NAVARIVANJE

Tehnologija zavarivanja materijala se dijeli prema svrsi u dvije skupine:

- zavarivanje i

- navarivanje.

Zavarivanje je spajanje dvaju ili više, istorodnih ili raznorodnih materijala,

topljenjem ili pritiskom, sa ili bez dodavanja dodatnog materijala, na način da se
dobije homogeni zavareni spoj.

Navarivanje je postupak nanošenja dodatnog materijala na površinu radnog

predmeta radi postizanja željenih svojstava, dimenzija i oblika. Navarivanje se
obično provodi u horizontalnom položaju, rjeđi su slučajevi nekih drugih
položaja. Zbog velikih količina topline i plinova izgaranja te rasprskavanja
potrebno je predvidjeti odgovarajuće mjere zaštite na radu.

Postupci kontrole kod navarivanja se prema načinu izvođenja dijele na:

- postupci kontrole prije početka navarivanja,

- postupci kontrole tokom izvođenja navarivanja i

- postupci kontrole nakon završetka navarivanja.

IZBOR TEHNOLOGIJE NAVARIVANJA

Gotovo svi klasični postupci zavarivanja mogu biti primijenjeni u svrhu

navarivanja. Najčešće korišteni postupci su:

- plinski postupak: za navarivanje tvrdih metala i karbida

- ručni elektrolučni postupak (REL): za navarivanje manjih površina, npr.

zupčanika ili tvrdih slojeva na zubima utovarivača, čeljustima drobilica i sl.

- elektrolučni postupak taljivom elektrodom pod zaštitom aktivnog ili inertnog

plina (MIG/MAG): za navarivanje rotacionih dijelova npr. osovina. Povećana
učinkovitost se postiže uz primjenu praškom punjenih žica
- elektrolučni postupak taljivom elektrodom pod zaštitom praška (EPP): za
navarivanje većih ploha. Učinkovitost se povećava korištenjem trake kao
elektrode

- elektrolučni postupak netaljivom elektrodom pod zaštitom inertnog plina

(TIG), ali uz dodavanje dodatnog materijala u obliku žice u električni luk
tijekom zavarivanja. Ovaj se postupak koristi za manje popravke, npr. kod
navarivanja zupčanika. Pri izboru postupka navarivanja treba izabrati onaj koji s
tehnološkog i ekonomskog gledišta daje najbolje rezultate. Kod ocjenjivanja
pogodnosti primjene, pojedine postupke treba uspoređivati prema kriterijima
kao što su:

- kvaliteta navarenog sloja

- utjecaj navarivanja na osnovni materijal

- oblik i dimenzije radnog komada - broj komada u seriji

- mogućnost mehaniziranja i automatiziranja postupka

- količina istaljenog metala u jedinici vremena.

IZBOR DODATNOG MATERIJALA

Posebna učinkovitost postupaka nanošenja tvrdih slojeva otpornih na trošenje

postiže se korištenjem praškom punjenih žica za navarivanje bez zaštite plina.
Prednosti primjene praškom punjenih žica su:

- Dobra iskoristivost vremena (50 – 60%) zbog kontinuiranog dodavanja žice.

Pomoćne radnje kao što su mijenjanje elektrode i čišćenje šljake u ovom slučaju
nisu potrebne

- Povećana količina istaljenog metala (5 – 10 kg/h), zbog veće strujne

opteretivosti

- Praškom punjenom žicom je moguće načiniti legure kao i kod pune, a još je
bitna pogodnost da se u prahu mogu nalaziti legirajući elementi koji će dodatno
poboljšati leguru navara npr. otpornost na trošenje.
- Samozaštitne praškom punjene žice omogućuju navarivanje na otvorenom bez
dodatne zaštite plina pa nema problema s otpuhivanjem zaštite zbog propuha i
vjetra. Područje električnog luka se štiti plinovima koji nastaju izgaranjem
dodataka.

- Brzo skrućivanje i lagano čišćenje troske. Pri zavarivanju s optimalnim

parametrima čak i kad nema dovoljno vremena za hlađenje zavara troska se
odvaja i otpada sama.

Slika 1. Prikaz procesa navarivanja

Slika 2. Navarivanje zupčanika u cementarama