USAID Prirucnik Za Proizvodjace Mlijekapdf

Proizvodnja mlijeka
Priručnik za poljoprivredne proizvođače
Juli, 2016. godine

USAID/SWEDEN PROJEKAT RAZVOJA TRŽIŠNE
POLJOPRIVREDE II (FARMA II)
PROIZVODNJA MLIJEKA
Autori:
dr. sc. Midhat Glavić
dr. sc. Amir Zenunovic
mr. sc. Aleksandra Budiša
Pripremljeno za:
USAID Bosna i Hercegovina
Ambasada Švedske u BiH
Broj ugovora:
AID-168-C-16-00001
USAID/Sweden Fostering Agricultural Markets Activity II (USAID/Sweden FARMA II)
IZJAVA O OGRANIČENJU ODGOVORNOSTI:

Priprema ove publikacije je omogućena od strane Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID) i Vlade
Kraljevine Švedske (Sweden). Stajališta izražena u ovoj publikaciji odražavaju stajališta autora i ne moraju da
odražavaju stajališta Američke agencije za međunarodni razvoj (USAID), Vlade Sjedinjenih Američkih Država ili
Vlade Kraljevine Švedske.
USAID/Sweden Projekat razvoja tržišne poljoprivrede II (USAID/Sweden FARMA II)
Sadržaj
1. UVOD .............................................................................................................................................. 1
2. UPRAVLJANJE FARMOM .............................................................................................................. 3
3. KALKULACIJA POLJOPRIVREDNE PROIZVODNJE.................................................................... 8
3.1. KALKULACIJA PROIZVODNJE MLIJEKA – SIMENTAL ........................................................................ 9
3.2. KALKULACIJA PROIZVODNJE MLIJEKA – HOLSTEIN ......................................................................10
3.3. KALKULACIJA PROIZVODNJE U RATARSTVU ................................................................................11
4. UPRAVLJANJE RIZICIMA U POLJOPRIVREDI ..........................................................................13
5. DOBRA FARMERSKA PRAKSA U PROIZVODNJI MLIJEKA .....................................................16
5.1. PRAVILNIK O KVALITETU SVJEŽEG SIROVOG MLIJEKA ..................................................................18
6. PROIZVODNJA HRANE ZA KRAVE ............................................................................................19
6.1. SIJENO....................................................................................................................................21
6.2. SILAŽA ....................................................................................................................................22
6.2.1. Kako se pravilno provodi postupak siliranja? ................................................................22
6.2.2. Prednosti i nedostaci silaže ...........................................................................................22
6.3. SJENAŽA .................................................................................................................................23
6.3.1. Prednosti i nedostaci sjenaže .......................................................................................24
6.4. POGODNOSTI BILJAKA ZA PRIPREMU SILAŽE I SJENAŽE ...............................................................25
6.5. FAKTORI KOJI UTIČU NA KVALITET SILAŽE I SJENAŽE ...................................................................25
6.5.1. Faza razvoja biljaka ......................................................................................................26
6.5.2. Suha materija ................................................................................................................26
6.5.3. Šećerni minimum...........................................................................................................28
6.5.4. Sabijanje zelene mase ..................................................................................................28
6.5.5. Veličina sjeckanja (dužina odrezaka) ............................................................................29
6.5.6. Temperatura siliranja ....................................................................................................30
6.5.7. Vremenski uslovi ...........................................................................................................31
6.5.8. Brzina siliranja ...............................................................................................................31
6.5.9. Slaganje zelene mase ...................................................................................................31
6.5.10. Pokrivanje silosa ...........................................................................................................32
6.5.11. Silo – objekti ..................................................................................................................33
7. OPŠTE OSNOVE TEHNOLOGIJE BILJNE PROIZVODNJE .......................................................34
7.1. PLODORED (PLODOSMJENA).....................................................................................................34
7.2. OBRADA ZEMLJIŠTA .................................................................................................................34
7.2.1. Osnovna obrada zemljišta .............................................................................................35
7.2.2. Dopunska obrada – površinska priprema zemljišta ......................................................35
7.3. VRSTE ĐUBRIVA I NJIHOVA PRIMJENA ........................................................................................35
7.3.1. Organska đubriva ..........................................................................................................35
7.3.2. Mineralna (vještačka) đubriva .......................................................................................36
7.4. SJEME I SJETVA .......................................................................................................................38
7.4.1. Sjeme ............................................................................................................................38
7.4.2. Sjetva ............................................................................................................................38
8. ZOOHIGIJENA I ZOOTEHNIKA ...................................................................................................40
8.1. OBJEKTI ZA SMJEŠTAJ ..............................................................................................................40
8.2. SKLADIŠTENJE HRANE..............................................................................................................43
9. UPRAVLJANJE ISHRANOM ........................................................................................................45
9.1. SPECIFIČNOSTI ISHRANE KRAVA ...............................................................................................45
9.2. UTICAJ RAZLIČITIH FAKTORA NA KOLIČINU I SASTAV MLIJEKA .......................................................49
9.3. MASTI U MLIJEKU .....................................................................................................................52
PROIZVODNJA MLIJEKA Strana i

9.4. FAKTORI KOJI UTIČU NA SADRŽAJ MASTI U MLIJEKU ....................................................................54

9.5. BJELANČEVINE U MLIJEKU ........................................................................................................56
9.6. FAKTORI KOJI UTJEČU NA SADRŽAJ BJELANČEVINA U MLIJEKU .....................................................57
9.7. ODNOS IZMEĐU MASTI I BJELANČEVINA U MLIJEKU......................................................................59
9.8. LAKTOZA U MLIJEKU .................................................................................................................60
9.9. FAKTORI KOJI UTJEČU NA SADRŽAJ LAKTOZE U MLIJEKU .............................................................60
9.10. UREA U MLIJEKU ..................................................................................................................60
9.11. FAKTORI KOJI UTIČU NA SADRŽAJ UREE U MLIJEKU .................................................................62
10. PRAVILNA ISHRANA ...............................................................................................................64
10.1. KONZUMIRANJE SUHE MATERIJE ...........................................................................................67
10.2. ŠTA JE U KOJOJ HRANI .........................................................................................................71
10.3. HRANJENJE, HRANIDBENI PROSTOR I PONAŠANJE ..................................................................72
10.4. SUHOSTAJ...........................................................................................................................73
10.4.1. Obroci u suhostaju ........................................................................................................73
10.4.2. Početni suhostaj ............................................................................................................76
10.4.3. Završni suhostaj ............................................................................................................79
10.5. TRANZICIJA .........................................................................................................................80
10.6. SVJEŽE OTELJENE KRAVE .....................................................................................................84
10.7. POČETNA ILI RANA LAKTACIJA ...............................................................................................88
10.8. PUNA LAKTACIJA ..................................................................................................................89
10.9. ZAVRŠNA LAKTACIJA ............................................................................................................89
10.10. VAŽNE PRAKTIČNE PREPORUKE ZA ISHRANU KRAVA ...............................................................89
10.11. SAŽETAK TEHNOLOGIJE POSTIZANJA MAKSIMALNE PROFITABILNOSTI U PROIZVODNJI MLIJEKA ..92
11. TJELESNA KONDICIJA KRAVA...............................................................................................94
11.1. CIKLUS TJELESNE KONDICIJE ................................................................................................94
11.2. OCJENA KONDICIJE 1 .........................................................................................................100
12. NAJČEŠĆI METABOLIČKI POREMEĆAJI KOD KRAVA ......................................................104
12.1. KISELA INDIGESTIJA BURAGA (ACIDOZA) ..............................................................................104
12.2. NADUN ..............................................................................................................................104
12.3. DISLOKACIJA SIRIŠTA .........................................................................................................104
12.4. SINDROM DEBELIH KRAVA...................................................................................................105
12.5. MLIJEČNA GROZNICA .........................................................................................................105
12.6. FIZIOLOŠKI EDEM VIMENA KRAVA I JUNICA (OTOK VIMENA) ....................................................105
12.7. KETOZA ............................................................................................................................106
13. UPRAVLJANJE REPRODUKCIJOM ......................................................................................109
13.1. ESTRUS ............................................................................................................................109
13.2. TOP 10 SAVJETA ZA OTKRIVANJE ESTRUSA..........................................................................110
14. HIGIJENA ................................................................................................................................112
15. MUŽA I MUZNI UREĐAJI .......................................................................................................113
15.1. PRAVILNA MUŽA .................................................................................................................116
15.2. STANDARDI EU U PROIZVODNJI MLIJEKA .............................................................................117
16. REGISTAR ŽIVOTINJA NA IMANJU: .....................................................................................121
17. DNEVNIK LIJEČENJA I UGINUĆA ŽIVOTINJA: ....................................................................122
18. MEHANIZACIJA NA FARMI....................................................................................................123
PROIZVODNJA MLIJEKA Strana ii

19. KORIŠTENJE OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE ...............................................................126

20. UDRUŽIVANJE .......................................................................................................................128
21. UPRAVNIK (NOSILAC POLJOPRIVREDNOG GAZDINSTVA) .............................................130
22. ULOGA OTKUPNE STANICE (SABIRNOG MJESTA) ...........................................................132
23. TRANSPORT ..........................................................................................................................134
24. PRERAĐIVAČ – MLJEKARA ..................................................................................................135
PRILOG 1: OBROCI ZA MUZNE KRAVE - FORMULISAO ROY E. CHAPIN, PROF. DR.,
NUTRICIONIST, USA .........................................................................................................................136
PRILOG 2: EVIDENCIJE NA FARMI ..................................................................................................163
LITERATURA ......................................................................................................................................168
PROIZVODNJA MLIJEKA Strana iii

1. Uvod
Proizvođači mlijeka u Bosni i Hercegovini imaju veliko iskustvo i znanje u upravljanju
vlastitim gazdinstvima, ipak kod jednog dijela proizvođača još uvijek ima dovoljno prostora i
za organizacijsko-tehnološko unaprjeđenje proizvodnje.
Danas je to sve više uže specijalizovana proizvodnja pojedinih farmi sa akcentom na
ukrupnjavanje stada i na poboljšanje genetskih karakteristika krava, odnosno, maksimalno
iskorištenje potencijalnih resursa jedne farme, smanjenje troškova i povećanje profitabilnosti.
Od ekstenzivne proizvodnje i malih porodičnih farmi, sa jačim razvojem mljekarske
industrije, veoma brzo su nastajale farme koje su prerastale u uže specijalizovane farme za
proizvodnju sirovog mlijeka. Sa sve većim zahtjevima mljekarske industrije u smislu
kvaliteta i sa podizanjem nivoa zahtjeva potrošača, neminovno je dolazilo i do poboljšanja
kvaliteta sirovog mlijeka, podizanja nivoa znanja samih farmera, poboljšanja genetskih
predispozicija grla, poboljšanja uslova u smislu smještaja krava, itd.
Sa razvojem mljekarske industrije neminovno je i poboljšanje produkcije mlijeka kako po
farmi tako i po kravi, pa primjera radi ukoliko je u periodu od prije dvadesetak godina kod
holstein krava dobra proizvodnja podrazumjevala proizvodnju od oko 6.000 litara, danas se
dobrom proizvodnjom može tumačiti samo proizvodnja koja je preko 8.000 litara, u
suprotnom profitabilnost je jednostavno nemoguća.
Na osnovu naprijed navedenih podataka očigledno je da prostor u smislu profitabilnosti ostaje
sve manji, pa je jednostavno neophodno puno raditi na smanjenju ukupnih troškova i
povećanju proizvodnje mlijeka po kravi, a što svakako podrazumjeva i preventivno
djelovanje na sve moguće potencijalne probleme.
U mljekarskoj proizvodnji, postoji veoma mnogo problema, troškova i upravljačkih faktora
koji utiču na uspjeh ili neuspjeh jedne farme.
Takođe je potrebno dodatno unaprijediti sabiranje i transport mlijeka, te rad samih mljekara.
Osnovni ciljevi su:
 definisati najbolje farmske uslove u proizvodnji mlijeka;
 osigurati sistem evidencije i praćenja na farmi radi osiguravanja zdravstvene
ispravnosti i kvaliteta u proizvodnji mlijeka uz konstantno poboljšavanje
proizvodnih uslova;
Osiguranja zdravstvene ispravnosti i kvaliteta mlijeka odražava aktualne zahtjeve svih
sudionika u lancu proizvodnje i potrošnje mlijeka po pitanju transparentnosti uslova i načina
držanja krava.
Proizvođači svježeg sirovog mlijeka moraju biti svjesni uspostave potpune slijedljivosti
goveda na svojim farmama. Osnovni sistem za osiguranje identifikacije i slijedljivosti stoke
je jedinstveni sistem označavanja i registracije goveda, ovaca i koza te registracije njihova
premještanja – Agencija za označavanje životinja BiH – Banja Luka. Svi akteri u lancu su
važni.
Dosadašnja svjetska iskustva u mljekarskoj proizvodnji nam ukazuju da je nekoliko
preduslova, najbitnije za dugoročni uspjeh u mljekarstvu, odnosno proizvodnji sirovog
mlijeka i to:
1) Dobar dugoročni plan – neophodno je dobro osmisliti plan, koji će pomoći da se u
određenom poslu zacrtaju dugoročni ciljevi, kao i da se postignu željeni rezultati;
2) Kvalitetna njega krava – kako god funkcionisala farma, krave su te, koje će plaćati
račune. Ukoliko se na farmi sprovede dobra reprodukcija, obnavljanje stada, dobra
preventiva zdravstvenog stanja i kvalitetna ishrana na visokom nivou, tada će biti i
dobre proizvodnje mlijeka;
3) Upravljački tim farme – čak i manje farme zahtjevaju zalaganje više od jednog
čovjeka. Bitno je shvatiti, da tim nije skup individualaca, koji odvojeno rade pod
direktivama jednog šefa. Tim bi, u suštini, trebao da bude skup individualaca koji
zauzimaju pozicije koje odgovaraju njihovim talentima, odgovarajuće obučenim i
osposobljenim za svoj posao. Ne treba zaboraviti da tim uključuje i osobe koje nisu
zaposlene na farmi, već funkcionišu kao spoljni saradnici (veterinari, agronomi,
računovođe, nutricionisti, serviseri, dobavljači, ...). Ciljeve i očekivanja od navedenih
saradnika, takođe treba postaviti i u kontinuitetu preispitivati.
4) Efikasno ulaganje kapitala - malim farmerima je sve teže da opstanu i održe korak u
profitabilnoj proizvodnji sirovog mlijeka. Sa ukrupnjavanjem farmi, neophodno je
pažljivo investirati u dalji razvoj posla u mljekarskom sektoru, radi stabilnosti i
kvaliteta poslovanja.
5) Informacioni sistem – radi što kvalitetnijeg praćenja troškova proizvodnje, promjena
na farmi, selekcijskih i veterinarskih mjera i profitabilnosti poslovanja neophodno je
uključiti se u nove tehnologije i tehnološka dostignuća. Informacioni sistemi su nešto
što će svakako olakšati i ubrzati praćenje efikasnosti poslovanja i sumiranje krajnjih
rezultata.
6) Kvalitetan tržišni plan i plasman sigurnom kupcu – u vremenu kada je prisutna
potpuna nestabilnost cijena mlijeka, nesigurnost u otkupu mlijeka, neophodno je naći
pouzdane i sigurne partnere sa kojima će se u kontinuitetu raditi na poboljšanju
partnerskih odnosa i sa kojim će biti prisutna potpuna sigurnost u smislu dugoročnog
poslovanja i daljeg razvoja posla.
Lanac proizvodnje, prerade i distribucije mlijeka u Bosni i Hercegovini od polja do stola
uključuje slijedeće faze u ovom lancu:
1. proizvodnja hrane za krave,

2. proizvodnja svježeg sirovog mlijeka (zoohigijena i zootehnika),
3. transport svježeg sirovog mlijeka,
4. prerada mlijeka,
5. pakovanje,
6. distribucija,
7. maloprodaja i
8. potrošač.
PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 2

2. Upravljanje farmom
Upravljanje farmom je veoma bitno za uspješnu poljoprivrednu proizvodnju, jer je
farma/proizvodno gazdinstvo biznis i mora biti profitabilna kako bi opstala i obezbjedila
dobar standard života porodici koja na njoj živi, a koncentriše se na poslovne djelatnosti koje
su uključene u proizvodnju na farmi i analizu tih aktivnosti sa naglaskom na efikasnost.
Najveći uticaj na uspješnost i profitabilnost jedne farme ima upravljanje ili menadžment
farme što podrazumjeva osmišljeno vođenje tehničko-tehnološkog i organizacijskog procesa
proizvodnje.
Da bi ostvarili pozitivne rezultate u poslovanju na svojim poljoprivrednim gazdinstvima
poljoprivrednici danas moraju da posvećuju značajan dio vremena razvijanju vještina kao što
su poslovno odlučivanje i mendžment gazdinstvom.
Najveći broj poljoprivrednih proizvođača se uglavnom koncentriše na sam proces
proizvodnje a ne na planiranje proizvodnje, vođenje evidencije prihoda i rashoda, kontrolu
troškova, izradu kalkulacije proizvodnje i upravljanju rizikom od negativnih poslovnih
rezultata. Ovakav pristup je možda bio dovoljan u periodu visokih cijena poljoprivrednih
proizvoda, ali u današnjem vremenu globalizacije tržišta, jake konkurencije, jakih kompanija
i brendova, visokih troškova proizvodnje, potrebno je promjeniti tradicionalni pristup vođenja
ekonomije ruralnog gazdinstva i prijeći na potpuno nov pristup.
Planiranje, evidentiranje, kontrola troškova, izrada kalkulacije proizvodnje su procesi koji su
neophodni elementi novog pristupa u upravljanju poljoprivrednim gazdinstvom. Razlog za
primjenu ovog pristupa je posljedica novog doživljaja poljoprivrede kao znatno dinamičnije
djelatnosti u poređenju sa poljoprivredom sa kraja prošlog vijeka.
Činjenice kao što su savremena mehanizacija, promjene obima proizvodnje, usvajanje novih
tehnologija, izbor tržišnih alternativa i povećani poslovni rizici novi su problemi s kojima se
poljoprivrednici moraju suočiti, ali isto tako predstavljaju i nove mogućnosti u upravljanju
gazdinstvom.
Finansijski učinci proizvodnje na farmi direktno su povezani sa načinom upravljanja -
menadžmenta koji mora biti primjeren tipu i vrsti proizvodnje na farmi.
Upravljanje farmom/proizvodnim gazdinstvom, predstavlja donošenje odluka radi
povećanja profita, najbolji mogući način upotrebe postojećih resursa, ostvarivanje ciljeva
poljoprivrednika/vlasnika i realizaciju posla na najprofitabilniji način.
Upravljanje poljoprivrednim gazdinstvom je u mnogim aspektima, slično upravljanju
procesima kao i u ostalim djelatnostima. Ono što izdvaja upravljanje poljoprivrednim
gazdinstvom od ostalih poslovnih poduhvata je vrsta dnevnih obaveza. Obaveze se razlikuju
i među poljoprivrednim gazdinstvima u zavisnosti od vrste poljoprivredne proizvodnje.
Poslovni zadaci u vezi sa upravljanjem farmom krava će biti nešto drugačiji od zadataka
vezanih za rad na poljoprivrednom gazdinstvu na kome je voćarstvo dominantan oblik
proizvodnje. Isto tako postoji i razlika u upravljanju velikim farmama i malim
poljoprivrednim gazdinstvom.
Upravljanje velikim farmama će se oslanjati u najvećoj mjeri na primjenu savremene
trehnologije u proizvodnji i upravljanju, kao i eksternom menadžment strukturom, dok se
mala gazdinstva oslanjanju u najvećoj mjeri na upravljanje radnom snagom, troškovima i
menadžment strukturom koju u najvećem broju slučajeva čine članovi poljoprivrednog
gazdinstva.
Vlasnik poljoprivrednog gazdinstva ili član tog gazdinstva može primjenom ovog pristupa,
metodama održive poljoprivrede i dobre poljoprivredne prakse da donosi i sprovodi odluke u
oblasti planiranja, organizovanja, funkcionisanja i analize poljoprivredne proizvodnje na
ruralnom gazdinstvu u cilju ostvarivanja:
 maksimalnog profita u proizvodnji,
 unaprjeđenja efikasnosti proizvodnje,
 smanjenje troškova proizvodnje,
 racionalnog korištenja inputa u proizvodnji.
Menadžment u poljoprivredi se dijeli u dvije kategorije:
I. Strateški menadžment
II. Operativni menadžment
Strateški menadžment je značajan za dugoročno poslovanje i plansko vođenje ekonomije
poljoprivrednog gazdinstva. Predstavlja donošenje poslovnih odluka od značaja za buduće
poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Donošenje strateških odluka na poljoprivrednim
gazdinstvima se uglavnom zasniva na određivanju strukture proizvodnje u narednom periodu.
U poljoprivredi, za razliku od drugih privrednih grana nije lako i brzo mjenjati strukturu
proizvodnje zbog čega je i odgovornost menadžmenta, odnosno nosioca poljoprivrednog
gazdinstva koji donosi odluke veoma velika. U nekim sektorima poljoprivrede, kao što je
voćarstvo ili vinogradarstvo, ciklus proizvodnje je dugoročan, pa je za preorijentisanje
proizvodnje prema tržišnoj tražnji u kraćem roku nemoguće. Zato su i strateške odluke
nosioca gazdinstva, odnosno poljoprivrednog prozvođača koji je ujedno i menadžer, bitne za
dugoročno pozitivno ekonomsko poslovanje poljoprivrednog gazdinstva. Donošenje
strateških odluka zahtjeva od menadžera gazdinstva definisanje vizije i misije gazdinstva,
poslovnih ciljeva, analizu raspoloživih resursa, analizu okruženja i odlučivanje o strategiji
proizvodnje (strukturi, obimu, plasmanu proizvodnje,...).
Operativne odluke se donose na kraći vremenski period od strateških odluka. Donošenje
odluka na poljoprivrednom gazdinstvu treba da se zasniva na evidentiranju koje treba da
kontroliše upotrebu resursa i da se njima upravlja.
Da bi u svakom trenutku znao kuda ide njegov biznis, proizvođač (menadžer) mora da ima
jasnu sliku o svojoj trenutnoj poziciji.
Osnovni razlozi vođenja evidencije na farmama su:
 Poređenje sa predhodnim godinama i sa drugim sličnim gazdinstvima;
 Da se olakša planiranje budućih aktivnosti i donošenje pravih poslovnih odluka;
 Da se izmjeri finansijski uspjeh u poslovanju gazdinstva.
Vođenje evidencije na nekom poljoprivrednom gazdinstvu može biti od koristi pri donošenju
ispravnih odluka u zavisnosti da li su podaci tačni. Svako gazdinstvo (farma) je jedinstveno i
specifično, kako u pogledu resursa kojima raspolaže, tako i u pogledu sposobnosti onoga ko
donosi poslovne odluke.
U praksi se često dešava da farmeri koji vode knjigovodstvo precjene prihode svoje farme i
podcjene ukupne troškove (troškove proizvodnje i troškove života članova farme). U
ovakvim situacijama sve odluke koje budu donijete na osnovu ovih evidencija biće pogrešne i
mogu ostaviti dugoročne posljedice na poslovanje farme.

Pogrešne odluke koje mogu biti donijete na ovaj način u poljoprivredi se prije svega odnose
na strukturu proizvodnje (pogrešan odabir linija proizvodnje), šta proizvoditi, koje inpute
koristiti, koliko koristiti pojedine inpute, koje oblike finansiranja koristiti, kako i gdje prodati
proizvode. Jednom formirane odluke treba kontinuirano analizirati i eventualno korigovati
ukoliko to zahtjevaju važeći tržišni uslovi.
Razlozi zbog kojih su odluke podložne analizi i korekcijama su prije svega kretanje tržišnih
cijena koje može biti mjesečno, nedjeljno, dnevno. Zavisno je od mnogih faktora: od
klimatskih uslova, agrarne politike, odnosu uvoza i izvoza kao i od ostalih faktora koji utiču
na ponudu i potražnju nekog poljoprivrednog proizvoda.
Drugi faktor koji u velikoj meri utiče na korekciju odluka su: razvoj novih sorata, sredstava
za zaštitu bilja, dopuna stočnoj hrani, savremenija mehanizacija, alati i priključne mašine.
Promjene koje se odnose na pojavu novih zakona u poljoprivredi, zaštiti životne sredine,
uredbe, zakoni, takođe mogu uticati na korekciju unaprijed donešenih odluka.
Na osnovu karakteristika odluka koje poljoprivredni proizvođač/menadžer na
poljoprivrednom gazdinstvu mora da donese, definišu se i karakteristike menadžera
poljoprivrednog gazdinstva:
> Sposobnost da organizuje i izvršava zadatke i ciljeve koje postavlja u dogovoru sa
članovima svog domaćinstva,
> Dobro razumije agrotehnološke i ekonomske aspekte proizvodnje i prodaje
poljoprivrednih proizvoda,
> Sposobnost da komunicira sa okruženjem kako bi obezbjedio kvalitetne informacije
neophodne za poslovanje i
> Da na bazi prikupljenih informacija donosi kvalitetne odluke u poslovanju.
Tri osnovne funkcije u procesu upravljanja farmom su:
> planiranje,
> primjena (implementacija) i
> kontrola.
Najvažnija funkcija je planiranje, kojom se vrši izbor aktivnosti, politike ili postupaka
djelovanja.
Postavljanje ciljeva, identifikacija resursa, alociranje resursa za ostvarivanje ciljeva i
donošenje dugoročnih i kratkoročnih odluka su osnovni elementi funkcije planiranja.
Funkcija implementacije/primjene podrazumjeva nabavku resursa, kako bi se plan ostvario,
nadgledanje procesa i opštu koordinaciju u toku primjene.
Nadgledanje rezultata, vođenje evidencije/podataka, poređenje rezultata sa standardom i
preduzimanje korektivnih mjera ili aktivnosti ukoliko je potrebno, su osnovni elementi
funkcije kontrole u samom procesu upravljanja farmom.
Da bi bili u stanju da upravljamo nečim moramo biti u stanju da to izmjerimo.
Upravnici - manadžeri farmi trebaju, osim u područjima poslovanja farme, imati znanje i
vještine u brojnim drugim područjima, uključujući razne aspekte stočarstva, ratarstva,
upravljanja ljudskim potencijalima, upravljanja hranidbom, informacijama, vođenja
evidencija i analiza, kao i rješavanja problema i donošenja odluka iz tih domena (Benson,
2002).

Proizvođači mlijeka kod nas i u svijetu suočavaju se s važnim pitanjima vezanim za

poboljšanje efikasnosti, snižavanje troškova i povećanje proizvodnosti, dok istovremeno
postaju svjesni i pitanja vezanih za ekologiju-okoliš, dobrobit životinja i sigurnost hrane.
Svrha i upotreba redovne i pravilno vođene evidencije/ podataka na farmi pokazuje ocjenu
finansijske situacije (profit na osnovu bilansa uspjeha i finansijsko stanje na osnovu bilansa
stanja), pruža mogućnost analize čitave djelatnosti (da li je djelatnost profitabilna, koliko je
zdravo finansijsko stanje, šta se može naučiti i koristiti u budućem odlučivanju), omogućava
lakši pristup finansijama (pozajmljivači zahtjevaju finansijske podatke, dobra evidencija
povećava šanse za dobijanje sredstava, kredita i sl.), kao i ocjenu pojedinačnih linija
proizvodnje (koje proizvodne linije su profitabilne i usmjeravanje resursa prema
profitabilnim linijama) i na kraju, olakšava analizu investicija (evidencija obezbjeđuje
informacije neophodne za izvođenje investicione analize).
Kod vođenja evidencije/podataka potrebno je od podataka pratiti:
1. Finansijske podatke (prihod i rashodi, podaci o zajmovima, podaci o kreditima,
zalihe/ inventar, amortizacija)
2. Proizvodne podatke (linija proizvodnje, đubrivo, pesticidi, sjeme, stoka, stočna hrana,
veterinarske usluge, radna snaga, marketing, prinos)
3. Podaci o domaćinstvu (plan troškova, troškovi života porodice).
Vođenje evidencije/podataka je u funkciji izračunavanja bilansa stanja i bilansa uspjeha, koji
na kraju pokazuju profitabilnost farme/proizvodnog gazdinstva.
Upravljanje farmom muznih grla sadrži nekoliko načina za ukupno funkcionisanje i stvaranje
profita:
1. proizvodnja krme i korištenje poljoprivrednih površina,
2. smještaj stoke,
3. hranidba,
4. reprodukcija,
5. muža i manipulacija mlijekom,
6. kontrola proizvodnje,
7. ekonomsko i financijsko poslovanje,
8. zaštita zdravlja životinja,
9. ekologija,
10. ostalo.
Za dobar menadžment stada neophodno je da se obrati pažnja na slijedeće:
> da postoji pouzdan identifikacioni sistem stada,
> da se svakodnevno prate osnovni podaci o stadu, proizvodnji mlijeka i o reprodukciji,
> da se uvijek obraća pažnja na sastav obroka radi optimalne proizvodnje mlijeka,
> da se izabere odgovarajući način vođenja evidencije – kompjuterski programi ili sveska,
> da se svakodnevno prave i prate liste neophodnih dnevnih aktivnosti,
> da se vrši procjena i upoređivanje proizvodnih rezultata sa optimalnim parametrima stada,
> da se uvjek obraća pažnja na ekonomske aspekte vođenja farme.

Postoji velika različitost sistema proizvodnje mlijeka, uključujući veličinu farme i stada,
uzgoj, ishranu, tip staje i sistem muže.
Procjena dugoročne isplativosti i konkurentnosti uključuje proizvodne i financijske rezultate
očekujući kod nekog tipa farme razmjernu konkurentnost tehnologije.
Mogu se uočiti široke varijacije u rezultatima sličnih vrsta farma, ali i između različitih
tipova farma te farma smještenih u različitim područjima.
Prema istraživanju Stručnog centra za upravljanje farmom i prijenos znanja te Instituta za
stočarstvo u istraživačkom centru u Wageningenu u Holandiji (Grip, 2003), redoslijed
važnosti u upravljanju farmom je sljedeći:
1. najznačajnija je ishrana,
2. ekonomika farme,
3. upravljanje travnjaka i proizvodnjom kabaste hrane,
4. zdravlje životinja,
5. muža,
6. upravljanje minerala,
7. uzgoj podmlatka,
8. organizacija radne snage,
9. uzgoj i selekcija,
10. mehanizacija.

3. Kalkulacija poljoprivredne proizvodnje

Ostvarivanje dohodka osnovni je cilj poslovanja poljoprivrednog gazdinstva, koji zavisi od
niza činilaca proizvodnog procesa. Da bi se utvrdila visina dohotka odnosno profita, koji
predstavlja mjerilo efikasnosti korištenja resursa za proizvodnju određene količine proizvoda
(outputa) na poljoprivrednom gazdinstvu, potrebno je napraviti ekonomsku analizu rezultata
svake pojedinačne proizvodnje i poslovanja poljoprivrednog gazdinstva u cjelini. Osnova za
to jesu kalkulacije prihoda i troškova proizvodnje u čijoj je strukturi potrebno odrediti
proizvodne rezultate (prinose i prihode) i troškove odnosno inpute, izražene količinski za
svaku pojedinačnu proizvodnju. Specijalizacija poljoprivredne proizvodnje uglavnom je na
niskom nivou pa u procesu sagledavanja ekonomije ruralnih gazdinstava treba uzeti u obzir
ekonomsku isplativost različitih vidova proizvodnje kojima se bave gazdinstva u ruralnim
sredinama.
Ukupna neto dobit u poljoprivrednoj proizvodnji na jednom gazdinstvu se može odrediti kada
se od ukupnih prihoda odbiju varijabilni i fiksni troškovi.
Poljoprivredni proizvođači ne mogu da utiču na cjenu proizvoda na tržištu, ali mogu u
znatnoj mjeri da utiču na cjenu koštanja svojih proizvoda i veličinu troškova u proizvodnji
poljoprivrednih proizvoda.
U strukturi troškova poljoprivredne proizvodnje javljaju se varijabilni i fiksni troškovi.
Varijabilni troškovi povezani su sa određenom vrstom proizvodnje i variraju zavisno od
obimu proizvodnje. Ne javljaju se ako se ništa ne proizvodi pa se mogu tačno utvrditi.
Fiksni troškovi u poljoprivrednoj proizvodnji odnose se na kompletnu poljoprivrednu
proizvodnju. Stalni su i u proizvodnji prisutni duži period i ne zavise od vrste i obima
proizvodnje.
Kao rezultat analize različitih vrsta poljoprivredne proizvodnje, poljoprivredni proizvođači i
njihovi članovi gazdinstva moraju da dobiju odgovor na neka od slijedećih pitanja i da usvoje
neke od osnovnih analitičkih i planskih instrumenata kako bi gazdinstvo poslovalo
profitabilno:
> Da li je ovo efikasan sistem poljoprivredne proizvodnje?
> Koja je od proizvodnji isplativa?
> Koju proizvodnju eliminisati iz strukture?
> Da li se fokusirati na samo jedan vid proizvodnje?
> Da li je prihod dovoljno veliki da obezbjedi normalne uslove egzistencije za članove
gazdinstva?
> Da li postoje i koliko su veliki rizici u u poslovanju gazdinstva?
> Da li struktura poljoprivrednog zemljišta omogućava specijalizaciju proizvodnje?
> Da li postoji adekvatan sistem za dobijanje informacije o upravljanju i monitoringu
poslovanja poljoprivrednog gazdinstva?
Dobra finansijska analiza proizvodnje ne garantuje uspjeh, ali definitivno poboljšava šanse za
pozitivno poslovanje jednog poljoprivrednog gazdinstva.
Poljoprivredna proizvodnja predstavlja složen proces koji zahtjeva svakodnevno donošenje
bitnih odluka, a da bi odluke bile pravovremene i ispravne moraju se planirati troškovi i
predvidjeti rezultati na kraju procesa proizvodnje po svakoj od proizvodnih linija.
3.1. Kalkulacija proizvodnje mlijeka – Simental

Proizvodni vijek: 6 godina
Ukupno telad/kravi: 0,9
Zimsku obrok: 210 dana
Ljetni obrok: 155 dana
Obnova stada: vlastite junice
Kvalitet mlijeka: % mm___________, % protein_________
Klasa kvaliteta:
Broj izlučenih grla/kravi: 0,17
Cijena mlijeka:_____KM/lit.
Naziv Vrijednost KM
Proizvodnja mlijeka lit/grlo
Prihod od prodaje mlijeka
Izlučena krava (17%)
Tele
UKUPAN PRIHOD
Troškovi ishrane
Veterinarski troškovi
Troškovi uzgoja (junica) (17%)
Ostali troškovi
UKUPNI TROŠKOVI
PROFIT (Prihodi – Troškovi)
Tehnologija ishrane:
Vrsta Jedinična Količina (kg; Vrijednost
cijena lit.) KM
Kukuruzna silaža
Travna silaža
Sjenaža
Sijeno
Paša
Koncentrat
Mlijeko
Mliječna zamjenica
Starter za telad
Smjesa za telad
UKUPNO

3.2. Kalkulacija proizvodnje mlijeka – Holstein

Proizvodni vijek: 4 godina
Ukupno telad/kravi: 0,9
Zimsku obrok: 210 dana
Ljetni obrok: 155 dana
Obnova stada: vlastite junice
Kvalitet mlijeka: % mm___________, % protein_________
Klasa kvaliteta:
Broj izlučenih grla/kravi: 0,25
Cijena mlijeka:_____KM/lit.
Naziv Vrijednost KM
Proizvodnja mlijeka lit/grlo
Prihod od prodaje mlijeka
Izlučena krava (25%)
Tele
UKUPAN PRIHOD
Troškovi ishrane
Veterinarski troškovi
Troškovi uzgoja (junica) (25%)
Ostali troškovi
UKUPNI TROŠKOVI
PROFIT (Prihodi – Troškovi)
Tehnologija ishrane:
Vrsta Jedinična Količina (kg; Vrijednost
cijena lit.) KM
Kukuruzna silaža
Travna silaža
Sjenaža
Sijeno
Paša
Koncentrat
Mlijeko
Mliječna zamjenica
Starter za telad
Smjesa za telad
UKUPNO

3.3. Kalkulacija proizvodnje u ratarstvu

Repromaterijal Vrsta Količina kg Cijena po kg Ukupna cijena
Stajsko đubrivo
Mineralno đubrivo u osnovnoj obradi
Mineralno đubrivo predsjetveno
I prihrana
II prihrana
Sjeme
Herbicidi
Fungicidi
Insekticidi
UKUPNO REPROMATERIJAL
Razbacivanje stajnjaka
Razbacivanje min. đubriva
Oranje
Tanjiranje
Drljanje
Frezanje
Sjetva
Valjanje
Prskanje herbicidom
Prskanje fungicidom
Prskanje isekticidom
Kultivacija
I prihrana
II prihrana
Kosidba I otkos
II otkos
III otkos
IV otkos
Žetva
Siliranje
Presanje
Berba
Vađenje
Uvrećavanje
Prijevoz
Ručna radna snaga
UKUPNO RADOVI

Repromaterijal Vrsta Količina kg Cijena po kg Ukupna cijena

Sušenje
Osiguranje
Obaveze (zakupnina)
Tekuće održavanje
Amortizacija
Kamate
UKUPNO OSTALI TROŠKOVI
UKUPNO TROŠKOVI
UKUPAN PRIHOD (prinos kg/Ha x prodajna cijena po kg)

TROŠKOVI (repromaterijal + radovi + ostali troškovi)
DOBIT (ukupan prihod – troškovi)
PROIZVODNA CIJENA PO KG (troškovi proizvodnje/prinos kg)

4. Upravljanje rizicima u poljoprivredi

Sastavni dio poslovanja poljoprivrednog gazdinstva su i rizici. Usljed specifičnog karaktera
poljoprivredne proizvodnje, globalizacije i liberalizacije tržišta, tranzicionih i integracijskih
procesa, klimatskih promjena, političkih promjena, tržišnih promjena, potreba uspostavljanja
upravljanja rizikom na poljoprivrednim gazdinstvima je važan dio upravljanja poslovanja
gazdinstvom.
Upravljanje rizikom je postupak predviđanja, identifikovanja, i ublažavanje posljedica
rizika nastalog tokom proizvodnog procesa na poljoprivrednom gazdinstvu.
Izvori rizika su mnogobrojni, ali se njihova podjela sa stanovišta poljoprivrednog
proizvođača može izvršiti na:
> rizik u pogledu veličine prinosa (količine i kvaliteta sirovog mlijeka) i
> rizik u pogledu cijena na tržištu poljoprivrednih proizvoda.
Navedeni rizici predstavljaju sumarni rezultat dosta širih izvora rizika koji mogu biti
različitog karaktera i porjekla kao što su:
> klimatske promjene (nestabilnost klime, poplava, suša, grad),
> cijene inputa za proizvodnju,
> ekološki rizici (zagađenja vode, zemlje i vazduha, smanjivanje biodiverziteta),
> opadanje plodnosti zemljišta i njegova erozija (kao posljedica intenzivnog korištenja
vještačkih đubriva i klimatskih promjena),
> zdravstveno stanje stada,
> finansijski rizici (nesigurnost i neraspoloživost izvora finansijskih sredstava za
finansiranje proizvodnje, visoke kamatne stope na kredite, neostvarivanje planiranih
prihoda od proizvodnje)
Smanjivanje rizika u poljoprivrednoj proizvodnji može se izvesti na više načina, što u
najvećoj mjeri zavisi od plodnosti zemljišta i klimatskih uslova, strukture poljoprivredne
proizvodnje (prosječne veličine posjeda i procenta zaposlenih u poljoprivredi, stanja
mehanizacije, obučenosti radne snage), genetskog potencijala proizvodnje, poljoprivredne
politike i uloge poljoprivrede u ukupnoj privredi neke zemlje, kao i niza drugih uslova.
Za individualne poljoprivredne proizvođače postoje niz metoda za smanjivanje rizika:
> korištenje državnih subvencija za zasnivanje i unaprjeđenje proizvodnje (podsticaji za
podizanje novih zasada, zasnivanje novog stada, unaprjeđenje infrastrukture na
gazdinstvu, subvencionisanje osiguranja usjeva od štete, kupovina nove mehanizacije,..)
> finansijski instrumenti (korištenjem namjenskih subvencionisanih poljoprivrednih kredita,
osiguranje usjeva od šteta, ugovaranjem otkupa proizvoda prije početka proizvodnje,
stvaranje mogućnosti odložene prodaje - izgradnjom hladnjača i skladišta i prodajom u
trenutku visokih tržišnih cijena proizvoda, prilagođavanjem asortimana zahtjevima
tržišta,..)
> diverzifikacija proizvodnje na gazdinstvu ima više prednosti kao metod u sprječavanju i
ublažavanju rizika u poljoprivrednoj proizvodnji. Prije svega, smanjuje se rizik od uticaja
nepovoljnih klimatskih uslova jer različite biljne kulture različito podnose nepovoljne
klimatske uslove, ublažava se rizik od nepovoljne tražnje za pojedinim proizvodima i
povoljno utiče na očuvanje plodnosti zemljišta i biodiverzitita.
> integrisanje primarne proizvodnje unutar ukupnog lanca hrane (snažnije proizvodno,
interesno i vlasničko povezivanje poljoprivrede, kao primarne proizvodnje hrane, sa
prerađivačkim sektorom)
> udruživanje poljoprivrednika (udruživanje poljoprivrednih proizvođača u zadruge,
asocijacije i udruženja radi zajedničkog nastupa i zaštite na tržištu)
Primjenom ovih metoda u znatnoj mjeri se umanjuju rizici koji mogu dovesti do negativnih
ekonomskih efekata u poljoprivrednoj proizvodnji poljoprivrednog gazdinstva.
Izvori rizika na govedarskoj farmi su mnogobrojni, posebno na proizvodnom i tehničkom
nivou. Samim izborom rase i proizvodnom orijentacijom farme – meso ili/i mlijeko usmjerili
smo farmu na jedan određen vid rizika.
Organizacija farme, način držanja stoke, način i struktura korištenja oranica za proizvodnju
vlastite stočne hrane novi su izvor rizika.
Kod držanja stoke, kao živog materijala takođe postoje rizici zdravlja, reprodukcije i prirasta
koji nas mogu udaljiti od povoljnog stepena iskorištenja proizvodnog potencijala rase.
Slično je i u proizvodnji stočne hrane. Loše vremenske prilike, neodgovarajuća priprema
sjetve i njega krmnih kultura, kao i pojava bolesti i štetočina osnovni su proizvodni rizik. Na
vrijeme se ne može direktno uticati, nego se samo prate vremenske prognoze i po prosječnim
vremenskim prilikama odabere vrsta i sortiment neke krmne kulture, ali na druge proizvodne
izvore rizika menadžer može djelovati tehničkim zahvatima.
Cijene i tržišni rizici su druga kategorija izvora rizika u govedarstvu. U poljoprivredi je
većina cijena inputa, a tako i gotovih proizvoda, unaprijed određena, jer svako društvo nastoji
svojim građanima osigurati što jeftiniji izvor hrane. S druge strane vladina politika podržava
poljoprivredne proizvođače kako bi opstali u uslovima niskih prodajnih cijena svojih
proizvoda.
Ekonomijom vlada glavni zakon oskudice kapaciteta (resursa), pa se prije potroše izvori
državnih subvencija, nego što se zadovolje apetiti građana za jeftinom hranom. Tako se
stvara novi oblik rizika za rukovodioce govedarskim farmama – tržišni rizik. S druge strane,
govedari mogu okrenuti tržište na svoj račun, proizvodeći autohtone govedarske proizvode i
proizvode dodane vrijednosti kako bi iskoristili tržište u svoju korist.
Financijski rizik ima posebno veliku važnost kod zaduživanja farme. Porast kamatne stope,
mogućnost odgode ili zamjene kredita, kao i ograničena dostupnost kredita direktno djeluju
na financijski rizik. Rizik financijske strane govedarske proizvodnje je nešto na šta su naši
proizvođači već navikli da im se događa, ali nisu skloni koristiti tehnike (alate) za
umanjivanje, odnosno ublažavanje njegovih posljedica. Praćenje financijskih izvještaja o
poslovanju farme, kao i analiza financijskih pokazatelja nije nešto čemu su skloni naši
rukovodioci govedarskih farmi, ali ti alati će što dalje, u sve većoj mjeri morati biti korišteni
za upravljanje govedarskom farmom i rizicima njenog poslovanja. Redovno konsultovanje
financijskih izvještaja i pokazatelja za operativne (kratkoročne), ali i strateške (dugoročne)
odluke morat će biti stil upravljanja kako na velikim, tako i na malim govedarskim farmama.
Zakoni o porezu, propisi za uzgoj životinja, upotrebu pesticide i lijekova za životinje, pravila
za odlaganje otpada, kao i visina cijena ili pomoći dohotku su primjeri vladinih odluka koje
mogu imati veliki uticaj na poslovanje govedarske farme. Pravni rizik odnosi se na
ugovaranje pojedinih područja i aktivnosti poslovanja farme koja trebaju biti kvalitetni kako
bi njihov uticaj na konačni uspjeh poslovanja bio što manji. Važno je pravno pokriti
ugovaranje korištenja iznajmljenog zemljišta, mašina i radnika. Isto tako, treba regulisati
obaveze usluga za farmu, ali i plasmana proizvodnje farme.

