ANA KARENJINA

ANA MIŠIĆ

2021

BEOGRAD
1|Page
 IMPERIAL RUSSIA

1874

Pozorište. Čovek sedi na stolici zabačene glave unazad. Dolazi brijač sa crvenom
prostirkom i stavlja na njega. Dva stočeta su uz njega po jednim nogarima. Tu na
sceni na visokom stočiću ima i crna statua. Svi stočići su crne boje. Penu za
brijanje mu je stavio na njegovu neobrijanu bradu pa počne da oštri nož za brijanje.
Čovek koji sedi je uspravio bradu i ugleda brijača koji oštri nož za brijanje. Zatim
se okrene da ga obrije i čovek zažmuri. Obrijao mu je bradu i otvori oči. Zatim mu
je oprao lice kada je završio brijanje. Dolazi sluga sa velikom zlatnom kruškom u
rukama i hoda. Na sebi ima belu košulju, crni prsluk gore preko, crne pantalone
dole. Brkove ima.

- What should I do with this, Your Excellency? – upita sluga.

- Yes. I picked it out for Daria Alexandrovna and the children. – rekao je on.
***
- Bonjour, Lili. – rekla je ona koja sedi na stolici u teget haljini sa dugim
rukavima i poljubi devojčicu u oba obraza a dečak stoji iza nje. Ali i druga
deca.
- Bonjour. – rekla je Lili.
- Bonjour, Grisha. – rekla je ona.
- Bonjour. – rekao je Grisha.
- Vasya. – rekla je ona dok joj Vasya prilazi raširenih ručica pa ustane od
stolice i podigne je u ruke. – Who is coming to see Grand-maman? – upita
ostalu decu.
- Me! Me! Me! – sva deca viču u glas digavši ručice gore.
***
Sneg pada. Njegova Ekselencija se krije iza crne statue dok Daria Alexandrovna
hoda sa svojom decom.
- Come along, my little ducklings.
Zatim izađe iz zaklona kada su otišli.
***

2|Page
Ana Karenjina stoji i ispruži ruku prema služavki. Služavka u teget haljini sa
dugim rukavima joj stavlja prsten na prstu. I ona ustaje od stolice koja je ispred
zlatnog ogledala. 3 maneckins su tu sa haljinama, gornjim delom i kratkom
haljinom na poslednjem. Na sebi ima bele podsuknje i gore belo sa otkrivenim
dekolteom. Na ušima ima minđuše. U ruci drži pismo i čita pismo. Zidovi su
svetlo-plave boje. Dok čita pismo stojeći služavka stavlja na njen gornji deo tela
korset pa ga vezuje iza njenih leđa. Kosa joj je podignuta u veliku punđu.
***
Za to vreme Njegova Ekselencija u plavom kaputu, pantalonama dole, kravatom
oko vrata je zajedno sa detetom i ljubavnicom.
- Be good today. I’m off. – rekao je on i ode od devojčice obučene u krem
belu haljinu koja gore ima bratele bez rukava.
Ljubavnica ima braon kosu sa uvojcima po celoj kosi koja je gore podignuta u
veliku punđu a dole vise dva pramena kose. A obučena u bež haljinu sa dugim
rukavima i dugmeti su sive boje gore.
- Read the chapter carefully. – rekla joj je ona nasmejano. – I’ll come back to
test you on it.
Devojčica se nakloni malo, pa se uspravi gore.
Ona se okrene pa krene da ode, pa se zaustavi, pogleda je i kaže:
- Read it twice.
Zatim se opet okrene i ode.
Devojčica uzdahne i stoji.
***
Ana Karenjina stojeći pije šoljicu čaja dok čita pismo. Služavki daje praznu
šoljicu, uzima u ruku praznu šoljicu služavka pa stavlja na poslužavnik. Nakon
toga mlada ista služavka joj pomaže oko oblačenja njene duge haljine i tamno
braon kaputa gore i još uvek čita pismo koje je ispisano na dva papira. Mlada
služavka ima gore veliku punđu a okolo punđe gore ispletenu kiku okolo.
***
Njegova Ekselencija napušta drugu ženu koja je rekla devojčici da čita dvaput kada
se otvorila vrata i kaže joj:
- Au revoir.
Hoda napred on. Ulazi kod Dolly kada se otvorila vrata i zatekao je kako stoji
plačući obučena u crnu haljinu sa dugim rukavima. Zatim je krenuo da pobegne i

3|Page
zatvori vrata, ali ona se okrenula i videla ga još uvek plačući. I pokaže prema
njemu cedulju koju je pisao pa je on to video zinuvši.
***
Ana Karenjina stoji i završila je svoje pismo oko čitanja.
- Oh, Stiva.
Pođe napred i scena se podiže gore. Ana Karenjina silazi niz stepenice obema
rukama držeći duge haljine. To je u pozorištu. Kada je sišla dole niz stepenice dva
mlada para igraju zajedno. Gore je promenjena scena za pozorište sa snegom i
dvojicom čoveka oko nosiljke koju jedan vuče sa dvema ručkama napred a drugi je
gura. I spušta se poslednji deo pozornice sa zatvorenim vratima kao. Dvojica
mladića su dovukli radni sto pa Karenjin sedne na stolici za radnim stolom. Na
stolu su dve candlebra-e od po 7 i 9 sveća. Na stolu su i 5 debelih knjiga. Ana
Karenjina dolazi kod svog muža Karenjina koji pije čaj iz male šoljice ozbiljan
kratke crne kose.
- Aunt Dolly found a note from the governess. – rekla je Ana Karenjina svom
mužu.
- Well? – upita Karenjin.
- Stiva wants me to come to Moscow to persuade Dolly to forgive him. –
rekla je Ana Karenjina.
- I’m to be deprived of my wife so that adultery may be forgiven? – upita
Karenjin.
- I can’t excuse him just because he’s your brother. – rekla je Ana Karenjina i
udaljava se od njegovog radnog stola.
- Oh, it’s for Dolly’s sake, too. – rekao je Karenjin.
- Four committees today.
Serjoža dolazi kod svojih roditelja.
- I have world waiting for me. – rekao je Serjoža.
- There’s never time to look at your exercises. – rekao je Karenjin i ustao je
od radnog stola.
- Serjoža is doing very well, Your Excellency. – rekao je sluga.
Ana Karenjina prilazi svom sinu Serjoži, čučne kod njega i pita ga:
- Who put this shirt on you? Well, never mind. I’ll come and hear you read.
Tomorrow, perhaps.
Karenjin obiđe oko stola i kaže:
- Thank you, Lukich. Perhaps tomorrow.
4|Page
Ana Karenjina se podigne gore iz čučećeg stava i smeši se.
- No. No, no, not tomorrow. – rekao je Serjoža.
- Thank you, Your Excellency. – rekao je Lukich i ode sa Serjožom. – Come
along.
Ana Karenjina prilazi svom mužu i kaže mu:
- Alexei, do you think nine years of marriage and children should count for
nothing against an infatuation?
- No. Very well. But sin has a price, you may be sure of that. – rekao je
Karenjin i ispruži prst na nju. Zatim skloni prst i ode od nje napred.
***
Serjoža se igra s svojim vozićem koji prolazi po šinama okolo i snegom okolo a
gore sivim nebom.
- But why? – upita Serjoža.
- Because that’s where Aunt Dolly lives.
- But why? – upita Serjoža.
- I told you, Serjoža. She’s not well. I must go to see her.
- But why, Mama? – upita Serjoža i ode ispod stola gde je njegova majka Ana
Karenjina.
- Don’t make Mama cry. – rekla je Ana Karenjina. – I’ll be back before you
know, and bring you a present.
- I don’t want a present. I want you to stay. – rekao je Serjoža.
- Oh, my little Kotik. – rekla je Ana Karenjina. – What present? – nasmešila
mu se.
Nasmešio se Serjoža.
- That’s better. – nastavi Ana Karenjina.
Igračka vozić se kreće i dalje svuda okolo po prugama sa lažnim snegom, lažnim
sivim nebom i lažnim travama.
***
Ana Karenjina sedi na sedištu u vozu. Kaput ima na sebi preko duge haljine sa
dugim rukavima koji gore ima debelo krzno sive boje. Šešir ima na glavi, a preko
lica crni veo. U rukama otvori mali lock i u njemu ugleda malu ikonu Bogorodice
sa Isusom i njenog sina Serjožu. Ispred sebe ugleda ženu koja sedi na sedištu voza
i spava. Žena se probudi i pogledale su se obe.
- It’s the first time I’ve left my little boy. – rekla je Ana Karenjina i daje joj
mali lock sa sličicom njenog sina Serjože i male ikonice.
5|Page
 - So, you’re leaving your son and I’m returning to mine. – rekla je žena. - I’m
Countess Vronskaya. I’m been in St. Petersburg for the christening of a
granddaughter. My eldest son married Princess Chirkov. You’re a charming
creature. Why don’t I know you?
- I’ve never been in Moscow society, really. – rekla je Ana Karenjina. – But
you know my name.
- I’ve heard you mentioned.
- Talked about, you mean?
- Ah, love.
- Was it love?
- Always. My sons are ashamed of me. But I’d rather end up wishing I hadn’t
than end up wishing I had. Wouldn’t you?
- I don’t know. – rekla je Ana Karenjina i gleda u mali zlatni lock u kome je
sličica njenog sina Serjože.
***
Ljudi sede na radnom stolu i na papirima udaraju po dva pečata svi. Tu su svi
muški koji sede obučeni u isto tamno zelene kapute, pantalone dole, kravate oko
vratova. Zlatne dugmete na odelima, kape na glavama. Kratke kose imaju svi.
Brkove imaju neki, a neki bez brkova. Gore na plafonu su lusteri sa upaljenim
svećama svuda okolo.
- Some man came without an appointment, Your Excellency. Waiting outside.
– rekao mu je mladić dok ide prema vratima.
Vrata se otvaraju i ugledao je Levina kako sedi na stolici sam u hodniku.
- Levin! Where do you disappear?
Levin ustane od stolice, pogleda ga i kaže mu:
- I’m very anxious to see you.
On ispruži ruke prema njemu i zagrlili su se.
- I need your advice. – rekao je Levin.
- Well, come into my room, then. This is my oldest friend, Konstantin
Dimitrijevich Levin. – Svi ustaju da ih pozdrave pa sednu dole na stolice za
stolom. - Someone send word I’ll be a few minutes late. That’s my office, up
there.
Idu prema stepenicama i penju se uz stepenice.
- Oh, I’ve been hard at it. Sit down.

