GIOVANNIJU COLONNI, DOMINIKANCU, O TOME KAKO NE VALJA PRISTAJATI UZ FILOZOFSKE SLJEDBE, VEĆ UZ

ISTINU, I O ZNAMENITIM MJESTIMA U GRADU RIMU

Sâm sam šetao Rimom. Ta poznaješ moj običaj da šećem (5) poput peripatetikâ. Sviđa mi se, a i
nadasve je prikladan mojoj naravi i ćudi. Što se pak tiče filozofskih uvjerenja, neka mi se dopadaju, a
neka nimalo; naime ne volim filozofske škole, već istinu. Stoga sam čas peripatetik, čas stoik, a kadšto
akademik; često pak ništa od toga, svaki put kad se kod njih pojavi nešto (10) što je protivno ili sumnjivo
pravoj i blagotvornoj vjeri. Dopušta se, naime, da volimo i odobravamo filozofske sljedbe ukoliko one
ne odstupaju od istine, ako nas ne odvraćaju od našeg temeljnog životnog načela; jer ako slučajno
dovedu u iskušenje, pa bio to Platon, Aristotel, Varon ili Ciceron, neka ih se sve plemenito i ponosno
prezre i pogazi. (15) I neka nas ne dira nikakva domišljatost raspravljanja, nikakva milozvučnost riječi,
nikakva ugledna imena: oni su bili ljudi, i koliko je god bilo moguće u okvirima ljudske spoznaje, bili su
učeni što se tiče poznavanja stvari i slavni po svojoj rječitosti, obdareni urođenim oštroumljem, (20) no
jadni u svojoj lišenosti najvišega i neizrecivoga bića; i budući da su se uzdali u svoje snage i nisu tražili
istinsko svjetlo, često bi posrnuli poput slijepaca, često bi se spotakli o kamen.
Stoga se njihovim umovima trebamo diviti tako da se klanjamo Stvoritelju uma; tako suosjećati s
njihovim zabludama, da budemo zahvalni na milosti koja nam je ukazana, i da spoznamo kako smo
besplatno, (25) bez ikakvih zasluga, počašćeni i u prednosti pred našim precima zbog Onog koji se svoje
otajstvo, koje je sakrio pred mudracima, udostojao otkriti malenima. Naposljetku, bavimo se
filozofijom tako da, uzljubimo mudrost – jer to znači ime 'filozofija'. Istinska je pak Božja mudrost Krist:
(30) kako bismo se istinski bavili filozofijom, prije svega valja Njega ljubiti i štovati.
Budimo sve, tako da prije svega budemo kršćani; tako čitajmo filozofska djela, tako pjesnička, tako
čitajmo povijest da uvijek u uhu srca zvoni Evanđelje Kristovo: po njemu samom dovoljno smo učeni i
sretni; a koliko više budemo naučili bez njega, toliko ćemo biti jadniji i neukiji; (35) po njemu treba sve
prosuđivati kao prema vrhovnoj utvrdi istine; na nj se, kao na jedini siguran i nepomičan temelj prave
književnosti, nadozidava ljudski trud, i ako na njega budemo marljivo slagali druga učenja, koja nisu
protivna, neće nam se dogoditi da budemo ukoreni; (40) iako će se možda činiti da smo samo malo
doprinijeli općem dobru, sigurno će izgledati da smo uvelike pridonijeli nasladi duha i obrazovanu
načinu života. Ovo sam rekao samo uzgred, koliko se činilo da ovo mjesto dopušta. Nastavljam.