Lični rizik ili rizik ljudskih potencijala domaćinstva je poslednji tip rizika. Odnosi se na
sigurnosna pitanja same farme, koja se pokrivaju osiguranjem usjeva i stoke, te objekata i
opreme. Sa stanovišta ljudskih potencijala tu spada i životno osiguranje upravnika farme i
članova domaćinstva koji se koriste kao radna snaga na farmi.
Vlasnici govedarskih farmi najčešće pod pojmom upravljanja rizikom podrazumjevaju
predviđanje financijskih rizika u budućem poslovanju, te odnose troškova i koristi opcija u
poslovanju, posebno s obzirom na unaprjed ugovaranje proizvodnje krme na farmi, kao i
prodaju gotovih proizvoda – mlijeka, prerađevina mlijeka i teladi.
Upravljanje rizicima sadrži niz parametara. Potrebno je analizirati izvore rizika i nesigurnosti
u poslovanju. Definisati svoje stavove kao rukovodioca farmom o sposobnostima i
mogućnostima, ne izbjegavanja rizika, nego efikasnog poslovanja u uslovima rizika.
Nekad se u što većoj meri rizike nastojalo izbjeći ili vjerovatnoću njihove pojave značajno
smanjiti. Danas se menadžeri farme edukuju kako da žive s rizikom.
Za proizvodni rizik govedarske farme osnovna strategija je upravljanje proizvodnim
potencijalom osnovnog stada, što znači veće iskorištenje proizvodnih mogućnosti rase,
približavanje normativima savremene proizvodnje po koeficijentu teljenja, dužini laktacije,
prirastu teladi, te proizvodnji mlijeka po jednom grlu.
Ponekad na zdravlje životinja ne možemo uticati, pa se kao tehnika smanjenja ili otklanjanja
rizika koristi osiguranje životinja. Isto tako osiguranjem usjeva se nastoji eliminisati uticaj
vremenskih nepogoda na osiguranje dovoljno stočne hrane za farmu.
Kao strategija upravljanja proizvodnim rizikom se predlaže i više proizvodnih ciljeva farme,
što znači kombinovanje mesne i mliječne komponente, ali i dodatna prerada osnovnog
proizvoda na farmi.

5. Dobra Farmerska Praksa U Proizvodnji Mlijeka
Vodeći ciljevi za dobre farmerske prakse

u proizvodnji mlijeka
GLAVNI CILJ - Proizvodnja mlijeka na farmi mora osigurati da se mlijeko proizvodi od

zdravih životinja u okviru opšte prihvaćenih uslova
Zdravlje Higijena Hrana i voda za Briga o Okoliš

životinja muže životinje životinjama
Životinje koje Mlijeko će biti Životinje treba da Proizvodnjom

skupljeno i Životinje treba se čuvaju prema mlijeka treba
proizvode
čuvano u hraniti i slijedećim upravljati u
mlijeko treba
higijenskim napajati principima: skladu sa
da budu zdrave
uslovima. produktima koji 1. Oslobođene lokalnim
i efektivan
Oprema koja su gladi i žeđi okolišem koji
program
se koristi za odgovarajućeg 2. Oslobođene postoji oko
zdravstvene
sakupljanje i kvaliteta i neudobnosti farme
zaštite treba da
čuvanje sigurnosti 3. Oslobođene
je u primjeni
mlijeka bit će bola, povrede i
odgovarajuća i bolesti
dobro 4. Oslobođene
održavana. straha
5. Sloboda da
ispoljavaju
uobičajene
metode
ponašanja
Ne smijemo zaboraviti da sigurnost hrane počinje na farmi, te da je osnov

proizvodnje bezbijedne hrane – PRIMARNA PROIZVODNJA.
Poslovna djelatnost farmera je proizvodnja hrane. Oni imaju za cilj da osiguraju da sigurnost
i kvalitet njihovog sirovog mlijeka zadovolji najveća očekivanja prehrambene industrije i
potrošača.
Prakse na farmi takođe bi trebale osigurati da je mlijeko proizvedeno od zdravih životinja u
prihvatljivim uslovima za životinje i u ravnoteži sa lokalnim okruženjem.
Sveobuhvatna načela koja se primjenjuju na proizvodnju, preradu i postupanje sa ukupnom
količinom mlijeka i svim mliječnim proizvodima su:
> Od proizvodnje sirovog mlijeka do momenta konzumiranja, svi mliječni proizvodi treba
da budu podvrgnuti kombinaciji kontrolnih mjera. Zajedno ove mjere (dobre
poljoprivredne prakse – GAP, dobre proizvodne prakse – GMP, dobre higijenske prakse -
GHP) treba da zadovolje odgovarajući nivo zaštite javnog zdravstva.
> Dobre higijenske prakse - GHP treba da budu primijenjene kroz lanac proizvodnje i
prerade tako da mlijeko i mliječni proizvodi budu sigurni za namjenjenu upotrebu.
> Kad god odgovara, higijenske prakse koje se odnose na mlijeko i mliječne proizvode
treba da se primjene tako što će slijediti Aneks Kodeksa - Preporučeni međunarodni
kodeks praksi – opći principi higijene hrane.
> GAP/GMP zajedno treba da budu efektivni.
> Svi farmeri iz mliječne industrije, dobavljači za farmere iz mliječne industrije, prevoznici
mlijeka, proizvođači mliječnih proizvoda i hrane, distributeri i maloprodaja treba da budu
dio integrisanog sistema za upravljanje sigurnosti hrane i osiguranja kvaliteta. Dobre
poljoprivredne prakse podupiru plasman sigurnih mliječnih proizvoda baziranih na
garantovanom kvalitetu.
Uloga farmera koji se bave proizvodnjom mlijeka je da osiguraju da se dobre
poljoprivredne, higijenske i prakse za uzgoj životinja primjenjuj na nivou farme.
Fokus bi trebao biti na sprečavanju problema (uključujući bolesti životinja) umjesto na
rješavanju problema nakon što se dogodi.
Dobre prakse u proizvodnji mlijeka treba da doprinesu garanciji da su mlijeko i mliječni
proizvodi sigurni i primjereni za svoju namjenjenu upotrebu.
Koje uslove je potrebno da farmer zadovolji:
> Imati zdrave životinje na svom imanju
> Proizvoditi zdravstveno ispravno i kvalitetno mlijeko
Vodeći cilj za dobru praksu u mljekarstvu je da bi mlijeko trebalo biti proizvedeno na farmi
od zdravih životinja u okviru opšte prihvatljivih uslova. Da bi se ovo ostvarilo, proizvođači
treba da primjene dobru poljoprivrednu praksu - GAP u sljedećim oblastima:
> Zdravlje životinja;
> Higijena muže;
> Hrana i voda za životinje;
> Briga o životinjama (dobrobit životinja); i
> Okoliš.
Za neka od ovih područja postoje kontrolne tačke koje treba pratiti da bi se postigli definisani
ciljevi.
Dobra poljoprivredna praksa - GAP također znači da farmeri u mljekarskoj industriji treba da
osiguraju da se vode odgovarajuće evidencije, posebno one koje omogućavaju adekvatnu
sljedljivost:
> Korištenja poljoprivrednih i veterinarskih hemikalija;
> Nabavke i korištenja hrane za životinje; i
> Jedinstvene identifikacije individualnih životinja.
Takođe bi trebalo voditi evidenciju o:
> temperaturama skladištenja mlijeka (kad bude dostupno),
> veterinarskim i medicinskim tretmanima individualnih životinja.
Vlasnik mljekarske farme trebao bi takođe da se pobrine da osobe koje obavljaju i nadgledaju
mljekarske aktivnosti i koje upravljaju mljekarskim gazdinstvima imaju vještine za:
> stočarstvo;

> higijensku mužu životinja;

> davanje veterinarskih lijekova;
> aktivnosti koje se poduzimaju na farmi u pogledu sigurnosti i higijene hrane; i
> zdravstvene i sigurnosne prakse koje se odnose na operatere na mljekarskim farmama.
> Takođe su potrebne odgovarajuće mjere da bi se održale ove vještine putem stalne obuke.
5.1. Pravilnik o kvalitetu svježeg sirovog mlijeka
Sl. glasnik BiH br. 21 od 22. marta 2011. godine

Član 4. (Osnovni standardi kvaliteta sirovog mlijeka)
Sirovo mlijeko mora zadovoljavati sljedeće standarde kvaliteta:
a) da sadrži najmanje 3,2 % mliječne masti;
b) da sadrži najmanje 2,8 % proteina;
c) da sadrži najmanje 8,5 % suhe materije bez masti;
d) da mu je gustoća od 1,028 do 1,034 g/cm3 na temperaturi od 20°C;
e) da mu je stepen kiselosti od 6,6 do 6,8°SH, a pH vrijednost od 6,4 do 6,8;
f) da mu tačka smrzavanja nije viša od - 0,520°C;
g) da mu je rezultat alkoholne probe s 72% etilnim alkoholom negativan.
Član 8. (Kriteriji za sirovo mlijeko)
(1) Subjekti u poslovanju s mlijekom moraju osigurati da sirovo mlijeko zadovoljava kriterije
navedene u Tabeli 1. Ovog člana:
Tabela 1.
Vrsta mlijeka Broj mikroorganizama na 30°C ( u 1 ml) Broj somatskih ćelija (u 1 ml)
Kravlje < 100.000 (*) < 400.000 (**)
Ovčije i kozije < 1.500.000 (*)
(*) Geometrijski prosjek u toku dvomjesečnog perioda, s najmanje dva uzorka mjesečno.
(**) Geometrijski prosjek u toku tromjesečnog perioda, s najmanje jednim uzorkom
mjesečno, osim ako nadležni organ ne odredi neku drugu metodologiju koja ima u vidu
organoleptička odstupanja u proizvodnim količinama.

6. Proizvodnja hrane za krave

Za svaku novu sezonu sjetve treba:
> planirati površine u skladu s brojem grla u staji (silaža, sjenaža),
> tražiti specijalističke preporuke za proizvodnju krme,
> planirati veće kapacitete zbog klimatskih promjena,
> prilagoditi odabir kulture geografskim i klimatskim uslovima (npr. lucerka),
> korisiti dvije žetve godišnje (npr. ozimi stočni grašak i kukuruz za silažu),
> primjenjivati plodored,
> voditi računa o upotrebi mineralnih i organskih đubriva (stajnjak Nitratna direktiva),
> voditi računa o upotrebi pesticida,
> koristiti usluge u mehanizaciji,
> voditi evidenciju biljne proizvodnje po parcelama.
Zapamtite: osnov ishrane muznih krava je kvalitetna kabasta hrana – silaža, sjenaža,
sijeno. Nikada koncentrat nemože nadomjestiti nedostatke kvaliteta kabaste hrane.
Jedan od bitnih faktora koji utiču na stabilnost i produktivnost u stočarskoj proizvodnji
upravo je stabilna proizvodnja stočne hrane, tj. pravilno riješena krmna baza. U takvim
uslovima gajenja krmnog bilja, proizvodnja mora biti adekvatno zastupljena i prilagođena
uslovima sredine.
Prevelika ulaganja u proizvodnju krmnog bilja, tj. stočne hrane, mogu uticati na rentabilnost
stočarske proizvodnje i s tim u vezi na cijenu stočarskih proizvoda. Upravo iz tog razloga
proizvodnja krmnog bilja mora biti prilagođena uslovima sredine, gdje se mora voditi računa
o izboru krmnih kultura, načinu gajenja i iskorištavanja. Novija naučna saznanja u
proizvodnji kabaste stočne hrane na oranicama daju mogućnost jeftinije i kvalitetnije
proizvodnje krmnog bilja.
Proizvodnja stočne hrane, u uslovima intenzivne stočarske proizvodnje, treba da se zasniva
na principu maksimalnog korištenja prirodnih resursa, u prvom redu, zemljišta, vode i
sunčeve energije. Osnovni cilj ovakvog koncepta proizvodnje je proizvodnja dovoljnih
količina kabaste i koncentrovane hrane koja, sem mineralno vitaminskih dodataka, može da
podmiri potrebe farme u stočnoj hrani. Kabasta hraniva podmiruju se uglavnom iz silaže,
sijena i sjenaže lucerke i travnodjetelinskih smjesa sijanih na livadama, silaže biljke
kukuruza i hraniva iz sistema zelenog konvejera.
Karakteristika mliječnih životinja je da im osnovni dio obroka čine voluminozna krmiva te da
izborom načina držanja i hranidbe mogu egzistirati i kao pašne životinje. Ta činjenica
postavlja pred proizvodnju mlijeka i svakoga proizvođača potrebu posjedovanja određenih
oraničnih i pašnjačkih površina, na kojim se organizuje proizvodnja svježe i konzervirane
voluminozne krme.
U uslovima intenzivne proizvodnje mlijeka potrebno je predvidjeti oko 1 ha/UG (uslovno
grlo = 500 kg). Prema stručnim mišljenjima, taj način gospodarenja zemljom višeznačno je
pozitivno. Na taj način farmer proizvodi dovoljne količine krme primjerenog kvaliteta,
pravilno se održava plodored zemljišta, na ekološki prihvatljiv način je rješavanje stajnjaka -
zaoravanjem na oraničnim površinama, i potpunije iskorištenje mašina i radne snage na
farmi.
Proizvodnja krmnog bilja najbolje spaja biljnu i stočarsku proizvodnju, te iz tog razloga može
dati najveći doprinos u proizvodnji zdravstveno ispravne hrane uz ujedno očuvanje prirodne
sredine.
Poznavanje i gajenje krmnog bilja ima višestruki značaj, što se ogleda u slijedećem:
> Neposredno korištenje vegetacionih faktora, posebno sunčeve svjetlosti i njenog
pretvaranja u raznolike proizvode u stočnoj hrani, prvenstveno bjelančevina, šećera i dr.,
koje se može direktno ili prerađeno koristiti u ishrani stoke,
> Krmno bilje čini posebnu grupu koje se isključivo ili na pogodan način gaje za
proizvodnju stočne hrane, predstavljaju glavnu agrobiocenotsku vezu između biljne i
stočarske proizvodnje. Intenzivno stočarstvo dobiva dovoljno kvalitetne hrane, a biljna
proizvodnja dobiva stajsko đubrivo i posebno povoljan uticaj na plodnost i opšte povoljno
stanje zemljišta u sistemu rotacije njivskih usjeva.
> Zahtjevi krmnog bilja prema uslovima uspijevanja su relativno skromni u odnosu na
druge njivske okopavine, povrtno i drugo bilje, odnosno to uslovljava sam način gajenja i
korištenja krmnih kultura.
> Krmne biljke imaju svojstva da svojim osobinama tokom razvoja ili specifičnim načinima
gajenja popravljaju fizičke, hemijske i biološke osobine zemljišta.
> Krmne biljke se većinom gaje u gustim sklopovima i imaju ulogu u zaštiti zemljišta od
erozije, naročito na nagibima i pjeskovitim zemljištima.
> Veliki broj krmnih biljaka služe kao dobra pčelinja paša i proizvodnju meda.
> Posmatrano sa ekonomskog aspekta, proizvodnja organske materije preko krmnih biljaka
je znatno jeftinija u odnosu na druge oblike proizvodnje.
> Efekat primjene mineralnih đubriva skoro je najveći u travnjačkoj proizvodnji, jer trave
najefektnije reaguju na đubriva povećanjem prinosa i poboljšanjem kvaliteta.
Siliranje je rasprostranjen postupak konzerviranja stočne hrane. Krajem 19. vijeka siliranje
stočne hrane počelo je u SAD i zamljama zapadne Europe. Nešto kasnije, na bazi stečenih
iskustava u pripremanju silaže, u praksu se uvodi i tehnologija pripreme sjenaže.
Razlog širenja tehnologije siliranje je u činjenici da ovaj postupak konzerviranja stočne hrane
omogućuje ubiranje biljaka u optimalnoj fazi razvoja, koje životinje efikasnije koriste i
pretvaraju u mlijeko i meso. Osim toga postupak pripreme silaže i sjenaže danas je potpuno
mehanizovan, što omogućuje ubiranje biljaka u optimalnoj fazi te je na taj način manje
ovisan o vremenskim uslovima, i angažiranost ljudske radne snage je svedena na minimum.
Utvrdilo se, da samo sa prelaskom na ovaj način spremanja i skladištenja voluminozne hrane,
da se podigla intenzivnost proizvodnje za više od jedne trećine. Znači na istim površinama
proizvodi se značajno više bjelančevina i ukupne energije. Ovo je rezultat umanjenih gubitka
hranjivih materija u poređenju sa sušenjem sijena na tlu (disimilacija mikroorganizma,
ispiranje padavinama, usitnjavanje mašina,..).
Interes u proizvodnji jeste koliko ćemo dobiti mlijeka ili mesa sa jedinice površine, a na to
najveći utjecaj ima kvalitet silaže i sjenaže.
Razlog širenja tehnologije siliranje je u činjenici da ovaj postupak konzerviranja stočne hrane
omogućuje ubiranje biljaka u optimalnoj fazi razvoja, koje životinje efikasnije koriste i
pretvaraju u mlijeko i meso. Osim toga korištenje silaže i sjenaže u ishrani obezbijeđuje
stabilnost sastava obroka, u dužem vremenskom periodu, što doprinosi kvalitetu ishrane,
jeftinijoj i većoj proizvodnji mesa i mlijeka. Danas je ovaj proces pripremanja silaže i sjenaže
potpuno mehanizovan.

Pripremanje silaže i sjenaže, kao postupka konzerviranja stočne hrane, danas u svijetu ima
široku primjenu.
U našoj zemlji silaža, a pogotovo sjenaža, se još uvijek nedovoljno koriste.
Osnovni razlozi su usitnjenost parcela za proizvodnju i nedostatak adekvatne mehanizacije.
Veći poljoprivredni proizvođači, lakše i brže shvataju značaj silaže i sjenaže zbog čega ih, u
većoj mjeri počinju koristiti u ishrani životinja na svojim farmama.
Sijeno sadrži 85 do 88 % suhe tvari.
Sjenaža sadrži 45 do 55 % suhe tvari.
Silaža sadrži 30 do 35 % suhe tvari.
6.1. Sijeno
Sijeno nastaje sušenjem zelene voluminozne krme do standardne vlažnosti (12-15%), pri
kojoj može sačuvati hranjivu vrijednost i kvalitet kroz duže vrijeme, do njegove upotrebe. S
obzirom na vrstu biljnoga materijala u hranidbi životinja, najčešće se priprema sijeno
livadnih trava, sijeno višegodišnjih leguminoza i sijeno DTS-a. Inače, sijeno je moguće
spremiti i od strnih žitarica. Od svih biljnih vrsta od kojih se sijeno sprema, sijeno
leguminoza ima prioritet, kako u prinosu po jedinici površine, tako i po hranjivoj vrijednosti
istoga.
Treba reći da sušenjem ne nastaju samo promjene u količini vode sušene biljke, već se i
značajno mijenja kvaliteta te udio pojedinih hranjivih materija – nastaju gubici. Od košnje i
svih postupaka manipulacije zelenim krmivom do postizanja forme sijena, važno je pravilno
odrediti vrijeme košnje, vrijeme okretanja, sakupljanja i prešanja, kako bi se sačuvao list –
najvrjedniji dio. U potrebi proizvodnje što kvalitetnijega sijena, za ravnomjerniji i brži način
sušenja zelene krme predviđa se koristiti kosilica s gnječilicom, a zbojeve rastresati po cijeloj
površini odmah nakon košnje.
Za proizvodnju kvalitetnoga sijena preporučljivo je koristiti kombinovani način; dijelom
sušenje na tlu (do vlažnosti od 40-50%), uz dosušivanje u sjenicima. Hemijski je sastav i
hranjiva vrijednost sijena promjenjiva i posebno izražena kod sijena livadnih trava.
Energetska vrijednost sijena leguminoza i sijena livadnih trava uglavnom je slična i iznosi 0,5
HJ/kg (odgovara potrebi stvaranja 1 kg mlijeka). Bjelančevinasta vrijednost nešto je
izraženija u korist sijena leguminoza (12-16%) od sijena livadnog (7-9%). Nadalje, sijeno je
dobar izvor vitamina, naročito provitamina vitamina A, β-karotena te vitamina D, što ovisi o
načinu sušenja. Sijeno sušeno umjetnim putem bogato je β-karotenom (70-100 mg/kg), dok
sušenjem sijena na tlu sunčeve UV-zrake aktiviraju sintezu vitamina D. Suha voluminozna
krmiva - sijeno predstavlja osnovnu hranu za preživare i konje u zimskim mjesecima.
Mliječne krave sijeno mogu konzumirati do 2% svoje tjelesne mase, ali u praktičnim se
uslovima kreće od 4-6 kg/dan, a kod mliječnih koza i ovaca sijeno je uključeno u obrok od 1-
2 kg. Na manjim seoskim imanjima sijeno leguminoza još je uvijek često i jedini izvor
bjelančevina u obroku. Kvalitetno livadno sijeno vrlo je dobro dijetetsko krmivo, s
pozitivnim učinkom na proces probave, i vrlo je pogodno za razvijanje probavne funkcije
predželudaca teladi. Laksativan učinak pokazuje i kod krava prvih dana nakon telenja. Sijeno
je preživarima neophodno i kao stalan izvor minimalne količine sirove vlaknine, što u
kombinaciji duljega žvakanja (preživanja) stvara veću količinu poželjne octene kiseline.
Octena kiselina ima, inače, stimulativan učinak na kvalitet mlijeka, i to u smislu povećavanja
masnoće mlijeka.

6.2. Silaža
Siliranje je specifičan način konzerviranja stočne hrane, pri čemu se u biljnoj masi zadržava
izvorni prirodni oblik i hranjiva vrijednost. Stvaranjem poželjnih uslova, u siliranome se
materijalu provocira razmnožavanje bakterija mliječno-kiseloga vrenja, koje, koristeći
jednostavne šećere, stvaraju mliječnu kiselinu, a ta, snižavajući pH-vrijednost, konzervira
biljni materijal. Na pitanje zašto konzervirati siliranjem, dajemo sljedeće objašnjenje. Silaža
je u današnjoj intenzivnoj proizvodnji mlijeka osnovno krmivo. Od brojnih prednosti ističe se
povoljna cijena zbog malih gubitaka u pripremi, zatim povoljan ukus i laksativan učinak na
probavne organe, kao i stimulativan učinak na mliječnu žlijezdu i lučenje mlijeka.
6.2.1. Kako se pravilno provodi postupak siliranja?
Prilikom izvođenja procesa siliranja važno je ispuniti uslove za razvoj poželjnih
konzervirajućih bakterija, a s njima se, posredno, koči razvoj nepoželjnih mikroorganizama.
Da bi neki svježi materijal mogao prevreti u silažu potrebno je da ima dovoljno
lakoprobavljivih ugljikohidrata u biljci – šećera, koji su hrana mliječno-kiselim bakterijama.
Potrebnu količinu tih hranjivih tvari imaju žitarice, sočna krmiva (korjenjače, kupusnjače).
Druga se krmiva mogu silirati nakon provenjavanja ili uz dodatak konzervansa. Sljedeći
uslov je da nabijanjem siliranoga materijala istisnemo zrak i postignemo anaerobno stanje. Iz
ta dva uslova proističe treći, a to je postići poželjnu pH-vrijednost siliranoga materijala 3,8-
4,2. Dostatnom količinom šećera i anaerobno stanje potaknut će brz i buran razvoj mliječno-
kiselih bakterija, koje, stvaranjem mliječne kiseline, snižavaju pH-vrijednost siliranoga
krmiva do poželjnih vrijednosti.
Za uspješno siliranje treba voditi računa i o temperaturi, koja se u siliranome materijalu treba
kretati 20-35ºC. Vlažnost materijala, kao peti uslov, treba biti kod voluminoznih krmiva 65-
70%, a kod koncentriranih od 28-35%. Suhi materijal slabije se nabija i slabijim intenzitetom
fermentira, a prevlažni izraženije naginje k octenoj fermentaciji i pojačava gubitke hranjivih
tvari pri gaženju iste. U praktičnim uslovim najčešće su silaže kukuruza; cijela biljka, zrna,
zrna s klipom. Silaže se mogu pripremiti kombiniranjem više krmiva te se nazivaju sendvič-
silaže. Specifičan oblik siliranja primjenjuje se kod DTS-a i višegodišnjih leguminoza, uz
prethodno provenjavanje zelene mase do vlažnosti od 30 do 35% konzervira se u obliku
travne silaže. Vrijeme siliranja do momenta izuzimanja silaže i hranjenja životinja vremenski
traje između 5 i 6 sedmica. Isto vrijedi i za sjenažu. Tokom vremena skladištenja potrebno je
primijeniti i kvalitetno pokrivanje siliranoga materijala i na taj nači spriječiti kvarenje silaže.
Prije upotrebe silaže kao krmiva u hranidbi životinja provodi se ocjena hranjive i zdravstvene
vrijednosti. Ocjena se vrši klasičnom hemijskom analizom prema udjelu hranjivih tvari te
odnosu i koncentraciji kiselina u silaži. Drugi način ocjene koji može izvršiti svaki
proizvođač na svojoj silaži je organoleptička analiza. Tom se analizom opisuje kvaliteta
silaže na osnovi boje, okusa i konzistencije siliranoga krmiva. Dobra se silaža karakterizira
po boji koja je slična izvornome materijalu, po mirisu blago kiselkastome (lagano
aromatičan), uz prepoznatljivu i očuvanu strukturu siliranoga materijala.
Odrasla goveda, ovaca i koza inače vrlo dobro koriste sve vrste silaža, a najviše je zastupljena
u obrocima mliječnih kategorija. Optimalna količina silaže zelenih voluminoznih krmiva u
obrocima mliječnih krava je 5-7 kg/100 kg tjelesne mase životinje, odnosno od 20-35 kg za
krave, a kod koza i ovaca u staji 3 kg silaže na 100 kg tjelesne mase. Poznato je da silaža
povoljno djeluje na rad mliječne žlijezde, ali zbog specifičnoga mirisa silaže, koji može
prenijeti na mlijeko, silaža se preporučuje davati nakon muže.
6.2.2. Prednosti i nedostaci silaže

Prednosti silaže su:

> korištenje silaže omogućuje stabilan sastav obroka u dužem vremenskom periodu što
doprinosi kvalitetu ishrane i većoj proizvodnji mesa i mlijeka,
> biljke se ubiru u optimalnoj fazi razvoja, životinje ih efikasnije pretvaraju u mlijeko i
meso što doprinosi bržem kruženju organske materije i zaštiti životne sredine,
> siliranje zelenih biljaka smanjuje gubitke u hranivim materijama (ugljenim hidratima,
proteinima, vitaminima i mineralnim materijama) u odnosu na pripremanje sijena. U
prosječnim uslovima pripremanja sijena gubi se najčešće oko 30 % suhe materije a pri
lošim vremenskim uvjetima i znatno više. U uslovima dobro izvedenog procesa siliranja
svi gubici rijetko prelaze 10 %,
> silirati se mogu biljke koje daju visoke prinose zelene mase, a nisu pogodne za pripremu
sijena – kukuruz, sirak, lucerka ili livadske trave u kišnim periodima godine i sl.,
> siliranje omogućava bolje korištenje zemljišta sa 2 do 3 žetve godišnje uz visoke prinose
zelene mase, gajenjem biljaka u sistemu „ozimi ili jari krmni usjev + silažni kukuruz” ili
„ječam i pšenica + postrni kukuruz sa kraćom vegetacijom”,
> siliranje kao tehnološki proces pripremanja stočne hrane može se izvoditi i po oblačnom i
prohladnom vremenu,
> mliječna kiselina doprinosi smanjenju štetnih nitrata, koji se akumuliraju u biljkama
zahvaćenih sušom i onim koje su đubrene prekomjernom dozom mineralnog azotnog
đubriva,
> silirati se mogu sporedni proizvodi biljne proizvodnje (glave i liske šećerne repe,
kukuruzovina, slama) i industrijske prerade (sirovi rezanci šećerne repe) i dr. , čime je
omogućeno bolje iskorištavanje ovih resursa u ishrani domaćih životinja, smanjivanje
površina pod krmnim biljem i troškova ishrane,
> silirana hrana za skladištenje zahitjeva manju zapreminu smještajnog prostora nego u
suhom stanju: m³ sijena mase 70 kg sadrži oko 60 kg suhe materije, a m³ silaže biljke
kukuruza ili lucerke mase 550 do 600 kg imaju oko 180 kg suhe materije,
> dobro spremljena silaža, primjenom savremene tehnologije i najvažnijih principa siliranja
u dobrom silo objektu, može se uspješno čuvati 5 do 6 godina,
> tehnološki proces je mehanizovan i omogućuje racionalno korištenje mehanizacije,
> isključuje potrebu sušenja vlažnih hraniva i potrošnju energije,
> ranijim ubiranjem biljaka manje su štete od glodara i štede sredstva za njihovo suzbijanje
i uništavanje
Nedostaci silaže su:
> nije interesantna tržištu jer joj se teško određuje cijena,
> zbog lakog kvarenja, ne podnosi transport na veću udaljenost,
> povećanje vlažnosti u silaži opterećuje troškove transporta,
6.3. Sjenaža
Sjenaža je specifična vrsta silaže, dobivena siliranjem svježe zelenih provenutih trava, DTS-a
ili leguminoza, pri vlažnosti od 45-60%. Mada je po obliku slična dijelom sijenu, a dijelom
silaži, po čemu se još zove „silirano sijeno“, u hranjivoj vrijednosti sjenaža nadilazi oba
načina konzerviranja. U sjenaži se zadržava gotovo izvorna hranjiva vrijednost zelenoga
krmiva, a zbog pravilnijeg odnosa vode i suhe tvari, sjenaža ima bolju ješnost od sijena i
silaže. Kao prednost u proizvodnji sjenaže navodi se i manji utjecaj nepovoljnih vremenskih
prilika na spremanje te vrste konzervirane krme, budući da se proces odvija znatno brže nego

pri sušenju sijena. Ključni element u pripremi sjenaže zelenih voluminoznih krmiva je u
provenjavanju košene zelene mase, pri čemu preostala voda u siliranoj masi nije dostupna
mikroorganizmima te nema niti izraženih procesa fermentacije kao kod silaže. Zbog toga je
koncentracija organskih kiselina niža, a pH sjenaže znatno viši nego kod silaže. Pri toj
vlažnosti (50-60%) onemogućen je rad truležnih bakterija, ali ne i plijesni kao aeroba, zbog
čega se i kod sjenaže trebaju postići anaerobni uslovi. U sjenaži se kao konzervans, uz
organske kiseline, javlja i ugljični dioksid, nastao kao proizvod disanja stanice biljnoga
materijala. Pri stabilnim vremenskim prilikama provenjavanje traje oko 6-8 sati, a potom se
biljna masa sjecka na dužinu 5-8 cm i odvozi u silos. Nepovoljne vremenske prilike
(padavine) mogu negativno uticati na provenjavanje te je u tim slučajevima preporučljivo
koristiti aditive-konzervanse. Za spremanje sjenaže koristili su hermetički zatvoreni silo-
tornjevi, a u novije vrijeme sve učestalije se sjenaža sprema u plastične rolo i kvadratne bale
ili silo-kobasice. Kvalitetna sjenaža ima žućkasto i smeđe-zelenu boju, ugodan kiselkasti
miris, stabilnu nepromijenjenu teksturu materijala. Kiselost sjenaže kreće se pH 4-5, a
optimalna vrijednost pH je 4-4,5. Sjenaža trava i leguminoza treba imati energetsku
vrijednost 5-6 NEL MJ/ kg ST (0,78 HJ), sirovih bjelančevina 160 gr/kg ST, 7 gr Ca, 1 gr P i
40 gr karotena. Sjenaža je visokokvalitetno voluminozno krmivo u hrani domaćih životinja, a
najpogodnije u hrani preživara i biljojeda, kod kojih može zamijeniti sijeno, a primjenjuje se
kao komponenta osnovnoga krmiva. Mliječne krave dnevno mogu konzumirati do 20 kg
sjenaže, a za koze i ovce preporučuje se u količini od 4-6 kg.
6.3.1. Prednosti i nedostaci sjenaže
Prednosti sjenaže su:
> kvalitet provenute zelene mase je očuvan i zato je hraniva vrijednost sjenaže
najpribližnija zelenoj masi od koje je pripremljena,
> gubici najkvalitetnijih dijelova biljaka (lišća) sa najvećom kencentracijom hranivih
sastojaka (proteina i beta karotina) su minimalni,
> proces proizvodnje sjenaže je potpuno mehanizovan: košenje i gnjiječenje, sjeckanje,
utovar i transport, istovar i pakovanje, gaženje – sabijanje, izuzimanje sjenaže,
> povećana je produktivnost u humanizacija radnog procesa, smanjen je obim žetvenih
radova. Vrijeme za pripremu sjenaže je skraćeno za 60 % po toni suhe materije, u odnosu
na proizvodnju baliranog sijena,
> idealno vrijeme za postupak spremanja sjenaže jeste kasno popodne ili do večeri i noću,
kada se dobije najbolja sjenaža, a vrijeme je najprijatnije za rad radnika,
> korištenjem dobro pripremljene i kvalitetne sjenaže nekonzumirani ostaci su minimalni, a
pri korštenju sijena nekonzumirani ostaci su 8 do 10 % od uskladištene količine suhe
materije,
> u sjenaži je očuvan visok procenat proteina što omogućuje manje izdatke za kupovinu
koncentrovanih i proteinskih hraniva,
> kvalitetna sjenaža lucerke sadrži 20 do 24 % ukupnih proteina u suhoj materiji, dok sijeno
pripremljeno od istog kvaliteta lucerke sadrži 16 do 18 % ukupnih proteina u suhoj
materiji a nekad i manje,
> zbog učestalih kiša u vrijeme prvog otkosa sijena gubici u hranivim materijama, naročito
u proteinima i beta karotinu, su veliki što daje znatne prednosti pripremi sjenaže u odnosu
na sijeno,
> sjenaža ubrzava regeneraciju biljne mase jer je skraćeno vrijeme od kosidbe do
prikupljanja provenute biljne mase što povoljno utiče na povećanje prinosa hranivih
materija po jedinici površine,

> u sjenaži nema prašine, a u baliranom sijenu ima,

> prostor za skladištenje je manji u odnosu na prostor potreban za pripremu sijena.
Nedostaci sjenaže su:
> nije interesantna tržištu jer joj se teško određuje cijena,
> zbog lakog kvarenja ne podnosi transport na veće udaljenosti
> povećana vlažnost u sjenaži opterećuje troškove transporta.
Prednosti sjenaže u odnosu na silažu su:
> pripremom sjenaže smanjuju se gubici organske materije,
> sjenaža sadrži približno dva puta više suhe materije što obezbijeđuje veći obim
konzumiranja suhe materije u odnosu na silažu,
> izbjegava se neprijatan miris koji često nastaje siliranjem leguminoza sa povećanim
sadržajem vlage,
> dobro pripremljena sjenaža ima prijatan miris koji doprinosi boljem ukusu i konzumiranju
hrane,
> sjenažiranjem se sprečava cijeđenje sokova iz silosa, karakteristično za siliranje, koje
povećava gubitke u hranivim materijama, privlači muhe i zagađuje sredinu,
> zamrzavanje sjenaže je znatno manje jer ima manji sadržaj vlage u odnosu na silažu,
> korištenje sjenaže smanjuje transportne, manipulativne i druge troškove gazdinstva,
6.4. Pogodnosti biljaka za pripremu silaže i sjenaže
Sa aspekta pogodnosti biljaka za siliranje mogu se podijeliti u tri grupe:
> koje se lako siliraju
> teže se same siliraju
> nemogu same da se siliraju
I Grupa II Grupa III Grupa
Lako se siliraju Teže se same siliraju Ne mogu same da se siliraju
› kukuruzna biljka › lucerka › soja
› prekrupa vlažnog klipa ili zrna › trave › grašak
kukuruza › travno-leguminozne smješe › grahorica
› sirak › inkarnatska djetelina › perko
› sirovi rezanac šećerne repe › crvena djetelina › uljana repica
› glave i list šećerne repe › lupina › stočni kelj
› pšenica › kombinacija biljaka I i II grupe › sirovi pivski trop
› ječam
› tritikale
› suncokret
6.5. Faktori koji utiču na kvalitet silaže i sjenaže

Od višegodišnjih leguminoza (lucerka, crvena djetelina, žuti zvjezdan) i jednogodišnjih
leguminoza (ozimi i jari stočni grašak, grahorica) i mješavina trava i leguminoza sa sijanih
livada i pašnjaka, teško se može pripremiti silaža dobrog kvaliteta. Osnovni razlozi za to su:
> povećan sadržaj proteina,
> nedovoljna količina u vodi rastvorljivih šećera,

> mali sadržaj suhe materije u biljkama što otežava aktivnost mliječno-kiselinskih bakterija.
Uspješno konzervisanje zelenih biljaka koje se teško siliraju fermenatcijom mliječno-
kiselinskog tipa, može se obezbijediti provenjavanjem. Na ovaj način se povećava količina
suhe materije i lako rastvorljivih ugljenih hidrata i time stvaraju povoljni uslovi za
proizvodnju kvalitetne sjenaže.
Dakle sjenaža je konzervisana kabasta stočna hrana od zelenih biljaka, dobijena
kombinacijom provenjavanja i siliranja. Zbog toga ona posjeduje znatne prednosti u odnosu
na oba spomenuta načina konzervisanja kabaste stočne hrane sa livada i pašnjaka. To znači
da se priprema sjenaže sastoji u siliranju prethodno provenute mase sa suhom materijom od
40 do 60 %. Preostala količina vode u biljkama čvrsto je vezana u ćelijama i bakterije je teže
koriste za svoje aktivnosti. Međutim voda u ćelijama biljaka dostupna je plijesnima jer je
njihova sposobnost upijanja vode znatno veća. Plijesni su mikrorganizmi koji se uspješno
razvijaju u prisustvu vazduha. Iz tog razloga je potrebno da se iz provenute mase u prostoru
za sjenažiranje maksimalno istisne vazduh. U tom slučaju u sjenaži neće doći do razlaganja i
gubitka proteina zbog čega se sjenaža, po svojoj hranivoj i biološkoj vrijednosti, približava
zelenoj hrani.
6.5.1. Faza razvoja biljaka
Najpovoljniji momenat za siliranje biljke kukuruza je faza voštane zrelosti zrna. Tada je
prosječna zastupljenost suhe materije u biljci 30 do 35 %, a udio klipa u masi cijele biljke je
do 40 %.
Optimalno vrijeme za košenje lucerke za pripremu silaže ili sjenaže je faza pred cvjetanje ili
najkasinije do 10 % iscvjetalih biljaka. Poslije ove faze, količina svarljivih hranivih materija
opada za oko 1 % za svaka slijedeća dva dana. Osim toga pogoršava se odnos između lišća i
stabljike (listove sadrže oko 75 % ukupne proteinske vrijednosti biljke) i time znatno opada
kvalitet silaže ili sjenaže. Ranijim košenjem može se ostvariti jedan otkos više u toku jedne
vegetacione sezone, što može nadoknaditi smanjen prinos po otkosu. U cilju brže
regeneracije biljne mase lecerku treba kositi relativno visoko, čak i do 15 cm iznad površine
zemlje. Na ovoj visini kosidbe masa brže provenjava.
Crvenu djetelinu i žuti zvjezdan treba kositi u početnoj fazi pupanja.
Trave sijanih livada kositi u ranoj fazi vlatanja.
6.5.2. Suha materija
Najvažniji faktor za proizvodnju kvalitetne silaže je sadržaj suhe materije zelene mase.
Najkvalitetnija silaža, od kabastih hraniva, se dobije ako je sadržaj suhe materije od 30 do 35
%. Dozvoljavaju se i šire granice sadržaja suhe materije od 25 do 35 %, ukoliko postoje
objektivni razlozi (nedostatak tehničkih sredstava u vremenu siliranja, loše vremenske prilike
i sl.) Pri siliranju prekrupljenog vlažnog zrna ili klipa kukuruza, za razliku od kabastih
hraniva, sadržaj suhe materija treba da je 65 do 75 %. Povećana vlažnost, odnosno
nedovoljan sadržaj suhe materije, je nepoželjan jer otežava aktivnost mliječno-kiselih
bakterija, a znatno pospješuje aktivnost bakterija koje podstiču stvaranje buterne kiseline.

