (list 271-272
spisa), dopis tuženika u dnevnim novinama (list 274 spisa), dopise tužitelja od 20.
studenog i 25. studenog 2015. (list 275-277 spisa), u popis nerazvrstanih cesta
Grada Splita (list 280-290 spisa) s odlukom o nerazvrstanim cestama (291-316
spisa), u očitovanje Grada Splita, pododsjeka za promet od 22. siječnja 2016. (list
320-321 spisa), u zapisnik MUP-a RH (list 322-324 spisa), u fotodokumentaciju s
očevida (list 353-372 spisa), vještvo vještaka geodetske struke (list 375 s prilozima
do 448 spisa i dijelovima vještva u ispisu u boji), vještvo vještaka građevinske struke
(list 456-498 spisa) i dopunu vještva (list 573 spisa), u pojedine brojeve Službenog
glasnika Grada Splita (list 516-555 spisa), pregledan je spis ovog suda broj P-
488/2019. Također u dokazne svrhe saslušan je ZZ tuženika (list 332-334 spisa),
svjedoci Ružica Batinić Santro i Teo Vojković (list 325-330 spisa), svjedoci Jure
Šundov i Anto Krželj (list 335-339 te 340-343 spisa), svjedok Nikša Maletić (list 343-
344 spisa).

24.Pregledom ugovora o reguliranju međusobnih odnosa koje su stranke

sklopile 2. rujna 2011. razvidno je da je tužitelj kao nositelj provedbe GUP-a odlučio
dodijeliti tuženiku urbanistički bonus kako bi ovaj na postojećoj nekretnini mogao
izgraditi trgovački centar MOS gotovo dvostruko veće tlocrtne površine nego što je to
bilo moguće prema redovitim odredbama generalnog urbanističkog plana (GUP).
Zauzvrat, kao protuvrijednost dodijeljenom urbanističkom bonusu tuženik je kao
privatni partner trebao izgraditi prometnice oko trgovačkog centra MOS, otkupiti
nekretnine na trasi prometnica, financirati izmještanje postojeće infrastrukture,
pribaviti svu tehničku dokumentaciju kako bi tužitelj temeljem svega navedenog
mogao napraviti tehnički pregled prometnica i pribaviti uporabnu dozvolu te upisati
prometnice kao svoje vlasništvo. Ovo sve iz razloga jer je izgradnja prometnica bila u
javnom interesu tužitelja.

25.Sukladno članku 2. iz odjeljka II. ugovora tuženik je svoje obveze trebao

napraviti najkasnije 30 dana prije tehničkog pregleda centra MOS. Člankom 3. se
tuženik kao investitor obvezao u roku od 24 mjeseca riješiti imovinsko pravne odnose
na obuhvatu prometnica, iste izgraditi prema projektima, predati u posjed gradu uz
dostavu tehničke dokumentacije pri čemu je dodatno ugovoreno da ukoliko investitor
u roku od 12. mjeseci ne uspije riješiti imovinsko pravne odnose, da će rješavanje
istih preuzeti tužitelj o trošku investitora o čemu će se sastaviti dodatak ugovoru. U
članku 5. ugovoreno je pravo tuženika na korištenje urbanističkog bonusa koje je
istom dodijeljeno upravo radi ostvarenja javnog interesa koji je definiran kroz urbanu
obnovu s aspekta uređenja i komunalnog opremanja i s aspekta poticanja ulaganja i
otvaranja novih radnih mjesta te izgradnje prometnica time što bonus iznosi 25% od
 8 15.P-12/2021

ukupnog BRPN dopuštenog urbanim pravilima. U članku 8. propisana je obveza

tuženika da isplati tužitelju novčani iznos u vrijednosti ostvarenog urbanističkog
bonusa u slučaju neispunjenja ili neurednog ispunjenja obveza, dok je u članku 9., a
za slučaj da tuženik kao investitor ne izgradi ili djelomično izgradi predviđene
prometnice, da Grad Split nema obvezu iste izgraditi i nema obvezu vratiti komunalni
doprinos kojeg je po stavku 2. ove odredbe ugovora tuženik bio dužan platiti
odjednom, a dodatkom broj I. ugovora od 11. listopada 2011. (list 60 spisa) ta
odredba je izmijenjena na način da je tuženik bio u obvezi platiti komunalni doprinos
najkasnije do 15. prosinca 2011.U članku 10. ugovora propisani su uvjeti pod kojima
ugovor proizvodi pravne učinke, a ta odredba je u cijelosti promijenjena dodatkom I.
ugovora kojim je propisano da ugovor proizvodi pravne učinke ako se ispune slijedeći
uvjeti:
-da investitor uplati komunalni doprinos u cijelosti najkasnije do 15. prosinca 2011,
-da se ishodi rješenje za građenje trgovačkog centra MOS sukladno idejnom projektu
kojeg je izradila tvrtka NEMICO d.o.o. Split

26.Nakon što je između stranaka sklopljen predmetni ugovor Gradsko vijeće

Grada Splita je dana 22. rujna 2011. donijelo zaključak u povodu rasprave u svezi
realizacije ugovora te je navedenim zaključkom dano zaduženje stručnim službama
za izmjenom i dopunom ugovora u dijelu koji je propisan navedenim zaključkom.

27.U sklopu realizacije ugovora između stranaka, Grad Split je dana 29.
studenog 2011. izdao tuženiku rješenje za građenje trgovačkog centra MOS (list 43-
52 spisa). Iz obrazloženja navedenog rješenja bitnim se ukazuje da je investitor
Mejaši prvi d.o.o. zastupan po punomoćniku Nenadu Mikulandri iz društva Nemico
d.o.o. dana 29. kolovoza 2011. podnio zahtjev za izdavanje rješenja za građenje
trgovačkog centra MOS. Ovog punomoćnika tuženika se posebno naglašava iz
razloga jer je ZZ tuženika u svom iskazu pred sudom naveo kako Grad Split njemu
nije ništa odobrio glede urbanističkog bonusa, već da je tuženik dobio ono što mu po
odredbama GUP-a u svezi urbane obnove samo po sebi pripada. Međutim,
pregledom dopisa gradonačelnika Grada Splita od 1. prosinca 2010. upućenom
društvu Nemico d.o.o. (list 18 spisa) razvidno je da je gradonačelnik povodom dopisa
Nemico d.o.o. u svezi odobrenja urbanističkog bonusa za zonu pojedinačnog zahvata
P26 odobrio korištenje urbanističkog bonusa uz napomenu da će isti biti predmetom
posebnog ugovora s investitorom. Nadalje, iz obrazloženja rješenja o građenju
nesporno proizlazi da je primjenom članka 73. i 107. GUP-a te sklopljenog ugovora u
svezi odobrenog urbanističkog bonusa odobreno građenje građevine sukladno
izrađenom projektu po društvu Nemico d.o.o.

28.Pregledom dopisa tužitelja od 22. siječnja 2016. (list 10-12 spisa) koji je
upućen tuženiku povodom (po njemu) izvršene predaje dokumentacije u svezi
izgrađenih prometnica razvidno je kako tužitelj izvješćuje tuženika o nedostatnosti
dostavljene dokumentacije pa se tako ukazuje da navodni zapisnik o primopredaji
nije sastavljen na valjani način i nije dostatan za prijenos posjeda stvari, da
prometnice nisu izgrađene sukladno izdanim dozvolama zbog čega Grad Split ne
može preuzeti nezakonitu građevinu, da dostavljena dokumentacija nije dostatna za
ishođenje uporabne dozvole uz posebnu napomenu da za nekretnine u obuhvati
prometnica nisu riješeni imovinsko pravni odnosi odnosno da tuženik na istima uopće
nije uknjižen. Sukladno iskaznim primjedbama tužitelj je pozvao tuženika da u
naknadno ostavljenom roku od 15 dana ispuni preuzete obveze.
 9 15.P-12/2021

29.Tijekom dokaznog postupka tužitelj je u sudski spis dostavljao primjerke

više izdanih uporabnih dozvola za pojedine dijelove građevina (list 13-15, 19-20, 202-
257 spisa) iz kojih bi proizlazilo da se tuženiku kontinuirano od 2016. izdaju
uporabne dozvole za dijelove građevina iz čega se može zaključiti da od prve tako
izdane djelomično uporabne dozvole od 2. veljače 2016. (list 16 spisa) je postupak
izdavanja uporabnih dozvola za objekt MOS i dalje u tijeku. S tim u svezi se ukazuje
na iskaz zz tuženika Kristijana Gele u pregledanom spisu ovog suda broj P-
488/2019. na zapisniku od 19.10.2021. u kojem je isti između ostalog iznio podatak
da je za centar MOS do sada izdano 34 uporabnih dozvola. Uz djelomičnu uporabnu
dozvolu od 2. veljače 2016. sadržano je vezana dopuna zapisnika Upravnog odjela
za prostorno uređenje graditeljstvo Grada Splita o obavljenom kontrolnom tehničkom
pregledu u razdoblju od 11. siječnja do 2. veljače 2016. u postupku izdavanja
uporabne dozvole za dio građevine centar MOS (list 21-41). Prije same dopune
zapisnika o obavljenom kontrolom tehničkom pregledu, nadležni ured Grada Splita je
od Odsjeka za komunalne poslove, Pododsjeka za promet zaprimio očitovanje od 21.
siječnja 2016. (list 31-322) u kojem pododsjek za promet iskazuje mišljenje kako se
vezano za prometne uvjete oko objekta MOS uporabna dozvola može izdati. U svezi
sadržaja ovog dopisa sud mora primijetiti kako je isti u potpunoj suprotnosti s
dopisom Grada Splita od istog 22. siječnja 2016. godine (list 10-12) koji je upućen
tuženiku, a potpisan od strane 3 pročelnika i u kojem se izrijekom u svezi izgrađenih
prometnica navodi da od strane tuženika nije napravljeno sve ono što se je tuženik
obvezao ugovorom od 2. rujna 2011. zbog kojih razloga tužitelj nije niti prihvatio
dostavljenu dokumentaciju od strane tuženika, a još više dopisu Službe za
imovinsko-pravne poslove izgradnju i geodeziju Grada Splita od 25. studenoga 2015.
(list 275-276).

