Pitanja za osnove-prvi rok

1. Što Hentigu znači “svijest o povijesnosti (vlastite) egzistencije”?

Svijest o povijesnosti vlastite egzistencije je jedno od 6 mjerila, odnosno
kriterija obrazovanosti za koje on smatra da su nešto na čemu se
potvrđuje naobraženost. Povijesnost prije svega znači da čovjek ne
postoji kao proizvod vremena, nego kao čovjek koji razumije fenomen
kulture i specifične oblike kulture te shvaća kulturu kao nešto što nije
dato i gotovo, čemu se treba prilagoditi, VEĆ kao nešto što stalno nastaje
i kontinuirano je. Objašnjava da to znači da je čovjek obrazovan kada
postane svjestan činjenice da preko različitih društvenih prilika, škole,
obitelji i slično usvaja neka određena mišljenja i osjećaje te zato poslije
može sam sebe usmjeravati i odgovarati za svoje ponašanje.
Pri tome Hentig misli da čovjek treba biti svjestan toga da preko obitelji,
društva, škole i slično usvaja obrađena mišljenja, osjećaje itd. i time on
posjeduje tzv. zamjensko iskustvo. On uči i naučeno prenosi na sljedeće
generacije i svjestan je toga, a ne da je njegov život vezan samo za
trenutno „ovdje i sada“. Shvaća da postoje određeni oblici ne smiju se
konstantno mijenjati jer time ne bi bili čovjeku prihvatljivi.
2. Koji je, po Liessmannu, uzrok činjenice da se institucije i agencije za
vrednovanje, rangiranje i “osiguranje kvalitete” ne bave sadržajem
onoga što vrednuju?Vrednovanje i rangiranje je u skladu s ekonomsko –
poslovnom paradigmom koja je sve više prisutna u školama i na
sveučilištima koja sve više nalikuju poduzećima. Liessmann kritizira
nedostatak propitkivanja takvih testova i onoga što ispituju. Autor navodi
kako se zbog takvih testova razvila negativna konkurencija između
učilišta gdje se gleda mjesto na rang listi, za razliku od prijašnje gdje je
konkurencija bila između različitih pristupa istini.Po Liessmannu je uzrok
činjenice da institucije i agencije za vrednovanje, rangiranje i osiguranje
 kvalitete ne bave sadržajem onoga što vrednuju jer im je bitno samo
koliko taj sadržaj donosi i TKO taj sadržaj zapravo piše. Npr. jedino što
je bitno jest rang znanstvenika, a ono što pišu jest nebitno, tako kada
sveučilišta objavljuju rad kod nekog RANGIRANOG IZDAVAČA
jedino tada rad i vrijedi. Navodi kako su tako škole i sveučilišta postala
poduzeća. Liessmann objašnjava kako suverenost danas posjeduje onaj
tko ima moć prirediti nizanje odnosno rangiranje.
Uzrok tomu jest sama neobrazovanost i manjak moći rasuđivanja prije
svega, no i to što se za cilj obrazovanja uzima što bolji rezultat na rang
listi. Organiziraju obrazovanje u svrhu što višeg pozicioniranja na tim
rang listama koje uostalom niti mjere obrazovanje. Ako bismo išli dublje,
ovo je ujedno opet povezano i s ekonomijom jer Liessmann navodi kako
više rangirane države imaju razvijeniju ekonomiju i bolji socijalni status
te bi se to moglo navesti kao dodatan motivacijski uzrok. Iz tog razloga se
ne bave sadržajem jer je naglasak na rangiranju i sadržaj više nikoga ne
zanima, nego rangiranje tog sadržaja.
3. Navedi karakteristike procesa koji Hentig označava tvrdnjom “škola
je od obrazovanja napravila školsko obrazovanje”.
Škola je ta koja stvara nastavna gradiva. Na taj način ona gubi u
odgoojnom i obrazovnom smislu. Osoba ne postaje obrazova potpuim
školskim znanjem jer to nije pravo znanje. Škola treba pružiti pojedincu
osjećaj slobode kako bi zadovoljila svoju primarn ulogu- odgoj i
obrazovanje.