Uticaj suhe materije na produkciju masnih kiselina
14
Sadržaj kiselina u hranivu , %

12
10
8 mliječna kiselina
sirćetna kiselina
6 buterna kiselina
ukupno kiselina
4
0
16 20 32 40 48 52
SUHA MATERIJA %
Optimalna suha materija za pripremu sjenaže postiže se provenjavanjem biljaka. To je

najznačajnija faza u pripremi sjenaže. Radi efikasnijeg provenjavanja poželjno je da se
košenje obavlja kombajnom koji istovremeno kosi, gniječi i slaže otkose. Na taj način
skraćuje se vrijeme provenjavanja i smanjuje gubitak u lišću i hranivim materijama. Sadržaj
suhe materije u provenutom materijalu treba da je 40 do 60 %.
Da bi se obezbjedila sigurnost u radu, sa prikupljanjem i sjeckanjem provenute mase treba
otpočeti ranije, kada je masa prosušena na oko 40 % suhe materije. Kasnije partije su obično
suše ali će tako pripremljena sjenaža, u prosjeku, sadržavati oko 50 % suhe materije. Ukoliko
se čeka da se postigne idealnih 50 % suhe materije, u momentu ubacivanja mase u silos,
većina mase biće previše suha, što če otežavati sabijanje odnosno izazvati njeno zagrijavanje
i oštećenje materijala.
Nevalja silirati suviše zelen materijal jer tada se cijede sokovi koji sa sobom odnose
najkvalitetnije sastojke. Siliranje previše suhog materijala nije dobro. Zbog ogrubjelosti,
takav materijal je teško sabijati i istisnuti vazduh, a silaža je, zbog povećanog sadržaja sirovih
vlakana, teško svarljiva, slabije se konzumira i ima manji stepen iskorištenja.
Ukoliko vremenske neprilike onemoguće pravovremeno košenje, zbog čega je materijal pri
kosidbi suviše suh, poželjan sadržaj suhe materije može se postići miješanjem suhih i vlažnih
biljaka (zelene lucerke, zelene trave, sirovi rezanci itd.). Međusobni odnos suvlje i
visokovlažne kompopnente može se utvrditi pomoću pirsonovog kvadrata.
Pirsonov kvadrat

Proračun suhe materije u miješanoj silaži od zelene lucerke i biljke kukuruza
Zelena lucerka 20
% SM 15 dijelova – 60 %
30 %
Biljka kukuruza 10 dijelova – 40 %

45 %
SM
UKUPNO 25 DIJELOVA – 100 %
Primjer: ako želimo da dobijemo kombinovanu silažu od cijele biljke kukuruza i zelene
lucerke, u sredini kvadrata upišemo željeni sadržaj suhe materije u silaži (30%). Na lijevoj
strani kvadrata u gornjem uglu upiše se sadržaj suhe materije u zelenoj lucerki (20 %), a u
donjem uglu sadržaj suhe materije u cijeloj biljci kukuruza (45 %). Oduzimanjem manjih
brojeva od većih dobije se potrebna srazmjera međusobnog udjela ovih komponenti. U ovom
slučaju učešće zelene lucerke će iznositi 15 dijelova ili 60 %, a cijele biljke kukuruza 10
dijelova ili 40 % ukupne mase. Na taj način obezbjediće se uslov da miješana silaža ima 30 %
suhe materije.
6.5.3. Šećerni minimum
Količina lako rastvorljivih šećera u siliranom materijalu, koji u prisustvu mliječno-kiselinskih
bakterija omogućuju kvalitetnu fermentaciju i dovoljnu produkciju mliječne kiseline (čime se
sprječava njeno kvarenje) naziva se šećerni minimum. Silirani materijal treba da sadrži 6 do 9
% šećera u odnosu na suhu materiju. Kada se siliraju biljke sa većim sadržajem proteina,
količina šećera treba da je veća. Ako se siliraju suviše mlade biljke, sadržaj šećera treba da
iznosi do 15 % (sa provenjavanjem biljaka oko 7 %). Za uspješno siliranje sadržaj proteina ne
smije da bude iznad 15 % u suhoj materiji, a odnos šećera i proteina ispod 0,7.
6.5.4. Sabijanje zelene mase
Siliranje je složen biohemijski proces koji se odvija bez prisustva vazduha. Djelovanjem
enzima bakterija i enzima biljnog tkiva razlažu se u vodi rastvorljivi šećeri. Njihovom
fermentacijom u prisustvu mliječno-kiselinskih bakterija stvara se mliječna kiselina. Zato
treba istisnuti vazduh iz materijala koji se silira. Treba spriječiti i njegovo ponovno prodiranje
što se postiže nepropustljivim zidovima silo-objekta i pažljivim pokrivanjem spremljene
silaže. Ukoliko se to ne učini razviće se plijesni i kvasci koji će prouzrokovati kvarenje i
velike gubitke u hranivim materijama. Najbolje sabijanje mase za siliranje se obavlja
traktorima točkašima. Oni imaju veći pritisak po jedinici površine. Sabijanje mase treba da se
odvija neprekidno do završetka punjenja silosa. Dobra sabijenost se postiže gaženjem 4 do 5
minuta po toni silaže sa 5.800 kg teškim traktorom u sloju debljine 12 cm. Ono treba da se
nastavi i kada se završi punjenje silosa i narednih 10 do 12 sati. Na taj način se zadnji sloj
dobro sabije što je veoma važno da bi se sprječio prodor vazduha u masu. Prije zatvaranja
silosa treba izvrštiti definitivno oblikovanje, izvlačenje linija koje dolaze u kontakt sa
spoljnom sredinom. Ona na sredini silosa mora biti najuzdignutija. Iza toga slijedi intenzivno
gaženje – peglanje završnog sloja silaže ili sjenaže. Stepen sabijenosti treba kontrolisati
krećući se po cijeloj površini, od kraja do kraja silosa i posebno uz same krajeve. Pri tome

treba paziti da li đon cipele ili peta cipele propada u masu, ako dio cipele propada u masu, to
ukazuje da sabijanje nije dovoljno.Zbog boljeg sabijanja, zidove silosa sa unutrašnje strane,
treba podizati iskošeno, a ne vertikalno.
a) pravilno podignut b ) nepravilno podignut

zid silosa zid silosa
6.5.5. Veličina sjeckanja (dužina odrezaka)

Optimalna dužina odrezaka omogućuje potpunije gaženje a time i bolje istiskivanje vazduha
iz siliranog materijala.
Veličina sjeckanja travne silaže
Masa u otkosu koja se koristi za pripremu sjenaže provenuta do nivoa suhe materije 40 do 60
% skuplja se pomoću kombajna, sjecka i ubacuje u samoistovarnu prikolicu. Ako je masa u
popodvenim satima suvlja nego što treba potrebno je odložiti sjeckanje i utovar za sijedeći
dan, rano ujutro kada će rosa navlažiti masu. Dobro isjeckana masa omogućuje lakše
transportovanje, teža je po jedinici zapremine, bolje se sabija, ujednačenija je i ukusnija,
životinje je radije konzumiraju. Najpoželjnija dužina sjeckanja materijala za pripremanje
sjenaže je 5 do 6 cm a za spremanje silaže kukuruza 1 do 1,5 cm. Tako isjeckana masa teža je
po jedinici zapremine za 10 % u odnosu na materijal čija je dužina odreska 2 cm. Noževi za
sjeckanje moraju biti oštri i postavljeni uz rubnu ploču. Istrošena rubna ploča loše sjecka
materijal i povećava utrošak energije. Sjeckanje trave za silažna 5 – 6 cm zbog strukture
kabaste krme.

Veličina sjeckanja za kukuruznu silažu 1 – 1,5 cm
6.5.6. Temperatura siliranja

U zavisnosti od temperature koja se stvara u procesu siliranja mogu se razlikovati 3 postupka
siliranja: hladni, topli i prelazni postupak.
Hladni postupak siliranja – Ovo je najvažniji postupak siliranja. Sjeckana masa se odmah
intenzivno sabija pri čemu se stvaraju anaerobni uslovi (bez prisustva vazduha). U takvoj
silaži intenzitet oksidacionih procesa je smanjen uslijed čega temperatura ne prelazi 30ºC, što
povoljno utiče na smanjenje gubitka hranivih materija.
Topli postupak siliranja – ovaj postupak je najmanje poželjan. Nastaje kada se sjeckana masa
slabo sabija zbog čega ostaje mnogo vazduha u materijalu. U prisustvu vazduha oksidacioni
procesi su intenzivni i uslijed njih se stvara temperatura preko 45ºC. Pri ovoj temperaturi
silirane mase djelimično sagorijeva organska materija uslijed čega nastaju povećani gubici.
Dolazi do hemijskih reakcija u kojima međusobno stupaju u reakciju određene frakcije
ugljenih hidrata i proteina. Kao rezultat toga nastaju jedinjenja koja imaju umanjenu
svarljivost. Nakon završetka mliječno-kiselinskog vrenja ova silaža ima tamno-smeđu boju,
životinje je konzumiraju, ali je njena hraniva vrijednost znatno smanjena.
Prelazni postupak siliranja – ovaj postupak je najčešće u primjeni. Nepotpunim sabijanjem i
istiskivanjem vazduha nastaju oksidacioni procesi uslijed kojih se stvara temperatura između
30 i 45ºC. Prelazni postupak siliranja nije povoljan jer su gubici u hranivim materijama
povećani, ali je povoljniji u odnosu na topli postupak.
800
Mliječna kiselina mg/100ml
700
600
500
400 60º C
300 37º C
19º C
200
100
0
1 2 3 4 5 6 7
DANI POSLIJE SILIRANJA

Uticaj temperature siliranja na produkciju mliječne kiseline
Plastična folija
III dan
II dan
Zid
silosa
I dan
Dužni presjek silosa, u fazi punjenja na principu „kose ravni“
6.5.7. Vremenski uslovi

Sve operacije siliranja najbolje je obaviti po suhom, ali ne mnogo toplom vremenu.
Optimalna temperatura siliranja je 20 do 25ºC. Suviše visoke temperature brzo isušuju zelenu
masu. Po kišnom vremenu unosi se blato u silos i na taj način vrši kontaminacija silaže.
6.5.8. Brzina siliranja
Brzina siliranja doprinosi kvalitetu silaže na taj način što se dobija njen ujednačen kvalitet u
svim djelovima silosa. Pri bržem siliranju smanjuju se gubici usijed kvarenja površinskih
dijelova nastalih zbog prekida u siliranju. Najbolja silaža se dobije ako se silos napuni, dobro
ugazi i pokrije najviše u roku 2 do 3 dana.
Brzina punjenja silosa je važan faktor u sprječavanju ulaženja vazduha u materijal. Zbog toga
je veoma bitno usaglasiti brzinu pristizanja mase u silos sa mogućnošću gaženja. U slučaju
prekida siliranja iz bilo kojih razloga, a najčešće zbog kiše, potrebno je silos pokriti
plastičnom folijom. Silos se mora napuniti tako da materijal koji se silira mora da bude za 30
do 35 cm iznad vrha stranica silosa. Silirani materijal sabija se pod uticajem sopstvene mase
za oko 15 do 20 % od visine dostignute na dan prestanka siliranja.
6.5.9. Slaganje zelene mase
Slaganje zelene mase je vrlo važna radna operacija koju treba imati u vidu sa stanovišta
potpunijeg korištenja kapaciteta silosa i boljeg kvaliteta silaže. Nekvalitetnim slaganjem
mase mogu da nastanu udubljenja – korita – koja prihvataju atmosferske padavine, koje
prodiru u dublje slojeve silirane mase i utiču na pogoršanje kvaliteta silaže i povećanje
gubitaka.
Kvalitetno i neprestano slaganje prispjele zelene ili provenute mase u silosu omogućuje
kvalitetnije i lakše gašenje a time i uštede u gorivu.
Pravilno punjenje silo jame

Masu je potrebno ravnomjerno rasporediti po silosu - raspoređivanje mase ručno
Masu je potrebno ravnomjerno rasporediti po silosu -raspoređivanje mase traktorom

6.5.10. Pokrivanje silosa
Pokrivanje silosa plastičnim folijama sprečava pristup vazduha i vode (kiša i snijeg).
Plastična folija mora se dobro zategnuti i opteretiti je starim gumama, daskama, džakovima
napunjeni pjeskom i dr. Opterećivanje folije može se obaviti zelenom masom, sirovim
rezancima šećerne repe, stajnjakom i drugim manje vrijednim materijalom. Debljina
materijala za pritiskanje folije treba da bude oko 15 cm..
Za ovu namjenu najčešće se upotrebljavaju folije debljine 0,15 do 0,20 mm.
Mogu se koristiti i deblje plastične folije, preko 0,20 mm, koje zbog veće cijene treba koristiti
2 do 3 godine. Prekrivanjem silaže plastičnom folijom mogu se smanjiti gubici na minimum,
odnosno svega nekoliko procenata. Ako se folijom pažljivo rukuje, ona se može koristiti više
godina. Folija se postavlja po dnu i sa strane silosa prije početka punjenja, a na kraju se dvije
strane folije jednostavno preklope na sredini, umotaju jedna u drugu i zalijepe. Za zaštitu od
izmrzavanja mase, preko silosa potrebno je nabacati sloj slame ili sloj zemlje. Silos se može
nadkriti nadstrešnicom da spriječi ulazak padavina, i dejstvo sunčevih zraka koji nepovoljno
utiču na proces siliranja i očuvanja silaže u toku korištenja. Ona omogućuje bolje uvjete za
rad oko silosa a posebno pri uzimanju silaže ili sjenaže. Nadstrešnica može biti u obliku šupe
ili sjenjaka.

Presjek silosa prije Presjek silosa

pokrivanja folijom poslije pokrivanja folijom
6.5.11. Silo – objekti

Silo objekti treba da onemoguće pristup vazduha silaži i sjenaži i na taj način omoguće
kvalitetnu fermentaciju i spriječe mogućnost naknadne fermentacije. Silo – objekti moraju da
budu obezbijeđeni od mogućnosti pristupa podzemnih voda, sakupljanja i prodiranja
površinskog vodenog taloga.

7. Opšte osnove tehnologije biljne proizvodnje

7.1. Plodored (plodosmjena)
Pod plodoredom podrazumjevamo jednu od važnih agrotehničkih mjera, koja povezuje sve
ostale u jedan međuzavisan sistem u kome svaka gajena biljka postiže najbolji efekat.
Plodored se može definisati i kao raspored gajenih biljaka u vremenu i prostoru. Raspored
gajenih biljnih vrsta putem plodoreda je čvrst i usjevi se po tom rasporedu smjenjuju iz
godine u godinu prateći svako polje (njivu). Klasičan plodored, nastao je sa saznanjem da
gajenje iste biljne vrste u toku više godina na istom zemljištu (monokultura) dovodi do:
> narušavanja strukture i plodnosti zemljišta, jer se hraniva iz zemljišta koriste jednostrano,
uvijek ista i iz istog sloja,
> nagomilavanje korovske flore, bolesti i biljnih štetočina.
U takvim okolnostima prinosi su se stalno smanjivali, a i opadao je i kvalitet proizvoda. Zbog
toga se moralo pribjeći gajenju biljaka po sistemu smjenjivanja usjeva, odnosno plodoreda.
Ne treba težiti ka stvaranju krutog rasporeda plodoreda po svaku cijenu ali je jako važno
voditi računa o plodosmjeni, odnosno smjenjivanju usjeva. Prilikom planiranja plodoreda
treba voditi računa da svaka gajena biljka ima povoljan predusjev. Odnosno treba voditi
računa da to budu različite biljne vrste i da omogućavaju blagovremenu obradu zemljišta za
naredni usjev. Tip plodoreda određuju biljne vrste koje u njemu učestvuju. Ako učestvuju
samo krmne biljke, onda je to krmni plodored, a ukoliko se međusobno smjenjuju ratarske i
povrtarske biljke, to je onda ratarsko-povrtarski plodored.
Tabela. Šestopoljni ratarsko-krmni plodored

God. Proizvodno polje
proiz. 1 2 3 4 5 6
1 Pšenica Lucerka ili Lucerka ili Lucerka ili Lucerka ili Kukuruz
vještačka livada vještačka livada vještačka livada vještačka livada
2 Lucerka ili Lucerka ili Lucerka ili Lucerka ili Kukuruz Pšenica
3 Lucerka ili Lucerka ili Lucerka ili Kukuruz Pšenica Lucerka ili
4 Lucerka ili Lucerka ili Kukuruz Pšenica Lucerka ili Lucerka ili
5 Lucerka ili Kukuruz Pšenica Lucerka ili Lucerka ili Lucerka ili
6 Kukuruz Pšenica Lucerka ili Lucerka ili Lucerka ili Lucerka ili
7.2. Obrada zemljišta

Obrada zemljišta ima važnu ulogu u tehnologiji biljne proizvodnje. Cilj agrotehničkih mjera
je da se oranični sloj zemljišta dovede u povoljno stanje kako bi se usjev mogao dobro
razvijati, odnosno da se stvori što više prostora za lako širenje korijena. Ukoliko je prostor u
kome se korijen može razvijati veći, utoliko će biljka u njemu naći više hrane. Cilj
obrađivanja je i da se hraniva u zemljištu učine dostupnim korjenovom sistemu biljaka, što se
postiže samo ako oranica ima optimalne količine vlage i vazduha.. Da bi vazduha i vode bilo
dovoljno, oranica se mora obrađivati tako da dok biljke rastu, bude što rastresitija.
Ispunjavanjem ovih uslova stvara se povoljna sredina za snažan razvoj mikroflore u
zemljištu, bez koje se ne može pripremiti dovoljno hrane za biljke.
Prema vremenu i načinu obrađivanja zemljišta razlikujemo osnovnu i dopunsku odnosno

površinsku pripremu zemljišta.
7.2.1. Osnovna obrada zemljišta
Duboko jesenje (zimsko) oranje. Nazivamo ga još osnovnim, i ovim oranjem treba oranični
sloj prevrnuti i što više zemlje izložiti uticaju vazduha i mraza. Ukoliko je brazda dublja (35
do 40 cm), više će zemlje biti usitnjeno i ratsreseno, čime se daje više mjesta, hrane i vlage
korijenu. Dubokim oranjem vlaga se u toku zimskog perioda nagomilava u zemljištu.
Dubokim jesenjim oranjem najbolje se brani zemljište od suše. U ljetno vrijeme, kada
nastupe sušni i topli dani, korijen će uvijek više naći vlage u duboko jesenjem uzoranom
zemljištu. Dobro poorana njiva u proljeće se brže prosuši. Pa se na njoj mogu blagovremeno
obaviti pripreme za sjetvu ranih biljaka.
Sa dubokim jesenjim oranjem treba početi koliko je god moguće ranije, da bi se iskoristila
topla i rana jesen. Duboko uzorano zemljište, ako je ravno, može se ostaviti preko zime u
gruboj brazdi, ali se može i potanjirati.
Proljećno oranje. Pravilo je da se njive i bašte uglavnom u jesen duboko uzorane, jer se
oranjem u proljeće gubi mnogo više zemljišne vlage, pošto se na površinu iznose donji
vlažni slojevi, a vlaga lako isparava. Od ovoga se može odstupiti ako vremenski uslovi nisu
dozvolili oranje u jesen, ili ako je zemljište sa većim nagibom (zbog erozije). Uzoranu
površinu u proljeće treba što prije podrljati kako bi se gubljenje vlage svelo na što manju
mjeru. Sve do sjetve zemljište se može obrađivati drljačama ili sjetvospremačem.
Ljetno oranje. Poslije skidanje prvog usjeva odmah se treba izvesti jedno plitko oranje (15 do
20 cm).
7.2.2. Dopunska obrada – površinska priprema zemljišta
Površinskom pripremom stvara se rastresit površinski sloj zemljišta, pogodan za uspješno
nicanje sjemena biljaka i suzbijanje korova. Neposredna obrada zemljišta za ranu biljnu
proizvodnju sastoji se od tanjiranja (koje se sve više izbacuje), drljanja ili kultiviranja
površinskog sloja zemljišta na dubinu od 8 do 10 cm, to danas sve radi sjetvospremač. Broj
operacija zavisi od stanja zemljišta. Što je zemljište zbijenije i jače zakorovljeno onda treba
biti više operacija. Svaku operaciju treba obaviti u suprotnom smjeru od prethodne. Za sjetvu
krmnog bilja, sitno sjeme, veoma je bitno dobro pripremiti sjetveni sloj.
7.3. Vrste đubriva i njihova primjena
7.3.1. Organska đubriva
Stajnjak može biti različitog kvaliteta, što zavisi od vrste stoke od koje potiče, od kvaliteta
prostirke i uslova pod kojima je stajnjak skladišten. Najkvalitetnijim se smatra konjski
stajnjak, a zatim ovčiji, živinski, goveđi, pa svinjski. Najviše se koristi goveđi stajnjak.
U literaturi se mogu naći podaci o sastavu stajnjaka, u prosjeku stajnjak sadrži 0,45 azota,
0,3% fosfora, 0,5% kalija i 0,5% kalcija. Azot se iskorištava 25 do 30%, fosfor 25 do 30% i
kalij 60 do 80%.
Razlaganje stajnjaka i njegovo hranivo djelovanje traje do četiri godine. U prvoj godini biljke
iskorite oko 50%, u drugoj oko 25%, u trećoj oko 15% i u četvrtoj oko 10% hranivih
materija.
Svjež, slamast ili poluzgoreo stajnjak zaorava se obavezno u jesen, a dobro razloženi može i
u proljeće.

Norme đubrenja stajnjakom zavise od tipa zemljišta, odnosno stanja hranivih materija u
oraničnom sloju i od planiranog prinosa gajenih biljaka. U praksi se smatra da je rasturanje
10 do 20 t/ha stajnjaka niska norma đubrenja, 30 do 40 t/ha srednja i 50 do 60 t/ha visoka
norma, Sve ovo zavisi od stanja hranivih materija u zemljištu.
Osoka je tečni dio izlučevina domaćih životinja i koristi se kao azotno đubrivo nakon
fermentacije. Treba je rasturiti pred površinsku pripremu zemljišta. Ne preporučuje se za
prihranjivanje ratarsko-povrtarskih biljaka, već samo livada i pašnjaka. Osoka je deficitarna u
fosforu.
7.3.2. Mineralna (vještačka) đubriva
Visoki prinosi u biljnoj proizvodnji ne mogu se ostvariti ako se usjevima ne obezbijede
dovoljne količine hranivih materija u lako pristupačnom obliku, a to se postiže sa mineralnim
đubrivima.
Primjenu mineralnih đubriva treba postaviti tako da se ona bazira na hemijskim analizama
plodnosti zemljišta, kojima se odrede optimalne količine mineralnih đubriva. U tom slučaju
mogu se očekivati samo povoljni rezultati.
Azotna đubriva.
Azot (N) je važana element, jer čini sastavni dio aminokiselina koje izgrađuju bjelančevine.
Nedostatak azota manifestuje se u slabom porastu biljke, listovi ostaju sitni, bljedozelene
boje, a prinosi su manji. Nasuprot tome prevelika količina azota produžava vegetaciju,
izaziva previše bujan rast stabla i lista, usporava sazrijevanje plodova i smanjuje kvalitet
jestivog dijela biljke, te može sadržati štetan azot u nitratnom, nitritnom i amidnom obliku.
Azotna đubriva mogu biti kisele reakcije, kao što su amonijum-sulfat ((NH4)2SO4),
amonijum-nitrat (NH4NO3) i amonijum-fosfat ((NH4)2HPO4) - ova đubriva treba koristiti
na zemljištima alkalne reakcije. Međutim azotna đubriva alkalne reakcije poželjno je koristiti
na kiselim zemljištima a to su: natrijum-nitrat (NaNO3), kalijum-nitrat (KNO3), i kalcijum-
nitrat (Ca(NO3)2).
U proizvodnji krmnih biljaka od azotnih đubriva najčešće se koristi KAN i UREA
(karbamid).
KAN – krečni amonijum-nitrat, sadrži 270 grama azota i 200 grama kreča u kilogramu
đubriva. Sadrži azot u dva oblika – nitratnom, koji se lako rastvara i brzo djeluje i
amonijačnom – koji usporenije djeluje, što omogućava ravnomjernu ishranu gajenih biljaka
azotom duže vrijeme. Druga komponenta kalcijum (krečnjak), povoljno djeluje na osobine
zemljišta, naročito kiselih. Pored toga biljke kalcijum usvajaju kao hranivo. Ovo đubrivo se
uglavnom primjenjuje predsjetveno, sa sjetvom ili u prihrani.
UREA (karbamid) – je najkoncentrovanije azotno đubrivo jer sadrži 460 grama azota u
kilogramu đubriva. Ovo đubrivo može se unositi predsjetveno, sa sjetvom ili u prihrani
usjeva. Pored upotrebe u čvrstom stanju karbamid se rastvoren u vodi može koristiti zajedno
sa navodnjavanjem. Urea je jedino azotno đubrivo kojim se usjevi mogu i prihranjivati preko
lista – folijarno, u blagom rastvoru.
NAPOMENA – Azotna đubriva se primjenjuju onda kada ga gajena biljka treba. Azotna
đubriva se lako ispiru.
Štetnost nitrata i nitrita u stočnoj krmi

Nitrati su prirodni prethodnici stvaranja biljnih proteina i imaju veoma značajnu ulogu u
procesu biljaka. Pojava nitrata i nitrita u stočnoj hrani može da izazove hroničnu toksikozu

naročito kod goveda, a nešto manje kod drugih preživara. Ovaj problem se javlja kod
pretjerane upotrebe azotnih đubriva, naročito ako nije dobro podešen odnos azota sa fosforom
i kalijem. Pored toga, na povećanu toksičnost biljne hrane može dobrim dijelom uticati velika
suša u toku vegetacije koja usporava normalan razvoj biljaka, a naročito ako se takvom stanju
pridruže jači napadi bolesti. U tom slučaju biljke slabo rastu i razvijaju ubrzano sazrijevanje i
u sebi sadrže više neorganskog azota u vidu nitrata i nitrita. Kada se takva hrana nađe u
buragu preživara nitrati se pretvaraju u nitrite, a ovi nadalje produkuju amonijak. Trovanje
grla stoke se javlja kada je brzina pretvaranja nitrata u nitrite veća od brzine formiranja
amonijaka. Tada je ovaj proces nesinhronizovan i dolazi do akumuliranja nitrata u buragu i
dolazi do njihove apsorpcije odnosno uključivanja u krvotok, te vezivanja nitrita u
hemoglobin pri čemu se formira methemoglobin. Ovo kod goveda uzrokuje tromost, mišićnu
spazmu, ubrzani puls i disanje, teturanje. U subkliničkim slučajevima dolazi do opadanja
mliječnosti krava, a kod visokogravidnih do pobačaja, a u težim slučajevima trovanja dolazi
do uginuća životinja.
Ukoliko je u stočnom obroku sadržaj nitrata i nitrita umjereno visok, konverzija betakarotina
u vitamin A može da se pogorša, a s druge strane vrlo visok taj sadržaj može da izazove
trovanje nitritima. Metabolizam betakarotina kog goveda se razlikuje od onog kod drugih
vrsta stoke (ovce, koze, svinje), jer se sav betakarotin ne pretvara u vitamin A. Dio
betakarotina ostaje u krvnom serumu i tkivima potpuno nepromijenjen. Ova specifična
razlika doprinosi pojavi deficita vitamina A kod novorođene teladi.
Fosforna đubriva
Fosfor (P) ulazi u građu veoma važnih jedinjenja u ćelijama svih živih bića. Utiče na
normalan rast, cvjetanje, plodonošenje i sazrijevanje plodova. U nedostatku fosfora smanjuje
se rast, cvjetanje, plodonošenje, listovi su sitniji i dobijaju crvenkastoljubičaste pjege.
Fosfor je slabo rastvorljiv i nepokretan element. Kada se unese u zemljište, brzo se veže za
čestice gline. Da bi ga biljka iskoristila, treba njen korijen da dođe u u dodir sa tim česticama.
Kako se to ne može apsolutno ostvariti, biljke od raspoloživih količina fosfora u zemljištu
uzimaju manji dio, te je potrebno da ga u zemljištu ima u većim količinama. Najpoznatije
fosforno đubrivo je SUPERFOSFAT. Obzirom da se slabije kreće u zemljištu, unosi se pod
osnovnu obradu zemljišta ili predsjetveno.
Kalijeva đubriva
Kalij (K) ulazi u sastav biljnih tkiva, naročito njenih mladih dijelova. Bitan je za formiranje
vegetativnih dijelova i plodova. Smanjuje transpiraciju i povećava otpornost prema biljnim
bolestima. U nedostatku kalija usporava se porast biljke, listovi se uvijaju, a na vrhu i ivicama
postaju smeđe boje. Kalij igra važnu ulogu u obrazovanju ugljenih hidrata, bjelančevina i
diobi ćelija.
Kalijeva đubriva se u trgovini javljaju u obliku soli. Slabije se kreće u zemljišti u unosi se
pod osnovnu obradu ili predsjetveno.
NAPOMENA - Konkretno, za kalij (K) je poznato da povećanim sadržajem u krmi negativno
utiče na zdravlje životinja, posebno ima uticaj na plodnost kod muznih krava. Iz tog razloga
sadžaju kalija u krmi treba posvetiti posebnu pažnju. Najveći problem je povećanje sadržaja
kalija u krmi kod zasušenih krava, 3 do 4 sedmice prije telenja (neprimjerena katjonska-
anjonska razlika), koji može lako uzrokovati postporođajnu groznicu i druge zdravstvene
probleme.

Složena (kompleksna) mineralna đubriva

Složena đubriva sadrže dva ili tri biogena elementa (NPK). Odnos hranivih materija u
složenim đubrivima može biti različit. Procentualno učešće pojedinih hraniva može se vidjeti
na ambalaži đubriva, npr. NPK 7:20:30, to znači da u jednom kilogramu đubriva ima 70
grama azota, 200 grama fosfora i 300 grama kalija.
Folijarna mineralna đubriva

To su mineralna đubriva jačih koncentracija, obogaćena mikroelementima koja se u obliku
rastvora prskanjem nanose na lisnu masu gajenih biljaka, preko kojih elementi ulaze u biljku.
Ovaj način doziranja mineralnih đubriva može biti samo dopunski (korektivni) a nikako
osnovni.
7.4. Sjeme i sjetva
7.4.1. Sjeme
Sjeme predstavlja biljku koja se nalazi u latentnom stanju sve dok se ne obezbjede potrebni
uslovi (vlaga, vazduh i toplota) za nicanje, formiranje aktivne biljke. Sjeme po spoljnem
izgledu može da bude okruglo, bubrežasto, klinasto, spljošteno i sl. Površina sjemena može
biti glatka ili naborana. Boja i krupnoća sjemena može biti različita. Krupnoća sjemena
izražava se apsolutnom masom – masa 1.000 sjemenki.
Sjeme može biti stavljeno u promet ako ispunjava zakonom propisane uslove.
Dobro sjeme mora biti čisto, zdravo, dobre klijavosti, normalno razvijeno, zaprašeno
hemijskim sredstvima protiv bolesti i štetočina, da pripada istoj sorti, odnosno hibridu i da je
u dobroj i atestiranoj ambalaži. Sjeme u prometu treba da prate dokumenta: deklaracija o
kvalitetu (čistoća, klijavost, zdravstveno stanje) i aprobaciono uvjerenje (kontrolisana sortna
čistoća).
Sortno sjeme se razvrstava u slijedeće kategorije: super elita (SE), elita (E), original, prva i
druga sortna reprodukcija. Hibridi mogu biti: sortni, linijski, sortno-linijski, prosti (ukrštene
dvije linije, sorte) i složeni (ukrštena dva prosta hibrida, odnosno prost hibrid i linija tj. sorta).
Hibridno sjeme daje i do 50% veći prinos u odnosu na sortno, ali njegova proizvodnja je
znatno složenija i skuplja.
7.4.2. Sjetva
Razlikujemo više vrsta i načina gajenja biljaka:
> glavni usjev, od koga se u jednoj poljoprivrednoj godini sa jedne površine dobije jedna
žetva,
> naknadni usjev. Ako se poslije žetve jednog usjeva, najčešće ozimi krmni međuusjevi,
zasnuje drugi i donosi narednu žetvu,
> postrni usjev, je onaj koji se zasniva poslije žetve strnih žita (pšenica, raž, ječam, zob,
tritikale) i donosi rod u istoj godini,
> ozimi međuusjevi, zasnivaju se krajem ljeta ili početkom jeseni, a dospijevaju za žetvu
rano u proljeće,
> podusjevi, su biljke čije se sjeme usijava u drugi već razvijeni usjev,
> zeleni konvejer, sastoji se u gajenju različitih biljaka sa različitim rokom sjetve i
sukcesivnim pristizanjem krmnih biljaka u toku dužeg dijela godine.
Sjetva je polaganje sjemena u zemljište, a sadnja je polaganje krtola, lukovica, reznica, rasada
i sl.

Vrijeme sjetve – Prilikom određivanja vremena sjetve mora se voditi računa o planiranoj
dinamici pristizanja proizvoda, o uslovima proizvodnje, zahtijevima gajenih biljaka prema
spoljnim uslovima i mogućnosti dinamike prerade proizvoda.
Načini sjetve – Sjetva može biti ručna i mašinska. Ručna sjetva se izvodi na manjim
površinama. Mašinski način sjetve podrazumjeva korištenje sijačica i koristi se na većim
površinama. Postoji veliki broj tipova sijačica, ali danas se sve više koriste pneumatske
sijačice zbog dobrog rasporeda sjemena prilikom sjetve.
Dubina sjetve – Zavisi u prvom redu od krupnoće sjemena, energije klijanja, od tipa,
vlažnosti i strukture pripremljenog zemljišta. Krupnije sjeme sije se dublje, a sitnije pliće. Na
lakšim zemljištima sjetva može biti dublja nego na težim i zbijenim zemljištima. Količina
sjemena zavisi od kvaliteta, krupnoće, vremena i gustine sjetve.

8. Zoohigijena i zootehnika
Prema Websteru (1987), dobrobit i smještaj trebaju da ispune sljedeće funkcije:
1) Slobodu od gladi i loše ishrane: prema tome domaće životinje ne smiju gladovati,
hrana koja im se daje mora biti zdravstveno ispravna i ukusna, to jest da konzumiranje
hrane nije posljedica velike gladi životinja, već normalnih fizioloških potreba. Pored
toga, treba obezbijediti dovoljne količine pitke vode.
2) Slobodu od temperaturnih i fizičkih tegoba (neudobnosti): Objekti u kojima se
drže životinje trebaju omogućiti životinjama zaštitu od spoljašnjih uticaja, a prije
svega od izrazito niskih i visokih temperatura. Objekti trebaju biti izgrađeni tako da
omoguće osnovni komodit životinjama koje se drže u njima, da životinje imaju
dovoljno mjesta za odmor, za ishranu, nuždu.
3) Slobodu što prirodnijeg ponašanja: životinje trebaju normalno da ispoljavaju svoje
prirodne potrebe.
4) Slobodu od bolesti i povreda: Higijena u štalama se mora redovno održavati,
mogućnosti širenja nekih bolesti i infekcija treba onemogućiti, ili bar svesti na
minimum. U objektima ne smije biti oštrih ivica, rupa u podu, neadekvatnih stepenica
i drugo, na čemu bi se životinje mogle ozlijediti.
5) Slobodu od straha. Sa životinjama se ne smije ophoditi na loš način, koji bi
uzrokovao trajan stres. Taj faktor je veoma važan što se tiče cjelokupne reprodukcije,
ishrane i proizvodnje. Strah može biti izazvan i među samim kravama, kada se pojave
agresivnija grla u stadu. U tom slučaju je najbolje takva grla izlučiti iz stada, jer u
dugoročnom periodu njihovo ponašanje utiče na smanjenje prihoda, bez obzira kolika
je proizvodnja samog grla.
Prema Lee-ju (1965) postoje 3 grupe različitih faktora, koji zajedno stvaraju proizvodnu sliku
svake životinje, a to su:
a) Faktori okoline: temperatura (T), relativna vlažnost vazduha RV, kretanje vazduha,
radijacija i padavine.
b) Osobine životinje: vrsta, uzrast, pol, rasa, stanje prometa materija (metabolizam),
krzno, sposobnost aklimatizacije, ishrana, hidratacija, zdravstveno stanje životinje i
individualna prilagodljivost.
c) Proizvodni faktori: proizvodnja, rast i razvoj, reprodukcija, fiziološka stabilnost i
patološki faktori.
8.1. Objekti za smještaj
Koristiti modernu tehnologiju gdje god je to moguće kao što su:
> slobodni način držanja krava,
> izmuzišta,
> sistem ishrane po volji,
> s minimalnim ulaganjima i smanjivanjem ljudskog fizičkog rada na minimum,
> nove objekte smještati na krajevima sela gdje postoji mogućnost okrupnjavanja
poljoprivrednih površina i organizovanje pregonske ispaše,
> držati krave u suhostaju odvojeno od onih u laktaciji,
> držati bolesne krave odvojeno od onih u laktaciji,
> te gdje je moguće grupisati krave po fazama laktacije.