30. Pregledom nacrta dodatka II. Ugovora (list 155-160) kojeg je tuženik
dostavio uz svoj odgovor na tužbu utvrđuje sve da je isti u dijelu I. pod rednim brojem
18. nema podataka o zaključku Gradskog vijeća kojim bi navedeni dodatak bila
odobren, niti je predmetni nacrt dodatka potpisan od iti jedne ugovorne stranke.

31. Tuženik je uz odgovor na tužbu dostavio i zapisnik o primopredaji

dokumentacije za prometnice OS1 i OSR, građevna čestica 2, od 8 prosinca 2015.
koji zapisnik je tuženik navedenog dana zajedno s prilozima dostavio na protokol
grada Splita. (list 161-164).

32. Tužitelj je potom u sudski spis dostavio dopis tuženika tužitelju od

14. siječnja 2016. (list 185-186) u kojem dopisu tužitelj prema pregledanim dokazima
u ovom parničnom postupku po prvi put iskazuje pravni stav da ugovor od 2. rujna
2011. ne proizvodi pravne učinke između ugovornih stranaka s obzirom na potpisani
dodatak ugovoru da bi potom u istom tom dopisu tuženik iskazao stav kako je
sukladno čl. 2 ugovora tuženik imao obvezu izgraditi prometnice oko objekta MOS i
iste zajedno s tehničkom dokumentacijom predati u posjed gradu Splitu. Nadalje,
tuženik se u tom dopisu također poziva na čl. 11. ugovora kojim je propisano da
investitor neće dobiti uporabnu dozvolu za trgovački centar MOS ukoliko ne izgradi
planirane prometnice pa s tim u svezi tuženik nadalje izvješćuje tužitelja da su
navedene prometnice izgrađene te da je tuženik uz dopis od 8 prosinca 2015. predao
tužitelju svu tehničku dokumentaciju u svezi prometnica. Na kraju dopisa tuženik
nastavlja s iskazivanjem kontradiktornosti pa bez obzira što je u drugom stavku
 10 15.P-12/2021

dopisa iskazao stav da ugovor ne proizvodi pravne učinke, sada konačno iskazuje
kako u prilogu dopisa dostavlja posebnu izjavu kojom „sukladno članku 2. ugovora o
reguliranju međusobnih odnosa vezalo uz izgradnju prodajnog centra MOS
sklopljenog između stranaka pod brojem 953/2011, predmetne prometnice predaje u
posjed tužitelju“.

33. U svezi prethodno navedenog sud iz daljnjeg dokaznog materijala utvrđuje

kako je stav tuženika iskazan u dopisu od 14. siječnja 2016. protivan tuženikovim
ranijim očitovanjima pa tako npr. u dopisu od 26. rujna 2012. (list 271) tuženik
izrijekom iskazuje kako je na sebe preuzeo obvezu izgraditi ceste unutar navedene
zone pojedinačnog zahvata P26A te da su za neke od prometnica već ishodili
dozvole dok dopisom od 10. listopada 2013. (list 272-273) prema tužitelju postavlja
zahtjev za prijavu gradilišta prometnica u kojem dopisu pogrešno označava tužitelja
kao investitora, a tuženika kao naručitelja dok u odgovoru na upit lista Slobodna
Dalmacija od 9. lipnja 2015. (list 274) tuženik iskazuje kako je prema ugovoru
sklopljenim s Gradom Splitom u obvezi izgraditi 3 osi prometnica za koji je osigurano
zemljište i izdano pravomoćno rješenje o građenju uz napomenu da je zemljište
izdvojeno u posebno društvo iz razloga što se isto treba predati Gradu Splitu kako to
predviđa zakon.

34. U svezi tuženikove predaje dokumentacije tužitelju u prosincu 2015. i

siječnju 2016., iz daljnjeg dokaznog materijala je moguće zaključiti tako je ta
tuženikova aktivnost bila potaknuta započetim tehničkim pregledom građevine MOS,
ali još više dopisom Službe za imovinsko-pravne poslove izgradnju i geodeziju Grada
Splita od 25. studenoga 2015. (list 275-276) upućenog tuženiku u kojem ga se
izvješćuje da je od strane Upravnog odjela za prostorno uređenje graditeljstvo
zaprimljena informacija kako je tuženik 9. studenog 2015. podnio zahtjev za
izdavanje uporabne dozvole za centar MOL. U istom dopisu se tuženika podsjeća na
odredbe ugovora od 2. rujna 2011. sukladno kojem je tuženik bio u obvezi izgraditi
prometnice te iste zajedno s tehničkom dokumentacijom i riješenim
imovinskopravnim odnosima i izvršenoj uknjižbi na ime tuženika dostaviti tužitelju
najkasnije 30 dana prije održavanja tehničkog pregleda. U svezi sadržaja ovog
dopisa sud zaključuje kako je isti očito potaknuo tuženika na predaju dokumentacije
tužitelju u prosincu 2015. i siječnju 2016. kao i na upućivanje dopisa od 14. siječnja
2016. u kojem se po prvi put iskazuje pravni stav da ugovor od 2. rujna 2011. ne
proizvodi pravne učinke da bi se tuženik u istom dopisu nedosljedno pozvao na
odredbe tog istog ugovora prigodom dostave dokumentacije i izjava.

35.Pregledom rješenja Grada Splita, Upravnog odjela za komunalno

gospodarstvo i redarstvo od 28. studenoga 2011. (list 193- 201) razvidno je da je tim
rješenjem tuženiku izvršen obračun komunalnog doprinosa povodom izgradnje
trgovačkog centra MOS u ukupnom iznosu od 47.332.192,93 kn od kojeg iznosa je
tuženik 50 % platio dana 21.11. 2011., a drugih 50 % je bio u obvezi platiti do
15. prosinca 2011. Kao sredstvo osiguranja plaćanja druge rate komunalnog
doprinosa između stranaka je istog dana 28. studenog 2011. sklopljen sporazum radi
osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama tuženika
koji upis je zatražen kod Općinskog suda u Splitu od 29. studenoga 2011.

36. Na ročištu od 6. travnja 2021. tuženik je kao dokaz svojih tvrdnji kako je
tužitelj preuzeo posjed predanih mu prometnica dostavio Službeni glasnik grada
 11 15.P-12/2021

Splita broj 56 ( list 262-265) u kojem glasniku je objavljena odluku o određivanju

imena ulice 158. brigade Hrvatske vojske na predjelu Mejaši u Splitu. Osporavanje
te tuženikove tvrdnje tužitelj je iskazao u podnesku od 5. svibnja 2021. navodeći da
imenovanje ulice ne znači ujedno i da je ta prometnica postala neotuđivo i
punopravno vlasništvo tužitelja. U prilog toj tvrdnji tužitelj je dostavio popis
nerazvrstanih cesta na području Grada Splita zajedno s Odlukom o nerazvrstanim
cestama na području grada Splita (list 291-316) iz kojih dokaza je razvidno da
prometnica odnosno ulica koju spominje tuženik nije na popisu nerazvrstanih cesta
isključivo iz razloga jer sukladno čl. 102. Zakona o cestama nerazvrstana cesta
postaje javno dobro s pravomoćnošću uporabne dozvole odnosno drugog
odgovarajućeg akta kojom je dopuštena uporaba građevine i upisom iste u zemljišne
knjige što ovdje nije slučaj.

37.U dokazne svrhe također su pregledani dijelovi Službenih glasnika Grada

Splita koji se odnose na mjerodavne odredbe Generalnog urbanističkog plana,
osobito one koji se odnosi na urbanistički bonus, urbanu obnovu i urbanističko
uređenje područja obuhvata u prostoru oznake P26. Dijelovi Službenog glasnika
nalazi se priloženi u osnovnom spisu list (516- 555), ali također i u pregledanom
spisu P- 488/2019. upravo na stranici 291. Pregledom upravo te stranice priloženog
spisa razvidno je da se na istoj nalazi dio Službenog glasnika Grada Splita broj
1/2006. I to upravo dio čl. 107. Tekstualnog dijela GUP-a koji propisuje sadržaj
dogovornog urbanističkog bonusa i urbane obnove. Ugovornim urbanističkim
bonusom se omogućava budućem investitoru izgradnja većeg intenziteta i
profitabilnosti uz uvjet da zauzvrat realizira ili sudjeluje u realizaciji dogovorenog
programa od javnog interesa. Iz teksta čl. 107., pod točkom 12.2.3. proizlazi
nesporni zaključak kako se urbanistički bonus dodjeljuje ugovorom između Grada
Splita kao javnog partnera i investitora. U istom članku 107. GUP definirana je i
urbana obnova pa se pod točkom 12.2.4. stavak 3. propisuje da se „posebna
varijanta dogovornog urbanističkog bonusa predviđa za programe urbane obnove
gdje se urbanistički bonus utvrđuje kao poticajna mjera za investitore, a sastoji se
između ostalog od urbanističkog bonusa odnosno dodatne izgrađenosti kao
poticajne mjere urbane obnove u iznosu do maksimalno 25 % od ukupnog BRPN
dopuštenog urbanim pravilima“, dok je u stavku 4. propisano da se količina dodatne
izgrađenosti utvrđuje u postupku izrade detaljnijeg plana razmatranjem točno
određenih kriterija.

