SOCIJALNO-KULTURNE PRETPOSTAVKE ODGOJA I OBRAZOVANJA

Društvo je skup pojedinaca koji suradnjom, komunikacijom i sukobima izrađuju zajednička

pravila te slijede određeni poredak. Društvo je najpotrebnije čovjeku koji ne može u
potpunosti ostvariti svoje kapacitete bez interakcije zajednice. Čovjek se od početka svojeg
postojanja htio asimilirati društvu, htio se osjećati prihvaćenim i cijenjenim. Bognar i
Matijević naglašavaju kako društvo nebi funkcioniralo bez ljudi koji ga čine onakvim kakvo
jest. Svaki sudionik pridonosi općem dobru zajednice u kojoj se nalazi i time stvara dinamiku
koja odgovara svim članovima. Zadaća društva je da prvenstveno zadovoljava čovjekove
potrebe bez kojih njegovo postojanje nebi imalo smisla. Društvo postoji zbog čovjeka, a ne
čovjek zbog društva. Ono se razvojem znanosti neprestano mijenja i tako utječe na čovjekov
razvoj. „Industrijalizacija je kroz 19. stoljeće pokazala da je znanost ključna poluga
tehnološkog napretka, a onda i društvenog razvitka.“( Antun Šundalić, Obrazovanje za društveni
razvoj). Razvojem čovjeka razvijaju se države i politički sustavi te nastaju dvije temeljne vizije
društva: totalitarizam i demokratizam. Početci totalitarizma javljaju se u staroj Grčkoj,
stručnije u Sparti koju čine „programirani“ muškarci. Dječaci su od najranije dobi naučeni
okrutnosti, ubijanju i izdržljivosti. Program obuke Spartanaca kretao je u sedmoj godini
njihova života kada bi počeli trenirati tijelo i psihološkim vježbama stvoriti „savršen“
temperament. Nakon punoljetnost idu u divljinu i tamo provode čak dvije godine potpuno
sami. Postoje različita totalitarna društva od kojih je najdrastičniji fašizam. Talijanski fašizam,
njemački nacionalsocijalizam i sovjetski komunizam poznati su sistemi totalitarizma u svijetu
koji su načinili mnogo zla u svijetu. Protivljenjem različitim narodima i zauzimanjem država
krenuli su najveći zločini u povijesti čovjećanstva poput masovnog ubijanja židova u
Hitlerovoj Njemačkoj. Hitler predstavlja svoje ideje o odgoju u kojima ističe važnost snage i
okrutnosti. Želi elokventne i inteligentne ljude koji se ne plaše ničega na putu do cilja.
Nasuprot totalitarnoj Sparti, Atena je grad kojim je započet razvitak demokratskog sustava.
Najpoznatiji zalagatelj za demokraciju Atenskog ustavnog ustroja bio je Periklo koji je
naglašavao da se dječaci ne uče agresijom već slobodom. Iako je Atena pokrenula
demokraciju, žene i ne-Atenjani nisu imali pravo glasa čime je tadašnja demokracija bila
znatno drukčija od one danas, nama poznate. Rimska je demokracija također jedna od
poznatijih iz koje se još i danas preuzimaju pravila. Svijest o demokraciji zahvatila je
ponajprije Italiju u 14. stoljeću. Tada aktualni međuljudski odnosi pokreču daljnji razvitak
građanstva, gospodarstva i znanosti i time započinju nove ideje o društvenoj jednakosti i
slobodi. Demokratska i totalitarna društva nipošto nisu u cijelosti demokratska ili u cijelosti
totalitarna. Često se znaju preklapati te svaki sustav posjeduje karakteristike suprotnoga. U
današnjem društvu prisutni su segmenti demokratizma i totalitarizma. Primjer totalitarizma
je školstvo u kojem je nastavnik nadređen učenicima koji su ga dužni slušati i napraviti sve
što kaže. Promjene u sustavu školstva su pokrenute, djeca i nastavnici u dominantno
demokratskim društvima dobivaju više slobode izražavanja i ispunjavanja svojih potencijala,
no problemi su još prisutni. Djeca moraju pitati nastavnika smiju li otići na toalet, čime on
ovisi o njihovim osnovnim ljudskim potrebama. Društvene su grupe bitan dio čovjekova
života. Najvažnija je grupa obitelj, zatim prijatelji te su podjednako bitne i zajednice u kojima
se čovjek osjeća uistinu ispunjeno poput vjerskih ili sportskih zajedica. Pripadanje nekoj
zajednici važno je za čovjekov fizički i psihički razvoj i ostvarenje pravoga sebe. Bognar ističe
kako u obrazovanju dolazi do problema s karakteristikama grupa, postavlja pitanje smiju li se
grupe sastojati od istogodišne djece ili u grupi mogu biti djeca raznolike dobi. Obitelj ima