KLIMU U ŠTALI, PRILAGODITI KRAVI, A KLIMU U KUĆI, PRILAGODITI
ČOVJEKU
Ukratko rečeno, dobro napravljena štala treba da obezbijedi sljedeće:
> nizak nivo čestica u vazduhu (prašine, tara od sijena, itd),
> optimalnu vlažnost i temperaturu vazduha,
> dovoljnu količinu svjetla,
> stalan dotok svježeg vazduha.
Temperaturne zone za goveda

Kategorija stoke Niska t ºC Optimalna t ºC Visoka t ºC
Tovne rase -18 do -10 - 10 do 20 20 do 27
Mliječne rase (do 22 kg/dan) - 26 do - 2 - 22 do 22 22 do 28
Mliječne rase (40 kg/dan) - 30 do - 6 - 6 do 20 20 do 26
U tabeli su prikazane gornje i donje temperaturne granice iznad odnosno ispod kojih
temperatura može imati uticaj na zdravstveno stanje životinja ili proizvodnju, te optimalne
temperature za pojedine kategorije europskih rasa goveda.
Na većini manjih gazdinstava, kako u Bosni i Hecegovini, tako i u regionu, uzgajivač
temperaturu štale u zimskom periodu prilagođava svojim potrebama. Međutim, ako je njemu
hladno na nekih -5 do -10°C, ne mora značiti da je to za krave previše niska temperatura. U
takvim slučajevima, dosta naših uzgajivača zatvori svaki dovod vazduha i zraka do
unutrašnjosti štale. Povećava se vlažnost u štali, krave se znoje i tu se stvaraju problemi (npr.
respiratorne bolesti, bolja sredina za razvoj različitih mikroorganizama - veća podložnost
infekcijama rana, mastitis itd). Treba znati da goveda imaju arktičko porijeklo.
Uticaj temperature na konzumiranje hrane i proizvodnju mlijeka

Tabela očekivanih promjena unosa suhe materije, proizvodnje mlijeka i potrebama za vodom s
obzirom na povećanje temperature okoline.
Temperatura Očekivane promjene
Unos suhe materije Proizvodnja mlijeka kg. Potrošnja voda lit.
20º 18,19 27 68,14
25º 17,69 25 73,82
30º 16,92 23 79,12
35º 16,69 18 120
40º 10,21 12 106
TEMPERATURNO HUMIDNI INDEX - THI

Kada su RELATIVNA VLAŽNOST
krave u
stanju stresa
25% 30% 35% 40% 45% 50% 55% 60% 65% 70% 75% 80% 85%
od visokih
temperatura, T
njihova 38 83 84 85 86 87 88 90 91 92 93 94 95 97
ishrana i E º
uslovi u
buragu se M
mijenjaju, a 37 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91 93 94 95
P º
to utiče na
proizvodnju E
mlijeka i 36 81 81 82 83 85 86 87 88 89 90 91 92 93
efikasnost R º
ishrane
(smanjuje se A
unos suhe 34 79 80 82 82 83 84 85 86 87 88 89 90 91
T º
materije).
U
CILJ –
33 77 79 80 81 82 83 84 85 85 86 87 88 89
neutralna R º
zona
temperature A
za krave, 32 77 78 79 79 80 81 82 83 84 85 86 86 87
između 5º C º
i 20º C i
neutralni
index 31 76 76 77 78 79 80 81 81 82 83 84 85 86
temperature º
i vlažnosti
(THI ispod 30 74 75 76 77 78 78 79 80 81 81 82 83 84
68) º
29 73 74 75 75 76 77 78 78 79 80 80 81 82
º
28 72 73 73 74 75 75 76 77 77 78 79 79 80
º
27 72 72 72 73 73 74 75 75 76 76 77 78 78
º
26 70 70 71 71 72 73 73 74 74 75 75 76 76
º
24 68 69 70 70 71 71 72 72 73 73 74 74 75
º
23 67 67 68 68 68 69 69 70 70 71 71 71 72
º
22 66 67 67 67 68 68 69 69 69 70 70 70 71
º
Uticaj stresa od visokih temperatura na performanse mliječnih krava u laktaciji

< 68 68 - 71 72 - 79 80 - 89 90 - 99
Normalno
Početak stresa Blago umjereni stres Umjereno jaki stres Jaki stres
Temperatura / 22 º / 45% 26 º / 45% 30 º / 60% 34 º / 80%

Relativna vlažnost
Trajanje (sati/dan) 4 9 12
Nije mjereno
Gubitak mlijeka 0,283 0,303 0,322
(kg/h)
Gubitak mlijeka 1,1 2,7 3,9

(kg/kravi/dan)
ZNAKOVI TOPLOTNOG STRESA: PREPORUKE:

 Nekoliko znakova je lako uočljivo, posebno je to smanjenje proizvodnje mlijeka i  Osigurati dovoljnu količinu
letargično ponašanje krava. svježe pitke vode (povećan
unos vode i do 30%),
 Početni znakovi su ubrzano disanje, pojačano znojenje, smanjenje proizvodnje mlijeka za provjeriti sastav obroka i
10%, smanjenje konzumacije hrane za 10%. obezbjediti optimalnu
 Povećanjem THI-a dolazi do izrazitog smanjenja proizvodnje mlijeka (iznad 25%) uz količinu minerala i povećati
smanjenje konzumacije hrane, ali i povećanje temperature tijela. nivo energije.
 U najkritičnijoj fazi životinje pokazuju jasne znakove toplotnog stresa – otvorena usta s  Osigurati ventilaciju i
glasnim dahtanjem i isplaženim jezikom. hlađenje vazduha u
objektima gdje krave
 Obično kombinacija temperature i vlage koja se izražava kroz THI u zoni opasnosti borave, hrane se i muzu.
pogađa krave s visokom proizvodnjom mlijeka. U ekstremnim slučajevima krave mogu i Kombinacija strujanja
uginuti posebno ako je visok THI u kombinaciji s nekom bolesti ili npr. telenjem. vazduha, hlada i neophodne
količine vode.
 Krave s visokom proizvodnjom pokazuju znakove toplotnog stresa jer visoka proizvodnja
je vezana i uz veću proizvodnju topline koje se one moraju riješiti.
 Smanjenje proizvodnje mlijeka proizlazi iz smanjenog unosa hrane.
8.2. Skladištenje hrane

Prilagoditi silose kapacitetima staje (potrebama). Na farmi uvijek moraju biti dovoljne
količine hrane i vode kako bi životinje bile dobrog zdravlja, kao i sa stajališta dobrobiti
životinja.
Hrana za životinje mora se skladištiti odvojeno od hemijskih sredstava. Prostori za
skladištenje i kontejneri moraju se držati čistim i suhim i moraju se primjenjivati
odgovarajuće mjere za kontrolu štetočina kada je to potrebno.
Prostori za skladištenje i kontejneri moraju redovno da se čiste kako bi se izbjegla nepotrebna
unakrsna kontaminacija.
Sjeme se mora skladištiti na odgovarajući način tako da ne bude dostupno životinjama.
Hrana za životinje sa dodatkom lijekova ili hrana bez dodatih lijekova, kao i hrana
namjenjena različitim kategorijama ili vrstama životinja mora se skladištiti tako da se
izbjegne rizik od hranjenja životinja kojima ta hrana nije namjenjena.
Prerađena hrana za životinje mora biti odvojena od neprerađenih materijala i aditiva za hranu
za životinje kako bi se izbjegla svaka unakrsna kontaminacija prerađene hrane za životinje;
moraju se koristiti odgovarajući ambalažni materijali.
Hrana za životinje mora se skladištiti i transportovati u odgovarajućim kontejnerima. Oni se
moraju čuvati na za to određenim i pripremljenim mjestima, koja se održavaju kako bi se

obezbjedili valjani uslovi skladištenja, a kojima pristup imaju jedino lica za to ovlaštena od
strane subjekta u poslovanju hranom za životinje.
Hrana za životinje se mora skladištiti i transportovati na način koji omogućava laku
identifikaciju i izbjegavanje svake zamjene ili unakrsne kontaminacije, ali i sprječavanje
njenog kvarenja.
Kontejneri i oprema koja se koristi za transport, skladištenje, prenos, rukovanje i mjerenje
hrane za životinje moraju da se održavaju čistim. Moraju se uvesti programi čišćenja, a
količina ostataka deterdženata i dezinfekcionih sredstava se mora svesti na minimum.
Svako kvarenje hrane mora biti svedeno na minimum i mora biti ustanovljena kontrola
pojave štetnih organizama.
Kada je potrebno, temperature se moraju održavati na odgovarajućem nivou kako bi se
izbjegla kondenzacija i kvarenje.
U jedan metar kubni stane:
> Sijena rinfuznog 60 – 80 kg
> Sijena baliranog 300 kg
> Kukuruzne silaže 700 – 800 kg
> Silaže trave 550 – 650 kg
> Svježeg stajnjaka 300 – 400 kg
> Osoke 1.000 lit.
> Starog stajnjaka 1.000 – 1.500 kg

9. Upravljanje ishranom
9.1. Specifičnosti ishrane krava
Želudac krave, kao i ostalih preživara, sastoji se od tri predželuca (burag, mrežavac i listavac)
i pravog želuca (sirište). Ovako složen želudac ima za cilj da uspori prolaz hrane kroz organe
za varenje da bi mikroorganizmi razložili one dijelove hrane koje životinja nemože svojim
fermentima.
U ishrani krava kao i ostalih preživara, karakteristične su dvije faze razlaganja i varenja
hrane. U prvoj, mikroorganizmi koji su nastanjeni u buragu i mrežavcu vrše razlaganje većeg
dijela hrane koja se tu nalazi, a u drugoj fazi krava u sirištu i tankim crijevima vari
mikroorganizme i ostatak hrane.
Zbog građe organa za varenje i same fiziologije varenja, ishranu krava treba zasnivati na
kabastim hranivima, jer celuloza iz biljaka predstavlja značajan izvor energije. Organi za
varenje preživara ne stvaraju fermente (enzime) za razlaganje celuloznih vlakana ali zaot
stvaraju mikroorganizmi koji žive i razmnožavaju se u buragu.
Koncentrovana hraniva treba da se koriste samo kao dopuna, za korekciju hranljive
vrijednosti kabastih krmiva, odnosno do ukupnih potreba krave u hranjivim materijama.
U vremenu od jednog do drugog telenja, krava prolazi kroz nekoliko fizioloških faza i to:
faza zasušenosti, faza rane laktacije, faza srednje laktacije i faza završne laktacije. Sve ove
faze značajno se razlikuju u pogledu potreba krave u energiji i ostalim hranljivim
materijama. Takođe potreban je i odgovarajući odnos kabastih i koncentrovanih hraniva u
dnevnom obroku krave. Hranu po količini i kvalitetu treba prilagoditi građi i funkciji organa
za varenje i potrebama krava u određenoj fazi proizvodnog ciklusa.
U pogledu efikasnosti iskorištavanja hrane, krave pored kabastih hraniva koje dobro
iskorištava, takođe efikasno iskorištava i koncentrovana hraniva, kao što su zrna različitih
žitarica, uljane sačme i razna sočna hraniva.
Među domaćim životinjama krava predstavlja najvećeg proizvođača proteina visoke biološke
vrijednosti za ishranu ljudi, izraženo količinom mesa i mlijeka, proizvedenih u toku jedne
godine.
Poznato je da krave visoke mliječnosti unijetom hranom teško mogu da obezbjede energiju za
više od 35 litara mlijeka dnevno. Zbog toga ovakve krave u prvih deset nedjelja laktacije prati
gubitak tjelesne mase. Manjak unijete energije kroz oborke kod ovakvih krava dovodi do
pojave neplodnosti, tzv. gladnog steriliteta. Neplodnost krava u polovini slučajeva nastaje
zbog oskudne ishrane, lošeg držanja, oslabljenog hormonalnog sistema i infekcije
reproduktivnih organa (materice i vagine).
Gubitak tjelesne mase u toku telenja kod krava može da iznosi od 60-70 kg, od čega na tele
otpada 40-50 kg. U toku faze rane laktacije, prvih 60.70 dana po telenju, gubitak mase ne bi
smio biti veći od 30 kg. Izgubljene kilograme, odnosno kondiciju krave, obavezno treba
popraviti u toku srednje i završne laktacije, nikako u periodu zasušenja, kada krava slabije
iskorištava energiju i ostale hranive materije iz hrane. Ako se ovo obezbjedi kravama, one će
imati normalnu plodnost i proizvodnju, a samim tim i duži vijek iskorištavanja.
Probavni sistem krave
Probavni trakt i probava kodpreživara
Pojednostavljena shema probave od koje zavisi sastav mlijeka
HRANIVO U U BURAGU U TANKOM U MLIJEKU

HRANI
NERAZGRADIV CRIJEVO
SKROB
(JETRI)
CELULOZA I
HEMICELULOZA SIRĆETNA
(OCTENA)
KISELINA
MLIJEČNA MAST
ŠEĆERI I
FRUKTOZANI BUTERNA
(MASLAČNA)
KISELINA
MASTI MASNE KISELINE
NERAZGRADIVE
BJELANČEVINE AMINOKISELINE
MIKROBNE BJELANČEVINE
BJELANČEVINE U MLIJEKU
RAZGRADIVE
BJELANČVENINE
GLUKOZA
LAKTOZA
RAZGRADIV
SKROB
PROPIONSKA
KISELINA
PEKTINI

Za preživare je značajan sistem predželudaca koji je jedinstven. U tom djelu hranu vare
mikroorganizmi i u burag izlučuju uglavnome tri organske kiseline:
> propionsku,
> sirćetnu (octenu),
> buternu (maslačnu).
Kiseline se resorbuju i preko krvi stižu do jetra gdje ulaze u daljnje hemijske procese.
Propionska kiselina pretvara se u glukozu i ta dalje u laktozu ili mliječni šečer, sirćetna
kiselina i buterna pretvoraju se u mast. Od sirišta dalje probava ide istim načinom kao kod
životinja sa jednodjelnim želucem i u nas.
Kod hranjenja preživara moramo imati na umu, da ne hranimo njih već mikroorganizme koji
žive u buragu.
Kiseline koje izlučuju u burag snižavaju pH (kiselost), a kada preživaju vlaknastu hranu
(prave loptice koje ponovno vrate u usta) natapaju ju ih sa slinom (pljuvačka) koja je bazična
i neutralizira kiselinu.
Sastav mlijeka
VODA 87,2 – 90,4%
MAST 2,5 – 6,0%
PROTEIN 2,7 – 4,8%
LAKTOZA 4,6 – 5,2%
MINERALI 0,6 – 0,8%
UKUPNO SUHE MATERIJE 9,3 – 17,8
Dnevne energetske potrebe za proizvodnju mlijeka umnožak su količine mlijeka i količine

energije u sastojcima mlijeka.
NEL (MJ/d) = M x (0,0388 x M.M + 0,0228 X P + 0,0165 X L)
NEL – neto energija za laktaciju potrebna za dnevnu proizvodnju mlijeka (MJ/d)
M – dnevna proizvodnja mlijeka (kg/d)
M.M. – mliječna mast (g/kg)
0,0388 – sadržaj energije u (MJ) u 1 g mliječne masti
P – protein mlijeka (g/kg)
0,0228 – sadržaj energije (MJ) u 1 g proteina mlijeka
L – laktoza ili mliječni šećer (g/kg)
0,0165 – sadržaj energije (MJ) u 1 g laktoze
Sadržaj masti najaviše određuje energetske potrebe krave za sintezu 1 kg mlijeka. Za mlijeko
sadržaja 4% masnoće, krava treba 3,25 MJ neto energije.
Potrebe NEL po kg mlijeka različite masnoće
Sadržaj masti 2,8 3,0 3,2 3,4 3,5 3,7 3,9 4,0 4,2 4,5
NEL (MJ/kg) 2,77 2,85 2,93 3,01 3,05 3,13 3,21 3,25 3,34 3,46
Sadržaj proteina u mlijeku određuje potrebnu količinu metaboličkog proteina. Za sintezu kg

mlijeka sa 3,4% proteina potrebna su 53 grama metaboličkog proteina

Potrebne metaboličkog proteina po kg mlijeka različitog sadržaja proteina
Mliječni protein (g/kg) u mlijeku 28 30 32 34
Potrebna količina mteaboličkog proteina (g/kg) 44 47 50 53
Sadržaj proteina manje varira nego sadržaj masti u mlijeku, premda dostupnost sirovina
može ograničiti njegovu sintezu u mliječnoj žlijezdi. Uopšteno govoreći, proizvodnja
mliječnog proteina visoko je povezana sa sadržajem energije u obroku. Naime mliječni
protein sintetizuje se iz aminokiselina koje najvećim dijelom (60-80%) potiču od mikroba
buraga, a oni će stvoriti to više aminokiselina što obrok sadrži više energije (skrob). U
prosjeku nastane 150 grama mikrobnog proteina po kg organske materije obroka koju pojedu
mikrobi. Krava može pojesti u prosjeku 19,5 kg suhe materije ili 18 kg organske materije, od
ove količine mikrobi pojedu 60% ili 10,8 kg pa mogu stvoriti 1.620 grama mikrobnog
proteina u kojem je 80% aminokiselina koje se u crijevima probave 80% pa u metabolizam
krave uđe 1.036 grama aminokiselina (1.620 x 0,8 x 0,8).
Za sintezu 1 kg mlijeka sa 3,4% proteina potrebna su 53 grama metaboličkog proteina, pa iz
1.036 grama aminokisleina moše nastati 20 kg/dan mlijeka. Iz ovog se vidi da visoko
mliječne krave nemogu dobiti dovoljno aminokisleina iz mikroba pa se moraju hraniti
povećanim količinama aminokiselina koje potiču iz proteina hrane koji je zaštićen od
mikrobne razgradnje u buragu, a naziva se još „bypass“ protektirani ili zaštićeni protein.
Sadržaj laktoze je prilično ujednačen i sposobnost krave da sintetizuje laktozu određuje
mliječnost krava. Laktoza se stvara iz propionske kiseline nastale fermentacijom skroba
(žitarice) u buragu, rezistentnog skroba (skrob koji izbjegne razgradnju u buragu),
aminokiselina koje nisu iskorištene za sintezu proteina mlijeka, glicerola oslobođenog
razgradnjom tjelesne mase ili dodatog u hranu, te propilen glikola ili propionata takođe
dodanog kroz hranu.
Posebno je puno (6,1 MJ/kg) neto energije i metaboličkih proteina (210 g/kg) potrebno za
sintezu kolostruma, što je jedan od uzroka negativne bilanse energije u krava nakon telenja.
Najbolji je sastav prvog mlijeka ili kolostruma sa visokim sadržajem mliječne masti (6,4%) i
posebno proteina (14,6%). Međutim njihova koncentracija naglo opada do 7. dana – protein,
odnosno do 21. dana - masti laktacije. Veće opadanje masti je do 75. dana laktacija, a zatim
blago opada sve do 195. dana te umjereno raste do kraja laktacije.
Sadržaj proteina opada, a laktoza raste od 15. do 45. dana laktacije.
U pravilu sa porastom mliječnosti opada procenat masti i proteina, a raste procenat laktoze u
mlijeku.

Promjene sastava mlijeka u prve tri sedmice nakon teljenja
Protein Mast Laktoza

16 7
14 6
% masti, laktoze
12 5
% proteina
10
4
8
3
6
4 2
2 1
0 0
1 7 14 21
Dana laktacije
Međutim kako mlijeko sadrži više masti nego proteina i njihov se procenat istovremeno
mijenja tokom laktacije, odnos procenta masti i proteina u mlijeku prilično je stalan 1,25 –
1,35 u zdravih krava.
Promjena ovog odnosa upućuje na nepravilnu ishranu i bolesti. Jednak ili viši sadržaj proteina
od masti pokazatelj je manjka vlakana, a viška skroba u obroku. Previsok odnos masti i
prtoeina > 1,5 upućuje na ketozu, a manji odnos od 1,1 upućuje na acidozu.
9.2. Uticaj različitih faktora na količinu i sastav mlijeka
Veliki broj unutrašnih (genetskih) i spoljašnjih (paragenetskih) faktora utiče, prije svega na
količinu, a isto tako i na promjenu sastava mlijeka.
Od genetskih faktora značajni su:
Uticaj rase – Količina i sastav mlijeka smatraju se rasnim odlikama, iako postoje razlike
unutar iste rase, prije svega, u količini mlijeka, a zatim i u procentu mliječne masti.
Dokazamo je da kraveHolstein rase stvorene u SAD, Kanadi i Izraelu, predstavljaju
najmliječniju rasu goveda na svijetu. Simentalska rasa i goveda u tipu simentalca dosta
zaostaju za mliječnošću crno-bijelih krava, ali sa druge strane, imaju dobar potencijal za
proizvodnju mesa i otpornija su od crno-bijele rase.
Ukraštanje bikova mliječnih rasa sa kravama manje mliječnosti dovodi kod potomstva do
značajnog povećanja mliječnosti. Tako se brzo može povećati mliječnost kod novostvorenih
meleza (ukrštanja).
Sastav mlijeka takođe je uslovljen rasnim odlikama krave. Pri tome se smtra da je procenat
masti obrnusto proporcionalan količini mlijeka.
Uticaj faze laktacije – Tokom laktacije količina i sastav mlijeka se mijenjaju. Pri tome
proizvodnja mlijeka pokazuje brz rast odmah nakon telenja pa do 100 do 120 dana dana
laktacije kada krava postiže maksimum u proizvodnji mlijeka. Poslije toga mliječnost opada,
po približnoj stopi od 2,5% nedjeljno, da bi se završila na oko dva mjeseca pred telenje.
Normalna ili tzv. standardna laktacija traje 305 dana, a period zasušenja 60 dana, tako da
proizvodni ciklus krave iznosi 365 dana ili jednu godinu. Međutim u praksi, laktacija traje i
kraće od 10 mjeseci, pogotovo kod krava manje mliječnosti, a može i da traje duže od godinu
dana kod krava sa visokom proizvodnjom mlijeka. Normalno se matra da krava daje najviše

mlijeka u prvih 100 dana laktacije, nešto manje u drugih 100 dana laktacije, a najmanje u
trećih 100 dana laktacije.
Zbog toga se najboljim kravama smatraju one koje postižu ne samo maksimum u dnevnoj
količini proizvedenog mlijeka, već imaju i dobru trajnost laktacije, odnosno da kroz što duži
vremenski period daju i održavaju velike količine mlijeka. Drugim riječima, dobre su one
krave kod kojih je prosječno padanje mliječnosti po nedjeljama poslije maksimuma laktacije
slabi izraženo sve do 5-og mjeseca steonosti, kada po pravilu nastupa osjetnije smanjenje
mliječnosti krava.
Promjena količine mlijeka tokom laktacije prati i promjena sastava mlijeka. Prvih dana
laktacije sastav kolostruma, značajno se razlikuje od sastava mlijeka i taj kolostralni period
traje 3 do 5 dana. Promjene sastava mlijeka kasnije pokazuju tendenciju porasta u pogledu
zastupljenosti mliječne masti, zatim proteina, a time i ukupne suhe materije u mlijeku.
Količina laktoze i mineralnih materija slabije se mijenja tokom laktacije.
Uticaj estrusa, steonosti i zdravlja krava – Opšte je uvjerenje da krave koje se nalaze u
estrusu značajno smanjuju količinu mlijeka, uz jednovremeni porast sadržaja mliječne masti.
Međutim, prema nekim ispitivanjima, ne pokazuju sve krave u estrusu iste osobine.
Smatra se da steonost do petog mjeseca nema uticaja na promjene sastava mlijeka ili je taj
uticaj beznačajan. Poslije tog perioda steonosti jače je izražen pad proizvodnje mlijeka sa
nešto povećanom zastupljenošću masti i drugih sastojaka mlijeka.
Opšte zdravstveno stanje krava ima poseban uticaj na proizvodnju i sastav mlijeka. Različite
bolesti utiču, kako na konzumiranje i iskorištavanje hrane, tako i na opšte životne funkcije
krave, a time i na količinu i sastav mlijeka. Poseban neželjen uticaj na proizvodnju mlijeka i
sastav mlijeka imaju različita oboljenja vimena krava.
Uticaj starosti i veličine krave – Dobro je poznato da krave značajno povećavaju mliječnost
do 5 godina života, odnosno tokom prve tri laktacije. Poslije pete godine života, do približno
psme ili devete godine, povećanje je neznatno ili mliječnost stagnira, a zatim počinje znatnije
da opada, da bi u petnaestoj godini mliječnost krava bila na nivou prvotelki. Razumljivo je da
na dužinu života krava posebno utiče i normalno razmnožavanje, odnosno reprodukcija.
Upravo zbog steriliteta i različitih drugih oboljenja, kao što su oboljenja papaka, nogu,
digestivnog trakta i bolesti vimena, veliki broj krava se rano izlučuje iz priploda.
Kada je u pitanju starost junica i prvi pripust, danas se preporučuje da se junice krupnih
mliječnih rasa prvi put osjemenjavaju u uzrastu 14-16 mjeseci, sa prosječnom tjelesnom
masom 370-380 kg i da se prvi put tele u uzrastu od oko dvije godine.
Kada je u pitanju veličina krave, utvrđeno je da krave većih okvira, odnosno većeg formata
iste rase, daju veću količinu mlijeka od krava manjeg formata.
Od paragenetskih faktora značajni su:
Uticaj ishrane – Od svih faktora spoljašnje sredine, po svom značaju, na prvom mjestu
dolazi ishrana, Uticaj ishrane u prvim nedjeljama laktacije, kao i na kraju laktacionog
perioda, znatno je manji nego u srednjem dijelu laktacije. Proivzodnja mlijeka u srednjem
dijelu laktacije u direktnoj je zavisnosti od ishrane.
Na količinu i satava mlijeka može se uticati sastavom obroka, to jest pravilnim odnosom
kabaste i koncentrovane hrane u obroku, zatim količinom, odnosno nivoom ishrane, i vrstom
i kvalitetom kako kabaste, tako i koncentrovane hrane.

Nedovoljnom ishranom krava muzara smanjiće se njihova mliječnost. Obično obroci koji
dovode do povećanja mliječnosti, skoro redovno dovode do opadanja sadržaja mliječen
masti.
Hranjenje krava sa manjim količinama kabastih hraniva u obroku, a sa većim udjelom
koncentrata, dovešće do povećanja količine mliojeka, ali će opasti sadržaj mliječne masti. Da
ne bi do ovoga došlo, kravi koja proizvodi mlijeko treba na svakih 100 kg tjelesne mase dati
najmanje 0,8-1 kg dobrog sijena u dnevnom obroku.
Različite vrste mikroorganizama u buragu krava vrše razgradnju celuloznih vlakana iz sijena,
odakle se stvara sirćetna kiselina, koja dalje služi za sintezu mliječne masti u vimenu krava.
Kako ne bi došlo do smanjenja sadržaja mliječne masti u mlijeku, potrebno je da u suhoj
materiji obroka krava bude najmanje 16-18% sirove celuloze.
Da bi se zadovoljile velike potrebe u energiji, u ishrani krava visoke mliječnosti neophodna je
upotreba povećanih količina odgovarajućih smjesa koncentrata. Ali pri ovakvoj ishrani opet
je teško obezbjediti odgovarajući nivo celuloze u suhoj materiji obroka, što može negativno
djelovati na procenat masti u mlijeku. Da bi to izbjegli preporučuje se davanje koncentrata u
više navrata dnevno u manjim količinama, ili uključivanje u obrok različitih pufera, kao što
su magnezijum oksid, magnezijum karbonat, natrijum bikarbonat (soda) i drugi. Vrlo je bitno
da odnos suhe materijeu obroku iz kabaste hrane i koncentrovane hrane bude 60 : 40%.
Opšte je poznato da pojedina hraniva mogu manje ili više uticati na proizvodnju i sastav
mlijeka. Tako krave daju više mlijeka kad se hrane zelenom hranom nego kada je ta ista
hrana na bilo koji način konzervirana (silaža, sijeno). Čak i više daju mlijeka ako su na paši
nego da im se ta ista zelena masa pokosi i da iz jasala. S druge strane, poznato je da ispaša
mlade i sočne trave dovodi do opadanja sadržaja mliječne masti u mlijeku. Slično je i sa
davanjem većine sočnih hraniva u većim količinama, kao što su razne vrste repa, glave i lišće
šećerne repe, svježi rezanci šećerne repe, svježi pivski trop i dr.
Bitan uticaj na iskorištavanje hrane, sam tok fermentativnih procesa u buragu, proizvodnju
mlijeka i procenat mliječne masti i bjelančevina, ima privikavanje krava na promjenu tipa
obroka. Otuda je vrlo važno da prelaz sa jednog tipa obroka na drugi bude postepen, naročito
pri prelasku suhe hrane na sočnu zelenu hranu. Ovo iz razloga da bi se mikroflora buraga
prilagodila novom sastavu obroka.
Ako se krave nalaze u dobroj kondiciji, u prva dva mjeseca laktacije proizvodiće mlijeko sa
većim sadržajem masti od onih krava koje su u lošijoj kondiciji. Kada se krave hrane većim
kolčinama stočne repe, lišćem i glavama šećerne repe, uljanom repicom, stočnim keljom,
može doći do promjene ukusa i mirisa mlijeka. Takođe i neke vrste silaža mogu nepovoljno
uticati na kvalitet mlijeka. Zbog toga, razmak između hranjenja ovakvim hranivima i muže
treba da bude duži od 6 sati, što znači da ovakvim hranivima krave treba hraniti poslije muže.
Jedan od najkritičnijh perioda u ishrani krave je vrijeme nakon telenja. Veoma je teško
postići da krave visoke mliječnosti odmah iza telenja konzumiraju dovoljne količine hrane,
da bi obezbjedile potrebnu energiju za proizvodnju mlijeka. Poslijedica toga je da krave u
tom periodu gube tjelesnu masu. Iz tih razloga preporuka je da se počev od dvije do tri
nedjelje prije telenja, kravama postepeno povećava količina koncentrata u obroku dok ne
dostigne 5-6 kg u vrijeme telenja, odnosno 1% tjelesne mase.
Uticaj dužine perioda zasušenja – Za svaku kravu poslije laktacije potreban je period
zasušenosti u trajanju od oko 60 dana. U ovom periodu se obnavljaju ćelije mliječne žlijezde i
vime se priprema za slijedeću laktaciju. Ako je period zasušenosti kratak, u narednoj laktaciji
može se očekivati manja proizvodnja mlijeka za oko 25-35%.

Uticaj kondicije krava u vrijeme telenja – Krave koje su loše i nepravilno hranjene i u
vrijeme telenja se nađu u lošoj kondiciji od potrebne, proizvodiće manje mlijeka od krava
koje se nalaze u normalnoj kondiciji. Ako su krave previše debele, imaće za poslijedicu
takođe smanjenu proizvodnju mlijeka.
Uticaj broja muža u toku dana – O uticaju muže na količinu i sastav mlijeka može se
govoriti sa više aspekata:
> količina i sastav mlijeka se mijenjaju tokom muže,
> količina i sastav mlijeka nisu isti u svim četvrtima vimena,
> količina i sastav mlijeka razlikuju se po mužama.
Na početku muže procenat masti u mlijeku je vrlo nizak i iznosi 1-2%. Poslije toga količina
mlijeka opada, a procenat masti u mlijeku raste tako da na kraju muže može da iznosi i do
9%, što jasno govori o značaju potpunog izmuzanja vimena.
Takođe je poznato da krave daju više mlijeka iz zadnjih četvrti vimena nego iz prednjih.
Razlike između lijeve i desne četvrti vimena su neznatne, osim u slučaju oštećenja vimena.
Broj muža u toku dana utiče na ukupnu dnevnu količinu mlijeka, a samim tim i na količinu
mlijeka u laktaciji. Procenat mliječne masti i drugih sastojaka takođe se mijenja po mužama.
Pri uobičajenoj dvokratnoj muži, krave više mlijeka daju pri jutarnjoj nego pri večernjoj
muži, s tim što je procenat masti i suhe materije bez masti u jutarnjem mlijeku nešto niži nego
u večernjem.
Smatra se da povećanjem broja muža raste i količina namuženog mlijeka. Tako pri trokratnoj
muži je količina mlijeka veća za 15-20% nego u dvaokratnoj muži. Razlog je u tome što već
osam časova nakon muže mlijeko vrši veliki pritisak na alveole vimena i smanjuje se lučenje
mlijeka u vime. Po drugoj teoriji, proteini mlijeka u dodiru sa ćelijama vimena smanjuju
lučenje mlijeka. To upućuje na zaključak da visoko proizvodne krave treba musti tri puta
dnevno.
Uticaj spoljašnje temperature – Neodgovarajuća temperatura i vlažnosz vazduha negativno
se odražavaju, kako na količinu tako i na sastav mlijeka. Smatra se da je maksimalna
temperatura za uspješnu proizvodnju mlijeka koja odgovara kravama od 24 do 25° C. Ako
krave proizvode mlijeko u ambijentu gdje je temperatura iznad navedene doći će do
smanjenja proizvodnje mlijeka. Ukoliko je temperatura iznad 35° C i ako traje duže vremena,
pored pada proizvodnje mlijeka doći će do značajnijeg pada sadržaja masti u mlijeku.
Uzrok navedenim pojavama leži vjerovatno u smanjenju konzumiranja hrane na visokim
temperaturama, pa u takvim slučajevima krave treba hraniti noću. Takođe i niske
temperature, ispod -4° C mogu dovesti do pada proizvodnje mlijeka.
Smatra se da i neodgovarajuća relativna vlažnost vazduha, ako je iznad 75%, može imati
negativan uticaj na proizvodnju i sastav mlijeka čak i veći nego visoke temperature.
Vezano za temperaturne uslove i vlažnost vazduha javlja se i uticaj godišnjih doba na
proizvodnju i sastav mlijeka.
9.3. Masti u mlijeku
Sadržaj masti u mlijeku je ovisan od mnogobrojnih faktora. Faktori koji najviše utiču na
sadržaj masti u mlijeku su:
> pasmina,
> ishrana,
> stadij laktacije,

> starost krava,

> vrijeme (temperature i dr.),
> frekvencija muže,
> zdravstveno stanje vimena i dr.
Sa stanovišta ishrane najveći uticaj na sadržaj masti u mlijeku ima opskrbljenost sa
energijom, bijelančevinama i udio strukturnih vlakana u obroku.
Izvori mliječne masti
Masti u mlijeku nastaju prije svega iz sirćetne kiseline koja nastaje probavljanjem strukturnih
ugljikohidrata u buragu. Od kiselina koje nastaju u buragu, takođe uticaj na stvaranje
mliječne masti ima buterna kiselina, međutim propionska kiselina pri stvaranju masti nema
značajniji uticaj, ali propionska kiselina je značajna na stvaranje masti u mlijeku posredno,
jer utiče na hormonski sistem, odnosno utiče na mobilizaciju i nakupljanje tjelesnih masti.
Odnos između kiselina u buragu je ovisan od vrste obroka. Obroci koji sadrže veliku količinu
strukturnih ugljikohidrata (celuloza, hemiceluloza) utiču na veće stvaranje sirćetne kiseline.
Kod ovakvih obroka primjećuje se povećan sadržaj masti u mlijeku, nego kod obroka sa
većom količinom koncentrata za koje je značajan veći udio propionske kiseline. Obroci koji
sadrže veću količinu šećera (krmna repa) uzrokuju stvaranje buterne kiseline, te je za te
obroke takođe značajan veći sadržaj masti u mlijeku. U obroku za muzne krave je obično
malo masti (manje od 5%). Iako se masti iz krme probavljaju i ugrađuju u mliječne masti
značajno ne utiču na sadržaj masti u mlijeku. Izuzetak su obroci koji sadrže veću količinu
zaštićenih masti (masti koje se ne probave u buragu nego u tankom crijevu).
Značajan izvor masti u mlijeku su masti koje se crpe iz tjelesnih rezervi. Kod krava koje
prekomjerno crpe tjelesne rezerve nakon telenja, sadržaj masti u mlijeku je povećan.
Problemi povezani sa manjim ili prevelikim sadržajem masti u mlijeku
Donja fiziološka granica sadržaja masti je 3%, a gornja 5% (značajno zavisi od pasmine).
Manji sadržaj masti u mlijeku nije poželjan, jer je i tržna vrijednost mlijeka manja u odnosu
na mlijeko sa normalnim sadržajem masti. Pored toga manji sadržaj masti u mlijeku je
pokazatelj problema u probavi.
Kod krava sa manjim sadržajem masti u mlijeku takođe možemo da očekujemo i slijedeće
probleme:
> zakiseljavanje buraga (acidoza),
> oštečenje sluznice buraga i oštečenja jetre (ognojci),
> dislokacija sirišta,
> slabija otpornost na mikotoksine u krmi,
> manja sposobnost konzumiranja krme,
> oboljenje papaka.
Ovi problemi po pravilu prouzrokuju veće proizvodne štete nego manji sadržaj masti u
mlijeku. Iznimno je manji sadržaj masti u mlijeku poslijedica pothranjenosti krava. To su
uglavnom krave koje su slabo hranjenje i krave koje se udebljaju u zasušenju.
Pažnju moramo posvetiti i prevelikom sadržaju masti u mlijeku. Na početku laktacije veliki
sadržaj masti u mlijeku može biti poslijedica crpljenja tjelesnih rezervi, koja je značajna za
krave koje u skladu sa svojim genetskim potencijalom za proizvodnju mlijeka nisu dovoljno
opskrbljene energijom.

Veliki sadržaj masti u mlijeku u krava nakon teljenja je pokazatelj problema u probavi i
povezan je sa:
> slabom konzumacijom hrane,
> pojavom prikrivene i izražene ketoze,
> brzim mršanjem krava,
> trajnim smanjenjem mliječnosti,
> trajnom oštećenju jetre,
> smetnjama plodnosti,
> mastitis i,
> raznim drugim infekcijama.
Gornja kritična granica sadržaja masti u mlijeku 5% je vrlo značajna za krave na početku
laktacije, odnosno nakon telenja. Pri kraju laktacije kod krava sa manjom mliječnošću sadržaj
masti u mlijeku se poveća, ali to nemora biti poslijedica probavnih smetnji.
9.4. Faktori koji utiču na sadržaj masti u mlijeku
Vlakna u obroku: Za normalnu probavu preživari trebaju dovoljno vlakana. Vlakna potiču
krave na preživanje i krave mora da preživaju najmanje 10 sati na dan. Prilikom preživanja
stvara se velika količina sline koja neutrališe kiseline u buragu i tako održava primjerenu
kiselost buraga. Ako je vlakana u obroku premalo, izlučuje se manje sline pa pH soka u
buragu opada (sadržaj buraga se zakiseljava). U odnosu na nizak pH buraga mikroorganizmi
u buragu stvaraju veću količinu propionske kiseline i manje sirćetne te se sadržaj masti u
mlijeku zbog toga smanjuje. Sva vlakna ne potiču preživanje jednako efikasno. Vlakna
nerezane krme su efikasnija od vlakana kratko rezane krme. Vlakna sijena potiču preživanje
efikasnije od vlakana silaže, vlakna provele krme su efikasnija od vlakana silaže iz ne
provenute krme.
Na odnose u buragu posebno dobro djeluje lucerka.
Odnos između voluminozne i koncentrovane krme: Manji sadržaj masti u mlijeku je
značajan za obroke koji prije svega sadrže dosta koncentrovane krme. Zbog velikog
genetskog potencijala za proizvodnju mlijeka i sa tim vezanih velikih potreba u energiji i
bjelančevinama u modernoj proizvodnji mlijeka teško je izbjeći ishranu sa većim količinama
koncentrata. Problem je još veći ako imamo voluminoznu krmu slabog kvaliteta. Dobro
probavljiva voluminozna krma ima manje strukturnih vlakana od stare krme ili slame, i u
slučaju stare krme ili slame postizanje odgovarajućih razmjera u buragu je onda lakše sa
koncentratima. Ako želimo zadovoljiti potrebe muznih krava s velikom mliječnošću,
moramo obroke sa slabom voluminoznom krmom dopuniti sa većim količinama koncentrata
nego u slučaju ishrane sa kvalitetnom voluminoznom krmom. Pri tome treba primjetiti da
veća količina koncentrata neće smanjiti sadržaj masti u mlijeku. Dopunjavanjem obroka sa
manjim količinama koncentrata može da se poveća sadržaj masti u mlijeku.
Problemi sa manjim sadržajem masti u mlijeku se obično dešavaju ako je udio koncentrovane
krme u obroku veći od 50%.
Osobine koncentrovane krme: Koncentrati po osobinama, koje utiču na sadržaj masti u
mlijeku, značajno se razlikuju. Sadržaj masti u mlijeku se smanjuje ako u koncentratu ima
skrobnih krmiva, koja brzo fermentiraju u buragu. Probavljivost u buragu skroba iz ječma,
pšenice i ovsa je veća nego skroba iz kukuruza. Zbog toga se pri ishrani sa većim količinama
kukuruza sadržaj masti manje smanjuje nego kod ishrane sa većim količinama ječma, pšenice

ili ovsa. Takođe je važna priprema zrnastih krmiva. U pogledu sadržaja masti u mlijeku grubo
mljeveno ili gnjiječeno zrno bolje je od sitno mljevenog zrna. Najbolja su krmiva koja ne
sadrže skrob (repini rezanci).
Način ishrane: Ishrana većim količinama koncentrata u dva dnevna obroka uzrokuje
smanjenje sadržaja masti u mlijeku. Kako i sa zdravstvenog aspekta tako i zbog sadržaja
masti u mlijeku krave ne bi trebale dobiti više od 2 kilograma koncentrata u jednom obroku.
Prije ishrane koncentratom krave bi trebale dobiti u obroku voluminoznu krmu. Pored toga
veliki napredak u ishrani su donijeli krmni automati, koji omogućavaju ekonomičnu podjelu
koncentrovane krme na više obroka u toku dana. Takođe korak naprijed je i upotreba TMR –
prikolica (mješaona krme). Pri ishrani koncentratima u izmuzištu ili sa krmnim automatima
lako nadziremo ishranu koncentratima a takođe i uzimanje voluminozne hrane iz jasala. Pri
ishrani sa TMR prikolicama pojava zakiseljavanja buraga je manja nego kod odvojene
ishrane sa većim količinama koncentrata i voluminozne krme.
Prebrz prelaz sa zimskog na ljetni obrok ili iz obroka sa voluminoznom krmom na
obrok sa većom količinom koncentrata: Mikroorganizmi koji probavljaju krmu u buragu,
trebaju neko vrijeme da se prilagode promjeni obroka. Brze promjene obroka prouzrokuju
probavne smetnje. To je posebno značajno na period poslije telenja, kada je povećana potreba
krava za hranivim materijama, posebno vitaminima i mineralima. Muzne krave se za ovo
pripremaju tako da im se počne sa postepenim uvođenjem koncentrovane krme približno tri
sedmice prije telenja. Počnemo sa manjim količinama koncentrovane krme, koju postepeno
povećavamo, tako da u vrijeme telenja dostignemo otprilike 1/3 količine, koju će krave dobiti
poslije telenja.
Puferske materije u obroku: Puferske materije (npr. soda bikarbona) stabiliziraju pH
vrijednost buragovog soka. Visoka pH vrijednost potiče probavu vlakana i nastajanje sirćetne
kiseline, sadržaj masti u mlijeku se radi toga povećava. Djelovanje puferskih materija je
značajno kod ishrane sa obrocima koji sadrže veće količine koncentrata.
Masti u obroku: Pri ishrani sa zaštićenim mastima koje se ne probavljaju u buragu, sadržaj
masti u mlijeku se poveća, a ishranom sa nezaštićenim masnim kiselinama u obroku sadržaj
masti u mlijeku se smanjuje. Nezaštićene masti ne blokiraju mikroroganizme u buragu koji
probavljaju celulozu, nastajanje sirćetne kiseline se zbog toga smanji a poslijedica toga je
manji sadržaj masti u mlijeku. Obrok u suhoj materiji ne bi trebalo da ima više od 5%
nezaštićenih masti.
Ishrana u vrijeme zasušenja: Obilna ishrana u zadnjem stadiju laktacije i u vrijeme
zasušenja uzrokuje pretjerano nagomilavanje tjelesnih rezervi. Zbog oslobađanja tih rezervi
se u prvoj fazi naredne laktacije poveća sadržaj masti u mlijeku. Bez obzira što je mlijeko sa
većim sadržajem masti bolje plaćeno, nagomilavanje tjelesnih rezervi na kraju laktacije i
njihovo crpljenje na početku naredne laktacije nije poželjno i može prouzrokovati probavne
smetnje. Treba napomenuti da je umjereno crpljenje tjelesnih rezervi fiziološki normalno, a to
je povezano sa manjom konzumacijom krme i velikim potrebama u energiji u periodu poslije
telenja.
Skromna ishrana u periodu poslije telenja: Čest uzrok za povećan sadržaj masti u mlijeku
je preskromna ishrana u periodu poslije telenja. Potreba visoko mliječnih krava u tom periodu
su tako velike da ih nemožemo podmiriti ni sa najboljom voluminoznom krmom. Krave crpe
tjelesne rezerve i zbog toga se sadržaj masti u mlijeku poveća. Pri ishrani kvalitetnom
voluminoznom krmom trebalo bi i povećati količinu koncentrovane krme u obroku. Pri tome
moramo biti vrlo oprezni da ne bi prouzrokovali zakiseljavanje buraga. Pored kvaliteta krme
jako je značajna i opskrbljenost krava sa energijom. Krave moraju imati kvalitetnu

voluminoznu krmu po volji svaki dan. Ako se smanji sadržaj hraniva u krmi, i nije u
srazmjeri sa potrebama krava, koristimo razne dodatke (zaštićene masne kiseline,
natrijpropionat, propilenglikol).
9.5. Bjelančevine u mlijeku
Na sadržaj bjelančevina u mlijeku utiču prije svega opskrbljenost krava sa metaboličkim
bjelančevinama, pasmina, starost i stadij laktacije. Po sadržaju bjelančevina u mlijeku se
međusobno razlikuju krave iste pasmine. Sadržaj bjelančevina u mlijeku takođe zavisi i od
sezone. U vrijeme ljetnih vrućina po pravilu se smanji sadržaj bjelančevina. Sadržaj
bjelančevina u mlijeku se smanjuje i zbog oboljenja vimena (odnos kazeina prema proteinima
surutke se smanjuje). Mikroorganizmi rastvaraju hranu i pri tome veći ili manji dio
bjelančevina u hrani, koje onda koriste za stvaranje svoje bjelančevine, se umnožavaju i ima
ih više i više. Dio bjelančevina u krmi ostaje neprobavljen i probava se nastavlja dalje u
sirištu, isto se događa sa mikroorganizmima koji su bili porinuti u donji probavni trakt sa
neprobavljenom hranom. U tankom crijevu vrši se resorpcija probavljenih bjelančevina
(aminokiseline koje sastavljaju bjelančevine) koje životinja onda upotrijebi za tvorbu
bjelančevina za sebe i za proizvodnju mlijeka. Zbog mikroorganizama u buragu preživari
mogu koristit azot za tvorbu vlastitih bjelančevina što je vidno iz sheme.
Shema - Bjelan čevine u probavnomtraktu
BJELANČEVINE U KRMI
RAZGRADIVE (NEPOSTOJNE) NERAZGRADIVE (POSTOJNE)

50 – 90% 10 – 50%
PREDŽELUDCI
BJELANČEVINE NPN
AMINOKISELINE
NH3
MIKROBNE
BJELANČEVINE
SIRIŠTE I
CRIJEVO
BJELANČEVINE
AMINOKISELINE
BJELANČEVINE U IZMETU
Ako u obroku fali lako svarljive energije (skrob) mikroorganizmi ne mogu upotrjebiti azot
zato se izlučuje iz tjela u obliku uree. U tom slučaju dolazi do gubitka bjelančevine.