38. Uz realizaciju projekta izgradnje centra MOS bitno je nadalje ukazati na

Službeni glasnik Grada Splita broj 3/08 (list 516 osnovnog spisa), a koja se odnosi na
izmjenu članka 73. GUP-a i to upravo na područje obuhvata u prostoru na križanju
ulice Zbora Narodne garde i Domovinskog rata (P26) gdje se najavljuje provedba
natječaja za idejni projekt realizacije obuhvata P26, a između propisanih parametara
sud ukazuje na koeficijent izgrađenosti (KIG) od 0,4. Navedeni članak 73. GUP-a
izmijenjen je u Službenom glasniku broj 3/12 (list 523) u kojem se za građevine u
području zahvata (P26) omogućava primjena dogovornog urbanističkog bonusa
temeljem DPU i ugovora sklopljenog između grada i investitora (istim se definira
obveza učešća investitora u realizaciji dogovorenog programa od javnog interesa) do
maksimalno propisanih vrijednosti kod kojih se posebno ukazuje na povećanje
vrijednosti za nadzemni koeficijent izgrađenosti kod primjene dogovornog
urbanističkog bonusa te se za poslovno trgovački centar omogućava maksimalna
vrijednost koeficijenta izgrađenosti od 0,8 a navedena izmijenjena odredba članka
 12 15.P-12/2021

73. GUP-a provedena je Odlukom o donošenju detaljnog plana uređenja za istočni

dio obuhvata pojedinačnog zahvata P26 (istočno od ulice Zbora narodne garde (list
524-555 spisa) pri čemu se posebno ukazuje na članak 19. Odluke gdje je propisano
da se za građevine u obuhvatu zahvata (P26) omogućava primjena dogovornog
urbanističkog bonusa temeljem DPU i ugovora sklopljenog između grada i investitora
do maksimalno propisanih vrijednosti kisN, kig, kis. U odnosu na navedene
vrijednosti propisano je da kisN može biti povećan za 25% s vrijednosti od 2,5 na
kisN od 3,125, dok povećanje vrijednosti za nadzemni koeficijent izgrađenosti može
iznositi kigN=0,8. I u ovoj odredbi je izričito propisano, a pozivom na članak 107.,
točka 12.2.3. da se dogovorni urbanistički bonus realizira kroz ugovor sklopljen
između grada i investitora.

39. Konačno, tijekom dokaznog postupka sud je proveo očevid na licu mjesta
radi identifikacije čestica zemlje u obuhvatu prometnica oko centra MOS i utvrđivanja
cijene otkupa i izgradnje spornih prometnica. Prigodom očevida sastavljena je foto
dokumentacija koja pokazuje stupanj izgrađenosti pojedinih prometnica oko centra.
Nakon očevida sudski vještak geometar je dostavio svoj nalaz i mišljenje u kojem je
identificirao čestice na kojima su položene pojedine prometnice, te sve prikazao u
grafičkom djelu vještva da bi potom vještak građevinske struke po nalogu suda
dostavio nalaz i mišljenje u kojem je izračunao tržišnu vrijednost nekretnina koje je
potrebno otkupitii na području obuhvata prometnica te je dodatno izračunao i cijenu
neizvedenih radova na pojedinim prometnicama. Cijena izvedenih radova je po
primjedbi tužitelja korigirana u dopuni vještva (list 573 spisa), a tužitelj je potom na
podlozi navedenih vještačenja i dopunom istom precizirao tužbeni zahtjev.

40. Pregledom spisa ovog suda broj P-488/2019 utvrđuje se da u istom

podnesena tužba tužitelja Mejaši deveti d.o.o. Split protiv tuženika Grada Splita radi
isplate otkupne cijene i izvršenih ulaganja u nekretnine i izgradnju prometnica koje
su položene oko objekta MOS, a sve kod postavke da su predmetne nekretnine
sukladno odredbama Zakona o cestama postale nerazvrstane ceste te da je tuženik
u tom predmetu dužan platiti navedenu protuvrijednost cijene zemljišta i izvršenih
ulaganja. Iz navedenog spisa kopirani su relevantni dijelovi bitni za presuđenje u
osnovnom parničnom predmetu, a iz pojedinih dokaza sud kao bitno ukazuje se da
se u pregledanom spisu nalazi plan podjele društva Mejaši d.o.o. od 31. kolovoza
2010. kojim je izvršena podjela imovine između devet novonastalih društava.
Također se bitnim ukazuje da je na prijedlog Grada Splita, a sukladno članku 211.
ZPP-a društvo Mejaši prvi d.o.o. dopisom od 8. listopada 2020. izvješćeno o
postojanju te parnice te je urednom dostave tog dopisa od 14.10.2020. nastupio
učinak intervencijskog efekta u odnosu na to društvo.

41.Također, u tom predmetu proveden je dokaz saslušanjem Kristijana Gele

koa zakonskog zastupnika Mejaši deveti d.o.o. koji je u dijelu svog iskaza naglasio da
tužbom potražuje naknadu za zemljište i ulaganje u prometnice te da smatra da bi
mu tu naknadu trebali platiti ili Mejaši prvi d.o.o. ili Grad Split uz posebnu napomenu
da naknada nije potraživana od Mejaši prvi d.o.o. te da bi obveza tog društva
postojala na temelju sporazuma odnosno ugovora o reguliranju međusobnih odnosa
iz 2011. koje je Mejaši prvi d.o.o. sklopilo s Gradom Splitom. U isto vrijeme u ovom
parničnom postupku P-12/2021 na ročištu od 14. listopada 2021. (list 332-334 spisa)
saslušan je ZZ ovdje tuženika Kristijan Gelo koji je u dijelu svog iskaza naglasio
kako nije točna tvrdnja da mu je Grad Split urbanistički bonus dodijelio isključivo
 13 15.P-12/2021

ugovorom iz 2011., a ovo sve iz razloga jer su urbanistički bonusi propisani GUP-om
za čitavu zonu P26-križanje ulice Zbora narodne garde i ulice Domovinskog rata gdje
je bio propisan KIG tlocrtni od 0,4 te KIS nadzemni od 2,5 iz čega je ZZ tuženika
izvukao zaključak da od grada ništa nije dobio sklopljenim ugovorom iz 2011. jer da
je grad naprosto provodio svoj GUP. U svezi navedenog ZZ tuženika je također
ukazao da tekstualni dio GUP-a iz siječnja 2006. objavljen u Službenom glasniku
Grada Splita koji članku 107. propisuje dvije kategorije od kojih je jedna dogovorni
urbanistički bonus, a drugi je urbana obnova u svezi čega isti zaključuje da je cijelo
područje na kojem je izgrađen trgovački centar MOS u obuhvatu urbane obnove te
dodatno ističe da nakon što su uputili dopis Gradu Splitu da žele izgraditi trgovački
centar, da su od istog zaprimili odgovor da će tuženiku biti odobren bonus sukladno
GUP-u u sklopu urbane obnove. U daljnjem dijelu svog iskaza ZZ tuženika je iskazao
stav da predmetni ugovor od 2. rujna 2011. nije stupio na snagu te da po samom
ugovoru ništa nije napravljeno jer ugovora pravno nema. U ostalom dijelu svog
iskaza ZZ tuženika je iskazivao o okolnostima u svezi izgradnje prometnica koje nisu
relevantne za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

42. Na ročištu od 25. svibnja 2021. (list 325-328 spisa) saslušana je

svjedokinja Ružica Batinić Santro koja je dala vrlo sadržajan iskaz jer je u svezi
realizacije trgovačkog centra MOS očito bila upućena u aktivnosti od samih početaka.
Tako je kazala da su te aktivnosti započete još 2007, 2008. i 2009. te da je sam
natječaj raspisan 2008., a da je nakon odabira najboljeg rješenja postalo razvidno da
se odabrano rješenje izgradnje centra MOS ne može uklopiti u postojeće odredbe
GUP-a zbog čega je istog potrebno mijenjati za predjelu Mejaša u Splitu. Svjedokinja
tvrdi da su zbog toga započeti razgovori između tužitelja i tuženika koji su rezultirali
sklapanjem ugovora od 2. rujna 2011., izdavanjem dozvole za građenje u studenom
2011. dok je 2012. Grad Split donio izmjene GUP-a kojim izmjenama se išlo u korist
investitora. ovo iz razloga jer su postojeće odredbe GUP-a predviđale koeficijent
izgrađenosti 0,4 što bi značilo da je investitor na postojećoj parceli morao izraditi
postojeći objekt na više etaža što trgovački centri u pravilu nisu. S tim u svezi
svjedokinja ističe da je izmjenama GUP-a realiziran urbanistički bonus koji je s ranije
predviđenog koeficijenta 0,4 realiziran u koeficijentu 0,759 što konkretno znači da je
investitor na parceli od 38.872 m2 po koeficijentu 0,759 izgradio objekt tlocrtne
površine od 29.497 m2, odnosno ostvario povećanje tlocrtne površine od 13.948,8
m2 u odnosu na moguću površinu po koeficijentu 0,4. Prevedeno, svjedokinja je
iskazala da ako je investitor želio izgraditi objekt tlocrtne površine od 29.497 m2
primjenom ranijeg koeficijenta od 0,4 da bi mu za tu tlocrtnu površinu objekta bila
potrebna dvostruko veća površina nekretnine na kojoj se trebao graditi objekt MOS.
Svjedokinja je također ukazala kako je izmjenama GUP-a povećani koeficijent
iskoristivosti nadzemni (kisN) koji je ranije iznosio 2,5 i to je moglo dati bruto
razvijenu površinu od 97.180 m2, a da je primjenom ugovora i povećanog koeficijenta
ostvareno 101.753,49 m2 BRPN.

43.Posebno upitana svjedokinja je iskazala da je izmjenama GUP za područje

obuhvata P26 propisano generalno povećanje od 25% BRP, dok je za trgovački
centar propisan urbanistički bonus do maksimalnog koeficijenta 0,8, a s tim u svezi
na pitanje je li time investitor imao pravo na povećanu izgrađenost u svezi urbane
obnove, svjedokinja je izričito iskazala da je investitor načelno imao to pravo, ali da je
realizacija tog prava zavisila od dogovora između Grada Splita i investitora.
 14 15.P-12/2021

44. Svjedok Teo Vojković se zaposlio kod tužitelja početkom siječnja 2014.
kada je izgradnja objekta MOS već bila u tijeku. Svjedok je naglasio kako je po
dolasku na radno mjesto pročelnika upravnog odjela za prostorno uređenje i
graditeljstvo došao do saznanja o postojanju ugovora između stranaka o reguliranju
međusobnih odnosa i o izdanom aktu za građenje, sve iz 2011. U svezi realizacije
sklopljenog ugovora između stranaka svjedok je iskazao kako tuženik kao investitor
nije sredio imovinskopravno stanje na nekretninama na kojima su izgrađene
prometnice te da posljedično tome nikada nije predao prometnice Gradu Splitu na
ugovorom propisani način zbog čega je nakon predaje dijela dokumentacije od strane
tuženika nadležni gradski ured za izdavanje uporabnih dozvola odbio izdati traženu
dozvolu za prometnice oko objekta MOS. U daljnjem tijelu svog iskaza svjedok je
iskazivao o stupnju izgrađenosti prometnica o kojima se potom očitovao i sudski
vještak.

