This is a reproduction of a library book that was digitized

by Google as part of an ongoing effort to preserve the

information in books and make it universally accessible.

https://books.google.com
J.14228 POLITIČKA

RAZMATRANJA
NA RAZKRIŽJU HRVATSKOGA NARODA ,

POSVETIO

SVIM MISLEĆIM DOMOLJUBNIM HRVATOM

Eug. Kvaternik

odvj.

Sviež čić 1 .

U ZAGREBU 1861 .

TISKOM DRA. LJUDEVITA GAJA.

KNJIŽARA
SVETOZARA GALCA
U
Slovanská knihovna
SLOVANSKÁ KNIHOVNA
*3186187677*
 POLITIČKA

RAZMATRANJA
NA RAZKRIŽJU HRVATSKOGA NARODA.

POSVETIO

SVIM MISLEĆIM DOMOLJUBNIM HRVATOM

193586 Eug. Kvaternik

odvj.

sviež ČIĆ I.

KHNXKAPAN AHTOKBAPHNYA
-ДОСИТЕЈ ОБРАДОВИЋ
БЕОГРАД
БАЛКАНСКА ул . БА

U ZAGREBU 1861 .

TISKOM DRA. LJUDEVITA GAJA.

2 14228

ST 2*
A

A )
Slova Tayon
‫ در‬1 ‫ يروه‬- . ‫ دارنا‬,
TAN

A
R ST
TE
CAT

GI

1
 U vo d .

Razmatrajućim podublje sadanji pokret europejski i ovog usroke ;

uvažavajući ujedno nepobitnu onu istinu političnu : da samo ovome po
kretu zahvaliti imamo što danas nješto slobodnie dišemo i dihati smie
mo ; i nehotice na um uzeti nam valja i onu istinu : da usljed nastav
ljenja tog pokreta mogli bi mi i do podpune slobode svoje prispieti, ali
takodjer narodno i politično sasvim propasti ; jer, da i nebi btieli, kako
stvari sada u Europi stoje, mi jesmo već -- bez da valjda to i osieca
-

mo – a svakako biti ćemo jedan izmedju glaynih djelateljab ( faktorab )

djelateljne (activne) politike europejske; sva pako narodno-politična bum
dućnost naša zavisi od toga : kako ćemo znati shvatiti zadaću i dje
latnost koju nam vječna promisao odlučiše.
Istinu ovu odlučne djelatnosti naše slavni naš narodni pjesnik još
prie mnogo godinab prekrasno izrazi u pjesmi svojoj „Na Grobniku “ , >

predćuteéi to još onda, kad se o prvom činu velike drame , koja se

danas na pozorištu svieta predstavlja i toli bujno razvija, ni glasalo u
javnosti nije, sloveći :
„ Pobit će se do dva svieta,
Po prilici svoj ;
Na predstražah mi smo četa,
Prri naš je boj !"
Istina tog proročanstva, kako rekosmo, najbujnije se razvija ; borba dva
jub svietovah već se sada bije, a biti će se mnogo jošte godinicab ; uzroci
bo iste iz davnih vriemenah glase, a nije prilike da se plod (effekt)
istih tako skoro, ma od koje mu strane drago bilo, postići bi mogao :
židlji bo, koji se danas o životnim svojim pitanjima medjusobno otimlju,
toli su și dorasli; sredstva njihova, k raznolikim syrbama vodeća, toli
su si istovjetna, da je moći, bez prorokom biti, smjelo predskazati :
 4-
kako će se gledom na predigru ove drame, t. j. godinu 1848. ; za
tim prvi čin iste, t. j. oživotvorenje istočnog pitanja god. 1853–6.
.

posljednji čin veoma kasno zaključiti, što bi novoj žalobnoj igri na

pozorištu povjestnice čovječanstva mjesto ustupio. 1
Ne badava nazivljemo mi godinu 1848. predigrom današnjih do
godjajah. - Zatočnik hamski postelj si spremaše buduće vlasti svoje
onda, kad vješto podkopav dynastiu Louis- Philippa, ustanovi republiku,
što bi strovaljenjem iste uzkrisio prestolj Napoleonidah, da uzmogne
nástaviti politiku narodnje težnje francezke države, koju iznemogle ru
ke posljednjih predšastnikah njegovih produljiti već nemogaše ; trudno
odbijajući navale tak macab te narodnje težnje. – Po našem mnienju, ne
toliko slavoblepje osobno, koli slavoblepje za udariti čvrsti ii nepomični
temelj daljnieg uspješnieg djelovanja na korist francezke svoje domovine
vodi tog muža u poduzetjima njegovim . Jedino težnja ova kadra ga je
pred povjestnicom čovječanstva izpričati glede onih prividnih mahnah,
koje čine : da mu ni narodnosti, ni državni ugovori, dà niti načela
Europe sveta nemogu biti ; kao praktičnom mužo svi mu susjedni življi
prosto sredstpima k svrbama svojim služe. - A koje su te svrhe nje
gove il onoga kojemu će ih on iza sebe povjeriti, ako uspje ?
Gledom na iztok, moći ih je predčutiti . gledom na povjesl Fran
cezke, moći ih je označiti ; a mi ćemo pokusiti, tečajem razmatranjah,
razjasniti ih po mogućnosti, što bi narod naš odtud političnu korist a
svoje vrieme vući mogao i znao.
Nadalje, mi kazasmo pouzdano : da posljednji rusko-turski rat, g :
1853–6. vodjen, nebiaše no prvi čin, kojeg um i ruka vladara fran
cezkog rukovodiše ; glavni djelatelj na tadanjem pozorištu, bez da je on
lo i očutio a i sada malo ili je koji bi to zamjetiti mogli, bijaše maleni
Piemont, bačen onamo na pozorište djelatnosti kao statista, što bi u
drugom čina mogao preuzeti rolu glavnog predstavljatelja ali ne svojeg,
kao što se u obće misli, no iztočnog pitanja ; koje samo privremeno
svoje pozorište promjeni, da se na istom drugi jedan glavni djelatelj
tog pitanja izrinė, ako ne i uništi ; riečju: Piemont i Italia nije no sred
stoo, vodeće k postignutju svrhe narodnje težnje Francezke prama iztoku ;
pitanje italijsko most je pitanja iztočnog.C
To će se mnogome prividiti
nevjerojatno ; ali govoreći u IV, i V. stavki o narodnjim težnjama raznih
velevlastih Europe, uputit će se, lasno svaki o goloj istint prerečenih .
Može dakle kao nedvojbena politična istina smatrati se : da mi da
nas prisustvujemo razvitju drugog čina iztočnog pitanja, koji godinom
1859. zače. Ako se g. 1853–6. poddržavalo (t. j. Turska), to se g.
1859. i sljedećih ruši po francezkoj politici sve ono što nje svrhama
napomenutim neodgovara. A u tom upravo sastoji sva sila dobita ( Trag
 5

weite ) današnjeg pokreta i posljedicah njegovih, koje i na naš narod

6. odlučno, i to za mnogi viek, djelovati imadu, kakogod već stvari izpale.
U toj zamršenosti da narod naš neposrne, i kako ga valja voditi ; izvo.
dit ćemo na svojem mjestu, što bi u životnih tih pitanjih i mi imali
životni pravac naše narodnje težnje, t. j. valjano shvatjene politike na
še. — Ovdje pako mislimo njeka predbježno navesti, što bi se potonja
laglje pojmila.
Ne badava kază pjesnik naš obljubljeni: „ Na predstrašah mi smo
četa“ ; ali ne tiče se nas sadanji pokret Europe bitno samo toga radi,
jer, kao tobož ! iz Italije popošavši , on nam je zemljopisno susjedni, to
je samo prividno ; tiče se on nas, jer smo mi Hrvati u posjedu sve iz
točne strane jadranskoga móra, koje je grana sredozemnog, onog móra,
koje je povod svim sadanjim razpram, svoj narodnoj težnji francezke
države s jedne strane ; s druge : otimanjo napadnutih ili onih državah koje
Jadransko
misle da im taj pokret životne probitke ili težnje ubija.
dakle móre čini nas predstražom europejskih gibanjah . Pitanje naše na
rodnje, kao europejski djelatelj, tjelovno i neposredno samo sboreć driem
lje, ali duševno i posredno - bez da mnogi izmed nas to bi opazio
.

već silno djeluje ; t. j. ono je više u tudjih nego li naših rukuh , u ko

jima bi ono moralo ostati kao uvjet izključivi, ako želimo ime naroda
pridržati ; ako nećemo da u tudjih rukuh izginomo , bez da to zavriemeno
i opazimo. A to je zadaća sadašnosti naše.
Razmišljavajući dakle svestrano vrh istine ove politične, sklonili smo
se da pred licem naroda naša razmatranja u tom pogledu razložimo ; ako
ikada, ovo je trenutak oni u kojem se ne samo o blagostanju il nevolji,
no o bivslvu il nebivstvu naroda našeg radi. Sada dakle, na razkršću
narodnog života našeg nalazećim se, svako izkustvo, poznavanje pobližje
stvarih, raznost prie svega mnienjah nuždna jest, što bi tako prosvjetiti
tamnu, al ipak životnu stazu koja nas k boljoj budućnosti voditi kadra
bi bila. Jer, pitamo mi svakog razborno mislećeg domoljuba : kako može
tko znati da je mnienje A. najbolje i najspasonosnie za budućnost našu,
ako protivno mnienje B. nigdje ni napomenuto nije, i dočim je znano,
da samo : „ protivna uz protivna postavljena, jasnija bivaju ?“ jedino mnie
nje B. kadro je znati i dokazati : da n. p . mnienje A. iz tih ili onih
uzrok ali nestoji, stojati nemože ; i opet ovo, t. j. mnienje A., naprama
napadajah mnienja B., ako moguće, uzdržati se.
Da smo mi Hrvati „ predstraša “ već u drugom činu velikih doga 2

djajah koji se prije il kasnie sbiti ćedu ; o tom će se svaki do skora

ubavjestiti i osvjedočiti; ako smo pako mi predstraža živili, u osta
lom, u svezi austrijskoj ili izvan nje, samostalno ili u kakovom odno
šaju napram Ugarske, sve jedno to nam prije i prije dolikuje znati i
 6 EN

shvatiti : kao takovima, t. j. prednjim stražarom, što nam valja učiniti da

kao grana djelatnosti europejske, kao prvi bojnici, kad odlučna borba
nastane ne samo da nepropadnemo, no da umjevši valjano svezati koristi
paše narodnje sa koristima glavnih djelateljah, čvrsto se uzdržimo ? da
sretno uztrajemo ? što uzdržav tako sebe, uzmognemo uzdržati i sva
plemenitija društvenosti i čovječnosti načela, a i sve one koji se s timi
pačeli iskreno sprijateljiti misle ? Za moći dakle tom pitanju zadovoljiti,
podignuti ćemo sva moguća mnienja i slučaje političke koji se budućnosti
naše z bliza ili daljeg tiču . To jest : mi ćemo pitanje budućnosti narod
nje naše smatrati iz gledišta europejskoga, prilagodit ga svakom mogu
ćem slučaju, riečju : nastojati tako probuditi i prosvjetljati narodno mnie
nje da nas nijedan slučaj nepripravnih zateći nebude mogao ; na koliko
se, da kako, to slababnim umom čovječjim predviditi ili predupriediti može .
Nesmiemo mi Hrvati nikad iz vida izgubiti povjestničku istinu onu :
da smo mi, kao narod, tečajem trinaeststoljetnog narodnog života našeg
pa jugu Europe već mnogi narod vidili iz lica zemlje izniknuti, budi na
rodno budi politično ; da na prestolju našem ili indje sjajno sjedeću
mnogu dynastiju vidismo izginuti, dočim mi kao narod sveudilj jošte ži.
vimo ; a živiti, doživiti i preživiti dapače možemo mi - ako razborito
budemo misliti i nastojati, ko što preslavne predje naše to uvjek činiti
iz povjestnice vidimo - i drugih sličnih prizorah, iz kojih moramo ko
rist bivstva i blagostanja našeg crpiti znati.
Ovi pako uspjeh narodni nemožemo mi valjanije postignuti ako ne
poznajući prošlost našu vlastitu, uvažavajući sadašnjost sveobću, te shva
ljujući puteve i sredstva k sorsi našoj nas vodeća ; koje posljednje inače
uspješno postignuti nismo kadri, ako se nepobratimo s načeli današnje
vieštine diplomatične ; jer, ako i je žalibog ! vrhovno načelo današnje di
plomacie : „ La raison du plus fort est toujours la meilleure " , ipak
imade i protunačelah koja dozvoljuju i slabijm s najboljim uspjehom suz
biti posljedice obće nepravde. Pogledom dakle na prevadnu lu medju
narodnu točku, mi posvjetismo njekoliko riečib razmatranju načelah zna
nosti, bolje vještine diplomatične, kako ju danas svi narodi europejski,
koji se uzdržati misle, upotriebljuju . då upotriebljavati moraju ako hoće
za praktične držani biti. Ujedno dokazasmo : da praotci naši u tom po
gledu nikad zabasali nisu.
Buduć, dakle, da prošlosti poznanje, a sadašnjosti valjano shvatjenje
bezuvjetno djeluju na mogućnost blažije budućnosti jer su glavna ta
dva preduvjeta svakog političnog naprjedka osnovana na umu a ne srdcu ,
t. j. u razboru a ne strastih političnih koje narode u propast vode : -
što bi dakle i mi Hrvati uzmogli uzastopce s ostalimi narodi u politici
valjano stupati, za shodno pronadjosmo i glede tog predmeta prie svega
 - 7

njeka prosborit što bi se straslima zanieti ne dali. Često se putih na

rodima dogodilo i dogadja : da usljed kriva osvjedočenja, ili strastima
zavedeni, ili, napokon, zlo pojmivši okoloosti političke zagreznù, då i
propadaju . Već kazasmo : što će reći za jednim se mnienjem izključivo
povesti, kuda to narod voditi može ; ako se dakle dokaže : taj put jest
pogibeljan, dà neizvedim glasom uma i okolnostih političkih, pa ipak
samo na njem nasljedovati, znači u propast srnuti ; za jemsloom težeći
i bivstro izgubiti; šumu pred drvetji neviditi !
Napomenusmo početkom tog uvoda : da smo mi Hrvati, a i ostali
u svezi austrijskoj živući narodi , sadanje slobodnie stanje jedino usljed
vanjskih t. j. europejskih pokretah postigli ; to neimade dvojbe da usljed
tih istih vanjskih gibanjah i za budućnost slobodu si ujamčiti budemo
mogli, ako budemo umjeli sebe i vanjska gibanja dostojao uvažiti. I bu
duć da ni mi, ni Austrija, ni Madjari, ni Francezka, dà niti načela Eu
rope nama pomogla nisu k sadašnjosti našoj - a to ćemo dokazati,
no jedino sukob raznih živaljah i njih koristih, djelujućih na bezzakono
stanje bližnje prošlosti naše, to se smjelo i za budućnost kazati može :
da mi samo i izključivo u tih sukobih moguće jamstvo narodnje buduće
srieće tražiti moramo, znajući spojiti, kako već rekosmo, koristi narod
nje naše politike s obće-europejskimi raznimi korisimi ; ako se toga na
čela strogo držali nebudemo , biti ćemo , u najboljem slučaju , corbine
čorbe čorba !
Samostalne države, osim drugovanja koristih , moraju se i za sa
veznike državne briniti ; u političkoj pako svezi živući narodi, ako misle da
bi se – ma i protiva njihovoj želji ili volji bilo — sveza državna, koja
ih spaja, raztepsti mogla, dužni su za vriemena pobrinuti se : razborno
misliti o budućih državnih svezah. Htjeti u tom slučaju unapried kao
nepomičnu narodnju težnju ili mnienje staviti : jedino ovaj ili onaj savez
moći će nam probitačan biti ; takov postupak značio bi : prkosiți sveeu
ropejskom pokretu ; značio bi danas za dobro pronaći ono, što ima tekar
za koji mjesec, ili još kasnije, oživotvoreno biti , t. j. što je djelo pro
vidnosti vječnje prosuditi , a ne slabahnih umrlih , koji neznadu što će
sutrašnji dan sobom donieti , koji nemogu predviditi hoće li im to sutra
i koristno biti ! Osobito to valja za sadanje doba, gdje vidimo kako br
zinom pare i električne munje i dogodjaji silovito se promjenjuju i con
stellacie političke naprasno právac iznevjeruju. - Kao glavno i nefa
ljeno načelo narodne politike inostrane može se smatrati : da države, ko
jih narodnje težnje jesu naravi napadateljne >, mogu unapried saveznike
označiti ; države i narodi kojih narodoja težnja jest ponajprie obrani
teljne naravi, moraju se glede savezab držati momentanne koristi, nikada
unapried što u mozag si upiliti.
 8

Glavnomu tomu načelu političke razboritosti mi Hrvati nikad odgo

voriti nebudemo mogli, ako vazda pred očima neuzdržimo vječnu istinu
koju mi za dosta, tečajem razmatranjah našib , našincem preporučiti
i opetovati kadri nismo - da uvjek na dvoje pomislimo ; prvo : da prie
svega živimo u Europi, a zatim u Austriji a nipošto samo u trojednoj
našoj kraljevini; drugo : da nesusjedimo samo sa Ugarskom. Tome
shodno : dužnost nam je da se uvjek, kad o budućnosti našoj zrjelo mi
sliti budemo, obazremo na kretanje , zamašaj i pravac politike europej
ske prie svega, te da tim okolnostima umjemo prilagoditi politiku i teže
nje naše ; zatim : da pomislimo na dobit politike, koja na Austriju upliva ;
u ovoj bo u ovi par živimo, ona neposredno na nas prie svega upliva ;
a to će reći : da narodno naše pitanje uvjek europejski se naučimo smia
trati, a nikad ne zagorski, podravski ili još po turopoljski !
Ovu političku istinu mi vidimo i u djelu nesmiljeno obistinjenu. Bez
dvojbeno jest, da sva Italija misleća nastoji o tom : da bude samostalna
i jedna ; da je ta težnja såma u sebi pravedna. Ali Italija neživi såma
u Europi ; a ta njena, i obća nevolja sobom donaša : da imade državah
koje tu želju Italije (da kako prividno samo)! podupira, druge ju iz pet
nih silah pobijaju ; razne pako ove medjunarodnje težnje uzrok su : da
Italija - preinda 25 miliunab jaka - sve do danas svoje svrhe postigla
nije, niti će je tako skoro (da nas tko neobsudi da prenaglo sudimo,
rekli bi : težko ikad ; ko što ćemo razjasniti kasnije ) postignuti. Italija ,
poznatim svojim „ farà da se," bi reć zaboravljiva se iz te istine poli
tične, le radi težnjah nepostiğimih gubi i ono što bi uzdržati mogla !
A takovih primjerah imade u Europi mnogo. -
Ako dakle Italija i mnoge druge većje i silnije države nego li je
naša hrvatska kraljevina bezkaznjeno iz te istine zaboravljivati se nesmiju ,
nesmiemo se ni mi pric vrjemena s nikim i u ničem vezati, prvo s toga :
što bi za svaki mogući europejski slučaj imali ruke slobodne u politici
našoj, jer po svoj prilici gledom na sadanji pokret sveobći , brzo bi to
zaželjeti mogli ; a mnogog Arvata, koji danas pitanje naše s uzkog gle
dišta smatra, mogla bi zazebsti pri srdcu plitkost uma njegovog politič
nog, što se je vezao kad je mogao slobodan biti ! Do skora opazili će
mnogi, kolika je za naš narod srieća u ovi hip što smo u svezi austrijskoj
samostalno i svoje tjelo ; neocjenjeno je to blago, te jedina nas Provid.
nost dosad u njem uzdržà !
Ovim načelima shodno, tko bi danas hotio u Hrvatskoj keo bez
uvjetnu narodnju težnju ili želju bolje budućnosti proglasiti : „ Kraljevina
Hrvatska nikada se razborito s kranom Ugarskom savezati nemože (ili
ma kojom drugom ),“ nevaljano bi sudio ; jer tko može znati što će da
nas sutra, usljed stecišta političkih okolnostih, bivstou našem pruditi ili
 - 9

Štetovati? Isto tako onaj tko bi tvrdio : „ mi se moramo svakako svezati

s Ugarskom bolje naše budućnosti ili ove jemstva radi,“ ludovao bi ; jer
iko ti jamči da sutra taj savez mjesto jemstva neće ti jaram dodieti ;
a gdje ti je jamstvo : da uz najsvetije garancije pod jaram nepadneš ? .

Nepobitna je dakle istina : da samo europejski položaj može kojemu na

rodu svjetovati: ima li se ili ne s drugim svezivati.
Aº da se po tom položaju možemo ravnati, koji da nam bude bes
uvjetni pravac narodne politike naše ako nećemo da posrnemo ? Taj: da
neka narod kao svetinju kakovu uzdrži v srdcu svome glavno ono jem
stvo svake bolje budućnosti sastojeće u tom : „ uzdržat se slobodnim i
nezavisne po mogućnosti volje dotle, dok nam se bude pružila moguć
nost, zgoda ili nužda od slobodno te volje - koristi našoj za volju
slobodno što god , dokle ta korist to potrjebovala bude, odpustiti, te
razborno o kakovom spojivanju koristih misliti.“ Ako ta politička nužda
nikad neudari, tim bolje ; jer je probitačnie sám svoj biti, a svezivati se
u svako doba je moći. -
A tko bi htio tvrditi da je sada k tomu sve
zivanju razborne nužde il koristi, taj neimade svih svojih pet ćutilah
sabranih ; valja da ove prije u jedno spoji, te dublje o sadašnosti i buduć
nosti svojoj mozga.. - Da je tomu tako, uvidjet će blagi čitatelj iz niže
-

sljedećih razlogah, imenito što se Ugarske tiče.

Imade nas u prostranoj našoj kraljevini od Dupava do Kotora koji
smo za savez čim skoriji s ugarskom krunom ; ima nas koji smo mu u
načelu protivni, ali ne u razboru. Razloge k raznim tim mnienjam ni
jedni ni drugi pred svietom izkazali pismo _
( česti umne radi budi
ovdje mimogred kazano glede njekih, koji taj savez opravdaju s nužde
jemstva slobode pred Austrijom , da se šale ; jer ako ozbiljno to misle,
tad neka vole šutiti, neka se sjete rieči : „ oerba volant, liltera scripta
manet“ neka govore, ali neka takova šta tiskom nepriobćuju, mogli bi
se toga do skora stiditi ! Sav hrvatski narod sudit će jednom o istini
ovih naših riečih.) - dokaz je to najbolji tome : da jedna i druga strana
préda pred posljedicama težnjah svojih ; jer si nijedna nije dala dosada
otvoreni račun o dohvatu istih ; nu ta okolnost što dokazuje bjelodano ?
posto gore izvedenu istinu : da se nemože danas, kako stvari u Europi
u obče stoje, išta za koristno smatrati, što bi imalo tekar za koji mje..
sec — ili kasnije još valjda - oživotvoreno biti. - Pouzdano se dakle
-

može kazati: da nas je sama Providnost dosad uzprkos krivog obćeg

mnienja – u slobodi narodnoj uzdržala ; bezbožnjak bi se nagonom na
šim tješio u tom obziru.
Nu da si bude već jednom jedna i druga narodnja težnja dorasla
soditi o važnosti svezivanja u obće, imenito glede Ugarske ( ovdje
nemožemo mimoići, da neočitujemo pred licem cjelog našeg naroda otvo
 10

reno i savjestno : da mi pod imenom „ sareza " niti najmanje neraz

umjevamo podlo kakovo uništivanje ili osakatjivanje samostalnosti i iz
ključivosti narodne naše svestrane politične autonomie vlastitim našim
saborom, zakonodavnostju , vlastitom saboru nasem odgovornom vludom
ujamčene ; no mi ovdje razumjevamo prosto i jedino ,,savez prijateljski“ ,
kako ga i sabor naš od g. 1848. naročito izrekoše a i to još prie nego
se s Ugarskom zaratismo. Svaki Hrvat, koji o podčinjenju naroda našeg
budi ugarskom saboru ili zakonodavstvu, kruni itd. bi nastojao, zatajio
bi svu legitimnu prošlost, ustavnost, zakonitost našu ; ustao bi proti bu
dućoj sreći narodnoj našoj; pastojao bi na posladjenju ij pozlatjenju jarma
našeg a ne za jemstvom slobode naroda ; ubio bi, napokon, narodnost
našu nefaljeno, zatajio bi, riečju, narodnja čest našu. Vidjet ćemo da
tako jest !) -- , kao i glede pojma narodnje koristi od tud proizaći moguće
napóse ; mi ovdje navadjamo njeke moguće slučaje koje bi obći euro,
pejski pokret za sobom povući mogao, i koji bezuvjetno zasiecaju u
rješenje prerečenih težnjah, te právac politički biti nam moraju. Premda
već prosto poznanje tih političnih slučajevah dovoljno je samo po sebi
sva nježnost životnog za nas pitanja združivanja svakomu mislećemu
Hrvalu predočiti, tim većina osvjedočeni smo : da potanko razloženo raz
matranje istih potaknut će nas da prestanemo već saželjenja vriednim
piskaranjem koje bi nas kadro bilo rumenilom krvi stida politi jeda
Dom - dokazivati pred svietom da smo ili djeca u narodnoj politici i
težnji, ili pako doživjelo, obezkrieplo, umirajuće narodno tielo za slamu
se hvatajuće, sad gdje sva životna snaga i sila naša mora u jedno spo
jena biti, te uz nju bditi, bditi i bditi; obkoljeni bo smo od strašnib
vragovah ; nigdje brata, nigdje prijatelja!
Mogućnost dakle saveza našeg s Ugarskom a to valja i o sva
koj drugoj državi, promjeniv okolnosti - prije nego se o njem razborno
i pomisliti može, podvržena je sliedećim predhježnim i bezuvjetnim rje
šenjima ili dogodjajima obće europejskih i austrijskih političkih constellaciab :
Pepošavši iz načela onog : da mi u Europi, i prije svega u Au.
striji živimo, nijedan misleći državnik hrvatski nemože o savezu s Ugar
skom ozbiljno zanimati se, dok duboko i svestrano neprotrese poslje
dioe sljedećih mogućih političkih alternativah :

1. Sudara li se s prebitci Austrije ili ne : da se kraljevina Hrvat

ska s Ugarskom usavezi ? Kako se imadu narodnje koristi naše s tim
pitanjem sprijateljiti u slučaju zanijekateljnom , kako u slučaju tvrditelj
nom ? Zatim : što prija ( convenira) Austriji u tom našem pitanju ?
Premda je namjera naša o ovoj i svih sljedećih alternativah tekar
tečajem razmatranjah naših sustavno razpravljati, ipak glede te točke
 - 11

kao sadašnjosti temeljne - moramo s njekoliko riečih već unapried

pozorne učiniti blage čitatelje na onu nepobitno i jedino moguća alter
nativu ovog predmeta : da savez paš s Madjari ili prija politici današnje
Austrije, ili ne . Ako prija : tada nedvojbeno jest, da će se ozprkos svih
naših najsvetiib pravah narodno-historičnih , uzprkos legitimnosti , nami
to sutra dogoditi , što se jočer tužnim Vojvodjanom Srbljem i Banatja
nom Rumunom ovo danab slutilo ; t. j. da premda opitani, ipak protivno
njib željam i težnjam, pitanje njihovo na korist madjarizma t. j . Ugarske
napriečac riešeno bude ; negledeć na krvave zasluge njihove , koje isti
prej. c. manifest od 20. Listopada pod naslovom „ Erinnerungen napo
ninje . V takovom dakle slučaju tevnovati za kakovo svezivanje , znači
iſ ludovati, ili izdajstvo budućnosti svoje tjerati; jer neimade toli cifra
stih riečih , koje bi bile kadre dokazati : da imati pravo samostalnosti,
želiti istu, a ipak biti pod trećeg podvrgnutom , neznači biti pod jarmom ,
jaram pako može si samo ludjak il izdajica domovine želiti. Drugo na
staje pitanje : kakove bi glede nas Hrvatah posljedice nečista takova trgo
vina za sobom povukla ? iz razjasnjenja , koje ćemo na svojem mjestu
dati, uvidit će svaki Hrvat da bi se nečisti ti trgovci u dušu porezali,
jer prestasmo već biti podlo klapko još podlijih spl jetkarah . -- Nismo mi
sami na svietu !
Ili pako neprija Beču druženje Hrvatah s Madjarim . U tom slučaju,
htjeti na tom pitanju, kao izključivom , nastojati, za savezom bezobzirno
težiti, te njega radi srieću i budućnost žrtvovati: značilo bi ili djetinji
prkos, ili nezrielost politično , vječni svjedok sve mudrosti naše izpod
jarma u jaram se turati ; jer nodokučivu težnju tjerati, znači po zraku
ribe hvatati . – Nam se tako čini, da za slučaj obstanka Austrije, gle
dom na okolnost o kojoj govorimo, i mi Hrvati već jednom dolazimo u
mogućnost i zgodu Damoklesen mač nad glavom protivnikah naših držati
moći ; - hoćemo li znat shvatiti tu zadaću našu ? Mi ćemo dokazati tvrdi
teljno ; inače nam samo dvie mogućnosti preostaju : ili smo sami tako
jaki da Beč k tomu savezu našem prisilimo ; ali u tom slučaju, gdje
je koji Hrvat toli podal, te se nebi btjeo souverenom državom pred
Europom proglasiti ? Zar bi još hotio službovati Ugarskoj, ili u slabomu
jemstva tražiti ? ili pako bi to u slogi s Ugarskom učiniti mogh ; ali
tada nam valja s Europom računati ; da to nismo kadri, dokazuje to bjelo
dano sadanje stanje naše. Napokon : samo sabor naš vlastan je u tom
pitanju narodno odločivati ; , neprija li pako savez naš Austriji, tko nam
jamči da će biti sabor sazvan ? tko, ako sazvan , da će kralj sankcioni
rati zaključak taj saborni ? Osobito ako se kralj hrvatski pozove sa ne
povriedimost pravah hrvatske krune ? Gdje je Hrvat koji bi ga toga radi
korili mogao ? Nemora li kralj štititi práva krune svoje ?
 12

Iz kojegod dakle strani smatrali mi točku ovu, bjelodano jest : da

težnja za savezom s Ugarskom iz tog gledišta jest nepraktična, te da
narodu nadleži sveta dužnost u drugih djelateljih političkih tražiti i jem
stva bolje budućnosti, a i sredstva srrhi ne predpostavljati. A to je ono
što mi Damoklesovim mačem našim nazivljemo, i što naumismo izvesti
kako da se š njim valjano služimo.