Tumarali smo zajedno po tome gradu, tako velikom da se zbog prostranosti čini praznim, premda je
vrlo napučen; (45) i nismo lutali samo gradom već i oko grada, i na svakom je koraku bilo nešto što
uzbuđuje jezik i dušu: ovdje je Euandrova kraljevska palača, ondje Karmentin hram1, ovdje Kakova
pećina2, ondje vučica hraniteljica i Ruminska smokva, ranije nazivana Romulskom3, ovdje prijestup
Remov4, (50) cirkuske igre i otmica Sabinjanki5, ovdje Kaprejska močvara gdje iščezava Romul6, tu
Numa razgovara s Egerijom7, tamo je četa trojice braće8. Ovdje je munja svladala pobjednika nad
neprijateljima i majstora vojne vještine Tula Hostilija9, ondje je kralj graditelj Anko Marcije, tu Tarkvinije
Prisko koji je razdijelio staleže10; (55) ovdje je Serviju gorjela glava, ovuda je, sjedeći u karpenatu
prolazila nemilosrdna Tulija i zločinom svojim obeščastila ulicu11. Ovo je pak Via Sacra, ovo brdo je
Eskvilin, ovo Viminal, ovo Kvirinal, ovo Celij, ovdje je Marsovo polje, tu je Tarkvinije Oholi vlastoručno

1
Verg. Eneida, 8. 37-41.
2
Verg. Eneida, 8. 241-2. Petrarca, Africa, VIII, 873, gdje se spomen Kaka vezuje isključivo uz Aventin.
3
Verg. Eneida, 8. 629-634; Liv.1. 4. 5-6.
4
Petrarca ovdje upućuje na Removo umorstvo, kratko nakon Romulova uzvišenja na božanski položaj. Kako je u
Srednjem vijeku bilo opće mišljenje da je piramida Gaja Cestija Remova grobnica, nije isključeno da Petrarca misli
na to mjesto.
5
Verg. Eneida, 8. 635-6; Livije, 1. 9. 6-11.
6
Liv. 1. 16.
7
Liv. 1. 21. 3.
8
Liv. 1. 25. 1; 26. 2.
9
Liv. 1. 31. 8.
10
Liv. 1. 35. 6-9; 1. 36, 2; 1. 41. 4.
11
Liv. 1. 39. 1; 1. 48. 7. Vjerojatno je riječ o via scelerata.

1
otkinuo makove glavice12. Ovdje se jadna Lukrecija nabada na mač, pohotnik bježi u smrt, (60) tu je i
Brut, osvetnik okaljane čednosti13. Ovdje prijeteći Porsena i etrurska vojska, i Mucije, neprijatelj
vlastitoj grešnoj desnici14, i sin tiranina koji oholo navaljuje i konzul koji do smrti slijedi neprijatelja
protjeranog iz grada15, i most na potpornjima koji se slomio za leđima hrabrog junaka, Horacije pliva,
a Tibar dovodi Kleliju nazad kući16. (65) Ovdje je stajao Publikolin dom17, uzalud tako cijenjen, ovdje je
Kvincije orao sve dok nije zaslužio od orača postati diktatorom18, ondje Seran koga su, dok je sijao,
odveli na konzulsku čast. Ovo je Janikul, ovo Aventin, a ono je Sveto Brdo, na njih se puk, srdit na
patricije, triput povlačio; ovdje je bio pohotan sud Apijev (70), i Virginija, zbog nanesene joj nepravde
očevim mačem odvedena na stranu, i dostojan kraj decemvira zbog njihove raskoši19. Ondje Koriolan,
koji bi oružjem možda pobijedio, no povukao se svladan ljubavlju svoje obitelji20.
Ovaj kamen je branio Manlije, ondje je poginuo21; ovdje je nenadanim dolaskom Kamilo odbio Gale
koji su žudjeli za zlatom i očajne građane poučio da izgubljenu domovinu obnove mačem, a ne zlatom22.
(75) Ovdje se u jamu spustio naoružani Kurcije23; ljudska glava nađena na ovome mjestu pod zemljom
i nepomična međa bile su pouzdano proročanstvo vrhovne i čvrste vlasti24. Ovdje je varljiva djevica
zatrpana oklopima i obasuta vlastitim prijevarama25; ovo je Tarpejska tvrđava i bogatstvo rimskoga
naroda sakupljeno po cijelome svijetu; (80) ovo je srebrena guska26; ovo Jan, čuvar oružja27; ovo hram
Jupitera Statora28, a ono Jupitera Feretrija29; ovo je bilo Jupiterovo svetište, a ovo dom svih trijumfa30;
amo je bio stjeran Perzijanac, odavde odbijen Hanibal31, ovdje je Jugurti, kako neki misle, zadan
posljednji udarac, a drugi bi htjeli da je ubijen u tamnici. (85) Ovdje je trijumfirao Cezar, ovdje je i
poginuo. To August u hramu gleda poklekle kraljeve i svijet koji njemu plaća danak32; ovo je bio
Pompejev luk, ono trijem33, a ovo Marijev Cimbarski hram34. Ovo je Trajanov stup, gdje je onaj jedini
od svih careva, kako kaže Euzebije, pokopan unutar grada; ovo je most istoga35, koji je kasnije dobio
ime Svetog Petra (90) i Hadrijanov golemi mauzolej, u kojem je i sam pokopan, a zovu ga tvrđavom sv.