Hentig smatra da se obrazovanje mijenja kada ga prenesemo na neku
ustanovu, odnosno da postaje nečim drugim. Škola standardizira povode,
poticaje i zahtjeve i na sva odstupanja od mjere reagira sredstvima koja
joj se čine primjerenima za uspostavu jedinstvenog postupka, među
kojima su ocjene, ponavljanje razreda i ispiti. Škola od procesa radi cilj.
Školsko obrazovanje ne nadomješta životno obrazovanje i apsolutizirano
 školsko obrazovanje ostavlja loše posljedice. Dar lakog shvaćanja i
zanimanje za iskazivanje su jedne od najviših sposobnosti, ali ako se
tome ne pridruži napor prodiranju u predmet, takva je djelatnost bez
čvrstog oslonca i opasnosti da se izgubi u površnome. Škola je danas
društveni rad mladih ljudi.
To je proces u kojemu škola kao ustanova od svega stvara nastavno
gradivo koje „prodaje“ pod proces obrazovanja. Učenicima daje masu
činjenica, a ne spoznajnih problema kroz koje će se obrazovati. Temeljni
pojam je postao učenje i poučavanje koje je zamijenilo pojam
obrazovanja i time škola ne izvršava svoju glavnu zadaću, tj. da ljude
osnaži kroz obrazovanje i da stvari razjasni, kao što Henig navodi.
4. Je li Hentigovo postavljanje koncepta evaluacije u ‘mogućim
mjerilima obrazovanja’ konzistentno postavljeno prema njegovom
pojmu obrazovanja? Ukratko objasni svoj odgovor. Hentigovo
postavljanje koncepata evaluacije u mogućim mjerilima obrazovanja JE
konzistentno postavljeno prema njegovom pojmu obrazovanja jer ona
(mjerila) su zapravo sredstva prepoznavanja obrazovanja ondje gdje se je
ili nije dogodilo obrazovanje, ona su eventualna sredstva uočavanja
obrazovanosti. Ukratko Hentigovim se mjerilima oblikuje osoba odnosno
kod osobe dolazi do unutarnjeg, duhovnog oblikovanja što i jest
OBRAZOVANJE. Npr. mjerilo svijest o povijesnosti vlastite egzistencije
oblikuje osobe tako što ona postaje svjesna činjenice da preko različitih
društvenih prilika, škole, obitelji i slično usvaja neka određena mišljenja i
osjećaje te zato poslije može sam sebe usmjeravati i odgovarati za svoje
ponašanje i tako se zapravo OBLIKUJE.
Mjerila je postavio na način da se potvrdi naobraženosti prema tome
očituje li se. Dakle, rekla bih da su mjerila postavljena prikladno jer
uvjerljivo mogu evaluirati je li čovjek obrazovan jer obuhvaćaju
 sveukupnost njegovu i mnoge aspekte onoga što ga čini čovjekom koji je
slobodan, samosvjestan, odgovoran itd.
5. Koja je za Hentiga razlika školskih predmeta i “primjerenih povoda”
za obrazovanje?
Primjereni povod za obrazovanje određeni je školski predmet. Predmet je
nešto kroz što se čovjeka treba transformirati. Npr. u matematici-
mogućnost apstraktnog mišljenja, analitičnost, sintetičnost i sl.
Von Hentig zamjera školi što je sasvim očito SREDSTVO obrazovanja
(obrazovni predmet te strukovno shvaćeno znanje) učinila SVRHOM
“obrazovanja”. Znanja iz predmeta apstrahiraju od osobe (kao nekog
oblika) i postaju nešto više ili manje upotrebljivo, korisno, sredstvo
klasifikacije, (re)produkcije društvenih odnosa i hijerarhije. Tako su
zapravo predmeti otuđeni od obrazovanja jer im je svrha postala da
imamo što više znanja sadržaja, činjenica, pojmova i sl., A NE da ti
sadržaji potiču učenike da se samo oblikuju, da ostvare neku unutarnju
promjenu, a Von Hentigovi povodi, s druge strane, imaju intenciju
OBRAZOVATI DUH i pokušati promijeniti način na koji su zapravo ti
školski predmeti koncipirani. Ukratko razlika je što školski predmeti
ciljaju na to da učenici imaju što više znanja, dok Hentigovi povodi za
obrazovanjem ciljaju na unutarnju promjenu učenika.