II. Pitanje savezivanja našeg s Ugarskom zavisiti mora, nadalje,

od one bitne okolnosti : kako će se pitanje Ugarsko napram Austrijo
konačno riešiti. Nadvlada li nasilni tečaj zahtjevah magjarskih (koji se
do budimskog kraljestva ustanoviti više nemože, ako ga ne - austrijski
dogadjaji neobustave), tada Austrija prestaje biti država europejska ;
mi stupamo napram nove ugarske države u isto stanje u kojem se da
nas napram Austrije nalazimo, u stanje gdje ćemo morati napram nje
jamstva tražiti u Europi. U takovom bo slučaju i mi stupamo u medju
narodna práva naša i napram Ugarske, i napram sjaj. Habsburgskog
doma, iរ napram Europe ; jer mi smo legitimno souverenno- slobodna dr
žava ; mi imademo ujamčeno ustavno, právo svoje kralja svoga okoruniti 1

dati i medju nami stanovati činiti; riečju ; odnošaji naši napram Ugarske
bitno bi se promjenili.
Podlegne li pako u toj borbi opet Ugarska Austriji, prija li tada
hrvatskomu narodu neokaljanu svoju historično - pravnu prošlost sa pa
dajućim tjelom spajati ? Pogledom na g. 1848. mi ćemo to na svojem
mjestu razjasniti. A jednaki uzroci radjaju jednake posljedice.

III. Nemanje bitni slučaj politični jest i sljedeći: Postavimo da Ugar

ska nadvlada Austriju , tad pitanje saveza našega s Ugarskom zavisi od
daljnjeg riešenja pitanja : kako će se Ugarska konačno razići sa narod
nostmi rumunjskom i srbskom u tom slučaju k svojim naravnim sredi
štim težećim , te brojem ukupnim trostruko madjarizam nadilazećim
kako sa Slovacim i Rusinim k svojim plemenima nagibljućim, Rumunah
i Srbah naravnim saveznicim ? Jeda li je našoj narodnoj težnji političnoj
probitačno sjedinjivati se s tielom, koje očekuju smrtne borbe ? Što vam 1

je dakle uraditi da Ugarska nadvlada, što da padne ?

IV. Ako je pitanje savezivanja Hrvatah s Ugarskom već za Austriju

životno, tim je ono važnije za Europu ; vara se svaki , koji misli da je
to europejskim državam ravnodušno ; nad malenom Crnomgorom tresu se
velevlasti jedna nad drugom , kamo li nebi nad narodom više miliunah
brojećim , med Dunavom i jadranskim mórem živućim $ - Osvjedočeni smo 2

il
 13

da će blagi čitatelji savršeno uvažiti znati dobit tog pitanja , kad se o

1 težnjah velevlastih ubaviestili budu.

V. Pitanje : jeda li će se Italija kao savezna država ili pako jedna

uzduž móra jadranskoga ustanoviti : životno zasjeca u riešenje pitanja
savezah našib.

VI. Okolnost ona : hoće li se europejsko - iztočno pitanje odlučno

uplesti u pitanje austro - italijsko, ili će se prie mlietačkog riešiti : životao
zasjeca o svu budućnost našu, osobito pako tičuć se saveza s Ugarskom.
Ova europejska zamršenost za nas Hrvate od tolike je znamenitosti, da
ona sama po sebi zaslužuje još većju pozornost narodnju, nego smo joj
i mi sami za sad kadri bili posvetiti. Dosta budi rečeno : nova susjed
stva odtud nam se spremaju ! Mi ćemo ih svestrano razmatrati.

VII. Da je za svu Europu životno pitanje , pitanje ono : hoće li se

Napoleonizam tečajem sadanjih burah političnih uzdržati ili će podleći ;
t. j. hoće li narodnje težnje Francezke nad onima inih natjecajućih se
vlastih Europe pobjedu održati ili ne dvojbe neima. Ta prevažna alter
nativa i u naše narodno pitanje životno , da odlučno zasjeca ; ona je
razkršće težnjah zapada i sjevera. Što da imademo mi uraditi ako Na
póleonizam pane, što ako ostane ? pitanje savezah odlučuje ovdje vrb
života ili smrti našeg naroda !

VIII. Buduć da se već i banska naša conferencija u dotičnoj svojoj

poznatoj predstavki na kralja našeg otvoreno izrazila : „ da živimo vrie
mena taka gdje pravedni mogu , nepravedni moraju propasti,“ to ne
imade dvojbe da pitanje ciele naše budućnosti, imenito svezivanja s U
garskom zavisi od dogodjaja : boće li Austrija iz sadanjih mutnih vrie
menab sretno izvući se, ili će podleći i savez austrijski raztepsti se ?
koji su razboriti politični razlozi i izgledi za jednu il drugu moguću
alternativu ? - Ako budemo mi Hrvali politično samo stranstonvati a
ne narodnu politiku voditi, to ćemo za slučaj pada Austrije podleći ja
mačno nesmiljenom onom zakonu: „ Victis legem ponit victor ;“ jedi
njenje ili samostalnost naša zavisit će od conveniencie politične pobjedi
telja , nipošto pako od naše volje ili želje. --Kako dakle u tom slučaju
kao narod uzdržati se ?

IX . Nemanje važna i neizvjestna je okolnost ona ; jeda li će Maó

djari zaslužiti da im mi pružimo ruku saveza ? Pojavljenja današnja jeda
li k tome povlastjuju nas nadati se ? Nije li Ugarska već danas prosto
 14

Madjarska, a sve ostale narodnosti raja Madjarah ? Tko se nebi aa

11
smijao ironii glasovitog proglasa prvostolnika Ugarske vrh ustanovljenjab 20 .
1
Listopada 1860 po Ugarskoj razturanog, gdje on (sám Slovak ) (u prevodu
10
slovačkom itd.) Slovacima i ostalim Slavenima Ugarske nad velikom srie
com čestita : što će od sele sa kraljem svojim ,,sladkim svojim madjarskim
materinskim jezikom " sboriti moći! Dakle jezik kojeg oni ni nerazumiju ,
po mnienju tog muža njica je materinski! Do tog izroda pojma narod
nosti niti se bič posljednjih deset godinah nepope ! - A nevidimo li.mi
danas taj program već sasvim oživotvoren po svoj Ugarskoj ? Jesu li to
narodnosti Ugarske s kojima naš sabor od g. 1848. svjetuje prijateljski
savez , ili je pako to magjarizam Magjarske koji je kadar, 44 miliona
8
jak, uništiti toli grozno narodnost 9 miliunah ne- Magjarah ? Možemo li
mi oživiti pristupom našim mrtva ona tiela toli pogažena što bi u njiho
Dom narodnom životu jamstvo narodnosti i slobode naše imati mogli ? 3

”
Ako ne, gdje nam je jamstvo da nećemo podleći i magjarizmu i poma
gjaranim tolikim miliunima ? Što nas u Austriji od germanizma spasi,
ako ne upravo šivotna snaga narodnih živaljah u tom savezu živućih
te germanizacii prkosećih ? - Sve sama pitanja životna, koja ćemo se tr
siti čitateljem razjasniti. 3

X. Može li nam Ugarska dati jemstva narodnosti i politične slo

bode naše gledom na položaj nas medjusobni semljopisni; nami, med
Dunavom i jadranskim morem živućim ? Mogu li Magjari pristati na
uvjete naše, koji su nam jedini kadri jemstvom služiti u pitanju stojećem ?

XI. Najvažnija za sva našu budućnost, u mogućem kakovom savezu

s Ugarskom , okolnost ona : jeda li će Ugarska na saboru zakonito ze
stupana htjeti priznati - kako se moralnoj i do medjunarodnih ugovo
rah i ponjesti držećoj državi pristoji ,, souverännu nezavisnost krune
hrvatske od krune ugarske, ili će nas zahtjeratikano kakovu prikrpinu
i podanikę te svoje krunes ? Skrajnu znamenitost tog pitanja gledom na
legitimnu budućnost našu , kao i podlo ili bolje rekuć iz duboke nezna
nosti i nepoznanja zakonitosti vlastite svoje proiztičuće buljenje pravah
krune i sve prošlosti naše u tom obziro, označit ćemo na svom mjestu.
Ovdje ipak opaziti moramo : da sladkih riečih o „ bund -ovanju,“ prija
teljstvo, pobratenju, autonomiji (?) našoj itd. dosad iza onkraj Mure do
voljno smo čuli ; nu dočim ova slušamo , Medjumurje krolju našom
g. 1848. revindicirano — nam se spljetkaranjem otimlje, Rieka buni, a
vrh svega što dosad još nečusmo ? to je glas iza onkraj Mure ,,da nismo
prikrpina Ugarske krune, “ drugima riečma : „ glebae adstricti magja
rizma." Ni moguće da nas preko - dravski susjedi naši u politici za toli
 15 CD

1
djetinjo drže da nebi toga pojmiti znali : da se autonomija naša sa pra
vima tobožnjim Ugarske krune vrh kraljevine naše slaže kao šaka u
oko ; ili da nas za toli bljutavih drže da nebi znali razlučivati paskvi
aade od povjesti, i dohit medjunarodnih ugovorab, kojimi je vječno obez
bjedjena souveränna nezavisnost naša ! - Napokon

XII. Pitanje : Jeda li prija, gledom na narodnje težnje naše, iz gle

dišta narodnosti, materijalnih odnošajab, politike naše jugoslovjenske savez
Hrvatske sa Ugarskom ?
Mi smo naročito Daumili prevažnu ovu točku posljednju u razma
tranjih naših pretresivati, što bi nam se ne kazalo da strastveno mislimo,
da se po strastih ravnati dajemo. Mi nismo naumili govoriti k srdcu no
k umu našeg naroda ; da , počim će se iz razglabanja predidućih jeda
naest točkah već uvjeriti svatko koli je nježno to pitanje satezah : ono
u pravu svjetlost postavljeno, moglo bi misao paroda pozorniju učiniti.
Evo dakle dvanaest temeljnih preduvjetah gledom na europejsko
austrijske te naše narodne i politične okolnosti, kojima mora biti podči
njena volja ili težnja združivanja krune hrvatske s krunom ugarskom
ako se ista narodnom i razborilom nazivati želi. Zajedno svaki misleći
Hrvat već iz prostog ovog označenja raznih slučajab političkih dovoljno
mogaše se osvjedočiti: da pitanje sjedinjenja sa Ugarskom nemože nit
nesmije bit za naš narod bilnim , dà nit drugolnim , do samo slučajne
convenientie koju tekar dogodjaji politički i razni preduvjeti narodni
opravdati i ustanoviti vlastni budu. Dosljedno tome : narod brvatski mora
prije svega o svojim bitnim i drugotnim pitanjima političnim - kojima
je pitanje svezivanja podčinjeno - u čisto se postaviti ; što će i naša zadaća
biti logikom politike postupati ; a da imade i politika svoju logiku, pozor
ni čitatelji lahko će pojmiti; a težko narodu , koji se iz te isti nezaboravlja !
U broju predidućih dvanaest temeljnih slučajevah političkih imade
žalibog ! i takovib koji podnipošto od naše volje nezavise s toga, jer u
Europi živimo, a drugo : nijesmo dosta silni politici Europe prkositi i
naše želje izvadjati, a ova okolnost radja oni politički zaključak : da je
dino mudro vodjena hrvatsko - europejska politika naša može nas k želj
nom cilju voditi ; živili mi u svezi austrijskoj ili izvan nje.
A ta naša narodna politika može i mora biti ili javna ili tajna,
Tajnu politiku imade svaki narod Europe, tom razlikom : da te vrsti po
litika kod napadateljnih veleslastih postaše već javnom tajnom , ne tako
ona malenih državah il narodah. A što je to : tajna politika ? Kako se
tajna politika osriedotočuje i kako se imade voditi da svojoj svrsi us
pješno odgovoriti može ? Koji su djelatelji tajne politike ? Za moći
 16

razjasniti sva ta pitanja i važnije još za nas ono drugo : imade li hr

vatski narod svoju tajnu politiku ? odlučili smo posvetiti osobitu jednu
stavku ovoj vrsti politike, i imeno dokazati : da ona neimade ništa ob
ćega s urotjivanjima i buntovnima gibanji, dapače da već i načela iste
tome se protive.
Dočim ovako u kratko naznačujemo stranom pravac, stranom i sa
držaj razmatranjab naših, dužni smo ujedno očitovati se : da mi ovdje
nepišemo za nijednu stranku ; mi pišemo i razvijamo mnienja svoja pred
licem naroda, što bi narod u tmini političnoj ne tumarao, što bi imao
svoju stanovitu i opredieljenu svrhu ; što bi, riečju, imao narodnju svoju
težnju ; što bi znao prosuditi koja ga sredstva k toj sursi voditi mogu.
Mi smo osvjedočeni: da mnogi, koji danas iz kratkovidnosti politične, ma
bilo i iz nečistih svrhah, udario tom ili onom stazom , uvidivši i osvjedo
čivši se da ta staza nevodi ga, da,> da ga i nemože voditi k želji svo
joj ; odustati će - ako nije upravo uma lišen od težnje za nemo
gućom stvari; toli je odlučiva sila zdrava uma i gole istine ; da šutimo o
dostojanstvu česti narodnje.
Nadalje: mi nepišemo za danas i sutra, mi prosto iz sadašnjosti
zaključujemo za dublju budućnost, ali toga radi i posižemo iz davnije
prošlosti koja je uzrok svestranomu današnjem pokretu. Samo tim nači
nom moći je izkopati se izpod udara svakdanjeg telegrafa, kojeg su
vjesti samo onome ili neočekivane ili užasne mu se vide, koji politiku
momenta tjera ; zato i koleba se u zaključcih svojih od danas do sutra
onaj, koji bi rado čitavomu narodu takovu politiku prikrojiti ; takovom
politikom , brzojava “ može se svjetina sliepili ali ne narod upravljati.
Isto tako izjavljujemo: da se gledom na načela politike naše nebo
jimo ničija suda, dapače stalo nam je do toga da se prorešetaju mnie
nja naša, što bi tako uzmogli pred licem naroda oprovrgnuti protumnie
nja iរ proturazloge, t. j. opravdat pred narodom politiku našu. Jao na
rodu gdje samo jedno mnienje vlada, a ako je jošte ustavan, tad mu
je odzvonjelo, preživio bo se je ; mnienjem svojim tretje služi. Narod,
kojeg državnici nisu se kadri popeti do onog stupnja poznavanja te
meljnog zakona svakog državničtva t. j. politike : da ono, što danas u
zvjezde kuješ, koristi narodnje radi sutra ćeš morat po blatu valjati, i
obratno : nije narod, to je skup idiotah ili jato kretinah ; samo izdajstvo
domovine i nje bolje budućnosti može zamjeniti tužnu tu alternativu .
Ako se radujemo razložnom napadanju mnienjah naših, t. j. zdravoj
kritici ; dà ; ako i želimo da cieli sviet na nas grakne jer bi to pro
uzročilo da se nješto stane misliti, više čitati, a mnogo suditi – , to
ćemo neslane ili uvriediteljne napadače, kao i takove koji iz cjelokup
nog našeg sustava političkog samo pojedine stavke li izreke bi uzimali
 — 17

kuditi, što bi ih prilagodit nevaljanim svojim težnjam i mnienjima ; tu

ćemo takove pred licem naroda u svoj goloti njihovoj nesmiljeno raz
galiti, što bi se neusudio onaj o budućnosti naroda svoga sboriti koji
još ni svoju mjeru nepoznaje; oružje naše jest duh, um i pero ; a hr
vatski se naš narod od njegda tim oružjem kitio. Nebojimo se za
pećnjakovićah, zakutnjakovićahili ogovoriteljah ; pred licem naroda bo
pišemo ; istina nam je štit, a srieća i prava budućnost naroda sidro nade
naše ; narod će suditi, a ogovoriteljem mraz na obraz pasti. Govoreći na
svojem mjestu o mahnama naroda našega , ove ćemo označiti, što bi,
upoznav ih, znali i ukloniti se istima. Uz sve to ovdje javno očitujemo :
da ako bi se našlo omovah, mislećih da bi moći bilo umno prigovoriti
mnienjam našim, a nebi im moguće bilo putem javnih listovah, časopi
sah itd. svoje , mnienje očitovati ; tada mi rado ustupljamo mjesta u na
1

šim razmatranjima dotičnima, te za slučaj, da je lišen nuždnih material

nib sredstvah , mi i trošak tiska na sebe uzimljemo. -

Jer, Hrvati ! sada

al nikad nuždno je da se kao munja preblistaju i prekrižaju misli i mnie.
nja o budućnosti naroda ; što bi usljed takove treskovine čisti narodni
zrak sreće plemena našeg porodio se ; što bi se već jednom uvjerili : da je
sve jedno postigli mi narodno blagostanje tim ili onim sredstvom , samo
da ga postignusmo, te postignuta da uzdržati umiemo. A u tom upravo
sastoji najveća razboritost narodnje politike.
Napokon izjavljujemo : da je nama stalo do toga da budućnost
bližnja il dalnja potvrdi mnienje i sustav naš budi obće -politički euro
pejski, budi austrijansko -domaći, a ne da bude prvim telegrafom uništen .
19

Toga radi i za odgovoriti svrsi našoj, mi ćemo od vremena do vremena

u razmatranjih naših na dogadjaje sbivše se pozornost čitateljah obra
tjati, te ako tečaj obće- europejske politike potvrdi nazore naše u tom
smislu, smjelo ćemo moći zaključiti: da prilagodjeni našim narodnim ob
stojateljstvima, takodjer moradu uvaženi biti. - Logika bo politike jest
nesmiljena u dosljednosti svojoj kada je istinito shvatjena.
U ostalom moramo sjetiti blage čitatelje glede slobode liska, da
neživimo u Englezkoj. Kamo sreće da imademo i sjenu te blagodati !
jamačno, da se stvari otvoreno i iz čista srdca smiedu kazati kako jesu i
kako bi morale biti, bolje bi bilo i po sjajni vladajući kraljevinom hr
vatskom dom i po budućnost naroda . Al tako, tko nam jamči da iz naj
plemenitije nakane proizustjena rieč i misao neće biti krivo razumljena i
još opačije sudjena ? Toga radi nadamo se da će svaki misleći Hrvat, ne
ćemo reći medju prugama čitati umieti, no nepodpuno izrečene istine, vla
stitim umom nadopunjivati. – Žalibog ! da je kod nas sve samo sumnji
čenje ; sumnjiči vlada najčistje namjere koje bi ju i spasiti mogle da su
čisto i savjestno izvedene ; sumnjiči sviet nevelimo narod koji je za
2
 18

takova šta odviš pošten svakog i najčistijeg čovjeka ; isti se raz

bor, um i znanje kupljenim ili prodanim proglasuje, kao da bi bilo moći
sveti taj amanet čovječanstva kupiti il prodati ; kó da bi komu na tom
ležeće bilo jeli N. N. kupljen ili ne, kad on samo tako sbori i nastoji
da um >, razbor i znanje te osvjedočenje naroda to kao blagopolučno
potvrditi, priznati i odobriti mora. Takovog kupiti, značilo bi sreću na
roda kupiti !
Zaključujući taj uvod , nemožemo mi mimoići mogućnost prigovora
onog, kojeg bi nam tko baciti mogao, naime : zašto se mi tečajem uvoda,
i kasnje razmatranjah naših , služimo višebrojem „mik dočim osobno govo
rimo ? razjasnjujemo to time : što smo mi prije no smo se odlučili raz
matranja naša javnosti izručiti, u prijateljskih sastancih, u raznih kra
jevih domovine naše imanih , prijateljski razgovarajuć se te o budućoj
sudbi naroda našeg svestrano i ozbiljnije razmatrajuć, mogli se uvjeriti :
da tako razglabana politička mnienja naša premda još ista u politički
sustav svedena nebijaše – s neznatnimi prigovori , koje upravo sustav
ovi odstranjuje, svagdje bez iznimke po prijateljima domovine odobrena
bijaše i ovi ista „ Za svoja“ prmiše ; i tekar poslje kako bi bili svestrano
pozvani da ih javnosti izručimo, te razmatranju cielog plemenitog brvat
skog naroda predložimo , što bi misleći sinovi tog hrabrog plemena
>

kojima i posvetjujemo proizvod slababnih silah naših – vrh istih pota

nje misliti, te polag poznate one rieči : ,,S više mislih biva vatra ,“ da
i miuzmognemo naložiti ogromnu vatru domorodne sreće , koja će moći
i po svoj Jugoslaviji bljestateljno svjetliti i razsvjetliti umno budućnost
trinaest miliunah dušah jednog jezika, jedne krvi; sjetivši se mi Hrvati
s te zadaće naše gledom na istinu onu , što : „Na predstražah mi smo
četa !" Pozvani dakle po mnogim plemenitim političkim prijateljima
našim – a da nije to prazna rieč, o tom će se narod uvjeriti do skora
u podpunoj mjeri mi šiljajuć u bieli sviet ta razmatranja naša tim
načinom i tih prijateljab mnienja dajemo sa svojimi, govoreći tako u ime
mnogih otmjenih domoljubah.
Blagonaklonosti cielokupnog hrvatskog naroda preporučujući nazočna
pokušenja naša , želimo istome : da bi se sretno početa godina 1860.
sretnijom još godinom 1861. dovršila.
U to ime Bog pomozi !

Pisano pod Novim gradom pri Karlovcu, 8. Siečnja 1861.

 19 -

I.

Prošlost, sadašnjost, budućnost.

Jadno poremetjena i izprekidana je nit minulosti naše ; razvaljena

i neuredjena je sadašnjost naša ; med ustavnom i starodrevnom slobo
dom a boljom budućnosti naroda hrvatskoga razkrilio se jaz neizvjest
nosti, kojeg sam bude tim mučnije popuniti : što sa sviub stranah ob
koljen je življi, koji svaki zasip trudno nanešeni s mjesta i raznesti na
mjeravaju i usiljuju se ! - No ipak , koli nam se težko i pričinilo
to sadanje stanje naše , nije ono takovo da bi kadro bilo nas du
ševno pritisnuti ili učiniti moglo da dubom klonemo ; a to ne s toga :
što junački naš narod doživì jurve i gorčijih časovah , koje on silnom
svojom prirodjenom si snagom vazda svladati i razpršiti umješe. Ako
dakle naš narod neklonù u burnijem još metežu života svoga, neće ja
mačno ni manje pogibeljnijoj sadašnjosti svojoj podleći , no će umjeti i
sada dokopati se bistrije budućnosti svoje.
Narodnja dakle minulost naša tješi nas u sadašnjosti, uči nas u
primjerima za budućnost našu. - U družtvu europejskih narodah mi
vidimo samo slobodne pukove cieniti prošlost svoju, iz nje nauku buduć
nosti crpiti; s loga i mi pravednim ponosom slavimo se s minulosti naše,
ona nam je jamstvo moralno najbolje budućnosti narodnje ; u tom smo
pogledu sa slobodnimi narodi Europe ravnopravni. Dočim pako vidimo
sve obrazovane narode povjestnicu učiteljicom čovječanstva nazivati, ne
može naš narod ni u tom za ostalimi zaostati, i to ne samo s toga : jer
liepu prošlost posjeduje , nu što bi inače ime „ barbara's punim pravom
zaslužio. Povjest dakle minulosti naše bit će i nami učiteljicom budućnosti ;
iz nje crpiti ćemo nauku narodne slave i oslobodjenja ; s toga ćemo i
mi povjestnicu staviti za temelj razmatranjima našim,
2*
 20

Kao god što u umoslovju (logici) iz dvih samo ili više predloženih
poznatih izrekah razborno na tretju zaključuješ ; kao god što u računici
iz dvih samo predidućih iznosab umno na tretji nepoznati izvadjaš : isto
tako i Uu državničtvu (politici) samo iz poznate prošlosti na budućnost izpravno
suditi možeš, då bez ove suditi valjano ni nemožeš ; a taj sud vrh bu
dućnosti narodnje iz povjesti izveden , sačinjava logiku državničtva.
Gdje je dakle narod, tudje imade i mnienjah, tudje imade i suda
političnog ; nu da bude sud valjan , treba da je osnovan na logici poli
tike, na prošlosti ; narod, koji sudeći o svojoj budućnosti misli ovu bez
povjesti ustanoviti moći, pokazuje se time, kako već rekosmo, biti bar
barom ; jer samo divljaci zaboravljaju se s prošlosti svoje.
Da naš hrvatski narod nespada u red tih pukovah tako politično
ožigosanib : dokazuje sjajna njegova povjestnica ; sav bo naš narodnji
život minulih trinaest vjekovah na jogu Europe jest postojana borba, koju
porodi različnost mnienjah , te u kojoj vidimo , bez iznimke, pobjedo
nosno vijati se barjak slobode i nezavisnosti slavno razvijen nad pora
ženim nastojanjem za odvisnostju, ma i prosto proti tudjem uplivu bilo.
Prošlost dakle nije no posrednica med sadošnostjo i budućnosti;
jest putokaz buduće sreće narodnje. Ta okolnost i jest nepobitni razlog
k pojavljenju , polag kojeg t. j . vidimo mnoge narode brojem male ipak
u povjestnici čovječanstva veliku zadaću izvršivati. Narod, koji kriepko
osjeća minulost svoju, proslavljuje se time i u sadašnjosti, gradi si bolju
budućnost .
Nu osim prošlosti , t. j. poznanja sdmog sebe , još se nam drugi
jedan glavni politički djelatelj predstavlja u pojmu umne politike ; a to
je podpuno poznanje sadašnjosti. Ova pako sastoji u temeljitom uvaže
nju okružujućih narod koji okolnostih ; kuda spada prije svega poznanje
naravi , nravih, težnjah, dà i zvanja raznih narodah ; buduć pako da se
težnje narodah inače nemogu dostojno prosuditi ako ne poznavajući prošlost
njihovu : to neimade drojbe što ova odlučno zasjeca u vodjenje zdrave i
umne politike. Ono politično društvo, koje se danas zaboravljiva s tih
živaljah , ili se glede njih obsjenjuje - što biva nepoznajuć njihovu
-

prošlost - nemože imati častnu budućnost ; postaje igračka i podsmieh

suvremenih a ruglo povjestnice, riečju : takovi narod zovu polu -barbar
skim , služeći sedlom svima , koji nanj zajašiti misle. Ovo jadno stanje
opazujemo mi i dan današnji kod mnogog puka , koji svoju vlastitu na
rodnost mrzi ; takovi čopori ljudski u prošlosti su ožigosani s različnih
svojih političkih mabnah, koje im oteše čestno povjestničko ime, te danas
golotu svoju pod tudjim plaštom kriju !
Mi, Hrvati, stojimo danas na razkršću budućnosti naše ; što bi ovu
boljom ustanoviti mogli, pozorni biti moramo kojom stazom da udarimo ;
 - 21

staze ove nisu no sredstva k ožudjenoj svrsi; s toga i dužni smo na

stojati : da za sredstvima sliepo srnuć, svrhu nepromašimo ; a tomu će
mo se najuspješnije ukloniti :: ako na prošlost okom svrnemo.
No obziruć se tako na prošlost našu valja da svu minulost u obzir
uzmemo, nipošto pako da samo na posljednih deset dvanaest godinah na
rodnjeg života našeg kucamo ; inače zalutati ćemo tako, da povratka
više k boljemu nikada nebude. Oni, koji bi holio ozbiljno samo na po
sljednjih deset godinah minulosti naše obazrieti se, te iz tih na stazu
budućnosti narodnje zaključivati : zaboravio bi se iz osamstogodišnje po
vjesti svoje, koja ga o protivnom silno opominje ; zaboravio bi se iz tež .
nje naše koju kobne posljednje godine prekinuše no neobustaviše ; takovi
nebi bio domoljub no samoljub ; nemili materijalista koji sebe za domo
vinu, život svoj za podjesinicu svog naroda smatra ; ili je pako plitak
umom, koji se dalje deset godinah popeti nije kadar !
Takove dakle vrsti umovi mogu se k sličnom uvaženju prošlosti
svoje zavesti dati ili nepoznanjem povjesti domovine svoje, ili kratkoum
nosti političnom , ili napokon okorelim izdajstvom prosto za tudjim hle
peći, nemoguć snositi narodnju slavu i slobodu.
Da je sjajna naša prošlost tudjincima izopačena po hrvatskih
zemljab u obće manje poznata , nije čudo . Mi hlepimo danas za slobodom ,
za ustavnoslju onom - po mnienju mnogih – kakova ona po prilici
prije g. 1848. medju nami obstojaše . Ali su ovi tako obmanuti u krivoj
težnji svojoj, da jadni neopazuju : da premda legitimno, te glasom ugo
vorah medjunarodnih -
diplomatično ujamčenih i polag sjajne po
vjestnice naše jesmo i moramo da budemo veličajno slobodan narod ; ipak
lukavostju medjunarodnom posljednih 80-90 godinah pred 1848. toli du
boko padosmo : da već na visokih , nižjih i najnižih učionah naših ne
povjestnica hrvatskoga naroda – sadržavajuća čine predjah naših ko
jima se njekoč suvremeni sviet divio - no povjest madjarskog plemena
predavana bijaše, koja nas učiše najslavnije čine velikih muževah naših
kao buntovne smatrati, muževab koji, tobož , zaslužiše po Budimu i Pe
čuhu na konjske repove raznašani biti ! riečju : najljepši listovi povjesti
naše bijaše tudjoj slavi i oholosti pred nami i Europom pripisivani . Ne
poznajući pako sami svoju prošlost , mogasmo li mi od tudjeg svieta po
znanje iste očekivati ? Nikako ne ! No bijasmo viečni ,,Sic vos non vo
bis !6 . Ali još nebijaše dosta nevolje. Na visokih učilištih naših
premda biasmo i zemljopisno i državoslovno nezavisna od Ugarske kra
ljevina, a i sama narav stvari zabjevaše znati zašto to bijasmo nije
se predavalo „ Javno pravo krune i kraljevine hrvatske " ne ; no ,,praro
kraljevine Ugarske ; dà, nečuvenim načinom , prava koja našu samostal
nost napram Ugarske imala bi bila ovječiti : biaše predavna kao „ prava
 22