6|Page
 - Hard at what, exactly? – upita Levin i gleda kroz prozor u njegovoj
kancelariji.
On sedne na stolicu za radnim stolom i kaže:
- Well, we’re overwhelmed with work. Paperwork.
- Paperwork is the soul of Russia. Farming is only the stomach. Now, when I
am going to come and shoot some snipe?
Levin se udalji od prozora, stane kod prijateljevog radnog stola i skida šešir sa
glave. Dugu plavu kosu ima. Plave brkove i plavu bradu. Oči su mu plave. Obučen
je u braon dugi muški kaput koji gore ima debelo krzno bež boje, dole ima
pantalone, čizme do kolena.
- Look at you, in Western clothes you told me you’d never wear again. –
rekao je on i Levin pogleda na dole sebe. - Something’s up.
Levin sedne na drugu stolicu i kaže:
- Yes, I’m in love. I’ve come back to propose. Have you guessed who she is?
Prvi sedi i gleda ga raskolačenih očiju. Pa ih spusti i kaže:
- I... I have a suspicion. Why didn’t you propose when you were here?
- I decided it was impossible. – rekao je Levin. – Kitty is of the heavens, an
angel. And I am of the earth. But then, I thought and thought, and there’s no
life for me without her. Do I have a chance?
- Of course you do. – rekao je on koji sada ima belu košulju, crni prsluk
preko, pantalone dole, čizme do kolena. – The Shcherbatskys are giving a
soiree this evening. Get there early, before the crowd.
- And if I may suggest... – rekao je Levin.
- Anything, what?
- New boots. – rekao je Levin.
- Right. Anything else?
- We’d better have dinner together. – rekao je Levin.
- Come on. We’ll meet later at l’Agleterre. – rekao je on i ustao je od radnog
stola. – Or do you prefer the Hermitage?
***
Napuštaju kancelariju i opet ustaju ljudi gore da ih pozdrave kada su ih videli.
- Let’s say, 5:30 at l’Agleterre. I owe them more than the Hermitage, so it
wouldn’t be fair to withdraw my custom. Uh, so, new boots, coat, and a
proper hat. – rekao je on i otišli su.

7|Page
Zatim se začula pištaljka i svi su počeli na harmonicima da sviraju muzike. Neki
od njih ustali od stolice od stola da šetaju skidajući kape sa njihovih glava. A neko
vozi biciklu koja ima ogroman jedan točak i manji točak ispod. Neko od njih svira
muziku na brass instrument.
***
Levin je izašao na otvorena vrata i na sebi sada ima crni muški kaput, crni cilindar
na glavi, zlatnu leptir mašnu oko vrata. U ruci ima papir na kome je napisana neka
adresa pa ne zna da nađe tu adresu.
- Excuse me. Excuse me. Excuse me. Do you... – upita Levin prolaznika koji
hoda, ali prolaznik samo ode.
***
Levin dolazi na večeru i sedne za sto na stolicu.
- It’s so unfair. You marry for love. – rekao je njegov prijatelj i Levin uzme
salvetu pa je stavi sebi na krilo. – You’re a good husband. Children arrive,
years depart. And all of a sudden, your wife growls old and tired. And her
hair is thin. And her body... And you yourself, you still have your vigor. And
then you find yourself a martyr to distraction my so many women.
- Forgive me, but I find that incomprehensible. – rekao je Levin.
- As though, I should leave this restaurant and steal a roll from a baker’s shop.
Well, you know, a freshly baked roll.
- I’m talking about love, and you’re talking about your appetite. – rekao je
Levin.
- Easily confused. Now, do you know, um, Count Vronsky?
- Who? No. Why? – upita Levin, otpije malo vina i proguta.
- He’s your rival. He turned up from Petersburg after you left.
- Who is he? – upita Levin i spušta čašu sa vinom na sto.
Dolazi konobar sa poslužavnikom punim hrane i spušta na sto.
- Oh, you don’t need to worry about him. He’s... He’s just... He’s a rich, good-
looking cavalry officer who has nothing better to do than make love to pretty
women.
Levin ga ozbiljno gleda bez reči.
- Is that cabbage soup? – nastavi njegov prijatelj kada je video da je Levin
dobio supu od kupusa.
- Potage aux choux a la russe, as the gentleman ordered. – rekao je konobar i
ode.
8|Page
 - It’s what I wanted. – rekao je Levin. – Understand that, for me, tonight is the
question of life and death.
- Kostya... Kostya, Kitty would be mad to refuse you. – rekao mu je prijatelj.
- And Dolly’s on your side, you know? – rekao je Levin.
- She says her sister Kitty was always meant to be your wife, and will be. –
rekao je njegov prijatelj.
- Dolly said that? – upita Levin.
Njegov prijatelj klimne glavom.
- I’ve always thought your Dolly was a gem. – nastavi Levin.
- She is. She is. I loved her to distraction. – rekao je on, otpije malo vina i
proguta.
Levin isto otpije malo vina i proguta.
- Konstantin! Konstantin! – okreće se oko sebe da vidi ko ga zove i ustaje od
stolice. – Konstantin! – podiže pogled gore i ugleda plavokosu devojku u
beloj haljini. Zatim je zinuo.
- I’m too early. I’ll come back. – rekao je Levin.
- No. Come up. – rekla mu je plavokosa devojka.
Scena restorana se pomerila i scena na pozornici pozorišta se promenila kada se
digla gore. Levin hoda napred.
Levin se penje uz stepenice i ide na pozornicu.
- Look at me. – rekla je ona sedeći na sofi i u rukama uzima lepezu. – I’m
receiving for Papa and Maman, who are late to dress. It’s my first reception.
- Princess Ekaterina. – rekao je Levin malo se naklonivši pa se uspravi gore. –
Delighted. Delighted.
Princess Ekaterina mu pruži ruku smešeći se, on je uzme za ruku i poljubi joj ruku.
- I’m so pleased you were able to be with us, Konstantin Dimitrijevich. – rekla
mu je Princess Ekaterina i Levin je pogledao.
- Kitty, you look... – rekao je Konstantin Dimitrijevich dok je gleda držeći joj
ruku. – You look...
- Stiva told us you were back. – rekla je Princess Ekaterina. – How long are
you staying?
- I don’t know. It depends on you. – rekao je Konstantin Dimitrijevich.
- On me? – rekla je Princess Ekaterina smešeći se.

9|Page
 - What I mean to say is I... I only came with one purpose. – rekao je
Konstantin Dimitrijevich i spušta se dole na jedno koleno a Princess
Ekaterina se uozbiljila malo. – I want to... Will you be my wife?
Dolaze polako ljudi okolo.
- I’m sorry. I’m sorry. – rekao je Konstantin Dimitrijevich. – Wrong moment.
It’s the wrong moment. But will you?
- I can’t. – rekla je Princess Ekaterina i skloni svoju ruku iz njegove.
Konstantin Dimitrijevich se uspravi gore iz klečećeg stava i gledaju se. I udalji se
od nje.
Princess Ekaterina ustane, stoji i kaže mu:
- I’m sorry.
- Yes. It was impossible. – rekao je Konstantin Dimitrijevich i okolo njih
parovi pričaju dok sede i hodaju zajedno dok pričaju.
Konstantin Dimitrijevich se okrene i krene da ode.
- I’m sorry. – rekla je Princess Ekaterina u svetlo-roze haljini koja gore ima
bratele.
Prilazi mu mladić u plavoj uniformi i ruku stavi na njegovo levo rame.
- Are you the brother of the Nikolai Levin?
- Yes.
- He’s in Moscow. He’s staying at the Unicorn in Khitrovka.
- How do you know?
- It’s the sort of thing I know.
Konstantin Dimitrijevich Levin se okrene, pođe napred i sudari se s Count Vronsky
u srebrnoj uniformi, srebrnim pantalonama, sivim dugmetima gore na uniformi,
kratke plave kose, plavih brkova.
- Count Vronsky? – upita ga Konstantin Dimitrijevich kada se okrenuo i
Count Vronsky ga pogledao.
- Yes? – rekao je Count Vronsky.
Konstantin Dimitrijevich Levin ćuti i gleda ga. Count Vronsky se okrene i ode. Pa
zatim posmatra kako Count Vronsky prilazi Princess Ekaterina i kako počinju da
igraju zajedno.
- Princess Kitty. It’s been so long, and yet, it seems like yesterday. – rekao je
Count Vronsky.
- It was yesterday. – rekla je Princess Ekaterina.