Školski predmet treba biti povod za obrazovanje, odnosno kroz određeni
predmet učitelj treba vidjeti na koji način će učenika obrazovati kroz
sadržaj tog predmeta, a ne da uzimaju predmet kao svrha samome sebi
(odnosno puko učenje činjenica). Školski predmeti su danas postavljeni
tako da su svrha sami sebi, a Hentig navodi da oni trebaju biti upravo ti
„primjereni povodi“ za obrazovanje u kojemu će se osoba razvijati kroz
interakciju s predmetom.
6. Navedi barem 3 kategorije putem kojih Liessmann određuje razliku
znanja naspram informacije. Znanje je više od informacije. Ono
 omogućuje da se iz mnoštva podataka filtriraju oni koji imaju
informacijsku vrijednost, ali znanje je i oblik prožimanja svijeta:
spoznati, razumjeti, pojmiti.
Prije svega, nužno je definirati znanje kao ono što se odnosi na mišljenje,
prevladavanje razuma, prosuđivanje, kritička refleksija itd. Društvo
znanja danas znanjem smatra „informaciju“, što nije isto. Informacija je
suhoparna činjenica koja ne uključuje nužno niti spoznaju, razumijevanje
ni ništa što karakterizira znanje kao takvo.
7. Objasni sažeto ideološku funkciju reformiranja (Liessmann)Prema
sveučilišnim reformatorima funkcija reformiranja je stvaranje
kontrolirane i strukturirane znanosti i kao takva ne ostavlja prostor
slobodnom istraživanju. Takvo shvaćanje se ne smije primjenjivati na
područja znanosti koja nisu temeljena na normama i uputama, pa ni
kontekstom istraživanja.
U društvu znanja, reforme (koje više ni nemaju pravu svrhu reforme) se
provode sve češće jer su nužne, no javlja se problem da se sa svakom
reformom javlja potreba za novom reformom jer se čini da dolazi do
jednog apsurdnog paradoksa u kojemu, umjesto da se vratimo „unazad“ k
pravoj definiciji obrazovanja, mi nazadujemo (u smislu da se udaljavamo
od istinskog obrazovanja). Tako se provode i te reforme koje su u funkciji
ekonomije, efikasnosti i proizvodnog učinka znanja, odnosno radi se o
poduzetničkoj ideologiji, koja je zahvatila društvo neobrazovanosti o
kojemu Liessmann govori.
8. Objasni vezu pojma “ideja” i pojma “obrazovanje” (Bildung)
Obrazovanje jest promjena u osobi, promjena unutarnjeg lika. To je način
života i traje sve dok traje ljudski život, ono se ne tiče sjecanja znanja te
formira čovjeka. Ideja je misao o tome kako stvari izgledaju i korijen
Bildunga. Kroz proces razmišljanja mi zapravo možemo otkriti što je
unutar neke ideje istinito ili lažno, tj. što joj pripada ili ne pripada.
 Poveznica je u tome što mi obrazovanje kao takvo ne možemo fizički
vidjeti, nego idejom moramo spoznati što je obrazovanje. Čovjek
obrazovanjem dolazi do ideje, on se oblikuje ka ili po ideji. Ideja daje
mogućnost oblikovanja samoga sebe.
Ideja (grč. vid, izgled stvari) jest ono što nam omogućava obrazovanje.
Mi promatramo te ideje i o njima mislimo. Obrazovanje (Bildung) se
odnosi upravo na proces formiranja slike (Bild) o idejama, točnije rečeno,
davanje sebi lika kroz tu interakciju čime dolazi do unutarnje
transformacije.