Ugarske kraljevine,“ dočim nebiaše ona u istiuu no svjedok vječni sla

bosti te države ! Evo , bratjo, kako duboko mogasmo pasti ; no dub
nam nebijaše još ubit ; jedan naš pokret bijaše dovoljan što bi stresti sa
sebe ruglo koje ne valjda junačtvo, no podla lukavost medjunarodna nami
zlobno naprti. Mi dakle u povjesti na nanešeno nam ruglo nikad nepri
volismo ; liepi jedan list prošlosti naše vječno će nam i potomcima našim
zasvjedočivati : da se nije moći s nami ni titrati ! Ako pako uzprkos
sve te slavne uspomene, uzprkos svih jadab koji tu slavnu uspomenu ,
kao posljedicu, za sobom povukoše imade težnjah koje za tobožnjom
ostavnostjo g. 1848. teže, težnjab koje i slavnu prošlost ubijaju : nije li
takova politika sažaljenja vriedna ? nevodi li k vječnom robstvu ? jer,
recimo, da bi slučajno ona bila po većini naroda poprimljena, nebi li se
time voljom našeg naroda posvetila lukavost zloželjiteljab naših, tolikom he
njegom njegovana tamo od g. 1723. protiva najsvetiih naših pravah, pra
vah koja sačinjuju ustavnu ustavnost te narodno souveränsloo naše ? Ne
bi li nas takova politika učinila podsmjehom i ruglom Europe ? Nebi li nas
ožigosala povjestnica vječno, te nebi li morali zamrziti vječnom mržnjom
sve što se naš narod imenuje ? - To budi rečeno samo kao jedan pri TE
mjer zlo pojmljene narodnje prošlosti, kao i u obće nepoznanja povjesti
svoje. - Zaugnuti se narodnoj toj nesreći , razložit ćemo na svome
Tati
mjestu : kojim putem moramo mi danas, kao narod, gledom na pravnu i in
narodnu povjestnicu našu, udariti da pravu svrhu i glede nutrnje slobode 1
postignuti možemo . el
Nepoznanje dakle prošlosti naše ustavne i narodnje uzrok jest : da
mnogi inače čestito misleći domoljub danas za onim teži, proti čemu se
još prije malo vremena boriše, što on osudjivaše ; t. j. pomutiše sred ad
stoa sa svrhom , zapostaviv logiku politike naše momentanoj varljivoj
>

convenienciji hipa. Za izbjegnuti toj varki , nuždno je da svaki za sre

com svog naroda težeći Hrvat prisvoji si barma počela poznanja prošlosti
M
naše toli ustavne i javnog prava kraljevine, *) koli takodjer i politične
minulosti naše. Bez toga nijednomu državniku hrvatskomu nije moguće
ni pomisliti, kamo li raditi o sretnijoj budućnosti našoj.
pal

lje
do

Za doskočiti narodnoj potrebi u tom obziru i glede onih domovine sinovah

koji neimadijaše dosad prilike s uslavnostju i javnim pravom našim upoznati
se ; te da svaki Hrvat poznade koja su prava krune naše napram sveze austrijske
i ugarske napose kraljevine : naumili smo čim prije izdati na svietlo kratki
spis počelah „Javnog prava krune i kraljevine hrvatske“ na temelju temeljno
držaonih zakonah iste kraljevine sastavljen ; što bi se javno mnienje našina
cah već jednom uvjerilo : da naša kraljevina imade svoj vlastiti ustav ; da je
 23

Mi mukom mimoilazimo ovdje nastojanja one vrsti sinovah domo

vine naše, koji iz okorjelog neznanstva prošlosti naše protivnici su slo
bodne i samostalne budućnosti svoje; ove , koji se danas u plašt „ bez
i
uvjetnog sjedinjivanja s Ugarskom “ sakrivaju , kao okorjele zlohotnike
svog naroda žigosat će povjestnica, sudit će jednom i narod, a i oni, za
kih se izdaju, u duši ih preziru , nije treba dokaza tomu daleko u po
vjestnici tražiti. Na slavu, medjutim , naroda našeg budi ovdje rečeno : da
i ovi zanešenici se stide mnienjah svojih ; u tami rade , te se pobjedi
svojoj ne iz naroda no iz inostranstva nadaju , t. j. a priori za rob
istvom svog naroda teže. Nu , da oni nebi bili uz sve to još politično
kratkovidi, uvidjeli bi da im ni iz vana pomoći nije. No o tom niže.
A što je to kratkovidnostpolitička ? „ Nepoznavanje, obmana ili zao
sud gledom na življe djelujuće u obće i susjedno na koji narod," riečju :
krivo shvatjivanje obće - europejske politike , a to će reći : sadašnjosti,
i po tome htjeti upravljati i politiku svog naroda. Da uz ovakovu krivo
shvatjenu politiku narodnja budućnost ne samo daljna no i najbližja po
srnuti mora, lahko će se tečajem razmatranjah blagi čitatelji osvjedočiti.
Već u uvodu k nazočnom djelcu kriepko pozvasmo misleće domo
ljube da se sjete : kako za voditi moći narodnju našu politiku nuždno je
smatrati pitanje naše národno iz obzira europejskoga ; a toj političnoj
nuždi mi zadovoljiti nemožemo , ako europejski pokret t. j europejsku
sadasnjost neuvažimo i bez svake obmane neshvatimo ; ovu pako sadaš
njost europejsku kao ni svoju - mi bez poznavanja prošlosti tako
IN

djer europejskih glavnih djelateljah nemožemo nikako shvatiti; dà to je

polit.čki nemoguće. Riečju : u nastojanju za našu bolju budućnost naša
se sadašnjost i prošlost sa sadašnjosju i prošlosti obće - europejskom su
kobiti mora, a iz ovog sukoba ima se bolja budućnost izposlovati ; a to
se može samo tako postignuti, ako budemo umjeli naše koristi i težnje
narodne težnjam i koristim glavnih djelateljab, ili u koje ovi vplivaju ne
posredno, prilagoditi.
Kazasmo takodjer: da se moramo sjetiti da u Europi živimo i kao
Hrvati i kao članovi austrijskog saveza ; dà , da nas Europa niti nepo
znaje ako ne kao članove tog saveza . Dosljedno : prije nego na daljnju
budućnost i pomisliti smo kadri razborno , moramo se pitati : kako je
Europa napram Austrije razpoložena,> te po tom tekar našu politiku i na

taj ustav nezavisan od ugarskog i svakog drugog naroda u svezi austrijskog

živućeg ; da je on slobodoumniji i stariji od ugarskog, te htjeti taj ustav
ignorirati, značilo bi ustavnosti se lišiti svojevoljno, milost u tudjinca tražiti,
jaram si namitati.
 24

pram Austrije i napram Europe za budućnost ustanoviti. - Neznamo, bi

i
li se dan današnji smijali ili bi sažaljevali mnogoga , koji ni nepojmiv
pitanje n. p. italijsko a još manje uvaživši odnošaje austro - europejske,
1
podvikuje, jadan , v nådi bolje naše budaćnosti Garibaldiju ne kao junaku
italijskomu no kao budućem „ našem " osloboditelju ; dočim izvanredni
taj muž i u istinu ,,veliki Talijan ,“ pojmivši u srdcu i osvjedočenju svome
valjanije sadanje tužno stanje Italije i europejsko razpoloženje napram
svoje domovine, osvjedočen je u duši svojoj da iz sadanjeg pokreta ita
lijskog ni budućnost Italije kamo li oslobodjenje Hrvatske il Ugarske slje
diti može. Mnogi čitatelj će se valjda nad tom izrekom nami podsmeh
nuti, no za koji injesec smijati će se svojoj kratkoridnosti političkoj.
Krivo dakle osvjedočenje kao god što demistificira u kratkom vre
menu pojedinca, isto tako to se i čitavom javnom mnienju dogoditi
mož >, tom razlikom ipak : da se pojedinac nad svojom obmanom stepe i
rameni krene, dočim narodi obmanjeni i zalutati mogu bez povratka ! A
te nepobitne politične istine radi kazasmo : da jao si ga narodu kad za
jednim mnienjem sliepo posrne, te da je sreća ako se razna mnienja
krša i uvadjaju .

Ovo su dakle načela nepomična narodnje politike svakog naroda s

obzirom na prošlost i sadašnjost svoju i obću ; načela toli sveta od ko.
jih se umni narodi pod nipošto i nikada odaljiti nesmiedu ; ova načela
kod istih divljih narodah Australije vidimo kao po nagonu obstojati ;
dokaz tome jest poznato, nedavno u London ka kraljici englezkoj po
slato poslanstvo jednog plemena toli još divljeg da se je u naturalnoj
svojoj uniformi pred kraljicom predstaviti htjelo, ali ipak toli umno bra
niśe nezavisnost svoju naprama silovitog posjeda ostrova njihovog po
morskoj sil: Englezke, da su državnici englezki u čudu se našli, te bi
reć pred iskrom čovječanstva poklonili se, i proti svom tužnom običaju
nastojanje poslanstva odobrili.
A tko bi još hotio za divljakom zaostati u Europi živeći? Tko se
nije iz prerečenih osvjodočio : da se u politici prije svega pitati mora
ne ono što „ hoćemo ili ne ?“ no ono : „ što možemo ili ne postignuti ?
t. j. vazda mogućnosti nikada volji našoj nastojanje za bolju budućnost
prikrojiti : à zašto ? jer nismo toli silni što bi mogli volju našu i u djelo
privesti, a za nemogućnim težiti, znači ludovati; a biva li to u politici :
to ono znači politički ludovali, a tim putem lje nevidismo jošte nijedan
narod budućnost si bolju spremiti ; - protivno tomu vidismo Magjare godine
1848. pasti, jer se odaljiše od vječnib tih i nepomičnih političkih načelah.
Ova pako načela, gledom na sva prerečena, mogu se u kratko sljede
cim načinom opredieliti :
 - 25
1
bez poznanja prošlosti nije moguće u sadašnjosti za budućnost na
rodnju išta temeljita snovati ;
bez zrela shvatjivanja sadašnjosti u obce, nemože se na željanu bu
dućnost zaključivati; a to se postignuti nemože
ako se konveniencija narodnje težnje neprilagodi težnjam obće po
litike ; za to moći izvesti :
nuždna je razborita odvažnost zabaciti danas koristi radi
ono, što si jučer odobravao ; i obratno.
A što bi narod uzmogao shodno ovim ne samo preduvjetima svake
bolje budućnosti, no i znacim europejske eivilizacije odgovoriti : nuždno
je da sva zdravim umom, a nikada razpaljenim srdcem smatra i pre
tresuje.
 26
I
A

ile

TE

II

Um i srdce.
18

18

Kao god u svakom posebnom odnošenju pojedinih, takodjer i v

odnošajih medjunarodnih, t. j. politici nada sve um a nikada srdce pred
njačiti mora ; ovo posljednje ima vazda samo zadaću kriepiti um, nikada
ga zamjenjivati. A to znači drugim riečma : razbor politički a ne
strasti moraju sudbinom narodah odlučivati. 11
Jao narodu koji se od vječnog tog načela odvrgne ; tim je jadnii,
što zreli narodi nikada se strastima zavesti nedadu ; a kroz to posti im
gavaju onu političnu prednost : da tim laglje zdravim i mirnim umom
svojim mahne i posrnutja strastvene politike zanešenih narodah previde
tje
te tako ih i nadvladjuju . Strastima dakle zavedeni narodi pokazuju proo :
znakove svoje nezrelosti političke ; drugo : moraju naravno podleći u
težnjama svojim razborno postupajućima pucima ; postaju najprije ovib
igračka, a malo zatim i robovi.
Daj Bože ! da brvatski narod nikada sa staze zdrava uma i raz
bora političkog sišao nebi ; da nikada polag strastih politiku narodnje
svoje budućnosti razvijao nebi! – No to je želja samo ; ali pitanje ovdje
nastaje : jeda li je današnja naša politika strastju zadjevena , ili je pako
bistrim umom narodojim vodjena ?
To je , domorodna bratjo , za nas životno pitanje u odlučnom tom
momentu narodnjeg pokreta našeg koji nam predstoji, u sadanjoj krizi
narodnjeg života našeg. Laskati višjemu ili niženu, kralju ol narodu
svejedno je nedostojno i podlo ; s toga ćemo mi biti i napram cielog na
šeg naroda otvoreni, iskreni nada svim, te odgovarajuć na pitanje stav
ljeno kazati : da je vecinu djelujućib za bolju budućnost našu ljuto bila
za strastju političkom posrnula , no bistri um domoljubah brzo predvidi
 27

ponor narodnje nesreće, te umu i razboru narodnjem ustupi prvenstvo,

a pravedno se je nadati, ako Bog da, doskora i gospodstvo. Umni ljudi
danas već duboko prije pomisle nego što izreku ; na preveliku radost cie
log našeg naroda sada samo još stišnjenog uma pojedince ili bezuvjet
njakoviće slušamo o bezuvjetnoj nuždi sjedinjenja budućnosti naše s onom
ugarske kraljevine sboriti ; a o bezuvjetnom kakovom sjedinjenju već se
nitko nit neusudjuje govoriti; to pako znači „ napredak“ učiniti ; jer,>
ruku na srdce i valja nam izpovjediti: da prije njekoliko mjesecih ne
bijaše tako ; a zašto ? jer mnijasmo da strastju ili sebi koristiti ili tre
tjeg kojeg poplašiti budemo mogli ; strast nam bijaše zviezda predhod
nica, tužni um i razbor jadom jadikovaše u samotnih stanih ! Nismo tra
žili jamstvo ù samim sebi , koje jedino je valjano រi nješto može; no u
slogi s tretjim ; uvidiv pako da nam ono nemože biti što hoćemo, savili
smo se napokon oko samih sebe , a dasmo već po banskoj konferenciji
svietu dokazali da smo kadri na sebe i računati, posljedice potvrdiše. A
zašto danas razbor i um onamo utukoše strasti naše kuda spadaju, t. j.
med nerazborne stvorove ? Jer već sada misleći Hrvati opaziše da ne
strastna osveta može naš narod k boljoj budućnosti privesti ,> nego da
nam i to, i ovo, i ono itd. k svrsi pomaže, då, da samo ova a ne stra
sti onuda voditi mogu. A to će reći : začeli smo biti praktičnim naro
dom , začimljemo uvažavati sadašnjost sveobču .
A može li se punim pravom kazati da strast s nami zavladaše još
.

prije malo vremena , dà da i danas jošte iz nje sasvim neizadjosmo

nalazimo bo se mnogi od nas u onom stepenu : gdje se spremamo med
strastjo i političkim umom birati -- ? Može, ako najme mi svrnemo
.

budi na našu bližnju budi daljnju prošlost ; buduć pako ona je učitelji
ca narodah istina koju još nijedan obrazovani narod nezataja to -

će ona sravnana s tom strastvenom sadašnjosti ovu ukoriti.

Povjestnica pako naša uči nas nepobitno: dd, dočim nas je Beč
posljednih deset godinah protivno ustavnosti i zakonitosti, dà i na po
rugu zaslugah naših njemu izkazanih bogomrzko tištio neposredno ; to
su nas oni, kojima smo se htjeli na milost il nemilost izručiti, grozno
i krvavo i kriporotno gnjeli tamo od vremena prve polovine XIV. vjeka
sve do g. 1848. posredno il neposredno tako : da s one strane imademo
najkrvaviju povjestnicu, toli krvavu , da se sa franačkom dobom po već
putih dostojno mjeriti mogaše, te jedino neumrlom junačtvu predjah na
ših zahvaliti imademo, da iz lica zemlje izniknuli nismo. *) Då, strast

*) Što bi Europa već jednom glede mudjunarodno- pravnog odnošaja kraljevine i

krune hrvatske napram krune i kraljevine ugarske čisti pojam i znanje imala ;
 28

zavlada s nami tako, da jedan, inače veoma zaslužan domovine sin , do

i
toga se zaboravi: što se u političnom jednom časopisu našem izrazio :
„,kako da se mi s Madjari nebi sjedinjivali , buduć nam oni nikada ništa
zla neučiniše !" Krv stida nas poli kad pomislismo : što će si isti Madjar
misliti, kako cieniti povjestničko znanje naše kad smo si izdali to svje
dočanstvo siromaštva ! A gdje ti je uspomena tužnih dvanaest godinah
tamo od g. 1836. do 1848. iztekavših , te u koje doba isti sabor ugar
ski (dakle narod madjarski, a ne Beč) nam pravdu krojiše preslavnu ? 1

Ah ! to je više no strast ; to je oblagivanje samog sebe i naroda , tužne

jedne téžnje radi !
Ah ! strast je strast a ne razbor politički baciti se u naručaj onog
koji te je tečajem pet vjekovah * ) (da šutimo o praborbama Árpádova
cah i naše kraljevine ) slobode i samostalnosti lišiti hjeo, zato : jer te
-
drugi susjed jedan dvanaest godinah bìo ; s toga : jer posljednji gnjet –
kao nam suvremeni neposredno očutismo , a s minulog zabora
dio se protivno svoj prošlosti našoj - budućnost svoju ustanoviti
-

bjeti, znači rugati se povjestnici i zdravomu političnomu razumu ! Je li

moguće s prošlosti najbližnje politički bezkaznjeno zaboraviti se, koja nas
k Velencu I Šrehatu vodiše ? Jeda li se u strasti upitasmo: gnjet i na
le
vala petoviečnja susjedab sjevernih nije li naravna posljedica zvanja
njihovog političkog bez da bi to oni prepriečiti i polag najbolje volje
mogli ? Nije li to „ pendant“ politike „der Zug nach Osten ,“ promie la
njen u „ nach Süden ,“ glede geografičnog položaja našeg ? Pa mi još
zbilja razborito možemo odtud jemstvo narodnosti i politične naše slo to
bode izgledati ? No , mi nećemo ovdje predupriediti razmatranjima koja 2
ćemo „ ex professo “ na dotičnom mjestu ozbiljnije i svestranije pretre
sivati kad o Ugarskoj govorili budemo ; ova samo na toliko napome
ba
nusmo, na koliko to u nazočni predmet zasjeca. Napokon, zaključujući
taj predmet nemožemo mimoići i ovo pitanje : Jeda li smo u strasti na
šoj političnoj gnjevom i osvetoljubjem zaodetoj ikada ozbiljno po
-

pi
te da bi, zalibog! i mnogi izmedju našinacah valjaniji pojam imali o pravima 0

hrvatske krune, i osvjedočili se da je legitimno, historično i pravno govorec

hrvatska kraljevina toliko podčinjena ugarskoj kruni koli i francezkoj (glede
preko -murskih susjedah naših i negovorimo ; ovi, čini se, nit se što naučiše be
nit zaboraviše tečajem strašnog pada i gnjeta minulih godinah, te česa radi i
posljedice oni će nositi) : izaći će do koji dan na svjetlo, Europi namienjeno
djelo : „ Das historisch -diplomatische Verhältniss des Königreichs Croatien zu
der ung. St. Stephans Krone.“
*) U označenom već djelu „ Das historisch -diplomatische Verhältniss etc.“ histo
rično neoprovrzivo izvedena je sva krvava prošlost naša u tu stranu, što bi
be Hrvati neobmanjivali u političnih težnjah svojih laž za istinu držeći !
 - 29

pitali se : da smo odmah početkom današnjeg obćeg pokreta kao narod "
stupili na pozorište naše narodnje politike pred licem javnosti a ne kao
„ stranka ugarska ;“ te da smo razborito se opitali : prija li naša tež
nja narodoja za slobodom i jedinstvom nezavisno od Ugarske s težnjom
budi sjajn . habsburgskog doma , budi i istog Beča ? te kad bi se o tom
osvjedočili bili da prija životno, nebi li mi već danas bili u posjedu sve
slobode i željah naših >, te došli u mogućnost držati mač Damoklesov nad
glavama zlohotnikah naših budi zapadnih budi sjevernih ? Protivno : jesmo
li pomislili, da ležeći prije svega za onim što nemože nit nam nit vla
dajućoj kući našoj prijati ; mi ćemo izpunjenje težnjah naših težko izgle
davati ? A i okolnost : zašto nismo već uredjeni barma kao Ugarska ,
za koga je čudna ili neočekivana ? A zašto ? nije treba komentaral -
Kada će strast u tih pitanjih umu mjesto uslopiti ? Kada ćemo već jeda
nom upoznati političnu istinu : da se nepitamo kakovo no koje sredstvo
vodi nas k željenoj svrsi našoj ? te onda tekar da zrelo mislimo : kako
se u postignutom uzdržati, kojimi sredstvi ? To jest : da nepripravljajmo
ražnja dok je jošt zec u gori , no da nastojmo prije svega zeca uhva
titi! To je najpriečija zadaća naša.
Negledeć dakle na ičije strasti, mi ćemo sasvim hladnokrvno na
svojem mjestu označiti puteve i sredstva k svrsi vodeća , razbistrivši
posljedice današnjeg postupka našeg ; ako budemo krivo govorili,
neka nam se podade javno svjedočanstvo zlog suda ; ako praredno,
tko će nas biti zato ? a nas bijuć neće li nepravednim postupkom i
ubiti domovinu , slobodu i narodnost našu ? A da nismo mi danas
još strastni, te da smo pred licem Europe stupili kao politični narod,
mi bi danas s jedne strani već opazili : kako ne samo sadanja
ugarska vlada upravo bezobzirno, i medjunarodno sloveć , bezzakono
postupa u težnjam svojim napram souveränno- nezavisne kraljevine naše,
zaboravljujuć se posvema iz krvave nauke , koju Ugarskoj g. 1848. tog
bezzakonja radi dadosmo ; no da se nereče da je to samo bečko maslo,
kamarille, spljetkah dvora itd. opazili bi : da isti taj posprdni i bezzakoni
put poprimiše ne samo i pojedini slobodni i nezavisni Ugri , no da se
već i čitave oblasti magjarske gdje bora mi upliva bečkog nije
u istoj jogunasti vrte, te našu souverennu kraljevinu kao prikrpinu ugar
ske krune od Beča zahtjevanju ! Kome da neudari krv uvriedjena narodna
ponosa i česti u obraz, pročitav zaključke županijskih sastanakah béke
ske, aradske itd. županijah ? Tko je danas jošte tako sliep te neuvidi
da nam je sjever kó i zapad jednako vražan ? Tko je jošte tako neuk
politički medju nami te da neopazi, da dok u svezi austrijskoj uztrajemo,
moramo se istodobno s jednim protiv drugog boriti i braniti znati, a ne
samo s jednim se sdruživali ? Da je upravo u toj izreci sakrita sva
 30

mogućnost : uzdržati se „ narodom “ i „ slobodnimi“ u svezi austrijskoj ;

tko neće to uviditi moći ?
Nije moguće da naš narod, koji vazda bistar i uman bijaše, strastih
svojih se i u prosvietjenom današnjem vjeku okanio nebi, a osobito ako
okom na prošlost našu svrnemo, te ćemo se ubaviestiti : da slavni pra
otci naši u politici vazda i izključivo jedino umom se povedoše, dà da
to povadjenje jedino kadro bijaše izposlovati da liepu našu domovinu i
proti lukavosti mlietačkoj i spljetkarenju sjevera u slobodi uzdržati mogaše.
Samo jedan korak u strasti učinjen ubio bi ih bio s mjesta ! s toga mi
slimo da ćemo i ugodnu stvar našim čitateljem učiniti ako im predsta
vimo, kao u slici, umni i vješti postupak i čine predjah naših u raznih
kritičnih momentih obdržavani; a uspomena ova i za buduće laglje shva
tjenje daljnih razmatranjah služiti će moći.
U surovoj onoj političnoj dobi kako ipak vidimo mi postupati na
pram susjedah svojih junačke pradjede naše ? umno i začudjenja vreda
nom vještinom diplomatičnom umieše oni i sourerenstvo svoje i dobro
susjedstvo kriepko uzdržati. Ah ! duh jadranskog mora napojiše umove
njihove, a vrletne gore uzdigoše plemenita srdca njihova te nikada stran
puticama neudariše ! I mi imademo i Dunav naš i sinje naše móre, ne
botične naše planineistim su čistim prevejane dahomi ; imademo još k tomu
primjere najprepredenjih susjedah naših, Talijanah i Niemacah ; a uz sve
to, jeda li ćemo mi u prosvietljenom XIX. vjeku zaostati za predji na
šimi onih burnih i divljih vjekovah ? Genij našeg naroda jošte nije u
snuo ; neradi se no da bez maske vojujemo, te pobjeda je naša i na
tome polju. Um će i razbor nadvladati krute i nezrele strasti.
Da vidimo, dakle kako shvatiše praotci naši odnošaje medjunarodnje
države naše, u svako doba, napram sjevernih susjedah naših, t. j . Ugarske.
Poslje smrti posljednjeg narodnog kralja našeg, Stjepana II. Drži
slavovića, kao što je poznato, ljuti se zametnù domaći rat i borbe medju
ibanom i župani naroda kraljevskog prestolja radi ; na koliko mutna vrela
burne one dobe do nas doprše i vjere su dostojna, usried mnogogodišnje borbe
vidi tužna naša domovina takodjer dva bogomorzka upada magjarskih kra
-

ljevah - Ladislava i Kolomana - izvedena u svojinu našu. To bijaše

prvo javljenje zavojevanjab sjevernjakah naših protiv bivstva, slobode i
samostalnosti naše, početak koji tekar g. 1848-om završi !
Premda u medjusobnoj krvavoj borbi utamanjivaše se sinovi jedne
domovine višegodišnjimi bojevi medjukraljevstva ; premda zavojevanje
Ladislava a obilnije još ono Kolomana madjarštinu u dom nam unieše :
ipak se u cielom tom junačkom narodu ni duša nanalaziaše koja bi se
bila dala zasliepiti budi vlastju tudjinca, budi inače obmanuti; premda u
 - 31

se razdvojeni, razcjepkani, nedadoše se oni za tudjinstvom ponieti ili ovo

obljubiti, najmanje pako – što je upravo ruglo naše u ovi par – uu . tu
djinca jemstvo svoje bolje budućnosti tražiti ili izgl edavati ! – Povjest
izgledavati
nicom u ruci govorimo ; neka se pokloni pred njom strast, zanešenost,
glupost i izdaja! Što učine stari naši u toli groznom momentu narod
njeg svog života ? Zaboraviv nutrnji jed i jad složiše se sinovi hrvatskog
naroda slavnog , privikli tamo od VII. vjeka u slobodi i samostalnosti
živiti, dignů se, za taj sveti amanet uzdržati, u jednu šaku i u jednu
dušu . Baciše ponajprije iz zemlje Ladislava ; ahl baciše ga da se jadan
nikad više ne povrati, njega i sve što magjarštine ovkraj Mure, Drave i
Dunava našeg preostà ; unište zatim napadača Kolomana, njega i sve nje
govo do zazira ! — Tako se vladaše predji naši med g. 1092 -1102gom .
Ono, što čest narodnja zahtjevaše, to i izvojevaše!
Al bieše kralju Ungarie oprati lice tog poraza radi pred narodom)
svojim , pred tadanjim svietom. Sakupiv silnu vojsku prodre do Drave ;
>