10 | P a g e
Konstantin Dimitrijevich Levin ih posmatra zajedno i iza njegovih leđa sluga mu
stavlja crni kaput, a na glavi crni cilindar. Konstantin Dimitrijevich Levin se uhvati
za dva gelendera i penje se gore uz stepenice. I hoda on pravo. Kada se popeo
okolo prolaze ljudi levo-desno, gore-dole. Kasnije se Konstantin Dimitrijevich
Levin zaustavio, sagao se dole i gleda u Princess Ekaterina koja ima lepezu u ruci
sa Count Vronsky kako sede na sofi i pričaju zajedno. Zatim se skloni od tog
prizora i hoda napred. Zatim je pronašao Nikolaia Levina kako sedi za radnim
stolom i ustaje.
- It’s Kostya.
- Good God. Look at him. You look like a capitalist. What do you want?
- Nothing. I came to see you. – rekao je Konstantin Dimitrijevich Levin. –
Good evening, miss... Madam.
- Don’t talk to her like that. You sound like a magistrate. – rekao je Nikolai
Levin i sedne na stolici za stolom. - More vodka for my brother! Quick
about it.
Njegov brat sedne na drugoj stolici i kaže:
- I don’t want anything. I’m all right.
- Who told you where to find me? – upita ga Nikolai Levin.
- A colonel in the Third Department. They’re watching you. – rekao je
Konstantin Dimitrijevich Levin i Nikolaieva supruga donese flašu vodke i
čaše pa spusti na sto.
- Good. – rekao je Nikolai Levin i uzima flašu vodke pa sipa sebi u čašu da
pije. – They must think I’m dangerous. – Konstantin Dimitrijevich Levin se
smeši. - What have you got to smile about?
- Nothing. – prestao je da se smeši.
- That’s right. The day is coming. I have given up my birthright for it. You’re
on the wrong side of history. Not because privilege is immoral. But because
it’s irrational.
Počne da kašlje kada je tražio neke papire i prilazi mu Marya Nikolaevna pa kaže:
- He’s sick!
- Let go, if you know what’s good for you. I took Marya Nikolaevna from a
brothel. But I consider her my wife. If her presence offends, you’re free to
leave. Are you married?
- No.
- Why not? Are you waiting to fall in love?
11 | P a g e
 - No.
- Good. Romantic love will be the last illusion of the old order. You should
marry one of your peasants.
- Yes. I damn well should. – rekao je Konstantin Dimitrijevich Levin i ispije
čašu vodke.
- The brotherhood of man! – rekao je Nikolai Levin i ispije čašu vodke. Pa se
onda opet zakašlje i ustane od mesta pa se zaustavi kod drvenog stuba. Još
uvek kašlje i na kraju prestane da kašlje.
- Nikolai, you need to see a doctor. – predloži mu Konstantin Dimitrijevich
Levin. – Then come and stay with me at Pokrovskoe till you get your health
back.
- With my wife? If you...
- Or... Or go abroad to a spa. I’ll send more if that’s what you want. - stavio
mu neke novce na sto.
***
Count Vronsky dolazi na železničku stanicu otvorivši vrata pozorišta. I vrata
pozorišta se za njim zatvorila. Voz je na železničkoj stanici crne boje. Bandere ima
sa fenjerima koje imaju sveće upaljene gore unutra. Ljudi stoje, pričaju. Pa i po
troje stoje i pričaju. To je nova scena pozorišta sa ruskom katedralom obojenom
crno-belo. Hladno je vreme. Jedan vojnik stoji sa buketom cveća u plavoj uniformi,
plavim pantalonama, crnim rukavicama, kapom na glavi, čizmama do kolena.
- Hello, what’s this? – upita ga Count Vronsky.
- Austrian royalty on their honeymoon. I’ve got them for four days. – rekao je
isti vojnik sa buketom cveća u levoj ruci.
- The private carriage will stop opposite the stand. – rekao im je stariji čovek
koji im je prišao pokazujući prstom sa crnom rukavicom pa siđe niz
stepenice dole.
- Bad luck. What do they like, art? – rekao je Count Vronsky.
- Food. – rekao je isti vojnik sa buketom cveća u levoj ruci i gledaju napred.
Count Vronsky hoda napred i posmatra.
- Here’s train.
U vozu Ana Karenjina hoda, dođe kod vrata da izađe iz voza. Zatim se okrene i
ugleda Vronskija i on nju isto pa onda ode. Ana Karenjina izađe iz voza i traži
prijatelja na peronu voza. Kada ga je videla, javlja mu se.
- Stiva!
12 | P a g e
On se okrene i ugleda je.
- Anna! – rekao je Stiva koji ima crni cilindar, crni kaput, sivi šal, čizme do
kolena, rukavice na rukama, pantalone dole.
Pošli su jedno drugome u zagrljaj i zagrlili su se. Pa se udaljili jedno od drugog.
- You don’t look ashamed. – rekla je Ana Karenjina.
- Oh, I am, I really am. – rekao je Stiva.
U vozu Vronski posmatra Anu Karenjinu i kaže:
- Yes, of course. Oblonsky’s sister, Karenina.
- Charmante, don’t you think? – rekla je Ana Karenjina i vraća se nazad u
voz. I pred njim pojavi se radnik koji posle počinje da donji deo voza čisti
od nakupljenog snega čekićem. Pa zatim ulazi u voz i hoda napred.
- There, Countess. You have found your son, and I have found my brother. –
rekla je Ana Karenjina nasmejano.
- Madam Karenina has a son, too. – rekla je Countess Vronsky. – It’s the first
time they’ve been apart, so she frets about him.
- Excuse me for not recognizing you before. – rekao je Vronski.
- Au revoir, Countess. – rekla je Ana Karenjina.
- Au revoir, my dear. – rekla je Countess Vronsky. – Let me kiss that pretty
face. – poljube se u obraze a Vronski je gleda.
Ana Karenjina je ruku pružila zatim Vronskiju. Vronski je uzme za ruku, sagne se,
poljubi joj ruku. Ana Karenjina se smeši. Pusti joj ruku.
Napolju voz krene. Oglašava se zvono za voz. Čekić od radnika padne dole na
beton. I kasnije na kraju začuo se vrisak. Stiva se okrene i pođe tamo gde se to
čulo. Radnika je ubio voz presekavši ga na pola.
- Keep your people inside until this has been cleared up. – rekao je Stiva.
***
Countess Vronsky i Stiva se penju uz stepenice. A iza njih se isto penju Count
Vronsky i Ana Karenjina.
- The sole supporter of a large family, they say.
- Well, can’t anything be done for them?
- Wait for me, Maman. – rekao je Count Vronsky i ode spuštajući se niz
stepenice.
Ugledala je Vronskog kako ide na mesto onog događaja gde se ljudi okupili.
- Stand back. Move aside. Stand back. – sklanjaju ljude da ne prilaze.
- I have you to thank for that.
13 | P a g e
 - Oh! Oh, what a good fellow! – rekao je čovek kome je Vronski dao novac.
Count Vronsky se vraća nazad kod njih. Ana Karenjina ga posmatra, a njegovoj
majci nije drago što je dao pare.
- What a good fellow. – rekao je isti čovek sa novcima u ruci.

***

Sede u kočiji Stiva i Ana Karenjina. Kočija ide svojim putem, a kočijaš sedi na
sedištu kočije.

- Have you known Count Vronsky long? – upita Stiva. – Did you like him?
He’s in love with Kitty.
- Oh. – rekla je Ana Karenjina i nasmešila se. – But we should be discussing
you and Dolly. What have you got to say for yourself?
- I’ve said it all. On my knees, in tears. – rekao je Stiva. – Now I need you to
say it. I’m going to the office, so you’ll have Dolly to yourself.
- Don’t be late home. – rekla je Ana Karenjina.
- Oh, dear. – rekao je Stiva.
***
- Kitty’s coming by to see you. She’s all grown up and a bit frigtened of you.
– rekla je Dolly koja donosi poslužavnik sa šoljicama čaja ili kafe s
tacnicama ispod a Ana Karenjina sedi za okruglim stolom u tamno lila
haljini sa dugim rukavima. Dolly je obučena u tamno zelenu haljinu sa
dugim rukavima. – The belle of the St. Petersburg society. – sela je na
stolicu i za stolom.
- Is that who I am? – upita Ana Karenjina.
Dolly ćuti i gleda je.
- Dolly. Stiva has told me. – nastavi Ana Karenjina i Dolly zaplače. – Oh,
Dolly, I’m sorry. From the bottom of my heart.
- I don’t know what to do. – rekla je Dolly.
- I know. I know. – rekla je Ana Karenjina.
- I can’t bear to be with him. – rekla je Dolly. – And he doesn’t care. He’s got
what he wants.
- What he wants is you. He loves you, Dolly. – rekla je Ana Karenjina. – You
and the children are everything to him.
- Are we? – upita Dolly. – Are there is room for a governess?