Anđela36. Ovo ovdje je kamen čudovišne veličine poduprt mjedenim lavovima, svetište božanskih
12
Liv. 1. 54. 6.
13
Liv. 1. 58. 6-12; 1. 59. 1-4.
14
Liv. 2. 9. 4; 2. 12. 12-13.
15
Liv. 2. 6. 6-10.
16
Verg. Eneida, 8. 650-1; Liv. 2. 10. 10-11; 2. 13. 6.
17
Liv. 2. 16. 7.
18
Liv. 3. 26. 7-11.
19
Liv. 3. 48-50.
20
Liv. 2. 40. 3-10.
21
Verg. Eneida, 8. 652-3; Liv. 5. 47. 1-7; 6. 20. 12-3.
22
Livije, 5. 49. 2-5.
23
Liv. 7. 6. 1-5.
24
Liv. 5. 54. 7.
25
Liv. 1. 11. 7-9.
26
Verg. A 8. 655-6; Petrarca, Africa, VIII, 896.
27
Verg. A. 7. 610.
28
Liv. 1. 12. 6.
29
Liv. 1. 10. 6.
30
Petrarca se mogao prisjećati različitih izvora koji su ga upućivali na Kapitol kao vrhunac trijumfa: Horacije,Carm.
4. 3-9; Ovidije, Metamorfoze, 1. 561, no neposredno upućivanje na Perzeja Makedonskog upućuje na mogućnost
odnošenja na Liv. 45. 39. 1-2.
31
Liv. 26. 11. 4-5.
32
Eutropije, Breviarium, 7. 10. 4.
33
Magister Gregorius, De mirabilibus urbis Romae.
34
Spominje se i u Mirabilia urbis Romae, 28. Ninfej vodovoda Giulia, urešen mramornim trofejima, koji su 1590.
prenijeti na balustradu trga na Kapitolu. Trofeji su u Srednjem vijeku povezani s Marijevom pobjedom nad
Cimbrima, pa spomenik i nosi ime Cimbrum i u jednom spisu iz 1176., kao i u Liber Politicus kanonika Benedikta.
Naziv se zadržao do 15. stoljeća.
35
Riječ je o Hadrijanovu mostu.
36
Usp. Mirabilia 21.

2
careva, a priča se da na njegovom vrhu počivaju kosti Julija Cezara37. Ovo je pak hram Zemlje, ovo dom
Fortune, ovo hram Mira, (95) uistinu uništen dolaskom Kralja mirotvorca38; ovo je Agripino djelo, koje
je majci lažnih bogova preotela majka pravoga Boga39. Ovdje je sniježilo na augustovske None40; ondje
se rijeka ulja ulila u Tibar41; ondje, kako se priča, je Sibila starcu Augustu pokazala dijete Krista42. Ovo
je Neronova obijest i blistava raskoš u zgradama43; (100) ovo je Domus Augusta, Flaminijeva cesta, na
kojoj je, kako neki tvrde, grob samoga vladara44; ovo Antoninov stup45, ovo palača istoga, najbliža
Apijevoj cesti46; ovo Septizonij Severa Afričkog - njega ti nazivaš Sjedištem sunca, ali ja u povijesnim
knjigama pronalazim moj naziv47.
(105) Ovdje u kamenu već toliko stoljeća stoji Praksitelovo i Fidijino nadmetanje u umijeću i
nadarenosti48; ovdje se Krist ukazao svojem odbjeglom namjesniku49; ovdje je Petar pribijen na križ50;
ovdje sasječen Pavao51, ondje ispečen Lovro52; ovdje je grob napravio mjesta Stjepanu koji dolazi. Ovdje
je Ivan prezreo ključalo ulje; ovdje je Agneza i nakon smrti živa zabranila svojima da je oplakuju53; (110)
ovdje se krio Silvestar54; tu se Konstantin izliječio od gube; ovdje je Kalist pošao u slavnu smrt.