al se sakupi i sav brvatski narod od Drave i Dunava sve do Albanije

te posrnu razjaren do Drave , u dvanaest plemenah skupljen očekuje on
smrtnu odlučnu narodnju borbu ; opamtivši se iz dvostrukog napadaja
magjarskog da 'nevalja dušmanu kod mora čekati ; dušmana, koji tako
imadijaše za sobom i našu i svoju zemlju.
Grozno je viditi kad se koji narod za svoje i svoja listom diže
proti okrutnom tudjincu. Ugarski kralj, naučan izkustvom svojim i pred
šastnika svoga, znadijaše tko pred njim stoji; ponudi on prije bitke mir,
ponudi se Hrvatom za kralja, osobu i obitelj svoju ali ne državu ugar
sku , a uvjete da Hrvati sami prave. „ Pacta cum iisdem, ut voluerunt,
ordinare ."
Ali upravo ta ponuda sladka mogla bi bila i najbistriji inače narod
privesti na polje ugovaranjah, iz kojih prije il kasnije ako ne robstvo, a
ono jamačno državno süzerenstvo sljediti bi bilo moglo. — No neposrnù naš
narod, narod oni koji već tada uz zmožne lukave Mljetke mnogu godi
nicu vjekovaše, nepovriedjen premda često napadan. S toga i bijaše u
govori oni praotacab naših takovi : da su oni ne med mogjarskim i hrm
vatskim narodom (što bi podanstvo za sobom naravno povući moralo),
no med krunom hrvatskom i obitelju Árpádovacah utanačivani. A tu
upravo ležaše sva bistrina i vještioa državnička našinacah. Jer kad se
slabi s jačim spaja, tu jemstva budućnosti samo šupljak očekivati može.
Usljed česa: izabraše u saboru svojem Hrvati proo : Kolomana za
svoga kralja, ali se nepodložiše kralju Ungarie, a kroz to oni spasiše
pred Europom souverenstvo svoje. — Drugo : okoruniše ga za svoga
kralja u kraljevskom gradu Biogradu nad mórem , hrvatskom Zvonimira
krunom ; spasiše time brvatsku svoju narodnju krunu, dosljednjo : kruna
 32

ugarska imadijaše i imade nad kraljevinom hrvatskom toliko práva ko

liko nad Englezkom ili Francezkom . A i bilo bi već jednom za željeti
da domaći sinovi naroda našeg, osobito oni koji se za znajuće smatrati
misle i hoće za takove držani biti, prestanu već jednom govorili na po
rugu svog znanja a opoganjenje povjesti i neumrle uspomene neumrlih
predjab našib, te povriedu najsvetijih pravah kraljevine sveukupne hr
vatske i nje krune o njekakovoj nad námi ili našoj ugarskoj kruni. Znamo
mi da oni polaze iz one djetinje utjehe ili osvjedočenja : da krona ugar
ska tobož nije magjarska, te kao takova obča ; ali to je stranom izmiš
ljotina, stranom vladajuće u Ugarskoj pleme o tome ni čuti neće, då
pred Europom već povećputih i prosvjedovaše protiv takove nakane ! Ne
mistificirajmo se, Boga radi, Hrvati ! jer se drugi mistificirati već nedadu;
no znajmo barma ono umom i duhom našim uzdržati što neumrli predji
naši junačkim mačem svojim te potocima najplemenitije krvi svoje kupiti
i pribaviti vmieše, da barma mi potomcima našim ostavimo pisano i pri
znano po nami xa vječnu uspomenu što naši i njihovi pradjedovi njekoč
u Europi biše. Neka svalko u srdcu svome izreče sud nad onim, koji
se ni do te dosta slabe zadaće popeti nebi mogao , htio ili znao. -
Neka se nitko nevara. Priznanje i opravdanje pred licem Europe soude
renne nezavisnosti krone naše od krune ugarske niti najmanje nesmeta
ikakovoj mogućnosti savezivanja te naše krune s krunom ugarskom u
onom smislu dakako, kako to junački predji naši XII. vjeka oživolvoriše ;
då priznanje ovo jedini je i izključivi preduvjet svakog mogućeg budu
ćeg ugovaranja s tom krunom.
Ali se vratimo k ugovaranjima XII. vjeka. Spasivši tako dy
nastia i krunu vlastila – a da je to historično -medjunarodna vječna
istina, to svjedoči u jednoj diplomi såm okorunjeni kralj Hrvatah, Kolo
man, govoreći : »Ego Colomanus Dei gratia Rex ... Croatiae atque
Dalmatiae ... salvo habito consilio, postquam coronatus fui Belgradi
supra mare in urbe regia ..« -, - nehtjedoše Hrvati imati nad sobom
nit neograničena vlastita gospodara ; s toga tretje : zaprisegoše ga : da
štuje ustavni stari hrvatski zakon po narodu ustanovljeni ; što on opet
(sa svojimi nasljednici) svečanim medjunarodnim aktom potvrdi najsve
čanije: »Ego Colomanus ... Juro super Sanctam Crucem lege antiquitus
constituta vos uti permitam ...« Spasiše dakle Hrvati tada za sebe i
za nas svoj vlastiti starinski ustav ; nisu bili oni toli podli te bi ugar
skom se podvrgli bili, za kojeg se upravo još i neznade je li i ka
kov tada bijaše ; ništa oni u zdravom svom umu ugarskog nepoželiše. —
Nevide danas mnogi sinovi naše domovine, koji iz neznanstva zavedeni
il zlobno o ugarskom ustavu kao našem sbore, te ovog si žele ; ne
znajući kakovu oni nesreću u posljedicah na glavu domovine
-
 33

svoje time navlače ! Uvidjet će narod naš do skora koje je, i kakovo je
právo sveukupne naše kraljevine, nas ustav ;uvidjet će i bujni materialisti
kakove je cjene i važnosti naš narodni, državno - temeljnimi zakoni na
šimi ajamčeni ustav i u materialnom odnošenju , i što bi nam ugarski
mogao pribaviti. - Ustavnim tadanjeg vremena pravima naše kraljevine
-

biaše ujamčena i osloboda hrvatske narodne crkve od svakog upliva

ne samo ugarske crkre, no i kralja hrvatskog na koliko bi on bio
mogao ili htjeo kao apoštolski kralj ugarski umješivati se u prava na
rodnje naše crkve. To medjunarodno pravo naše potvrdi Koloman pri
segom : 9....Juro super sanctam crucem ... Episcopum vero quem cle
rus aut populus elegerit, ordínabo ..." dakle posvema inače postupati
moradoše u hrvatskoj kraljevini u cerkvenih stvarih nego li u Ugarskoj,
gdje biaše neomedjašen u tom obziru. – Nu o tom obširnije u ,,Javnom
pravu “ već gori napomenutom .
Nadalje : Spasivši tako nezavisimost , krunu , slobodu nutrnju i
ustav svoj hrvatski: činom htjedoše predji naši pred licem Europe do
kazati : da izabrav Kolomana i nasljednike mu za kralja svoga , nisu
oni ' s Magjari ili Ugarskom u nikakvi savez ili odnošaje stupili; då, da
ih toga Bog občuva, četorto : prisegom obvezaše predji naši Kolomana
i nasljednike mu : „ da nijedan Magjar bez njihove dobre volje medju
Hrvati stanovati nesmije. „ Juro super Sanctam Crucem ...in civitate vestra
neminem Hungarorum habitare permittam , nisi quem voluntas vestra
expetierit." Isti dakle Koloman , kao kralj ugarski , nije smieo medju
nami obitavati , nego jedino kao kralj hrvatski, to je takodjer medjuna
rodnim aktom podkrepio govoreći i prisižući : .. .. Juro super Sanctam
Crucem .. cum autem ad vos coronandus , aut vobiscum Regni negotia
tractaturus adveneros . . . A iz ovih pràvah naših bjelodano se vidi
„právo podieljivanja indigenata ; právo neumrlo zahtjevati da se kralj
naš imade medju nami okoruniti te u našoj sriedi stanovati ili barma
medju nami poslove države naše s nami obavljati.“ Da mnogi materia
lista pomisli : kolike bi odtud i iz tih nepovriedimib pravah naših ko
risti materijalne za našu domovinu proizticale , silno bi nastojao : da
se kraljevina hrvatska u sva svoja prava upostavi, pa da se onda tekar
o daljnjoj budućnosti vieća. Ab ! mnogi našinac, koji si već danas glavu
razbija, kako ćemo se vladati prigodom okorunjenja ugarskog kralja ,
kako ćemo u tudjem svietu jemstva tražiti tom prigodom : zar te čest
narodnja i svjetla tvoja povjestnica neopominje što imadeš uraditi; zar
ti nisu práva tvoja sveta ? Ako ćeš sám (voja prava gaziti kako i gdje
ćeš u tudjinca jemstva istih tražiti ? Nije li to bezumje ? Nije li to iz
daja 'narodnje česti? - Sto dakle da imademo uraditi ? Sabor naš ima
se doskora sazvati ako najmre nebudemo prije vremena ludovali za
3
 34

njekom uniom s Ugarskom , a ova slučajno Beču prijala nebude, a sam i

tako silni nebudemo s voljom našom prodrieti ; buduć nas je car au
strijski, koji je legitimno zajedno kralj hrralski, pozvao da se izrazimo
o buducih odnošajih naše kraljevine napram Ugarske , moramo prije
svega, polag narodnje česti svoje , razloživši mu prenavedena najsvetija
práva naša, pozvati ga : „ da se u našoj sredi kraljem hrvatskim najsve
čanije okoruniti dade i naša prava prisegom potvrditi da se udostoji,
izrazivši mu tako koji su legitimni odnošaji naši napram Ugarske .“ Za
nadalje će jur kasnije narod brvatski skrbiti. Neizvede li se pako ovo
najpravednije i najsvetije naše zahtjevanje , ljudi! što se onda još bri
nite glede sveze s Ugarskom ? prikovani bi tad bili na nju dok nebi ta
vičuću nepravdu europejski jednom pokret uništio . – A ,
-

vi, bratjo Ma
gjari ili Ugri ! neka vam se ta svetinja naša na žao nedade ; otci i pra
djedi vaši prisegu i zakletvu kralja vašega Kolomana i nasljednikąb nje
govih svečano i od svoje strani potvrdiše, držati ju - kao pošteni na
rod - morate. „ Hoc autem Sacramentum a Rege, et ab Archiepiscopo
Laurentio et Comitibus Hungariae confirmatum est... “ Pacta pacis
centibus legem ponunt !

Magjari, bratjo i susjedi naši ! jeda li ćete znati vi štovati zakon

taj tako medjusobno slobodno ustanovljeni ? Slavni predji naši strogi bi
jaše protiv vas ; bezdvojbeno imadjaše k tomu krvave uzroke ; a mi,
potomci njihovi, vidjet ćemo u XIX. vieku je li praotci naši pravedno
sudiše odbijajuć vas i od kućab svojih ! - Ili pako samo ste vi iza
brano pleme čovječje koje imade právo na historična práva, koja u osta
lom održati neumjeste, a mi na naša neumrlim junačtvom stečena ni
kakova da neimademo práva ? gdje je to historičko právo vaše koje bi
naše ubiti moglo ? Ili valjda naši temeljno - državni zakoni ( Staats -Grund
Gesetze) nas nepovlastjuju prenavedena potrebovati ? Kada izabrasmo na !
prestolj hrvatski (XVI. vieka) sjajnu sada vladajuću dynastiu našu habs
burgsku, nijesmo li kao glavni temelj i uvjet obslojanja te dynastie
na prestolju hrvatskom zabtjevali da osjegura : „ eosdemque (SS. et 00.
tocius Regni Croatiae ) assecurandi, quod omnia et singula
eorum Privilegia, Jura, Libertates et Decreta Regno ili... a se
renissimis retro Regibus eorum tradita et concessa salva et
illaesa conservare et manutenere volumus et intendimus. . " a kada (u
XVIII. vieku) souvereno - slobodnom voljom našom dozvolismo da i ženski
spol sjajnog tog doma zasjedne rečeni naš kraljevski prestolj, primiy
sankciu pragmatičku , nismo li od kralja našeg obvezu zahtjevali: ,,sed
et vicissim vobis verbo regio spondemus, ut quae a Nostris Praede
 35
sessoribus istorum Regnorum Regibus . concessa unquam iis fuere
privilegia , libertatas, praerogativa ac Jara, en omnia et sin
gula, vobis non modo facta tecta illibatae manutenentur, ac conser
vantur verum .... id ipsum pro haeredibus iisque successoribus No
stris Regibus aut Reginis Austriacis promittentes. . .“ Dakle : ni jedno
pravo naše nije izključeno (omnia et singula ) ; nijedan predšastnik
Ferdinanda I. ili Karla III . nije izuzet dosljedno ni Koloman, ni sin mu
Stjepan pi ostali do danas sjedeći na prestolju našem kraljevi niti po
dieljena po njima i predana nam práva naša.
A sada s njekoliko riečih obratjamo se na narod naš uvjek hrabri
i omni, neka rukom na srdcu odgovori : čija politika , čija težnja narodna
bijaše otmjenija, plemenitija, slavnija gledom na bolju budućnost, naša
li u XIX. vieko , ili neumrlih onih muževah XII. vieka ? Gdje vidimo
čest narodnju mačem branjenu, gdje perom okaljanu ? Odgovor je lahak !
Ali reći će tko : da pradjedovi naši nebijaše prinuždeni političko -na
rodnimi obstojateljstvi, kao tobož mi danas, inače postupati ? O ! vara
se svaki tako misleći ; jer osim krvavih borbah medjukraljestva, imam
dijaše oni dva krvava , lukava (osim Magjarab ) dušmana napadajuća
viečno na nas, t. j. tada već silnu i lukavu republiku mletačku od za
pada, silno grčko carstvo od jugo - iztoka ; buduć ova posljednja država
bijaše zajedno naravni neprijatelj ugarske tadanje države, to naši predji
umno postupaše kad dynasliu árpádsku na prestolj pożvaše te tako se
moćnije braniše proti obcem dušmanu ; ali se zato s Ugarskom ili s Ma
gjari nesvezivaše, znajući bo dobro : da tražeći takove orsli jemstvo i
bivstvo bi si bili ubili ; toga radi i odlučiše : da im daleko budi kuća !
Riečju : umno a ne po srdcu postupaše predji ti naši.

Mi ćemo samo u kratko još napomenuti štogod iz prošlosti naše u

tom obziru, - Pomaknimo se za dva pieka napried , te vidjmo što rade
praotci naši u XIV. vieku. Dva vieka'– mal ne najsretnija – proživiše
-

Hrvati u souverenoj svojoj nezavisnosti pod Árpádovci; a kada tą dyna

stija izumrè ( 1301 ) , jeda li su valjda Hrvati tad s Ugarskom savezali şe ?
Bože oslobodi ! Da, da dokažu nezavisnost krune bryatske od ugarske,
istu dynastijų promjeniše ; otci naši pozvaše na prestol hrvatski dynastiju
napolitansku (Karla - Roberta ), okrunicši ga u veličanstvenom bramu za
2

grebačkomu ; Ugri česku (u osobi Venceslava ) ; a kad ovi poslje više

godinah ostavi Ugarsku, tad Otta Bavarca pozvaše na svoj prestolj; te
kar kad ih i ov iznevjeri, izaberu hrvatskog kralja Karla za svoga, te
pri opet skupi dvie krune na glavi svojoj, hrvatsku i ugarsku, ali se ne
zavezd naša s ugarskom . - Nisu dakle ni ovi preslavni predji naši uda
3*
 36

rili čest naroduju u obraz te snivali ili snovali kako bi se ili ugarskoj
kruni podvrgli , ili što je još podlije : kako da bi junačke svoje ruke
pod ugarsko zakonotvorstvo, sabor itd. sklenuli. - Do skora će se hr
vatski narod ponosno osvjedočiti kako umieše praotci naši XIV . vieka
pod Karlom - Robertom i sinom mu Ludovikom krvavo uputjivati susjede
C

naše sjeverne, kad su se stali nješto mutiti u pojmu samostalnosti kru

nah ! Aziatskoj iskrenosti Magjarah do skora podkopa jamu italijska lu
kavost, prevejanost, nasilje ! - Ovdje samo jedno još pitanje politično
diplomatično narodu našemu stavljamo: Zašto izabraše Hrvati XIV. vieka
napolitansku dynastiju na svoj prestolj a ne onu koju Magjari sebi iza
braše ? Zar vez dviestoljetni jedne osobe kraljevske nikakove sympatije
za sobom neostavi med Ugri i Hrvati ? Ne ; jer prvo : znadoše predji
naši te dobe da je bljutavost pomisliti ili vjerovati na kakovo bratinstvo
ili prijateljstvo medju narodi ; drugo : moć mletačke republike sve to
više rastijaše , da bi dakle paralyzirali moć te susjedne svoje države,
čim Ugarska bijaše slaba kopnom a bez móra : to pozvaše Napolitanca
i flotom i narodnoslju takmaćećeg se s Mletcima u našu zemlju ; a od
to doba, opet se digne trgovačka i pomorska sila Hrvatah tog vremena.
To jest : stari naši umno postupaše a ne strastveno. A osim te okol
nosti, poznato je : da carstvo njemačko u ono osobito doba stadoše sma
trati ugarsku kraljevinu kao feudum svoj; komu nisu poznata učena i
pravna prepiranja ugarskih i njemačkih učenjakah u tom obziru ? Predji
naši što bi se ukloniti ma i sjeni kakove feudalne podanosti, okaniše
se sjevera, te se poprimiše jugo- zapada, dokazav tako souverensloo
svoje države.

Da vidimo sada što rade predji naši koncem XIV. i u prvoj polo
-

vini XV. vjeka. – Savezuju li se valjda s Ugarskom ? – Usljed krvavih

pokušajah Ludovika I. omrazì im njegovo pleme, a i nebiaše vikli gle
dati ženu na svojem prestolju ; s toga zabace Hrvati pozvanu i okoru
njenu po Ugrima kćer njegovu Mariu, te izabraše bivšeg svog hercega
sve kraljevine, Karla Dračkoga , za kralja svoga, då ovog silom oružja
i Ugarskoj nametnuše, protjerav krunjenu Mariu njihovu, dokazavši time
vječno : da nisu voljni i dosta jaki Ugri nami gospodovati htjeti ; kó
što htjedoše nametnuti nam rečenog svog kralja. - A kad u Budimu
našeg tog kralja podlo obiju Magjari, grozni se rat pó vjeka trajuci,
rat samostalnosti naše zače, tečajem kojeg predji naši u Zadru okroni
še sina ubitog Karla, Ladislava, za hrvatskog kralja (1403 ) ; dočim Ugri
izabraše i okruniše Sigismunda, muža kraljice Marie. Opet se dakle
razdjeliše i narodi i krune ; premda u to doba pada proo pojavljenje da
se je jedna malena stranka Hrvatab odlučila kralja Sigismunda i kra
 37

ljem hrvatskim priznati. Buduć mi ovdje nepišemo povjest našeg naro

da, no iz nje samo njeke primjere navadjamo, što bi umno postupanje
predjah naših narodu predočili; s toga uputjujemo blage čitatelje na na
pomenuto već djelo europejskom javnom mnienju namjenjeno i koje će
do koji dan svjetlo ugledati.
Koncem XV. stoljetja , kad bi narod hrvatski pozvao na prestolj
poljačkog i ugarskog kralja Vladislava, premda barbarstvo tursko s jedne
strani, s druge : sila mljetačka svemu našemu prietiše : nije se narod
baš tada btjeo s Ugarskom svezivati , no znajući da Poljska i Ugarska
imadu istog krvnog dušmana ( Turčina) kó i mi, umno zaključiše praotci
naši pozvati na prestolj svoj vladara obćeg tih državah, što bi se proti
obćem dušmanu laglje braniti ; a za ujamčiti si nezavisimost svoje krune
od poljske i ugarske, medjunarodnim aktom , s Vladislavom sklopljenim,
ogradiše se proti svakom spojenju ili podanosti, dočim su iz sabora svoga
kralju na potvrdjenje i obdržavanje podnjeli sljedeći temeljno - državni
zakon : „Articuli Nobilium Regni Sclavoniae. Art. I. Maj. Regia inter
caetera Regna sua ( Poljske, Ugarske) dictum Regnum Sclavoniae in
antiquis eiusdem libertatibus, immunitatibus, privilegiis et consuetudi
nibus conservare pollicetur. Art. VIII. Quod Regia Maj. omnia jura
et privilegia illius Regni Sclavoniae, a divis Regibus suae scilicet Maje
statis praedecessoribus eidem concessa confirmare dignetur .. : " Da
kle opet sva práva ( nijedno neizuzamši) syiuh predšastnikah kraljah
naših (dakle ni Kolomana neizuzamši), a to će reći : souverenstvo krune
naše obezbjediše si neumrle slave predji naši XV. vjeka ; jer kazaše
kralju novoizabranomu „medja ostalima kraljevinama , kraljevinu našu
Slavsku “ (dakle i napram Ugarske) da u svim pravima svih predšastni
kah potvrdi i ova da obdržava ; dà, unešenjem medjunarodnog ovog akta u
ugarski zakonik i ista ugarska država to souverenstvo naše , bez moći
u buduće prigovoriti , priznati moradoše. Dočim dakle vidimo s jedne
strani predje naše tog vremena politički umno postupati, to s druge strani
vidimo znati spojiti koristi naše s tudjimi nežrtvujuć ni za dlaku od
najsvetijih pravah svakog naroda, podpune nezavisnosti krune i držade ;
t. j. Hrvati su s dinastiom ugarsko - poljskom , a ne s Ugri ili Poljaci
posla imali.

Evo nas napokon u sadašnjoj našoj dynastičkoj periodi. Predji naši

XVI. vjeka u ničem nezaostaše za onimi XII. XIV. i XV. stoljetja, sva
gdje opazujemo isti um i razbor , istu vještinu politično -diplomatičnu .
Premda sjajna kuća habsburgska bijaše več u osobi Ferdinanda I. iza
brana za kralja ugarskoga, ipak nepobitno vidimo : da: niti je vladar taj
 38

izborom tim mislio se biti već kraljem Hrvatah, niti ga predji naši kao
kralja ugarske, no kao kralja českog i Arci - duku austrijskoga pozvaše
ne na prestolj ugarski, no hrvatski. Slobodnom voljom našom , na
saboru našem pomoli se Ferdinando kroz poslanstvo medjunarodno da
ga kraljem svojim imenujemo i izaberemo ; što i naš narod - na te-.
melju već gore više izloženih uvjetah, souverenstvo naše jamčećih, kao
što je i isti akt izbora tog kralja proiztječaj samo souverenno - slobodnog 9
naroda – učini zakonom ovim : „ Nos . . . . universi nobiles et Pro
C
. .

ceres nec non nobilium Comitatuum, Civitatum et Districtuum , Populorum

Universitas Regni Croatiae , ... nobis in Generali Nostro Condentu
existentibus, praenominatum Sereniss. D. Regem Ferdinandum in verum ,
legilimum , indubitatum et naturalem nostrum et tocius huius inclyti
Regni Croatiae Regem et Dominum ... elegimus et recognovimus, as
sumpsimus, publicavimus, fecimus, constituimus et proclamavimus, pro
clamarique fecimus ... omni meliori ... via ,, forma, jure, consyetudine
et solemnitate ... Quodque nullo nunquam tempore deinceps aliquem
alium in Dominum aut Regem nostrum acceptare vel recognoscere ve
limus, praeter Majestates suas earumque haeredes ...“. Nezavisnost
krune svoje nepobitno time posvjedočiše pred svietom otci naši : što
izabraše i nasljednike Ferdinanda na svoj prestolj; jer Madjári samo
Ferdinanda i osobu njegovu izabraše ; u slučaju dakle da Ugri ma
sljednika Ferdinandova nebi bili htjeli priznati za svog kralja, krune
úgarska i brvatska bi se bile i osobno razišle ; Hrvati imali bi svog
kralja iz kuće habsburgovacah, Ugri iz one koju bi si voljeli. Kad
naši predji XVI, vjeka ovako souveränstvo svoje spasiše, a od Ugarske
toliko htjedoše znati koliko i od česke: bijaše obkoljeni krvnim dušma
nom Turčinom , s kim su se ne samo slobode, dà i bivstva radi krvavo
borili imali ; otimali su se s Mljetcima a zajedno i s Njemačkom .
Napokon vidimo u XVIII. vjeku otce naše akt sou verenstva svog
izvršivati pozvanjeni ženskog spola na hrvatsko prestolje , niti ih veže
Sankcia Pragmatička Ugarske koli neveže ona ni Francezku, ni En
III to priznati mora , dočim u medju
glezku. Sám kralj hrvatski Karlo Ill.
narodnom dotičnom Aktu priznaje atque adeo saluberrimum
hocce Decretum vestrum, quo uno interregnum . . . ante
vertistis .. Caes. Reg. authoritate nostra . . probamus, acceptamus et
confirmamus ... Premda otci naši već u ono vrieme od spljetkah bečko
budimskih mnoga patiti moradoše, ipak nedadoše se od strasti nadvladati ;
jer neimade za narod koji većjeg blaga na svietu . no je samostalnost
i nezavisnost ; glede te neka se obzorje čisti a ne još zamršuje !
Otci nam naši primjer sjajni dadoše ; kroz svevjekove ne-narodnih
vladarah svojih , od XII. do XVIII., sljedio je naš narod put takovi i
 39

tako : da se nezna čemu se moramo više diviti, jeda li neumrlom ju

načtvu kojim težnje svoje narodnje i odluke svoje i fizično izvesti umje
še, ili pako finom taktu i vještini kako lukave namjere odbijati i njim
se ugibati umješe ; riečju : nikad srdce t. j . strasti, vazda samo um t.
j. razbor politički u savjet moliše ; a nikad neizvjeriše oni krunu i
čest narodnju svoju napram sjevernih susjedah svojib. Obuzdajmo
dakle i mi strast našu, otvorimo zdravomu umu prostrana vrata ; nau.
čimo se već jednom u svakom narodu viditi političnog vraga ; motrimo
na položaj i zranje njegovo ; tada nećemo u XIX . vjeku biti stid pro
šlib vjekovab predjah našib .
Sto bi uz razbor politički imali i vještinu tome nuždnu, svratjamo
o sljedećoj stavki pozornost čitateljah na načela diplomatične znanosti.
 40

III.

Vještina i prevejanost diplomatična.

Varali bi se, misleći : da tečajem prošlih vjekovah ne toliko mu

drost i dosjetlivost diplomatična, koli ljuti i neskloni mač sudbom naro
dah i njih politikom vladaše. Već iz ovo njekoliko primjerah, iz po
vjesti naše crpljenib, labko se svatko uvjeriti mogao, da mač bijaše samo
pretežniji u izvadjanju, a da politiku uvjek razbor vodiše, a tom razboru
da za temelj služiše nauka o : lukavosti, prevejanosti, dosjetljivosti poli
tičkoj. Jedan historički primjer u tom obziru potvrdit će to naše tvrdje
nje. - Koncem XV. stoljetja vidimo republika mljetačku na vrhuncu slave
svoje i moći. Pitanje italijsko, kao i danas, bijaše Erisova jabuka Eu
rope ; Francezka težila je zavladati uplivom svojim svom Italijom ; sve je
zavisilo od osobnostih poslanikah koje imadijaše Mljetčani francezkom
vladaru poslati. Vlast i vlada republike nalazijaše se tada u mladih ru
kub, da kako da i poslanici bijaše izabrani iz broja plemenite mladeži
mljetačke, dva još golobrada mladića ; jer premda s Francuzkom nemo
gaše se natjecati Mljetci, ali oholost in nedopusti od načela popustiti ;
Duka Aug. Barbarigo metnuo je time mnogo na vagu. Dodju poslanici
pred osornog kralja Karla VIII., te ih pozdravi posprdnim pozdravom :
„ Zar Mljetci iz same djetce sastoje ? Da kako, tamo bradatih više ne
imade !“ t. j. razbornih, misliše on. Na to ćedu mu poslanici nemanje
oholo odvratiti : ,, Sire ! da bi prejasna republika bila i posumnjati samo
mogla da u tom i mudrost i želja V. V. sastoji, poslala bi bila ona dva
kozla dobro bradata !“ Kao munja djelovaše to na Karla ; pogrdjen i
ostidjen na sve pristaše što mu poslanici predložiše. Malena dakle ova
diplomatična igra, mnogo dobra tada Italiji pribavi.
 41 -

Kako prevejano umješe umni naši praotci cieli jedan vjek prije
tog dogodjaja u velikoj onoj i životnoj, po vjeka trajućoj krvavoj borbi
protiv Ugarske, sa Českom i Mljetčani protiv nas sjedinjene, postupati ;
dokazuje sam, nami neprijateljan, Ugarski spisac Fessler koji se ovako
izrazuje o predjima našim : , ... doch nur von einer Gährung im Allge
meinen , nichts bestimmtes von eines Bundes Dasein, Zweck und Rich
tung sprach die Kunde : so freu bewahrten die Verbündeten ihr Geheim ,
niss, so behutsam und klug ebneten sie ihrer Schritte Spuren .“
1
Ako dakle već u gvoždjenoj onoj dobi sve zavisiše od političkoga
takta i vještine, kamo li bi se to danas moglo iz vida izgubiti ; zadaća
mača je danas drugotna, a razbor politični preobrazi se evo u podpunu
i svestranu znanost ili bolje vještinu diplomatičnu ; ako dakle već isti
um srdcu šutiti zapovjeda, što će ono t. j. strast pred vještim diplo
matom uraditi podsmjeh vještog diplomata danas, više vriedi nego
gnjev cielog jednog naroda ! - Dočim se mi danas po Zagrebu itd, kao
s uma sisavši proti Njemcu tlačitelju kostrušimo, kostrušimo bez repa i
glave: tko vas 'neopazuje jošte da smo mi već s te ludosti političke već
jednomu drugomu opet na pol u džepu ? ! Jeda li je to postupak jednog
naroda ?