14 | P a g e
 - That was shameful, disgraceful, but it was not love. – rekla je Ana
Karenjina. – It was the animal in man, not the soul. Stiva’s remorse is from
the soul.
- Well, what about me? – upita Dolly. – Does his remorse make it easier for
me?
- I know you are suffering. But, Dolly, you must tell me. Is there enough love
left in your heart? Enough to forgive him? – rekla je Ana Karenjina.
- Well, when I think of them together, I can’t forgive him. – rekla je Dolly. –
No.
- My poor lamb. So you would rather accept your fate? – rekla je Ana
Karenjina.
- My fate? – rekla je Dolly i zaplače. – But I haven’t done anything! It’s him
who...
- Do you love him, Dolly? – upita Ana Karenjina.
Dolly zaplače.
- You love him, and he loves you. – rekla je Ana Karenjina. – But you can’t
forgive. So, your lives must continue like this forever, with both of you
wretched.
***
- Oh, that’s pretty. Is that a wedding dress?
- Yes. – rekla je Dolly. – Look for the „G“ for „Grisha.“
- Here.
- Oh.
- Can you do your whole name?
- Doesn’t that look like a princess? No? – upita Ana Karenjina devojčicu.
- I’m home! Home, home, home! – javio se glas od Stive i Dolly ga je čula.
Dolly je ustala od sofe i stoji.
- Now, where are my little ducklings?
Ana Karenjina okrene glavu i pogleda napred. Dolly se okrene i pođe napred.
Guvernanta je zajedno sa njihovom decom.
- Papa! Papa! Papa! – viču deca srećno i trče kod njihovog oca Stive.
- Will you stay for the Bobrishchevs’ ball, Anna?
- Oh. I always feel dull at a ball. – rekla je Ana Karenjina.
- Ah! – rekao je Stiva i dolazi sa noseći u rukama dva deteta.
- Stiva, tell Anna she must come to the ball.
15 | P a g e
 - Well, of course she must. – rekao je Stiva.
- And God go with you. – rekla je Ana Karenjina.
- You can introduce me to your new governess.
- But she’s old! She’s hundred!
- I know why you want me to come. You want everyone to be there because
you’re quite sure it’s going to be your night. – rekla je Ana Karenjina.
- How did you know?
- I know everything. – rekla je Ana Karenjina. – Oh, to be your age again.
Surrounded by that... That blue mist. I was 18, too, when I got married.
***
Ana Karenjina sedi sama za stolom i razmišlja.
- Is the prince at home?
Ana Karenjina je začula glasove.
- He’s just gone up, I believe. – rekao je sluga.
Ana Karenjina hoda polako napred da bi videla ko to priča.
- Is nobody receiving?
- I can enquire, sir. I don’t think so. – rekao je sluga. – The princess retired
early. Is there a message? – upita sluga.
Count Vronsky, pogleda gore i ugleda Anu Karenjinu. Ana Karenjina brzo skloni
svoj pogled od njega. Count Vronsky spusti dole pogled.
- No. Thank you. – rekao je Count Vronsky i ode.
Ana Karenjina hoda napred, zatim skrene na merdevine i penje se gore uz te
merdevine. Kada se popela uz te merdevine hoda napred po pozornišnoj bini.
Radnik jedan čisti sa metlom dole ispod te pozorišne bine. Prošla je pored
Konstantina Dimitrijevicha Levina. Konstantin Dimitrijevich Levin je stao,
okrenuo se i gleda u tom smeru gde je otišla Ana Karenjina. Zatim se okrene
okrene Konstantin Dimitrijevich Levin i dok hoda napred promeni se pozornica
pozorišta pa je svuda okolo na zemlji beli sneg. U daljini je šuma i sunce se polako
spušta.
***
Hoda Konstantin Dimitrijevich Levin sam. Iza njega jedan čovek vodi konja za
uzde dok šeta po snegu. Sunce je zašlo.
Kasnije je noć napolju. Snega ima na krovu kuće. Konstantin Dimitrijevich Levin
sedi za stolom u kući. Čita knjigu dok sedi i majka mu stavlja na sto tanjir sa
hranom da jede.
16 | P a g e
 - We thought you would come back married. – rekla mu je majka.
- Did you? – rekao je Konstantin Dimitrijevich Levin.
- But you only came back with a hat. – rekla mu je majka i ode od njega. – A
black silk hat. What kind of animal can you make a hat like that from?
- It’s not natural. – rekao je Konstantin Dimitrijevich Levin.
- Next time, perhaps. – rekla je majka.
- There’ll be no next time. – rekao je Konstantin Dimitrijevich Levin i jede.
Pa podigne pogled i ugleda kokošku koja ga gleda.
***
Princess Kitty se penje uz stepenice obučena u belu dugu haljinu sa otvorenim
dekolteom gore i bez rukava. Zatim je pošla napred i dole ljudi svi igraju zajedno u
parovima. Gore na vrhu dirigent diriguje muzičarima dok dole ljudi u parovima
igraju. Princess Kitty silazi dole niz stepenice gde ljudi igraju svi. I odvede je jedan
na ples. Kasnije na bal dolaze Ana Karenjina u crnoj haljini bez rukava, beloj
ogrlici; i Stiva. I ugledali su Princess Kitty kako igra sa nekim zajedno.
- Where do you want to be taken? – upita je on.
- There. – rekla je Princess Kitty i odvede je kod Stiva i Ane Karenjine.
- How are you, Stiva? – upita Princess Kitty i pruža mu ruku koju on poljubi.
Dolazi Grof Vronski sada kod njih.
- Thanks to Anna, I am a happy man. Would you like to dance? – rekao je
Stiva.
- No. Ask Anna. – rekla je Princess Kitty.
- No, I don’t... – rekla je Ana Karenjina pa je zastala kada je ugledala
Vronskija. – Come on then.
Ana Karenjina je pošla na ples kada je prišao Grof Vronski.
- Oh! Look out!
Grof Vronski posmatra Anu Karenjinu kako igra sa Stivom. Zatim Count Vronsky
i Princess Kitty igraju zajedno.
Prvi deo bala se posle završio.
- You look as lovely as ever, Princess Kitty. – rekao je Count Vronsky i ode
od nje.
Kasnije Ana Karenjina i Grof Vronski su prestali da plešu. Gledaju se s vremena
na vreme Ana Karenjina i Grof Vronski. Princess Kitty igra sa Borisom i
primećuje da se oni gledaju. Grof Vronski zatim dođe Ani Karenjini iza leđa, stane
i kaže:
17 | P a g e
 - Dance with me.
- I’m not used to being spoken to like that by a man I met once at a railway
station. – rekla je Ana Karenjina.
- I dare say, but if I’m not to dance with you, then I’m getting out of this
operetta and going home. – rekao je Grof Vronski.
Zatim se Ana Karenjina okrene i kaže:
- Then, for Kitty’s sake.
Započeli su ples zajedno.
- That’s my sister. – rekao je Stiva jednoj devojci.
Svi ljudi gledaju u Anu Karenjinu i Grofa Vronskog kako igraju zajedno. Princess
Kitty je videla Grofa Vronskog i Anu Karenjinu kako igraju zajedno dok pleše sa
nekim drugim čovekom. Zatim su stali svo troje sa plesom, stoje i gledaju se. Ana
Karenjina prilazi Princezi Kitty iza leđa i Princess Kitty prilazi Grofu Vronskijem.
Započeli su ples zajedno. Ana Karenjina se okrene, dođe kod ogledala i pogleda se
na ogledalo. Ubrzano diše.
***
Voz ide svojim putem. Ana Karenjina sedi u vozu na sedištu i čita knjigu. Sivu
šubaru ima na glavi, minđuše na ušima, rukavice na rukama. A dole kaput koji
gore ima debelo sivo krzno sa ispod haljinom. Zatim spusti knjigu i zamisli se.
Zatim razmišlja celo vreme o Vronskiju kako igra sa Princess Kitty.
- Next stop is Bologoye! Bologoye, next stop. – javlja se čovek kroz razglas.
Na nekom sedištu čovek sedi i spava. Noć je napolju.
Kasnije voz staje i Ana Karenjina izlazi iz voza. Ceo voz je prekriven snegom.
Leden vetar duva. Sneg pada. Ana Karenjina stoji zatim okrene glavu i ugleda
Grofa Vronskija kako joj prilazi tu na železničkoj stanici.
- Can I be of service to you? – upita Grof Vronski.
- Why are you leaving Moscow? – upita Ana Karenjina. - What else can I do?
- I have to be where you are. – rekao je Grof Vronski.
- Stop, that’s enough. – rekla je Ana Karenjina. – Go back to Kitty.
- No. – rekao je Grof Vronski. – This is wrong.
- It makes no difference. – rekla je Ana Karenjina.
- You have no right. – rekao je Grof Vronski.
- It makes no difference. You must forget me. – rekla je Ana Karenjina. – If
you’re a good man, you’ll forget everything.
- And you? Will you forget? – upita Grof Vronski.
18 | P a g e
 - Yes. – rekla je Ana Karenjina i ode od njega.
Grof Vronski gleda za njom dok Ana Karenjina ide od njega.
***
Ana Karenjina sedi na sedištu u vozu. Malo se smeši pa se uozbilji. Voz ide svojim
putem i svuda ima snega. Sneg neprestano pada. Noć je.
***
Jutro je na železničkoj stanici.
- Is Serjoža all right? – upita Ana Karenjina i izdaleka je posmatra Grof
Vronski.
- Yes, he’s going well. – rekao je njen muž Alexei i hodaju zajedno. – Were
you a success?
- I? – upita Ana Karenjina.
- Oh, Dolly and Stiva. – rekao je Alexei.
- Yes, I think so. – rekla je Ana Karenjina.
***
Ana Karenjina je zajedno sa svojim sinom Serjožom koji spava u krevetu. Noć je
napolju.
- I’m writting to Dolly and to Kitty. – rekla je Ana Karenjina svom mužu koji
je došao i video je da sedi ispred velikog zlatnog ogledala.
- You are good. – rekao je Alexei stavivšu ruku na njeno rame koju ona
poljubi, pa skloni ruku i udalji se od nje. – Time for bed. – ide u sobu, a Ana
Karenjina još uvek sedi na stolici.
***
Ana Karenjina je u beloj haljini za spavanje i došla je u sobu da leže zajedno u
bračnom krevetu.
- What are they saying in Moscow about the new statue? – upita Alexei.
- What new statue? – upita Ana Karenjina.
- The new statue I carried in Council. – rekao je Alexei.
- No one mentioned it. – rekla je Ana Karenjina.
- Really? – upita Alexei. – Oh. Here, it caused quite a sensation.
Alexei skida naočare i dune u sveću da spavaju.
***
Jutro je. Sneg je svuda na zemlji. To je sve deo pozorišta. Klizaju se neki sa
klizaljkama. Guraju se u kolicima. Gore na bini su dva konjanika na konjima.

19 | P a g e
Drugi je Grof Vronski i Ana Karenjina ga je videla. Kasnije svi oko pričaju, a Ana
Karenjina stoji sama. Grof Vronski prilazi Princess Betsy.
- Princess Betsy.
- Cousin. – rekla je ona.
- I’m prepared to be one. – rekao je Grof Vronski i pogleda u Anu Karenjinu.
Ana Karenjina ih gleda, pa se okrene i ode.
Kasnije čovek sedi za klavirom i svira, a ostali svi sede i ćute.
Kasnije Alexei traži svoju suprugu Anu Karenjinu i našao je kako razgovara sa
Grofom Vronskijem. On joj traži da je odvede kući, a Ana Karenjina da hoće da
ostane.
Kasnije Ana Karenjina je rekla Vronskiju da ne želi da ode u Tashkent.

