U predmetnom postupku smo vidjeli tri vještačenja od kojih dvojica vještaka u svojim nalazimaimaju

ozbiljan problem izjednačavanja dozvoljne i nedozvoljene radnje, odnosno sukob prava i neprava.

Predmetna saobraćajna nezgoda je nastala kao sukob dvije radnje, jedne dozvoljne i druge
nedozvoljene. Okrivljena Svetislavka Maslarić je zaustavila svoje vozilo uz središnju ivicu kolovoza, sa
uključenim pokazivačem pravca i na taj način druge učesnike u saobraćaju pravovremeno obavijestila
da skreće ulijevo. Na mjestu gdje je vršila skretanje radnja je bila dozvoljena i okrivljena se kretala
pravilnom putanjom u skaldu sa pravilima o prestrajavanju.

Drugi učesnik u nezgodi je vršila nedozvoljeno i nepravilno preticanje, dakle zabranjenu radnju.
Članom 58. stav 2. ZoOBS, je propisano da se preticanje vrši sa desne strane, ako se vozilo nalazi na
kolovozu u takvom položaju i njegov vozač daje takav znak da se sa sigurnošću može zaključiti da to
vozilo skreće ulijevo.

Osim što je radnja preticanja bila nedozvoljena zbog položaja zaustavljenog vozila, preticanje na način
kako je to učinila okrivljena Bobana Guduraš je bilo zabranjeno jer je izvršeno preko središnje
neisprekidane linije suprotno odredbama člana 57. stav 2. Pravilnika o saobraćajnoj signalizaciji,
započeto neposredno prije pješačkog prelaza suprotno odredbama član 65. ZoOBS.

Shodno načelu povjerenja u saobraćaju, koje prihhvata naš zakon, učesnik koji se ponaša u skladu sa
propisima nije dužan da predviđa zabranjene radnje drugih učesnika u saobraćaju. Dakle, nisu tačni
navodi vještaka Rađenovića i vještaka Milosavljevića, da je opasna situacija nastala započinjanjenm
skretanja ulijevo od strane vozača vozila WV golf.

Opasna situacija je saobraćajna situacija koja zahtjeva reagovanje bar jednog od učesnika radi
izbjegavanje nezgode. Opasna situacija u sebi sadrži jedan element koji navedeni vještaci uporno
zanemaruju, a to je protivpravnost određene radnje. Vidjeli smo da je radnja vozača vozila citroen
protivpravna i nepravilna pa je ne možemo izjednačavati sa pravilnom i dozvoljenom radnjom vozača
vozila golf.

Vidimo da je ovde opasna situacija nastala započinjanjem nedozvoljenog preticanja, jer nakon te
radnje vozač vozila golf je bio primoran preduzeti radnje izbjegavanja i odustati od već započete radnje
skretanja da bi izbjegao nezgodu.

Vještaci dalje pogrešno nalaze da je radnja skretanja započeta vremenski nakon radnje preticanja. Da
bismo shvatili zašto je radnja preticanja započeta nakon radnje skretanja trebamo prije sveg shvatiti da
radnja skretanja ne počinje prelaskom središnej linije, već prestrojavanjem i zaustavljanjem vozila uz
središnju liniju sa uključenim pokazivačem pravca.

Način na koji pomenuti vještaci računaju vrijeme skretanja je pogrešno i može se primjeniti isključivo
u situacijama kada dolazi do kolizije vozila u lijevom skretanju sa vozilom u dozvoljenom preticanju. U
takvim slučajevima dolazi do sukoba dva prava pa se primjenjuje pravilo prior tempore potior jure
(lat. raniji u vremenu, jači u pravu).

Vidimo da vještaci generalizuju ovo pravilo i da zbog nepoznavanja prava isto primjenjuju tamo gdje
mu mjesta nema.

Nadalje, vještaci pogrešno tvrde da se vozač golfa nije uvjerila da svoju radnju može bezbjedno izvršiti.
Obaveza uvjeravanja učesnika u saobraćaju zavisi od stepena pažnje koji u konkretnoj situaciji vozač
mora ispoljiti. Kao što smo rekli ranije, naš zakon prihvata načelo povjerenja sa određnim izuzecima
koji su
Tačno je da postoje radnje kada njihova nedozvoljenost nema uticaja na nastanak nezgode i kada one
nisu uzrok nezgode. Takve radnje možemo prepoznati po tome da li njihova pojava ima uticaja na sam
nastanak nezdgode. Npr. vozač je bio pijan, pitanje da li alkoholisanost ima uticaja na tok nezgode?
Samo izuzetno, ako je medicinski dokazano da je predmetna količina alkohola usporila reakciju vozača
do te mjere da bi trijezan vozač mogao izbjeći nezgodu može se smatrati uzrokom nezgode.

Uzmimo konkretan primjer, da li bi vožnja vozača koji pretiče neregistrovanim vozilom, bez vozačke
dozvole, sa neispravnim zadnjim svjetlima bila od uticaja na nastanak nezgode? Ne, iz razloga što
nijedna od takvih nedozvoljenih radnji ne bi izmijenila tok nastanka nezgode.

Sa druge strane, da li bi činjenica dozvoljenosti ili nedozvoljenosti preticanja bila u u uzročnoj vezi sa
nastankom nezgode? Da, i to od takvog značaja da bi odlučivala o krivici z nastanak nezgode. Zašto?
Vozač koji se uključuje može i mora da se uvjeri da li je radnja preticanja dozvoljena jer od te činjenice
donosi odluku da li će započeti radnju uključivanja. U konkretnom slučaju vozač može da vidi kamion,
da procijeni njegovu brzinu i da donese odluku dali će zapoeti uključivanje. Da li postoji vozilo koje
pretiče kamion vozač koji se uključuje obično ne može da vidi i on svoju odluku donosi na osnovu
činjenice da li je radnja preticanja dozvoljena. U pravu se to zove načelo povjerenja koje ZoOBS
propisuje na posredan način. Svako ko vrši dozvoljenu radnju nije dužan predviđati da će ostali
učesnicu saobraćaju vršiti nedozvoljene radnje.

Tako da u konkretnoj situaciji krvica može biti na strani vozača koji pretiče, vozača koji se uključuje ili
obostrana krivica, a odgovro se može dati tek nakon što se provede detaljan analiza svih pravno
relvantnih činjenica.

Želim napomenuti da uobičejena definicija opasne situacije u sebi ne sadrži jedan bitan element,
dozvoljenost odnosno protivpravnost radnje. Vozač koji se sam ne ponaša u skladu sa propisima nema
pravo da se poziva na načelo povjerenja i ne može se smatrati radnjom ugrožavanja saobraćaja ona
radnja koja bi bila dozvoljena kada ne bi bilo nedozvoljene radnje drugog učesnika.

Primjenjeno na konkretan slučaj, opasna situacija ne nastaje za vozača koji nedozvoljeno pretiče i koji
je primoran na izbjegavanje vozila koje se uključuje, već obrnuto. Opasna situacija nastaje
nedozvoljenim preticenjem, jer vozač koji se uključuje mora odustati od dozvoljene radnje uključivanja
u saobraćaj kako bi izbjegao nezgodu.

Pravilo prvi u vremenu - jači u pravu, postoji kada su obje radnje dozvoljene. U konkretnom slučaju to
bi bilo ako je radnja preticanja bila dozvoljena. Isključivi krivac bi bio vozač koji se uključuje jer je
radnja preticanja započeta ranije.