najznačajniju ulogu u životu svakoga pojedinca. Izuzev najuže obitelji, u čovjekovu životu
mogu biti ključni i daljnji rođaci, stričevi te svi s kojima je on izgradio vezu koja mu pomaže i
čini ga sretnim. Obitelj započinje ženidbom dvoje ljudi koji s vremenom žele upotpuniti svoj
život djetetom za koje se nastavljaju brinuti cijeli život. Obitelj također ima svoje teškoće,
preseljenjem djeteta iz obiteljske kuće započinje ciklus nestajanje jedne obitelji te stvaranja
druge. Grupe za igru ograničavaju bliskost roditelja i djece koja zatim nalaze druga mjesta za
utočišće i zanimaciju. U grupi često postoji dominantan član odnosno vođa grupe te se u
grupi stvaraju uloge koje ostali sudionici prihvačaju i slijede. Razredno je odjeljenje temeljna
odgojno-obrazovna grupa koja se sastoji od najmanje petnaest djece. Upravitelj je razrednik
koji može voditi autoritarnim načinom odnosno vršenjem psihičkog pritiska na djecu čime se
stvaraju problemi u stjecanju znanja. Također može biti ravnodušan i popustljiv zbog čega
djeca postaju neodgovorna, pasivna i nezainteresirana za nastavu. Demokratskim
nadziranjem razred postaje kolektiv u kojemu svi sudionici žele zajedno doći do cilja. Veze u
kolektivu istražuju se putem sociometrijskih ispita. Svakog se sudionika pita nekoliko pitanja
o njemu najbližem i najodbojnijem članu kolektiva i time se dobiva slika najpopularnijih i
onih manje popularnih u grupi. Problemi se stvaraju kada netko u grupi nije prihvačen od
drugih te se osječa odbačenim i tako narušava svoj razvoj. U grupama dolazi i do
nesporazuma i sukoba zbog kojih nastaju podgrupe koje se osječaju superiorno nad drugima.
Bognar predstavlja dva smjera shvaćanja kulture i civilizacije u kojem jedni misle da između
spomenutih nema razlika dok dugi misle da su razlike vidljive. Ističe da se kultura svodi na
nadogradnju, a civilizacija uključuje materijalnu kulturu te pritom obuhvaća veći koncept.
Sustav vrijednosti je sklop univerzalnih zahtjeva koje prikazuju ponašanje društva prema
pojedincu. Vrijednosti su neformalna načela o odnosima među ljudima za kojima slijedi
procjenjivanje postupka pojedinca i sankcioniranje u slučaju prekršaja pravila. Znanost je
čovjekovo predznanje stvoreno tokom povijesti. Postoje prirodne i društvene znanosti koje
ne raspolažu potpunim istinama, one se oblikuju nadilaženjem čovjekovih zabluda. Te su
informacije bitne za mlade ljude kako nebi misli da sve znaju i da ih u životu ne čekaju
povremeni problemi. Suprotno znanosti koja se bazira na kategorizaciji i razvijanju sustava,
kod umjetnosti se svaka stvar ističe kao autentična i drugačija. Umjetnost čovjeka odvaja od
stvarnosti i teškoća ovozemaljskoga života, ona vodi u novi svijet pun čovjekovih želja i
dozvoljava mu izražavanje i ekspresiju. Postoje različiti jezici kojima se omogućuje
komunikacija putem umjetnosti poput književnog, glazbenog te mnogih drugih. Radom
čovjek mijenja okolinu prema svojim željama i potrebama. Sve što postoji na svijetu čovjek je
načinio svojim radom koji je s vremenom nažalost postao otuđena djelatnost. Statistike
pokazuju kako su najobrazovaniji ljudi ustvari nezadovoljni sa svojim poslom i smatraju rad
prisilnim. Sport je također otuđen, započeo je radi zaštite od protivnika i skupljanje hrane ,
no u današnje vrijeme svodi se na vikanje na stadionu i sjedenje ispred televizora. Školstvo
ima zadatak promijeniti sport i revalorizirati kao uravnotežen način života. Bavljenje sportom
pomaže pojedincu da se osjeća pokretnije, da steće nova prijateljstva i da sve u svemu bolje
razumije svoje tijelo. Postoje dvije ideologije o razvoju dječje društvenosti, prva ističe da se
dijete tijekom života postepeno socijalizira dok druga opisuje čovjeka kao društveno
stvorenje još od njegova rođenja. Bognar spominje Ruth Nielsenina i Lawrence Kohlbergova
istraživanja o procesu socijalizacije u kojima se zaključuje da je razvitak dječje društvenosti
postupan slijed njegovog uključivanja u različita društva i time usavršavanja njegove ličnosti.