No, kamo smjeram? Zar ti mogu na ovom malenom papiru opisati Rim? Kad bih doista i mogao,
nema potrebe: poznato ti je sve, ne zato što si rimski građanin, (115) već jer si se još od mladosti vrlo
rado zanimao za te stvari. Ta tko danas manje poznaje rimske znamenitosti od samih građana Rima?
Nerado kažem: nigdje se Rim ne poznaje manje nego u Rimu. Pritom ne oplakujem samo neznanje –
premda, što bi od njega moglo biti gore? – već bijeg i nestanak mnogih vrlina. (120) Tko, naime, može
sumnjati u to da će se Rim smjesta ponovno uzdići, samo ako ga se počne poznavati? No to je žalopojka
za neku drugu priliku.
Običavali smo, dakle, poslije umora koji bi se rodio nakon što smo obišli veliki grad, počesto zastati kod
Dioklecijanovih termi, (125) a kadšto i popeti se na krov onog nekad veličanstvenog zdanja, jer tamo je
zrak krepak, pogled slobodan te nigdje veća tišina i blažena osama. Ondje uopće nismo razgovarali o
poslovima, o obiteljskim stvarima, ni o pitanjima države, koju je dosta bilo jednom oplakati. A kad smo
išli po zidinama slomljenog grada (130) i kad smo ondje sjedili, pred očima su nam bili ostaci ruševina.
Što dakle? Mnogo smo razgovarali o povijesti i čini se da smo se tako podijelili da si ti vještiji u novijoj,
a ja u starijoj povijesti, a recimo da je starija ona koja se odnosi na sva zbivanja koja su se dogodila prije
nego što se proslavilo rimsko ime i prije no što su rimski carevi počeli štovati Kristovo ime, (135) a novija
od onda pa sve do našeg doba. Mnogo smo razgovarali i o ćudoređu, onom dijelu filozofije koji proučava
ljudsku ćud, pa mu otud i ime; kadšto pak i o umijećima i njihovim začetnicima i načelima.

37
Vatikanski obelisk i sfera na vrhu, za koju se smatralo da je počivalište Julija Cezara. Usp. Mirabilia 19, Magister
Gregorius, De mirab.,31.
38
Ovdje je Petrarca izgleda pomiješao hramove Sloge i Pobožnosti in Romuliano palatio, koji se spominju u
Mirabiliji, 6, gdje bi se trebala nalaziti statua Romula, pala dolaskom Krista.
39
Panteon. Usp. Mirabilia, 16.
40
Upućuje na legendu o snijegu u sred ljeta, vezanu uz utemeljenje crkve Sta Maria Maggiore.
41
U Trastevereu. Usp. Mirabilia, 31. Vezano uz mučeništvo sv. Kalista iz Acta Sanctorum oct. VI. Usp. i s natpisom
na Cavallinijevim mozaicima u Sta Maria in Trastevere.
42
Legenda koja se prenosi i u Mirabiliji, 11.
43
Ne zna se da li Petrarca upućuje na Neronove gradnje u Vatikanu, kako je u Mirabiliji, 19, ili mu je pred očima
Suetonijev opis (Neron, 31) gradnje domus aurea.
44
Mirabilia, 22.
45
Mirabilia, 14.
46
Misli se na antoninske terme, u blizini spomenute ceste. One se, međutim, ne povezuju s osobom kojoj je
posvećen stup.
47
Petrarca je čitao u životopisu Severa u Scriptores Historiae Augustae pod Sever, 24, 3, o ideatoru projekta.
48
Usp. Mirabilia, 12.
49
Usp. Mirabilia, 8. Kraj crkve ‘Domine quo vadis?’ na sjecištu Apijeve i Ardeatinske ceste.
50
Usp. Mirabilia, 20: iuxta quod fuit crucifixus beatus Petrus apostolus.
51
Usp. Mirabilia, 8: ubi decollatus fuit beatus Paulus.