Izvori mliječnih bjelančevina: Osnovni elementi svih bjelančevina, tako i mliječnih, su

aminokiseline. Sadržaj bjelančevina u mlijeku je zavisan od aminokiselina koje se resorbuju
u tankom crijevu, nazivamo ih metaboličkim bjelnačevinama.
Kod preživara dio bjelančevina iz krme u buragu se razgrađuje u amonijak. U tanko crijevo
prelaze samo one aminokisleine koje nisu mikrobno razgrađene u buragu. U tanko crijevo
prelaze u buragu sintetizirane mikrobne bjelačevine koje stvaraju buragovi mikroorganizmi iz
amonijaka. Sinteza mikrobnih bjelančevina u buragu se odvija ako mikroorganizmi imaju
dovoljno energije i aminokiselina iz skroba. Zato moramo kod sastavljanja obroka za muzne
krave voditi računa da se u buragu raspoloživa količina amonijaka (razgradive bjelančevine) i
energija (fermentabilna organska materija) usklađeni. Uglavnom u burag dospijevaju
nerazgradive bjelančevine krme 1/3 u buragu sintetizirane mikrobne bjelančevine a 2/3
metaboličke bjelančevine.
Neke aminokiseline za stvaranje mliječnih bjelančevina muzne krave stvaraju crpljenjem
bjelančevina iz tjelesnih rezervi.
Dio aminokiselina krave koriste za pokrivanje potreba u energiji.
Muzne krave sa velikom mliječnošću imaju velike potrebe za glukozom, i ako je manjak
glukoze u obroku, aminokiseline se koriste za stvaranje glukoze. Ako krave primjereno
obezbijedimo sa glukozom, te aminokiseline uštedimo a time povećamo sadržaj bjelančevina
u mlijeku.
Problemi povezani sa malim sadržajem bjelančevina u mlijeku: Preporučeni sadržaj
bjelančevina u mlijeku je od 3,2% do 3,8%. Iskustva pokazuju da je sadržaj bjelančevina u
mlijeku manji i kritičan poslije telenja. U to vrijeme u pogledu sadržaja bjelančevina u
mlijeku u odnosu na prosječan sadržaj cijele laktacije ne bi smio biti manji za 0,3% do 0,4%.
Povećan sadržaj bjelančevina na kraju laktacije značajno ne utiče na prosječan sadržaj cijele
laktacije. Znatno povećan sadržaj bjelančevina na kraju laktacije (više od 3,8%) u odnosu na
manji sadržaj masti u mlijeku pokazuje da su krave preobilno opskrbljene sa energijom i da
će se udebljati.
Manji sadržaj bjelančevina u mlijeku nije poželjan jer je tržišna vrijednost mlijeka sa manjim
sadržajem bjelančevina manja.
Dovoljno veliki sadržaj bjelančevina u mlijeku je prvi faktor za postizanje kriterija od 8,5%
suhe materije bez masti u mlijeku.
Manji sadržaj bjelančevina u mlijeku je pokazatelj i pothranjenosti krava i pokazuje da su
krave u pogledu njihovih potreba slabo opskrbljene metaboličkim bjelančevinama i
energijom.
9.6. Faktori koji utječu na sadržaj bjelančevina u mlijeku
Koncentrati u obroku: Koncentrovana krma osigurava dosta energije za sintezu mikrobnih
bjelančevina u buragu. Velika količina koncentrata u obroku traži bolju opskrbljenost krava
sa glukozom jer se time uštede neke aminokiseline koje bi se upotrijebile za sintezu glukoze.
Za svaki dodatni kilogram koncentrata sadržaj bjelančevina u mlijeku se poveća za 0,4%, ali
to je uredu ako količina koncentrata ne prelazi fiziološke granice. Ako je previše koncentrata
u obroku, dolazi do zakiseljavanja sadržaja buraga, manja je probavljivost voluminozne krme
i manja je konzumacija krme a time i manja sinteza mikrobnih bjelančevina u buragu.
Poslijedica je manji sadržaj bjelančevina u mlijeku.

Masti u obroku: Zbog dodavanja masti u obrok po pravilu se mliječnost poveća ali se smanji
sadržaj bjelančevina u mlijeku.
Kvalitet voluminozne krme: Voluminozna krma se po sadržaju metaboličkih bjelančevina
dosta razlikuje. Krma košena u pogodnoj fazi razvoja je bolje probavljiva i iz tog razloga ima
više energije, nego krma košena kasno odnosno ostarjela krma. Paša, zelena krma i sijeno
imaju više metaboličkih bjelančevina nego silaža. Silaža od provenute krme je bolja od silaže
neuvele krme. Paša, zelena krma i sijeno, odnosno nefermentirana krma, ima u poređenju sa
silažom više bjelančevina zbog manje razgradivih bjelančevina u buragu i zbog efikasnije
sinteze mikrobnih bjelančevina u buragu.
Način ishrane: U pogledu načina ishrane moramo se držati pravila koja su opisana u
poglavlju o masti u mlijeku. Značajno je da se sadržaj buraga ne zakiseli jer se sinteza
mikrobnih bjelančevina u buragu smanji. Poželjno je da krave konzumiraju veće količine
hrane. Konzumacija hrane utiče na obezbjeđenost sa bjelančevinama neposredno (više
nerazgradivih bjelančevina i energije za sintezu mikrobnih bjelančevina u obroku) i posredno
utiče na brzinu probave krme, ako se konzumira više hrane onda se probava ubrza. Krma se
zadržava u buragu manje vremena i tako je razgradivost bjelančevina u buragu manja. Kod
brzog prolaska krme kroz probavni sistem povećava se sinteza mikrobnih bjelančevina u
buragu.
Kukuruzna silaža: Kukuruzna silaža sadrži dosta energije za sintezu mikrobnih bjelančevina
u buragu. Kod obroka sa više kukuruzne silaže veći je sadržaj bjelančevina u mlijeku nego
kod obroka sa više krme sa livada i travnjaka, i obrnuto. Veliki potencijal kukuruzne silaže
se lako iskoristi ako obrok dopunimo sa krmom koja sadrži dovoljno bjelančevina.
Krmiva koja sadrže značajno manje razgradivih bjelančevina u buragu: Bjelančevinasta
krmiva koja uključujemo u koncentrate za preživare (sojina sačma, suncokretova sačma,
repičina sačma) su u buragu razgradiva od 65% do 75%. Neka manje uobičajena krmiva
(pivski trop, pogače bundevinih sjemenki, kukuruzni gluten) je značajna manja razgradivost
bjelančevina u buragu od 30% do 60%. Uvijek se očekuje da se sa ishranom bjelančevinastim
krmivima poveća i sadržaj bjelančevina u mlijeku. Kod bjelančevinastih krmiva moguće je
razgradivost bjelančevina smanjiti sa termičko ili hemijskom obradom. Na svjetskom tržištu
moguće je nabaviti posebno obrađenu sojinu sačmu sa razgradivošću bjelančevina od 30% do
50%.
Zasićene sintetske aminokiseline: Moguće je sadržaj bjelančevina u mlijeku povećati sa
ishranom aminokiselinama koje nisu razgradive u buragu. Ovi dodaci uglavnom sadrže jednu
do dvije aminokiseline.
Ishrana zasušenih krava: Na sadržaj bjelančevina u mlijeku nakon telenja moguće je uticati
sa ishranom krava u vrijeme zasušenja. U periodu zasušenja krave obnavljaju tjelesne rezerve
bjelančevina. Te bjelančevine su dostupne kravi kasnije u vrijeme najvećih potreba. Ako su
krave u periodu zasušenja nakupile velike tjelesne rezerve masti, rezerve bjelančevina su
srazmjerno manje. Uglavnom nakon telenja krave crpe iz rezervi bjelančevina za približno
oko 3 litra mlijeka. Krave sa kratkim periodom zasušenja nemaju vremena za obnovu
tjelesnih rezervi bjelančevina te je sadržaj bjelančevina u mlijeku nakon telenja manji.
U obroke za zasušene krave moramo uključiti krmiva sa manje razgradivih bjelančevina.
Krmiva koja pobuđuju veću sintezu mikorbnih bjelančevina su uglavnom bogata energijom i
sa većom ishranom tim krmivima krave se udebljaju. Od voluminozne krme u obrok treba
uključiti pašu, zelenu krmu, sijeno i silažu od uvele krme. Travne silaže iz ne uvele krme su
manje pogodne jer je razgradivost bjelančevina kod ovakve silaže velika. Manje je pogodna
kukuruzna silaža jer je sa stanovišta energije premali sadržaj metaboličkih bjelančevina.

9.7. Odnos između masti i bjelančevina u mlijeku

Kod zdravih, dobro hranjenih krava, odnos masti i bjelančevina u mlijeku je konstantan.
Preporuke su da je najbolji odnos između masti i bjelančevina od 1,1 do 1,5. Promjene u
odnosu masti i bjelančevina nastaju prije svega zbog nepravilne ishrane, bolesti ili loših
uslova okoline. Takođe odnos M/B lako se promjeni sa ishranom zaštićenim mastima i
bjelančevinama.
Problemi vezani za promjenu odnosa masti i bjelančevina u mlijeku (M/B)
Preveliki odnos M/B, veći 1,5 je poslijedica crpljena tjelesnih rezervi u prvoj fazi laktacije i
označava lošu opskrbu energijom i metaboličkim bjelančevinama.
Prevelika razmjera M/B pokazuje da su krave u odnosu na genetski potencijal proizvodnje
hranjene preskromno sa energijom i metaboličkim bjelančevinama.
Prevelik odnos M/B nakon telenja je povezan sa problemima koji su navedeni u poglavlju o
velikom sadržaju masti u mlijeku, a to su:
> mršave krave (nizak indeks tjelesne kondicije),
> pojava prikrivene i izražene ketoze,
> brzo mršanje krava,
> manja mliječnost
> trajno oštećenje jetre,
> probelmi sa plodnošću,
> mastitis, i
> razne druge infekcije.
Uzak odnos masti i bjelančevina u mlijeku, M/B manji od 1,1 je poslijedica neodgovarajuće
strukture obroka i najčešće je povezan sa večim količinama koncentrata u obroku.
Na uzak odnos M/B utiču i drugi faktori, koji uzrokuju manji sadržaj masti u mlijeku (sitno
mljevena koncentrovana krma, prebrz prelaz sa jedne vrste obroka na drugi). Faktori koji
utječu na sadržaj masti u mlijeku su opisanu u poglavlju o mastima.
Uzak odnos M/B je povezan sa slijedećim problemima:
> zakiseljavanje buraga (acidoza),
> oštećenje sluznice buraga i ognojci na jetri,
> manja sposobnost konzumacije krme,
> oboljenje papaka.
Odnos masti i bjelančevina

M:B > 1,5 : 1 KETOZA - subklinička i klinička
M:B < 1,1 : 1 ACIDOZA - zakiseljavanje buraga
M>5 1 mjesec nakon telenja NEB - negativna energetska bilanca
B< 3,2 1 polovina laktacije NEB - negativna energetska bilanca

9.8. Laktoza u mlijeku

> Zdravo mlijeko sadrži od 4,6 - 4,8 %
> Povećan broj somatskih ćelija moguće je da smanji udio laktoze za 10-20 %
> Moguće je da mlijeko koje sadrži < 4,5 % laktoze potječe iz vimena zahvaćenog upalnim
procesima
> Infekcija vimena smanjuje dotok krvi u vime, poslijedica je smanjen sadržaj laktoze
Manje promjene u sadržaju laktoze nemaju veći praktični značaj za otkrivanje probavnih i
metaboličkih smetnji.
Jedini izvor za nastajanje laktoze je glukoza. Krave su osjetljive na pomanjkanje glukoze i
imaju manju mliječnost i sadržaj laktoze u mlijeku je manji. Sa ekonomskog aspekta sadržaj
laktoze je značajan, jer zajedno sa bjelančevinama i pepelom predstavlja suhu materiju bez
masti, koja može uticati na cijenu mlijeku kao parametar cijene.
Izvori laktoze u mlijeku: Jedini izvor laktoze u mlijeku je glukoza. Najviše glukoze nastaje
iz propionske kiseline, a jedan dio iz skroba koji se probavlja u buragu i tankom crijevu.
Jedan dio laktoze nastaje od aminokiselina /glukoneogeneza.
Uvijek se kaže da obrok koji povećava sadržaj bjelančevina u mlijeku utiče i na sadržaj
laktoze u mlijeku.
Problemi povezani sa manjim sadržajem laktoze u mlijeku: Kako je već rečeno sadržaj
laktoze u mlijeku nema veći značaj za otkrivanje probavnih i metaboličkih problema. Na
sadržaj laktoze može da utiče zdravlje vimena. Manji sadržaj laktoze povezan je sa
povećanim brojem somatskih ćelija u mlijeku. Kod sadržaja laktoze manjeg od 4,5% moramo
biti oprezni jer je moguća pojava mastitisa.
9.9. Faktori koji utječu na sadržaj laktoze u mlijeku
Koncentrati u oborku: Koncentrati u obroku povećavaju sadržaj laktoze, preko glukoze.
Zbog ishrane koncentratima se:
> Poveća nastajanje propionske kiseline u buragu, a to je najbolji izvor glukoze,
> Poveća količina skroba koja izbjegne probavu u buragu, te se probavlja u tankom crijevu i
neposredno obezbjeđuje bolju opskrbljenost sa glukozom,
> Poveća sinteza mikrobnih bjelančevina u buragu, stvaraju aminokiseline za
glukoneogenezu
Koncentrat povećava sadržaj laktoze u mlijeku prije svega ako su muzne krave zbog lošeg
kvaliteta voluminozne krme obezbjeđene sa manje energije. Takve obroke dopunimo sa
koncentratom u skladu sa normativima, i sadržaj laktoze se može povećati za približno 0,2%.
Masti u obroku: Zbog dodavanja masti u obrok može se smanjiti sadržaj laktoze u mlijeku.
9.10. Urea u mlijeku
> Normalan sadržaj 12 – 30 mg/100 ml mlijeka.
> Pokazatelj opskrbljenosti bjelančevinama i energijom.
> Iz organizma se izlučuje mlijekom i mokraćom.
> S brojem laktacija blago raste sadržaj uree.
Po sadržaju uree u mlijeku ocjenjujemo opskrbljenost mikroorganizama u buragu sa azotnim
jedinjenjima (prvenstveno amonijak). Dovoljno amonijaka u buragu je prvu uslov efikasne
probave ugljikohidrata i sintezu mikrobnih bjelančevina. Ako je previše amonijaka u buragu

to ukazuje da nepotrebno hranimo krave sa prevelikim količinama bjelančevina i time

opterećujemo probavu.
Na sadržaj uree u mlijeku direktno ili indirektno prije svega utječu:
> Mliječnost krava,
> Masa krava,
> Stadij laktacije,
> Pasmina,
> Starost krava.
Izvori uree u mlijeku: Urea u krvi, mlijeku i urinu potiče od amonijaka u buragovom soku.
Sadržaj amonijaka u buragu je ovisan od količine bjelančevina u obroku i od njihove
razgradivosti u buragu. Amonijak koji se stvara pri razgradnji bjelančevina u buragu, zbog
pomanjkanja energije u obroku mikroorganizmi u buragu nemogu koristiti za svoj rast,
prelazi u krvotok pa ga jetra pretvara u ureu. Urea se uglavnom izlučuje mokraćom, manji
dio se izlučuje sa mlijekom.
Manji dio uree stvara se iz amonijaka koji se koristi za stvaranje mataboličkih aminokiselina,
koje se koriste kao izvor energije.
Na sadržaj uree u mlijeku utiču neki drugi problemi u probavi, kao npr. skrob koji se
neprobavi u buragu i tankom crijevu, fermentira u debelom crijevu gdje se dio azota veže za
mikrobne bjelančevine. Te bjelančevine se izlučuju sa balegom. Kod ovih obroka se veći dio
azota izlučuje balegom, a manje urinom i kroz mlijeko. Pri istoj koncentraciji amonijaka u
buragovom soku kod ovakvih obroka očekujemo manji sadržaj uree u mlijeku.
Problemi povezani sa malim ili velikim sadržajem uree u mlijeku: U pogledu sadržaja
uree u mlijeku preporuka je da mlijeko sadrži od 15 do 35 mg/ml mlijeka, izraženo i
milimolovima 2,5 do 5,0 mmol/litar.
Sadržaj uree u mlijeku kod krava sa većom mliječnošću je po pravilu nešto viši nego kod
krava sa manjom mliječnošću. Preporučene vrijednosti sadržaja uree u mlijeku ovisno do
mliječnosti je prikazan u grafikonu.
Preporučeni sadržaj uree u mlijeku zavisno od dnevne mliječnosti (Izvor: Kirchgessner i sar.,
1986.)
Nizak sadržaj uree u mlijeku je pokazatelj malog sadržaja amonijaka u buragovom soku.
Indirektno nam ukazuje na probleme, koji su:

> Nepovoljni uvjeti za rast buragovih mikroorganizama – manja je probavljivost organske

materije, prije svega vlakana,
> Teže probavljanje krme u buragu – manja konzumacija krme,
> Manja sinteza mikrobnih bjelančevina u buragu.
Glavni uzrok toga je slaba opskrbljenost krava sa energijom i mikrobnim bjelančevinama.
Kod krava sa manjim sadržajem uree u mlijeku, očekujemo i manju mliječnost, manji sadržaj
masti, bjelančevina i laktoze u mlijeku.
Visok sadržaj uree u mlijeku je pokazatelj prevelikog sadržaja amonijaka u buragovom soku.
Kod krava sa većim sadržajem uree u mlijeku očekujemo slijedeće probleme:
> Krave koriste previše energije za izlučenje azota iz tijela (pretvaranje amonijaka u ureu),
> Pretvaranje amonijaka u ureu opterećuje jetru,
> Zbog velike koncentracije azota u urinu, u štali je povećan sadržaj amonijaka u zraku,
koji nije ugodan za zdravlje krava,
> Često dođe do poremećaja u reprodukciji.
U pogledu ekonomičnosti proizvodnje uzrokuje se veoma veliki problemi sa plodnošću.
Preporuka je da je najbolje osjemenjavanje krava kada je sadržaj uree u mlijeku približno 25
mg/100 ml (grafikon).
Promjena indexa osjemenjavanja u zavisnosti od sadržaja uree u mlijeku (izvor: Wenninger i

Distl, 1994.)
9.11. Faktori koji utiču na sadržaj uree u mlijeku
Osobine osnovnog obroka: Sadržaj uree u mlijeku je zavisan prije svega od sadržaja sirovih
bjelančevina u obroku. Za obroke u kojima prevladava krma sa travnjaka, je značajno veći
sadržaj uree u mlijeku, nego kod obroka sa kukuruznom silažom.
Na sadržaj uree u mlijeku takođe utiče i razgradivost bjelančevina. Kod obroka sa travnim
silažama sadržaj uree u mlijeku je veći nego kod ishrane sa sijenom.
Dopunjavanje osnovnog obroka: Sadržaj uree u mlijeku je moguće optimizirati sa
pravilnom dopunom osnovnog obroka. Obroke na bazi hraniva koja sadrže bjelančevina
(paša, zelena krma, travna silaža), uvijek dopunimo sa žitima, a obroke koji sadrže malo
bjelančevina dopunimo sa sačmom soje ili suncokreta.
Sastav koncentrata: Koncentrat utiče na sadržaj uree u mlijeku preko sadržaja bjelančevina
u koncentratu i njihove razgradivosti u buragu. Ako je u mlijeku previše uree, lako njen

sadržaj smanjimo sa smanjenjem bjelančevinastih sastojaka u koncentratu i izborom smješe,

za koje je značajna manja razgradivost bjelančevina u buragu. Pri smanjenom sadržaju uree u
mlijeku radimo obratno.

10. Pravilna Ishrana

Pravilna ishrana životinja je nužna za dobro zdravlje životinja i za sigurnost hrane. Goveda se
uglavnom hrane travom, sjenažom, silažom i koncentratom, uz korištenje ostalih dodataka
nabavljenih na tržištu. Proizvođači mlijeka moraju biti upoznati s potrebom dodavanja
koncentrata u obroke goveda. Proizvođači mlijeka moraju osigurati govedima stalni pristup
čistoj vodi.
Smanjivanjem troškova ishrane krava značajnije raste ekonomičnost proizvodnje, najveći
uticaj na konzumaciju suhe materije (SM) ima kvalitet voluminozne hrane (temelj
racionalne proizvodnje), analizirati svaki otkos, bale obilježavati, uz stručnu pomoć pravilnije
pristupanje ishrani u najosjetljivijem periodu tranzicije (priprema krava za novu laktaciju), uz
pomoć specijalista za ishranu sastavljati obroke (izračunati hranive vrijednosti krmiva).
Obrok je količina hrane koja se daje životinji u toku 24 sata u cilju zadovoljenja njenih
potreba.
Balansiranje obroka predstavlja obezbjeđivanje hranivih materija koje ispunjavaju potrebe
životinje, kojim se obezbjeđuje održavanje njenog života, porast (kod grla koja su još u
porastu), proizvodnju (mlijeka) i reprodukciju (razvoj ploda).
Sastavljanje izbalansiranog obroka za mliječne krave sastoji se u tome da se hraniva
kombinuju u količinama koje zadovoljavaju dnevne potrebe. Izbalansiran obrok
podrazumjeva ne samo obezbjeđivanje određenih količina hranivih materija već i njihov
odnos prema njima.
Najčešće se pri sastavljanju obroka polazi od odnosa suhe materije (SM) iz kabaste i
koncentrovane hrane. Međusobni odnos kabastih i koncentrovanih hraniva u obroku za
određeni nivo proizvodnje zavisi od kvaliteta kabastih hraniva i ukupnih potreba krave u
energiji. Zbog povećanja potreba u energiji kod visoko proizvodnih krava raste i učešće
koncentrata u obroku.
Zastupljenost kabaste hrane ne bi smjela da bude manja od 40% kako se ne bi poremetila
populacija mikroorganizama u buragu i obroci koji se odvijaju njihovim djelovanjem.
Koncentrovana hraniva ne bi smjela da čine više od 60% suhe materije obroka, čak i kod
krava najveće proizvodnje.
Koriste se odgovаrаjući normаtivi kojimа se predviđаju potrebe u hrаnljivim mаterijаmа.
Potrebno je poznаvаti hrаnljivu vrijednost hrаnivа kojа će ući u sаstаv obrokа.
Pri sаstаvljаnju obrokа zа krаvu neophodno je:
> utvrditi potrebe krаve u hrаnljivim mаterijаmа,
> odrediti osnovni obrok nа bаzi kаbаste hrаne i
> utvrditi sаstаv i potrebnu količinu koncentrаtа.
U jednom stadu, posebno ako je veće, nije moguće sastavljati obrok za svaku pojedinačnu
kravu.
Nije preporučljivo da sve krave dobiju isti obrok.
Zbog toga obroci treba da budu sastavljani za pojedinačne produktivne grupe krava, kako bi
se izbjegla s jedne strane nedovoljna, a s druge strane preobilna ishrana nekih grla.
Kod krava koje se drže u staji, može se gotovo potpunosti vršiti kontrola nad ishranom. Pri
držanju krava na paši kontrola u toj mjeri nije moguća, jer one slobodno konzumiraju kabastu
hranu što može znatno da varira, kako u količini tako i u kvalitetu.
U praksi je raširen postupak da se obrok krava podjeli na dva dijela:
> osnovni i
> dopunski.
Sastavljanje osnovnog obroka vrši se na bazi potreba grla u hranljivim materijama za grlo
prosječne tjelesne mase i najniže mlječnosti. Ovaj dio obroka sastoji se pretežno ili isključivo
od kabaste hrane. Grla čija je proizvodnja veća, podmiruju svoje potrebe dijelom iz osnovnog
obroka, a dijelom iz dopunskog.
Obroke krаvа trebа sаstаvljаti od kvаlitetnih kаbаstih i koncentrovаnih hrаnivа. Što je
kаbаsto hrаnivo boljeg kvаlitetа time je i potrebnа količina koncentrovаnih hrаnivа mаnjа i
obrаtno. Ekonomski je oprаvdаno dа se veći dio ukupnih potrebа podmiruje sа kаbаstom
hrаnom, pod pretpostаvkom dа je ovа jeftinijа od koncentrаtа.
Kаbаstim hrаnivimа nаjčešće nedostаju proteini i minerаlne mаterije, pа smješe koncentrаtа
trebа dа budu sаstаvljene od rаzličitih proteinskih hrаnivа (suncokretovа, sojinа sаčmа) i
rаzličitih minerаlnih i proteinskih dodаtаkа (minerаlno-vitаminski premiksi). Pošto je
hemijski sаstаv kаbаstih hrаnivа dostа promjenljiv, neophodno je mijenjаti i sаstаv smješа
koncentrаtа.
Faktori koji utiču nа proizvodnju i sаstаv mlijekа su:
1. Genetski potencijal krave (rasa)
2. Ishrana,
3. Zdravstveno stanje,
4. Uslovi držanja,
5. Menadžemnt stada
Od ovih pet faktora najvažnija je ishrana krava, a pod svakodnevnim je nadzorom farmera.
Ishrana utiče na mliječnost, plodnost, zdravlje, a lako se mijenja i predstavlja najveći
pojedinačni trošak proizvodnje.
Hrana je glavni trošak (50-70%) mliječne farme koji bitno određuje visinu i cijenu koštanja
mlijeka. Isto tako hrana najviše djeluje na mliječnost krava.
Promjene sastava obroka (udio koncentrata, kabaste hrane, varijabilnost sastava krmiva i
obroka) odgovorni su za 65% variranja u proizvedenoj količini mlijeka.
Hrana je odgovorna za dvije trećine razlika u plodnosti između farmi krava.
Obroci koji se dаju krаvаmа nа nаšim fаrmаmа često nisu zаdovoljаvаjući zbog slijedećeg:
> Kvаlitet hrаnivа nije zаdovoljаvаjući,
> Hemijski sаstаv je nаjčešće nepoznаt,
> Obroci su neizbаlаnsirаni,
> Koncentrovаnа hrаnа se dаje u neаdekvаtnim količinаmа,
> Ne poštuje se redosljed dаvаnjа hrаnivа,
> Pri promjeni obrokа životinje nemаju period prilаgođаvаnjа (dvije nedjelje).
Svаkа od nаvedenih grešаkа smаnjuje proizvodnju mljekа!

Potrebe krava za hranom podijeljene su u skladu sa fiziološkim stanjima u jednoj godini – na

laktaciju od 305 dana i suhostaj od 60 dana.
Hranidbene potrebe krava u laktaciji određene su:
> Količinom i sastavom mlijeka
> Unosom suhe materije
> Te težinom krave (kondicija)
U skladu sa različitim hranidbenim potrebama, laktacija krava dijeli se na određena
razdoblja:
> Svježe krave – dio tranzicije od teljenja do 21 dan laktacije starije krave, a 28 dana
prvotelke. Ovo razdoblje obilježava nagli i brži porast mliječnosti nego uzimanja hrane pa
su krave u negativnom bilansu energije i troše tjelesne rezerve. Prosječan obrok sastoji se
od manjeg dijela kabaste (40%) nego koncentratne krme (60%).
> Početna laktacija – od 28 dana do 100 dana nakon teljenja – vrh mliječnosti kada krava
postiže maksimalnu proizvodnju mlijeka, Prosječan obrok sastoji se od podjednakog ili
nešto većeg dijela kabastog obroka (50 do 60%) i koncentratne krme.
> Puna laktacija – od 101 dana do 200 dana – krava uzima dovoljno hrane za visoku
mliječnost koja se nastoji održati kroz cijelo ovo razdoblje. Prosječan obrok sastoji se od
većeg dijela kabaste hrane (60-70%) nego koncentratne hrane (30-40%).
> Završna laktacija – od 201 dana do 305 dana mliječnosti krava. Krava jede više hrane
nego što treba za proizvodnju mlijeka, pa se u ovom razdoblju obnavljaju tjelesne
rezerve, odnosno izgrađuje se izgubljena težina nakon teljenja – kondicija. Obrok se
sastoji od većeg dijela, više od 70% udjela kabaste hrane nego koncentrovane hrane.
> Suhostaj – je razdoblje kada je krava visoko steona (bređa) i ne proizvodi mlijeko, a traje
od zasušenja do teljenja, u prosjkeu zadnjih 60 dana steonosti.
– - Početni suhostaj – traje prvih mjesec dana ili 32 do 39 dana od zasušenja (osmi
mjesec steonosti), kada su energetske potrebe krava minimalne jer ne proizvodi
mlijeko. Krave se odmaraju i hrane se isključivo nisko energetskom kabastom hranom
koja čini najmanje 85% suhe materije obroka, a koncentrat do 15%.
– - Završni suhostaj – traje zadnjih 30 dana suhostaja, počinje 21 do 28 dana prije
teljenja i završava sa teljenjem. Krava se priprema za iduću laktaciju pa se u obrok
uvode koncentrovana hraniva koji čini 30 do 40% suhe materije obroka. Preporučuje
se dužu 28 do 32 dana završni suhostaj za krave koje nose dvojke, steone junice te
krave u suhostaju tokom ljeta.
> Tranzicija – je prijelazno razdoblje od suhostaja u laktaciju, u sredini je teljenja i
obuhvata završni suhostaj i sježe oteljene krave, a traje 21 do 28 dana prije teljenja do 21
do 28 dana nakon teljenja.

Proizvodnja mlijeka, konzumacija hrane i kondicija tokom laktacije
Proizvodnja mlijeka Konzumacija hrane Klondicija (1-5)

60 4,5
Proizvodnja. konzumacija
4,25
50 4
40 3,75
Kondicija
3,5
(kg/dan)
30 3,25
3
20 2,75
10 2,5
2,25
0 2
20 40 60 80 100 120 140 160 180 200 220 240 260 280 300
Laktacija, dani
10.1. Konzumiranje suhe materije

U ishrani visoko mliječnih krava najteže je postići visok unos suhe materije, a on najviše
određuje proizvodnju mlijeka. Kako se 60 – 80% suhe materije obroka sastoji od
ugljikohidrata i 12 – 18% proteina, promjene u uzimanju suhe materije najviše utiču na
zadovoljenje krava energijom i proteinima, a time i na mliječnost.
Tačno predviđanje uzimanja suhe materije bitno je za sastavljanje obroka, spriječavanje
pothranjenosti (mršave) ili prehranjenosti (debele) i unaprijeđenje iskorištenja hraniva.
Pothranjenost (mršave krave) hranivima smanjuje proizvodnju i djeluje na plodnost i
zdravlje.
Debljina dovodi do porasta troškova proizvodnje, ne efikasno iskorištenje hraniva, preobilog
izlučivanja hraniva u okolinu i narušenog zdravlja.
Uzimanje hrane izražava se u kg suhe materije na dan ili u procentu od tjelesne mase krava.
Slobodni pristup hrani naziva se ad libitum ili po volji. U pravilu krave u sredini laktacije
jedu suhe materije u iznosu od 19,5 kg ili 3% od tjelesne težine krave (650 kg). Unos hrane
kod visoko mliječnih krava pri istoj težini uvijek je viši nego nisko mliječne, jer mliječnost
najviše stimuliše unos hrane.
Krave neposredno pred teljenje i nakon teljenja uvijek jedu manje (1,7% od težine) nego u
sredini laktacije.
Maksimalan unos hrane ograničavaju vlakna pa je unos visoko probavljive hrane s malo
vlakana, kao što su mlade trave i koncentrati, blizi mkasimuma (4%), a grube sa puno
vlakana (> 70%) dvostruko niži (oko 1,5%) od težine krave.
Krave će radije i više jesti obrok sastavljen od ukusne nego neukusne krme (pokvarena i
plijesniva silaža).
Kapacitet konzumiranja ili najveći dnevni unos hrane određuje dnevna mliječnost i težina
krave. Kapacitet konzumacije mijenjaju kondicija krave, sedmica laktacije, stadij steonosti i
starost krave.

Faktori za izračunavanje mogućeg konzumiranja hrane

TEŽINA MLIJEČNOST KONDICIJA LAKTACIJA STEONOST STAROST
Krava Unos Mlijeka Unos Bod Unos Sedmice 1 ≥2 Sedmice Unos Mjeseci Unos
450 11,65 Suhe 0,00 0,5 3,75 1 0,66 0,74 <30 1,00 20 0,78
500 12,40 5 0,75 1,0 3,00 2 0,71 0,78 30 0,98 24 0,84
550 13,50 10 1,50 1,5 2,25 3 0,74 0,81 31 0,98 28 0,88
600 13,90 15 2,25 2,0 2,50 4 0,79 0,84 32 0,97 32 0,91
650 14,65 20 3,00 2,5 0,75 6 0,85 0,89 33 0,97 36 0,94
700 15,40 25 3,75 3,0 0,00 8 0,89 0,92 34 0,96 40 0,96
750 16,15 30 4,50 3,5 -0,75 10 0,92 0,94 35 0,94 44 0,97
800 16,90 35 5,25 4,0 -1,50 12 0,94 0,96 36 0,93 48 0,98
40 6,00 4,5 -2,25 14 0,96 0,97 37 0,91 52 0,98
45 6,75 5,0 -3,00 16 0.97 0,98 38 0,88 56 0,99
50 7,50 20 0,98 0,99 39 0,84 >60 1,0
55 8,25 24 0,99 0,99 >40 0,80
60 9,00 >24 1,00 1,00
Konzumacija suhe materije (kg/dan) = (unos po težini + unos po mlijeku + unos po kondiciji) x faktor za stadij x faktor za
steonost x faktor za starost
Primjer krava teška 650 kg, mliječnosti 25 kg/dan, u kondicij 3, u punoj (>24 semdice) prvoj
laktaciji, steonosti <30 sedmica, u starosti od 30 mjeseci moći će maksimalno konzumirati
(14,65 + 3,75 + 0,00) x 1,00 x 1,00 x 0,90 = 16,56 kg suhe materije na dan.
Krave treba da dobijaju dobro izbalansirane obroke kako bi im se obezbjedile sve hranjive
materije (energija, bjelančevine, sirova vlakna, minerali i vitamini) i time omogućila
ekonomična i optimalna proizvodnja mlijeka, kvalitetnog sastava uz održavanje dobrog
zdravstvenog stanja, ali i podmirile uzdržne potrebe, potrebe za rast i reprodukciju.
Da bi se sastavio optimalna obrok, prvo bi trebalo izvršiti laboratorijsku analizu hraniva.
Za analizu hrane koristimo hemijsku analizu (Wendska analiza) po slijedećoj shemi:

Shema. Wendska analiza
KRMA
SUHA MATERIJA VODA
MATERIJE KOJE
SADRŽE AZOT (N)
(SIROVE
BJELANČEVINE)
ANORGANSKA ORGANSKA
MATERIJA
MATERIJA
MIKROELEMENTI
MATERIJE KOJE
NE SADRŽE
AZOT (N)
MAKROELEMENTI
UGLJIKO HIDRATI SIROVE MASTI
SIROVA VLAKNA OSTALI UGLJIKO HIDRATI

(SKROB, ŠEĆER)
Suha materija je bitna jer sve računamo preko suhe materije – prinos po hektaru (trava,
kukuruzna silaža), količinu hrane koju krava pojede itd.
Suha materija se dalje analizira na organsku (živu materiju) i anorgansku (neživu materiju).
Anorganska materija je sastavljena iz minerala koji su životinjama neophodni za normalno
funkcionisanje, i to one koje treba u velikim količinama (makroelementi - Ca, P, K, Na, Mg)
i one koje treba u malim količinama (mikroelementi - Se, Cu, Mn, Fe, itd.).
Skoro svi minerali su prisutni u različitim količinama u krmi (trava, kukuruzna silaža,
lucerka, žitarice) ali nekih nema, koje treba dodavati sa mineralno vitaminskom smjesom.
Količina minerala u krmi zavisi od toga kako je sa mineralima opskrbljeno zemljište (kiselo
zemljište ima malo Ca, malo Ca u biljki), zavisi o vrsti biljke (lucerka dosta Ca manje P,
kukuruz odnos Ca:P vrlo uski) zato treba posvetiti pažnju o odnosu Ca:P u mineralnoj
smjesi.
Organsku materiju dijelimo u materiju koja ima azota i ona koja nema azota. Materija koja
ima azota nazivamo sirove bjelančevine (proteini), a materija bez azota (energija) dijelimo na
ugljikohidrate i sirove masti.
Proteini (bjelančevine) Porast sadržaja proteina u obroku stimuliše uzimanje hrane, a time i
mliječnost krava. Uzimanje suhe materije izrazito se smanjuje ako nema dovoljno proteina u
obroku za aktivnost mikroba buraga, jer je tada znatno smanjenja probava hrane.
Visoko mliječne krave za maksimalan unos suhe materije trebaju znatno više razgradivih
proteina u obroku, minimalno 10-12%. Razgradnjom ovog nivoa proteina u obroku trebalo bi

nastati 10-12 mg/dl amonijaka u buragu, što je optimalna koncentracija za aktivnost

mirkoorganizama u buragu koji razgrađuju vlakna.
Uzimanje i probava suhe materije maksimalni su ako krava dobiva obrok sa 17,5 i više
sirovog proteina u suhoj materiji. Ova koncentracija sirovog proteina treba se sastojati od
najmanje 65% razgradivog proteina koji stimuliše aktivnost bakterija u buragu, a preko nje
brzinu i visinu probave hrane.
Mast za preživare nije od značaja kao izvor energije, jer u buragu ako je ima više od 5% u
obroku poremećuje rad mikroorganizama. Kod visoke proizvodnje mast je interesantna jer
sadrži dvaputa više energije nego skrob zbog toga se upotrebljavaju zasićene masti.
Ugljikohidrati su najvažniji izvor energije za preživare. Dijele se u dve grupe:
> Sirova vlakna u koja ubrajamo celulozu i hemicelulozu. Wendska analiza obuzima i
lignin koji hemijski nije ugljikohidrat, životinja ga ne može probaviti, i čini voluminoznu
krmu neukusnom (silaža od stare kukuruzne biljke, listovi su smeđi)
> Ostali ugljikohidrati u koje ubrajamo skrob, šečer itd.
UGLJIKO HIDRATI
(ENERGIJA 65 DO 75% OBROKA)
STRUKTURNI UGLJIKO HIDRATI NESTRUKTURNI UGLJIKO HIDRATI

- ĆELIJSKI ZIDOVI (CELULOZA, (ZRNA ŽITARICA)
HEMICELULOZA, PEKTINI) - SKROB
- ŠEĆERI
- FRUKTOZANI
Shema - Ugljiko hidrati
Skrob kao izvor energije se razlikuje u brzini rastvaranja i u mjestu rastvaranja.
Tako razlikujemo slijedeće vrste skroba:
> Brzo razgradljiv skrob (ječam )
> Lagano razgradljiv i neopstojan (dio kukuruznog)
> Opstojan skrob (dio kukuruznog)
Brzo razgradljiv skrob mikroorganizmi brzo razgrade u buragu, lagano razgradljivog
mikroorganizmi razgrade polako, opstojnog mikroorganizmi ne mogu razgradit te
nerazgrađen putuje u donji dio probavnog trakta gde se probavlja na enzimatski način. Brzina
razgradnje i postotak postojnosti je sljedeća:
Tabela - Brzina razgradnje i procenat skroba

Skrob gr Postojni skrob % Brzina razgradnje
Kukuruz 676 42 8%/h
Ječam 561 7 24%/h
Pšenica 654 7 24%/h
Primjer, skrob iz ječma vrlo brzo mikroorganizmi razgrađuju – 24% na sat (ako damo kravi 1
kg ječma, za jedan sat 240 g če ga biti u buragu probavljenog), a vrlo mali procenat (samo
7%) ga se u buragu ne probavi. Kod kukuruznog pak je obrnuto, 42% posto skroba se u
buragu ne razgradi, a ostali razgradljiv polako se razgrađuje (8% na sat). Krave na početku

laktacije trebaju i skrob koji se brzo razgrađuje, ali ako životinja dobija previše takvog
skroba, može doći do zakiseljavanja buraga (acidoza).
Šećer se vrlo brzo u buragu svaruje, zato treba obratiti pažnju sa ishranom hranivima na bazi
šečera (melasa).
Vlakna su kod preživara vrlo bitan izvor energije. Treba znati, da se vlakna sporo
razgrađuju, te da krava na početku laktacije ne može pokriti sve potrebe u energiji iz
vlaknaste kabaste hrane. Kabasta hrana - sirova vlakna imaju isto i funkciju preživanja koja je
kod preživara vrlo bitna.
Visok unos suhe materije kod visoko mliječnih krava potreban je od teljenja do vrha
mliječnosti, i tada se u obrok daje hrana sa minimalnom količinom vlakana, a maksimalnom
količinom lako probavljivih ugljikohidrata. Suprotno vome krave u završnoj laktaciji i
početnom suhostaju trebaju dobijati obrok sa maksimalnim količinama vlakana i minimalnim
količinama lako probavljivih ugljikohidrata ili se hraniti ograničenim količinama obroka.
Najbolje je ako obrok sadrži najmanje 17% sirovih vlakana, 19-21% kiselih detergent
vlakana i do 35% ukupnih vlakana u suhoj materiji, jer je tada najveće i najstabilnije
uzimanje hrane.
Krave u završnoj lakatciji i početkom suhostaja mogu pojesti puno više hrane od svojih
potreba pa se obrok treba sastojati od puno vlakana (do 40%) na završetku i (do 50%) u
početku suhostaja, što se postiže velikim udjelom (više od 70%) visoko vlaknaste
voluminozne hrane u oborku.
Svakih 1% ukupnih vlakana veći od 24% u hrani smanjuje unos suhe materije za 0,165 kg i
mliječnost za 0,25 kg/dan.
10.2. Šta je u kojoj hrani
Bjelančevinasta hrana – mlada ispaša (može sadržavati i do 24% sirovih proteina u suhoj
materiji), sojina sačma, suncokretova i sačma uljane repice.
Energetska hrana – kukuruzna silaža, siliran kukuruzni klip, sve žitarice.
Minerali i vitamini – mineralno vitaminske smjese
Voda je vrlo važna hrana kod krava muzara pogotovo u ljetnim mjesecima u velikim
vrućinama.
Potrebe po vodi su sljedeće:

suhostajne krave 30 – 60 l
krave do 10 l mlijeka 30 – 60 l
krave do 20 l mlijeka 70 – 100 l
junice 15 – 35 l
mesno govedo 20 – 60 l
Obrok mora biti uvijek izbalansiran što se tiče odnosa između bjelančevina i energije te
minerala. Ako poznajemo sastav krme (što se nalazi u kojoj krmi) možemo samo približno
uskladiti obrok.
Najčešče greške u ishrani krava su, u proljeće isključivo ispaša - pomanjkanje energije, u
zimi samo kukuruzna silaža – pomanjkanje bjelančevina u obroku.