***

Noć je napolju.
- I’ll stay to talk to you. – rekao je Alexei.
- What about? It’s late. Where’s Annushka? – upita Ana Karenjina.
- I sent her off. – rekao je Alexei.
- Well. – rekla je Ana Karenjina. – If you want to talk, but we should go to
bed.
- I must warn you about something. – rekao je Alexei.
- Warn me? – upita Ana Karenjina. – Oh, it’s really rather late. – prilazi mu
ona sa osmehom na licu.
- I wish to warn you that you may, inadvertently by indiscretion and
carelessness, give the world occasion to talk about you. – rekao je Alexei.
- I am not a committee. – rekla je Ana Karenjina. – Please say what you want
to tell me.
- You and Count Vronsky attracted attention tonight. – rekao je Alexei.
- You don’t like when I don’t talk to people, and you don’t like it when I do. –
rekla je Ana Karenjina i ode da sedne na stolicu u crvenoj haljini bez rukava.
Oko vrata ima duge bele perle uvijene 3 puta oko vrata, a na ušima ima bele
minđuše.
- I didn’t notice anything myself, but I saw everyone else noticed. – rekao je
Alexei i gleda je. Alexei ima kratku kosu, naočare na očima. Bradu i brkove
ima. – I consider jealousy to be insulting to you and degrading to me. I have
no right to inquire into your feelings. They concern only your conscience.
20 | P a g e
 But it’s my duty to remind you that we are bound together by God, and this
bond can only be broken by a crime against God.
- I have nothing to say to you. – rekla je Ana Karenjina i spušteno ima kod
oba ramena pa ustane od stolice.
- And you have a son. – rekao je Alexei.
- And I’m tired. – rekla je Ana Karenjina i ide u spavaću sobu, a Alexei gde
za njom ćuteći.
Alexei ustane i ode u spavaću sobu. Ugledao je Anu Karenjinu kako stoji i skida
minđuše sa ušiju.
- If I am wrong, I ask your pardon. – rekao je Alexei i stoji.
- I don’t know what you’re talking about, and it’s really too late for this. –
rekla je Ana Karenjina. – Excuse me, please.
Ana Karenjina stoji kod stola, uza zid je fotelja. Na zidovima su zidne sveće po
jedne. Ispred se nalaze zatvorena vrata. Crno-žuti kredenac je tu sa 4 nogara dole a
gore dva vratanca. Zlatna statua je iznad crno-žutog kredenca. Na zidu iznad crno-
žutog kredenca je ogledalo zlatnog rama.
Alexei ode.
***
Ana Karenjina leži u krevetu i budna je. Alexei je pogasio sveće. I takođe legne u
krevet.
- Too late. – rekla je Ana Karenjina gledajući u plafon.
***
Jutro je.
Ana Karenjina hoda u crnoj haljini sa dugim rukavima, šeširom na glavi s crnim
velom preko lica. Na rukama ima crne rukavice. Na ušima ima minđuše. Ana
Karenjina misli o Vronskiju celo vreme kako vode ljubav zajedno, ljube, dodiruju.
***
Grof Vronski je otvorio vrata i unutra je ušla Ana Karenjina. Pošla je malo napred,
zatim stala i okrenula se prema njemu. Uhvatili se za ruke i hodaju zajedno. Zatim
idu zajedno u sobu pa Ana Karenjina podigne crni veo od lica gore na vrhu šešira.
Ana Karenjina i Grof Vronski u sobi vode ljubav zajedno goli u krevetu.
- Oh, God! Oh, forgive me! – rekla je Ana Karenjina. – It’s the end of
everything. I’ve got nothing left not except you, remember that.
- How could I not remember? – upita Vronski i žmuri dok leži go. – You’re
my happiness. – rekao je i uspravi je gore u sedeći položaj.
21 | P a g e
 - Happiness? – ponovi Ana Karenjina. – You murdered my happiness.
Murderer. Murderer. – ljubi je Vronski dok su gore uspravljeni. – Go on.
Yes. Go on. Murderer. Murderer.
***
Velika reka. Drveća ogolela bez listova na granama. Dvojica čoveka imaju lovačke
puške i na lovu su. Sede dole kod dva duga drva i žbunova. Zatim podignu gore
lovačke puške i zapucaju gore visoko. To su Stiva i Konstantin Dimitrijevich
Levin.
- Look out, here they come.
Rotvajler potrči napred prema lovini.
- Oh, bad luck.
Smeju se obojica.
***
Stiva sedi u Levinovoj kući na stolici i rekao je Levinovoj majci:
- Potage aux choux a la russe.
U daljem trećem redu ispred je Konstantin Dimitrijevich Levin koji sedi i salvetom
je obrisao malo usnu od jela. A iza Levina je prozor iz dva dela zatvoren.
- Agafia, if you opened up in Moscow, the I’Angleterre would go out of
business. – rekao je Stiva i žena ode. – It’s true.
- Do you want news of Moscow? – upita Konstantin Dimitrijevich Levin.
- Babylon? No. Oh, you’re right, what do you care? You love the country,
you’ve got it. You love agriculturing, and, Lord knows, you’ve got that. You
love shooting, you’ve got that. You’ve got everything you want. – rekao je
Stiva.
- Ha! All right, go on, then. – rekao je Konstantin Dimitrijevich Levin. – Have
you stopped stealing bread rolls?
- Ballet girl, Oriental type. How can I help it? – rekao je Stiva i jede.
- How is... How are the Shcherbatskys? – upita Konstantin Dimitrijevich
Levin.
- You mean Kitty. – rekao je Stiva i Levin se uozbilji.
- Is she engaged now? – upita Konstantin Dimitrijevich Levin.
- No. – rekao je Stiva. – Vronsky went back to St. Petersburg.
- Huh. – rekao je Konstantin Dimitrijevich Levin.
- Kitty will be seeing Dolly at Ergoshovo in the summer. – rekao je Stiva. –
You could...
22 | P a g e
 - Oh, yes, as if I had time in the summer. – rekao je Konstantin Dimitrijevich
Levin. – And I’ve got extra land at Kashing this year for the haymaking.
- Kashin? That’s on the Ergoshovo road, isn’t it? – upita Stiva. – Couldn’t you
see Kitty when she’s there?
- Especially, not then. I humiliated myself once. – rekao je Konstantin
Dimitrijevich Levin.
- Oh, damn you, Kostya. You love Kitty. – rekao je Stiva i ustane. – You love
Kitty and you can’t forgive her because, first, you funked it, and then you
bungled it. And then you ran away from an 18-year-old girl who was made a
fool of by a uniform. – ponovo sedne dole. – It’s not you I feel sorry for, it’s
Kitty.
- Her heart told her no. – rekao je Konstantin Dimitrijevich Levin. – Did you
come to shoot snipe or critize me?
Stiva ćuti i pogodi ga krpom u lice.
***
Kitty sedi u svetlo plavoj dugoj haljini sa dugim rukavima i u ruci drži malu bebu.
Dolly je pored nje.
- Well, don’t hold him like a parcel. – rekla joj je Dolly. – Oh! It’s Aunt Kitty,
darling. Doesn’t he make you ashamed of dwelling on your troubles?
- I have no troubles. – rekla je Kitty.
- That man wasn’t worth the tears, believe me. – rekla je Dolly.
- I don’t care about him. I don’t even think about him, or her. – rekla je Kitty.
– Except to hate her.
- Then we’ll never speak of it again. – rekla je Dolly i uzima malu bebu u
rukama. – There are better men waiting for you. Stiva says... Kitty, my lamb,
did Konstantin...
- What has Levin got to do with it? – upita Kitty i pogleda je. – Anyway, I’ll
never get married. The whole business of it has become disgusting to me.
And look what it’s done for you. Why do they call it love?
- Because it’s love. – rekla je Dolly obučena u belu haljinu sa dugim rukavima
i u rukama drži malu bebu.
Kitty skrene pogled, još uvek sedi i ćuti.
***
Velika šuma sa dugim drvećima i listovima na granama. Sunce sija. Daleko se
nalazi konj vezan za stablo. A i kočija je čeka sa kočijašem na sedištu kočije. Na
23 | P a g e
belom ćebetu leže Ana Karenjina i Grof Vronski obučeni oboje u belo. Ona u beloj
dugoj haljini sa dugim rukavima, a on u beloj košulji s pantalonama istih boja dole.
Skroz u zadnjem redu je mali beli kišobran. Kao i dve flaše sa dvema čašama.
Jastuci su isto na tom ćebetu.
- I want you to, I don’t care about it. – rekao je Vronski.
- You should care. Anyway someone might be watching. – rekla je Ana
Karenjina odignuvši se od ćebeta pa gleda svuda okolo sebe pa na kraju gore
u plavo nebo. – But I’m damned, anyway.
- I’m not. I’m blessed. – rekao je Vronski.
Ana Karenjina spusti pogled od plavog neba, nasmeši se i okrene se prema
Vronskiju.
- You love me. – rekla je Ana Karenjina.
- Yes. – rekao je Vronski.
- Only me. – rekla je Ana Karenjina.
- No. – rekao je Vronski.
- Apart from Frou-Frou? – upita Ana Karenjina.
- Yes. – rekao je Vronski.
- But me more than your horse? – upita Ana Karenjina.
- Yes. – rekao je Vronski.
- Are you happy? – upita Ana Karenjina.
- Yes. – rekao je Vronski.
- And you love me? – upita Ana Karenjina.
- Yes. – rekao je Vronski.
- How much? – upita Ana Karenjina.
- This much. – rekao je Vronski.
- This much? – ponovi Ana Karenjina.
- Yes. – rekao je Vronski.
- This much? – upita Ana Karenjina.
- Yes. – rekao je Vronski.
- And this much? – upita Ana Karenjina i spustila se dole na njega.
- Yes. – rekao je Vronski.
- This much? – upita Ana Karenjina dodirnuvši se nosevima.
- Yes. – rekao je Vronski.
- This much? And this much? – upita Ana Karenjina i ljube se zajedno u usta.
– So, this is love. – ljubi je on po vratu. – This. – ljube se zajedno u usta.
24 | P a g e
 ***
Alexei sedi za radnim stolom na stolici. Na stolu ima 5 knjiga, kristalnu flašu i
kristalnu čašu.
Sluga otvara vrata i ušla je žena obučena u teget haljinu sa dugim rukavima koja
kod dekoltea ima belo okolo. A oko obe šake isto belo. Na glavi ima teget kapu sa
nadenutim crnim perom.
- Countess. – rekao je Alexei kada ju je video, pa ustane i dođe kod nje dajući
joj neke papire. – I thought you would be at Peterhof now. – poljubi joj ruku
i spusti joj ruku dole.
- I’ve come from there. – rekla je Countess. – I’m distressed that you haven’t
taken your usual house this year.
- Anna wanted a change. – rekao je Alexei.
- Nearer to Princess Betsy at Tsarskoe Selo. The guards are in the summer
camp at Tsarskoe. – rekla je Countess. – Alexei Alexandrovich, forgive me,
but... You are too tolerant. Your wife is...
- Oh! Is this about my wife? – upita Alexei. – My wife is beyond reproach.
She is, after all, my wife.
***
Vojnici sede za stolom. Piju vina, pevaju uz muziku. Svi imaju gore bele košulje,
dole svi pantalone imaju. Na plafonu lusteri od samo jednih upaljenih sveća
vatrama unutra u njima. Vronski se video sa prijateljem Sashom i razmišlja o trci
sa svojim konjem da li će pobediti. Vronski mazi rukom svog belog konja belih
griva i belog repa.
***
Ana Karenjina stoji sama s malim kišobranom u ruci koji joj zaklanja sunce. Vetar
duva i gleda u daljinu. Nebo je oblačno sa mnogo sivih oblaka. Zatim zažmuri i
vetar joj miluje lice. Vronski je ugledao Anu Karenjinu kako stoji sama i ide kod
nje u plavoj uniformi s plavim pantalonama dole.
- Anna. – zove je Vronski i Ana se okrenula pa ga videla.
- Alexei! – rekla je Ana Karenjina i spustila je dole mali kišobran. – What is
it?
- I couldn’t bear not to see you before the race. – rekao je Vronski.
Ana Karenjina mu se nasmešila i priđe mu, pa se zagrle.