45. Svjedok Jure Šundov je saslušan na ročištu od 14.10.2021 (list 335-337

spisa) te je naglasio da je u vrijeme sklapanja ugovora između stranaka od 2. rujna
2011. bio na dužnosti zamjenika gradonačelnika Grada Splita. U svezi sklapanja
samog ugovora naglasio je kako nije bilo uobičajeno da se investitorima udijelio
urbanistički bonus jer je to bila tamu tema kod koje se uvijek smatralo da za
odobrenje urbanističkog bonusa postoji nekakav dogovor "ispod stola". Svjedok je
pojasnio i razloge odobrenja urbanističkog bonusa ističući da je bonus dan tuženiku
upravo zbog obveza koje je tuženik preuzeo navedenim ugovorom kao protutežu
odobrenom bonusu uz napomenu da je s odobrenim bonusom Grad Split bio na
gubitku, a Mejaši prvi d.o.o. na dobitku, osobito zbog prometnica koje su trebale
poslužiti investitoru za njegove daljnje projekte na istom području putem društava
Mejaši drugi d.o.o. do Mejaši deveti d.o.o. jer bi s izgradnjom prometnica imao
riješenu osnovnu prometnu infrastrukturu.

46.U odnosu na upisano založno pravo na nekretninama tuženika kao

sredstvo osiguranja plaćanja komunalnog doprinosa svjedok je iskazao da je to bilo
sredstvo osiguranja za slučaj bilo kakvih pravnih problema s investitorom jer da kojim
slučajem tuženik nije platio komunalni doprinos, da njegov vlasnički list ne bi bio
"čist" te ne bi mogao dobiti uporabnu dozvolu uz posebnu napomenu da je dodatkom
I. ugovora tužitelj mogao izaći u susret tuženiku oko prolongiranja plaćanja
komunalnog doprinosa upravo zbog upisanog založnog prava na nekretninama.

47. Svjedok Anto Krželj je na istom ročištu iskazao da je kod tužitelja

zaposlen od studenog 2006. te da je kao tehnička osoba bio uključen kod
sastavljanja ugovora između stranaka. U odnosu na izgradnju prometnica je naglasio
da su se u prvoj fazi trebale izgraditi prometnice koje omogućuju promet do centra, a
u drugoj fazi izgraditi prometnice kojom bi se zaokružila tehnička cjelina te je s tim u
svezi posebno naglasio da su prometnice iz prve faze izgrađene u skladu s
projektom. U odnosu na dokumentaciju koju je tuženik predao tužitelju krajem 2015. i
početkom 2016. svjedok je iskazao da je ista proslijeđena upravnom odjelu
nadležnom za izdavanje uporabne dozvole, koji zahtjev je odbijen zbog necjelovite
dokumentacije i neriješenih vlasničkopravnih odnosa i to rješenjem od 6. svibnja
2016. time što je Grad Split još ranije dopisom od 22. siječnja 2016. upozorio
tuženika na sve nedostatke u svezi dostavljene dokumentacije. U odnosu na
ugovorenu mogućnost iz članka 3. stavak 2. ugovora da Grad Split može preuzeti
rješavanje imovinskopravnih poslova o trošku investitora uz prethodno sklapanja
 15 15.P-12/2021

dodatka ugovora svjedok je iskazao da takav zahtjev Grad Split od tuženika nije
dobio pa usprkos tome što između stranaka nije sklopljen dodatak ugovoru kojim bi
grad preuzeo riješiti imovinskopravne odnose da je Grad Split ipak poduzeo
određenu radnju na način da je kod nadležnog ureda državne uprave postavljen
zahtjev za osiguranje dokaza u svezi procjene vrijednosti nekretnina što je i
napravljeno, a o čemu je tuženik izvješćen elektronskom porukom kao i o potrebi
uplate potrebnog iznosa za izvlaštenje kao pretpostavke sklapanja dodatka ugovora.
Svjedok je istaknuo da od tuženika nije zaprimljen odgovor na takvu inicijativu
tužitelja, ali da je bilo usmenih primjedbi ZZ tuženika i njegovog odvjetnika Mladena
Parčine kako na potrebu izvlaštenja pojedinih čestica, tako i na izvršenu procjenu.
Ujedno, kako tuženik nije sklopio dodatak ugovora i osigurao potrebna sredstva da
postupak izvlaštenja nije niti započet. I ovaj svjedok je u iskazu govorio o onome što
je od prometnica izgrađeno, a što nije pri tom posebno naglašavajući da nije
napravljena prometnica od rotora i izlaza iz podzemne garaže objekta MOS prema
zapadu sve do kuće Svaguša. U svezi ovog još je naveo da u odnosu na prometnicu
OS1 i OSR građevna čestica 1 postoji rješenje građevinske inspekcije o uklanjanju
jer su iste napravljene bespravno. Na posebno pitanje je naglasio da je sukladno
ugovoru tuženik imao rok od 24 mj. za izgraditi prometnice.

48. Konačno, kao svjedok je saslušan i Nikša Maletić koji je kod tužitelja
zaposlen 2003. i koji je u svom iskazu naveo da je radeći na imovinskopravnim
poslovima imao dodirnih točaka u svezi realizacije ugovora između stranaka.
Dopunjujući iskaz svjedoka Krželja, svjedok Maletić je kazao da je tužitelj 2015.
pozvao tuženika da dostavi podatak na kojim česticama na trasama prometnica nisu
riješeni imovinskopravni odnosi, a da se je tuženik o tome očitovao u svibnju 2015.
nakon čega je Grad Split pokrenuo postupak osiguranja dokaza kao što je to
iskazivao svjedok Krželj. I svjedok Maletić je potvrdio kako mu se čini da za
prometnicu OS1 I OSR građevna čestica 1 postoji rješenje građevinske inspekcije o
uklanjanju. U odnosu na pitanje u čijem su vlasništvu izgrađene prometnice svjedok
je iskazao da nerazvrstana cesta postaje opće dobro u javnoj uporabi danom
dobivanja uporabne dozvole koja za navedene prometnice nije pribavljena, dok je u
odnosu na pitanje kako privatna cesta može dobiti svoj naziv svjedok iskazao da
privatna cesta pravno ne postoji već se može raditi o prometnici unutar građevinske
parcele.

49. Nakon provedenog dokaznog postupka sud je odlučio kao u izreci iz

slijedećih razloga.

MJERODAVNO PRAVO

50.Kao mjerodavno pravo primjenjuje se Zakon o obveznim odnosima (NN

35/05., 41/08., 125/11., 75/15., 29/18., dalje: ZOO).

O MERITUMU SPORA

51. Podnesenom tužbom tužitelj tvrdi da je dana 2. rujna 2011. između

stranaka zaključen ugovor o reguliranju međusobnih odnosa vezano za izgradnju
prodajnog centra MALL OF SPLIT (dalje: ugovor) na predjelu Mejaši u Splitu, dok je
dana 11. listopada 2011. zaključen dodatak I. ugovoru time da je prije sklapanja
ugovora tadašnji gradonačelnik Grada Splita Željko Kerum dopisom od 1. prosinca
 16 15.P-12/2021

2010. odobrio tuženiku korištenje urbanističkog bonusa u zoni obuhvata

pojedinačnog zahvata P26. Tužitelj tvrdi da je ispunio svoje ugovorne obveze koji su
se sastojale u izdavanju rješenja za građenje trgovačkog centra MOS te odobrenju
investitoru prava na urbanistički bonus maksimalne količine izgradnje utvrđene GUP-
om i urbanim pravilima u visini od 25 % od ukupnog BRP dopuštenog urbanim
pravilima kao i povećanje koeficijenta izgrađenosti kigN s 0,4 na 0.8.

52.Tužitelj u tužbi nadalje precizira na koji način je tuženik kao investitor

realizirao urbanistički bonus kada je na postojećoj parceli izgradio građevinu gotovo
dvostruko veće tlocrtne površine od one koja je bila dopuštena GUP-om. Konkretno,
na parceli od 38.872 m2 tuženik je realizirao kigN od 0,759 od mogućih 0,8 i izgradio
objekt tlocrtne površine od 29.497 m2, odnosno ostvario povećanje tlocrtne površine
od 13.948,8 m2. Tuženik je kao investitor u isto vrijeme kao ekvivalent dodijeljenom
urbanističkom bonusu trebao financirati izradu projekte dokumentacije i izgraditi
prometnice oko objekta MOS, otkupiti nekretnine na trasi prometnica, financirati
financirati stručni nadzor uz izmještanje postojeće infrastrukture, a u svezi navedenih
obveza tužitelj zaključuje kako tuženik svoje obveze u pretežitom dijelu nije ispunio te
u tužbi nadalje točno precizira koje to nekretnine nisu otkupljene na terasama
prometnicom uz naznaku njihove tržišne vrijednosti, a dodatno tužitelj iskazuju
vrijednost radova za dio prometnica koje nisu izgrađene. Kako tuženik nikada nije u
cijelosti ispunio svoje ugovorne obveze, to nikada nije ni ishođena uporabna dozvola
za prometnice, a u isto vrijeme je tuženik izvršio tehnički pregled centra MOS i za
isto ishodio uporabnu dozvolu za dio objekta i to upravo 2. veljače 2016. dok je
posljednja uporabna dozvola za dio objekta MOS iz dana 15. rujna 2020., ali da još
uvijek nisu tehnički pregledani svi dijelovi objekta.

