Generičke osobine pjesme: Tu mislimo, bratja, ča smo

Metrička shema ____4+4____8a

____4+4____8a
____4+4____8b
____4+4____8b

Izostrofična i izometrična, 8 slogova po stihu, cezura

simetrična, na 4. slogu

Versifikacijski sustav silabički

Ars dictaminis metrički

Lirski subjekt depersonalni

Diskurz lirskog subjekta pogrebni

Iskaz monološki

Adresat: tko/što? brat, Bog

Način izgradnje lirskog sižea Oblikovan nizanjem topoa, odnosno figure

(tema ili figura/stalni motiv)

Motivsko-tematski elementi Pjesma završava rječju Amen – formulom završetka,

koji ukazuju na
izvanknjiževni (socijalni i
kulturni) kontekst
odnosno zazivom (apprecatio), kojoj prethodi obraćanje
Bogu i prizivanje Boga da uzme dušu k sebi i da ju ne
osudi. Cijela pjesma je pogrebne tematike, što dokazuje
socijalnu kulturu pokapanja pokojnika, odnosno u ovom
slučaju brata.
 TOPOI

Topos: Citat: Opis/tema: Motivi:

Sic transit Tu mislimo, bratja, ča smo, Prolaznost Zemlja, slava (slast i dika) tijela, blato
gloria Razumějmo zemlja da smo ovozemaljskog i prah, smrt tijela = smrt slave
mundi Slast i dika tvoga tila života i
Hoće biti kal i gnjila. njegove slave,
Tako naše tělo gine, pretvaranje u
Tako naša slava mine. prah

Tempus Ki viděše njega tilo Prolaznost Tko je vidio tijelo, uskoro će i sam biti
fugit Skoro hoće biti gnjilo. vremena i prah – metafora za kratkotrajnost
Malo hoće dni isteći ljudskog života
Sami hćemo tako leći. ovozemaljskog
života

Memento Vijmo skazan pred očima,
mori Zanosi nas smrtna plima.
Na nas hoće skoro priti
Ne more nas to grěšiti.
To smrt nosi ostru kosu,
Otpasti je s lica nosu. (...)
Smrt nas, bratja, moćno
žanje
A mi lě zli nišće manje.
Opis smrti Smrtna plima – „plima“ je uzdizanje
koju nitko ne morske površine, stoge je smrtna
može izbjeći, plima metafora za približavanje smrti;
pred smrti su oštra kosa smrti, iskesili se zubi, svi
svi ljudi leže tamni i ružni, smrt dolazi, a ljudi
jednaki nisu ništa manje zli

Timor Kad člověka smrt postigne
mortis Tada ot njega vsak pobigne.
contrubat Sam ostane bes pomoći (...)
me Čemu ljubiš sa svět, brate,
Ki na smrti mrzi na te. (...)
Ostave te sama v grebi,
Tvoje blago vazmu k sebi.
Strah i samoća Svi bježe od čovjeka na samrti,
čovjeka na bespomoćan u tamnom grobu, samo
samrti, djela prelaze s čovjekom na onaj
izbjegavanje svijet, zlo je ponijeti grijeh sa sobom,
istog zbog voli svijet koji ga mrzi na samrti,
straha od smrti obitelj ne dopušta da ostane s njima,
ostavljaju ga samog u grobu i njegovo
blago uzimaju k sebi

Contemptus Tada ne bude nigdar blizu, Prolaznost Za vrijeme života ljudi jedu crve, a
mundi Tvoje tělo črvi grizu. ovozemaljske kad umru crvi jedu njihovo tijelo
slave

Dies irae Na sud hoće skoro priti, Motiv suda, Sve duše će izaći iz groba i otići da im
Iz grobov je vsim iziti. sudnjeg dana se sudi za onozemaljski život
 Generičke osobine pjesme: Bratja, brata sprovodimo
Metrička shema
Versifikacijski sustav
Ars dictaminis
Lirski subjekt
Diskurz lirskog subjekta
Iskaz
Adresat: tko/što?
Način izgradnje lirskog sižea
(tema ili figura/stalni motiv)
Motivsko-tematski elementi
koji ukazuju na
izvanknjiževni (socijalni i
kulturni) kontekst
____4+4____8a
____4+4____8a
____4+4____8b
____4+4____8b
Izostrofična i izometrična, 8 slogova po stihu, cezura
simetrična, na 4. slogu
silabički
metrički
depersonalni
pogrebni
monološki
Bog, Marija, blaženi Mihailo, sv. Ivan Krstitelj, Frančisko
(sv. Franjo Asiški), apostol sv. Petar, apostoli, božji
mučenici i učenici
Oblikovan oko teme, molitva za dušu pokojnika
Sprovod brata, Bog, nebeska vrata, primanje duše, oprost
grijeha, Božja mati, izbavljanje iz vječne smrti, izbavljanje
duše đavlje sile, ključar božje vlasti, rajske slasti, sveci
(Mihailo, Ivan Krstitelj, Franjo Asiški, Petar) i apostoli,
božji stol, božji mučenici i učenici
 Tu mislimo, bratja, ča smo i Bratja bratja sprovodimo