25 | P a g e
 - What were you thinking about? – upita Vronski i udalji je malo od sebe. –
Tell me.
- I’m pregnant. – rekla je Ana Karenjina i gledaju se.
- Oh, my love. – rekao je Vronski. – Well, love was never a game to us.
Here’s an end to living in corners, existing day to day on lies.
- Yes. – rekla je Ana Karenjina.
- Now we can be together. – rekao je Vronski.
- How can we, Alexei? – upita Ana Karenjina.
- Tell Karenin everything. – rekao je Vronski.
- Do you think my husband will make you a present of me? – upita Ana
Karenjina.
- Leave him. – rekao je Vronski.
- Leave him and be your mistress? – upita Ana Karenjina.
- Yes, run away. – rekao je Vronski.
- I would never see my son again. – rekla je Ana Karenjina. – The laws are
made by husbands and fathers.
- What, then? – upita Vronski. – I’ll never forgive myself for your
unhappiness.
- Unhappiness? – ponovi Ana Karenjina. – I’m like a starving beggar who’s
been given food. I, unhappy? No. This is my happiness.
Ljube se zajedno u usta i stoje.
***
Serjoža trči u parku sa zelenim jednostavnim lavirintima i belim statuama. Zelene
trave su svuda.
- Serjoža! Serjoža, I’m coming to get you! Where are you? – Serjoža se sakrio
iza jedne bele statue.
Dolazi Karenjin, hoda, pa staje.
- Serjoža! – zove ga Ana Karenjina. – Where are you?
- How are you, young man? – upita ga Alexei Alexandrovich. – Your tutor
doesn’t seem to be in evidence.
Dođe Ana Karenjina u beloj haljini sa dugim rukavima i stane kod svog sina
Serjože.
- Yah! – rekla je Ana Karenjina i smeši se. – Alexei. – prilazi mu. – You got
away at last. Can you stay?
- Why? – upita je poljubivši joj ruku i spusti joj dole ruku.
26 | P a g e
 - Go and find Vasily Lukich. – rekla je Ana Karenjina svom sinu Serjoži. – I
have to change. – pogledala je svog muža sada. – Princess Betsy is sending
her trap for me. Would you like to come? She’s taking me to watch the race.
Races, surely.
- No, I’ll come on later. – rekao je Alexei Alexandrovich. – Then I must get
back to town.
Ana Karenjina ga gleda, pa se okrene i ode. Alexei Alexandrovich gleda za njom i
ćuti.
***
Dan trke sa konjima. Svi učesnici su na konjima. Puno ljudi se okupilo. Ana
Karenjina posmatra Vronskog na sedlu svog konja s operskim naočarima koji ima
dugu dršku. Na glavi ima roze šešir, minđuše na ušima. Ana Karenjina otvori malu
kutijicu koja ima malo ogledalce. Pomeri kutijicu malo iza sebe i ugleda svog
muža Karenjina koji je gleda. Ana Karenjina zatvori kutijicu koja ima malo
ogledalce i gleda napred malo ozbiljna. Pa se onda na silu nasmeje. Kasnije tek je
započela trka i konjanici poterali konje da jure u galopima. Alexei Alexandrovich
je primetio kako Ana Karenjina gleda u drugog čoveka koji učestvuje u konjskoj
trci.
- Yah! Yah! – viče Vronski. - Go, Frou-Frou! Go! Go, Frou-Frou! Go!
Svi konji jure u galopima.
Na kraju Vronski zajedno sa belim osedlanim konjem padnu sa pozorišne bine
skroz dole na parket. Na leđa je pao. A ostali konji nastavljaju da jure u galopima.
- Alexei! – rekla je Ana Karenjina pred svima dok stoji i muž je čuo iza nje
daleko. – No!
Njen muž dolazi i ruku stavi na nju.
- I’m here. – rekao je Alexei Alexandrovich i Ana Karenjina se ote od njegove
ruke.
Vronskijev konj pokušava da ustane, dok on nepokretan leži na parketu. Ana
Karenjina plače i sela je dole.
Vronski je konačno ustao i došao je kod svog povređenog konja. Tera svog konja
da ustane.
- Get up! Get up!
- Her back is broken. – rekao mu je Sasha.
Vronski tada uzima pištolj u ruke i ide kod svog konja. Ubio je svog konja hicem
iz pištolja.
27 | P a g e
 ***
U kočiji sede Ana Karenjina i Alexei Alexandrovich.
- You know... They say the Emperor disapproves of the races. The danger of
injury. But I...
- What? – upita Ana Karenjina.
- I’m saying I think there’s a value in manly sport, for the military.
- I don’t understand. – rekla je Ana Karenjina.
- In my opinion, it’s not the sport itself. It’s the spectacle. It’s making a cruel
spectacle out of...
- What are you talking about? – upita Ana Karenjina.
- I have to tell you...
- Yes. – rekla je Ana Karenjina.
- I have to tell you, you behaved improperly today.
- How is that? – upita Ana Karenjina i pogleda ga.
- By making plaing your feeling when one of the riders fell. Your conduct was
improrer. It must not occur again. I have said it before. You will say my
concern is unnecessary and ridiculous. You are my wife. I’m wrong to think
that. Yes? Perhaps I was mistaken...
- No. – rekla je Ana Karenjina. – You were not mistaken. I love him. I am his
mistress. Do what you like to me.
- Wait. Please, move away. – rekao je slugi Alexei Alexandrovich. – I will not
have a scandal. Therefore, you will not see this man again. You will behave
in a way that nothing is known against you by society or by the servants. In
return, you will keep the privileges of a wife, and the duties. Tomorrow you
will return home. That is all.
***
Noć je. Ana Karenjina je kasno noću u bašti. Šeta sama i skida šešir s svoje glave.
Zatim skida gornji deo sa sebe i hoda ona napred. Konačno je našla svog
ljubavnika i obgrli ga obema rukama.
- Are you hurt? – upita Ana Karenjina.
Vronski se okrene prema njoj i pogleda je.
- What’s happened?
- I told him I’m your mistress. – rekla je Ana Karenjina. – He thinks I can
give you up and go on living.
- No. You cannot. – rekao je Vronski.
28 | P a g e
Ljube se zajedno u usta i stoje.
***
Ana Karenjina je došla da vidi svog sina Serjožu i Serjoža spava u krevetu.
Poljubila je svog sina u kosicu i odigne se od njega obučena u tamno crvenu
haljinu sa dugim rukavima. Alexei Alexandrovich sedi i čita neko pismo. Ana
Karenjina dolazi i videla ga da sedi.
- Time for bed?
Ana Karenjina bez reči ode u spavaću sobu.
***
Ana Karenjina leži u krevetu obučena u belu haljinu za spavanje bez rukava.
- It was pleasant to hear you being congratulated on your husband. Not that I
care for decorations, but...
- Alexei, I can’t. I’m sorry. – rekla je Ana Karenjina.
- Oh. – rekao je i pogledao je.
- But I’m his wife, now. – rekla je Ana Karenjina. – I’m having his child.
Nastala je duga tišina. Alexei ode iz sobe, a Ana Karenjina ustane od kreveta pa
počne da ga traži. Ugledala ga kako sedi sam na fotelji.
- Tell me what I did to deserve this. – konačno je rekao Alexei.
Ana Karenjina ćuti.
***
Dan je.
Košenje pšenica sa vilama i oštrenje vila. Više ljudi kose travu ceo dan. Sunce sija.
Konstantin Dimitrijevich Levin je tu među njima.
- Halt! – rekao je stariji čovek Theodore i košenje staje.
Noć je.
Ima puno bala sena u gomilama. Konstantin Dimitrijevich Levin sedi sam i
ozbiljan je. Ostali sede u društvu i nešto pričaju među sobom. Jedu, piju,
kamperske vatre gore sa kamenjima okolo u krugu.
Sluga Theodore donese Levinu tanjir hrane da jede i Levin uzme taj tanjir pun
hrane da jede.
- How many mowers is it, Theodore?
- Forty-two, Master. In your father’s time, it was work for two days for 30 en.
– rekao mu je sluga Theodore. – Though he never picked up a scythe
himself.