53.U tužbi se dalje navodi da je tužitelj dopisom od 22. siječnja 2016.

izvijestio i upozorio tuženika nije ispunio svoje ugovorne obveze, ali da nakon tog
dopisa nije postignut napredak u ispunjenju ugovornih obveza od strane tuženika. U
isto vrijeme tužitelj je od Trgovačkog suda u Splitu zaprimio tužbu u predmetu P-
488/2019. u kojoj tužbi tužitelj Mejaši deveti d.o.o. potražuju od tuženika Grada
Splita iznos od 66.621.392,34 kn na ime naknade vrijednosti i uloženog u nekretnine
oko objekta MOS koje po mišljenju tog tužitelja predstavljaju nerazvrstane ceste.
Ovdje tužitelj Grad Split ističe kako je sa zaprimanjem tužbe postalo razvidno da
tuženik Mejaši prvi d.o.o. neće ispuniti svoje ugovorne obveze prema Gradu Splitu
zbog čega je podnesena tužba u ovoj pravnoj stvari radi ispunjenja ugovora koje
obveze se tuženik može osloboditi ukoliko plati tužitelju novčani ekvivalent za otkup
nekretnina u obuhvatu prometnica i za radove koje je potrebno napraviti za dovršetak
prometnica oko objekta MOS, dok podrednim zahtjevom traži isplatu iznosa
potrebnog za otkup nekretnina završetak i izgradnje prometnica.

54.Tuženik se je ovom tužbenom traženju usprotivio tvrdnjom da je tužbeni

zahtjev neosnovan te s tim u svezi ukazuje kako je dodatkom I. ugovora u cijelosti
izmijenjen članak 10. kojim je propisano da će ugovor proizvoditi pravne učinke uz
uvjet da investitor plati komunalni doprinos u cijelosti najkasnije do 15. prosinca
2011. U svezi ove izmijenjene ugovorne odredbe tuženik iskazuje kako je plaćanje
komunalnog doprinosa do 15. prosinca 2011. propisano kao bitni element ugovora, a
kako je između stranaka nesporno da komunalni doprinos nije plaćen niti do 15.
listopada 2013. kada je tužitelj donio rješenje o ovrsi komunalnog doprinosa, da je
potrebno zaključiti da predmetni ugovor između stranaka ne proizvodi pravne učinke.
 17 15.P-12/2021

55. Nadalje, u odnosu na postavljeni glavni tužbeni zahtjev tuženik ističe da je

isti neodređen i kao takav neizvršiv jer bi prihvaćanjem istog sud naložio tuženiku
izgraditi prometnice bez građevinske dozvole, a jednako tako tuženik tvrdi da su
navedene prometnice izgrađene pa bi u slučaju eventualnog prihvaćanja tužbenog
zahtjeva to značilo da ih tuženik najprije treba srušiti da bi ih ponovno izgradio. U
odnosu na dio zahtjeva da se prometnice predaju tužitelju u posjed tuženik iskazuje
da je taj dio zahtjeva tuženik ispunio jer je još u prosincu 2015. i u siječnju 2016.
predao tužitelju potrebnu dokumentaciju. U odnosu na dio zahtjeva da tuženik
pripremi i ostale dijelove objekta za tehnički pregled tuženik ističe da se takva obveza
ne može nametnuti tuženiku jer je stvar njegove dispozicije. U odnosu na izgradnju
pojedinih prometnica tuženik ističe kako tužitelj zanemaruje članak 3. ugovora kojim
je propisano da u slučaju da tuženik u roku od 12. mjeseci ne riješi imovinsko pravne
odnose, da će rješavanje istih preuzeti tužitelj iz čega tuženik izvlači zaključak da je
navedena obveza prešla na tužitelja te se od tuženika ne može tražiti ispunjenje iste.
U odnosu na tužbeni zahtjev da se tuženiku naloži isplata određenog novčanog
iznosa, tuženik ističe kako je navedeni iznos iskazan po slobodnoj procjeni tužitelja
kojeg tužitelj neosnovano potražuje jer mu nije nastala nikakva šteta, a u tom dijelu bi
zahtjev bio i preuranjen. Konačno tuženik ističe i prigovor zastare potraživanja
pozivajući se na članak 2. poglavlja II. ugovora kojim je propisano da je tuženik svoje
obveze bio dužan ispuniti 30 dana prije tehničkog pregleda objekta MOS, a kako je
isti održan u razdoblju od 11. siječnja do 2. veljače 2016. da je razvidno kako je
protekao i trogodišnji i peterogodišnji zastarni rok.

56. Određujući se prema ovim temeljnim, suprotstavljenim stavovima stranaka

sud je presudio kao u izreci pod točkom I. iz slijedećih razloga.

57. Da bi se moglo meritorno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva

tužitelja, potrebno je prethodno razmotriti osnovnost dva temeljna prigovora tuženika.
Prvi prigovor tuženika odnosi se na tvrdnju da ugovor između parničnih stranaka
pravno ne postoji jer da nikada nije stupio na pravnu snagu, a drugi, podredni
prigovor je prigovor zastare. Nakon provedenog dokaznog postupka i brižljivom
ocjenom svih dokaza u skladu s člankom 8. Zakona o parničnom postupku (NN
53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13,
70/19., dalje: ZPP) sud je ocijenio da su oba prigovora tuženika neosnovana.

58. U odnosu na prvi, temeljni prigovor tuženika da ugovor o reguliranju

međusobnih odnosa od 2. rujna 2011. između stranaka ne proizvodi pravne učinke
jer da nikad nije stupio na pravnu snagu zbog izmjenjene odredbe članka 10.
ugovora koja je izmjenjena dodatkom I. ugovora i kojom izmjenjenom odredbom je
propisano da će ugovor proizvoditi pravne učinke ako investitor plati komunalni
doprinos u cijelosti najkasnije do 15. prosinca 2011. te da je navedeni rok propisan
kao bitni sastojak ugovora koji se nije ostvario iz razloga jer je tužitelj u listopadu
2013. donio rješenje o ovrsi komunalnog doprinosa što bi trebao biti neposredni
dokaz da navedeni rok plaćanja komunalnog doprinosa nije ispoštovan, sud ističe
slijedeće.

59.Pogrešan je stav tuženika kako je dodatkom I. ugovora i upravo izmjenom

članka 10. rok plaćanja komunalnog doprinosa propisan kao bitni sastojak ugovora
jer to naprosto iz teksta ugovora i njegovog dodatka ne proizlazi. U svezi navedenog
sud iskazuje pravni stav da su samo predmet i cijena ugovora sami po sebi bitni
 18 15.P-12/2021

sastojci ugovora, a ako stranke žele da i rok bude bitni sastojak ugovora, to onda
mora biti iskazano nedvojbenom jezičnom formulacijom da se navedena ugovorna
odredba ugovara kao bitni sastojak ugovora. Takve izričite jezične formulacije u
konkretnom slučaju nema jer izričaj “najkasnije do” to nije iz čega se naprosto mora
zaključiti da izmjenjenim člankom 10. ugovora stranke nisu ugovorile plaćanje
komunalnog doprinosa u roku do najkasnije 15. prosinca 2011. kao bitni sastojak
ugovora, već su samo odredile krajnji rok plaćanja koji u takvoj jezičnoj formulaciji
može imati učinke u svezi početka tijeka zateznih kamata. Kako je plaćanje
komunalnog doprinosa bilo uvjet stupanja na snagu ugovora, u kontekstu ostalih
provedenih dokaza sud ističe kako je odgodni uvjet naknadno otklonjen te je ugovor
stupio na snagu jer je iz dokaza u ovom predmetu razvidno da je kao sredstvo
osiguranja plaćanja komunalnog doprinosa između stranaka sklopljen sporazum radi
osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama od 28.
studenog 2011. upravo kao sredstvo osiguranja plaćanja komunalnog doprinosa od
23.627.257,14 kn (list 196-199 spisa). Iz činjenice na koju ukazuje tuženik da je
tužitelj dana 15. listopada 2013. (list 152-153 spisa) donio rješenje o ovrsi radi
naplate komunalnog doprinosa može se izvući nesporni zaključak kako do tog
trenutka komunalni dopirnos za objekt MOS još uvijek nije bio plaćen u cijelosti.
Međutim, spisu ujedno prileži brisovno očitovanje tužitelja (list 182-183 spisa) od 6.
kolovoza 2014. kojom tužitelj dopušta brisanje založnog prava upisanog temeljem
sporazuma radi osiguranja novčane tražbine od 23.627.257,14 kn od 28.11.2011.
koji iznos odgovara drugoj rati komunalnog doprinosa pa se iz navedenog brisovnog
očitovanja posredno može zaključiti da je komunalni doprinos u međuvremenu
plaćen jer je razložno zaključiti da se u suprotnom tužitelj ne bi odrekao založnog
prava na nekretninama tuženika.

60.Iz naprijed navedenog se može izvući i dodatni zaključak da je plaćanjem

komunalnog doprinosa, makar to bilo 2014. kao što to sugerira sadržaj brisovnog
očitovanja otpao odgodni uvjet propisan člankom 10. ugovora i njegovog dodatka te
se u kontekstu članka 297. stavak 2. ZOO-a utvrđuje da je u trenutku udovoljenja
odgodnom uvjetu nastao povratni učinak stupanja ugovora na pravnu snagu jer u
skladu s citiranom zakonskom odredbom u tom slučaju učinci ugovora nastaju od
trenutka njegova sklapanja jer iz zakona, naravi posla ili volje stranaka ne proistječe
što drugo, a to konkretno znači da je ispunjenjem odgodnog uvjeta ugovor od 2. rujna
2011. u svojoj punini počeo proizvoditi pravne učinke upravo s tim datumom.