Lukavost diplomatična danas tako daleko dotjerà, da ona država

ili narod koi se opire na pravedni samo mač svoj, a ne i vještinu svoju :
bade po občem mnienju kao krivac predstavljen, te ga napadatelj još
pred ovom odgovornim za sve posljedice čini ! - Za primjer nam budi
sadanji vladar Francezke; on ovršujuć narodnje težnje svog naroda, za
pokriti ih, navaljuje na cieli sviet s ideama svojima ponajprije ; gleda ih
pred Europom opravdati, a tko im se neskloni po njem ! Premda cieli
sviet uznemiriva, i premda bi mu sdružena Europa lahko na put stala,
ipak nitko se ga ne latja ; zašto ? jer je proi diplomat u Europi ; umije
idee svoje opravdajuć, težnje francezke oživotvorivati, a kao na neduž
-noga tko da s odgovornostju nanj navali ?
Ali i nije čudo da se države i narodi europejski okanjuju u prooj
liniji mača, ako mogu prevejanostju diplomatičnom, ako mogu sorhe
svoje bez krvi postigavati. Laglje je n. p. dati njekoliko hiljada sto- >
tinjakab putem milostinje, concertah, zabavah, lutrijah itd . sabranih za
kupiti plitkoumni koji narod s milostinjom : nego potrošiti miliune za
podjarmiti ga oružjem u ruci, kad je i tako ista svrha. Ej, Hrva
Hrvatil vi ste se zaboravili iz nauke njekoč učene, da su najme poli
tične darovnike već u drevna, manje prefrigana vremena zvali : ‫ ر„و‬Timeo
Danaos dona ferentes !" Tko može razumjeti neka razumi! - Laglje
it. j, manje je mučno predobiti koji narod hinjenim bratenjem , lovima,
 42

posjetima prijateljsko - susjednima, meetingima itd. nego li kroavim zlo

voljstvom , paljenjem i palježinom ; srtha. bo je ista. Tko ima ušesa neka
čuje ! - Ali jao narodu koji takova ili ovim slična neprevidja : då, bra
tjo !' sve ovo je laglje, nego. polag riečih jednog našinca prevejanca :
,,s bajoneti pisati, s kugijama posipavati, a lombardama pečatiti !" . Då,
jao narodu tko ova ne previdja ! sprdnja postaje on povjestnice ; stecište
i smetište svih narodah ; vječni i svačiji rob ; poznata bajka ,,biela konja !"
Ali k predmetu našem ! - Mi smo naumili, prije nego nastavimo 1
politička razmatranja naša, nacrtati u nazočnoj stavki počela svakomu
državniku najnuždnija iz diplomatične i politične praktičke znanosti, kako 1

ju danas svi obrazovani narodi Europe shvatjuju ; što bi i mi Hrvati

umjeli ista počela našim narodnim i političnim okolnostima prilagoditi.
Čini nam se da to u današnjih naših obstojateljstvih neće baš suvišno
biti ; vodje naroda valja da su u svačem kriepki i neoborivi ; jer nije
dosta po umu se ravnati, no treba znati i kako ?
Još nijedan europejski učenjak diplomacije nenapisà takovu teoriju
te znanosti što bi ju moći praktično svim državam i narodima Europe
prilagoditi ; a u tom neuspiè toga radi : što svaki narud — pò rečima
učenog jednog Talijana, Dr. Ivana Crespi ; koji upitan jednom : zašto
uvjek, gledom na Talijane, upotriebljava izključivo povjestnicu Austrije
i Francezke ? odgovori: „ S toga, jer Austrija bijaše, jest i bude vječna 1

naša neprijateljica ; a Francezka jest .... naša susjeda !" Nauka glede
susjedah naših i za nas valjana. - mora prije svega sljediti nadahnutja
povjestnice svoje, koja je jedina nefaljena učiteljica za budućnost; dru
go : što se svakim trenutkom mienjaju slučaji, raznolikost kojih nijedan
politik nesmije nikada iz vida izgubiti. -Nu tim većma nuždno je po
znati načela te znanosti, što bi ib gore napomenutim dvim glavnlm dje
Tateljem prilagoditi znali.
Voć . uvoda kazasmo : da premda je istinita izreka diplomatična
„ La raison du plus fort est toujours la meilleure,“ ipak u politici eu
ropejskoj nestoji praktičnost iste u podpunoj mjeri, a to ne iz onog
europejskog razloga : što dobrotom vječnog promisla neimade u Europi
samo jedan silni i zmožni kao jači svih , no zajedno piše jakih subiv
stvuje na preveliko radost i sreću manjih i slabijih državah i narodah,
dà i narodićah ; poznato takmačtoo europejskih velevlastih prieči moguć
nost bezuvjetnog sliepog gospodovanja jakog nad slabijima; toga radi i
jest da zdrava politika uči slabije države mudro se med zmožnima uz
držati u slobodi i samostalnosti. Tako n. p. opetujemo ovdje primjer
Crnegore; za nju se navlače najsilnije europejske vele vlasti , Francezka
i Rusija, što bi nje privrženost i simpatije stekle. Da to nebiva iz pra
 43

vog nagnutja, to i djetca znadu ; ali neznadu: to : kako bi se mogla ma

lena Crnagora u dobrom blagostanju med tima dvima takmaci dulje vre
mena uzdržati, te ona korist vući umjela iz drugih življev, a ne drugi
iz nje tako za sadašnjost kao i za budućnost svoju. A to valja i za
svaki narod, dakle i za nas Hrvate, za koje se danas otimlju Beč i Bu
dim ; - a kako da im utečemo ? tko nas ozbiljno o tom pomislio ?
Ako manje samostalne države moraju sav narodni razbor u jedno
smisliti što bi se tudjeg prijateljstta sretno osloboditi mogle : koli veći
razbor zahtjeva se od nerodab u svezi političkoj živućih ; a mi Hrvati
spadamo u tu posljednju vrst družtvah europejskib. Da takovim naro
dima mora najpriečija briga biti po mogućnosti čim jednostavnije i čisije
sdruženima biti ; netreba nam mnogo dopovidati da je to glavno načelo
diploinacije u tom obziru . Polag tog glavnog načela saveznih državah,
pridržuć se gore napomenutog primjera, predstavlja nam se pitanje : bu
duć da se neprigovorno i vidljivo Beč i Budim za nami otimlju , kako
ćemo ni Hrvati nastojati : da se gnjetu jednug i drugog otmemo, ili
pako hoćemo – danas Budima prosti - da se još i ovomu podvrgnemo,
što bi oba s nami zapovjedala ? Premda to i zdravi um i glavno vje '
štine diplomatične načelo zabacuje ; mi, mudri, ipak vrlo po tom kremenu
krešemo ! Sto si mora Europa o nami misliti ? Budu li divljaci Australije
nas nadkrilili ? - kako predji naši u tome postupabu >, vidismo ; do mi
ćemo se na to načelo povratiti tečajem razmatranjah ; vješto izvedeno
opršenje istog mi imenujemo Damoklesovim mačem našim ; dok to raz
jasnimo , vratjamo se k samoj znanosti diplomacije.

Što je dakle diplomacia pelitička ? Da bi ju tko hotio u primje

ru praktičnom opisati, prispodobio bi ju s čovjekom koji u punoj pun
catoj cerkvi rado bi se do oltara proturati ; za to postignuti: jednog
bi garnuo u rebra, drugomu bi stao na nogu -- sve tobož slučajno -

što bi mu se makli ! tretjeg bi zaprosio, slabog bi na stran turnuo, si

roti milostinju dao, pa eto ga kod žrtvenika ! Povuci ovaj način postu
panja na narode, pa eto praktičnog opisa vještine diplomatičke. - Ina
če : kod svih narodah smatra se ona „ za znanost - mi volimo kazati
oještinu koja uči : kako je moći uplivati ( influencer) u tudje naró
de.“ Dosljedno : narod lišen te znanosti mora trpiti upliv tudjeg na
roda, t. j. već nije sam svoj; bez da opazuje, rob je.
Četiri su stepana koja vode k podanosti narodnoj ; stepena kako
ih znanost diplomacie razrediše :
Prvi je : upliy ; drugi: pokroviteljstvo ; tretji: sadez (Union ) sla
bijeg sa jačim ; četvrti napokon : prosto i konačno ulielovljenje (Ein
 }
44

verleibung) u tudje tjelo ; a svi ovi stepeni k robstvu postigavaju se

„ uticanjem " ( intervention ) u tudje poslove.
Za sakriti težnje za razširenjem granicah države, osjeguranjem
savezah ; za prirediti tudje zemljište ratištem i borištem ogromniih ra
tovah itd . pronašla je novija diplomacla rieč upliv ( influence ) ; dohvat
tog pojma mal ne istovjetan je sa feudom sriednjeg vjeka. Uplivom se
dakle ukradjuju u njedra slobodnog naroda prva pokušenja lišit ga te
najsvetije stvari pod nebom : nezavisnosti!
Neka se nitko neobmanjuje pojmom sladke rieči ,,pokroviteljstou “.
jer u diplomacii znači pokroviieljstvo „ maskirano gospodslvo“ ; tako
n . p. jadan ti je Protectorat Englezke nad Jonskimi otoci ; onaj Rusije i
prije rata 1853–6. nad podunavskimi kneževinami vodjeni, itd.
Prilagodjivajuć ova načela na nas Hrvate opazit će svatko.: da se is
mi danas nalazimo na tretjoj stubi tudjeg umješanja u poslove naše ; a 18
to po prilici znači nalazit se u tretjem stepenu bolesti kratelja t. j. ko
lere. Zadnjih 10—12 godinah pred 1848. sretno doturasmo već do
četvrtog stepena ; ako bi koji pošteni Hrvat kadar bio prečitati bez podle
oboljeti - infamne gledom na nas Hrvate magjarske zakone od 1848.
pojmiti će savršeno istinu našeg tvrdjenja ; nu nevjerojatnije bi se tako
voj poštenoj duši valjda vidilo, da imade danas naša tužna majka do 10

movina sinovah; koji u paklenom svom srdcu za ovimi zakoni teže ! Nu neka dla
se pošteni tješe ; ove fajte ljudih nije sva 1848. godina u domovini svojoj
vidila, a Hrvati čudau igraše svoju tada godinicu ; godinicu koja nas na drugi 011

stepen podanstva ili već bolje odanstva spravi. Ali se opet posljednjih
10 godinah popnusmo na četrti ominosni stepen, koi tako bijaše nenaravan : Sla
da ga je proi europejski sukob strovalio, te eto nas danas opet na tretjem , nuti

iz kojeg ćemo se ili u četvrtom ugušiti ili slavno u drugom uzdržati;

kako najme um ili srdce, vještina ili bljutavost s nami zavladala bude.
Sadanji naš politički položaj (mi vazda i tečajem svih razmatranjah
imademo izključivo pred očima vanjske, medjunarodnje naše odnošaje ;
od ovih bo i nutrnji zavise) sadržaje dva djelatelja koji nam budućnost
narodnosti jamče ; prvo ; mi smo član saveza takovog koji nas i nemože
uništiti ; sastavljen bo je on iz raznolikih samostalnu težnju imajućih yn
živaljab ; sudba jednog brani sadbu drugog ; drugo : ovi življi so za
jedno i raznorodni s obćim gnjetiteljem ; to je uzrok da je i najmanje
povjetarce političko moglo jednim udarom uništiti započeto nastojanje
amalgamizacije, tj. četvrtog stepena podanstva. No nebiva tako ako se
slabije političko tjelo s jačim jedini i ako je to jelo jedne težnje, jed
„ nog političnog življa, sve ostalo nutri bez težnje, bez političkih pravah: 1
tada netreba imati široki mozag za moći prosuditi da i priklopljeno slabo
tjelo — bili uvjeti kakovi mu drago - mora za koju godinu djeliti sudbu
.
 - 45

ukupnih ne - gospodujućih živaljah ; to je zakon političke nužde ; koji

toga nevidi, nevidi ni svojeg tužnog tjela ! Na svojem mjestu naumismo
ovo vrhovno politike načelo sadanjem našem položaju prikrojiti, i raz
matrati što od kuda očekivati možemo i moramo ; dotle nadamo se da
će svaki zdravi um hrvatskì znati si i sam njeki pràvac postupanja
ustanoviti.
Vratimo se, medjutim ,> k predmetu diplomatičnog uticanja. Dok
si gospodar u svojoj kući, lje ti nigdo u nju neupliva; dapače prost
kod kuće, nastojiš u tudji dom zavirivati, nadajuć se odtud koristi ka
kove. Kako god u pojedinacah, još je ta slaboća čovječja silnije medju
narodi i državama razvita, svaki se radje u tudjoj bani kući nu da se
todjinac u njegovoj. Ali tomu načelu shodno bezdvojbeno je : da samo
veći i silniji narodi i države u slabije uticati mogu, a ove posljednje
jedino se uticanju otimlju ; u tom sastoji sva jakost njihova. — Oj! ko
liko putab vidismo mi da otimljuć se malo tielo, veliko strovališe !
A kako se polag načelah diplomacije slabije države jačim otimlju ?
Ako udaljenog jačeg រi takmaca svog neposrednog gnjetitelja u uplio po
zovu , to prouzroči stečaj uplivah, a ovi stečaj pretvara se po zakonu
politike i nje logike u prividno prijateljsloo ; priateljstvo pako daje
povoda allianci, te tako biva da većputih u povjestnici čovječanstva vi
dimo slabe države igrati veću zadaću negoli velike ili većje. Tu za
daću danas igra maleni Piemont (molimo tu državu nemutiti niti s Ita
lijom , niti s italijskim pitanjem ) napram ogromnih državah Englezke i
Francezke .
Slabije države i narodi otimlju se proti stečaju uticanjah gore na
pomenutil , što nebi smrvljeni bili u borbi med jakimi, sljedećimi četiri
mi diplomatičnimi sredstvi : ponajprije se utiču k vještini političkoj ; za
tim lukavosti; izcrpivši ovu bace se na prevaru ; napokon na izdaju , što
bi se osloboditi napastovateljah ; to su zajedno četiri glavna svojstva
dobro vodjene diplomatične vještine u obće. - Od kada se piše povjest
nica čovječanstva valjda nikad nisu slavna ova načela tako vladala Eu
ropom kó što ih misleći politici vide izvedenih u današnjem pokretu ita
lijskom med velevlasti ! Da kako da ova načela nisu nit najmanjo
budi čudoredna, budi hvale vredna; ali narod, koji ih napram europej
ske njih porabe upotriebljivati bi zamudio ili neznao ... polazi ; tomu
lieka neimade u nikakovoj botaničkoj sbirci ! htjeti bit onome protivan
što su svi narodi za temelj svog postupanja odabrali, značilo bi prkositi
občem zamašaju ; a gdje je narod koji bi to izvesti mogao ?
Ako su višeizložena nastojanja diplomatična glavna svojstva današa
nje diplomacije, to si je znanost ova uzelo za glavno načelo : ,,sve što
je koristno, je pošteno.“ Nedvojimo, da mnogi prostodušni Hrvat izklik
 46

nut će u česti svojoj: za pet let gospodnjih, ta to je nepošteno ! No da

bi se, tužan, kadar bio malko podignuti vrh današnje naše politike, to
bi na sebi, dotično na narodu svome već živo osjećao.: da smo mi Ar
vati već na pó žrtva tog grdnog načela ; toli ovo načelo dozvoljuje svoje
razgranjeno i neprimjetno upotrebljivanje u odnošajih medjunarodnih .
Dragima riečma : ono bivstvuje ; a ako tako, tad gledaj da mu se otmeš ;
a kako : za glavno protunačelo može se uzeti : „Nevjeruj nijednomu
narodu , nijednomu tudjemu državniku , pod nijednu cienu. - Tužno
ovo načelo diplomacije, t. j. da sve što je koristno je pošteno >, uzdr
žava se u Europi sredstvom „ opravdanja“ diplomatičnog. C

Napoleon 1

I., kad bi se strovalio na koja državu ili narod, uništiv im bivstvo il

samostalnost , što bi opravdao postupanje svoje pred Europom , naložio
bi poslje takovog ovršenog nasilja svome ministru izvanjskih djelah, knezu
Talleyrandu - glasovite uspomene diplomatu ; — „ uredite mi taj pasao !"
(Rangez-moi cette affaire). Posó bude brzo izravnan ; ali koga ne 1

stalo, nestalo ga ; bijaše mu povjerovati !

Medjutim na utjehu budi rečeno svih plemenitije mislećih dušah, da
nam povjestnica redke zabilježi slučaje , da je djelo pod ovim načelom
dovršeno, sretno uzdržalo se ; sámo sebe kazni. Sasvim je drugo : s re 1

čenimi sredstvi braniti i otimati se, drugo polag istih napadati na sla 1

bije sebe ! Toga radi i trsi se medjunarodna pravda ograničiti ugovo

rima, javnim pravom, pravom narodah, congressima itd. beznravstvenost
težnjah novijeg vjeka, što bi se tako streloletno napriedovanje zavojevateljah
ograničilo !

Upotrebljivanje do sad izvedenih načelah , sredstvah i svojstvab 1

diplomatične znanosti sačinjava tajnu politiku narodah ; mi ćemo izvesti 1

narav i bitnost tajne politike, po našem sudu, te ćemo nastojati prilago 1

diti ovu našim narodnim težnjama i okolnostim. Narod, koji neimade

tajne svoje politike, nemoguće je da se uzdrži u sadanjih okolnostih Eu 1

rope bez tudjeg vpliva ni godinu danah ; bez da osjeća, podlegava ; ne.
vidi bo sakrivene tudje baterie, a svojih neimade, te ga nestaje. Mi
ćemo, govoreći o našoj tajnoj politici, pokusili izvesti tajnu politiku glav
nih susjedah naših, što bi upoznav njihove baterie mogli ukloniti se
> 1

jim, te činit tako : da već jednom oni na naše nagrajsaju !

Buduć da mi još nismo samostalna država u Europi ; dosljedno
nije nam ni : nužda potanje poznavati postupanja javne politike i vještine
diplomatične za osloboditi se silnijeg dušmana. Ovdje samo s njekoliko
riečih napominjamo glavna sredstva obrane narodnje u slučajn nesigur
nosti političke. – Prije svega traže se alliance s narodi, po mogućnosti
iza ledjah dušmana živućimi. Toli glupa naroda još nam povjest diplo
 47

macije u ostalom nepriobći, koji bi bio pomisao alliance (zajedničtva)

tjerao dotle : da se sa svojim zajedničarom pod jedan sabor, zakono.
davstvo itd . bi htio jemstva slobode i samostalnosti radi sgurnuti ; po
mutio Bog sasvime mozàg onima koji tako po mutjuju pojmove najjedno
stavnije nauke uzdržanja političkog ! – Nadalje: piri se nesloga u nu
tarnjosti protivnika, - Da Magjari nebi bolje no mi sami vidili što biva
u našoj kući, zar bi se bile usudile ovo danah županije aradsku, bé-,
keska * ) itd , nas kao robove svoje od kralja svoga zahtjevati, gledom
na okolnost : da smo mi njih , a ne oni nas g. 1848. naučili kako se
stovati ima najsvetije pravo naše ! Al neka, neka ! - Nadalje : odtudjuju
se od protivnika sudeznici njegovi ; šiljaju se emissari u zemlju njegovu
što bi saznati slabu stranu njegovu ; ponudja se susjedima novac, ljudi
itd.; obmanjuju se saveznici povećanjem senlje, pridodanjem novih kra
jevah ili trgovačkih probitukah ; a sve to čini se na štetu i trošak pro
tivničke vlade. - Mi ova samo toga radi ovdje navadjamo, što bi mnogi
našinac dobro promozgao koliko imade i nevidljivih sredstvah, s kojima
se narodi medjusobno štetuju. Nije to, u ostalom, ni deseti dio vještine
diplomatične kojom se svi narodi, sviuh vremenah medjusobno budi u
miru varaše, budi u ratu štetovaše. Toga radi i mora biti vrhovno načelo
svake valjano vodjene narodnje politike : „ Nesmatraj nijedan narod za
bratinski il dobro ti želeći ; nerjeruj nikomu ako ne umu i vještini tro
joj." Narodi, koji se do te elementarne vještine podigli nisu, il se po
dići kadri nisu, unapried su propali, propali sa podsmjehom suvremenib,
sa stidom povjestnice. Smjelo možemo mi pozvati ovdje svakog čitatelja :
neka izmed svih narodab Europe, nijednog neizuzamši, samo jednog nam
iz povjestnice il sadašnjosti označi, koji bi bio rekao : " taj mi je brat,
taj mi je dobroželeći!" A koji poznaje i iole povjestnicu našu, uvidio
je : da su nam vazda svi narodi i susjedi krvavi vragovi bili; ali i neće
se za nas Hrvate posebne pogače peći ; i mi sljedimo obći zakon poli
tičke nužde. Nevarajmo se bratinstvom ili bratenjem ; jer se u tom radi
samo o tom : tko će koga moći vještie nadbratiti, t. j. pod sebe spra
titi ; - može imati mjesta naturalna allianca (naravno zajedničtvo ), i
ta do njekog samo stepena ; ali bratstva ili priateljstva med narodi ne
imade; koji još danas što takovoga vjerovati može, tomu se naj Višnji
smiluje !
Kazali smo : da može imati mjesta med narodi „ naravno za
jedničtvo“ ; a što je takovo zajedničivo ? Svaki narod želi ' (a po

*) Tu se nemože krivnja baciti ni pa bečku kamarillu'ni na „ Hof - intriguen ni na

reakciju , to je narod magjarski, koți se nije ništ naučio, ništ zaberavio ! «
 48

vjestnica nas uči da ni glede prošlosti iznimke neimade ) razgraniti

granice svoje na uštrb susjedah svojih ; svaki opet želi svoje uzdržati.
Njeki narodi to iz objesti čine, njeki velikih daljnih vidah radi , njeki
napokon iz nužde. Načelo dakle ovo već samo po sebi nepobitno doka
zuje : da susjedni narodi nikada i nikako nemogu sklopiti nararne alli
ance, polag poznatog diplomatičnog axioma : ,,si l'on se rapproche, I
on se bat.“ (Ako se približuje, bije se) . Mogu doduše, kad i kad, proti
občem zloželjatelju sdružiti susjedi fizične sile svoje — a ii moralne —
-

što bi čim prie opet razstati se mogli ; no takove alliance zovu se obra
niteljne ( défensives). Glede zajedničtvah napram susjedah naših , mi
ćemo posebnom stavkom prozboriti ; premda smo unapried uvjereni : da
svaki misleći Hrvat već polag izraženih tih obće- europejskih diploma !
cie načelah znati će si právac narodnji u tom obziru predpostaviti ! 1

Već početkom razpravljanja ove stavke izrazili smo se : da mi nismo 1

naumili ovdje pisati znanost diplomatičnu, no samo njeka glavna načela
iste, koja će jur bistri um hrvatski znati upotriebiti v praksi ; ' ujedno
opomenusmo narod naš : da buduć se svi narodi danas u medjunarodnih
odnošajib svojib izključivo diplomacijom služe i njom pavladjuju , da s
nje zaboravljivati se nami značilo bi „ éclatantno propadati." 1

Što bi si našinci mogli učiniti valjani pojam o dobitu vještine di

plomatične : dajemo ovdje označenje te znanosti, kako ju otac njezin , gla
soviti Nikola Macehiavelli, tajnik republike njekoč florentinske, svojima
na uvaženje - a moći je smjelo reći i svim narodom svih vremenah
ostavio : „ Nastojte, savietuje on, pribavit si poznanje nutarnjeg položaja
inostranih zemaljah, što bi ga mogli još većma otežčati ; proučujte koje
su njihove smetnje i zabune (Verlegenheiten), što bi ih kadri bili
još povećati; izpipajte njihove nevolje, (miserie, veli on) za moći
ih umnožiti : njihove slabosti >, za moći ih ovjekoviečiti: naprama
inostranstva : odkrivajte nepovjerenja medjusobna, saslušajte tužbe
koje se dižu na štetu druge koje države po inoj tretjoj podignute ; na
„ Pozoru" (all' erta !) orhu svega i po svuda, što bi se sa svima uz
držati, povećati, okoristiti mogli : činite da vaš protivnik bude isolirán (osa 9
motjen ); odtrgnite od njega njegove sareznike, podignite mu na yrat
neprijateljah.“ Strašno je to, ali nuždno kad svi oko tebe tako nastoje.
A kako shvatiše veliki diplomatični dusi prošlib vjekovah ili novijeg
vremena ovrsenje grozne ove nauke ? Ludovik XIV, nazvan veliki kralj
Francezab, odašiljajući poslanike svoje k raznim europejskim dvorovima
davao im je naputak kratak ali uman : „Si l'on vous ment, mentez à
qui mieux !" Ako vam budu lagati, lažite tko bolje ! jer je vladar taj
znao da sve što tudji diplomati njegovim budu govorili, bit će gola laž.
 49

Mi Hrvati imamo ljepu jednu narodnju rieč u tom predmetu , naime što
se tiče fališne bratje, prijateljah itd. , t. j. veli naša poslanica : „ Jedi š
njim do pol zdele, a drugu polovinu baci mu u glavu, inače će ju on tebil"
Sveti savjet! daj Bog da bi i politički tako vodje našeg naroda shvatili
danas pojmove nezrele : bratinstva, prijateljstva , sestrinstva kraljevinah
itd . itd . Napomenuti već knez Talleyrand, postavio je poslanicima
svojima za glavno načelo političke vještine: „ da je Bog dao čovjeku rieč,
što bi njom misao sakrio !" Malo slovah, ali puno mozga u njih ! Nebil'
se i nam u njih ugledati ?
Jer, ako mi Hrvati svrnemo vidom na naš nutarnji i vanjski ži
vot narodnji; na susjede osobito naše, te budemo postupati u politici
dosadanjom našom prostodušnostju i hrvatskim poznalim poštenjem na
sim , sada gdje se carstva i narodi lome, te ludo povjerujemo u sestrin
stva i bratinstra, a zanijekamo posljednjim deset godinam za volju svu
našu trinaestogodišnju prošlost i nje krvave nauke: daleko ćemo do
kopati ; budite uvjereni, zakopati ćemo se ; jer mi danas u gori sigur
nost tražimo ! Boga radi! nedržmo barma ostale narode za kratko
vidạe, ako, sami bi zbilja samo pošteno a ne i razborno" postupati mi
slili. Sjetimo se istine : da veliki muževi susjednih nam narodah -- bez
iznimke budi rečeno ravnaju se napram svojih susjedah po mjerilu
silah njihovih umno -političnih ;, da ovi muževi, premda još nisu Euro
pom prisnani ministri svog naroda, ali su kao takovi obično „ pouzda
njem naroda priznani, dakle,kao tajni ministri izvanjskih djelah uzeli .
su si za glavno, načelo načelo diplomacie : „ da je tajna (secretum),
duša svih diplomatičnih poslovah," dosljedno : da poslovica o'zdeli na
šoj bude pri ruci vazda ; reci mu : da si mu brat ; ' a u sebi misli si :
vrag si mi a ne brat, pa se po tomu i ravnaj ! neizgubiv to iz pred
očiuh, nikad nećemo zalutati, kamo li posrnuti.
Zaključujući dakle taj predmet, opetovano pozorne činimo čitate
lje naše, da je težko dati pravilah nauke, koja imade za temelj: luka
vost, laž i prevaru ; i koja - polag napomeuta već učenjaka italijskog :
„ izključuje svaku dobru vjeru kao i istinu. “ Mogli bi mi ovdje i pri
mjerah iz poviesti diplomacije novijeg doba navesti, koji bi prenavedena
razjasnili, i to gledom na savez u kojem mi živimo u ovi par : no to
ćemo uspješnije tečajem razmatranjah učiniti moći, uvieriv tako misleće
čitatelje naše : dá i veliki državnici lasno posrtju ako na svaki mogu
ci slučaj politični okom nesvrnu ; zaboraviti se iz svih mogucih okol
nostib političkih ( koje, u ostalom , tekar vrieme radja ), znači u politici
k ponoru srnuti !

4
 - 50

IV.

Sadašnjost náša politička.