29 | P a g e
 - The men don’t like me for it. – rekao je Levin. – They like what they’re used
to. It settles me.
- How is that, Master?
- When I’m mowing, I don’t ask myself why I’m here. – rekao je Levin.
- You’re here to be Master Konstantin Dimitrijevich. As it’s always been, by
the grace of God.
- My father owned you, Theodore. – rekao je Levin. – Owned you like
chattels to be bought and sold. Was that by the grace of God?
- It was. That’s my youngest you were looking at, there. His young life is
perilous now since the freedom came and work must be found.
- They look happier than I’ve ever been. – rekao je Levin dok gleda dva mlada
para zajedno. – Is it living simply that I’m looking for?
***
Levin spava na bali sena sam. I to na vrhu bale sena. Zora je. Levin se budi i odiže
se gore. Sedi na bali sena. Svuda okolo njega je magla. U daljini je ugledao kočiju
koja ide svojim putem. Ugledao je Kitty i Levin stoji na bali sena.
***
Vronski leži u krevetu i budan je. Video je neko pismo, brzo ga uzme, otvori i
počne da ga čita. Zatim kasnije u prolazu videli se Vronski i Alexei Alexandrovich.
- I’m expected. – rekao je njenom slugi, pojuri uz stepenice, dođe kod nje i
video je kako sedi na stolici sa vidljivim trudničkim stomakom u teget
haljini sa dugim rukavima.
Ana Karenjina ga je pogledala.
- No. I will not live like this. – rekla je Ana Karenjina pa ustane od stolice. –
This waiting for hour after hour, not knowing when I’ll ever see you again.
- Sorry. – rekao je Vronski.
- It’s my demon. I can’t help it. – plače Ana Karenjina.
- You wrote that you were ill. – rekao je Vronski.
- Don’t worry, it won’t be for long. – rekla je Ana Karenjina.
- Stop. – rekao je Vronski.
- No, it’s true. – rekla je Ana Karenjina. – I was told it in a dream. There. It
was only a bad dream. Yes, and I’m only going to die having your baby.
- That’s all nonsense.
- Tell me it is. – rekla je Ana Karenjina. – Tell me it is. You love me, only
me.
30 | P a g e
 - Your note said your husband would be out. – rekao je Vronski.
- He was late. It serves him right. – rekla je Ana Karenjina i Vronski se udalji
od nje. - And you... Why do you call him my husband? He isn’t my husband,
he’s a clock.
- But it was awkward. My honor. You made a agreement. – rekao je Vronski.
- Do you think of your honor when you sharing whores with your Colonel? –
upita Ana Karenjina.
- Your demon again? – upita Vronski.
- I’ll be glad to die before you start to hate me. – rekla je Ana Karenjina i ode
od njega.
- Anna. – rekao je Vronski.
- Put your hand there. – rekla je Ana Karenjina sa osmehom na licu. – You
can feel him move.
***
Karenjin dolazi u kuću kod svoje žene i počne tražiti pisma od sina Serjože. Ana
Karenjina pokušava da ga zaustavi i Karenjin je gurne. Ana Karenjina padne dole
na pod. Odneo je sva pisma i otišao je.
***
- I need your advice. – rekao je Levin.
Stiva mu se smeši i stoji gledajući ga.
- Come on, come on! – rekao je Stiva dok Levin silazi niz merdevine.
- Yes! – rekao je Levin i hodaju pravo sada.
- Right, after you, after you. – rekao je Stiva.
- Are we late?
- Of course, you’re late. I’m Countess Nordston. We nearly met at the
Shcherbatskys’ last winter.
- Come into the fold. Come on.
- You’ve waiting for me. Forgive me. – rekao je Levin kada je prišao mladoj
devojci.
- Kitty is here.
Dovela ga kod Kitty i Kitty zažmuri. Kitty otvori oči, okrene se i pogleda ga.
- Konstantin, what a long time since we saw each other.
- Since you saw me, but I saw you not so long ago. – rekao je Konstantin
Dmitrijevich Levin.
- When? – upita Kitty.
31 | P a g e
 - You were driving to Ergoshovo. – rekao je Konstantin Dmitrijevich Levin. –
I was at Kashin for the haymaking.
- Oh, but why didn’t you...
- I’m so glad to see you. You’re just the same.
- I hope not. – rekla je Kitty. – I was young and silly in those days.
- Months and months ago. – rekao je Konstantin Dmitrijevich Levin.
- And you haven’t changed. – rekla je Kitty.
- No. I haven’t. – rekao je Konstanrin Dmitrijevich Levin.
- Permit me to announce, um, soup Marie-Louise carp with asparagus and
roast beef. – rekao je Stiva kada je došao kod njih i stoji udaljen. – I went to
the market in person. An extra place.
***
- I’ve come to tell you our connection must be severed. – rekao je Alexei
Alexandrovich. – I’m going to divorce your sister.
- Divorce? – rekao je Stiva i stoje oni. – Oh, dear me, what are you talking
about? Well, don’t be in a hurry. Stay to dinner. And later, you can talk it
over with Dolly. Prince Oblonsky, everything over is between our families.
Alexei, divorce is one thing. Dinner is quite another.
***
Alexei Alexandrovich se nalazi na večeri sa ostalima za dugim stolom. Gore je
luster sa svećama gore unutra i koje imaju vatre gore unutra u njima. Na stolu ima
tanjira, viljuški, noževa, poslužavnici sa hranama koje donose sluge i spuštaju dole
na sto.
- You Petersburgers think yourselves so de bon ton compared with dull, old-
fashioned Moscow. But we know how to do things. Only the other day, I
hear Vasya Pryachnikov fought a duel with Kvitsky and killed him.
- Well, what... – započe Stiva.
- What was the challenge about? – upita Alexei Alexandrovich.
- Pryachnikov’s wife, naturally. It was a matter of honor, defending a
woman’s honor.
- Sounds like barbarism to me. What if the lover had killed the husband? –
rekao je Alexei Alexandrovich. – Would that have preserved the wife’s
honor, too?
- Still, not many of us can say our lover died for love.

32 | P a g e
 - Love? – ponovi Alexei Alexandrovich. – „Thou shall not covet thy
neighbor’s wife.“
- Would you die for love, Konstantin Dmitrijevich.
- I would. But not for my neighbor’s wife. – rekao je Konstantin Dmitrijevich.
– An impure love is not love to me. To admire another man’s wife is a
pleasant thing, but sensual desire indulged for its own sake is greed, a kind
of gluttony, and a misuse of something sacred, which is given to us so that
we may choose the one person with whom to fulfill our humanness.
Otherwise, we might as well be cattle.
- Ah! An idealist!
Stiva ćuti celo vreme.
***
- But she will be nobody’s wife. – rekla je Dolly u zelenoj dugoj haljini koja
gore ima kratke rukave. – She’ll be ruined.
- I tried to save her. She chose ruin. – rekao je Alexei Alexandrovich.
- Alexei Alexandrovich. Look at me. – rekla je Dolly i on je pogledao. – You
will have no peace of mind until you forgive her. It was Anna who taught
me that.
- I do not wish to forgive. – rekao je Alexei Alexandrovich. – I’m not a cruel
man. I’ve never hated anyone. But I hate her with all my soul for all the
wrong she has done to me.
***
- Now, it is your turn to play us something, Countess. – rekao je Stiva.
- I thought you’d never ask. – rekla je Countess i otišli su.
Kitty još uvek sedi za stolom i pored nje je Levin. Kitty se igra s kockama na
okruglom stolu.
- Very good.
- Since we last met, there is something I have often wanted to ask you. – rekao
je Levin i Kitty ga je pogledala.
- What is that? – upita Kitty.
Levin počinje da slaže kocke koje imaju slova.
- This. – rekao je Levin.
- Do... Not... Did. Did not. The last word is „never.“
I jedno i drugo slažu kocke sa slovima na okruglom stolu.
- I know what is says. – rekao je Levin.
33 | P a g e
Countess sedi za klavirom i svira muziku. Stiva stoji tu i ćuti.
- Then? But now? – rekao je Levin.
Kitty slaže kocke sa slovima.
- Can you forgive and forget? – rekao je Levin.
Kitty ga gleda sa suznim očima.
- I never stopped. – rekao je Levin.
Kasnije tek Alexei Alexandrovich hoda pravo, pa staje i u ruci drži pismo koju mu
je napisala Ana Karenjina: „I beg you to come. I need your forgivenes. I am dying.
Anna.“ Kada je to pročitao, pocepao je pismo, bacio uvis i sneg je počeo da pada.
***
- Why doesn’t he come? – upita sebe Ana Karenjina i leži u krevetu. – He is
kind. He will forgive me.
Doktor stavlja ruku na Anino čelo i kaže njenoj rođaki Dolly:
- Her fever is higher.
Ana Karenjina gleda u plafon i u jednu tačku.
- I want Alexei. Why doesn’t he come? Give me some water. No, I mustn’t. It
isn’t good for my little girl.
Alexei Alexandrovich stoji i pogleda u drugoj sobi i ugleda dojilju kako doji Aninu
malu bebu.
- Or let her have a nurse, yes. Don’t bring her here because Alexei is coming
and it will hurt him to see her. – rekla je Ana Karenjina.
- He’s come, my dear. Look there. – rekla je Dolly.
- Her deliverance is still in God’s hands. – rekao je doktor.
- You think he won’t forgive me but you don’t know him. No one knows him
except me. I’m not afraid of him, now. I’m afraid of death, though. – rekla je
Ana Karenjina pa Alexei Alexandrovich priđe i sedne pored nje.
Ana Karenjina ga je pogledala.
- You poor man. Let him come closer. Alexei. – zove ga Ana Karenjina i
Vronski ide kod Ane Karenjine koja leži u krevetu. – Look at my husband.
He’s a saint. Take his hand.
Anin muž i Vronski se uzmu za ruke pa se drže za ruke.
- Thank God. – rekla je Ana Karenjina. – Thank God.
Kasnije tek odvojeno sede Alexei Alexandovich i Alexei Vronsky. Zatim Alexei
Alexandrovich ga pogleda, ustane od stolice i dođe kod njega.

34 | P a g e
 - You must leave now. – rekao je Alexei Alexandrovich. – I promise to send
for you if she asks for you. I don’t know what happened to me. I forgive
you. I forgive Anna. My soul is filled with joy. I will remain with her and
look after her forever.
Alexei Vronsky plače.
- Come now. Come now. – teši ga Alexei Alexandrovich.
***
Ana Karenjina sedi na krevetu, gleda se na ogledalo i makazama sama seče svoju
kosu sa uvojcima. Ošišala se na kratko. Dojilja sedi i doji Aninu bebu. Alexei
Alexandrovich sedi i čita knjigu ćuteći na fotelji.
***
Sneg je napolju. Ana Karenjina je u kočiji zajedno s dojiljom i njenom bebom.
Zatim kočija staje, izlazi iz kočije, zatvori vrata od kočije i pođe napred. Našla je
Vronskija, prišla mu i obasipa ga poljupcima.
- My darling. My darling. – rekla je Ana Karenjina.
- You look so pale. – rekao je Alexei Vronsky.
- Oh, my darling. – rekla je Ana Karenjina.
- We’ll go south to the sea air and sunshine. – rekao je Alexei Vronsky i
gledaju se.
Ljube se zajedno u usta i stoje.
***
Vronski i Ana Karenjina leže u krevetu zajedno zagrljeni nakon vođenja ljubavi.
Zajedno su goli u krevetu i pokriveni su. Spavaju još uvek tako zagrljeni, a napolju
je jutro.
U Rusiji je svuda sneg. Na krovovima kuća ima snega. Nebo je oblačno. Kočija ide
svojim putem od tri bela konja uz kočiju po snegu. U kočiji toj sede Konstantin
Dmitrijevich Levin i Kitty. Srećni su zajedno i smeju se. Kočijaš sedi na sedištu
kočije. Hladno je vreme. Levinov brat Nikolai Levin je bolestan i leži u krevetu
njegove kuće. S njim je njegova žena koja je bivša prostitutka. Konstantin
Dmitrijevich Levin i Kitty su muž i žena.
***
Kasnije Ana Karenjina dolazi na Serjožin rođendan. I kada je došao Alexei
Alexandrovich Ana Karenjina je otišla. Kasnije Ana Karenjina odlazi u operu i
tamo ugleda Vronskija kako priča sa drugim ženama. Kada su se vratili nazad, Ana
Karenjina se okrenula prema njemu i rekla mu je:
35 | P a g e
 - Well, you had an excellent night. Does your mother want you to marry the
widow or the child?
- Either one. – rekao je Alexei Vronsky.
- Don’t joke about it. – rekla je Ana Karenjina. – If you loved me, you would
have locked me in to stop me going! – ode od njega, pođe napred i spusti se
na parket.
Vronski dođe kod nje, spusti se kod nje iza i kaže:
- Yes, it was my fault.
Ana Karenjina plače i on je poljubi za rame.
- I won’t sleep. – rekla je Ana Karenjina.
- I know how to make you sleep. – rekao je Vronski.
Vode ljubav zajedno oni.
***
Ana Karenjina sedi sama za okruglim stolom obučena u belu haljinu sa dugim
rukavima i na stolu joj je šoljica kafe sa tacnicom. Na glavi ima beli šešir, a na
ušima ima minđuše. Okolo žene je gledaju i dve neke mlade devojke pričaju o njoj.
- Anna, I am very glad to see you. Are you well? How is your little one? –
upita Dolly. – Stiva wanted to invite you andd Count Vronsky to the house,
but it’s impossible.
- No, I understand. – rekla je Ana Karenjina.
- No. No, you don’t. – rekla je Dolly. – Kitty and her husbands are with us.
She’s in Moscow to have the baby.
- Kitty! Tell her how pleased I am. – rekla je Ana Karenjina.
- Perhaps I’ll wait a year or two. – rekla je Dolly. – Love.
- Yes, love. – rekla je Ana Karenjina. – Don’t you disapprove of me for what
I’ve done.
- No. I wish I’d done the same. – rekla je Dolly. – But no one asked me. Well,
I wouldn’t have been brave enough. Stiva, you know, he doesn’t change.
Like all men, I suppose.
***
Ana Karenjina je noću budna, stoji sama, puši cigaru i onda je baci kroz prozor.
Zatim Ana Karenjina sebi sipa arsenik u piće, sedi i gleda u Vronskija kako spava
u krevetu. Zatim je posle ispila to piće i praznu čašu spusti na poslužavnik.
***