61.Da je tome tako razvidno je iz postupanja stranaka pa je tako tužitelj

sukladno ugovoru dodjelio tuženiku maksimalni urbanistički bonus od 25% i izdao
rješenje za građenje trgovačkog centra MOS. Saslušani svjedoci Jure Šundov,
Ružica Batinić Santro, Anto Krželj, Teo Vojković i Nikša Maletić nesporno su potvrdili
kako je tužitelj svoje obje ugovorne obveze ispunio u cijelosti. Pritom je svjedok
Šundov naglasio kako je dodjela urbanističkog bonusa bila izuzetak, a ne pravilo
upravo zbog špekulacija kako dodjela istog uvijek pretpostavlja dogovor “ispod stola”.
Osobito je konkretna u svom iskazu bila svjedokinja Ružica Batinić Santro koja je
egzatnim podacima predočila sudu na koji način je tuženik realizirao dodjeljeni mu
urbanistički bonus. Tako, svjedokinja Batinić Santro je iskazala da je povećanje
koeficijenta izgrađenosti nadzemnog (kigN) s 0,4 koliko je bilo predviđeno GUP-om
na 0,8 koliko je bilo predviđeno izmjenama GUP-a, a od čega je tuženik kao investitor
realizirao koeficijent od 0,759 konkretno značio da je investitor po koeficijentu od 0,4
na parceli od 38.872 m2 mogao izgraditi objekt tlocrtne površine od 15.548,08 m2, a
 19 15.P-12/2021

da je isti realiziranim koeficijentom za kigN od 0,759 na parceli od 38.872 m2 izgradio

objekt tlocrtne površine od 29.497 m2, odnosno ostvario povećanje tlocrtne površine
u sklopu urbanističkog bonusa od 13.948,8 m2. Ujedno, tuženiku je kao investitoru
omogućeno povećanje bruto razvijene površine nadzemne (BRPN) s postojećih
97.180 m2 na 101.753,49 m2 odnosno da je ostvario povećanje od 4.573,49 m2
BRPN.

62.S druge pak stranke očito je kako je i tuženik u to vrijeme smatrao da

predmetni ugovor proizvodi pravne učinke jer je po istom postupao te je osim što je
ishodio rješenje za građenje od 29.11.2011. s urbanističkim bonusom, prema
sadržaju uporabne dozvole za dio građevine (list 19-20 spisa) naknadno ishodio i
izmjene i dopune rješenja za građenje od 25.9.2013., 20.1.2014., 8.12.2014.,
12.3.2015., 27.8.2015. i 30.11.2015. Da je tuženik ustrajao na svom stavu da ugovor
ne proizvodi pravne učinke, onda isti nipošto ne bi mogao realizirati građenje objekta
MOS jer je izdavanje rješenja za građenje s uračunatim urbanističkim bonusom bio
drugi uvjet stupanja na snagu ugovora o reguliranju međusobnih odnosa od 2. rujna
2011. Tijekom ovog parničnog postupka ZZ tuženika je u svezi prethodno navedenog
tijekom iskaza pred sudom na ročištu od 14.10.2021. iskazao pravni stav da tužitelj
tuženiku predmetnim ugovorom ništa nije dodjelio, već da je tuženik dobio upravo
ono što mu je sukladno odredbama GUP-a već samo po sebi pripadalo, pritom
iskazujući pravni stav da je objekt MOS realiziran na prostoru Mejaši u Splitu za koje
područje je bila predviđena urbana obnova u sklopu koje se je već samo po sebi
predviđao urbanistički bonus od 25% iz čega ZZ tuženika izvlači zaključak da mu
predmetnim ugovorom o reguliranju međusobnih odnosa tužitelj ništa nije dodjelio
izuzevo onog što mu je po odredbama GUP-a pripadalo. U svezi prethodno
navedenog sud iskazuje kako je iskazani pravni stav ZZ tuženika potpuno pravno
pogrešan, a navedeno se obrazlaže na slijedeći način.

63.Ugovor o reguliranju međusobnih odnosa sklopljen je između stranaka 2.

rujna 2011. pa se na istog odnose odredbe članka 107. GUP-a Grada Splita
(Službeni glasnik broj 1/2006, strana 291. iz spisa P-488/19, priloženo uz zapisnik
ovog suda od 17.5.2022.) kojom odredbom je definiran dogovorni urbanistički bonusa
pod točkom 12.2.3. i urbana obnova pod točkom 12.2.4. Iz citirane odredbe GUP-a
razvidno je da se “dogovorni urbanistički bonus ostvaruje putem omogućavanja
budućem investitoru izgradnje većeg intenziteta i profitabilnosti (u granicama
utvrđenim ovim planom) uz uvjet da zauzvrat realizira ili sudjeluje u realizaciji
dogovorenog programa od javnog interesa”. Uz ovu definiciju dogovornog
urbanističkog bonusa bitno je ukazati i da se isti realizira putem ugovora pa se
može zaključiti da je to bio upravo ugovor o reguliranju međusobnih odnosa od 2.
rujna 2011.

64.Kako ZZ tuženika u svom iskazu posebno upire na tvrdnju da mu

predmetnim ugovorom nije dodjeljeno ništa više od onog što mu je po odredbama
urbane obnove (regeneracije) pripadalo, sud ukazuje na odredbe GUP-a koji se
odnose na urbanu obnosu pa se tako u tekstualnom dijelu članka 107. GUP-a za
urbanu obnovu propisuje da se posebna varijanta dogovornog urbanističkog bonusa
predviđa za programe urbane obnove, a realizira se između ostalog i putem
"urbanističkog bonusa odnosno dodatne izgrađenosti kao poticajne mjere urbane
obnove u iznosu do maksimalno 25% od ukupnog BRPN dopuštenog urbanim
pravilima". Iz citirane odredbe GUP-a pravnički je lako zaključiti da urbana obnova
 20 15.P-12/2021

predstavlja posebnu varijantu dogovornog urbanističkog bonusa zbog čega se po

ocjeni suda odredbe o dogovornom urbanističkom bonusu nužno primjenjuju i kod
urbane obnove, a poseban oblik realizacije urbanističkog bonusa kao poticajne
mjere urbane obnove ogleda se u mogućnosti povećanja ukupnog BRPN do
maksimalno 25% . I uz prethodno navedeno potrebno je skrenuti pozornost na jezični
izričaj "do maksimalno 25%" i ključnu riječ “do” što po ocjeni suda znači da se upravo
ugovorom između Grada Splita i investitora, ovdje parničnih stranaka u sklopu
realizacije dogovornog urbanističkog bonusa za urbanu obnovu mora točno ugovoriti
koliki se to postotak urbanističkog bonusa u konkretnom slučaju dodjeljuje investitoru
i za razliku od iskazanog stava ZZ tuženika da je tuženik po urbanoj obnovi pripada
urbanistički bonus od 25% sud ukazuje da jezična formulacija "do maksimalno 25%"
mogućeg povećanja BRPN može značiti da se urbanistički bonus kod urbane obnove
može kretati od minimalno 1% pa do maksimalno 25% BRPN, pa se upravo
ugovorom između stranaka određuje dodjeljeni postotak urbanističkog bonusa što
ukazuje da je iskazani pravni stav ZZ tuženika u svezi dodjeljenog bonusa potpuno
pogrešan. Uostalom, ako je tuženiku urbanistički bonus pripadao sam po sebi po
odredbama GUP, kako objasniti da je gradonačelnik Grada Splita dopisom od 1.
prosinca 2010. (list 18) odgovorio na zahtjev društva Nemico d.o.o. i odobrio
urbanistički bonus za centar MOS uz napomenu da se je navedeno društvo
legitimiralo kao punomoćnik tuženika u postupku ishođenja rješenja o građenju (list
47 ).

65.Nadalje, nakon što je između stranaka sklopljen ugovor o reguliranju

međusobnih odnosa od 2. rujna 2011., Grad Split je za građevine u obuhvatu
zahvata (P26) uskladio odredbe GUP-a izmjenama koje su objavljene u Službenom
glasniku broj 3/2012 (list 523 spisa) tako da je članak 73. GUP-a izmjenjen na način
da je koeficijent kisN povećan sa 2,5 za 25% dodjeljenog bonusa na iznos od kisN od
3,125 dok je za nadzemni koeficijent izgrađenosti od 0,4 primjenom dogovornog
urbanističkog bonusa omogućen koeficijent od 0,8 od kojeg koeficijenta, a još jednom
se napominje, tuženik je iskoristio koeficijent od 0,759 kao što je to precizno iskazala
svjedokinja Batinić Santro. Također, u odnosu na tvrdnje tuženika tijekom postupka
da je ugovor od 2. rujna 2011. sastavljen od strane tužitelja, sud ukazuje na dopis
tuženika od 2. veljače 2011. koji je uvezan na stranici 305. spisa P-488/2019., u
kojem dopisu tuženik ukazuje na dopis tužitelja od 1. prosinca 2010. kojom je
tuženiku potvrđen urbanistički bonus te s tim u svezi tuženik šalje prijedloge ugovora
koji su sastavljeni kao posljedica postignutih dogovora. Navedeni dopis tuženika
negira tuženikovu tvrdnju iz ovog postupka da je sklopljeni ugovorom 2. rujna 2011.
sastavljen isključivo po tužitelju jer je očito kako je i tuženik sudjelovao u sastavljanju
istog.

66.U odnosu na postupanje tuženika sud mora ukazati na njegovu

nedosljednost je li predmetni ugovor proizvodi ili ne proizvodi pravne učinke pa se
može iskazati stav da se je tuženik u realizaciji projekta MOS na ugovor pozivao
kada mu je to odgovaralo, a tvrdio je da ugovor ne proizvodi pravne učinke kada mu
to nije odgovaralo. Tako, u dopisu od 27. rujna 2012. (list 271 spisa) tuženik izričito
iskazuje kako je na sebe preuzeo obvezu izgraditi ceste unutar navedene zone te da
je za neke od tih projekata prometne infrastrukture ishodio dozvole. Nastavno
navedenom, dopisom od 10. listopada 2013. (list 272 spisa) tuženik nadležnom
upravnom odjelu Grada Splita postavlja zahtjev za prijavu gradilišta prometnica dok u
očitovanju na pitanje Slobodne Dalmacije (list 274 spisa) tuženik iskazuje da je
 21 15.P-12/2021

“prema ugovoru s Gradom tuženik u obvezi izgraditi tri osi prometnica za koje je
zemljište osigurano i da je za isto izdato pravomoćno rješenje o građenju ..... te da
Mejaši prvi d.o.o. prema ugovoru s Gradom imaju obvezu financiranja izgradnje
prometnica.”