Iz svib dosad razloženih političkih sistinah mogaše se blagi čita

telji pouzdano uvjeriti: da bez poznanja i uvaženja prošlosti aeimado
t

razboritog zaključenja na bolju budućnost ; osviedočili su se o dosljed

nom postupanju predjah naših u tom obzira ; uvidiše da u politici zdravi
um vladati mora a ne strasti, i da se od tog puta praotci naši nikad i
udaljili nisu ; razabraše, napokon, način kako se danas u politici umno s
postupati mora , za moći tim sigurnije s težnjom narodnjom prodrieti ; ?
tj. upoznaše se s načeli umnog diplomatičnog postupanja.
Ali sve ove istine ostale bi neplodne ako nebi blagi čitatelji upo
znali se čim točnije i sa sadašnjosti svojom , ovu valjano shvatjajući i
prenavedenim načelima svestrano prilagodjujući ; jer upoznati samih se
be nije dovoljno , valja i one poznati koji nas posredno il neposredno
okružuju i na nas bivstvom i težnjama svojim uplivaju ; ' s toga, kako već
rekosmo, što neživimo sami u Europi.
Sadašnjost pako europejsku mi nikad valjano shvatiti nebudemo
.

mogli, ako prije i prije svega opet se nepodignemo na dostojanstvo na

roda odbaciv za uviek od sebe podlo stranstvovanje , u kojem se na
ruglo naše danas nalazimo: t. j. da se vratimo k niti žirota i zvanja
naroda našeg kobnimi dogodjaji g. 1850. i slied. prekinutoj; to će reći:
da nastavimo težnjë naše, da posižemo za svrhom našom , a sve osta
lo da nam budi sredstvo.
..Jer pitajmo se ozbiljno : današnji naš polet politički što je ako ne 1

stranačenje ugarske krune ? Mi danas nismo narod , mi smo prosto

jedna velika partaja ugarske države ; pod ugarsku, todju nam i uviek
vražnu, gnjetemo se krunu, iznevjerujuć se svojoj krvlju najčistijom
 51

praotacah naših izbavljenu i djevičje uzčuvanu. Da je tome tako bez da

i sami to osjećamo, lahko će se svatko dosjetiti ako si na ovo pitanje
odgovori : ako razgranimo današnji naš pravac , pak si u duhu pred
stavimo jednu stranu naroda (n. p . primorsku) težeću za sjedinjenjem
sa italijskom krunom, (kó što nješto slična zbilja i opazujemo u onih
krajih ), nebude li to italijska partaja naroda našeg ? koja može kojoj
zazirati ? koja koju izdajstvom koriti ? koja izmed ovih dviub vodi na
rodnju politiku ? nijedna, jer svaka stranstruje ; za imati garanciju proti
jednom gojetitelju drugom se podmitje ; jedna ostaviše svetu iskru mi
šljenja političkog Talijanu, druga Magjaru, zaboravljajuć se iz istine :
da ako će tko mjesto tebe misliti, a ti ćeš mu morati služiti u dobru
zamjenu ! Hrvati ! na tom smo putu !
Ali da to neuzbude,naj glavnija zadaća naših razmatranjah biti će : :

dokazati pred licem mislećih domoljubah (o kratkovidih il izdajicah ne

govorimo ; prvi bo sljede obći zakon naravi, izniknivaju iz pred broja mi
slećih ; drugi samih sebe izkorenjuju, jer protiv sebe vojuju ; imamo u
C povjestnici primjerab da su izdajice mooge nesreće domovini nanieti mo
ink gli, ali ju nikad svladali nisu ): da hrvatski narod u svakom obziru
Slje valjan, dostojan i sposoban jest voditi narodnu svoju politiku, te da
eli može bez pogibelji svoje biti i u svezi austrijskoj neposredno save
nike san i slobodan, ili za slučaj razsipa te sveze, slobodan neposredno
use u društvu europejskih državah pod vladajućim svojim kraljevskim domom ;
right toga radi da i mora prije svega za tim politično težiti, te samo onda,
ako mu se ta težnja neizplati (što nemoguće ), da za svezivanji teži, što
up mu u ostalom , uviek prosto ostaje ; jer narod , koji imade taki blagoslov
ju ljeni i sretni zemljopisni položaj kó naš, bit će svagdje i svagda obima
birakama dočekan. Ne badava, bori se sav sviet za nas, a mi sami ne
rad ćemo da to uvidimo. Oj! crnilo mu se u krv obratilo svakomu Hrvatu
O koji još danas o kakovib uvjetih sjedinjenja piskara ; prosti mu Bože !
nezna bo što radi !
der Dočim ova ovako bistrimo, niti najmanje nismo izvan kola razma
pelo tranjab naših, sve bo o čem pišemo jest tužna sadašnjost naša, koju va
en lja da razsvjetlimo na sve strani. - Nastavljajući dakle prekinutu bit,
Ivrdimo nadalje : Do g. 1848. gledom na našu političku borbu bismo mi
i zbilja narod . A kako to ? U smislu najsvetijh naših právah historično - le
* gitimnih imadijasmo mi u Beču tamo od g. 1527. zakonitog našeg hrvat
skog kralja, ko što prije te dobe imadijasme ga, od vremena do vre
imena, u Budimu stanujućeg. Bezčestje medjunarodno učini; da tečajem
posljedjnih 80-90 godinah iz tog hrvatskog kralja postade kralj ugarski,
ili bolje da reknemo : hotješe susjedi naši sjeverni tako da bude, a Beč
se tim posezivanjem koristiti umieše, podpaljujuć razpru medjunarodnju.
4*
 52

Krvava borba odtud nastade, te ona dovrši najsjajnijom našom pobjedom 0 ; sve
nastojanje naše pred g. 1848. bijaše razmetati vez na kojeg praotci naši
njekoč ni pomislili nisu, vez koji nam toliko jadah zadadè, koji nam
priečiše razvijati narodnje težnje naše. Mi tu svrhu tada postignusmo .
Ako nas zatim novi dušman ljuto pritisnù, jeda li treba ono zabacivati
za čim težismo dvanaest godinab, što postignusmo ? sada, kad nas i po
sljednji dušman ostavi , zar da se opet pod proog bacamo ? a zašto ?
jemstra radi ? Nestoji : jer, ili nas je vlastan Beč pod sobom u neza
konitom stanju držati ili ne ; u proom slučaja nit se mi budemo sve
zati ' mogli, nit razdieljeni odoljeti mu ; ako nemože : kakove nam još treba
garancie medjusobne ? zar se nemožemo , za buduće , uspiešnije braniti i
obraniti kao dva slobodna, medjusobno nezavisna tiela, moralno i poli
tički samo se poddržuća ? na oba nemože na jednom napasti, jer oba
složimo fizične sile naše proti obćem zlohotniku ; ako na jednog samo
nasrne , eto ti druga branitelja i saveznika ; protivno : ako , smo oba jedno
tielo, on na jedanput na nas napada, a imade hiljadu načinah narode u
stezi živuće zavaditi prije, pa onda udarati ; ne tako kad smo svaki nas
svoj. Zašto dakle pogibelj veću tražiti nego nužda ? No o svem tom ob
širnije kasnije.
Politika dakle naša g. 1861. tako bi, valjano shvatjena, stajati imala :
Borba od g. 1836. do 1848. vodjena za posljedicu imadiaše osloboditi
.

se ugarskog gnjeta ; htjedè providnost te mi uspiemo u svetoj toj na 2011

kani. God. 1850. zavladá s nami bečki Njemac ; potrese se Europa, te
gnjusne te njegve ruše se i bez kapi naše krvi ; ostajemo dakle' i bez
bečkog i bez budimskog gospodara ; u Bečo je samo zakoniti kralj naš;
t. j. sad postignusmo ono za čim vojevasmo od g . 1836. Zašto dakle mi
nenastavimo sada politiku 1848. godine ? Zašto nemislimo kako se u
slobodi i samostalnosti našoj uzdržati važnostju našom europejskom ? A
to bi upravo zadaća sadašnjosti naše imala biti ; inače pomutismo sred
stra sa svrhom, nezrelu konvenienciu sa logikom politike naše ; do
sljedno : nerazborito postupamo. Svi su narodi kao stieg slave svoje
1
razvili godinu 1848-mu, jeda li joj budemo mi sami nevjerni ? nije li
• zadaća naša plemenitija nego je ona Ugarske ? Nismo li mi na istok
uputjeni, kuda svi narodi Europe brle, dakle su nam sudrugovi ili su
takmaci politični ; dočim Ugarsku na iztoku smrtna samo borba sa serbo
rumunizmom očekuje ? gdje je ljepše polje europejsku si znamenitost i
kao osobama i kao narodu steći ako ne u trojednoj kraljevini Lårvat
skoj ? u narodnoj našoj politici ?
Evo dakle to je zadaća sadašnjosti naše, koju ćemo ipak samo
onda postignuti moći, ako se kako već rekosmo' - opet popnemo na
stepen narodnjeg dostojanstva pred Europom, a to ćemo postignuti samo
 53

time : ako prie svega xa sebe, za cjelokupnost polititično -narodnju našu,

sa nezavisnost i slobodu vojevali budemo. Svako drugo pitanje buduć
nosti i razumnoj konveniencij svojeg hipa ostavljujuć; u svakom drugom
narodu samo sredstvo naše videć ; naučimo se već jednom biti bat a ne
uviek nakodalo ; da ono što med nas pade oćuti grozni udar bidstva
našeg samostalnog, ako bi se komu u takovo umješati htjelo. To proa
syrha brvatskoga naroda u Europi.
Nu ovu svrhu bez podpunoga poznanja sadašnjosti naše i sveobće
mi lje postignuti nećemo ; a kad ovu upoznamo jednom ; živ Bog ! pre
stat ćemo biti stranka tudjih probitakah ; postat ćemo djelateljem po
litičkim u Europi, s kojeg nijedna vlast ove zemlje bezkaznjeno zabo
ravljivati se neće moći niti smjeti. Što bi se pako upoznali sa sa
dašnjosti našom, zadaća je nazočne stavke.

Kazali smo već opetovano : neživino sámi'; živimo s mnogima u Eu

ropi, a osim toga u političnoj svezi austrijskoj; ako dakle želimo raz
borno iz sadašnjosti na budućnost zaključiti : moramo u zrieli pretres
uzeti sve politične djelatelje toli ponajprije europejske, a zatim austrij
ske koji bi na sudbv našu upliv imati mogli. Nesmiemo dakle nikad iz
vida izgubiti, prvo: obstojeće djelatelje političke ; drugo 8: da se ovi dje-.
latelji u formi hitro mienjaju, dočim u bitnosti nesmiljenom dosljed
nostju vazda su si jednaci. Nuždno je dakle usljed toga : proo : da se
narod nikad neveže s combinaciom svojom političkom od danas do sutra,
no da ju u sustav politički spravi, t. j. da u obzir uzme na koliko
to um čovječji dostići može – ono što bude, zaključujuć iz poznatih na
nepoznata logikom politike ; zatim što imade narod učiniti ako n. p . ta
alternaliva nadvlada, što ako ona ? i to u svih mogućih daljnjih vidih.
Da smo mi Hrvati sàmi na svietu, mogli bi u slobodi i nezavisno
sti svojoj bez pogibeljt tudjinstva živiti ; da smo mi i Ugri sami u Eu
ropi, brzo i lahko bi se pogodili, jer bi samo na našu medjusobno po
moć i bivstvo stišnjeni bili ; ali kad tomu nije tako, i kad vidimo da
državnici jednog naroda žele i hoće da mi budemo podani tretjima, a
opet drngi protivno žele ; i buduć da vidimo da med narodi bratinstva
neimade, niti je moguće - upravo tih tretjih radi - da bi ga bilo, jer
. -

su narodi medjusobna igračka : to i nam Hrvatom nepreostaje drugo,

nego da sve djelatelje europejske u svestrani obzir uzmemo, što bi znali
što se od kojeg nadati imamo, te da usljed svestranog razmatranja istih
na oni zaključak prispiemo : kako bi si po mogućnosti slobodu a na vez,
 54 -

nezavisnost a ne podanost obezbjedili; bi li to u ili izvan Austrije bilo ;

napokon : koja sredstva k tome cilju vode.
Sudeći o sadašnjosti dvoje moramo osobito u obzir uzeti : proo :
koja su načela sadanje Europe ; drugo: je li i kako je borba glede istih
porazdieljena med narodi i državami ? To pako uspješno nemožemo do
kučiti ako se neupoznamo s težnjama koje borbu načelab prouzročiše. 117
Ljuto bi se varao tko bi pomisliti mogao, da ma jkoji narod Europe iz ko
osvjedočenja za kojim načelom teži ; nije no korist politička koja dr- **
žave vodi. Francezki jedan publicista, koji pod današnjimi načeli Fran- KL
cezke vojuje, izrazio bi se nedavno u Parizu : „ Mi Francezi visoko druhé
žimo barjak narodnostih ; no kad je potrebno mi ga i sviti, te u džep muli
turnuti umiemo!" To znamenuje iskreno govoriti; ali diplomat nije, i psa
to je istina . in no

Korist dakle jest ona čarobna šiba koja sastavlja i razstavlja sa- lo
veze i bratinstva narodah ; korist inostranacab jest ona politička kriepost ka
koja se protivi ili sili narode da se sjedine ili razdruže , ma i proti nji- ah
bovoj volji bilo ; korist politično -narodna mora i za nas Hrvate biti prvi dan
i zadnji pojam narodnjeg života našeg ; dà i koristi trećih moramo u poč
obzir uzeti ako nećemo - kao malobrojni narod - postati lutkom til
-
deka
trećih ; t. j. korist naša mora znat nadmudriti korist trećih ; . mora znati 400
lavirati tako : da drugi našima, à ne mi njihovima služimo težnjama. mał
Riečju: to je ona korist narodnja koja mora i nama u pravi hip nalo - tés$
žiti razbornu a ne strastvenu političnu konvenienciju koja nas k svrsi
voditi, a ne od ove odbijati mora . - 1. Što
Načela današnje Europe u obće jesu u dva tabora razdieljena ; i. i nači
made državah koje se bore za načelo narodnostih i narodnih pravah mati.
pukovah ; imade i takovih koje se time protive, te načelo zakonitosti (legi
timiteta ) i historičnog pràoa brane : no neimade u Europi države koja Da
bi tim načelima dosljedna bila, koja bi ih à tout prix izvesti htjela ; #den
zašto ? jer to korist politična obično zabranjuje. Mi znamo da se mnogi mu
našinacah u tom ljuto varaju ; pa uprav toga radi nevalja im politika, banja
jer je na pržini gradjena ; neće dugo postojati vrieme, te će se obćin- fato
stvo hrvatsko o istini tvrdjenjah naših savršeno osvjedočiti. cez

Mi ćemo sad u primjerima govoriti. - Sva Europa znade da Fran- 1

cezka prednjači načelu narodnosti i naravnih prárah ; polag tih nače- kust
lab morala bi već danas Italija biti - izuzamši Mljetkę jedne narod- kl 11
nosti i države političke, a to tim većma : jer su dosad sva sredstva po
Talijanima upotrebljivana bila u tu svrhu toli žudjeno; a ipak, je li Italija
današnja (8. Siečnja 1861. kad ova pišemo) odgovara tom načelu Fran- Har
cezke ? osobito gdje vidimo da i Englezka u tom nastojanju Italijanab tela
pomaže načelo francezko ? Nipošto ne ; dapače vidimo Francezku nov
 55
bile cem i živežom obskrbljivati ne samo Gaelu no i Messinu ; a to će reći :
cielokupnost napuljske predbuntovne države uzdržavati na štetu načelah
pm narodnosti italijske ( o Rimu ni ne razglabamo ). To su dva čina koja
Le isti nijedna mudrolija ili obmana oprovrći nije kadra . A ako se uzme, da
mo Oba se Napolen III. sveto drži načelah diplomatičnih (a žalibog ! samo se
crobe odih državnici drže kao pijan plota, hrvatski sboreć ) velikog svog strica
vropei Napoleona I. koji kazaše : „odviš je ako državnu tajnu រi dvojica po
Djib znadu “ : to se može razborno kazati: da gledom tog postupanja cara
Pre Francezah, danas niti Piemontezi, niti Napolitanci neznadu pri čem su ;
ako # i buduć je razložena politika vidljivo prijatnija Napolitancem , to se bez
u dk posrnuti može tvrditi : da korist politička Francezke u ovi hip je jača
nije nego su načela toli izvikana tobož ! te države ; a to je tiu sigurnije , što
jamačno Napoleon veliku tu svoju tajnu niti Viktoru Emanuelu niti Fra
ilja nji II. na nos objesio nije; sudit se dakle mora po onom što vidimo. A
srigas uz to kao politična istina može se navesti : da bez novih žrtvah terito
oli i rijalnih od strani Italije na poljzu Froncezke ustopit se imajućih prva
biti nikada nadvladati neće; a da je ta naša izreka zbilja politična istina,
mramosvjedoči
po t će se čitatelji iz sliedeće stavke. — Izpala dakle kocka vrh
komi Italije kako mu drago, toliko je istina : da ne načelo narodnosti italij
Tauske, no koristi francezke odlučiti će sudbom Italije. Budući da za
-

Žnjan ovaj mah u Europi gorečeg pitanja narodnostih osim italijskog neimade ;
malo to već sam ovaj primjer može na ravnanje služili svim onim narodno
kom stima, koje se od pokreta današnjeg tog načela europejskog čemu na
daju, što bi se ne obmanjivale ! Ako su one kadre koristi svoje, shodno
tom načelu, s koristima trećih spojiti, to valja ; taj posở razumiu di
tena
prin plomati.
( Da nam nebi tko prigovorio da samo u vjetar govorimo , ili da
vel navedeni prigovor ništ nezaključuje : učinit ćemo jedan korak dalje i po
htjeli zorne učinit čitatelje na okolnost oņu : da po svoj prilici Napoleon poslje
me pitanja italijskog imade „ in petto
emolitih pitanje ugarsko. – Ali ovo pitanje
obé upra vo contr astir a s nače lom naro dnos tih i naravnih pravah gledom na
Francezku. A kako to ? pitat će mnogi : Evo kako : Osim pitanja italij
Er skog , uvedenog u europejski concert , vidimo i pitanje rumunjsko kao
nad već ustanovljeno pred Areopagom europejskim . Postavimo sada da Napo
leon III. dodje u mogućnost staviti pitanje ugarsko na zeleni stol Eu
narul rope ; tada pitamo mi : ako on to učini na temelju narodnostih , tad on
stHai
rap ubija odmah pri prvom koraku pitanje ugarsko , (pod ovim cieli sviet
magjarsko razumieva ) ; jer : može li on dozvoliti bez povriede svog
Fre načela - da do tri milijuna austrijskih Rumunjah služe narodnosti i
-

ljane državi magjarskoj , dočim već u susjedstvu tih trih milijunab obstoji po
D
 56

Napoleonu uzdignuta država rumunjska od četiri milijuna dušah ; država 10

već Europom priznata? Može li se razborito tvrditi: da će Napoleon alor
štititi četiri i pó milijuna Magjarah ne- Latinah na štetu 7-8 milijunah
Rumunjah Latinab ? Rumunjah koje on sám uzkrisi ? A ako ne, to ob- tila
10
stanak nezavisnih državah Ugarske i Dako-romanske na temelju narode un
nostih i naravnih pravah jest nemogući; jedna bo drugu ubija : Ugarska a lo
bez Erdelja, Banata i plodnih iztočnih županijah rumunjskih nemože biv- cartel
stvovati sretno. - A ako se obazremo na narodnje koristi Francezke -
-

u tom pitanju, to će svaki labko uviditi da ove silno potrebujú podporu l

življa rumunjskoga na štetu magjarskoga, gledom na susjednu រi vjerom uv
istovjetnu Rusiju, koja bi se odmah za Rumunje zauzela čim bi ih Na por
poleonizam odaljeni na korist magjarizma zapustio. O važnom tom pita- y pro
nju prosborit ćemo sustavno na svojem mjestu , što bi Hrvati razborno neiz
postupati uzmogli u odlučnoj toj medjunarodnoj razpri , i što naše mine
narodnje koristi od nas u tom obziru potrebuju. — Istina dakle nepo- zapis
upis
bitna jest, da se ni pitanja rumunjsko i magjarsko po načelima naroda saat
nostih – ma da bi i dobre volje bilo k tomu, i koristi to dopustile bi
-
riešiti nemogu . A OF
To što rekosmo o načelima Francezke, stoji i o državama načela ise
legitimiteta ; dosta budi baciti pogled jedan na ugovore bečke od g disu
1815. i kako Europa legitimna uz te ugovore do g. 1853. stajaše , to iep

S
će stvar jasna postati : da i legitimne države samo političke koristi vode.
Englezka , koja je za sve i za ništa , podupire načelo narodnostih u Ita- dion
liji, dočim je na korist Austrije proti narodnostima ove države. U V veka
točki dat ćemo razloge tog prividno toli nedosljednog postupanja ; ah! : nij
sasvim je ono dosljedno ne načelam političkim na koristi englezke države. topi!
A iz svega toga što se može nepobitno izvesti ? Da u Europi do- 机。
duše načelah političkih imade i vazda imádijaše , no da neimade države, 20m
koja bi se ih sustavno držala , a još manje štitila ih , jer bez štetovati
si, nit nebi mogla uzdržati ih ; a to će s drugima riečma reći : načela
Europe jesu samo sredstva koristih državnih >, korist bo u politici jača Ak
je kak ikakvo načelo ; dapače gledom na te istine politične smjelo se ani
može tvrditi : da načela nisu no obmana ; da su izmišljena po moguć- mig
nima što bi pod tom maskom koristi svoje unapriedjivali ; da od nače
lah Europe izgledati neposrednu korist , jest plitkost politička ; samo
posredno moći će umno postupajući narodi njima koristiti se na koliko
će znati prilagoditi probitke svoje probitcima onih , koji se igraju s na
čeli; čim pako to od okolnostih samo. Zavisiti mora , to se vidi nesreća
politička proiztičuća iz jednog mnienja za kojim narod koji srne.
U obće dakle glede načelah' budi rečeno : ničemu se nenadajmo od
njih, no znajmo koristiti se š njimi; jer premda samo prividno obstoje,
 57

ri* ipak u posljednje vrieme sukob 'tib raznih načelah tako djelovaše na
0 naše silovito političko stanje , da se ovo pred samim pojavom istih u
je svoju ništetnost smrvilo. .
U ostalom na utjehu nam mora služiti ona
O Die nepobitna istina: da neimade u Europi naroda kojeg bi budućnost gle
ans dom na načela Europe bila toli jasna kó što je upravo budućnost naša ;
garde za nas bo vojuju oba načela istim duhom i istim pravcem. Vojuje za
eli nas načelo narodnosti i naravnih právah, jer smo dionici – s ostalima
na narodi — istih pravah čovječtva ; gledom na nas iznimke u zakonu tom
odp neima. A vojvje za nas i načelo zakonitosti i historičkog prava ; jer ako
ejen budemo uvažili kako valja povjest, pisano naše i medjunarodnimi ugo
il pori potvrdjeno državno pravo ; to će svaki uviditi da ove okolnosti za
Do pienas a protiv protivnikah naših vojuju. -
Što je sve u posljednje ovo
za vrieme iz sažaljenja dostojnog neznanstva il nepoznanja pravab krune i
* kraljevine naše ili napokon iz zlobe na uštrb naroda našeg a korist tre
tjeg napisano i sve do dvorane konferencijalne prosboreno , stidno bilo
nam bi izkazati; sreća za narod da to sve pečat privatnih nosi namjerah, stid
ile pada na pojedince, a čest i pravo naroda nepovriedimo ostaje ! -
A ovo sretno stecište okolnostih gledom na načela Europe za nas
nas je tim sretnije, što ni u praksi na nikakove poteškoće nenagazuje, niti
od: da collisii mjesta što se koristih medjunarodnih tiče ; naša bo domovina
še, je čista po narodnosti i po právu ; nikomu račune neprebijamo; riečju :
iv najbolji smo djelatelj politički. A to mnogo znači ; jer n. p. recimo da
Il Napoleon dodje u priliku razpravljati pitanja ugarsko, srbsko i rumunj
[ sko, neka bude vješt koli mu drago bilo, bez sudariti se sa življi u go
E ;! voru, nije moći riešiti pitanja ova ' mirnim putem . Labko da je on sám
ra Europi ! K tomu je on daleko tih pitanjah, dočim se drugi za njima
i pružaju . -
Suprotivno mi, osim prerečenih prednostih, imademo i onu :
i da smo naravnimi granicami opasani napram svih susjedah; nigdje ne
tom priedjamo pràoa tretja.
ate
Ako već važno pitanje današnjih europejskih načelah koje je
b prividni temelj svega sadanjeg pokreta - koristno za nas izpada ; drugo
još važnije pitanje, koje gori postavili smo : je li i kako je borba, nače
a lah radi povedena pred Europom , porazdieljena ? Za nas takodjer ko
u ristno riešiti se može.. – Buduć da države opredieljenih načelab ne
ali imadu, nego samo načeli t. j. duhom vremena koristiti se umiedu ; i bu
duć da države ove načela, ako potrebno, i zanjekuju : to naše pravo iz
# načelab Europe proiztičuće bilo bi kukavno , ako si ga sami uzdržati
nebi kadri bili ; ali to mi nismo kadri učiniti, ako se t. j. nećemo znati
| koristiti težnjama inih državah, kojima su načela samo sredstva k syrsi.
 58

Poznavati dakle tožnje raznih državah europejskih glavna jest za

daća sadašnjosti naše, koju nećemo nikad pojmiti ako ove shvatiti nebu
demo znali. Upoznavši pako jednom ove težnje , razborito ćemo moći
prosapiti: zašto ta il ona država drži se tog il onog načela ? zašto mu
se od vremena do vremena iznevjerava ? a ova jednom proučivši, uvjerit
se čemo : da države nikad nedosljedno nepostapaju, no da se strogo i
nepomično drže logike narodnje politike svoje, ali nikad momentane ko
risti svoje. Neimade dvojbe da bi za momentanu korist Francezke slu
žilo da danas Talijane u jednu i nezavisnu Italiju spravi, no neima s
druge strani dvojbe ni o tom : da bi pet godinah narodnjeg života takove
Italije dovoljno bilo za uništiti na uviek svu narodnju težnju francezke
države, då slobodu Francezke. – Ovo pojavljenje u politici nadalje čini,
da sredstvo nikada nije nelogično i koliko se dotični sviet gnjevio i iz
dajstvom i nedosljednostju krstio dotičnika, ko što obično Talijani nazivlju
Napoleona ; jer neshvatjuju il nečeju shvatiti narodnju težnju France
zah. - Prekrasno naš narod poslovicom svojom svjetuje nevjerovati
nikomu, nepouzdati se u nikoga ako ne sam u sebe: „ Hej ! kumeneuz
daj se u me, no u se i u svoje kljuse !"
Htjeti u razmatranju političkih težnjah raznih državah europejskih
do skrajnje njih logike tjerati, značilo bi htjeti pisati povjest europejske
diplomacije a to nije niti zadaća, niti nakana naša ; mi ovdje gledom na
težnje narodah samo u toliko razprostraniti se mislimo, na koliko odtud
mi Hrvati, kao narod Europe , koristiti se budemo mogli, što bi znali
unapried po prilici prosuditi, keko i zašto će postupati ta il ona država
Europe ; jer poznavajući njene težnje , poznavati ćemo i koristi iste , àa
time tim laglje i uzrok politike njene : poznavajući pako ova sva, lahko
ćemo unapried znati prilagoditi naše koristi koristima raznib državab ;
t. j. iz sadašnjosti na buducnost saključivati snali. -- AA to se ime
nuje taktom i vještinom političkom .
Začeti pako ćemo od glavnih djelateljah politike europejske ; od
njih prelazit ćemo na one, koji neposredno na nas uplivaju, t. j. susjede
naše, što bi napokon mogli sviti se u samih sebe, sva zrelo razmatrajući
 59

V.

Francezka, Englezka , Rusija .