10.3. Hranjenje, hranidbeni prostor i ponašanje

Krave uzimaju najviše hrane kada imaju dovoljno vremena za jedenje. Jedu oko šest sati u
toku jednog dana, 9 do 13 puta, i svako jedenje traje oko 30 minuta.
Krave koje hranu imaju cijeli dan na raspolaganju proizvode 5 -7% više mlijeka od onih koje
hranu imaju na raspolaganju do osam sati dnevno.
Poželjno je da krave imaju hranu na raspolaganju najmanje 20 sati dnevno.
Pri uzimanju hrane krave je razgrću i potiskuju prema vanjskoj ivici hranidebnog hodnika, a
guranje dostiže vrh 30 minuta nakon hranjenja pa obrok treba prigurati bliže kravama 30
minuta nakon hranjenja.
Prvo se daje voluminozna hrana, a zatim koncentrat. Davanje koncentrata kravama koje su
bile bez hrane 6 sati izaziva acidozu.
Podrazumjeva se da krave treba ujutro hraniti voluminoznom krmom, a zatim energetskim
krmivima (žitarice) te proteinskim krmivima (sačma i pogača soje i dr.) ili krminim
smjesama. Krmne smjese i žitarice treba davati u količini koja u jednom hranjenju nije veća
od 2,5 do 3,0 kg.
Visoko proizvodne krave jedu više hrane, veće obroke i češće od nisko proizvodnih krava.
Krave rado jedu nakon isporuke hrane i muže pa hranu moraju imati na raspolaganju nakon
muže.
Prvotelke jedu manje hrane, ali stalniju količinu od starijih krave. Zato ih treba hraniti
odvojeno. Konzumiranje hrane postepeno raste sa starenjem krave i najveća je kod krava
starijih od 5 godina.
Dužina valova po kravi treba da bude najmanje 60 cm, a bolje 100 cm jer je tada 60% veći
razmak između krava, pa je 57% manje agresivnih napada krava. Prvotelke na valovima
dužeine 100 cm pojedu 24% više hrane. Valov treba biti tako građen da krave drže glavu
pognuto, jer tada proizvode 17% više sline.
Krave koje pate od bilo koje upale troše 10 – 12% više energije, a to je količina energije
potrebna za proizvodnju 5 kg mlijeka na dan. Bolesne krave u pravilu manje jedu ili su čak
anoreksične. Smanjenje i trajanje smanjenog unosa hrane znatno varira od bolesti do bolesti.
Najveće smanjenje unosa hrane uzrokuju slijedeće bolesti:
> oštećenja sisa,
> mastitis,
> purperalni metritis,
> ketoza,
> oštećenje skočnog zgloba,
> teška telenja,
> mliječna groznica,
> proljevi.
Uticaj mastitisa na uzimanje hrane vrlo je promjenjiv i zavisi od trajanja infekcije i vrsti
uzročnika mastitisa. Mastitis više djjeluje na mliječnost nego na uzimanje hrane, koje u
pojedinim slučajevima može biti izrazito smanjeno.

10.4. Suhostaj
Optimalna dužina suhostaja je 60 dana jer kraći od 40 dana neomogućuje odmor i obnovu
vimena, dok dulji od 60 dana nedaje višu mliječnost, krave su debele (u lošoj kondiciji) i
povećava neproizvodne troškove.
Suhostaj od 60 dana omogućuje kravama 200 do 700 kg više mlijeka u nastupajućoj
laktaciji.
Neka istraživanja pokazuju da krave izrazito visoke mliječnosti (više do 45 kg/dan) mogu
imati suhostaj od 45 dana bez poslijedica po njihovu mliječnost.
Grafikon: Uticaj suhostaja na mliječnost krava
250
Razlika u proizvodnji mlijeka, kg
-250
-500
-750
-1000
10 20 40 60 80
Suhostaj, dana
Obrok u suhostaju treba biti sastavljen tako da vodi računa o određenim faktorima:
> težina steonog grla,
> rast ploda,
> kondiciji,
> apetitu i imunitetu,
> učestalosti pojave metaboličkih poremećaja,
> mastitisa nakon telenja.
Suhostaj je priprema krave za budući ishranu i proizvodnju mlijeka nakon telenja.
10.4.1. Obroci u suhostaju
Obrok steonih (bređih junica) i krava mora sadržavati hranjive materije koje osiguravaju
održavanje osnovnih funkcija organizma te pravilan razvoj steone junici i krave, ploda i
reproduktivnih organa te vimena.
Rast ploda i pridruženih tkiva (maternice, plodne ovojnice (posteljice) i tekučine (plodove
vode), najveći je 60 do 70% u zadnja 2 mjeseca (8. i 9. mjesec) steonosti. Međutim
energetske potrebe krava za rast ploda male su u odnosu na proizvodnju mlijeka i iznose isto
kao za proizvodnju 4 kg mlijeka u ranom i 6 kg mlijeka u kasnom suhostaju. Osim ploda, u
krava se obnavlja, a kod junica raste vime koje ostvari 98% alometrijskog rasta.
Neuravnotežena hrana, posebno previše ili premalo energije od potreba dovodi do smanjenog
rasta vimena i manje proozvodnje kolostruma te rađanje slabe i avitalne teladi.

Kondicija – zalihe energije mjere se kao stepen debljine krava i smatra se jednim od glavnih
faktora mliječnosti i masnoće mlijeka nakon telenja. Loša kondicija (<2,75) znači da krave
nemaju dovoljno zaliha energije, što ograničava mliječnost nakon telenja, a iako debele krave
(>4) daju više mlijeka i veće masnoće, sklonije su metaboličkim smetnjama (ketoza) u
periodu nakon telenja. Zato debljina određuje količinu energije (zrna žitarica) koje će se
davati kravama tokom suhostaja. Krave moraju biti u kondicij 3 na dan telenja.
Krave u suhostaju trebale bi se kretati i hraniti odvojeno od ostalih krava. Loša kondicija
krava popravlja se na kraju laktacije a ne u suhostaju.
Apetit – steone junice i krave imaju dobar apetit na početku suhostaja a loš apetiti na kraju
suhostaja. Na početku suhostaja krave mogu pojesti i do 60% više hrane od potreba, a na
kraju suhostaja jedu 30% manje hrane od potreba.
Najveća učestalost pojave mliječne groznice, zadržavanja placente i dislokacije sirišta u
svježe oteljenjih krava u prve dvije sedmice nakon teljenja odraz su ishrane krava u periodu
prije teljenja. Dodatno se ove smetnje povezane sa manjim unosom hrane, nižom
mliječnošću, lošijom plodnošću odnosno profitabilnošću krave.
Danas su krave znatno sklonije hipokalcemiji ili manjku jonskog kalcijuma u krvi nakon
teljenja, posebno zbog visokog sadržaja kalijuma u voluminoznoj krmi.
Hipokalcemija (nizak nivo jonskog kalcijuma) se spriječava:
> održavanjem niskog nivo kalicijuma u obroku,
> hranjenjem krava obrocima sa niskim sadržajem kalijuma i natrijuma,
> dodavanjem soli katjona hlora i sumpora u obroku uoči teljenja.
Imunološki status krava je narušen tokom suhostaja. Unos vitamina A i E i drugih materija
bitnih za imunitet smanjen je zbog manjeg uzimanja hrane, ali i često hranjenja lošom
krmom. Oko polovine svih mastitisa javlja se 7 do 10 dana nakon zasušenja i uoči teljenja.
Zato se kravama daju udarne injekcije vitamina E i selena, ili vitaminizirana mineralna
smjesa za suhostaj koja u pravilu sadrži 30% više antioksidanata (vitamina E, vitamina A,
beta karotina, selena (Se), cinka (Zn), bakra (Cu) i mangana (Mn)).
Krave u suhostaju i steone junice u zadnja dva mjeseca poželjno je da se hrane na:
> dobroj paši (16% sirovih proteina, 5,8 MJ NEL u suhoj materiji)
> ograničenom količinom obroka sa umjerenom količinom koncentrata,
> po volji, obrokom sa dosta vlakana kaja razrijeđuju energetsku vrijednost obroka, primjer
i do 50% slame u obroku.
Ograničena ishrana nije dobra jer narušava dobrobiot životinja, a dugotrajne dobre ispaše
malo je na farmama u Bosni i Hercegovini.
Suhostaj u zadnja dva (8. i 9. mjesec) mjeseca steonosti dijeli se po potrebama i načinu
hranjenja na dva vrlo različita perioda:
> početni suhostaj 21 dan za steone krave i 28 dana za steone junice nakon zasušenja,
> završni suhostaj u istom trajanju (21 i 28 dana) prije teljenja pa do teljenja.
Početni suhostaj je pravi suhostaj, jer se tokom njega odmaraju i obnavljaju glavni
„proizvodni“ organi krave – bubreg, jetra i mliječna žlijezda. Nadalje, niske su dnevne
potrebe u količini energije i metaboličkih bjelančevina za rast ploda (45 kg) u početku
suhostaja (8. mjeseci steonosti) i iznosi kao za 3 do 4 kg mlijeka, a relativno je još uvijek

visok apetit koji je tek 4% manji nego u nisko steonih krava (<30 sedmica). Zato su steona
grla u ovom periodu sklona debljanju pa treba ograničiti količinu energije u obroku.
Kasni suhostaj uoči teljenja naglo rastu potrebe krava pa u 9. mjesecu iznose kao za 6,5 kg
mlijeka. Dodatne potrebe neposredno uoči teljenja (7 dana prije) uzrokuju početak sinteze
kolostruma uz istovremeno naglo i progresivno smanjenje unosa hrane (-20%). Potkraj ovog
perioda počinje prirodna mobilizacija zaliha energije koju prati porast neestrificiranih masnih
kiselina u krvi.
Ishrana samo jednim (ujednačenim) obrokom tokom cijelog suhostaja od 40 dana
rezultira smanjenjem mliječnosti krava.
Krave u početnim suhostaju mogu pojesti suhe materije u obroku u količinu koja iznosi 2%, a
u završnom suhostaju 1,8% od njihove težine. Drugim riječima krave u završnom suhostaju
jedu 20% manje hrane nego u početnom suhostaju. Potrebe količina energije i proteina krava
u suhostaju prikazane su u dnevnim količinama, a svih hranjivih materija u koncentraciji u
suhoj materiji obroka (naredne tabele).
Tabela – Uzdržne potrebe krava u suhostaju

Težina Uzdržne potrebe MJ/d Metabolički Unos suhe materije,
krava, protein g/d kg/d
kg
Slobodne u Pašnjak Početni Završni
štali suhostaj suhostaj
500 34,2 35,7 345 10,0 9,2
550 36,3 39,9 370 20,5 9,7
600 38,5 42,7 395 11,2 10,3
650 40,6 45,6 420 11,4 10,8
Izvor: Alimentation des bovins, ovins et caprins. 2007
Tabela – energetske i proteinske potrebe ploda krave u zadnja dva mjeseca steonosti
Mjeseci Neto energija, MJ/d Metabolički protein g/d Ca P
Porodna težina teleta, kg Porodna težina teleta, kg g/d
35 45 55 35 45 55
8 mjesec 10,0 12,8 19,23 116 148 180 6,7 4,2
9 mjesec 16,4 20,7 25,0 179 227 274 9,7 5,3
Tabela – Potrebna količina energije i proteina za rast steonih junica i mladih krava
Prirast, kg/d 0,25 0,5 0,75 1,0
NEL (MJ/d) 8,7 17,4 26,0 34,7
MB (g/d) 58,5 117 175,5 234

Tabela – Preporučena najmanja koncantracija hranjiva u suhoj materiji obroka krava u

suhostaju , koja je priprema za laktaciju i spriječava metaboličke smetnje (Prema NRC 2001.;
Darclkey 2007.;Hutjens 2008.)
Hranidbene potrebe krave teške 650 kg koja SUHOSTAJ Svježe oteljene krave od
proizvodi 25 kg mlijeka nakon teljenja, 3,5% teljenja do 3 sedmice i
Početak od Kraj od 28
masti, 3,0% proteina, 4,8% laktoze, kondicija 3,5 junice do 4 sedmice
zasuženja do 28 dana do
laktacije
dana teljenja
Uzimanje suhe materije % od mase krava 2,0 1,7 1,8 – 2,0
Konzumiranje suhe materije, kg/d 13 10 15
Suhe materije (SM) %, minimalno 55 55 55
Kiselost – pH – obroka, najviše 5,5 5,5 5,5
Metabolički protein, % u SM 7,0 9,0 12,0
Sirovih proteina (SP), % minimalno 12 15 17,5
Razgradivi protein % (SP) ili (% SM) 70 (8,4) 60 (8,4) 60 (10,5)
Nerazgradivi protein % (SP) ili (% SM) 30 (3,6) 40 (5,6) 40 (7,0)
Strukturna vlakna (NDF%), najmanje 50 35 30
Kisela detergent vlakna (ADF%), najmanje 30 24 21
Neto energija, MJ/kg 5,2 6,5 7,2
Nevlaknasti ugljikohidrati, najviše % 30 34 36
Skrob, % Do 16 Do 23 Do 25
Kalcijum, % 0,5 0,7 1,1
Fosfor,0,15 0,4%0,38 0,25 0,3 0,428
Magnezijum, %
Željezo, ppm 13 16 20
Cink, ppm 22 30 60
Vitamin A, IJ/dan 100.000 100.000 110.000
Vitamina D, IJ/d 30.000 30.000 35.000
Vimatin E, IJ/d 1.000-2.000 2.000 2.000
Prvotelke jedu 5 do 10% manje hrane od krava pa im toliko treba biti i viša koncentracija
hranjiva u obroku. Mikrobi buraga pretvaraju razgradivi protein u vlastiti protein koji je
glavni izvor aminokisleina za kravu.
Nerazgradivi protein ne razgrade mikrobi u buragu, a probavi se do aminokiselina u
crijevima. Podmiruje najmanje 40% aminokiselinskih i znatan dio energetskih potreba visoko
mliječnih krava na početku i vrhu laktacije.
Nevlaknasti ugljikohidrati su: skrob, šećer i pektin. Njihova je probavljivost 90%. Za sintezu
mikrobnog proteina u buragu poželjan je odnos probavljivih ugljikohidrata i razgradivog
proteina 3,5:1. pH mokraće sedmicu dana prije teljenja treba biti od 6,2 do 6,8.
10.4.2. Početni suhostaj

OD ZASUŠENJA DO TRI-ČETIRI SEDMICE PRIJE TELJENJA

Početni suhostaj od zasušenja do 21 dan prije teljenja steone krave i 28 dana steone junice je
odmor i obnova buraga. Grla se hrane velikom količinom vlakana koja održavaju fizičku
popunjenost buraga, pokret buraga i omogućavaju obnovu epitela oštećenog tokom ishrane
velikim količinama žitarica u prethodnoj laktaciji.
Krave u početnom suhostaju megu pojesti 40-60% više energije od potreba pa se nepotrebno i
štetno debljaju. Da bi se spriječilo prežderavanje a time i debljanje steonih grla, ograničava se
koncentracija energije (2-3 kg/dan žitarica ili smjesa) i uzimanje hrane na 1,7% od težine,
tako da krave i steone junice jedu 9-10 kg suhe materije dnevno. Veći od potrebnog (>65
MJ/d/kravi) unos neto energije ne donosi korist, nego samo šteti jer su debela grla sklona
teškim teljenjima i ketozama.
Ako su krave debele, hrane se bez energetskih krmiva (žitarica, idr.) ali se tada obavezno daje
proteinska krma te vitaminizirani mineralni dodatak koji sadrži 50% više mikroelemenata i
vitamina A, D i E od preporuke (tabela).
Suhe krave bolje iskorištavaju energiju pa njihov obrok mora biti sastavljen od nisko
energetskih i visoko vlaknastih krmiva. Strategija spriječavanja debljanja krava je obrok sa
puno (>85%) voluminozne hrane koja spriječava debljanje, a istovremeno omogućuje
oporavak i maksimalno povećanje volumena i motorike predželudca, čime se spriječava
pojava uobičajenih metaboličkih bolesti kao što su dislokacija sirišta i ketoza nakon teljenja.
Krave treba hraniti sa 5 kg/dan dugačkog (4-5cm) livadskog sijena trava ili slame pšenice, jer
iz voluminozne krme treba da potiče oko 50% NDF u suhoj materiji obroka, ne koristiti
lucerku, silažu intenzivno đubrenih djetelinsko-travnih smjesa, jer sadrže puno kalcijuma i
kalijuma. Najbolje se sijeno sa prirodnih livada i slama pšenice. Preporuka je da 0,8% od
težine krave budu vlakna iz kvalitetne krme, a 0,7% vlakna iz sijena ili slame u količini
najmanje od 5 kg/dan/kravi. Vlakna sprječavaju dislokaciju sirišta i debljanje krava.
Steone krave trebaju dobivati obrok sa najmanje 12%, a steone junice sa 13-14% sirovih
proteina u suhoj materiji, radi sprječavanja trošenja tjelesnih rezervi proteina u suhostaju, što
ima za rezultat nižu mliječnost i niži sadržaj proteina u kolostrumu nakon teljenja
(imunoglobulini). Odličan izvor proteina za krave u suhostaju je sačma suncokreta.
Svim prvotelkama, zbog rasta i mršavim steonim kravama (kondicija <2,75), za popravak
kondicije daje se vrlo mala količina koncentrata (2-3 kg/dan) ili mješavina zrna žitarica i
sačme. Količina koncentrata ne bi smjela biti veća od 0,5% tjelesne težine (primjer: krava
teška 550 kg može doboto 2,7 kg koncentrata na dan). Kravama u dobroj kondicji (3 i malo
više) treba davati najmanje 1 kg koncentrata kao nosač potrebne količine proteina, minerala i
vitamina.
Pojava mliječne groznice neposredno prije teljenja i nakon teljenja počinje se sprječavati več
na početku suhostaja hranjenjem malim količinama kalcijuma, kalijuma i natrijuma.
Sastav koncentrata određuje vrsta i kvalitet voluminozne krme.
Način hranjenja u početnom suhostaju: Steone krave i junice nakon zasušenja tokom prvih
mjesec dana suhostaja treba hraniti obrokom koji sadrži najmanje 80% voluminozne krme, od
čega dugo livadsko sijeno/slama pšenice mora sudjelovati u količini koja je veća od 1%
tjelesne težine steone krave ili junice.
Najbolja osnovna krma na početku zasušenja je paša, a kada nema paše tada se hrane
ograničenim količinama hrane ili nisko energetskim obrokom po volji, ali sa puno vlakana.
Obrok od 11 do 12 kg suhe materije treba se sastojati od najamnje 5 kg dugog (4-5 cm)
livadskog sijena, slame ili kukuruzovine koja sadrži malo energije, kalcijuma i kalijuma, te se
tako sprječava unos prevelikih količina energije i minerala kalijuma koji mogu nepovoljno

djelovati na teljenje i pojavu proizvodnih poremećaja nakon teljenja (acidoza, dislokacija

sirišta, ketoza, zamašćena jetra). Radi sprječavanja sortiranja hrane, slama i sijeno trebaju biti
sjeckani, a obrok pomiješan s vodom tako da njegova vlažnost bude veća od 50%.
Debelim se kravama u obrok za mršavljenje dodaje zaštićeni kolin hlorid (60g/dan) ili
zaštićeni metionin. Krave se ne smiju debljati, odnosno hraniti s previše zrna žitarica, jer će
to dovesti do porasta nivoa neestrificiranih masnih kisleina u krvi, triglicerida (zamašćena
jetra), pojavu ketoze, zadržavanje posteljice i dislokacije sirišta nakon teljenja. Ograničava se
količina žitarica, mekinja, silaže kukuruza, a daje se mala količina suhog zrna kukuruza od
polutvrdunca ili kvalitetnih zubana.
Silaža kukuruza bogata je skrobom (30%) DEBLJA i ne širi predželudac pa nije dobra kao
jedina hrana za krave na početku suhostaja, zato se svježa silaža kukuruza daje malo 5-7
kg/dan. Previše kukuruzne silaže i koncentrata u ranom suhostaju dovodi do dislokacije
sirišta i niske masnoće mlijeka oteljenih krava.
Sijeno ili silaža lucerke ili djetelina kao jedina hrana nisu dobi za starije krave u ovom
periodu jer sadrže previše kalcijuma i kalijuma. Može se dati 2-5 kg/dan svježe silaže lucerke
ili upola manja količina sijena lucerke.
Najbolje je obrok za krave u ranom suhostaju smjesa silaže kukuruza i sijena livadskih trava
ili slama pšenice.
Mršave krave trebale bi imati dnevni prirast od 0,5 kg/dan i dobivati 2,5 kg/dan krmne smjese
sa 16% proteina.
Krave se obavezno hrane sa 50g/dan/kravi dodatkom bogatog antioksidansa – vitamina E,
beta karotina, organske forma minerala u tragovima (selen, bakar, mangan i cink) za suhostaj
koji smanjuje rizik pojave mastitisa i zadržavanja posteljice nakon teljenja.
Manjak kalcijuma u krvi krava nakon teljenja spriječava se već početkom suhostaja. Krave se
hrane krmivima sa malim (<50 g/dan) količinama kalcijuma, zatim malo fosfora (30-40
g/dan) i malo kuhinjske soli (30 g/dan), radi sprječavanja pojave hipokalcemije i mliječne
groznice (zalijeganje krava) nakon teljenja. Uzrok sve češće pojave hipokalcemije nije
manjak kalcijuma u ishrani, već višak kalijuma koji narušava metabolizam kalcijuma.
Naučna istraživanja pokazalu su da hranjenje krava niskim količinama kalcijuma u početnom
suhostaju nagoni kravu na mobilizaciju kalcijuma iz kostiju na početku laktacije, što rezultira
porastom njegove koncentrtacije u krvi krava. Silaža trava i lucerke te proteinska krmiva
sadrže puno kalijuma (>1,5% u suhoj materiji), a previsoka (potrebno 0,65%) koncentracija
kalijuma čini krave izrazito sklonim pojavi hipokalcemije. Zato je ishrana krava u početnom
suhostaju krmivima koja sadrže malo kalijuma i manje od 0,1% natrijuma u suhoj materiji
jedan od načina smanjenja učestalosti pojave hipokalcemije. Steonim junicama koje se hrane
sa 2 kg/dan smjese i 50g/dan vitaminiziranog mineralnog dodatka za suhostaj ne smije se
dodavati kuhinjska so ili natrij bikarbonat (soda), jer može izazvati edem (nateknuće) vimena
koje ih čini sklonijima mastitisu.
Tebela – Primjer obroka za steone krave i junice u prvih mjesec dana suhostaja
Krmiva Masa, kg/dan
Sijeno – slama – sjeckana 2cm 5,00
Sjenaža provenutog ljulja 50% SM 8,00
Silaža lucerke 2,00
Silaža kukuruza 35% SM 5,00

Krmiva Masa, kg/dan

Kukuruz 0,50
Sačma suncokreta 1,00
Aktioksidanti 0,05
So 0,02
UKUPNO 21,57
10.4.3. Završni suhostaj

OD ČETIRI SEDMICE PRIJE TELJENJA PA DO TELJENJA
Junice se najmanje četiri , a krave tri sedmice prije teljenja premještaju u boks za završni
suhostaj u kojem se hrane obrokom koji će ih pripremiti za teljenje i nastupajuću laktaciju,
smanjiti i ublažiti pojavu neizbježnog pada konzumiranja, te pojave probavnih i metaboličkih
poremećaja visoko koncentratne ishrane u početku laktacije. Većina problema u prvim
mjesecima nakon teljenja započinje u periodu tranzicije.
Zadovoljenje srednjeg porasta energetskih potreba koje rastu sa 45 do 50 u ranom suhostaju,
na 60-70 MJ NEL/dan/SM u kasnom suhostaju.
Naglo i neizbježno 30%-tno manje uzimanje hrane od tri sedmice prije teljenja, te naglo
opadanje u sedmici uoči teljenja koje ostaje nisko tokom najmanje 3-4 dana nakon teljenja.
Orijentacijski steone junice trebale bi jesti 10,5 kg SM/dan, a steone krave 12 kg SM/dan.
Smanjen unos hrane kompenzuje se 25%-tnim porastom koncentracije energije (sa 5,2 na 6,6
MJ/kg SM) i proteina (sa 12% na 14% u SM) u odnosu na obrok u početnom suhostaju
steonih krava.
Krave koje dobro jedu na dan prije teljenja dobro će jesti i prvi mjesec nakon teljenja.
Porast nivoa sirovog proteina sa 12 na 15% u SM obroka steonih junica povoljno djeluje na
sadržaj proteina (imunoglobulina) u mlijeku nakon teljenja, pomaže izgradnju parenhima
vimena, smanjuje servis period, smanjuje mobilizaciju tejelesnih rezervi nakon teljenja.
Steone krave i junice hranjene s malo sirovog proteina (<8% u SM) bilježe 5%-tno
zadržavanje posteljice nakon teljenja. Neka istraživanja pokazalu su da junice trebaju i više
od 15% sirovog proteina ili 1.000-1.200 g metaboličkih bjelančevina.
Poželjno je odvojeno hraniti steone junice od steonih krava, jer tada junice jedi više suhe
materije i duže se odmaraju.
Osigurati da visoko steone junice i krave dobivaju i jedu dovoljno vlakana.
Trebale bi jesti najmanje 3 kg kiselih detergent vlakana iz visoko probavljive silaže kukuruza
i trava koje će jesti i nakon teljenja.
Potpuno prilagođavanje buraga, crijeva i jetre visoko koncentrovanom obroku traje oko 5
sedmica pa se količina skroba povisiju na 23% u suhoj materiji obroka uoči teljenja.
Održavanje nivoa jonskog kalcijuma u krvi na 8-20 mg/100 ml).
Izgradnja imunog sistema, jer se u 50% krava javlja jedna ili više tegoba u ovom periodu.
Naime, krave izlučuju znatnu količinu odbrambenih antioksidanata (vitamina E, karotenoida,
vitamina C, selen, bakar, cink, mangan) u kolostrumu i mlijeku nakon teljenja, a što se vidi
na primjeru vitamina E čija je koncentratcija u krvi najniža prije teljenja i nakon teljenja.
Što ranije postizanje pozitivnog bilansa energije i proteina nakon teljenja.

Grafikon – Kretanje koncentracije vitamina E u krvi krava
3,50
Alfa-Tokoferol, µg/ml 3,00
2,50
2,00
1,50
1,00
-60 -50 40 30 20 10 0 10 20 30 40 50 60
Dani prije teljenja i nakon teljenja
(Weiss ar.. J. Dairy Sci. 77, vol 5. 1994.)

10.5. Tranzicija
Najkritičniji period u proizvodnom ciklusu visoko mliječnih krava ili prijelazni period od 3
sedmice prije teljenja do 3 sedmice nakon teljenja, kada krave u metabolizam ne mogu
unijeti onoliko hranjiva koliko izlučuju mlijekom.
Prijelazni period sastoji se od perioda završnog suhostaja i početka rane laktacije. U ovom
kratkom periodu od 21 do 28 dana događaju se snažne i brze promjene (hormonalnog statusa,
ekspresije stotina gena u mliječnu žlijezdu i jetri, hranidbenih potreba i imuniteta), kojima
krava osigurava nagli rast ploda (80% u zadnjem mjesecu) i priprema za teljenje i
proizvodnju kolostruma kao zaštitnog i hranjivog mlijeka. Primjer: u samo četiri dana, i to
dva dana prije teljenja pa do dva dana nakon teljenja udvostruče se energetske (glukoza) i
aminokiselinske potrebe krava, a posebno naglo i puno (4-6 puta) rastu potrebe za masnim
kiselinama i kalcijumom (6-8 puta).
Najviše oko 75% zdravstvenih tegoba javlja se u periodu koji počinje 2 sedmice prije teljenja
i završava se 4 sedmice nakon teljenja.
Najviše krava oboljijeva od mastitisa (16,5%), slijedi laminitisi (14%), zadržavanje posteljice
(2,8%) i mliječna groznica (4,9%).
Ove su bolesti povezane sa smanjenom plodnošću krava. Uspješnost koncepcije je samo 35%
u krava koje boluju od jedne od ovih bolesti u poređenju sa 50% u krava koje ne pate od
navedenih bolesti u periodu tranzicije. Krave koje boluju od jedne metaboličke bolesti sklone
su drugim metaboličkim bolestima. Tako da krave koje pate od mliječne groznice 4,2 puta
sklonije su zadržavanju posteljice i 2,3 puta više sklonije su dislokacijama sirišta. Dodatno
krave u periodu oko teljenja koriste antioksidante za stvaranje kolostruma pa ih ima manje za
odbranu vlastitog organizma.
Da bi krava uspješno prebrodila ovaj period, da bi se postigla visoka i isplativa proizbodnja
mlijeka te izbjegla pojava proizvodnih bolesti, moraju su ostvariti određeni ciljevi u završnoj
fazi suhostaja , a to su:
> Pripremiti kravu na konzumiranje velikih količina skroba nakon teljenja. Krave nekoliko
dana prije teljenja jedu 30% manje hrane, a trebaju 25% više energije i proteina nego što
pojedu. Nakon teljenja nastavlja se nisko konzumiranje hrane, a rastu potrebe pogotovo

svu (97%) unesenu energiju i (83%) proteina krava potroši za proiozvodnju mlijeka, te
malo ostane za održavanje krave. Zato su i zdrave krave u više od 80% slučajeva u
negativnoj bilansi energije nakon teljenja. Stoga se mikrobi i burag prije telejenja moraju
pripremiti za unošenje velikih količina skroba kao glavnog izvora energije u nastupajućoj
laktaciji.
> Održati normalan nivo kalcijuma u krvi. Ovo uključuje ne samo sprječavanje mliječne
groznice, već i izbjegavanje hipokalcemije i s njom povezanih tegoba.
> Održati zdravlje jer oko teljenja dolazi do slabljenja imuniteta koje je djelimično
uzrokovano hormonalnim promjenama povezanim s pripremom za teljenje i laktaciju,
djelimično s izlučivanjem velikih količina imunih tijela i antioksidanata u kolostrumu.
Dodatno stres i loša ishrana produžuju trajanje oslabljenog imuniteta te se najveći broj
bolesti javlja u tranzicijskom periodu. Tako izraziti nedostatak sirovog proteina (<8% u
SM) u suhostaju uzrokuje da 50% krava zadržava posteljicu nakon teljenja.
Dobro provedena ishrana u tranziciji omogućuje postizanje visoke mliječnosti u vrhu
laktacije, a svaki kilogram mlijeka više u vrhu daje 190 – 220 kg mlijeka više u cijeloj
laktaciji.
Činjenica da mnoge krave prebrode ovaj period bez teškoća govori nam da postoji genetički
odabrana metabolička adaptacija koja podržava nagli porast i visoku proizvodnju mlijeka
nakon teljenja. Uprkos ovoj činjenici 50% krava podliježe zdravstvenim problemima, što
naglašava krhkost sistema metaboličke adaptacije krava.
Grafikon – U kratkom periodu oko teljenja naglo pada nivo jonskog kalcijuma u plazmi krava u
mliječnoj groznici (Kimura i sar., J. Dairy Sci., vol. 7, 2006.)
Zdrava Groznica
10
Kalcijuma u plazmi, mg/ml
9
8
7
6
5
4
-15 -10 -5 0 5 10 15
Dana u odnosu na teljenje
Loše proveden tranzicijski period dovodi do neravnoteže i brojnih proizvodnih poremećaja,

kao što su:
> Odbijanje hrane,
> Acidoza,
> Ketoza,
> Zamašćenje jetre,
> Sindrom niske masnoće mlijeka,
> Šepavost,
> Mliječna groznica,

> Dislokacija sirišta,

> Zadržavanje posteljice,
> Upala maternice,
> Povećani broj somatskih ćelija, mastitisi i dr.
Procjenjuje se da nepravilno proveden tranzicijski period visoko mliječnih krava košta i do
1.000 KM godišnje. Uzroci su:
> 70-80% od svih veterinarskih troškova su u prve tri sedmice nakon teljenja,
> Gubici potencijalne proizvodnje koji se mjere manjom mliječnošću u vrhu laktacije, a
procjenjuje se da je svaki kg mlijeka manje u vrhu povezan sa gubitkom 190 – 220 kg
mlijeka u cijeloj laktaciji
> Narušena je reprodukcija krava
Cilj ishrane u tranziciji je pomoći kravi lagani prijelaz iz suhostaja u mliječnost, tako da joj
sastavimo obrok koji će ona pojesti i koji zadovoljava posebne potrebe u tom periodu, od
vrste krmiva i hranidbenih dodataka koji omogućuju visok unos sirovina za proizvodnju
mlijeka i daje podršku probavi i metabolizmu krave da što lakše pretvori hranjiva u mlijeko,
te postigne što višu proizvodnju u vrhu laktacije bez oštrih pojava probavnih i metaboličkih
poremećaja koji urokuju skupa liječenja i smanjuju proizvodnju uz narušavanje plodnosti
krava.
Nepravilno sastavljen i pothranjen obrok poništava povoljne i isplative učinke upotrebe
visoko kvalitetnih krmiva i dodataka, te je na kraju najjeftiniji najskuplji obrok.
Za ovaj period važi pravilo „plati više da zaradiš više“
Krave se postepeno privikavaju na kabastu a posebno na koncentratnu hranu kojom će se
hraniti poslije teljenja.
U obroku krava neposredno prije teljenja treba biti 23% skroba u suhoj materiji. Privikavanje
na skrob provodi se postepenim porastom količine krmne smjese sa 0,5 na 0,85% od težine
krave ili sa 2 na 4,5 kg/dan. Dio skroba mora biti rezistentni skrob, čiji je najbolji izvor zrno
suhog kukuruza u tipu kvalitetnih zubana ili polutvrdunaca. Oko 30% od potrebne količine
skroba treba biti iz suhog zrna kukuruza, a ostatak može biti iz sitnozrnih žitarica, silaže
biljke kukuruza, silaže klipa ili zrna kukuruza.
Potrebna količina koncentrtata određuje se na osnovu kvaliteta i hranjivosti kabaste krme, i
što je kvalitet kabaste krme manji to je potrebna veća količina koncentrata.
Povećana je količina potrebnog zaštićenog metionina i proteina te zaštićenih masti.
Kako bi visoko steone krave dobile potrebnih 1.000-1.200 g/dan metaboličkih bjelančevina, u
obrok se uvode izvori nerazgradivog proteina (40% od sirovog proteina). Na našem tržištu
nalaze se krmiva koja sadrže više od 65% nerazgradivog proteina, i to: kukuruzni gluten, soja
za preživare i dr. Ne preporučuje se davanje uree. Porast nivoa proteina istovremeno
stimuliše i uzimanje hrane. Ako nedostaje, tada se u smjese dodaje zaštićeni metionin i lizin
za povećanje mliječnosti i nivoa proteina u mlijeku.
Ako su krave hranjene sijenom ili slamom u prvom periodu suhostaja, tada se u drugom
periodu privikavaju na vrstu i količinu kabaste hrane koju će dobivati nakon teljenja. Gruba
kabasta hrana mora biti sjeckana na dužinu 2-5 cm radi spriječavanja odabira hrane. Poželjno
je sjeckanu slamu i sijeno miješati sa vodom. Postepeno se smanjuje količina sijena ili slame,
a povećava udio visoko kvalitetne silaže kukuruza te silaže trava ili trava sa djetelinama ili
lucerke.

Kvalitet prostora i držanja jednako je važan kao i ishrana visoko steonih krava.
Za zdravlje i ugodnost steonih grla u boksu treba biti osigurano najmanje 9 m2 čistog i suhom
slamom nastrtog prostora u boksu. Potrebno je najmanje 70 cm valova ili hranidbenog stola
po visoko steonoj životinji. Treba izbjegavati sve oblike stresa kao što su promjena grupe,
visoke temperature (≥23°C), ozlijede, laminitis i dr.
Postepeno privikavanje na koncentrat provodi se tako da količina od 2 kg/dan krmne smjese
daje na početku ili 28 dana prije teljenja, i povećava se svake sedmice za 0,5 do 1,0 kg tako
da na dan teljenja krave jedu 4-6 kg/dan krmne smjese. Na ovaj način povećava se broj
mikrororganizama koji fermentišu skrob pa krave dobiju više energije, raste dužina resica
buraga i u organizam uđe više energetskih sirovina (hlapljivih masnih kisleina), a smanjuje se
opasnost od acidoze. Dodatno žitarice su bogate skrobom i fosforom te pomažu u smanjenju
pojave ketoze i mliječne groznice nakon teljenja.
Oko teljenja slabi imunitet, a odbrambeni antioksidanti izlučuju se kolostrumom pa se u
krmne smjese obogaćuju antioksidantima (300 mg/d beta karotina, 1.800-2.000 ij/d vitamina
E, najmanje 70% potrebne količine mikroelemenata. Više od 3.000 ij/dan vitamina E može
povisiti broj somatskih ćelija u mlijeku. Krvama ne treba dodavati željezo jer dobiju dovoljne
količine vodom i zemljom zaprljanom hranom, a prevelike količine željeza uzrokuju štetni
oksidativni stres.
Kravama koje se sklone ketozama 3-5 dana prije teljenja treba davati 180 grama kalcijum
propionata, ili 225 grama propilen glikola, ili 0,5-1,0 lit. glicerola, zaštićeni metionin ili kolin
hlorid (60 g/dan), niacin (6-12 g/dan) i nastaviti davati sve dok ne prođe vrh mliječnosti.
Jonski kalcijum u krvi je nizak ako je bazna pH mokraće krava. pH mokraće mjeri se na oko
10 krava dva dana nakon početka i 4-6 sati nakon davanja soli anjona. Naime, danas se
kabasta krmiva đubre sa većom količinama kalijuma pa ga sadrže više nego što kravama
treba, a leguminoze kao što je lucerka sadrže osim puno kalijuma i puno više kalcijuma
(1,2% u suhoj materiji) nego što treba kravama (0,6% u suhoj materiji). U toj situaciji krave
se samo u završnom suhostaju hrane obrokom negativne razlike katjona i anjona s puno
hlora, sumpora i samo zajedno sa ova dva i sa puno kalcijuma (1,2%). Naime visoka
koncentracija kalcijuma u obroku potrebna je za nadoknadu velikog izlaza kalcijuma
mokraćom iz organizma. Kao izvor hlora koristi se kalcijev hlorid dihidrat.
Pratiti kiselost mokraće 10 do 15 steonih krava prije teljenja, ako je ona u prosjeku veća od
7,2 tada su krave u opasnosti od pojave zalijeganja (mliječne groznice). Visoko steonim
kravama sa baznom mokraćom u obrok se dodaju soli anjona hlora i sumpora, tako da nivo
hlora bude 0,8%, sumpora 0,4%, a natrijuma samo 0,05% u suhoj materiji, te pH mokraće 6,2
do 6,8. Međutim pH mokraće ne smije biti manji od 5,8 jer prijeti opasnost od niskog
uzimanja obroka.
Uz smjesu ne smije se dodavati još i kuhinjska so. Isto tako ne dodaje se i natrij bikarbonat
(soda) za spriječavanje acidoze već se umjesto njih dodaju žive kulture kvasca.
Najbolji način davanja hrane kravama tri sedmice prije i tri sedmice poslije teljenja je
potpuno izmješan obrok koji bi kravama trebao biti stalno na raspolaganju. Ako se ne može
davati izmješan obrok, onda se kabasta hrana daje kravama da jedu po volji, a predviđena
količina krmne smjese raspoređuje se na 2 do 4 porcije.
Na dan teljenja kravama se jednokratno daje 100 g /kravi vapnenca ili stočne krede.
Poželjno je tokom tranzicije visoko steone junice, kasnije oteljene prvotelke hraniti odvojeno
od krava, jer tada u prosjeku jedu 9% češće , i to 12% više hrane. Češće i duže se odmaraju, a
što sve zajedno povisuje njihovu mliječnost.