67. Prema pregledanim dokazima tuženik je sve do kraja 2015. očito držao da
ugovor o reguliranju međusobnih odnosa od 2. rujna 2011. proizvodi pravne učinke
jer prvi dokaz u odnosu na stav tuženika da ugovor ne proizvodi pravne učinke sud
nalazi u dopisu tuženika od 14. siječnja 2016. (list 185-186 spisa), ali i prigodom
sastavljanja tog dopisa tuženik iskazuje nedosljednost jer se u dijelu teksta poziva na
ugovor za kojeg prethodno tvrdi da pravno ne postoji. Neposredno prije ovog dopisa
tužitelj je dopisom od 25. studenog 2015. (list 275-276 spisa) po svojoj Službi za
imovinsko pravne poslove, izgradnju i geodeziju, a povodom obavijesti Upravnog
odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo od 20. studenog 2015. (list 277 spisa)
povodom kojeg je došao do saznanja da je tuženik pokrenuo postupak za izdavanje
uporabne dozvole, izvjestio tuženika što je sve potrebno napraviti sukladno ugovoru
o reguliranju međusobnih odnosa u svezi izgradnje prometnica i to 30 dana prije
tehničkog pregleda zbog čega nadležna služba za imovinsko pravne poslove Grada
Splita poziva tuženika da napravi sve ono što se je predmetnim ugovorom obvezao.

68.Prema ocjeni ovog suda navedeni dopis Grada Splita, Službe za imovinsko
pravne poslove izgradnju i geodeziju od 25. studenog 2015. kod tuženika je očito
proizveo svijest o možebitnoj opasnosti neizdavanja uporabne dozvole kako je to
propisano člankom 11. ugovora zbog čega tuženik dana 8. prosinca 2015., a potom i
14. siječnja 2016. na protokol Grada Splita predaje određenu dokumentaciju (list
161-167 spisa). Znakovito je da se prigodom predaje dokumentacije u dijelu isprava
tuženik poziva na svoje postupanje sukladno članku 2. ugovora o reguliranju
međusobnih odnosa vezano uz izgradnju prodajnog centra MOS (list 163. i 166.
spisa) da bi neposredno potom u dopisu do 14. siječnja 2016. tuženik po prvi put
prema dokazima koi su provedeni u postupku iskazao pravni stav da ugovor ne
proizvodi pravne učinke, da bi potom u tom istom dopisu nedosljedno iskazao da “u
prilogu tog dopisa sukladno članku 2. ugovora o reguliranju međusobnih odnosa
dostavlja posebnu izjavu o predaji prometnica u posjed.”

69.Po ocjeni suda navedeni dopis tuženika od 14. siječnja 2016. i u

međuvremenu predana dokumentacija trebali su stvoriti privid da je tuženik postupio
po predmetnom ugovoru od 2. rujna 2011. te da mu se može izdati uporabna dozvola
u čemu je u konačnosti i uspio, a to je po ocjeni suda isključivo rezultat
neusklađenosti rada pojedinih odjela i službi Grada Splita. Da je ta međusobna
suradnja postojala između pojedinih odjela Grada Splita, onda uporabna dozvola za
objekt MOS kao najučinkovitije sredstvo ispunjenja ugovornih obveza od strane
tuženika zasigurno propisano člankom 11. ugovora ne bi bila izdana, a tada možda
ne bi bilo ni ove parnice.

70.U isto vrijeme stav tuženika da predmetni ugovor ne proizvodi pravne

učinke trebao je po ocjeni suda osnažiti poziciju Mejaša deveti d.o.o. na koje društvo
su planom podjele društva Mejaši d.o.o. od 31. kolovoza 2010. (list 237-255 spisa P-
488/2019) prenesene nekretnine u obuhvatu prometnica u slučaju mogućeg spora
između tog društva i ovdje tužitelja. O nedosljednom postupanju tuženika u svezi
postojanja ugovora o reguliranju međusobnih odnosa svjedoči između ostalog i iskaz
 22 15.P-12/2021

Kristijana Gele, ZZ tuženika u ovoj parnici, ali ujedno i ZZ Mejaša deveti d.o.o.
danom na ročištu do 19. listopada 2021. u predmetu P-488/2019 u kojem je isti kao
ZZ Mejaša deveti d.o.o. izričito iskazao da je obveza na izgradnju prometnica Mejaša
prvih d.o.o. postojala na temelju sporazuma odnosno ugovora o reguliranju
međusobnih odnosa iz 2011. koje je to društvo sklopilo s Gradom Splitom uz
dodatnu izjavu da tužitelj (Mejaši deveti d.o.o. ) smatra da bi mu naknadu iz te
parnice trebali platiti ili Mejaši prvi d.o.o. ili Grad Split uz napomenu da plaćanje
naknade nije zatraženo od Mejaša prvi d.o.o.

71.Zaključno, u odnosu na postojanje i pravne učinke ugovora o reguliranju

međusobnih odnosa od 2. rujna 2011. sud zaključuje kako je u ovoj pravnoj stvari
kao i u pregledanom spisu broj P-488/2016 provedeno dovoljno dokaza koji
nesporno ukazuju na zaključak da su obje ugovorne stranke, ovdje tužitelj i tuženik
postupali po ugovoru bez obzira što komunalni doprinos nije bio plaćen u roku, već
sa zakašnjenjem te da sve do 2015. odnosno početka 2016. nije bilo spomena da
predmetni ugovor nije na snazi. Uostalom, tuženik niti ne spori da je kod izgradnje
centra MOS iskoristio urbanistički bonus, ali je u svezi korištenje istog iskazao
potpuno pogrešan pravni stav koji je otklonjen s argumentima iznesenim u
prethodnom dijelu obrazloženja kod prikaza odredbi GUP-a u svezi dogovornog
urbanističkog bonusa i urbane obnove

72.Stoga, na podlozi prethodnog zaključka da je ugovor o reguliranju

međusobnih odnosa od 2. rujna 2011. između stranaka stupio na snagu i proizvodio
pravne učinke, kao pretpostavka osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je raspraviti i
tuženkov prigovor zastare. U svezi istog tuženik tvrdi da je tehnički pregled za objekt
MOS proveden u razdoblju od 11. siječnja do 2. veljače 2016. (list 21-42 spisa) te da
je od tog pregleda odnosno pribavljene uporabne dozvole za dio građevine od 2.
veljače 2016. (list 19-20 spisa) protekao kako trogodišnji tako i petogodišnji zastarni
rok.

73.Pitanje zastarnog roka vezano je uz obvezu tuženika iz članka 2. ugovora

kojim je isti preuzeo obvezu najkasnije 30 dana prije tehničkog pregleda centra MOS
planirane prometnice izgraditi prema glavnim izvedbenim projektima te predati u
posjed Gradu Splitu i dostaviti istom tehničku dokumentaciju za ishođenje uporabne
dozvole. Iz sadržaja ove odredbe, a u svezi obveze da tuženik preda u posjed
prometnice s dokumentacijom podobnom za ishođenje uporabnih dozvola, trebalo bi
biti nesporno da se članak 2. ugovora nadovezuje i na jednu od ugovornih obveza iz
članka 1. ugovora, a to je tuženikova obveza otkupiti nekretnine na trasi prometnica
jer tek s otkupljenim i uknjiženim nekretninama na ime tuženika, tužitelj bi bio u
mogućnosti za prometnice ishoditi uporabnu dozvolu. Drugi bitni detalj iz članka 2.
ugovora vezan je uz rok ispunjenja tuženikove obveze najkasnije 30 dana prije
tehničkog pregleda trgovačkog centra MOS i upravo uz ovaj rok tuženik vezuje
prigovor zastare uvažavajući da je tehnički pregled nesporno završen 2. veljače
2016. (list 21 spisa).

74.U kontekstu tuženikovog prigovora zastare sud iskazuje stav kako

predmetni prigovor nije osnovan najmanje iz dva razloga. Prvi razlog se nalazi u
sadržaju članka 2. ugovora koji govori o tehničkom pregledu trgovačkog centra MOS.
Kod notorne činjenice da je tehnički pregled cijelog objekta pravilo kako je to
propisano člankom 136. do 145. Zakona o gradnji (NN- 153/13), a pregled dijelova
 23 15.P-12/2021

objekta i s tim povezano izdavanje uporabne dozvole za dio građevine je izuzetak

propisan člankom 146. Zakona o gradnji pod točno određenim uvjetima na koje se je
nadležno tijelo i pozvalo prigodom izdanja uporabne dozvole “za izgrađeni dio
građevine centra MOS” (list 13), sud iskazuje pravni stav kako navedenu ugovornu
odredbu o predaji dokumentacije najkasnije 30 dana prije tehničkog pregleda centra
MOS nije moguće vezati uz tehnički pregled dijela građevine kao što to nesporno
proizlazi iz sadržaja dopune zapisnika, na prvoj stranici tog zapisnika (list 21 spisa), a
temeljem kojeg zapisnika je posljedično tome izdana uporabna dozvola za dio
građevine (list 19 spisa). Sud drži da je rok iz članka 2. trebalo vezati uz tehnički
pregled cijelog objekta, a iz dokaza priloženih u ovom spisu (list 202- 257 spisa) je
razvidno da tuženik kontinuirano od 2016. pa sve do danas pribavlja uporabne
dozvole za pojedine djelove građevine. I sam ZZ tuženika Kristijan Gelo je u svom
iskazu u predmetu broj P-488/2019 od 19. listopada 2021. iskazao da su za centar
MOS do tog trenutka ukupno izdane 34 uporabne dozvole iz čega sud zaključuje da
tijek roka zastare se ne smije i ne može vezati samo uz tehnički pregled dijela
građevine završenog 2. veljače 2016., već bi taj rok trebalo vezivati uz tehnički
pregled cijelog objekta. Uostalom, u kontekstu tumačenja prave volje ugovornih
stranaka trebalo bi biti notorno da je interes Grada Splita sasvim sigurno bio
završetak cijelog objekta MOS jer to za Grad Split posljedično znači veći mjesečni
iznos komunalne naknade, a veći broj zaposlenih znači veći porez i prirez.