9. Jesu li Liessmannova i Hentigova pozicija u pogledu obrazovanja
podudarne? Objasni.
Liessmann smatra obrazovanjem ono čega ima svugdje i što se može steći
svugdje. Govori o njegovom propadanju i gubljenju cilja i svruhe, dok je
za Hentiga obrazovanje sposobnost i snaga pojedinca. Obojica govore o
gubljenju značenja obrazovanja. Iako imaju slične poglede na tu temu,
zaključci su im vrlo različiti. Liessmann kritizira cjeloživtno obrazovanje,
dok ga Hentig kritizira.
Jesu. Obojica se zalažu za onaj istinski pojam obrazovanja pri čemu je
svrha obrazovanja samotrasformiranje, unutarnja promjena. Također,
obojica uviđaju i time kritiziraju današnje definicije obrazovanja koje
nisu u skladu s onom pravom i kritiziraju društvo koje taj problem ni ne
uočava.
10.Koji je odnos pojma istine i znanja u “društvu znanja”? znanje je
interpretacija podataka s obzirom na njihov kauzalni suodnos i unutarnju
konzistentnost, a informacija je interpretacija podataka s obzirom na očita
djelovanja. Istina je temeljni preduvjet za znanje. Odricanje od istine
upućuje na neobrazovanost.
Istina je preduvjet znanja, a znanje se temelji na određenoj spoznaji (za
koju se dakle određuje dijalektičkim razlučivanjem je li istina). U društvu
 znanja više nema istine kao preduvjeta znanja jer se o spoznajama ne
reflektira i ne promišlja.
11.Objasni razliku pojmova odgoj i obrazovanje, prema onome kako to
vidi P. Vuk-Pavlović.
Obrazovanje je iznad odgoja i dotiče se duhovnosti, omogućuje čovjeku
razumijevanje vlastitog postojaja, kulture i zajednice. Odgoj osposobljava
živo biće za život u zajednici te da spoznaje vrijednosti, razlikuje dobro
od lošeg i slično. Pavlović objašnjava odgoj kao rast OD životnosti, da
idemo OD rasta. To je zapravo odmicanje od pukog goja i ulazak u svijet
proizvodnje te ljudske egzistencije. Obrazovanje je prema Pavloviću ne
samo izobrazba struke i osposobljenost za izvršivanje zvanja, već i
razumijevanje kulturnih očitovanja pojedinca i zajednice, kojoj pripada,
razumijevanje kulturnih dobara, u kojima se odražava duh zajednice i
vrijednosti, koje se u okviru zajednice uzbiljavaju dajući opstanku i
životu ljudskome značenje i smisao. Tako će npr. obrazovan čovjek
razumjeti i svoga bližnjega, razumjet i socijalnu vezu koja ga veže s njim,
dok shvaća duh, što zajednici, kojoj i sam pripada, daje i zajamčuje
jedinstvo. Odgoj, za razliku od obrazovanja, može po svojevrsnom cilju
povezati uzgojne, izobrazbene i obrazovne snage te gradeći na njima i
podvrgavajući ih krajnjim svojim svrhama jednako svesti u posljednje
moguće jedinstvo, koje svima daje pravo mjesto i dublje opravdanje u
cjelini ljudskoga života.
On odgoj smatra udaljavanjem od puke čovjekove životnosti i prestanak
podržavanja samog uzgoja i smatra odgoj preduvjetom za obrazovanje.
Obrazovanje vidi kao razumijevanje duševnih i duhovnih osnova svog
zvanja pa i svijeta i sebe, razumjeti sebe i druge, a prije svega će
obrazovan čovjek biti preobražen iznutra i „razbuđen“ za život.
12.Je li koncept “Društva znanja” bliži konceptu didaktike ili
kurikuluma, kada je organizacija nastave u pitanju? Objasni.