52
Usp. Mirabilia, 8: ubi Decius et Valerianus recesserunt mortuo beato Laurentio. Usp. Acta Sanctorum.
53
Riječ je o legendarnom viđenju koje su imali svetičini roditelji kada su jednom bdijeli nad njenim grobom.
54
Prema legendi se Silvestar sklonio na sjevernom dijelu Rima, na brežuljku Sorrate. Usp. Liber pontificalis.

3
 I tako si nekoga dana, kad smo slučajno došli na tu temu, zahtijevao da jasno kažem što mislim,
odakle potječu slobodne vještine, (140) a odakle mehaničke, što si pomalo od mene i bio čuo. Učinio
sam što si tražio nimalo nevoljko, jer me doba dana, odsustvo beskorisnih briga i samo mjesto poticalo
da započnem odulje izlaganje, a tvoja pozornost bila je znak da ti se tema jako sviđa. (145) Pokazao
sam pak da nemam ništa novo za reći, gotovo ništa svoje, a svakako i ništa tuđe: sve naime što smo od
bilo kuda naučili je naše, osim onog što nam je možda zaborav odnio.
I sada tražiš da ponovim i zapišem što sam onog dana rekao. Mnogo sam toga, priznajem, rekao,
što ne bih mogao ponoviti, osim drugim riječima. (150) Vrati mi ono mjesto, onu dokolicu, onaj dan,
onu tvoju pažnju, onu snagu u mom razmišljanju: onda ću moći sve što sam ikada mogao. Ali sve se
promijenilo; nema onoga mjesta, onaj dan je prošao, dokolica je nestala, umjesto tvoga lica gledam
nijema slova, štropot poslova koje sam ostavio za sobom ometa moj um, (155) štropot koji još uvijek
odjekuje u mojim ušima, iako bih upravo zbog ovoga pobjegao odanle, samo da ti mogu slobodnije
odgovoriti. Pokorit ću se ipak tvojoj želji onoliko koliko budem mogao. Mogao bih te poslati i
stručnjacima za staru i za suvremenu povijest, da ti oni daju ono što tražiš; ali pobrinuo si se da se ne
izvučem na taj način: tražiš da to izrazim svojim riječima, ma o čemu se radilo, (160) jer, kako tvrdiš,
tebi sve iz mojih usta zvuči draže i jasnije. Hvala ti lijepo, bilo da je to stvarno tako, bilo da tako kažeš
samo da mi osokoliš duh. Primi, dakle, što sam tada rekao, možda nešto drugačijim riječima, ali misli
su potpuno iste.
No zaista, pa što to činim? Jer, nije to mala stvar; ova je poslanica obilato narasla, (165) a još nisam
ni započeo, a i dan se bliži kraju. Hoćeš li da malo poštedim svoje prste i tvoje oči? Odložimo ostatak
za sljedeći dan, odijelimo posao i pismo, da ne bismo na istome listu uključili međusobno različite stvari.
Ali, što to pak sada snujem, ili što ti to obećavam, novu poslanicu već slijedeći dan? (170) Takav posao
ne može se obaviti u jednome danu, niti je primjeren pismu; traži knjigu, a nju neću započeti prije nego
me Fortuna odvuče u moju samoću – ako me pak ne odvuku i ne ometu veće brige. Ondje naime, u
osami, i nigdje drugdje, ja sam svoj; ondje je moje pero, koje se sad otima na sve strane i odbija
zapovijed, (175) upustivši se u moje najnapornije dužnosti. Tako ono u mojoj dokolici uvijek ima posla,
a u mojem poslu za se traži dokolicu, i kao prkosan i tvrdoglav rob gospodarev rad pretvara u svoj
počinak.
No čim budem stigao u svoj kraj, prisilit ću ga da se pokori, (180) i pisat ću u posebnoj knjizi o onome
što tražiš, slijedeći i ono što su drugi napisali i svoje vlastite pretpostavke. Jer, zaista, iako se zabavljam
pišući prijateljima pisma, a običavam ih pisati u vožnji po cestama i u buci, ipak mi za pisanje knjiga
treba mirna i slatka dokolica i velika i neprekinuta tišina. Zdravo. (185)
29. XI, NA PUTU.