75.Drugi razlog zbog kojeg prigovor zastare ne bi bio osnovan jest činjenica
da ugovor o reguliranju međusobnih odnosa od 2. rujna 2011. ne predstavlja ugovor
o prometu robe i usluga za koji je sukladno članku 228. ZOO-a propisan zastarni
rok od 3 godine, već je predmetni ugovor specifični ugovorni odnos između javnog i
privatnog partnera za koji se može primjeniti jedino opći rok zastare iz članka 225.
ZOO-a. Stoga, ako bi se i prihvatio stav tuženika da je zastarni rok počeo teći od
provedenog tehničkog pregleda za dio građevine koji je završen 2. veljače 2016. te
kod činjenice da je tužba u ovom predmetu podnesena preporučenom pošiljkom 13.
siječnja 2021., onda u kontekstu članka 225. ZOO-a je lako zaključiti da nije nastupila
zastara tužitelja na iskazana potraživanja u ovoj pravnoj stvari.

76.U kontekstu prethodnih navoda kojim su otklonjeni tuženikovi prigovori kao

neosnovani, sud je došao u priliku odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva te je u
odnosu na glavni tužbeni zahtjev sud nakon provedenog dokaznog postupka ocjenio
da je isti osnovan iz slijedećih razloga.

77.Navedenim tužbenim zahtjevom tužitelj traži ispunjenje onih obveza koje je

tuženik preuzeo ugovorom od 2. rujna 2011., a dijelom tužbenog zahtjeva tužitelj je
pružio mogućnost tuženiku da se navedene obveze može osloboditi ukoliko tužitelju
isplati novčani iznos koji je utvrđen kao rezultat provedenog vještačenja. U svezi
postavljenog tužbenog zahtjeva tuženik je iskazao da je isti neprecizan i neodređen
te je posebno ukazao na članak 9. ugovora kojim je ugovoreno da za slučaj da
investitor ne izgradi ili djelomično izgradi planirane prometnice da Grad Split nema
obvezu iste izgraditi.

78.U svezi tuženikovih prigovora u odnosu na postavljeni tužbeni zahtjev sud

iskazuje kako se sadržaj tužbenog zahtjeva veže uz ispunjenje ugovornih obveza
tuženika koje su izričito propisane u članku I. ugovora (list 54 spisa) zbog čega sud
ne može prihvatiti tuženikovu tvrdnju da je zahtjev neprecizian ili neodređen. Protom
 24 15.P-12/2021

se posebno ukazuje na članak 166. stavak 1. ZOO kojim je propisano da se

ispunjenje sastoji u onom što čini sadržaj obveze, a po ocjeni suda sadržaj
tuženikove obveze je precizno definiran ugovorom na koji se tužbeni zahtjev poziva.
Isto tako u svezi tuženikovog ukazivanja na članak 9. ugovora prema kojem tužitelj
nije dužan izgraditi prometnice ukoliko to ne napravi ili djelomično napravi tuženik,
sud iskazuje stav da predmet tužbenog zahtjeva nije izgradnja prometnica od strane
tužitelja, već je predmet glavnog tužbenog zahtjeva ispunjenje ugovornih obveza od
strane tuženika propisanih u članku 1. dijela II. ugovora (list 54) zbog čega se u
konkretnom slučaju niti ne treba razmatrati članak 9. ugovora.

79.U svezi samog tužbenog zahtjeva koji se veže uz ispunjenje tuženikovih

obveza iz članka 1. ugovora potrebno je kazati da je tuženik trebao financirati izradu
glavnih projekata za izradu prometnica s pripadajućom infrastrukturom, ali tuženik
nije dokazao da je za sve planirne prometnice ishodio projektnu dokumentaciju i
rješenja o građenju, a niti je izgradio sve prometnice o čemu se je očitovao i svjedok
Krželj kao i vještak Škomrlj. Daljnja obveza tuženika je bila otkupiti nekretnine na
trasi prometnica što izvjesno nije napravljeno u roku od 24 mjeseca propisanom
člankom 3. ugovora jer se brojne nekretnine nalaze između ostalog upisane i na
društvo Mejaši deveti d.o.o. koje društvo je u parnici broj P-488/2019. od Grada
Splita zatražilo isplatu za otkup tih nekretnina, ujedno i za izgradnju prometnica iako
je otkup nekretnina i izgradnja prometnica bila ugovorna obveza tuženika Mejaši prvi
d.o.o. U svezi tuženikovog pozivanja na članak 3. stavak 2. ugovora i tvrdnju da je
rješavanje imovinsko pravnih odnosa po proteku 12 mjeseci od zaključenja ugovora
prešlo na Grad Split koje je te imovinsko pravne odnose trebalo rješiti o trošku
investitora, sud ukazuje da je ta tvrdnja netočna jer je o navedenom preuzimanju
obveze (prema tekstu ove ugovorne odredbe) trebalo zaključiti dodatak ugovoru koji
izvjesno između stranaka nije sklopljen, a to što je Grad Split proveo postupak
osiguranja dokaza o čemu je iskazivao svjedok Anto Krželj, a potom i Nikša Maletić,
samo svjedoči da se je Grad Split pripremao za možebitno preuzimanje ove
ugovorne obveze, ali je ista po ocjeni suda mogla prijeći na Grad Split samo
sklapanjem dodatku ugovora u kojem je trebalo propisati koje nekretnine tuženik u
međuvremenu nije otkupio od trećih osoba, makar to bilo i od društva Mejaši deveti
d.o.o., te koliki novčani iznos će tuženik biti u obvezi platiti tužitelju za rješavanje
imovinsko pravnih odnosa. Uz prethodno navedeno je potrebno kazati kako tužiteljev
zahtjev nije preuranjen kao što to tvrdi tuženik jer je istom protekao rok od 24
mjeseca iz članka 3. Ugovora za riješiti imovinskopravne odnose, a kako je tuženiku
dopisom Grada Splita 22. siječnja 2016. (list 10-12) u kontekstu članka 360. ZOO već
ostavljen naknadni rok od 15 dana za ispunjenje ugovornih obveza u kojem roku
tuženik notorno iste nije ispunio, sasvim je razvidno da tužba nije preuranjena.

80.U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim je dana mogućnost tuženiku da

se oslobodi obveze ukoliko tužitelju isplati novčani iznos iz točke I. presude, sud
iskazuje da je taj iznos tužitelj precizirao nakon što je u ovoj pravnoj stvari provedeno
vještačenje po vještaku geodetske struke kojim je utvrđeno koje se čestice nalaze u
obuhvatu prometnica predviđenih ugovorom dok je vještak građevinske struke izvršio
procjenu vrijednosti koja bi bila potrebna za otkup navedenih nekretnina kao i
vrijednost radova koje je potrebno napraviti za završetak prometnica. Navedeni
vještaci su u svom iskazu pred sudom po ocjeni suda argumentirao obrazložili
postavke na kojim su izradili svoja vještva te sud navedenim vještačenjima i iskazima
vješta u cijelosti poklanja vjeru.
 25 15.P-12/2021

81.Sukladno navedenom sud je sukladno članku 166. ZOO ocjenio da je

glavni tužbeni zahtjev tužitelja osnovan jer tužitelj ima pravo tražiti ispunjenje
sukladno sadržaju ugovorne obveze zbog čega je presuđeno u izreci presude pod
točkom I.

82. U izreci presude pod točkom II. sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u
dijelu kojim se je tražilo naložiti tuženiku da pripremi sve preostale djelove građevine
MOS za tehnički pregled. S tim u svezi sud iskazuje kako je tuženik u pravu da je
tehnički pregled dijelova objekta u isključivoj dispoziciji investitora, ovdje tuženika
zbog čega i po ocjeni suda tužitelj ne može tražiti od tuženika da ispuni i ovaj dio
tužbenog zahtjeva zbog čega ga je sud ocijenio neosnovanim tim više što isti nije dio
ugovorne obveze tuženika.

82.Radi navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

O TROŠKOVIMA POSTUPKA

83.Odluka o troškovima iz točke III. izreke temelji se na odredbi članka 154.

stavak 5. ZPP jer u svezi odbijajućeg dijela presude nisu nastali posebni troškovi.
Troškovi tužitelja sastoje se od pristojbe tužbe i presude po 5.000,00 kn, troškova
vještačenja 20.000,00 kn te troškova zastupanja po OT za sastav tužbe,
obrazloženih podnesaka od 12.3.2021., 13.4.2021., 5.5.2021. i 3.5.2022. te pristupa
na ročišta od 6.4.2021., 6.5.2021., 25.5.2021., 14.10.2021., 2.12.2021. i 17.5.2021.,
svaka radnja po 100.000,00 kn. Troškovi zastupanja uvećani su za PDV 25% ili
300.000,00 kn.

84.Tužitelj je odbijen za trošak pristupa na ročište 8.4.2021. od 100.000,00 kn

uvećano za PDV 25% ili 25.000,00 kn jer to ročište nije održano, već je održano
ročište od 6.4.2021.

PRAVILA O KONVERZIJI

85. Sukladno Zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici

Hrvatskoj (NN-57/22) koji je stupio na snagu 13. srpnja 2022. nakon odluke Vijeća
Europske unije od 12. srpnja 2022. o prihvaćanju eura u Republici Hrvatskoj od 1.
siječnja 2023. te utvrđenog tečaja konverzije za 1 EUR=7,53450 kn, u razdoblju
prilagodbe su novčani iznosi iz izreke iskazani i u kunama i u EUR.

U Splitu, 21. srpnja 2022.

SUDAC:

Ivo Bakalić
 26 15.P-12/2021

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka
otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda za Visoki trgovački sud RH u Zagrebu.

DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
- u spis

|
|
Dokument je elektronički potpisan: |
|
|
DN:
|
|
|
| C=HR
|
|
IVO BAKALIĆ |
|
|
| O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU
|
|
|
|
|
| 2.5.4.97=#130D48523330383432323937393236
Vrijeme potpisivanja: |
|
|
|
|
| L=SPLIT
|
21-07-2022 |
|
|
|
|
|
|
S=BAKALIĆ
10:27:04 |
|
|
| G=IVO
|
|
|
|
|
| CN=IVO BAKALIĆ
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
|
Broj zapisa: eb30f-5d9d1
Kontrolni broj: 0695c-95efd-f7366

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=IVO BAKALIĆ, L=SPLIT, O=TRGOVAČKI SUD U SPLITU, C=HR
Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:
https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja
prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku,

Trgovački sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.