U predidućoj stavki razložismo njekoja o'načelih Europe ; vidili

smo da nijedna država istih se nedrži, da niti ih se držati može bez
1 pogibelji povriediti političke koristi svoje (što, u ostalom, mora biti Al
i pha i Omega sve mudrosti državničtva) ; no se države jedino duhom
vremena, koji iz načelah diše, umno koristiti znaju ; po mjeri kako to
njibovi momentanni probitci iziskuju. Napokon, mogli smo se uvjeriti :
1 da mi Hrvati, kao narod, koristi naše narodnje s obimi vladajućimi Eu
rope načeli sprijateljiti smo kadri.
Labko je samostalnim i ustrojenima već državama, ma kako one
malašne bile, s načelima europejskimi titrati se : one bo već obstoje,
samo nastoju uzdržati se ; a nagon uzdržanja često i surove joś narode
divnim načinom na dobro svjetuje ; ali težko onima koje još tu blago
dat izgledaju , jer se one tekar ustanoviti trse . – Kao god kod neraz
borne živine što vidimo da na ,,nadošljaka,“ ma i istovjetne vrsti bio, sve
grakne ; čupaju ga, nastoje ga izkorjeniti po mogućnosti : isto tako i na
rod ked prispjeva u sgodu sàm svojim postati, izvrgava se obćoj mržnji,
svestranom nepovjerenju ; nijedna bo država neznade koje su težnje nje
gové, tko će mu biti saveznik, tko li protivnik. Svaki bo narod, ko što
rekosmo, imade svoju tajnu politiku. Pojavljenje ovo političko uzrok
jest, što vidimo danas i takove države protiviti se težnjam sjedinjene
Italije, koje su udaljene od te zemlje, te nikakovę nemogu imati nepo
sredne odnošaje š njome. No to je samo prividno ; recimo n. p. ako bi
susjed takove države dobio upliv u novopostajuću tu državu, eto ti što su
kroz to svi susjedi njegovi u pogibelj postavljeni; jer ako ti je hrbat od
juga itd. siguran, svom se možeš tvojom snagom baciti na druge strani
 60

položaja tvoga . Gledom dakle na te dvie okolnosti, t. j. samostal

nosti ili podanosti državne, mi ćemo se s odnošaji ove posljednje vrsti
zanimati, što bi naš narod umio iz okolnostih obće - europejskih i naposé
hrvatsko - austrijskih korist crpiti, prilagodiv ju obćim težnjam .
Mi uzimljemo ovdje u obzir ponajprije na čelu nazočne stavke iz
ložene tri velevlasti europejske, Francezku naime, Rusiju i Englezku.
- Prije nego stanemo dalje razglabati važni taj predmet, moramo napo
menun istinu jednu političku koja životno zasjeca u svu budućnost našu
narodnju. Neda se tajiti, da smo mi Hrvati, kao takovi, takodjer Slaveni,
te da se kao takovi radovati, dà i ponositi moramo – ma i nehtjeli –
pojavljenju onom : što med onimi velevlasti europejskimi, koje sudbom
ne samo Europe, no cielog našeg spieta drmlju, takodjer slavenska se
jedna država nalazi. Ali dočim ova odprto izjavljamo, te u ovom poja
vljenju jemstvo bolje budućnosti naše izgledamo, moramo s druge strani
još iskrenije očitovati se : da bi se ljuto varao, koji bi mislio, da bi se
mi toj boljoj budućnosti neposredno od Rusije nadati mogli, ili da nam
ta država dobro želi (ona nam je priatelj kao i jednoplemena Francezka
što je Italiji, glasom načelah o bratinstvu i priateljstvu narodah'i drža
vah izloženib ); ali tim većma - i bez da bi valjda to ona i htjela -
- -
0

koristiti će nam ona posredno, dapače i ovo posredno pomaganje samo

se posredno izvršiti bude moglo ; a kako to ? tako : jer ona, kao sla
venska država, naravno za našim simpatijama težiti mora ; što bi ju pako
ove njezine težnje lišile i prekrižale ju ostale budi velevlasti, budi.su
sjedne nam države, morat će nas one podupirali u težnjama samostal
nosti i narodnosti naše što bi i nehotice mi opet - odasvuda vražnima
obkoljeni življi neprijanjali za jedinom dobro željateljicom našom ako
i ne iz čistih namjerab takovom ; u politici bo se nepita kako, no uviek
što ? A da će nam budi velevlasti europojske, budi susjedne nam dr
žave morati prijati u našim prerečenim težnjam , to jasno postaje iz te
političke constellacije : susjedni nam narodi i države (a ovamo spada u
prroj liniji Austrija ) prinuždjeni će biti to učiniti ne samo's obzirom an,
be
Rusiju, no i gledom na zapadne velevlasti; jer neka nas Beč danas
ki
žrtvuje podlim spljetkam magjarskim , sutra će se već znati s nami ko
ristiti Pariz i London, da šutimo o Italiji; a moći će se koristiti, jer mi
živimo od Soče do Bojane uz sinje jadransko more; a za to prepriečiti,
mora nastojati vladar_ naš da pravedne naše želje i prava naša ,izpuni,
j
zadržav nas u primitivnoj našoj samostalnosti i slobodi. Gledom na ne
.
oborivu ovu političku istinu, mi ćemo pred licem ne samo našeg naroda,
- 1
ng i sjajnog našeg vladajućeg kraljevskog doma - kao odanimu –
dokazati: ne samo ništetnost onih zamkab i razlogah koje susjedi naši
sjeverni - svih partajah i mnienjah bez razlike u Beču razlažu : što
 61

bi obćeg vladara o'koristi jarma našeg na 'poljzu magjarizma – pod to

božnim pravima Ugarske krune na krunu našu sakritog - kao s koristju
sjaj. habsburgskog doma u suglasju stojećoj, uputili; te naše žrtpopunje
pod binjenom i kukavnom tom maskom izposlovali ; no ćemo mi u stavki
pod naslovom : >„Damoklesev mač našao i dokazati : da ako bi se takova
šta podla s nami i obistinilo, da sjajni taj dom nefaljeno s madjariz
星

mom zajedno propasti će morati ; a to bi se tim laglje sbilo : što bi se

lakovim načinom uništila najsvetija naša legitimna práva ( a legitimnost
i Magjari jedinim uporom habsburgskog doma priznaju ) ; što bi se ba
cila rukavica u obraz neumrlih zaslugah naših, a to sve na korist po
dlog viteštva 'spljetkah, te najcrnije nezakonitosti. -- Mi, Hrvati, stojimo
1 i nalazimo se na puta -
pa da i nebi htjeli - iz sadanjeg europejskog
pokreta izaći slobodni i nezavisni, bilo to putem legitimiteta i pràvah
.
historičnih naših ; ili, za slučaj pogažene te svetinje naše, putem sukoba
1 obće- europejskih načelah, i koristih iz ovih proiztičućih. To razborno
1
predviditi , a vladaru svome ne htjeti kazati, značilo bi izdati veličanstvo
1
i hrvatsko - kraljevsku vlast njegovu. Da se mi u osvjedočenju našem
-

1
nevaramo , umni čitatelji lahko će se uvjeriti kad drugi svezak gdje
o ovima govoriti budemo – s nazočnim sravniti budu mogli.
-

I nehotice morali smo ovo njekoliko slovah, kao mimogred, o ste

čaju obće - europejskih koristih, gledom na naš položaj, napomenuti : što
!
bi našinci već unapried mozgati stali vrh znamenitih tih odnošajab, te
ih mi nepripravnih ne našli, kad o istima napose shoriti budemo. – A
sad se vraćamo k politici označenih trih velevlastih Europe od koje i
budućnost naša neoborivo zavisi.
Francezka je jedina država koja u ovi par zastupa djelateljnu po
litiku u Europi ; Englezka passivno odbija tu djelatnost; Rusija se ko
načno jošte riešila nije ; bi reć da se jošte , sabira “ , nu ne u smislu
kao i Englezka , da je Francezka drugim putem udariti mogla, imala bi
u Rusiji drugaricu, jer politika te posljedne države jest otmjeno djela
teljne naravi. – Francuzka danas drugim putem već nemože udariti,
toga radi i Rusija pridržaje vlastitu svoju čekajuću politiku.
Ali zašto Francezka danas tako postupati mora ? Zato : jer mora
sljediti logiku narodnje svoje politike. Ono, što država ova tamo od
vremenah križarskih ratovab , pod svimi vladari svojimi : Karlom VIII.,
svimi Ludoviki (od svetoga tog imena začemši), Henrikom IV., obimi
republikami, prvim carstvom nepomično sljediše : nemože niti po drugom
carstvu ili zabačeno ili promienjeno biti ; u politici se samo sredstva
mienjaju, nikada svrha ; narod, čim ovo promjeni, propada. Sadašnje
dakle carstvo samo drevni posao nastavlja, usavršuje; toga radi nemože
 62

bitno ništa promieniti što bi svrhama Rusije prijati moglo ; buduć sa

pako svrhe Rusije i Francezke (gledom na iztok ; a sav sadanji pokrel
europejàki nije no most k ixtočnomu ) istovjetne, a kao takove moraju
se sukobrti : to je očevidno, da Rusija i Francezka g. 1861. mogu tako
.

malo sporazumjeti se, ko što su se mogle g. 1853–6. sporazumjeti.

Tada vidismo Rusiju voditi onu politiku djelateljnu prama iztoku koju
danas Francezku vidimo voditi ; ali tada bijaše se Francuzka i Englezka
sjedinila protiv toj djelatnosti, dapas protivno vidimo gdje se naravne
i
dušmanke, Englezka i Rusija, sjedinjuju. Englezka imade med ovimi
dvimi takmačećimi državami još najprobitačniji položaj; a to s toga : što l
politika te države prestala je biti napadateljne naravi, ona nastoji samo
u otetomu napram Rusije i Francezke, koje za tim plienom teže, uzdr
žati se ; a to inače učiniti nemože, ako ne lavirajuć med dvima ovima
1
jedne težnje državama. Zato kad tko tvrdi: da su Francezka i Rusija
1
naravne saveznice ; vara se : taj nit poznaje težnje, nit prošlost, nit sa
dašnjost tih državah ; one su si gledom na težnje svoje diametralno
protustavljene.
Napoleon III., nastavljajuć politiku svih predšastnikab svojih, umie
prilagoditi postupanje svoje duhu vremena , što bi se tako shodnije sred
1
stvima, koje mu taj duh pruža, služiti mogao ; sredstva pako ta jesu :
svi narodi i sve države europejske načelom probudjenih narodnostih
poremetjene. Sve prvanje vlade francezke kao olovo bi padale na dr
žave i narode uništujuć ih, misleći tako postignuti narodnju svoju svrhu ;
danas, protivno, vidimo da se težnje narodab po francezkoj vladi opo
triebljuju što bi se francuzka težnja postigla ; čim bi pako razne na
rodnosti te svoje težnje putem načela narodnostih i narodnih pràvah
postignuti nadale se : to se je i Napoleon latio braniti ta načela, na ko
liko se naime ona na iztočno pitanje, posredno il neposredno protezati bi
mogla, a to su u prvoj liniji narodnosti: italijska i rumunjska. Da su se
njekoč Englezka i Rusija pitanjem narodnostih bolje koristiti umiele, to
bi danas one korist iz toga načela vakle ; a smjelo se može tvrditi: da
one države, koje danas teže da strovale Napoleona, sutra će same umieti
I
tim načelima bolje služiti se, vlastite dakako ali ne narodnostih koristi
radi. Ne badava n. p. Englezka gostoljubivo primi Rusa Hercena ; podu
pire Franceze : Ledru Rollina, Louis -a Blanca, Viktora Hugu itd.; Ugra
Košuta i drugove mu : Mazzinia Talijana ; što bi danas sutra zamutiti mo'
gla poslove Austrije, Francezke itd. ako joj ove države po volji igrale nebi.
Neimade na svietu naroda toli snižene ćudi koji si nebi samostal
nost države svoje želio ; pojedini članovi naroda mogu biti izdajicama;
glupost u narodnoj politici može prouzročiti da većina voditeljab naroda
 63

posrne za putem podanosti svoje : no narod vazda se otimlje tudjinstvo,

bi reć to je prirodjeni čovječanstvu nagon uzdržanja političkog. Ali, ako
i neimade naroda koji svoju samostalnost štitio nebi ; to s druge strani
neimade naroda, koji bi svom bližnjem il daljnjem susjedu bez osobite
koristi svoje, samostalnost privušćio. Neimade li pako te koristi, a ipak
se čini da jedna država drugu k postignutju svoje težnje podupire ; tad
je ta podpora prividna samo, dapače podupire se, što bi se laglje strovaliti
mogao dotični narod (med narodi bo bratinstva i prijateljstva neimade ),
i to ponajprije uplivom , zalim pokroviteljstvom , napokon progutanjem
(absorption ).
Primjeri razjasnjuju stvar. – Sav sadanji pokret europejski pro
iztječaj je italijskog pitanja. Pitanje ovo, koje u svoj snagi samosvjesti
narodnje tamo od g. 1821. kroz sve svoje pbase, kao u rečenoj g. 1821.,
zatim u g. 1831. i 1848. vodjeno, probudi samo po sebi , doduše, u
Europi pozornost, ali ju neuznemiri ; pokret godinah 1821. i 1831. bijaše
bez posljedicah. ugušen; pokret g. 1848. samo pokreta francezkog radi
bude važniji; dok ga napokon, u svojim probitcima, franceżka republika,
a zatim Austrija u svojim , neuguše. Ali ako napori Talijanah bijaše bez
uspješni, nije ostalo načelo' narodnosti bezuspješno u Europi ; ovim se
prije svih Francezka poslužili umieše : toga radi pitanje italijsko zaspati
nepustiše.
Godine 1848. republika francezka ugušiše u ognjištu svojem , u
Rimu, pitanje, ili bolje rekuć težnju Talijanab ; ugušiv republiku italij-.
sku, Oh ! koliko ih bijaše , koji su se tim postupkom Francezke scanda
lizirali! Što , Francezka, sestra Italije , sestra po plemenu i po formi
vlade, ide agošivati slobodu Italije! Ah zazora , ab nečuvene stvari! Tako
po.prilici sve se hrustiše nad Francezkom ; da kako najvećma Italijani.
Ali nije to nečuvena, nije strašna, nije to nedosljedna viest ako ne za
one, koji nepoznaju težnje Italije i Francezke ; koji poznadu ove, kazati
će kao praktični državnici: ta to je sasvim naravno, to je sasvim logično
i dosljedno - politički radjeno od strani Francezke. – A kako to ? Posve
jednostavno : Težnje narodnje Italije i Francezke nisu si istovetne , då
one su si izravan protione, medjusobno se izključnju. To ćemo malo
niže i dokazati. Ako tako, nije čudo da je Francezka ugušila repu
bliku i pokret italijski g. 1848., jer da to ona neučini, dà i Austriji to
učiniti nedopušta : neimade dvojbe da se Italija u to vrieme jednom i
samostalnom nebi bila učinila. - Rim , najnježnije italijsko pitanje, već
C

bijaše silom oružja riešeno ; s Piemontom na poljanama Lombardije sav

Napulj oduševljeno proti Austriji se boriše; Mljetci se republikom pro
glasiše, t. j. sva Italija bijaše već jedno i za jednu svrhu pojujuce lielo !
Ali, da je tada Italija stekla svrhu svoju, to bi bila uništena ne samo 2
 64

soa težnja naroda francezkog, dà i sigurnost tog naroda bila bi u po

gibelj stavljena. Zadaće tih dvih parodab bile bi se promienile bitno. A
buduć da je košulja najbliža tielu , bijaše ugušiti italijski pokret ; to . za
htjevaše ne samo logika no i sigurnost politike francezke države , sve
rodomontade mnogle su dakle samo po onima ozbiljno izražene biti, koji
još u bratinstvo národah vjeruju, ili kojima je pojam „ narodnjih težnjab“
nepoznati kraj!
Ali, ako bijaše Francezkoj na tom ležeće da uguši težnje Italije,
to njojzi mnogo do toga stalo i stoji: da pitanje italijsko neusne; a da
*
:

to nebude, eto načela narodnostih, a što bi načelo i u praksi uzdržano

bilo, eto ti pitanja rumunjskoga , koje se na pariškom kongressu g.
1856. i oživotvorilo činom , te tako europejskim , t. j . priznanim postalo.
Početkom uvoda tvrdismo dvie istine političke : prvo : da Italija i
pitanje njezine narodnosti nije no most za prolaz k iztočnom pitanju ;
drugo : da maleni Premontu proom činu današnje drame svieta, ako
prem statista, bijaše, bez da je to osiećao' , glavnim djelateljem , dakako
u posljedicam čina , inače bio bi si izvjestan o toj zadaći. Drugima
riečma: njegovo upotriebljenje u Krimu bijaše most k oživotvorenju pita
nja italijskog, koje opet, kako tvrdismo, ništa nije drugo, ako ne pro
mienjeno pozorište iztočnog pitanja , što bi se odtud, t. j. iz Italije po
sredno, a kroz sirijsko pitanje neposredno u iztok prenesti moglo. Jasno
dakle govoreći: pitanje italijsko nije no sredstvo u ruci Francezke što
bi s istim ova država težnje svoje naroduje pred Europom maskirala;
2

usljed toga : Piemont, ako si i je danas samosviestan da predstavlja glavnú

zadaću u Europi, ta ipak nebiva na korist italijskog no u korist izloč
nog pitanja u smislu težnjah francezke države. - Sva ovako izvedena
mi ćemo sad i dokazati .
Zašto nemože Francezka biti bezuvjetni prijatelj, t. j . neinteressi
rani štititelj načela narodnosti u Italiji ? Odgovor je labak : jer to Fran .
cezkoj njezine nurodnje težnje odlučno zabranjuju . Težnja pako fran
cezkog naroda, u prvoj liniji jest : „ zavladanje sredozemnim morem
i ovog granama“ (kao jadranskim, jonskim, marmarskim itd.) To je ključ
i duša sve politike francezke ; iz ovog gledišta imadu se suditi svi do
godjaji koji se u Italiji il nje susjedstvu, ma s koje strani bilo, sbijaju ;
jer u drugoj liniji težnja Francezke jest . gospodstvo i prevaga na iz
toku ; a tu svrhu Francezka jedino može postignuti: a) ako je u izklju
čidom posjedu sredozemnog mora, koje je naravni put k Egiptu, Svetim
mjestima, Sirii t. j. k maloj Azië, drugima riečma: k posjedu crnog
móra ; b) prokopom suezkim , da si prokrči put k Indiama i kroz ove
u daljnji još iztok. A to je uzrok zašto se Englezka životnim naporom
protivi probušenju tog prokopa.
 65

Bez sredozemnog dakle móra Francezka svoje sorhe nikada posti

ći nebi mogla ; slobodna pako i jedna, garibaldianska da tako reknemo
Italija, izključuje u prvoj liniji svaki posjed francezki u sredozemnom
mora ; a to će reći : Francezka bi sebe ubila da težnje italijske pod
upire; država dakle ova danas isto tako politički umno postupa priečeć
svimi mogućimi sredstvi jedinjenje Italije, ko što logično i republika g.
1848. postupaše, uništivši posestrimu svoju rimsku ‫܀‬: narode bo samo ko
risti njihove vode i razborno voditi moraju. .
Sve ono dakle što je
Francezka tamo od g. 1856. učinila prividno za Italiju u svoju je samo
svrhu radila ; Italija bijaše půko sredstvo. Valja da to dokažemo.
Ne badava kazali smo mi : da je Piemont g. 1853–6. bio, bez da
je to i osiećao, glavni dielatelj u kombinacijama francezkog umnog vla
dara, Uništenjem republike rimske i porazom kod Novare pitanju
italijskom za dugo bi bilo odzvonjelo na pozorištu europejskom , da ga
tretja, ne- italijska ruka u život opet neprobudi. Kazali smo gore više
da je u bitnoj koristi politike francezke da pitanje italijsko neusne ; bez
pretresivanja bo ovog pitanja Napoleon III. nikako nebi bio mogao do
čepati se prilike, staviti se u posjed sredozemnog mora ; bistro dakle
sudeći: važno to današnje pitanje europejsko jest političko sredstvo k
svrsima Francezke na sredozemsko móre ; prva stuba (étape) k izloku
vodeća .
Ali pitanje italijsko, strašnim udarom g. 1848. poraženo, kako opet
uzkrisiti ? Mudrim sudjelovanjem Piemonta u Krimu. - Jasno videći
Napoleon predvidio je : da Rusija sjedinjenimi silami Francezke, Englezke,
Turske i Egipta sama odoljeti nebude kadra, da će dakle, prije kasnije,
doći do ugovaranja mira, koji; naravski, imati će zadaću pitanje iztočno
kao glavno pretresivati. Buduć pako kao glavno europejsko -iztočno pita
nje tada imati će biti pretresivano pitanje „ podunavskih knježevinah,
koje Rusija još prije rata kao „ pokroviteljica istih " zauzela je ; to je
1
naravno : da tom prigodom imat će se viećati o Rumunjima ne samo
kao važnom djelatelju iztočnog pitanja, no takodjer kao i o narodu ; t. j.
načelo narodnostih od g. 1848. opet će se moći svečano u javnost eu
ropejsku privesti. -· Ova ovako predvidivši Napoleon, znao je - a lahko
-

bijaše skloniti Cavoura da zagrizne u Krimu , u nadi : da kad se u

kongresu o pitanju narodnostih sborilo bude , takodjer i o Italiji moći
će se prosboriti, što se inače učiniti nebi bilo moglo, barma k tome nebi
bilo što diplomati kažu , „ plausible" razloga bez tog sudjelovanja. Napoleon
mogaše tim sigurnije računati na uspjeh ove svoje kombinacije, jer je
bio siguran unapried : da Englezka, već iz takmačtva , neće se protiviti
nakanama Francezke, a Turska ne iz blagodarnosti ; vecina dakle bijaše
unapried osigurana. Traktatom dakle pariškim od 8. 1856. postigao je
5
 -- 66

Napoleon dvostruku korist : izključio je Rusiju iz iztočnog pitanja ; zatim :

put si je otvorio kroz pitanje italijsko k zavladanju sredozemnog móra ;
dotično : pridržao si je pretresivanje iztočnog pitanja u francezkom smislu.
Da je pako on savršeno o računu svojem uspjeo, to dogodjaji dosad po
tvrdiše ; a mi mislimo da falili nismo kada kazasmo : da Piemont - barma
u očima onog , koji danas Europom drmlje bijaše glavni djelateti poli
tični u Krimu.

Preostaje nam sad dvoje još dokazati ; proo : da je narodnja tež

nja Francezke zbilja zavladanje iztokom n ; drugo : da je pitanje italijsko
prosto ' sredstvo u ruci Napoleona k toj sorsi narodnoj Francezke države ,
i da je već Napoleon znatne probitke stekao na sredozemnom moru
sredstvom . italijskog tog pitanja. Kad se ćemo o tom osvjedočiti, znati
ćemo si zajedno protumačiti i sadanje kolebanje Francezke politike u
Italiji, i razborno predviditi ćemo moći što će se slutiti ; a kroz to pro
suditi : na koliko i kako će i to kolebanje, i nastavljenje pitanja italij
skog na našu sudbinu uplivati ; a tomu shodno kako ćemo morati
nai odnju našu politiku ovima slučajevima prilagoditi .
Da je težnja Francezah zavladati iztokom , t. j. ustanoviti tamo pre
težnost svog političkog upliva, a sredstvom ovog izposlovati si materi
jalno i narodno blagostanje i ugled u svietu : to možemo zaključiti iz
prošlosti tog naroda. - U obće, težnje narodah s prva su tamne , ne
opredieljene; bi reć da nagon politički narode tjera k opredieljenju
svome ; onaj koji pozorno čita prošlost čovječanstva, uviditi će da višja
ruka narode vodi k velikim zadaćam čovječanstva. Mi ovdje nećemo
posizati u dublju prošlost francezkog naroda, kad još taj narod bi reć
samo tumaraše k zvanju ili težnji svojoj; križarski rati postavljaju tež
nju Francezku već u bistriji vid ; bi reć to čudno pojavljenje formuliraše
istu. Mi tu epoku mimoilazimo, i sva ostala pojavljenja koja med nju i
dobu Karla VIII. padaju, te como se obustaviti pri tom vladaru fran
cezkon , koga prviput Europa javno objedi da teži za svrhom , koju mi
označismo kao narodnju Francezah ; moguće da ju on tako jasno ni
sám pojmijo pije ; moguće da ju od tada Francezi osjećati začeše.
A što opazujemo mi za doba ratobornog tog kralja, gledom na oba
gori izložena pitanja koja si za dokazanje pričuvasmo ? Za čudo, mal ne
şavršeno sudaranje dogadjajah političkih u Italiji s onimi , koje danas
vidimo da se u toj zemlji med Francezi i Italijani sbijaju.
Tako najprije , vidimo protostati s narodnjim svojim težnjama ita
lijskim Karlu VIII-mu, t. j. francezkim težnjam , glasovitog onog papu
Alexandra VI. koji zasjede na prestolj sv Petra dne 11. kolovoza 1492 .;
O

muž ovi u osobi svojoj spoji današnjeg Viktora-Emanuela i Cavoura za

 - 67
jedno ; slavohlepjem ili narodoljubjem svojim vodjen , naumi on Italijom
iz Rima zavladati, prekrižati težnje Francezah. Rodjak mu, Cesar Borgia,
bijaše gvoždjeni mač, kojim naumiše, kao sredstvom vojničkim prodrieti ;
slika i prilika današnjeg Garibaldia što se jugačtva tiče , ali ne poštenja
Garibaldieva.
Htjede providnost da Roderic Borgia izabrani papa više na
sljediše od mača sv. Pavla nego li od ključevah sv. Petra ; iz visine
Vatikana, toga radi baci on pogled na Europu koja bijaše tako za onda
razredjena : mjesto Englezke zauzimaše tada zmožna Španjolska , naravna
neprijateljica tadanja Francezke ; Njemačka pod Friderikom nazvanim
miroljubivim (ne kao da bi mir ljubio , no jer je svaki boj izgubio ) i
nasljednikom mu Maximilianom , igraše i onda današnju zadaću ; Turska ,
blizu vrhunca slave svoje stojeća , bijaše već nišan Francezke. U ono
dakle doba bijaše Francezka , Španjolska i Turska napadateljne države ,
ostale obraniteljne s Njemačkom i Englezkom na čelu . - U Italiji vidimo
republiku mljetačku na vrhuncu slave svoje ; zatim kraljevinu Napolitansku ,
za koju se otimaše dvie dynastije , aragonska i anjou - ska, prvu braniše
Španjolsku, za drugu zauzeše se Francezka – što bi imale prigodu A

umiešat se u Italiju ; – sy. stolica rimska bijaše na grad Rim stegnuta ;

zatim republika florentinska ; napokon vojvodstvo milanezko . Med ovima
većima državama bijaše sila manjih tiranah i republikah, za koje se oti
maše veće te države .
Francezkoj brzo se udesi prilika umiešati se u poslove Italije.
Prvo, obećà on protjeranoj dynastii Anjou - skoj podporu i pomoć; drugo :
regent vojvodstva milanezkog, Ludovik Sforza - nazvan „il Moros -
nezakonito otè prestolj svom sinovcu te se postavio pod pokroviteljstvo
Karla VIII. – Uzroci dakle nisa baš bili najvaljanii ; ali u politici se
samo kao sredstvo smatraju. Lombardija dakle kao i g. 1859. bijaše
kamen smutnje . - Uz sve to turski car Bajazet pokloni Francezkoj u
» Souveränstvo“ sv. zemlju pod uvjetom : ako on brata njegovog Džema
(koji mu prestolje oteti je htjeo, no u ratu pobjedjen, sretno u Europu
iz Azije utekavši, u Francezku je prispio) iz Francezke nikad nebude
pustio ; namjeravao bo je ' mladi taj princip uteći u Egipat k pobunivšem
se proti Bajazetu , Sudanu egipatskomu, i od onud se carem proglasiti i
Carigrad zavojevati. Tim dakle načinom imamo i koncem XV, vjeka
„ pitanje sirijsko“ s italijskim pomiešano.
Karlo dakle pozvan, sakupi vojsku, te poslje mnogih poteškoćah
nadvladanih - koje mu razne europejske države na put stavljaše, i
koje se on trsiše neugodnimi za Francezku ugovori rješiti padè u
Italiju. A kako nebi bio sva moguća žrtvovao, kad mu - kako su
vremeni pisac talijanski Guicciardini pripovieda usljed poziva Ludovika
5*
 - 68

Sforze veličajni se vidokrug politički otvoriše „jer, piše on, ono što mu
vojvoda milanezki nudiše, bijaše gospodstvo nad sredozemnim morem ;
bijaše pokroviteljstvo nad svom Italijom ; to bijaše, napokon, kroz Na
pulj i Mljetke put otvoren, koji ga mogaše yoditi k zavojevanju Tur
ske ili Svete zemlje kao što mu se svidilo bude ...“ Za sve to laglje
postići, sklopi on još prije upada u Italiju tajni ugovor s Milanezom -
ko što vidismo Cavoura sklapljati u Bibaricu. -

Naša zadaća nije pisati ovdje poviest zavojevanja Napolja i sve

Italije - osim Mljetakah - kako isto Karlo izvedoše tada ; naša glavna
zadaća jest dokazati da je svrha današnja težnjah Francezke u Italiji
ona ista koja od njekad bijaše, i koja se sasvim već izcrtaše koncem
XV. vjeka ; da je vazda bilo pitanje italijsko samo sredstvo k rečenim
svrham francezkim ; da on , koji danas u tom pitanju što drugog vidi,
se mystificira, kako se i dobri Talijani mystificiraše, ali čini nam se ne
više danas. Ovdje samo još to navadjamo: da kao god danas vidimo
da Francezka brani Bourbone iz gledišta koristih svojih, t. j. da pre
prieči bezuvjetno jedinjenje Italije, a Englezku što vidimo braniti, u svo
jih opet vidih i koristih, nastojanje Viktora Emanuela : isto tako i kon
cem XV. vieka vidimo branjenu dynastiu aragonsku u posjedu stojeću
po Španjolskoj suproti nastojanjah Francezke na korist Anjou - ah; nada
lje : kao god što vidismo g. 1859. zaprietiti svu Europu Napoleonu III.
ako nastavi pobjedu Solferinsku, isto tako vidimo i koncem XV . vieka
kada Karlo VIII. zauzè već sav Napulj tobož ! na korist Anjou - ah
sjediniti se sou Europu protiv zavojevatelja. Mljetačka republika, po
bojav se da poslje svladana Napulja nebi i na nju 'red došao, uzme na
sebe posao savezah. Maximilian , od strani Njemačke, uzme na sebe
pasti na Francezko od sjeverne strane što je Pruska imala učiniti
g. 1859. - Španjolska kopnem i mórem uznemirivati povratak Francezah ;
Turska imadijaše podupirati Mletke i Napulj novcem, flotom i vojskom ;
savez bude sklopljen 12. Travnja 1495. na 25 godinah ; tako se pobo
jaše Francezah i njihove narodnje težnje. Savez pako bijaše sklopljen :
„ što bi se obezbiedila práva sv. stolice rimske,“ koja nit nebijaše za
onda u pogibelji.
Medjutim , i u oči tih pripravah odluči Karlo VIII. povući se iz Ita
lije, nebivši se spremio za toliki odpor. Kao što vidismo i Napoleona
III. povući se iz Italije, prije dvie godine, u sličnih okolnostih. Uz po
bjedonosnu viku : „ France ! France !“ nadvladaju Francezi savezničku
vojsku, te se povrate sretno u Francezku. - Lahko bijaše tada Talija
nima svojom politikom nadvladati Karla, jer njihova težnja bijaše : raz
komadanima ostati, što upravo svá Europa željaše; ne tako danas, gdje
protivno svoj Europi, žele se u jedno tielo spojiti.
 69 .

Iz ove crte historične lahko se mogaše uvjeriti čitatelji: koja bijaše

težnja s Italijom i kroz Italiju francezke politike u XV. stoljetju. Mi ćemo
mukom mimoići razvitje te politike u doba Ludoyikah ; prvog Carstva
o kojem dosta budi rečeno : da Napoleon I. izvojevavši za sebe Italiju
i proglasiv se kraljem Italije , s mjesta bacio je pogled na iztok; po
korio je Mameluke u Egiptu ; zavladao Siriom ; te da ga je vječna pro
misao uzdržala na prestolju , danas Englezka nebi bila gospodarica In
>

dijah . Iza vladanja Ludovika-Philippa iztočna težnja Francezke za

jednu se stubu k zavladanju sredozemnog mora konačno približiše, izvo
jevanjem naime Aldjira. Tim znamenitim europejskim činom postade
francezka gospodarica jednog diela obih obalah sredozemnog móra. Na
pokon, kako već rekosmo, druga republika , ako i nije mogla ništa do
prinieti k unapredjenju svrbe francezke: neizrečenu učini uslugu domo
vini što barma prepriečiše da se neizpuniše ubitačne za Francezku ita
lijske težnje g. 1848.