Steone junice treba mjesec dana prije teljenja početi hraniti sa većim nivoom proteina (15%
sirovih proteina u suhoj materiji) i 1.200g/dan metaboličkih proteina, jer dnevno moraju
prirasti oko 1 kg/dan. Ovaj prirast sastoji se od 300 g/dan vlastitog rasta i 700 g/dan rasta
ploda.
Steone junice u lošoj kondiciji dva mjeseca prije očekivanog teljenja hrane se obrokom za
krave u završnom suhostaju.
10.6. Svježe oteljene krave
Svježe oteljene krave ili drugi dio tranzicije nakritičniji je period u proizvodnji mlijeka.
Traje od teljenja do 4 sedmice nakon teljenja.
Kako su krave izrazito socijalne životinje, one se samo jedan dan ili nekoliko sati prije
teljenja i nakon teljenja drže u boksu za teljenje. Poslije idu u boks za svježe oteljene krave
(najmanje 14 dana), gdje im se svaki dan mjeri temperatura pri čemu visoka temperatura
upućuje najčešće na upalu maternice, a zatim na mastitise. Isto tako prati se popunjenost i
pokreti buraga (1-2/minut), povlačenje i zdravlje maternice (boja i miris iscjetka), sadržaj
ketona u mokraći, mliječnost, kako opšti izgled tako i izgled i konzistencija balege.
Mliječnost od 4 do 6 dana osnov je za izarčunavanje mliječnosti u vrhu i tokom laktacije.
Tabela – Mliječnost krava u prvoj sedmici i očekivana mliječnost u vrhu laktacije svježe
oteljenih krava i prvotelki
Mliječnost kg/305 dana 5.000 6.000 7.000 8.000 9.000 10.000 11.000
Prvotelke u 1. sedmici laktacije kg/dan 14 17 19 22 25 28 30
Prvotelke – vrh mliječnosti u 8. sedmici laktacije kg/dan 20 24 28 32 35 39 43
Krave u 1. sedmici laktacije kg/dan 19 22 26 30 34 37 41
Krave – vrh mliječnosti u 4. sedmici laktacije kg/dan 23 26 30 35 39 43 48
Svi problemi svježe oteljenih krava samo će se pojačati u početnoj laktaciji te će doći i do
odgode estrusa.
Zato nam je cilj da krave budu zdrave kada uđu u grupu visoke proizvodnje pa ih
kontrolišemo individualno najmanje 14 dana nakon teljenja.
Ako se krave na farmi hrane potpuno izmješanim obrokom, tada se oteljene krave već od
prvog dana nakon teljenja počinju hraniti visoko koncentratnim obrokom.
U periodu od 4 sedmice 20% poraste mliječnost krava, a kod prvotelke 35%.
Visoko energetski obrok potreban je za proizvodnju mlijeka i rast masnoće mlijeka koja
sadrži najviše energije od svih njegovih sastojaka. Visok unos energije potreban je i za
pojavu estrusa.

Grafikon – Uticaj dnevno unesene količine neto energije na vjerovatnost uspješnosti prvog
osjemenjavanja
100
Uspješnost prvog osjemenjavanja, %

80
60
40
20
71 85 100 114 128 157
Prosječni dnevni unos energije (NEL MJ/dan)
U prvoj sedmici laktacije prvotelke u najboljem slučaju jedu samo 66%, a krave 74% od
potrebne količine hrane.
Grafikon – Kretanje unosa hrane 20 dana prije teljenja i 10 dana nakon teljenja
20
Konzumiranje suhe materije,
18
16
kg/dan
14
12
10
8
6
-20 -15 -10 -5 0 5 10
Dani u odnosu na teljenje
Sporije od mliječnosti raste uzimanje hrane te krave u 8. sedmici laktacije, a prvotelke u 10.
sedmici laktacije, postižu maksimalan unos hrane pa su cijeli ovaj period u manjku energije i
proteina.
Obrok treba zadovoljiti najmanje 70% neto energije i 85% metaboličkih proteina potrebnih u
vrhu laktacije. Zato je normalan dnevni gubitak težine 0,5-0,7 kg/dan. Ovaj gubitak težine je
tjelesna mast, pa se mjeri količinom neestrificiranih masnih kiselina u krvi, koje je veći što je
veće trošenje tjelesne mase.
Cilj ishrane svježe oteljenih krava je da dostignu što višu mliječnost u vrhu laktacije, što brzi
porast unosa hrane uz što manje probavnih, metaboličkih i zdravstvenih tegoba, jer smanjuju
unos hrane i mliječnost krava.

Tabela – Uticaj zdravstvenih tegoba na samnjeno uzimanje hrane i mliječnost krava tokom
oporavka krave
Vrsta zdravstvenih tegoba Manja mliječnost, kg Manje uzimanje hrane, kg SM
Teška teljenja 5,7 37
Vrlo teška teljenja 52 43,4
Dvojke 51,7 13,4
Zadržavanje placente 33 10,4
Mliječna groznica 45,4 38,2
Otok vimena 10,3 15,5
Upala maternice 57 46,8
Ketoze 19,9 72
Mastitisi 160 30,2
Proljevi 35,6 37
Druge probavne tegobe 46,1 14,8
Lezije papaka 76,7 27,8
Poželjno je odvojeno hraniti prvotelke od krava, ali ako to nije moguće tada se hrane
zajedničkim obrokom koji svim životinjama mora stalno biti na raspolaganju.
Već od početka tranzicije krave se hrane najukusnijom i najprobavljivijom voluminoznom
krmom na farmi.
Ake se krave hrane silažama, silaže moraju biti vrlo ukusne i ne smiju sadržavati buternu
kiselinu, amonijak i druga jedinjenja koja smanjuju ukusnost, a time i unos krme.
Sve krave odmah nakon teljenja hrane se ukusnim obrokom za svježe oteljenje krave, koju
karakteriše visoka koncentracija energije, gradivnih (proteini, zaštićene aminokiseline,
makrominerali) korisnih materija koje omogućuju da se što veća količina mlijeka proizvede
iz hrane, a što manje iz tjelesnih rezervi (do 6 kg/dan). U obroku dominira koncentratna krma
koja u obroku čini 60% suhe materije. Međutim, udio koncentrtata varira i zavisi od
mliječnosti i hranjivosti kabaste krme pa se kreće u rasponu od 50 do 70% suhe materije
obroka.
Krave nakon teljenja iz tjelesnih rezervi masti mogu proizvoditi 30% (6 kg/dan mlijeka), a iz
rezervi proteina triput manje ili 10% dnevne količine mlijeka (2 kg/dan), pa suha materija
mora sadržavati dosta (18%) sirovog proteina, a ako je nisko konzumiranje onda i
nerazgradivog proteina.
Ocjenjuje se kondicija krava i tokom prvih 30 dana laktacije krave ne bi smjele gubiti više od
40 kg/30 dana. Gubitak više od 1 boda kondicije ili 90 kg težine tokom prvih 60 dana
laktacije ili njezin pad na manje od 2,75 povezan je sa 50% manjom uspješnošću ishrane.
Mobilizacija masti mjeri se masnoćom mlijeka 10 dana nakon teljenja. Visoka masnoća znak
je nedovoljnog unosa energije, visoke mobilizacije tjelesnih rezervi masti i sklonosti krava
ketozama i zamašćenju jetre. Upozorenje na ketozu je masnoća mlijeka koja je 1,25 puta viša
od sadržaja proteina u mlijeku.

Radi prevladavanja manjka energije i proteina, krava se nakon teljenja pa do 28. dana hrane
obrokom visokog sadržaja energije (>7,2 MJ NEL/kg; 22-25% skroba i 5% šećera u suhoj
materiji) i posebno proteina 17,5% u suhoj materiji.
Zato krave nakon teljenja moraju jesti što veću količinu uravnoteženog obroka, budući da po
svakom dodatnom pojedenom kilogramu suhe materije daju 2,0 kg više mlijeka. Za svaku
litru mlijeka više u vrhu laktacije dat će 190-220 litara mlijeka više u cijeloj laktaciji.
Krave koje više jedu manje troše tjelesne rezerve masti (niža koncentracija neestrificiranih
masnih kiselina u krvi), rjeđe obolijevaju i prije ostaju steone..
Zato primjenjujemo sve mjere koje stimulišu uzimanje hrane, kao što je davanje koncentrata
1% od težine krave ili najmanje 6 kg/dan, poboljšanje ukusnosti hrane (dodaje se 1l/dan/grlo
melase ili primjerena količina aroma).
Obrok se miješa i sjecka na prosječnu dužinu ne manju od 4 do 6 mm.
Glavni izvor energije za svježe oteljene krave je skrob iz zrna žitarica i silaže kukuruza,
žitarice, pektini i visoko probavljiva vlakna (>70%).
Visoka koncentracija skroba i šećera, odnosno žitarica u obroku smanjuje kiselost buraga na
manje od 6, a javlja se i acidoza ako je pH buraga niži od 5,8.
Visoko koncentratni obrok, osim što sadrži puno energije, stimuliše uzimanje hrane što je
presudno za podmirenje brzo rastućih energetskih potreba krava.
Kod svježe oteljenih krava ne smije biti više od 70% koncentrata, jer je tada pH buraga niži
od 5,8, smanjuje se aktivnost celulotičkih bakterija koje probavljaju vlakna pa je manji unos
hrane i masnoća mlijeka.
Poželjna je što veća količina pektina koji imaju istu količinu enegije kao i skrob, a ne
izazivaju subkliničku acidozu. Odličan su izvor pektina repini rezanci, sojina ljuska i lucerka.
Protein stimuliše uzimanje hrane ako njegova koncentracija raste čak i na 24%, ali tada bi u
mlijeku bilo puno uree pa ga u obroku svježe oteljenih krava može biti do 18%.
Stimulisanje uzimanja hrane moguće je samo ako poznajemo dnevno ponašanje krava pri
uzimanju hrane. Na paši krave jedu najviše u svitanje i u zalazak sunca. U štali jedu najveće
količine hrane nakon njezina istovara, prigrtanja i nakon muže.. Da bi krava pojela što više
hrane ona mora biti stalno(>20 sati/dan) na raspolaganju svježe oteljenim kravama.
Krave su sklone odabiru hrane koji se sprječava njezinim čestim guranjem u valov, i to
najmanje 4 puta dnevno. Dodatno odabiranje hrane sprječava se vlaženjem hrane na količinu
vlage od 55 do 60% i ujednačenim sjeckanjem hrane na teoretsku dužinu od 2,5 cm.
Za vrijeme visokih temperatura, hranjenje noću umjesto jutarnjeg ima za rezultat veći unos
hrane, bolju mliječnost i bolji sastav mlijeka.
Dnevna mliječnost krava određuje potrebnu količinu vlakana u obroku. Kako vlakna
(neutralna detergent vlakna) s jedne strane smanjuju visok unos hrane potreban za visoku
mliječnost, a s druge strane održavaju kiselost buraga i masnoću mlijeka, to je njihova
najmanja potrebna koncentracija 25-28% u suhom materiji. Ovaj nivo NDf vlakana sprječava
acidozu i održava masnoću mlijeka na najmanje 3,6%. Osim količine vlakana za preživanje,
važna je i dužina vlakana obroka, koja u prosjeku treba biti najmanje 4 mm da bi krava 1 kg
suhe materije obroka žvakala potrebnih 30-40 minuta.
Vlakna koncentrata fino su samljevena i potrebno je kratko vrijeme za preživanje, pa je slabo
lučenje sline u burag, a ona održava normalnu blagu kiselost buraga.

Obrok prije teljenja treba sadržavati manje kalijuma i natrijuma, a nakon teljenja treba
povećati količinu na 0,3 i 1% u suhoj materiji. Dobri izvori kalijuma su njime intenzivno
đubrene djetelinsko-travne msjese i lucerka, te proteinska krmiva (sojina sačma sadrži oko
2,1% a repičina i suncokretova oko 1,2%). Natrijum i kalijum povoljno djeluju na uzimanje
hrane jer sprječavaju metaboličku acidozu.
Kako obrok zbog potrebnog unosa velike količine energije sadrži nizak nivo vlakana i visok
nivo skroba, radi sprječavanja subkliničke acidoze i niske masnoće mlijeka u obrok se
posebno ljeti dodaje 100-150 g/dan natrijum bikarbonata (soda) i 50g/dan magnezijum
oksida.
Puferi ili žive kulture kvasca 10-20 g/dan obavezno se dodaju ako se krave hrane s puno
koncentrata koji sadrži brzo razgradivi skrob, a to su silaža kukuruza, žitarice i malo lucerke.
Svježe oteljenim kravama, koje su sklone oštrim pojavama ketoze i mliječne groznice na dan
teljenja, ako treba i dan kasnije daje se kao piće ili sa pumpom ulije u burag 0,680 g/dan
kalcijum propionata, 100-150 g kalijum hlorida, 200 g magnezijum sulfata, 200
gmonokalcijum fosfata (samo za krave koje leže zbog manjka fosfora), 40-50 g kuhinsjke
soli, organske soli mikroelemenata, aktivni kvasci i probiotici, sve ovo otopljeno u 12 do 19
litara tople vode. Kod nas je praksa davanje mekinja razmućenih u toploj vodi svježe
oteljenim kravama.
Svježe oteljenim kravama koncentrat u obroku se postepeno povećava prema slijedećoj šemi:
a. Prvu sedmicu nakon laktacije količina koncentrata povećava se svaki treći dan za 1
kg,
b. Druga sedmica laktacije količina koncentrata povećava se svaki drugi dan za 0,5 kg,
c. Treća sedmica lakatcije količina koncentrata povećava se za 0,3 kg svaki dan,
d. Količina koncentrata povećava se sve dok krava povisuje mliječnost.
10.7. Početna ili rana laktacija
U ranoj laktaciji su krave od 28. do 100. dana nakon teljenja, a visoko proizvodne krave i
prvoteleke hrane se obrokom za ranu laktaciju tokom cijele laktacije.
U ovom periodu krave ranije postižu maksimalnu mliječnost, a kasnije dostižu maksimalno
konzumiranje hrane pa gube na težini.
Krave se hrane najkvalitetnijim krmivima na farmi i dodacima kao u prethodnom periodu.
Kako krave imaju visoku mliječnost a manji unos suhe materije, potrebna je visoka
koncentracija energije u obroku koja potiče iz žitarica i masti, te visoko probavljiva
voluminozna hrana i nizak nivo vlakana (28% NDF neutralnih detergent vlakana) u ranoj
lakatciji. Obrok se sastoji od podjednakog udjela koncentrata i voluminozne krme u suhoj
materiji.
Posebno je važna količina i kvalitet proteina – 17,5% sirovih proteina i 6,8% nerazgradivog
proteina u suhoj materiji. Ukoliko krave ne dobiju dovoljne količine proteina (aminokiselina)
za sintezu mlijeka, počinje naglo smanjivati mliječnost.
Za razliku od obroka u završnom suhostaju, obrok krava u laktaciji mora imati pozitivan
odnos katjona i anjona pa treba sadržati dosta više od 1% kalijuma i više od 0,25% natrijuma
jer oni stimulišu unos hrane.
Zbog niskog sadržaja vlakana postoji opasnost od subkliničke acidoze, pa se hrani
preporučuje dodavati natrijum bikarbonat (soda) i magnezijum oskid u odnosu 3:1.

Suha materija obroka sastoji se u prosjeku od 60% kabaste krme i 40% koncentrata.
Krave u ovom periodu postižu najvišu dnevnu proizvodnju mlijeka, manje gube na težini i pri
kraju perioda postižu maksimalno konzumiranje hrane, koje je važno kako za održanje visoke
mliječnosti kroz što duži period tako i za uspješnu reprodukciju.
10.8. Puna laktacija
U ovom periodu od 80. do 200. dana laktacije nastojimo održati što je moguće duže visoku
mliječnost i visok unos hrane. Kako počinje blago postepeno opadanje mliječnosti a visoko je
uzimanje hrane, krave u ovom periodu počinju se debljati – nadoknađivati gubitak težine (+
0,25kg/dan) ostvaren na početku laktacije. U ovom periodu krave ulaze u pozitivnu bilansu
energije. Iz obroka se isključuju skupi dodaci hrani, soli katjona i pufera kao i visoko
proteinska silaža lucerke, a uključuje veća količina silaža trava te udio voluminozne krme u
obroku, zavisno od probavljivosti udio kabaste krme može narasti i do 70% u suhoj materiji.
Obilno konzumiranje suhe materije omogućuje rast mikroba buraga i dobro iskorištenje
neproteinskog azota pa se krave počinju hraniti krmnim smjesama sa ureom.
10.9. Završna laktacija
Od 200. dana do zasušenja krave su gravidne, normalno uzimaju hranu te dobivaju na težini,
a mliječnost prvotelki se smanjuje za 6% mjesečno i krava 9% mjesečno.
Krave trebaju se debljati onoliko koliko su izgubile na početku laktacije (0,45 do 0,7 kg/dan).
Kada se kondicija popravlja u laktaciji, tada raste mišićno tkivo (zalihe proteina) a kada se
popravljaju u suhostaju tada raste samo masno tkivo.
Kondicija krava treba biti 3,0 na kraju laktacije.
Prvotelke i krave u drugoj laktaciji do pune zrelosti trebaju još i rasti, za šta trebaju dodatnih
10-20% više hrane nego za održavanje težine. Krave u ovom periodu mogu pojesti znatno
više hrane nego što im treba, pa treba paziti da se ne udebljaju. U ovoj fazi laktacije više
potrebe u energiji podmirujemo većim udjelom (70-80%) voluminozne hrane u suhoj
materiji, koja može biti i manje hranjive vrijednosti, ali nikako lošije zdravstvene vrijednosti
(pokvarena silaža, plijesnivo sijena i dr.).
Energetska vrijednost smanjuje se manjim udjelom silaže kukuruza i žitarica, a većim
udjelom silaže trava, sijena, slame i pivskog tropa u obroku. U obroku može biti manje
sirovog i u njemu više razgradivog proteina. Pa se umjesto zaštićenog proteina stavljaju
manje količine sojine sačme ili veće količine jeftinije sačme repice ili suncokreta, svježi trop
te izvori neproteinskog azota.
10.10. Važne praktične preporuke za ishranu krava
Preuzeto iz knjige ISHRANA KRAVA – prof. dr. Radomir Jovanović, 1998. god.
> Da bi se ostvarila maksimalna prozvodnja mlijeka, mora se postići maksimalno
konzumiranje hrane, odnosno suhe materije (SM) do desete nedjelje iza telenja.
> Krave visoke mliječnosti treba da konzumiraju 4% SM od tjelesne mase.
> Trokratna muža povećava konzumiranje suhe materije za 5 – 6%, u odnosu na dvokratnu.
> Praksa je pokazala da na svaki kilogram očekivanog mlijeka, krava treba da konzumira
0,5 kg SM. Ako se ovo ne ostvari, krava slabi i može doći do pojave produktivnih bolesti.
> Davenjem svježe hrane kravama neposredno iza muže, povećava se konzumiranje suhe
materije.

> Krave visoke mliječnosti jedu u toku jednog dana do 12 puta (svaki put 20 do 25 minuta),
o čemu treba voditi računa pri distribuciji (davanju) hrane.
> Krave treba da imaju na raspolaganju hranu najmanje 20 časova u toku dana.
> Hranu u jaslama treba što češće prevrtati, pošto ovo podstiče njeno konzumiranje.
> Sadržaj SM u čitavom obroku treba da iznosi 50 do 75%, dok obroci sa više vlage ili suhe
materije od ovih smanjuju konzumiranje.
> Ako temperatura vazduha u objektu sa kravama (staji) prijeđe 27°C, a relativna vlažnost
80% dolazi do toplotnog stresa (udara).
> Pri ovakvim vremenskim uslovima najmanje 60% hrane treba davati kravama u toku
noći.
> Krave popiju do 4 litra vode na svaki kilogram proizvedenog mlijeka.
> U ishrani mladih krava, hrana treba da zadovolji njihove uzdržne potrebe, omogući
odgovarajući porast i maksimalnu proizvodnju mlijeka.
> Maksimalna proizvodnja mlijeka u prvotelki treba da bude za oko 25% manja od
maskimalne proizvodnje mlijeka u odraslih krava.
> Ako se maksimalna dnevna proizvodnja mlijeka poveća za 1 kg, u tom slučaju
proizvodnja mlijeka u toku čitave laktacije biće veća za 200 do 250 kg.
> Poslije postizanja maksimalne dnevne mliječnosti, ova se u prvotelki smanjuje za 0,2%, a
u odraslih krava za 0,3% na dan (3% svakih 10 dana).
> Krave visoke mliječnosti ranije ostvaruju maksimalnu dnevnu mliječnost, imaju viši
maksimum i bolju perzistenciju (postojnost) laktacije.
> Konzumiranjem velike količine kabaste hrane visokog kvaliteta, može se povećati
masnoća mlijeka.
> Krava treba da konzumira oko 2% SM iz kabastih hraniva od svoje tjelesne mase.
> Dužina sječke kabastih hraniva treba da iznosi 2,5 do 3,5 cm, kako bi stimulisala lučene
pljuvačke.
> Krava koja u toku 24 šasa konzumira 23 kg suhe materije proizvede (izluči) 130 do 150
litara pljuvačke.
> Nivo proteina u obroku visoko mliječnih krava treba da bude 18 – 19%.
> Većina krava više pati od nedostatka energije nego od manjka proteina.
> Fino mljevena ili peletirana kabasta hraniva ili koncentrati, ne treba davati kao jedina
kabasta hraniva kravama, pošto dovode do smanjenog lučenja pljuvačke i opadanja
sadržaja mliječne masti.
> Pri ishrani krava sa silažom, najbolje je davati sa silažom i određenu količinu sijena.
> Poželjno je da krave imaju na raspolaganju svježu pitku vodu u toku 24 šasa.
> Ne treaba zaboraviti da pojedina hraniva imaju specifičan nepoželjan uticaj na miris
mlijeka. Ovakva hraniva treba koristiti 4 – 6 šasova prije muže krava.
> U zavisnosti od tjelesne kondicije, zasušenim kravama se može dati 2 – 3 kg koncentrata
dnevno. Zasušenim kravama u dobroj kondiciji treba dati malu količinu koncentrata.
> Na dvije nedjelje pred teljenje zasušenim kravama treba povećati dnevnu količinu
koncentrata, ali ne više od 8 kg na dan u vrijeme teljenja.
> Povećanjem dnevne količine koncentrata na kraju perioda zasušenosti, krave se
blagovremeno prilagođavaju na povećane količine koncentrata odmah nakon teljenja i
smanjuju slučajevi ketoze.

> Ishrana zasušenih kravasuvišnim količinama kukuruzne silaže ili zrna šitarica, može
dovesti do deponovanja suvišnih količina masti u jetri krave (sindrom masnih krava) ili
dislokacije (promjene položaja sirišta).
> Ishrana zasušenih krava izvjesnim količinama sijena (1kg/100kg) može eliminisati sve
ove probleme.
> Pojava mliječne groznice (padanje krava nakon teljenja) može se reducirati ishranom
zasušenih krava na dvije nedjelje pred teljenje sa malim količinama kalcijuma(Ca)
(manjim od 0,2%) u obroku i povratkom na normalne količine nakon teljenja.
> Odgovarajućom ishranom omogućiti što prije iza teljenja maksimalnu dnevnu
proizvodnju mlijeka.
> U vrijeme teljenja krave mogu da pojedu dnevno 2,5 – 3,8 kg koncentrata, a od trećeg
dana iza teljenja dnevnu količinu koncentrata treba povećati za 0,5 do 1 kg dnevno.
> Količina koncentrata po jednom hranjenju (porciji) ne treba da bude veća od 2,5 do 3,5
kg, na koncentrovana hraniva u obroku krave može da odpadne najviše 60% SM.
> Pri postizanju maskimalne dnevne mliječnosti, dnevnu količinu koncentrata u oborku
krava treba uskladiti sa količinom proizvedenog mlijeka.
> Mnoge krave visoke mliječnosti izgube u toku rane faze laktacije do 100 kg tjelesne
mase, zbog ove pojave krave u vrijeme teljenja treba da budu u dobroj kondiciji.
> U toku jednog dana kravi treba obezbjediti 30 grama soli za uzdržne potrebe i 2 grama
svaki kilogram proizvedenog mlijeka.
> Da bi se spriječila pojava mliječne groznice, kravama u toku perioda zasušenja treba
ograničiti dnevnu količinu kalcijuma na 80 do 100 grama ili 0,5 – 0,7% u SM, dok
količina fosofora treba da bude manja od 45 grama dnevno ili 0,3 – 0,35% SM obroka.
> Odnos Ca : P, treba da bude ispod 2:1.
> Ne zaboravite da vaše krave veoma često pate od nedostatka pojedinih mineralnih
elemenata. Obezbjedite valjke ili cigle MINERASOL.
> Porast spoljašne temperature iznad 24oC, za svaki 1oC opada konzumiranje suhe materije
za 2,8%.
> Po svakoj kravi potrebno je obezbijediti 60 – 75 cm jasala.
> Maksimalnu dnevnu proizvodnju mlijeka krave treba da ostvare 8 – 10 nedjelja poslije
teljenja.
> Pri ishrani krava visoke mliječnosti velikom količinom zelene kabaste hrane, kukuruzne
silaže ili koncentrata, u njihove obroke treba unijeti sodubikarbonu (natrijumbikarbonat).
Količina sode treba da iznosi 0,75% od ukupne suhe materije obroka.
> U cilju prevencije pojave mliječne groznice (porođajne groznice), izbjegavati ishranu
zasušenih krava sa velikim količinama kalcijuma ili malim količinama fosfora.
> Da ne bi došlo do pojave sindroma debelih krava u obrocima zasušenih krava potrebno je
ograničiti količinu kukuruzne silaže od zrna kukuruza na ½ od količine korištene u
prethodnom periodu.
> Odgovarajućom ishranom krava u periodu zasušenosti, spriječavaju se mogući problemi u
vrijeme teljenja, osigurava dobar apetit i visoka mliječnost.
> Zasušene krave u dobroj kondiciji imaju adekvatnu rezervu u energiji i mineralnim
materijama, i ostvaruju veću ukupnu proizvodnju mlijeka i imaju manje problema u toku
laktacije.
> U cilju sprječavanja ketoze (acetonemije) ne dopustite gojenje zasušenih krava.

> Da ne bi došlo do promjene položaja sirišta (dislokacije ili torzija) treba izbjegavati
ishranu zasušenih krava sa suvišnim količinama energije (zrno kukuruza i kukuruzna
silaža).
10.11. Sažetak tehnologije postizanja maksimalne profitabilnosti u proizvodnji
mlijeka
1. Za svaki dodatni litar proizvedenog mlijeka na dan vrhunca laktacije (dan kada krava
daje maksimalnu proizvodnju miljeka – oko 40 dana nakon teljenja), krava će
proizvesti oko 225 litara mlijeka više, tokom trajanja cijele laktacije. Krave obično na
vrhuncu laktacije izgube na težini, pa im zato treba uključiti u obroke koncentrovanu
hranu (žitarice) koje služe kao izvor energije.
2. Da bi dostigle najveću dnevnu proizvodnju mlijeka na vrhuncu laktacije, krave trebaju
dosta bjelančevina, naročito nerazgradivih bjelančevina. Nije svejedno koju vrstu
bjelančevina dajemo kravi, pošto postoje razgradive i nerazgradive bjelančevine, tako
da to treba imati na umu. Ukupna količina sirovih bjelančevina u obroku je zbir
ukupnih količina razgradivih i nerazgradivih bjelančevina i proizvođači mlijeka bi
obroke za muzne krave trebali balansirati tako da i jedne i druge budu zastupljene u
obroku u dovoljnim količinama i u odgovarajućem međusobnom odnosu.
3. Na prvom mjestu treba voditi računa o mikroflori u buragu. Najveća dnevna
proizvodnja mlijeka koju mogu podržati razgradive bjelančevine se kreće 15 do 20
litara dnevno.
4. Najviši nivo proizvodnje mlijeka se postiže ako: 1) mikroflora u buragu dobija
odgovarajuće količine razgradivih bjelančevina i energiije (ugljeni hidrati) i ako 2)
krava unosi odgovarajuće količine nerazgradivih bjelančevina i energije (ugljeni
hidrati).
a) Razgradivih bjelančevina ima u izobilju u zelenoj travi, kabastoj hrani,
suncokretovoj sačmi, sojinoj sačmi, itd. Prezrela trava je siromašna u razgradivim
bjelančevinama.
b) Nerazgradivih bjelančevina ima u sojinoj sačmi i kukuruzu, naročito ako su
termički obrađeni. Nerazgradive bjelančevine su nepohodne za nivo proizvodnje
mlijeka iznad 15-20 litara što se može postići davanjem sojine sačme i kukuruza.
5. Kako trava sazrijeva, povećava se nivo nesvarljive suhe materije, a unos svarljive suhe
materije se smanjuje. Postotak razgradivih bjelančevina i drugih hranljivih materija
opada. Kositi lucerku u početnoj fazi cvjetanja!
6. Trave sadrže više nesvarljive suhe materije nego mahunarke, pa je zato stepen unosa
ukupne suhe materije pri konzumiranju trava niži u odnosu na stepen unosa ukupne
suhe materije pri konzumiranju mahunarki.
7. Sijeno treba uspremiti prije nego sto zelena masa prezri. To znači da trave treba kositi
prije ulaska u fazu klasanja, a mahunarke treba kositi u samom početku vremena
cvjetanja.
8. Kravi prvo treba dati kabastu hranu, a onda dodati koncentrovanu hranu. Ovakvim
rasporedom davanja hraniva povećava se proizvodnju mlijeka i sadržaj mliječne masti,
a smanjuje se broj bolešljivih krava u krdu.
9. Kada sa dostigne najveća proizvodnja mlijeka u laktaciji, treba pokušati održavati
krivulju laktacije mlijeka na tom nivou sto je moguće duže. U toku tog perioda
potrebno je kravi obezbijediti odgovarajuću količinu energije.

10. Održavati tjelesnu kondiciju krave između 2,5 i 3,5 ( 1- premršava krava, 5 - predebela
krava). Mršav (podhranjen) Holštajn je veliki problem u Bosni i Hercegovini. Ako je
krava mršava treba joj davati energiju do postizanja najveće proizvodnje. Tada treba
povećavati unos bjelančevina i energije sve dotle dok se ne postigne vrhunac u
proizvodnju mlijeka.
11. Koncentrovanu hranu treba jednako rasporediti tako da se daje više puta u toku dana.
Najveća količina koncetrovane hrane koja bi se trebala dati u toku jednog hranjenja
iznosi 2,5 kilograma. Ako krava konzumira 10 kg koncetrovane hrane dnevno, onda tu
količinu treba rasporediti na četiri jednaka dijela.
12. Kravi je potrebno 125 g. soli i 150 g. stočne krede dnevno. Soli se mora dodati više od
one količine koja ulazi u sastav većine kupovnih premiksa.
13. Uporedo sa povećanjem proizvodnje mlijeka, povećava se i potreba krave za fosforom.
Dnevne potrebe krave za fosforom mogu se zadovoljiti davanjem 2 kg pšeničnih
mekinja raspoređenih uz obroke koncetrovane hrane (u kojima pored bjelančevina
takođe ima i fosfora). Pri povećanom unosu bjelančevina fosfor doprinosi povećavanju
proizvodnje mlijeka. Ako se ne daju pšenične mekinje, onda treba davati 100 grama
di-kalcijum-fosfata.
14. Minerali su važni i nedostatak istih se manifestuje odsustvom sjaja dlake i nejednakom
bojom dlake gubitkom pigmenta
15. Treba kupovati stočnu hranu na osnovu njenog kvaliteta, a ne na osnovu povoljne
cijene. Stočna hrana visokog kvaliteta MOŽE BITI skuplja, medjutim, ona povećava
proizvodnju mlijeka, a samim time i dobit. Međutim, samo zato što je skuplja ne znači
da je i boljeg kvaliteta.Pogledajte sta piše na specifikaciji i izvršite provjeru na osnovu
vaše evidencije o proizvodnji mlijeka koja će pokazati da li je se ono što piše na
specifikaciji zaista i nalazi u pakovanju u odgovarajućim količinama.
16. Krave uvijek treba da imaju dovoljno vode i voda treba biti lako dostupna. Hrana i
voda bi trebale biti u neposrednoj blizini jer se tako najbolje podstiče maksimalni unos
hrane i povećanje proizvodnje mlijeka.
17. Pod pretpostavkom da krava ima genetski potencijal za visoku proizvodnju mlijeka,
osnovno pravilo je: dati 1 kg sojine sačme (0,85KM) + 1 kg kukuruza (0,38KM) = 5
litara mlijeka (3,0 KM). Ovo je ODLIČAN povrat uloženog novca! Holštajnu treba
davati više bjelančevina i energije nego Simentalcu, ali zato on daje više mlijeka!
18. Hranite krave u skladu sa njihovom produktivnošću:
a) Podijelite krave u dvije grupe – visokoproduktivnu grupu i niskoproduktivnu
grupu i tako ih hranite.
b) Hranite ih istim sijenom, kukuruznom silažom i osnovnim koncentratom za sve
krave, ali obezbjedite dodatnu količinu koncentrata visoko produktivnim kravama.

11. Tjelesna kondicija krava

Ocjenjivanje tjelesne kondicije krava daje dodatne korisne informacije za poboljšanje stada.
Glavni je cilj postići optimalnu kondiciju krave u vrijeme telenja to značajno utiče na njezinu
proizvodnju i zdravlje u nadolazećoj laktaciji.
Tjelesna kodicija pokazuje količinu tjelesnih rezervi koju krava posjeduje u obliku masnog i
manje u obliku mišićnog tkiva. Tjelesna kondicija krave rezultat je njezine proizvodnje
mlijeka, konzumiranja krme i sveopšteg zdravstvenog stanja. Uzgajivač ocjenjuje tjelesnu
kondiciju krava promatranjem i opipavanjem karakterističnih tačaka na kravi na kojima se
nakupljaju tjelesne rezerve.
Tjelesna kondicija krava u stadu daje uvid u:
> postojeću strategiju i metode ishrane stada,
> nivo ishrane u odnosu na nivo proizvodnje mlijeka krava pojedinačno,
> zdravstveno stanje krava pojedinačno i čitavog stada.
Redovnim ocjenjivanjem tjelesne kondicije uzgajivač raspolaže dodatnim informacijama,
korisnim za upravljanje svoga stada, ponajprije u ishrani.
Optimalna tjelesna kondicija krave zavisi o stadijumu proizvodnog ciklusa (laktacije i
suhostaja).
11.1. Ciklus tjelesne kondicije
Optimalna tjelesna kondicija može se postići ako se strategija ishrane bazira na pojedinačnoj
ishrani krava prema trenutnim potrebama i ako se velika pažnja pridaje sprječavanju
zdravstvenih poremećaja.
Optimalna tjelesna kondicija u trenutku telenja prijeko je potrebna ako se želi postići efikasna
prozvodnja mlijeka, dobro zdravlje i rasplodna sposobnost krave u nadolazećoj laktaciji.
Takva krava ima nakon telenja izvrstan apetit i jede velike količine krme što je od presudne
važnosti za zadovoljenje rastućih energetskih potreba u ranoj laktaciji.
Krivulja optimalne tjelesne kondicije krave tokom laktacije gotovo je potpuno suprotna
laktacijskoj krivulji. To znači da nakon telenja povećanjem dnevne proizvodnje mlijeka
tjelesna kondicija krave opada, a u drugom dijelu laktacije, kad se dnevna proizvodnja
mlijeka smanjuje, tjelesna se kondicija krave popravlja.
Rana laktacija: Proizvodnja mlijeka značajno se povećava od dana telenja na dalje.
Mliječnoj kravi prijeko su potrebne dovoljne tjelesne rezerve da bi postigla š što veći vrh
laktacije i zadržala relativno visoku proizvodnju mlijeka do zasušenja (dobru perzistenciju).
Maksimalnu dnevnu proizvodnju mlijeka (vrh laktacije) mliječne krave obično postižu
između 4. i 6. sedmica nakon telenja, a maksimalni apetit postižu tek između 8. i 12. sedmica
laktacije. Rezultat manjeg unosa hrane od potreba koje određuje visina proizvodnje mlijeka
jest negativna energetska bilansa. Zbog toga krava aktivira masne rezerve da bi podmirila
energetske potrebe i zato joj kondicija pada.
U periodu rane laktacije visokoproizvodne krave moraju dobivati ukusne i dobro
izbalansirane obroke visokog sadržaja energije da bi se što veći dio energetskih potreba
podmirio hranom. Time se negativna energetska bilansa i gubitak tjelesne kondicije smanjuju
na prihvatljiv nivo što značajno pridonosi poželjnom zdravstvenom i rasplodnom stanju
krave.
Ponovno nakupljanje tjelesnih rezervi: Oko 90-og dana laktacije mogućnost konzumacije
krme dovoljna je da zadovolji potrebe krave na hranjivim materijama. Nakon 90-og dana
laktacije dnevna proizvodnja mlijeka lagano se smanjuje, a mogućnost konzumiranja krme
ostaje na srazmjerno visokom nivou, što rezultira pozitivnom energetskom bilansom.
Tjelesne rezerve koje su potrošene tokom rane laktacije sada se ponovno nakupljaju i
kondicija se krave poboljšava.
Krave visokog genetskog potencijala za proizvodnju mlijeka koriste veći dio hranjiva za
sintezu mlijeka nego za nakupljanje tjelesnih rezervi od krava nižeg genetskog potencijala.
To valja imati na umu kod planiranja strategije ishrane, odnosno formiranja proizvodnih i
hranidbenih grupa unutar stada.
Rast tjelesne kondicije: U zadnjoj trećini laktacije krava može pojesti značajno veće količine
krme od potreba na hranjivim materijama. To dovodi do poboljšanja tjelesne kondicije, ali ne
smije se dozvoliti pretjerano “ zamašćenje krave. Zato u tom periodu krave treba hraniti
obrocima niže energetske vrijednosti (npr. smanjiti količinu kukuruzne silaže).
Tokom suhostajnog perioda krave ne smiju niti povećavati niti smanjivati tjelesnu kondiciju.
Drugim riječima, krava se treba teliti u kondiciji u kojoj je zasušena.
Uzgajivač formira ocjenu tjelesne kondicije krave na osnovu promatranja i opipavanja
naslaga masnog tkiva.
Preporučuje se da se obavlja ocjenjivanje i vodi evidencija o tjelesnoj kondiciji krava jednom
mjesečno da bi se na vrijeme otkrile i spriječile neželjene pojave.
Tjelesna kondicija krave smjela bi varirati tokom proizvodnog ciklusa najviše u granicama
ocjene od jednog boda (od ocjene 2,5 u prvom dijelu laktacije do ocjene 3,5 u suhostaju i u
vrijeme teljenja).
Pri ocjenjivanju tjelesne kodicije krava gleda se stepen zamašćenosti slijedećih tačaka na
stražnjici krave:
1. Sjedne kvrge
2. Bočne kvrge
3. Jame oko korijena repa (repna jama)
4. Slabinskih pršljenova
5. Kičmenih pršljenova
6. Repnih pršljenova


Kako se ocjenjuje?
> Pri ocjenjivanju kondicije ne obraća se pažnja na veličinu i tip životinje, stadij laktacije,
nivo proizvodnje te zdravstveno stanje.
> Krava pri ocjenjivanju treba stajati na čvrstoj i ravnoj podlozi, imati pravilan ispruženi
stav (nesputani), poželjno je da je vezana (ako se radi o slobodnom sistemu držanja), a
važno je i da je osvjetljenje dobro da bi se jasno vidjeli detalji (u mračnim stajama često
se dobije kriva slika o kondiciji pojedinoga grla).
> Krava se posmatra s desne strane i sa stražnje strane.
> Prvo se procjenjuju masne nakupine repnih jama te zamašćenost i mišićni sloj sjednih
kvrga, i to je polazna tačka za ocjenu.
> Nakon toga ocjenjuje se količina masnog i mišičnog tkiva na bočnim kvrgama i
pobočnim nastavcima slabinskih pršljenova. Ako se ova ocjena podudara s prvom

ocjenom, konačna je ocjena određena. Ako je druga ocjena manja ili veća, konačna
ocjena jest prva ocjena umanjena ili uvećana za 0,5 boda.
Optimalna kondicija krave pri telenju treba odgovarati ocjeni 3,5 boda. Krava koja je
ocjenjena tom ocjenom nije previše zamašćena, a ima dovoljne tjelesne rezerve za potrebe u
ranoj laktaciji. U ovom stadiju dopuštene su varijacije ocjene od 3,25 do 3,75 boda.
U prvih 90-ak dana laktacije krava troši određene količine tjelesnih rezervi pa će ocjena
kondicije normalno pasti na 2,50 do 3,00 boda, ali ne bi smjela pasti ispod ocjene od 2,5
boda.
Krave izrazito visoke proizvodnje mlijeka mogu u prvoj fazi laktacije izgubiti kondiciju i do
1,5 boda a da to ne izazove metaboličke poremećaje. Takvim kravama mora se pridati
povećana pažnja i nikako se ne smije dogoditi da kondicija padne ispod 2,0 boda.
U drugoj trećini laktacije pad kondicije zaustavljen je i krava polagano ponovno počinje
nakupljati tjelesne rezerve, što je još izraženije u zadnjoj trećini laktacije. U toj fazi poželjno
je da se krava ponovno vrati na stanje prije telenja, tj. da dostigne kondiciju u vrijednosti od
3,5 boda i u takvoj kondiciji treba ući u suhostajno razdoblje.
Tokom suhostaja krava mora zadržati postojeću kondiciju tako da sljedeće telenje dočeka u
optimalnoj kondiciji (na nivou 3,5 boda).
Kondicija slabija od poželjne: Tjelesna kondicija krave u trenutku telenja ima veliki uticaj na
proizvodnju mlijeka u nadolazećoj laktaciji.
Krave koje su u trenutku telenja previše mršave nemaju dovoljno tjelesnih rezervi koje su im
potrebne u nadolazećoj laktaciji pa je proizvodnja mlijeka redovno manja od moguće.
Dnevna proizvodnja mlijeka nakon telenja sporije raste i vrh laktacije obavezno je niži od
očekivanoga. Povrh toga, mršave se krave u prosjeku nakon telenja gone kasnije nego što je
normalno i kad se gone, uspjeh osjemenjivanja je značajno smanjen.
Ako je prosječna ocjena grupe krava u ranoj laktaciji previše niska, potrebno je provjeriti
obrok kojim se hrane. Vjerovatno je u obroku nedovoljno energije da bi se podmirile visoke
potrebe krava u tom stadiju laktacije.
Krave koje su previše mršave u stadiju laktacije oko 200 dana nakon telenja (ocjena tjelesne
kondicije manja od 2,5) potrebno je hraniti energetski bogatijim obrocima, dajući im dodatne
količine koncentrata i/ili kvalitetnije voluminozne krme.
Uvijek je potrebno imati na umu da je popravljanje tjelesne kondicije znatno efikasnije tokom
laktacije nego u suhostajnom periodu.
Stoga je preporučljivo da uzgajivači prate kretanje tjelesne kondicije svih krava u stadu, a
najpovoljniji period za podešavanje kondicije jest između 200 i 300 dana laktacije da bi krave
u optimalnoj kondiciji ušle u suhostaj.
Kondicija iznad poželjne (zamašćena krava): Problem prekomjernog zamašćenja krava
(sindrom debelih krava) izuzetno je raširen u našem uzgoju. Jednako je raširen u simentalske
i u holstein-friesian pasmine.
Krave koje uđu u suhostaj predebele (ocjena tjelesne kondicije iznad 3,75) imaju u pravilu
vrlo slab apetit nakon telenja. Posljedica toga je ubrzano trošenje nakupljenih masnih zaliha i
gubitak kondicije u ranoj laktaciji.
Zamašćene krave teško se tele i često imaju zdravstvene i reproduktivne probleme nakon
telenja, i to:
> zaostajanje posteljice,

> mliječnu groznicu,

> zamašćenje jetre,
> ketozu,
> dislokaciju sirišta,
> mastitis,
> neaktivne jajnike (ne tjeraju se),
> ciste na jajnicima,
> smanjenu proizvodnju mlijeka i slabu perzistenciju.
Predebele krave obično ranije dosežu vrh laktacije, što nije dobro jer nedovoljno jedu pa
naglo troše masne zalihe. Drastični gubitak tjelesne kondicije uzrokuje predugačak servisni
period (krava dugo nije steona) i laktacija se jako produžuje.
Perzistencija takve laktacije slabija je jer krava u drugom dijelu laktacije nadoknađuje
izgubljene tjelesne rezerve i zato smanjuje proizvodnju mlijeka. Ako joj se ne smanji
energetski dio obroka (primjer: kukuruz i kukuruzna silaža), takva krava će se ponovno
previše zamastiti i ciklus se ponavlja i u slijedećoj laktaciji. Kratko rečeno, ta krava sigurno
ne proizvodi dobit.
Pravo vrijeme za prekidanje ciklusa predebela - premršava - predebela nikako ne smije biti
suhostajni period, nego zadnja trećina laktacije. U tom periodu krava se mora hraniti tako da
ne prijeđe ocjenu kondicije 3,5. U suhostaju se krava ne smije debljati (niti mršaviti). Tako se
postiže optimalna tjelesna kondicija u vrijeme telenja, a to je ocjena 3,5.
Ako krave ne gube tjelesnu kondiciju na početku laktacije i istovremeno ne proizvode
očekivane količine mlijeka, potrebno je provjeriti ishranu. Najvjerojatnije odnos proteina i
energije u obroku nije primjeren. Uzrok može biti i nedovoljna opskrba mineralima,
nedostatak vode te mastitis.
Ako krave gube malo tjelesne kondicije u prvoj trećini laktacije i istovremeno proizvode
očekivane količine mlijeka, upravljanje ishranom stada je odlično.
Za to je potrebno:
> vrhunski kvalitet voluminozne krme,
> pažljivo praćenje kondicije svake krave,
> preciznost i pojedinačno tretiranje svake krave.