Srednjovjekovne pjesme Tu mislimo, bratja, ča smo i Bratja, brata sprovodimo dvije su od

niza pogrebnih pjesama nastale u svrhu pjevanja članova bratovština na sprovodima
pokojnika tzv. brata. Obje pjesme dio su prve, a ujedno i najstarije hrvatske pjesmarice, koja
se naziva Pariška pjesmarica (još se zove i Pariški kodeks ili Code slave 11), a nalazi u
glagoljačkom rukopisnom zborniku poznatog kao Pariški kodeks, za koji se pretpostavlja da
je nastao 1380. godine. Njihovi glagoljski rukopisi su također sačuvani i u Klimantovićevom
zborniku i Akademijinom rukopisu. Pjesme spadaju pod pučke duhovne pjesme, mrtvačke
(sprovodne) tematike.

Obje pjesme su izostrofične (imaju jednak broj stihova po strofama i parne rime (aabb)) i
izometrične (jednak broj slogova u svakom stihu) – napisane su u osmeračkom distihu. Svaki
stih ima osam slogova. Cezura je simetrična, nalazi se u svakom stihu nakon četvrtog sloga. Iz
ovoga se zaključuje da je ars dictaminis ovih pjesama metrički, a versifikacijski sustav je
silabički. Lirski subjekt je depersonalni, ni u jednoj pjesmi se ne koristi ich-forma, odnosno
prvo lice jednine, stoga lirski subjekt nije osobni tj. personalni. Diskurz lirskog subjekta je
pogrebni, jer su se pjesme pjevale tijekom pogreba člana bratovštine. Iskaz u objema
pjesmama je monološki, jer se lirski subjekt obraća onozemaljskim bićima, od kojih se ne
očekuje odgovor. Adresati kojima se lirski subjekt obraća u prvoj pjesmi su pokojnik (brat) i
Bog, a u drugoj pjesmi to su Bog, Marija, blaženi Mihailo, sv. Ivan Krstitelj, Frančisko (sv.
Franjo Asiški), apostol sv. Petar, apostoli, božji mučenici i učenici. Način izgradnje lirskog
sižea u pjesmama je različit, pa tako dok je u Tu mislimo, bratja, ča smo lirski siže oblikovan
nizanjem topoa, odnosno figure, pjesma Bratja, brata sprovodimo je oblikovana oko teme,
molitve za dušu pokojnika. Istaknutiji topoi u prvoj pjesmi su: sic transit gloria mundi (Slast i
dika tvoga tila // hoće biti kal i gnjila), gdje se opisuje prolaznost ovozemaljske slave; tempus
fugit (Malo hoće dni isteći // sami hćemo tako leći), kod kojeg je tema prolaznost vremena;
memento mori (To smrt nosi ostru kosu, // otpasti je s lica nosu), gdje vidimo opis smrti koja
će po sve ljude doći jednoga dana i pred kojom su svi jednaki; timor mortis conturbat me
(Kad člověka smrt postigne // tada ot njega vsak pobigne), opisuje strah i nelagodu od smrti,
kako svi bježe od čovjeka koji je na samrti; contemptus mundi (Tada ne bude nigdar blizu, //
tvoje tělo črvi grizu), uvijek stoji uz motiv crva, koji su metafora za krug života – dok živi
čovjek jede crve, a kad umre crvi jedu njega. Kod druge pjesme nema topoa jer lirski siže nije
oblikovan oko njih, međutim ima vjerskih motiva u pjesmi, tipičnih za pjesmu pogrebne
tematike, pa osim navedenih adresata, motivi su i nebeska vrata, sprovod brata, moli se Boga
da primi dušu i oprosti joj grijehe, izbavljanje iz vječne smrti (tj. pakla – pretpostavlja se da je
tome suprotan vječni život, odnosno raj), isto tako izbavljanje od đavlje sile, spominje se sv.
Petar kao ključar božje vlasti (vrata raja), rajske slasti, božji stol za kojim sjede apostoli, i
slično. U prvoj pjesmi motivi su usko vezani za topoe (vidi: tablica TOPOI), a zadnjih osam
stihova je dio pjesme koji se pjeva kada polaže kamena ploča na grob, i to je završna molitva
koja ujedno i završava formlom završetka (zaziv, apprecatio) „Amen.“

Socijana i društvena kultura srednjovjekovnih članova bratovština vidno je usko vezana uz

vjeru, pa ne čudi da su imali vjerske rituale i pjesme vezane za pokapanje pokojnika, a ti su
rituali utjecali i na kršćanske pogrebe kakve imamo danas. Vrijednost ovih dvaju pjesama,
kao i preostalih osam koje su dio Pariške pjesmarice, od neprocjenjive je važnosti hrvatske
glagoljske kulture i povijesti.

Lorena Vasilić