Pitanje sad još nastaje : ako su težnje francezke države onamo

opravljene : da zavojevanjem sredozemnog i crnog mora , kao i proko
pom suezkim država ova u iztoku se ugnjezdi: jeda li postupanje Napo
leona III. opravdava ovu svrhu ? Na to pitanje mi smo u stanju tvrdi
teljno odgovoriti, i to sljedećima dokazati :
Pitanje italijsko, kako danas stoji, povedeno je po politici francezkoj
ne da se jakost, sloboda i jedinstvo Italije š njime pospješi: no da se
prije svega Austrija iz sredozemnog mora iztisne ; jer posjedom , kroz
obitelj svoju, Toskane i Modene, Austrija imadijaše jednu nogu u sre
dozemnom moru, ko što posjedom Ankone i Mljetakab vladaše jadran
skim morem. Čim bi dakle uplivom i pomoćju Francezke arciduke au
strijski iz Toskane i Modene izrinuti bili , Austrija izgubi činom svaki
upliv u prerečenom moru ; u pogledu česa mora se zaključiti: Da pu
tem pitanja talijanskog, vješto na pozorište Europe stavljenog, Francezka
dosad ove dvie svrhe postigoše kao glavnu težnju : Ne samo Austrija
neposrednim gubitkom Lombardije, i posrednim srednje Italije, upliva u
klasičnoj toj zemlji bude lišena, te upliv Francezke postaše kod legitimne
strani (Cavourijanske; na koliko naime nije on Garibaldijanac) izključi
teljan ; no, što za Francezku još više vriedi, u sredozemnom moru oslo
bodio se je Napoleon Austrije kao neugodnog takmaca. A uz sve to Sa
voja i Nizza pripade Francezkoj. Da tu o idei kakovoj, ili simpatijama
za načelo narodnosti govora biti nemože, jasno je. Sve pako ove probitke
pribavi Napoleonu dvomjesečna borba od g. 1859, a najvećma pako ugo
vor mira u Curigu sklopljeni.
 70

Ali nije to jošte sve. Planù bura u Siciliji; Garibaldi zauze tu

pokrajinu, upadè u Napulj, le si pokori svu zemlju do Napulja grada.
Sva Europa podvikavaše već jedinstvu Italije; ali nismo mogli mi , koji
još mjeseca Srpnja p. g. pisasmo prijateljima svojima iz inostranstva : da
će tekar u Napulju začeti nepobjedime poteškoće, a djelo jedinstva za
peti. Bog znade såm ! što sve mnogi na to nerckoše , dosta budi rečeno :
došlo je vrieme podsmjeha i za nas kralj napolitanski drži drie
najjače dvih svojih pokrajinah tvrdje, t. j. symbol cjelokupnosti države
napolitanske ! - Da kako da je prividno sve vojevalo za mnicnje onih
koji već jedinstvo utjelovljeno vidiše ; ista zmožna Englezka podupiraše
napore Talijanah, dakle ... dà, podupiraše : ali nepodopiraše Francezka,
premda više činiše za Talijane nego li punorečna Englezka.
1
Jer što sve izpred očiuh naših od tad neminù ? Garibaldija vidismo
smrtne napore poduzimati, što bi Capuu zauzeo ; — bezuspješno nastoja
-

janje ! Njekoliko još danah, te viteza tog, sa svimi njegovimi junaci,

bilo bi nestalo ; ali to nemogaše nositi račun Napoleonu, naravnomu a
koprem protivniku jedinstva Italije. A zašto ne ? Da je Garibaldi pod
zidinama Capuç ili Napulja pao, Bourbon bi starodobitno vratjao se pod
klikovanjem naroda napolitanskoga u prestolni svoj grad ; na -nj vpliva
Francezka imati nebi mogla ; Englezka bi se s mjesta za slavodobilnika
proglasila, a to bi prekrižalo sve račune narodnje težnje francezke; ključ
sredozemnog mora, Messina sa Sicilijom bio bi u neodvisnih, ili što je
još gorje, u englezkih rukub. Pàd dakle Garibaldiov nemogaše kori
stili politici vladara Francezke ; s toga dozvoljenjem njegovim vidismo
izkrcati se vojsku piemontezku u Napulju , ne, bora mi , da tamo para
dira, no da leti u pomoć umirajućemu Garibaldiju. Dvoje postigoše
time Napoleon ; prvo : planù kano munja zahvalnost Talijanah (kratko
vidih); drugo : Garibaldi bude spašen, a Italija se praktično nauči : da
njezin : ,,farà da se jest - poezija ! - Ali one wiljade Piemontez ab
nemogaše odoljeti razjarenomu narodu napolitanskomu, i još bi jednom
klonuo bio Garibaldi ali, na čudo Europe, prodré Piemont bez
navieštivanja rata čez rimsku državu, padè Ankona, t. j. gospodstvo
Austrije i u jadranskom moru ; strovali se sav Piemont - 60.000 voj
nikah – na pomoć Garibaldiju ! Ha ! eto ti jedinstva Italije gotova, po
viknù sviet ; već se i Rimu ,, francezkom " groziti stadoše Talijani, a
kako i nebi ? zar nevidite glasovitu nolu englezkog John - a ; ta i En
glezka hoće pàd Bourbona i Rima. Ali lagano, lagano, lagano ; jedin
stva Italije, iz ovog barma pokreta , neće biti ; - Francezka bo podu
-

pire Bourbona ! a zašto ?

Prosto zato : Jedinstoo Italije ubija bivstvo Francezke ; ova ga da
kle država - van ako nebi sva poludila - imati neće, imati nesmije,
 ‫" مست‬

a to već iz toga ne : jer Englezka neće da Bourbon ostane ; a za dobrog

Franceza ovaj posljednji razlog mora dovoljan biti za uzdržat ga ; i poda
državat će ga bez dvojbe umni Napoleon iz dvih uzrokah :: ili da može
kazat Franji II. „ Evo brate ! sve činim da te uzdržim, i uzdržat ću ma
i s žrtvom bilo, ta vidiš da je i Englezka s Italijom protiv tebe ‫ ;ܪ‬ali za
veliku tu žrtvu nuždno je da mi i ti to, i to, itd. učiniš ; te ćemo po
kusit zadnji pokus za osloboditi te gnjetiteljah tvojih, i uspiet ćemo.“
Neimade dvojbe, Franjo će na to pristati, već iz toga jer je to želja
Napoleona ; imati ćemo u tom sločaju saveznu Italiju, a Napoleon glede
móra sredozemnoga podpuno postignut će svrhu svoju. — Ili će pako
Napoleon Gajetancu kazati : „ Brate ! sva sam za tebe učinio, što mogah
učiniti ; nemogu se proti gnjetu Italije i Englezke više otimati ; simpa
tije, idee, državni obziri itd. više to nedopustjaju ; uzdržat se, brate, ne
možeš : bolje ćeš dakle učiniti ako prestolj tvoj, kad ga već za tebe uz
držati nemožemo,, radje ustupiš – kao Francez, ko što si - Francezu
Muratu n. p. ili N. N-u, nego krvnom tvom dušmanu Viktoru - Emanuelu .“
Bodi tako ; a to će tim prije biti jer će i Rusija, i Pruska i Austrija sa
svime podupirati tu težnju Francezke napram iznemogle Italije, i En
glezke želje. Tim pako načinom opet ćemo imati ,,saveznu Italiju “ pod
izključivim uplivom Francezke , a ova će država punimi jadri ploviti po
móru težnjah svojib , koje će Italija, jadna, pomagati, put bujnog i neiz
crpivog istoka ! — Ali to još zasad neće biti.
Kada ova pišemo (2. Siečnja 1861.) po svoj prilici Napoleon ovako
govori Cavouru : „Vidite, prijatelju, da dvie tri moje ladļe dovoljne su
za dokazati svoj Italiji, tajno s Englezkom spojenoj, da je bezmoćna
išta učiniti bez mene ; sjetite se da su Italija i Francezka jednoplemene,
kao takove da će se i moraju se medjusobno pomagati i štititi na uvjek ;
ako tako, za postignuti želje vaše, jedinstva naime svrhu, ustupite mi
sigurnosti moje radi otoke Sardiniju i Elbu , te će Gaeta pasti, i Piemont
silpu naknadu postignuti : za milijun dušah deset novih milijunah, i bit će
država od 20-22,000,000 stanovnikah. Ako to učiniti nećete, Gaeta će
se uzdržati, Napuljac na prestolj svoj se povratiti, bit će, riečju , Italija
savezna, a kao takova i onako pod tudjim uplivom. Evo vidite : tako :

samo dobiti možete, a ne gubiti kako Vam ja predlažem .“ Liepe rieči,

na pol istinite, ali gdje je državnik talijanski koji bi se ih usudio pode
pisati ? Da to dosad učinjeno nije, dogadjaji dokazuju.
Ali recimo Viktor Emanuel će pristati na te ponude ; tada je jadno
jedinstvo Italije, to je raskomadano jedinstvo ; s druge strani : takova
Halija je službenica samo Francezke države, jer svrhu sa sredozemnim
:
mórem Francezka time sasvim bi postigla, a to će reći : sva trgovina
Italije, say strategički zamašaj.u ruci ostaje Francezke, Italija bi bila
 72

prednja straža Francezah. Jer Nizzu već posjeduje Napoleon ; prva stuba
za ovom na moru sredozemnom jest ostrov Korsika, zatim sljedila bi
Sardinija, napokon Tunis i Tripolis u Áfrici; t. j. Italija je izključena
iz svog vlastitog móra. A to previdi mudri Cavour, što i čini da con
vencia još podpisana nije. - Bilo dakle pitanje italijsko rješeno putem
sareza ili odstupa zemaljah, toliko je istina ; da ono ne po idei ili na
čelu narodnosti, nego u smislu koristih Francezke i žrtvovanjem sredo
zemnog móra riešeno biti može : ako najme neće Talijani u . prvanji
dvostruki jaram opet spa sti.

Da je nakana Francezke po načelu „ narodnostih “ ili po „ idei

riešiti pitanje italijsko, to bi se već odavna moglo bilo učiniti, a to tim
većma i laglje : što i Englezka svima silami diplomatičnimi podupire Ta
lijane ; prigodah bijaše k tome kakih težko da bude više. Ali to niti
prekomorska politika Francezke nedopušta. Evo kako :
Aldjir je već čista svojina Francezah ; Tunis zavisi od miga Na
poleonova ; prošaste godine vidismo kako éclatanto umješe politika fran
cezka uništiti upliv i ugled Englezke u Maroku na poljzu svoju ; Spa
njolska bijaše mač Francezke, a svršetak rata bijaše :: da je, istina, Spa
njolska dobila naknadu rata u kukavnih 400 milijunah realah sastojeću,
ali korist politička bijaše Napoleonova ; on učini diverziu s jednom di
vizijom proti napadnutom po svoj snazi španjolskoj Maroku, koje poslje
dak bude : izprava medjah, kojom Francezka se protegnu do rieke koja
joj osigurava ne samo mirni posjed Aldjira od zapada, no iz te granice
viečna pogibelj bivstvu carstva marokanskoga prieti, s jedne strani ;
s druge: upliv i agled Englezke tamo je upropastjen. Država ova, što bi
se osvetiti tom napredovanju francezkom u Africi, moradošo se zadovo
ljiti što je lukavo prepriečila zavremeno prišastje poslanika marokanskoga
v Aldjir p . g. po caru marokanskomu na „ poklon " k Napoleonu posla
noga i kojeg je fregata englezka prevesti imala u Constantinu ; za to
dakle prepriečiti, tako dugo brod brodiše simo tamo po moru, dok na
pokon Napoleon neostavi Aldjir ; a to učini s toga : što bi mahomedanac
nevidio kakovom privrženostjn, dà obožavanjem primiše gospodara svoga
„ ald jirski mohamed anci.“ Žalostna osveta za pretrpljenu nena M

knadljivu političko-moralnu štetu !

Umno dakle koristeći se naravnim neprijateljstvom Španjolske i
Englezke ustanovio je. Napoleon uz ostale probitke moralno
politički svoj upliv u Maroku, koji je u barbarah onih tim većji ; što
umješe, u pravi hip, odviš napriedujućoj Španjolskoj, svoj ,,ne daljes na
ložiti; — Tunis i Tripolis zavise od njegovog miga, u Egiptu već odavna
francezki vpliv gospoduje ; sirijsko pitanje, u dobu bačeno, paraliziralo
 73

je nastojanja ruska prama Europi ; što ako se sve u jedno spoji, lahko
će se pojmiti : zašto Englezka petnimi silami nastoji prepriečiti; prvo :
prokop suezki; drugo : jedinstvo Italije unapriediti ; jer jedno i drugo
uništuje francezke težnje koje su u prvoj linii na propast Englezke
proračunane. - To ćemo s niekoliko riečih razjasniti.

Napomenusmo već : da je Englezka prestala biti otmjeno napada

teljne naravi država, i to s prostog onog razloga: što u svih pet stranab
svieta toliko je toga pootimala, da - osim njekoliko točakab - i ne
C

preostaje joj više koristna otimanja ; a osobito odkad Ameriku izgubi,

nastojati mora da barma Indije spasi, koje su udjet jedini mogućnosti
slobodnog nje bivstvovanja.
Ako dakle vidimo Francezku u posjedu već mal ne svih obalah
sredozemnog mora, to je posve naravski: da se, ma i smrtnom borbom
bilo, Englezka probušanju suezkog kanala opirati mora ; jer ako i je
istina da bi putem tog kanala bila za koju hiljadu miljah bliže svog
indijskoga posjeda, ali je i to istina, da bi i Francezka još bliže njemu
nego ista Englezka bila ; o morskih dakako putevih govoreći; a uzmimo
još k tomu posjed francezki sredozemnoga mora u obzir, to ćemo opa
ziti: da bi se Francezka mal ne kod kuće u odaljenom tom englezkom
posjedu scienila. Kada dakle čujemo brustiti se proti Englezkoj njeke
politike ili kapitaliste europejske što ona na „ štetu čovječanstva“ se uz
teže pristati na prokop suezki ; to im sasvim logično i politički umno
odgovaraju državnici englezki : da je i Englezka član čovječanstva, bu
duć pako da od toga njihovo bivslvo zavisi, da je priečija košulja nego
kabanica, t.j. njihovi probitci da prevažu one tobož ! čovječanstva.
Isto se imade razumjeti i o politici englezkoj u Italiji. Englezka, u
načela , isto tako malo želi jedinstvo Italije, ko i Francezka; ali kad
već Francezka načelo ,,Saveza italijskog“ postaviše ; to ona - nemo
gući više uzdržati sustav italijski koji je do g . 1859. obstojao móra

želiti jedinstvo Italije, ali takodjer omedjašeno. Jer, recimo da bi ko

načno englezko - italijska politika nadvladala , tad ćemo viditi – za slu.
čaj jedinstva da će Sicilija postati samostalnom državom pod upli
C

vom Englezke , a Austrija u posjedu Mletakah . A zašto to ? jer da bi

garibaldianska politika nadvladala , tada preuzimlje Italija pogibeljnu za
Englezku zadaću političku posjeda sredozemnoga mora ; a praktičnim
Englezom je sve jedno zvao se njihov krvni protivnik Francezka ili
Italija ; tu bi se samo zadaće promienile . K tomu ' povjestnica uči
Englezé da je već Rim cielomu poznatomu svietu jednom zapoviedao ;
a onaj koji će baciti pogled na zemljovid, opazit će : da je Italija po
naravi zvana voditi onu politiku za kojom Francezka teži, i koju si
 74

ova država tekar velikimi žrtvami prigotavljati mora. K tomu, ako se

uzme u obzir, da bi Italija pružila ruku padšoj Grčkoj - koju toliko
Englezka i sve velevlasti u sirotinji drže - tko bi mogao strašnomu
sukobu odoljeti koji bi se porodio iz zamašaja tih dviuh njekadanjih
gospodaricah svieta ?
Protivno : Englezka u posjedu Sicilije , te jadransko more Austriji
garantirano - a sve to može se samo uz pad politički Francezke po
misliti - može se lahko unapried kazati : da bi bila u tom slučaju En
glezka gospodarica sredozemnog móra , a Italija njezina službenica. A
to će s drugima riečma reći : da niti je Englezka, niti je Francezka pri
jateljica Italije ; obe ju države samo sredstvom svoje politike smatraju,
što bi se .
uz propast njezinuC
medjusobno paralyzirale. A da
je to zvanje Englezke napram Francezke takodjer i prošlosti najdavnijom
potvrdjeno, dosta nam bude ako pozorne učinimo čitatelje na onu epoku,
kada Karlo VIII. Francezah s izvjestnom kako razložismo - naka
C

nom uputiše se u Italiju. – Tom pako prigodom i premda Englezka

tekar postajali začeše, što vidimo da učiniše ? Predéutiv udar narodni,
kralj englezki Henrik VII. sakupi flotu, udari kod Calais-a na flotu fran
cezku, uništi ju, te se izkrca na zemljištu francezkom . Karlo Vili, mo
rao je veoma štetan mir zaključiti. A to vidimo i po svih dobah fran
cezke politike nefaljeno obdržavano. Badava, nagon uzdržanja uči narode
i umno -politički postupati.
Prije nego zaključimo ovaj predmet o težnjama francezko - englezkim
vrh Italije, moramo napomenuti: da , ako je ikoji Francezke vladar de
stito napram Italijanah postupao , to je sigurno sadanji car. Poznatom
svojom brocburom o confédéracii ltalije otvoreno je Talijanom svoje
misli i težnje odkrio ; ako su oni kasnije,opaziv valjda pogibelj, za ideom
jedinstva popošli, nemogu kriviti Napoleona da proti istoj postupa ; nije
so za nju izjavio, nemože za nju nit odgovoran biti. A i poznati nje
gov: „ Il faut que l' Italie soil libre jusquà l'Adriatiques niti naj
manje nesmeta osnovi njegovoj o savezu Italije. Oduzetjem Mljetakab
Austriji, hotio je on prosto tu državu i gospodstva u jadranskom moru
- kao grani sredozemnog - lišiti , što bi on i u tu stranu slobodne
-

ruke imao.. Tomu se poznatom kriepkom notom Russela Englezka tako

uzprotivi, da je to pitanje, kao za sebe.probitno, na kurist Austrije bra
niti uzela .
in
Zaključujuć razpravu o težojama francezkim i englezkim napram
Iztoka kroz Italiju ovako sva prerečena u kratko shvatjamo što bi čita
telji dotična pitanja, kao u ogledalu, laglje pojmili:
 75

Vrh Italije, naroda 25 milijunah dušah, dosad gospodovaše po

sredno il neposredno - Francezka i Austrija. Ona, t. j. Francezka, što bi
sredozemne svoje svrhe laglje postigla i očistila, morade izturnuti prije svega
Austriju iz móra sredozemnoga. K velikomu tomu uspjehu od daleke se
ruke ta država pripravljaše; od krimskog rata do 1. Siečnja 1859. di
plomatično mudro ravnaše si puteve napriedka. – Rat, napokon, g. 1859.
oživotvori trudne planove ; Austrija bude iz rečenog móra bačena ; upliv
njezin u Italiji uništen te francezkim zamjenjen ; francezka, napokon,
zemlja, dviema pokrajinama povećana ; a sve to pod liepim plaštom „ na
čelah narodnosti i sreće Italije.
Da je Francezka uz Austriju i Italiju såma na svietu, već bi bilo
pitanje italijsko odavno riešeno. Ali nije tomu tako ; Englezka, naravna
protivnica Francezke, neposredno zabola je prst u svu tu kašu ; a to
čini: de je pitanje ovo danas još sasvim viseće ; da od riešenja tog
pitanja zavisi sudbina då bivstvo prvih dvih velevlastih Europe. En
glezka, zauzimljuć se za Talijane isto je tako koristju podjena kao i
Francezka, te nastoji Italiju pod svoj izključivi upliv smotati, što bi si
tako posjedovanja svoja spasiti.
(
Jedinstvo, dakle -Italije englezko jedno je te isto za Italiju što je
savezničtvo te zemlje u francezkom smislu . - Vrh Italije dakle bije se
borba probitakah svieta, a osobito Francezke i Englezke ; a rieč je : da
jao magarcu čez kojeg se dva bìju ; svi bo udarci na magare padaju.
Kazali smo odmah s početka „ Uvoda “ : da borba ova biti će se
mnogo jošte godinah, šiolji bo, koji se danas o životnim svojim pita
njima medjusobno otimlju, toli su si dorasli ; sredstva njihova, k razno
likim svrhama vodeća, toli su si istovjetna, da je moći predskazati: kako
će se posljednji čin današnje drame svieta, veoma kasno zaključiti..."
neka sada blagi čitatelji i sami odsude : jesmo li se u sudu našem pre
varili. Neprecienjena materijalna sredstva stoje borcima na razpoloženje;
vojske, flote, savezi su si dorasli; životne se rješivaju pravde; prvi
diplomatični odvjetnici zastupaju narode svoje ; tko zna, hoće li Napoleon
III., Russel- Palmerston ili Cavour nadvladati ? Ovaj posljednji imade,
bez dvojbe, najljepšu al i najogromniju zadaću izvesti ; hoće li uspjeti ?
trudno , mal ne nemoguće – ab ! zasad
zasad neće ..... . Italija ustanovljena
mogla bi se Francezkoj i Englezkoj oteti, ali napram ovib nemože se
stvoriti ! Englezka nadabnù poslje Villafranke Italiju ideom jedinstoa, al
ju tad i ubì ; nemoguću joj stvar predoči , Talijan srne, srne, i posrnut
će ; nevalja bo jedno mnienje, jedna težnja -

Veliki jedan tali

janski pjesnik predćutio je nesreću roda i zemlje svoje, kad je izkliknuo
da je Italija odsudjena: „ A servir sémpre, vincitrice o vinta !"
 76

Preostaje nam još njekoliko riečih kazati o težnjama Rusije napram

današnjeg europejskog pokreta ; malo ćemo kazati u tom pogledu. Tež
nje ruske glede izloka odkrile su se posljednjim rusko - turskim ratom .
Što bi Napoleon paralyzirao te težnje narodnje, ustanovio je na obalama
crnog mora živu jednu tvrdju , t. j. državu rumunjsku ; što je zanj na
jugu Europe pitanje italijsko, to je na iztoku pitanje rumunjsko. Borba
dvajub svietovah bila bi po svoj prilici već začela , da nije Napoleon
umno i lukavo k rečenim dvim pitanjima i pitanje „ sirijsko pridružio.
Nitko nemeće rado na kocku svu svoju budućnost, a najmanje cieli
narodi. Da je pitanje italijsko ostalo još malo vremena localisirano na
Europu, neimade dvojbe: ' rat njemačko - eaglezko -ruski s jedne strani, s
druge: italo - franačko - revolucionarni već bi bio morao buknuti ; ali on
nesuglašivaše se s nakanama Francezke do sada ; što bi tu strašnu ka
tastrofu prepriečiti, bacio je Napoleon pitanje sirijsko u strašni chaos
današnjih težnjah.
A što je to pitanje sirijsko ? bi li ono moglo zanimati narodnju po .
litiku Hrvatah ?
Pitanje italijsko je prvi stepen pitanja iztočnog ; obično na daljnju
pogibelj neobaziremo se tako kao što na bližnju. Dok bijaše samo pita
nje italijsko u pretresivanju , Englezka se umješivaše bezobzirno ; za to
paralizirati, udari Napoleon rečenim pitanjem sirijskim , t. j. sàmim iztoč
nim , znajuć kroz to Rusiju moći predobiti i od Englezke oddružili s jedne
strani; s druge: Englezku u rog natjerati , jer kroz to ona dolazi u
nuždu med dvimi zli birati, što već upravo nije najugodnije ; sirijsko bo
pitanje tiče se nje s bliza, italijsko s daljeg gledišta gledom na iztok.
Za Rusiju je to pitanje životno, tiče bo se svetih mjestih ; za Ita
liju je nesreća ; za nas . . sreća ; o čem ćemo tečajem drugog sveže
čića obširno govoriti. Pitanje sirijsko zasjeca takodjer odlučno i u pita
nje prokopa suezkoga, koji u materijalnih odnošajih opet životno zasjeca
uunaš život narodni. – U kratko da se izrazimo : sirijsko pitanje nado
puojuje talijansko ; upotrebljeno bude za odgodit sukob europejski na
malo vrieme, što bi se sukobom cielog svieta do skora dovršilo, i dalj
njim kombinacijama mjesta ustupilo.
Zaključujuć o položaju Rusije u sadašnjosti, navesti ćemo ; Englezka
i Rusija krvne su si protivnice, jer je . Rusija već blizu Indijah doprla ;
no buduć da imade i Francezka iste težnje proti Englezkoj, to se u sta
novitoj točki Englezka i Rusija napram obće protivnice suglasuju ; i bu
duć je Rusija gledom na pitanje : poljsko, baltičkih pokrajinah, maloru
sijsko i društvenog svog prevrata ujedno i obraniteljne naravi država te
i u tom istovjetna s Englezkom : to vidimo te dvie države dotle simpa
tizirati: da je Englezka povladila Rusija i na posriedovanje oružano u
 - 77

Austriji za stanovite slučaje , te tako francexko- sirijsko pitanje paraly

1 zirala ; na što Napoleon nikad računati nije mogao. Kakovi se odtud
u odnošaji austro-ruski poroditi mogu, razmatrati ćemo u daljnjem tečaju
u razmatranjah naših ; ovdje samo napominjemo: da u ovi par probitci
Austrije i Ruske jesu istovjetni , koji, što se Rusije tiče , dvostruko su
groženi : u Europi i na iztoku. Ovaj politički položaj mogao bi za so
pie bom povući onu okolnost : da bez medjusobnih popuštenjah francezko
ruskih pitanje italo - sirijsko tako lahko riešilo se nebude ; može li se
i pako medjusobno popustiti ? to je drugo još važnije pitanje. Napokon
i glede težnje rusko - rumunjske što bi se crnomorska francezka po
litika paralyzirala govoreći o Austriji obširnije ćemo prosboriti, što
1 bi Hrvati vidjeli gdje je njihova naravna allianca sakrita, koja drugo
nemože biti ako ne ona s Rumunjima.

11

dal

lai
4

1
STE

1
7
i
 anton
-.78

VI .

Zaključak .

Mi smo za nuždno držali obširnije se izjasniti u predidućoj stavki

o težnjama osobito nami morem susjednih zapadnih velevlastik, što bi
tako tečajem budućih razmatranjah kad o odnošajih, nas neposredno
-

tičućih se, govorili budemo - imali nepomični i neoborivi temelj na

kojem ćemo izglede naše za budućnost mnogih vjekovah osnovati, i raz
matrati moći. Pitanja susjednih nam političkih živaljah takodjer odlučno
od preizvedenih zavise ; jer, ako se jednom Hrvati budu osvjedočiti: mi
od pokreta italijskog nemožemo se razborno ičemu neposredno nadati,
prestati će od njeg i spås očekivati, te će se popasti drugih praktičniih
budi življab, budi sredstvah nas k našoj svrsi i našim težnjam vodećih.
Mi nikada pitanje hrvatsko, italijsko, rumunjsko, ugarsko, srbsko, riečju:
austrijsko valjano shvatiti nebi bili kadri, ako tožnje i načela postupa
nja djelujućib i u ta pitanja uplivajućih velevlastib poznali nebi ; gra
dili bi na pržini naroda dom, kojeg bi prvi politički vjetar oborio.
Nemojmo se mi Hrvati nikad zaboraviti s one istine : da smo mi
narod juga, da kao takovi, težeći k sjeveru, protunaravno bi postupali ;
sve bo narode, bez razlike obrazovanosti , vidimo samo k jugu težiti ;
na jugu il iztoku su naše težnje, nikad u sjevera ; ah ! od onud bladan
vjetar duje ! -
-

Mi ovdje prekidamo nit razmatranjab naših ; mi dosad do nikako

vog rezultata prispjeti nismo hotjeli, jer volja nam bijaše, kao na raz
boru političkom temeljećim se , temelj si prije svega postaviti takov:
što bi narod brvatski, za koji mislimo, nastojimo, i umrieti smo pripravni,
takodjer temeljito suditi mogao o budućnosti narodnjoj svojoj ; da ako
nam razbor politički zapovieda pružiti ruku pomoći svakomu koji ju trebuje,
on nam takodjer bude znao pravcem biti i u tom : „ da se ruka nepruža
što bi nam se i tielo narodnje zakvačilo _ “ polag poznatog med privat
nimi : „ Kaži komu prst, a on će ti cielu htjeti ruka !"
TAI
A
N

ts
Ti
 Pogrieške tiska.

Na str . 6. lin . 23. mjesto : ne čitaj: ne : poznajući•

6. 99 30. prevadnu prevažng .
21 9. 9
33. posto prosto.
15. 11 . k srdcu ne k srdcu .
15. 27. isti nezaboravlja istine zaboravlja .
16. 41. li il.
21 . 99 41 . predavna predavana.
22. 20 zaugnuti za ugnuti.
42. 29. voć već.
44 . 33. jelo tjelo .
48 . 18 . 27 pavladjuju zavladjuju .

of
1

1
.
 >