36 | P a g e
Vronski je obučen u belo raskošno odelo i bele pantalone dole. Zatim se pojavi
Ana Karenjina iza njega i ona mu je rekla:
- I had an inspiration.
Vronski se okrenuo i pogledao je.
- Why do we have to wait here? Why can’t we wait in the country? – upita
Ana Karenjina sa osmehom na licu. – I don’t want to hear anymore about a
divorce or think about it.
- Good, I’m bored here. When should we go? – upita Vronski.
- If you bore here, I’ll bore you in the country. – rekla je Ana Karenjina.
- I didn’t you you bore me, Moscow bores me. When should we go?
Tomorrow? – rekao je Vronski.
- I can’t be ready by tomorrow. – rekla je Ana Karenjina sa osmehom na licu.
- The day after, then. – rekao je Vronski.
- If you like. – rekla je Ana Karenjina.
- No, wait, that’s Sunday. I have to see Maman. – rekao je Vronski.
- That’s 20 minutes away on the train. – rekla je Ana Karenjina. – You could
go to see her tomorrow. Or was it that you wanted to spend Sunday with
Princess Sorokina?
- Please. Don’t spoil everything. – rekao je Vronski i gledaju se. – I can’t see
Maman tomorrow because she won’t have read the papers she has to sign. In
that case, let’s not bother.
- I’ll leave on Sunday or not at all. – rekla je Ana Karenjina.
- That’s absurd.
- It’s absurd to you because you have no understanding of my life here. –
rekla je Ana Karenjina.
- Anna.
- No, you’ve stopped loving me. – rekla je Ana Karenjina i ode od njega. –
You’ve given up everything for me and it’s turned you against me. Why lie
about it?
- Stop! – rekao je Vronski. - I put off our departure for a day or two and you
tell me I don’t love you.
- Because I’ve been living off your love and there’s none left. – rekla je Ana
Karenjina. – So this is over. Finished. – udaljila se od njega i Vronski gleda
za njom.

37 | P a g e
Ana Karenjina stoji i pije neko piće sa arsenikom. Zidovi su svuda plave boje.
Kada je ispila oseti gorak ukus u ustima, stavi ruku na usta, okrene se, pogleda ga i
kaže mu:
- I’m sorry.
Zatim opet pođe prema njemu i smireno mu kaže:
- I don’t mind when we go. I’ll telegraph Maman. We’ll go on Sunday.
- I’ll do anything you want. – rekao je Vronski.
- You should leave me. – rekla je Ana Karenjina.
- I don’t want to. I love you. – rekao je Vronski.
- Why? – upita Ana Karenjina.
- You can’t ask „why“ about love. – rekao je Vronski.
Ljube se zajedno u usta i stoje.
A njihova mala beba spava u drugoj sobi.
***
Ana Karenjina leži u krevetu i spava, a Vronski sedi za stolom i čita telegram.
Zatim brzo sakrije telegram kada je čuo da Ana Karenjina dolazi.
- So, will you be all packed? – upita Ana Karenjina kada je došla.
Ana Karenjina dole ima podsuknju, a gore narandžasti korset sa belim kratkim
rukavima.
- I’ll be out today making the arrangements. – rekao je Vronski.
- Is that your way for telling me you’ll be at your mother’s with the simpering
little princess? – upita Ana Karenjina.
- No. I’ll be at my lawyer’s, waiting for some documents. – rekao je Vronski.
– Then I’m having dinner to say goodbye to old comrades.
- I know what that means. – rekla je Ana Karenjina.
- My God, this is unendurable! – rekao je Vronski i ustao je od stolice. – I can
invite them here, if you like.
- Thank you, but if I’m not fit to dine in society, I won’t eat with the band. –
rekla je Ana Karenjina. – Who was the telegram from?
- I didn’t show you because Stiva keeps telegraphing what we already know. –
rekao je Vronski noseći telegram u ruci i ide kod Ane Karenjine. – Karenin
promises nothing, but will consider...
- I told you I don’t care about the divorce, so why hide the telegram? – upita
Ana Karenjina.
Vronski se udalji od nje.
38 | P a g e
Ana Karenjina stoji i ćuti naslonjena o zid leđima.
- Is there anything you wish to say to me? – upita Vronski.
Ana Karenjina ćuti i Vronski ode.
Ana Karenjina ode kod otvorenog prozora i gleda kroz prozor. Gleda Vronskija
kroz prozor kako prilazi kočiji i ugleda Princess Sorokinu u toj kočiji. Vronski se
vraća kod Ane Karenjine.
- So it’s the child. – rekla je Ana Karenjina.
- She brought papers from Maman. – rekao je Vronski.
Ana Karenjina ćuti.
- Anna. – rekao je Vronski sa suznim očima.
Vronski se okrene i ode.
Ana Karenjina pojuri prema vratima, tu stavi ruke i kaže:
- No.
Ana Karenjina se opet okrene i hoda pravo.
Zatim joj je služavka pomogla da se obuče u tamno crvenu haljinu sa dugim
rukavima. Crveni šešir na glavi sa crvenim velom. Hoda pravo i odjednom se
savila u struku od bolova u stomaku. Ruku je stavila na stomak.
***
Kasnije tek joj je postalo bolje i vozi se vozom. Ljudi drugi su u tom vozu. Ana
Karenjina je tužna i jedna žena je gleda koja ima knjigu u ruci. Ana Karenjina
gleda kroz prozor voza i zamišlja kako Vronski sa Princess Sorokinom vode ljubav
zajedno i kako se ljube zajedno.
***
Kasnije tek voz staje, Ana Karenjina ustaje od sedišta, izađe iz voza i hoda pravo.
Gleda okolo i hoda pravo. Ana Karenjina stoji i plače. Kasnije je Ana Karenjina
začula da dolazi voz zvonjavom i pošla je napred. Na kraju stane i voz dolazi. Voz
prolazi i Ana Karenjina gleda u taj voz. Na kraju se baci pod voz.
- Oh God, forgive me. – rekla je Ana Karenjina.
Ubije je voz presekavši je na pola.
Beživotno telo Ane Karenjine je na prugama u tamno crvenoj haljini sa dugim
rukavima.
***
Proleće je.
Mnogo radnika imaju kose u rukama i rade kose. Nebo je oblačno. Lagano duva
vetar. Među njima kosi i Konstantin Dmitrijevich Levin.
39 | P a g e
 - I’ll buying in feed before winter’s over.
- Well, you don’t press people hard, but you live rightly. For your soul, not
your belly.
- How do we know what’s rightly?
- Just by knowing it. How else?
- But I believe in reason.
- Reason. Was it reason that made you choose your wife?
Konstantin Dmitrijevich Levin prestane sa košenjem i onda hoda napred.
***
Kasnije tek kiša je počela da pada. Kapljice kiše padaju na sva zelena lišća.
Konstantin Dmitrijevich Levin dolazi kući kod svoje žene Kitty i ugledao je
nagnutu nad detetom. Kupa malo dete u malom kabaou u kome je beli peškir pa
onda voda unutra.
- I came looking for you. I understood something.
Kitty sada stoji sa bebom sada u rukama uvijeno u bele plahte.
- What did you understand? – upita Kitty gledajući svoje dete u rukama.
Zatim mu Kitty prilazi i daje mu bebu da drži u rukama. Levin gleda svoje dete
držeći ga u rukama.
- He smiled at me. – rekao je Konstantin Dmitrijevich Levin.
- He’s very advanced for his age. – rekla je Kitty i sedne. – What did you
understand?
Konstantin Dmitrijevich Levin ćuti i gleda u svoje dete.
***
Noć je napolju u Levinovoj kući.
- I’m so proud of you. – rekla je Dolly. - Night-night.
Devojčica ode sa guvernantom u sobu ba spavanje držeći se za ruke.
Stiva stoji sam napolju pušeći cigaru i ozbiljan je. Dolly ga gleda kako stoji sam.
Lagana kiša pada napolju.
- And you, too. Good night, my darling boy. – rekla je Dolly i dečak ode na
spavanje.
***
Kasnije tek devojčica od Ane Karenjine ima 3 godine i hoda sama po gustim
travama u kojima ima belih i žutih cveća koje se lagano njišu od vetra. Devojčica
ima belu kapičicu, a na sebi belu haljinicu sa dugim rukavičićima. A dole na
nogama cipelice. Karenjin sedi na stolici okružen gustim travama sa puno belih i
40 | P a g e
žutih cvetova koje se njišu od laganog vetra. Alexei Alexandrovich Karenjin ima
na sebi belu košulju, preko beli prsluk, dole bele pantalone. A na glavi beli šešir.
Naočare ima na očima i čita knjigu ćuteći.
- Anya! Anya! – zove je Serjoža isto obučen u belu košulju, beli prsluk preko,
bele pantalone dole, beli šešir gore na glavi. Karenjin podigne glavu i čuo je
da doziva svoju sestricu. – Anya!
Devojčica Anya se na kraju pojavi, Serjoža joj priđe, podigne na ruke i nosi je.
Alexei Alexandrovich ih posmatra zajedno. Zatim spusti pogled i nastavlja da čita
knjigu.
***
Celo pozorište je zaraslo u dugačke trave sa belim cvećama koje se njišu od vetra.
Pusto je pozorište.

41 | P a g e
 KRAJ

42 | P a g e