 Koncept “Društva znanja” bliži je konceptu kurikuluma, jer kurikulum
ima planirana iskustva učenja i namjeravani niz strukturiranih ishoda
učenja pri organizaciji nastave, također se bavi pitanjem menadžementa
upravljanja školskim sustavima slično kao i društvo znanja, koje se bavi
inženjeringom i menadžmentom znanja (Peter Drucker) i ima
namjeravani niz ishoda- stvaranje znanja kao društveni kapital. Znanje
služi svrsi komercializacije u kojoj je sve svedeno na kompetenciju, ono
je vrijedno onliko koliko može doprinjeti.
Koncept društva znanja bliži je kurikulumu jer se stvari postavljaju na
način kurikuluma usmjerenog na cilj kao temelja, odnosno stavlja se
naglasak na osiguranje proizvodnje ishoda učenja prema čemu ćemo
strukturirati nastavni proces. A takav kurikulum je vođen upravo idejom
upravljanja pri čemu se metode proizvodnje pokušavaju prenijeti na
obrazovanje. Nastava se organizira dakle prema ishodima i ciljevima
učenja, što je proturječno obrazovanju koje ne smije biti „ predodređeno“
jer je ono neizvjestan proces u kojemu si ne smijemo postaviti završni
cilj.
13.Objasni pojam heteronomije znanosti. Heteronomija znanosti znači da
znanost zapravo preuzima sve dano izvana, dana je i svrha znanosti te se
znanost zapravo bavi samo pitanjem KAKO?, kada je znanost autonomna
ona se bavi pitanjima ŠTO? I KAKO? i time se zapravo postavlja svrha
znanosti- nije joj gotovo dana.
Heteronomija znanosti se odnosi na to da se njeni zakoni uzimaju iz
drugosti, nečeg izvan nje same. Dakle svrha znanosti ne uzima se iz nje
samo (autonomno), nego se uzimaju iz drugih sektora, (opet dakle
najčešće pod ekonomskim utjecajem u svrhu određene produktivnosti).
14.Navedi ukratko u čemu se sastoji Liessmannova kritika
“cjeloživotnog učenja”.Liesmann govori da je cjeloživotno učenje
kultura učenja koja podrazumijeva učenje učenja. Mudrost i spoznaja
 time nisu ciljevi cjeloživotnoga učenja nego se sredstvo proglašava
ciljem, pa je cjeloživotno učenje zapravo samo sebi cilj. Također govori
kako je ono nužnost, prisila te da nitko ne zna što i zbog čega zapravo
treba učiti.
Kritizira što ne uviđaju da obrazovanje i jest cjeloživotna stvar jer niti ne
posjeduju pravu definiciju obrazovanja, nego kao cjeloživotno učenje
smatraju to da se osoba treba znati i naučiti prilagođavati novim uvjetima
i promjenama života kako bi performativnost opstala. Sve dakle, u svrhu
ekonomski orijentiranog društva znanja koje to „učenje“ tretira kao
učenje onoga što će imati učinak i biti performativno, a ovim
cjeloživotnim učenjem takvih stvari će se omogućiti da tako i ostane.
15.Zašto se pojam obrazovanja može uzeti kao princip pedagogije?
Objasni. Pojam obrazovanja može se uzet kao princip/načelo pedagogije
jer se ono shvaća kao promjena u samoj osobi nakon interakcije sa
npr.nekom osobom, situacijom, doživljajem. Znači da je obrazovanje
zapravo promjena unutarnjeg stanja osobe nakon nekog iskustva.
Obrazovanje nije stjecanje znanja i ne tiče se samo znanja, već se tiče i
iskustva i intuicija i emocija i sl., čime bi se zapravo i pedagogija trebala
baviti, znači ne stjecanjem znanja (činjenica, sadržaja), nego pokušajem
odgajatejeva vođenja odgajanika prema nekoj unutarnjoj promjeni.
Može. Ono je središnji temelj svih pedagogijskih područja. Sva se bave
pitanjem obrazovanje koje je zajedničko svim posebnim pedagogijama
koje proizlaze iz one opće.