Vrijednosti

Kako bismo mogli govoriti o vrijednostima u odgoju, trebamo prvo ustanoviti što su vrijednosti, kako
ih se može definirati i na koji način vrijednosti mogu biti prenesene s učitelja na učenike, ali ne tako rijetko i
obratno. Prema mnogim stručnjacima vrijednosti su glavna podloga za izgradnju odgojno-obrazovnog sustava.
Njihova veza najviše se očituje u kriznim moralnim situacijama (Rakić i Vukušić, 2010: 771-772). Možemo za
primjer uzeti vrijeme u kojemu danas živimo. Učenici, koji su u školi naučili o vrijednostima, kao što su briga
za druge, danas u doba pandemije postupaju svjesno i pridržavaju se propisanih mjera, dok oni koji tome nisu
poučeni se neće pridržavati. Naime, to je samo jedan od primjera koji pokazuje značajno mjesto vrijednosti u
odgoju i obrazovanju, te je upravo zbog toga važno točno definirati vrijednosti.

Definiranje vrijednosti

Teoretičari definiraju vrijednosti prema dvjema skupinama. Prema radu Lloyda Fyffea, svrstavaju se
vrijednosti u različite kategorije: moralne, estetske, obrazovne, političke itd. Druga skupina definicija smatra da
su sve vrijednosti moralne vrijednosti zbog njihove bliske povezanosti (Rakić i Vukušić, 2010:772). Jedni je
preduvjet da se druge vrijednosti ne stječu nemoralnim načinom jer tada dolazi do konflikta među njima. Uz
dvije, već navedene skupine, Milton Rokeach definira vrijednosti kao „vrstu vjerovanja, koje – kad je jednom
internalizirano – postaje standard ili kriteriji za usmjeravanje ponašanja“ (Rakić i Vukušić, 2010: 773). Iz
njegove se definicije može zaključiti da vrijednosti nadilaze razmišljanja pojedinca i da vrijednosti postaju one
za koje cijelo društvo smatra da će ga voditi prema dobromu. Upravo tu dolazi do preklapanja definicije
vrijednosti i cilja odgojno-obrazovnog sustava, a taj cilj je oblikovati mudru i dobru osobu, kako to navodi i
Ryan (Rakić i Vukušić, 2010:773). Već je zaključeno da su vrijednosti važan dio obrazovno-odgojnog sustava,
te su inkorporirani u mnogim kurikulumima u Europi, a i u hrvatskom Nacionalnom planu i programu (Rakić i
Vukušić, 2010:773).

Načini poučavanja vrijednosti

Unatoč tome što ne može postojati jedinstven način proučavanja vrijednosti, ponajviše zbog toga što
razmišljanja imaju korijene u različitim filozofskih, povijesnim i psihološkim razmišljanjima i često se mijenjaju
u odnosu na prilike vremena, danas postoje dva osnovna pristupa. (Rakić i Vukušić, 2010:775).

Prvi pristup naziva se izravni, odnosno preskriptivni. Izravni se pristup temelji na izlaganjem
konkretnih dobrih vrlina djeci, kao što su briga za druge ili suradnja, ali uz minimalna objašnjenja zašto su te
vrline dobre. (Rakić i Vukušić, 2010:776) U takvom sustavu veliki utjecaj ima škola i učitelj, koji izabiru vrline
i svojim ih primjerom prenose na učenike. Jedna od metoda podučavanja, a zagovarao ju je i Protagora, je
čitanje pjesama i priča o junacima koji sadrže vrline koje bi djeca trebala usvojiti. (Rakić i Vukušić, 2010:777)
Veliku važnost u izravnom pristupu imaju i emocije koje služe kao „ most između prosuđivanja i djelovanja“
(Rakić i Vukušić, 2008:777) Ovaj pristup nailazi na dvije velike kritike. Prva kritika se odnosi na činjenicu da se
djeci ostavlja premalo prostora za samostalno zaključivanje, već su ograničena na prihvaćanje vrijednosti kao
takvih. Kao što su i društva različita međusobno, tako su i njihove vrijednosti različite, s toga je teško odrediti
popis univerzalnih vrijednosti koje treba prenijeti na djecu. (Rakić i Vukušić, 2010:777)
 Neizravni ili deskriptivni pristup obuhvaća metode kojima je temeljno razmišljanje da djeca trebaju
vlastitim promišljanjima razviti vlastite vrijednosti kojih će se držati. Stoga, za razliku od izravnog pristupa,
neizravni pristup pomiče fokus s pitanja; koje vrijednosti, na pitanje; na koji način poučavati vrijednosti. (Rakić
i Vukušić, 2010:778). Jedan od metodičara ovog pristupa je Lawrence Kohlberg, čija se metoda zasniva na
postavljanju moralnog problema pred učenike o kojemu trebaju logički razmišljati i zaključiti što bi bilo
ispravno učiniti u takvoj situaciji. Vrlo slična Kohlbergovoj metodi je metoda diskusije u kojoj učenici
međusobno razgovaraju o vlastitim vrijednostima. (Rakić i Vukušić, 2010:778) Uz već navedeno logičko
razmišljanje, važan segment je kritičko razmišljanje pomoću kojega se analiziraju situacije i na koncu dolazi do
oblikovanja vrijednosti svakog učenika. Nedostaci ovog pristupa su „zanemarivanje emocionalne i ponašajne
dimenzije“ (Rakić i Vukušić, 2010:778). Nadalje, te metode se odvijaju izvan društvenog konteksta, a već je
zaključeno da je društvo ono koje oblikuje vrijednosti. Uz navedeno, ako svaki pojedinac oblikuje svoje
vrijednosti dolazi do moralnog relativizma, a na takvom sustavu društvo ne može funkcionirati.

U kasnijim razmišljanjima, Wiel Veugelers je postavio teoriju spajanja ovih kontradiktornih pristupa.
Smatrao je da djeca trebaju usvojiti osnovne vrijednosti , ali kroz način da se o njima treba voditi otvorena
rasprava, kako bi djeci bilo jasno zašto su dobre. (Rakić i Vukušić, 2010:779)

Rakić. V. i Vukušić S. (2010). Odgoj i obrazovanje za vrijednosti. Društvena istraživanja : časopis za opća
društvena pitanja, vol. 19 br. 4-5: 771- 795.