Grafikon – Ocjena tjelesne kondicije krava tokom laktacije
4,5
4
Ocjena kondicije
3,5
2,5
1,5
1
0 30 60 90 120 150 180 210 240 270 300 330 360
Dani laktacije
11.2. Ocjena kondicije 1

Poprečni nastavci slabinskih pršljenova – završeci nastavaka su oštri na dodir, a zajedno sa
slabinama daju izgled police s vješalicama. Uočljiva je nazubljenost završetaka poprečnih
nastavaka.
Zadnjica – slabinski, kičmeni i repni pršljen jasno su vidljivi kao pojedinačne kosti.
Bočna i sjedna kost – oštro su definisane, jasno se vide neravnine, bez vidljivih masnih
naslaga. Područje između bočne i sjedne kosti oblikuje oštro uleknuće u obliku slova V i nije
prekriveno mašću.
Repna jama – Područja sa obiju strana korijena repa uvučena su i udubljena s vidljivim
naborima kože. Jasno su vidljivi ligamenti koji povezuju sjednu kost i kičmu. Vulva je jasno i
široko vidljiva.


Poprečni nastavci slabinskih pršljenova – završeci poprečnih nastavaka osjete se pri dodiru,
ali nisu tako istaknuti kao pri kondicji 1. Krajevi su vidljivi, ali prekriveni tankim slojem
masti, zaobljeni. Manje je vidljiv izgled svih poprečnih nastavaka slabinskih pršljenova kao
police sa vješalicama.
Zadnjica – manje je vidljiva odvojenost slabinskih, kičmenih i repnih pršljenova, ali se zato
na opip može osjetiti.
Bočna i sjedna kost – oštro su istaknute, zaobljene, bez opipljivih naslaga masnoće,
definisane, jasno se vide neravnine, bez vidljivih masnih naslaga. Područje između bočne i
sjedne kosti oblikjue manje oštro uleknuće u obliku slova V i prekriveno je sa malo tkiva.
Repna jama – Područja sa obje strane korijena repa uvučena su i udubljena s vidljivim
naborima kože. Jasno su vidljivi ligamenti koji povezuju sjednu kost i kičmu.


Poprečni nastavci slabinskih pršljenova – završeci poprečnih nastavaka osjete se pri dodiru.
Površina prekopoprečnih nastavaka je glatka, ne vide se pojedinačni nastavci. Krajevi su
vidljivi, ali su prekriveni tankim slojem masti i zaobljeni. Manje je vidljiv izgled police s
vješalicama poprečnih nastavaka.
Zadnjica – Područje slabinskih, kičmenih i repnih pršljenova izgleda zaobljeno, ali se zato na
opip može osjetiti. Zdjelica je vidljiva, ali se ne vide pojedinačni pršljenovi.
Bočna i sjedna kost – lako se uoče, ali su glatko zaobljene s opipljivim naslagama masnoće,
definisane, jasno se vide neravnine, bez vidljivih masnih naslaga. Područje između bočne i
sjedne kosti oblikuje plitko uleknuće u obliku slova U i prekriveno je tkivom.
Repna jama – područja sa obje strane korijena repa uvučena su i udubljena. Zaobljen je
izgled ligamenata koji povezuju sjednu kost i kičmu.

Poprečni nastavci slabinskih pršljenova – završeci poprečnih nastavaka nisu vidljivi već se
mogu osjetiti samo pri snažnom pritisku. Površina prekopoprečnih nastavaka glatka je i ne
vide se pojedinačni nastavci. Nejasan je iako vidljiv izgled police s vješalicama poprečnih
nastavaka.
Zadnjica – slabinski pršljenovi zaobljeni su i ravni. Površina iznad kičme i trtice poptuno je
ravna.
Bočna i sjedna kost – zaobljene su i prekrivene očitim naslagama masnoće. Područja između
bočne i sjedne kosti popunjeno je i zdjelica se može osjetiti samo pod jakim pritiskom.
Repna jama – područja s obiju strana korijena repa nisu uvučena i udubljena, a na dodir se
osjeti ispunjenost masnoćama.


Poprečni nastavci slabinskih pršljenova – završeci poprečnih nastavaka ne mogu se vidjeti
niti opipati. Nastavci nemaju izgled police s vješalicama.
Zadnjica – slabinski pršljenovi se ne vide. Teško je razlikovati pojedine slabinske pršljenove.
Bočna i sjedna kost – jako su zaokružene i utopljene u masno tkivo. Područje između bočne i
sjedne kosti popunjeno je i ravno.
Repna jama – područja s obiju strana korijena repa popunjena su i utopljena u masno tkivo.

12. Najčešći metabolički poremećaji kod krava

Potrebno je ponovo istaći da organizam krave koja proizvodi mlijeko ima vrlo velike zahtjeve
u svim hranjivim materijama. Zbog toga je ova proizvodnja često praćena brojnim
oboljenjima krava kao posljedica različitih grešaka u ishrani.
Najčešći poremećaji pri nepravilnoj ishrani su: kisela indigestija buraga, nadun, dislokacija
sirišta, sindrom debelih krava, mliječna groznica, otok vimena, ketoza.
12.1. Kisela indigestija buraga (acidoza)
Nastaje pri naglom prelasku krava sa kabastih obroka na obroke sa velikim učešćem zrna
žitarica i na preobilnu količinu kisele silaže. Tada dolazi do zakiseljavanja sadržaja buraga i
prestanka pokretanja zidova buraga i sam burag prestaje da radi. Oboljela grla imaju proliv,
stomačne tegobe i ispoljavaju znake slabosti.
U ovakvim slučajevima treba smanjiti količinu koncentrovanog dijela obroka i prijeći na
obroke sa većim sadžajem kabastih krmiva. U težim slučajevima neophodna je pomoć
veterinara.
Profilaksa:
> Odnos hranljivih materija (proteina, lakosvarljivih ugljenih hidrata i celuloze) u obroku
mora da bude uravnotežen i režim ishrane da bude pravilan.
> Goveda koja se hrane hranivima sa lakosvarljivim ugljenim hidratima (koncetrati) moraju
imati određen udio kabaste hrane (do 25% obroka krave muzare).
> Problemi kiselih indigestija na farmama mogu se riješiti korištenjem mineralnih smješa sa
puferskim dejstvom na bazi bentonita, zeolita, magnezijum oksida i natrijum bikarbonata
dodavanjem u koncetrate u količini od 1%.
12.2. Nadun
Nastaje usljed nagomilavanja suvišnih količina gasova u toeku varenja hrane. U tom slučaju
kod goveda izostaje podrigivanje i gasovi se brže nagomilavaju nego što se podrigivanjem
izbacuju.
Nadun kod goveda na paši koga izazivaju lucerka, razne vrste djetelina i druge leguminoze,
može se spriječiti ako se govedima prije izgona na pašu daje određena količina suhih kabastih
krmiva.
Naročito je opasna mlada, sočna i vlažna paša većine leguminoza. U odnosu na pašu,
pokošena zelena masa leguminoza manje je opasna.
Vrlo je bitno postepeno navikavanje goveda na biljke koje izazivaju nadun.
Kod blagih naduna dobra mjera je masiranje lijeve strane buraga i kretanje grla.
U težim slučajevima naduna želudačnom sondom ispuštaju se gasovi iz buraga i tako
samanjuje njihov pritisak. U najtežim slučajevima naduna, neophodno je izvršiti trokiranje
(bušenje) buraga. Za liječenje naduna potreban je intervencija veterinara.
12.3. Dislokacija sirišta
Nastaje pri nedovoljnoj ispunjenosti buraga i u nedostatku kabastih hranjiva u obroku.
Takođe uzrok može biti i ako se zasušene krave hrane velikim količinama zrnaste i
koncentrovane hrane.
Kad dođe do ovog poremećaja, krve slabije jedu, mršave i nastaje opšta slabost grla. U
ovakvim slučajevima ako dođe do oporavka grla pod nadzorom veterinara, potrebno je u
obrok uključiti više kabastih hranjiva, kao što su sijeno, silaža, paša i dr.
Profilaksa:
> Povećati volumen buraga nakon telenja,
> Dovoljno vlaknastih sastojaka u obroku,
> Izbjegavati nagle promjene u hranidbi,
> Spriječiti manjak kalcija poslije telenja,
> Hitno liječenje drugih bolesti,
12.4. Sindrom debelih krava
Karakterističan je za krave koje su suviše ugojene. Javlja se nekoliko dana iza telenja, kada
krava gubi apetit, javlja se opšta slabost organizma i krave su podložne raznim infekcijama.
Jetra ima umanjenu funkciju zbog nagomilavanja loja.
Ovakvo stanje je za vrijeme i poslije telenja praćeno i drugim poremećajima, kao što je
dislokacija sirišta, zadržavanje posteljice, upala materice, mastitis i dr..
Preventiva je pravilna i kontrolisana ishrana.
12.5. Mliječna groznica
Javlja se za vrijeme telenja i odmah nakon toga. Vezana je za početak laktacije. Tada dolazi
do smanjenja sadržaja kalcijuma u krvi krava. Krave gube apetit, nesigurno stoje i konačno,
kada legnu, ne mogu da ustanu.
Veoma je važno da krave nakon telenja dobijaju dovoljno kalcijuma sa hranom. Ali treba
znati da suviše kalcijuma u periodu zasušenosti može dovesti do mliječen groznice. U slučaju
oboljenja potreban je pomoć veterinara.
Profilaksa:
> Preventivno davanje kalcijuma i vitamina D, deset dana prije porođaja smanjuje
mogućnost nastanka bolesti, ali ova mjera nije uvijek efikasna.
> U obroke koji su siromašni kalcijumom i vitaminom D dodaju se vitaminsko-mineralne
smjese koje obezbjeđuju potrebe za ovim materijama.
12.6. Fiziološki edem vimena krava i junica (otok vimena)
Obično se javlja u vrijeme telenja, a ponekad se može javiti prije telenja i napraviti ozbiljan
problem. Najčešće se javlja kod prvotelki, mada se može javiti i kod starijih krava visoke
mliječnosti. Vime je na dodir prilično bolno.
Postoji mišljenje da ishrana velikim količinama koncentrata ili kukuruza tri nedjelje prije
telenja može dovesti do izražene pojave otoka. Takođe je bitno ne davati suvišne količine soli
u obroku u periodu predtelenje.
Otok vimena obično ne predstavlja veći problem i često će proći bez veterinarskog tretmana
ali je potrebno istovremeno izmuzanje i masiranje vimena sa umjerenim kretanjem grla. U
ozbiljnijim slučajevima potrebna je intervencija veterinara.
Kod junica i krava 3 dana prije porođaja i 2 sedmice poslije njega nastaje manja ili veća
otečenost vimena i to je fiziološki edem. Ovakva otečenost vimena nije upalne prirode i javlja
se usljed povećanog dotoka krvi u vime pred početak lučenja mlijeka. Češće se javlja kod
junica i mladih krava nego kod starijih.

Otečenost vimena može da se proteže pozadi sve do stidnice, sa unutrašnje strane butina, a
naprijed po čitavom trbuhu sve do sternuma-grudne kosti. Ponekad je otečenost tako velika
da se životinje jedva kreću raskoračenih nogu. Koža na vimenu je zategnuta, crvena, sjajna,
neosjetljiva i bezbolna, nerijetko ispuca. Mjesta na vimenu pritisnuta prstima ostaju neko
vrijeme ulegnuta (kao kod tijesta). Sise nisu edematozne-otekle i zato izgledaju kraće i kao da
su utonule u vime, a mlijeko nije promjenjeno.
Otečenost vimena prolazi poslije porođaja za 8 – 10 dana, rijetko traje duže.
Kod fizioloških edema moraju se preduzeti sljedeće mjere:
> Restrikcija hrane i vode
> Duge šetnje
> Češće izmuzanje
> Laksativna sredstva
> Hladne Burove obloge i alkohoholne obloge sa 60% alkohola
Kod edema koji traju duže i inkliniraju induraciji treba primjeniti masažu sa resorptivnim
mastima (ihtiol kamfor, jod kalijum i dr.)
12.7. Ketoza
Krajem 90-ih godina prošlog stoljeća ketoza je postala najpopularnija metabolička bolest u
mliječnih goveda, važnija i od acidoze i mliječne groznice (hipokalcemije). U stadu je vrlo
teško ocijeniti stepen ketoze koji je prisutan budući da je klinički oblik ketoze (koji najčešće
opaža stočar) od ograničenog kliničkog značaja za određivanje statusa stada.
U stadima zahvaćenim ketozom učestalija je pojava dislokacije sirišta, uginuća, mliječne
groznice (ležanja poslije poroda) i hipokalcemije, zaostajanja posteljice i smanjene plodnosti
te naglog gubitka tjelesne mase i smanjena apetita po porodu. No, niti jedan od ovih kliničkih
nalaza ne potvrđuje sa sigurnošću i prisutnost ketoze u grla zahvaćenog stada.
“Zlatni je standard” ili “zlatno pravilo” pri dijagnozi ketoze određivanje nivoa β-
hydroxybutyric acid (BHBA) – β hidromaslačne kiseline u krvi. Ovo je ketonsko tijelo
značajniji i stabilniji pokazatelj prisutnosti ketoze od acetona ili acetoacetata koji se za sada
najčešće koriste pri dokazivanju prisutnosti ketoze upravo zbog jednostavnosti testa. BHBA
test provodi se na krvnom serumu bez posebnih zahtjeva u smislu uzimanja, skladištenja i
transporta. No, uzorak krvi nikako ne bi trebalo uzimati iz mliječne vene (Vena epigastrica
cranialis s. Vena subcutanea abdominis) budući da je BHBA nivo u krvi ove vene snižena
zahvaljujući tome što vime ekstrahira dio BHBA, a otpušta aceton i acetoacet. Preporučuje
se, stoga, da uzorak krvi bude pribavljen iz velike vratne vene (Vena jugularis).
Veliki problem u brojnim stadima je subklinički oblik ketoze, pri kojem stočar ne primjećuje
promjene zdravstvenog stanja životinje. Subklinički oblik je znatno češći (prema ličnim
spoznajama, u nekim je stadima zahvaćeno i do 40% krava) od kliničkog oblika i dugotrajno
uzrokuje velike ekonomske štete u vidu smanjene mliječnosti, smanjene plodnosti te
sklonosti drugim bolestima. Prema nekim istraživanjima štete uzrokovane ketozom iznosi
godišnje i više od 150 KM po kravi.
Tri su osnovna tipa (oblika) ketoze u krava, no počesto je vrlo teško utvrditi jasnu i oštru
granicu budući da se često međusobno preklapaju.
Tip I: Spontana ili gladna ketoza
Najčešće se javlja u razdoblju od 3 do 6 sedmice po porodu, budući da je u to vrijeme i
utrošak energije (i potrebe za energijom) najveći. U ovih se grla simptomi ne primjećuju

ranije budući da se ove krave, u pravilu, tele normalno te posve normalno započinju s
laktacijom. Prognoza u ovih grla je dobra budući da im je potrebna “mala pomoć” u obliku
preteča glukoze (glicerol, natrijev propionat) kako bi se brzo oporavila i nastavila s
normalnom proizvodnjom. Ključ za prevenciju ovog tipa ketoze je povećanje energetskog
dijela u obroku tokom rane laktacije (npr. kukuruzna prekrupa – šrot) uz dodatak prekurzora
(preteča) glukoze. Jedan od mogućih uzroka za pojavu ovog tipa ketoze je i prenatrpanost
prostora budući da su svježe oteljene krave izuzetno osjetljive na vanjske utjecaje i stres, a što
se očituje smanjenim uzimanjem hrane. Ukoliko se u hranidbi krava koristi TMR, ovaj se tip
ketoze nalazi izuzetno rijetko, no ukoliko se ipak pojavi, znak je kako su životinje hranjene
duže vrijeme velikom količinom hrane bogate bjelančevinama (proteinima), a siromašne
energijom.
Tip II: Sindrom debele krave
Ovaj oblik ketoze nekada je nazivan “Sindromom debele krave”, no danas je poznato kako
zahvaća sve krave koje su prisiljene mobilizirati vlastite masne zalihe neposredno prije
poroda (razvoj Negativnog Energetskog Balansa – NEL). Prekomjerno debele životinje
sklonije su pojavi ovog oblika ketoze budući da su sklonije slabijem uzimanju hrane
neposredno prije i poslije poroda.
Održavanje pozitivnog energetskog balansa u životinje neposredno prije poroda može biti
otežano budući da je volja za uzimanjem suhe hrane u danima prije poroda nešto smanjena.
Pored navedenog, faktori rizika za pojavu ovog tipa ketoze su i: premještanje krava
neposredno prije poroda, prenatrpanost rodilišta, često uvođenje novih grla u rodilište,
nedovoljno hranidbenog prostora, previsoke temperature tokom vrućih mjeseci, nedovoljna
ventilacija prostora, premještanje krava u novi prostor odmah po porodu te prenatrpanost
prostora u kojima životinja boravi neposredno po porodu.
Osnovna pojava pri ovom tipu ketoze je razvoj “Sindroma masne jetre”. U pravilu je
omašćenje jetre razvijeno i prije poroda, no manifestira se neposredno po porodu, unutar
dvije do tri sedmice. Debele krave brzo gube na tjelesnoj masi i unutar nekoliko dana postaju
mršave uz izrazito smanjeni apetit.
Ovaj tip ketoze u pravilu prate i otežano telenje, zaostajanje posteljice i upala maternice.
Smrtnost je visoka, a prognoza dubiozna.
Liječenje mora biti hitno i započeto čim se primijete prvi znaci ove bolesti.
Kako je pri ovom tipu ketoze zahvaćena (umanjena) i funkcija jetre, smanjuje se proizvodnja
crvenih krvnih zrnaca (eritrocita), funkcija jetre kao “filtra” (pročišćivača) organizma čime je
omogućen razvoj intoksikacije (organizam preplavljuju toksini koji se upijaju iz maternice i
probavnog sistema), septikemije (umanjena obrambena sposobnost jetre te organizam
preplavljuju razni mikroorganizmi), a čime se omogućuje razvoj upala maternice, vimena i
pluća. Životinja, u pravilu, ugiba zbog posljedica upale vimena ili pluća, odnosno zbog
nastale septikemije (trovanja krvi).
Prevencija ovog tipa ketoze svodi se na pravilnu hranidbu – izbjegavanje prisutnosti
prekomjerno debelih životinja tokom suhostaja; dovoljan unos kvalitetne i ukusne hrane prije
poroda te osiguravanje visokokalorične hrane neposredno po porodu.
Dodatak sjeckane slame u obrok životinja tokom suhostaja izvrstan je način da se poveća
zapremnina buraga, no sastav hrane u pogledu količine bjelančevina i energije mora biti
zadovoljavajuć. Slama mora biti čista (nikako ne smije biti prašnjava, blatna ili pljesniva) te
nasjeckana na dužinu od oko 2 do 3 cm, a daje se u količini od oko 0,5 kg po kravi na dan.

Tip III: Ketoza kisele silaže (Kisela ketoza, Acidozna ketoza)

U pojedinim se stadima javlja ovaj tip ketoze uzrokovan prekomjernim davanjem kisele
silaže ili sjenaže. Sjenaža koja je pokošena previše mokra, kao i ona koja je siromašna
vodotopivim ugljikohidratima pogoduje razvoju i umnažanju bakterija roda Clostridium. Ove
bakterije fermentiraju ugljikohidrate u maslačnu, umjesto u mliječnu kiselinu. S druge, pak,
strane, kukuruzna silaža vrlo rijetko pogoduje rastu i umnažanju Clostridium spp. bakterija
jer je najčešće bogata vodotopivim ugljikohidratima. Vrijeme košnje također značajno utječe
na količinu vodotopivih ugljikohidrata u sjenaži, te je tako njihova koncentracija najviša u
satima tokom ranog poslije podneva.
Silaža zahvaćena fermentacijom uz pomoć Clostridium spp. bakterija lako je prepoznatljiva
po karakteristično “užeglom” mirisu, mirisu po pokvarenom maslacu te degradaciji
(truljenju) bjelančevina. Već 50 do 100 grama dnevnog unosa maslačne kiseline uzrokuje
pojavu ketoze, a 200 grama pojavu teškog oblika ketoze.
U ovom slučaju, farmeru ostaju samo dva izbora u pogledu silaže: razrjeđenje ili uništavanje
ukupne silaže. Prvi je korak analiza silaže, zatim slijedi postupak provjetravanja (aeracije)
silaže čime se smanjuje postotak maslačne kiseline u njoj, a potom dodavanje sredstava za
neutralizaciju kiselina (kreda, i sl.). Ukoliko je, pak, u silaži prisutno više od 2% maslačne
kiseline, silažu je svakako najbolje uništiti i neškodljivo ukloniti.
Za uspješnu prevenciju i liječenje ketoze potreban je odgovarajući manadžment farme,
kvalitetna i pravilna hrana, stalna njega i briga o visoko gravidnim (naročito visoko
proizvodnim) životinjama. Kada se znaci bolesti pojave potrebna je hitna veterinarska pomoć
i adekvatno liječenje, već i na samu sumnju o prisutnosti ketoze.
Profilaksa:
Važnije od liječenja je sprečavanje nastanka ketoze:
> Osigurajte kravama odgovarajuće obroke u periodu oko telenja
> Uz ukusnu, svježu i čistu hranu, osigurajte dovoljno svježe vode za piće
> Osigurajte kravama hranu bogatu s nerazgrađenim škrobom
> Ako se propionat ne može osigurati hranom, preventivno dajte kravi oralno propilen
glikol
> Hranom osigurajte količinu kobalta iz kojeg preživari mogu stvoriti vitamin B -12 bitan
za sprječavanje ketoze
> Ne izlažite krave stresu
> Ako uočite prve znakove bolesti, odmah pozovite veterinara

13. Upravljanje Reprodukcijom

Cilj je:
> jedno telenje godišnje,
> uslov - servis period ispod 100 dana,
> dogovoriti s veterinarom preglede krava u puerperiju (da bi se reagovalo na vrijeme),
> osigurati da dnevni obrok bude izbalansiran u skladu sa fazom laktacije i visinom
proizvodnje,
> voditi računa o prvotelkama (još rastu),
> pratiti izvještaje kontrole mliječnosti,
> koristiti sjeme bikova koji garantuju kvalitetan rasplodni pomladak (parametri kvaliteta
mlijeka i fenotipa životinje),
> uzgojem rasplodnog podmlatka osigurati vlastiti remont stada,
> te ostvariti jedan dio prihoda prodajom kvalitetnih junica za rasplod.
Za dobijanje dobrih proizvodnih rezultata neophodno je da reprodukcija na farmi bude
zadovoljavajuća. To prije svega znači da se prepoznaju znakovi estrusa i da se na vrijeme
izvrši vještačko osjemenjavanje životinje.
13.1. Estrus
Sistem vještačkog osjemenjavanja može biti uspješan samo ako su vlasnici krava sposobni da
uoče polni žar. Vlasnici moraju da poznaju znakove polnog žara da bi ih blagovremeno uočili
i pozvali veterinara na vrijeme. Veterinar treba da bude obavješten u roku od 3 do 5 sati od
trenutka kada su uočeni znakovi estrusa. Svakih 18- 21 dan krave koje nisu steone spremne
su za parenje. One pokazuju znake polnog žara (estrusa). Period estrusa traje oko 18 – 20
časova.
Znakovi polnog žara su:
> Krava stoji dok druge krave naskaču na nju,
> Krava naskače na druge krave,
> Spuštanje brade,
> Često mukanje i nemir,
> Povijen kičmeni stub, slabine na dole, krsna kost na gore,
> Njušenje reroduktivnih organa drugih krava,
> Crvena i otečena vulva i izbacivanje sluzi,
> Pomjeranje repa zbog naskakanja,
> Slab apetit i manja mlječnost,
> Sjajna sluz na repu i oko njega.
Polni žar traje kratko i zato treba biti spreman da se krave posmatraju :
> Rano ujutru prije muže,
> Popodne,
> Prije večernje muže,
> Pre odlaska na spavanje.
Obilazak treba da traje minimalno 20 minuta da bi se znakovi estrusa uočili na vrijeme što je
od velike važnosti za određivanje pravog momenta osjemenjavanja.
Optimalno vrijeme osjemenjavanja

Optimalni momenat za osjemenjavanje krava zavisi od 3 faktora:
> Momenta ovulacije – 0 - 16 sati po prestanku spoljašnjih znakova estrusa, tj. normalno
ovulacija nastupa 20 - 30 sati od početka polnog žara.
> Dužine života spermatozoida u polnim organima krave - Spermatozoidi žive u polnim
organima obično 10-16 sati najviše do 29 sati.
> Trajanja oplodne sposobnosti jajne ćelije - Jajna ćelija krave je sposobna za oplodnju 6 -
12 sati maksimano 20 sati poslije ovulacije
Kao što je prikazano na grafikonu, najbolje je izvršiti osjemenjavanje krajem stajaćeg ili
početkom kasnog perioda estrusa, kako bi se dobili najbolji rezultati.
13.2. Top 10 savjeta za otkrivanje estrusa

Jedan od najvažnijih uslova za uspješno vještačko osjemenjavanje, je efikasno opažanje
estrusa. Uključite ovih 10 savjeta u Vaš dan i obezbjedite maksimalne rezultate.
10. Zajedničko skupljanje. Krave u estrusu su sklone sakupljanju. Životinje ostaju u ovim
grupama od vremena pred estrusa i stojećeg efekta, i napuštaju grupu kada izađu iz estrusa.
Primjećivanje grupisanja krava, ne samo da će Vam pomoći da prepoznate krave u estrusu,
već i ostale udružene sa njima.
9. Vruća mjesta. Ove grupe takođe pokazuju sklonost ka izvjesnim mjestima, vrućim
mjestima. Ova mjesta mogu biti određena u dijelu dostupnim za kretanje i gaženje. Meka i
suha mjesta su privlačnija za namještanje i zaskanje. Pronalaženje ovih vrelih mjesta trebalo
bi da pomogne u primjećivanju više estrusnih aktivnosti. Nakon pronalaženja vrućih mjesta
sjetite se da postoje izvjesne okolnosti koje mogu prouzrokovati netačnu identifikaciju
estrusa. Životinje koje su premještene, ograničene malim prostorom ili nahranjene, mogu
lažno naskakati na druge.
8. Pravovremene prilike. Kanadska studija (King i Hurnik, 1975.) je identifikovala da
učestalost naskakanja počinje da se povećava oko 20h i ostaje visoka do kasno u noć i ranih
jutarnjih časova. Najniži nivo naskakanja je izmedju 10h ujutru i 19h. Kako možete da
maksimizirate mogućnost zapažanja estrusa u ovim kasnim večernjim i ranim jutarnjim
časovima i da ih uvrstite u svakodnevni raspored?
Neka vam traganje za estrusom bude prvi i posljednji zadatak svakog dana.

7. Mudro koristiti lijekove. Kao dodatak za vidljiv trag estrusa, uključite lijekove za
otkrivanje estrusa u reproduktivni program. Kontaktirajte lokalnog CRI distributera sa
pitanjima u vezi korištenja ovakvih preparata.
6. Zapišite: Važno je da zapisujete informacije o estrusu. Ako temeljno radite na otkrivanju
estrusa, imaćete previše podataka kojih ćete morati da se sjetite, zato koristite notes, tablu ili
svesku. Evidentirajte sve vidljive estruse, trakom označite životinje koje su uključene u
naskakanje i u druge aktivnosti u vezi estrusa, i evidentirajte ostale korisne informacije o
upravljanju stadom. Kada je informacija zapisana, sjetite se da je prenesete u Vašu trajnu
arhivu.
5. Sigurna identifikacija je neophodna. Sigurna identifikacija životinja u estrusu će Vam
osigurati da ispravne životinje budu osjemenjene u tačno vrijeme. Da bi ostvarili ovo,
koristite vrlo vidljiv identifikacioni sistem (ušne markice, ogrlice sa markicama, itd). Bez
dobrog identifikacionog sistema, veoma je lako pogrešno identifikovati životinju.
4. Učestalost. Uspješno opažanje estrusa zahtjeva da provjerite estrus najmanje dva puta
dnevno. Budući da dužina estrusa često može biti kraća od 12 sati, apsolutno je neophodno da
provjerite najmanje dva puta na dan kako ne bi propustili ove kraće estruse.
3. Dobro iskorišteno vrijeme. Ne možete dovoljno uraditi na otkrivanju estrusa dok radite
druge poslove. Previše je važno! Uzeti dovoljno, isključivog vremena da se osmotre sve
životinje. Period od 20 do 30 minuta je preporučeno da dozvoli dovoljno vremena da osigura
životinjama u estrusu da budu zaskočene.
2. Znati i prepoznati znake. Nema svrhe posmatrati krave u estrusu ukoliko ne znate šta treba
da gledate. Tokom predestrusnog i pravog estrusnog perioda postoje mnogi sekundarni znaci.
Vulva krave ili spoljnih dijelova reproduktivnih organa postaje crvena i natečena kako se tok
krvi kroz reproduktivne organe povećava. Ponašanje krave počinje da se mijenja: postaje
uznemirena i uzbuđena. Lizanje i trljanje brade o zadnji dio tijela drugih životinja, i pokušava
da zaskoči druge krave. Značajna promjena se dešava kada krava uđe u pravi estrus. Jedino
tokom pravog estrusa krava će zaista stajati kada bude zaskočena od strane drugih životinja.
Ovo je najznačajniji znak estrusa!
1. Držati se plana. Uspostaviti standardne procedure i držati se istih. Uraditi nacrt čitavog
plana, pismeno. Odlučiti ko će detektovati estrus, koliko često, kada će to raditi i koliko dugo.
Koristiti sigurne metode za evidentiranje estrusa i koristiti te informacije za upravljanje
vještačkim osjemenjavanjem.
Izvor: HORIZONS, Cooperative Resources International, USA, april 2008.

14. Higijena
Poboljšati mikroklimu adaptacijom postojećih objekata, korekcija papaka dva puta godišnje,
prilagoditi kapacitete skladištenja gnoja, organizirati ispuste tamo gdje postoje mogućnosti.
Higijena staje, muža i postupak sa mlijekom poslije muže važni su faktori koji utiču na
kvalitet mlijeka.
Mlijeko koje je dobijeno na nehigijenski način nije prikladno za proizvodnju mliječnih
proizvoda. Kod nas već pojedine mlijekare plaćaju mlijeko prema mikrobiološkom kvalitetu,
i donešen je pravilnik o kvalitetu mlijeka. Zato je izuzetno važno pridržavati se osnovnih
pravila za dobijanje kvalitetnog mlijeka, a to su detaljno čišćenje, dezinfekcija muznog
aparata i opreme za mužu kao i pravulno čuvanje mlijeka do isporuke.
Prostorija za skladištenje mlijeka i za proizvodnju proizvoda od mlijeka ne smije da ima ulaz
iz staje, atreba da ima pod i zidove od materijala koji se mogu lako prati i dezinfikovati, izvor
tople i hladne vode, sudoperu za pranje opreme i posuđa, radne površine od materijala koji se
može lako dezinfikovati, frižider, propisane dezinficijense i sanitarni čvor.
15. Muža i muzni uređaji

Način muže prilagoditi kapacitetu farme, redovni (dnevni, mjesečni i godišnji), pregled stanja
muzne opreme, pravilna higijena, izlučivanje krava zaraženih kliničkim mastitisom,
investiranje u izmuzišta i opremu za mužu.
Muža je najvažnija pojedinačna aktivnost na mljekarskoj farmi. Potrošači zahtijevaju visoke
standarde kvalitete mlijeka, tako ta upravljanje mužom ima za cilj da smanji na minimum
mikrobiološku, hemijsku i fizičku kontaminaciju.
Upravljanje mužom obuhvata sve aspekte procesa dobivanja mlijeka od krava na brz i
efikasna način, dok se istovremeno osigurava zdravlje krava i kvalitet mlijeka.
Konzistentnost u svakodnevnoj implementaciji procedura za mužu predstavlja važan dio
Dobrih poljoprivrednih praksi za mužu.
Osnove dobre poljoprivredne prakse koje se odnose na higijenu muže su:
> Osigurati da rutine muže ne povrijede krave ili ne unesu zagađivače u mlijeko
> Osigurati da se muža obavlja u higijenskim uslovima
> Osigurati da se s mlijekom postupa na primjeren način poslije muže.
Musti krave samo koje imaju čiste, suhe sise:
> Oprati i posušiti prljave sise;
> Osušiti vlažne sise i vime prije muže;
> Čista voda mora biti dostupna sve vrijeme tokom kojeg se odvija muža.
Provjerite da li ima ikakvih promjena na vimenu i sisama (npr. klinički mastitis). Prije nego
što se krava pomuze, prvo mlijeko treba iscijediti i provjeriti da li sadrži neuobičajene
elemente. Ovo može biti zahtjev u nacionalnoj (domaćoj) legislativi.
Osigurati dobre tehnike muže, pogrešne tehnike mogu uzrokovati veći rizik od mastitisa i
povrijediti kravu.
Ispravna tehnika je:
> Pripremiti kravu dosta prije muže;
> Izbjegavati nepotreban ulazak zraka u sisnu čašu, ako se primjenjuje;
> Svesti na minimum prekomjernu mužu;
> Nježno ukloniti čaše ako se primjenjuju.
Osigurajte da se oprema za mužu očisti prije svake upotrebe.
Ako se koristi mobilna oprema za mužu, to može podrazumijevati čišćenje prije svake
upotrebe.
Treba slijediti preporuke proizvođača te lokalne, regionalne ili nacionalne (domaće)
preporuke za izradu, instaliranje, učinak i održavanju opreme koja se koristi za mužu.
Slijedite instrukcije proizvođača kada koristite sredstva za čišćenje i dezinfekciju na opremi
za mužu. Materijali koji se koriste za opremu za mužu i koji dolaze u kontakt sa mlijekom i
tekućinama za čišćenje i dezinfekciju trebalo bi da su napravljeni od adekvatno otpornih
materijala i ne bi trebali ispuštati mrlje u mlijeko.
Sredstva za čišćenje i dezinfekciju treba birati i koristiti na način koji osigurava da oni ne
uzrokuju negativan efekt na mlijeko.
Slijedite instrukcije proizvođača kada koristite hemikalije, pesticide ili sredstva za čišćenje u
mljekarskim pogonima ili u staji za mužu. Odlažite hemikalije, osim onih koje koristite za
redovnu upotrebu, u prostore koji se mogu zaključati i koji su na određenoj udaljenosti od
mljekarskih pogona. U slučaju da su potrebni, upotreba svih metoda i proizvoda protiv
štetočina, ptica i insekata treba da bude odobrena.
Prostor za mužu treba da je napravljen na način koji omogućava da se održava u čistom i
urednom stanju. Trebalo bi:
> Da se može lako čistiti;
> Da ima snabdijevanje čistom vodom;
> Da ima pogone (prostorije) za tretiranje otpada;
> Da ima regulaciju dovoljne temperature i svjetla.
Izgradite područja za sakupljanje koji će omogućiti da se održava visoki standard čistoće.
Muzač treba da:
> Nosi odgovarajuću i čistu radnu odjeću;
> Održava šake i ruke čistim posebno tokom muže;
> Prekrije posjekotine ili rane;
> Da nema nikakvu infektivnu bolest.
Ohladite mlijeko što je prije moguće do potrebne temperature za skladištenje i u okviru
naznačenog vremena. Vrijem hlađenja i temperatura skladištenja treba da budu podudarni
limitima koji su navedeni u nacionalnoj (državnoj) legislativi.
Mlijeko bi trebalo biti čuvano na drugom mjestu od mjesta muže.
Prostor za skladištenje mlijeka treba da:
> Bude čist i bez akumuliranog smeća, bez bilo kojih proizvoda ili hemijskih supstanci koje
nisu u stalnoj upotrebi, te bez bilo kakve stočne hrane;
> Ima mogućnost ručnog pranja i sušenja;
> Se može lako očistiti i da ima sistem za kontrolu štetočina.
Postupak muže kod krava, kao i kod drugih životinja koje se muzu, mora proteći što brže,
mirnije i bezbolnije.
Za vrijeme muže u štali moraju da budu red i mir. U toku muže ne smije se čistiti štala, nositi
i dijeliti hrana, ne smije se vikati i tući krave, uključivati ili paliti mašine koje stvaraju buku,
ne smije se dopuštati ulazak pasa, djece i odraslih. U štalskom vazduhu treba da bude što
manje prašine i mikroorganizama kako ne bi došlo do prlajnja i gubitka higijenskog kvaliteta
mlijeka.
Muža se može vršiti ručni ili mašinski. Kod oba načina muže važno je poštovati uputstva
kako bi se muža obavila na pravilan način.
Pribor za mužu se sastoji od:
> Muzne kofe ili muzne garniture,
> Kofe za toplu vodu i kofe za dezinficijens,
> Pogodne krpe ili papirne ubruse za pranje ili dezinfekciju vimena,
> Specijalne posude sa crnim dnom za uzimanje prvih mlazeva,
> Kofe za naknadno ručno domuzivanje kod mašinske muže.

Muzač mora da koristi posebnu garderobu za mužu. Prije muže mora dobro da opere ruke i
da ih osuši. Zatim se vrši izmuzanje prvih mlazeva mlijeka na crnu podlogu ili u posebnu
posudu kako bi se utvrdile eventualne promjene (promjena boje i konzistencije). Prvi mlazevi
se ne smiju izmuzati na pod štale ili u ruke muzača. Ako se primjete promjene na mlijeku
treba pozvati veterinara, a mlijeko nije za predaju.
Poslije toga vime se pažljivo opere mlakom vodom (dobro bi bilo uz dodatak dezinficijensa) i
obriše čistom krpom ili papirnim ubrusom. Dobro bi bilo da se koriste vlažni papirni ubrusi
koji služe za jednokratnu upotrebu i nikad ne treba koristiti jedan ubrus za više krava. Poslije
pranja vimena poželjno je da se vime izmasira (rukom, ali i muzni aparati mogu da vrše
masažu).
Masaža vimena je nadražaj koji izaziva lučenje hormona OKSITOCINA od strane hipofize.
Sam postupak muže mora da traje neprekidno 5 – 8 minuta (u toku izlučivanja oksitocina).
Pri ručnoj muži muzač sjedi s desne strane krave (tako da mu lijevo koljeno skoro dodiruje
nogu krave) i posudu u koju muze drži među koljenima. Prvo se muzu prednje četvrti vimena
jer se poslije njih lakše muze mlijeko iz zadnjih četvrti. Muzač za mužu mora da koristi samo
šake. Sisa se zahvati dlanom, stisnu se palac i kažiprst i približe ostala tri prsta odozgo prema
dole tako da se istisne mlijeko i taj se postupak ponavlja. Sise se ne smiju istezati prema dole
jer to može da bude opasno za zdravstveno stanje vimena.
Mašinska muža se može vršiti u kantu ili u mljekovod. Nakon što izmuzemo prve mlazeve,
operemo i obrišemo vime i izmasiramo ga, stavljaju se sisne čaše. Izuzetno je važno da se
pazi da se prije muže sisne čaše na vuku po podu staje jer se uprljanim čašama u muzilicu i
mlijeko unosi veliki broj mikroorganizama što onečišćuje mlijeko.
Sve vrijeme trajanja muže prati se protok mlijeka i kad primjetimo da količina mlijeka
počinje da se smanjuje, muznu jedinicu jednom rukom povučemo lagano prema dole, a
drugom rukom nježno masiramo vime. Tako se vrši poptuno izmuzivanje i dobiju se
poslednji mlazevi mlijeka koji sadrže najviše mliječne masti. U praksi se često preporučuje
da se poslednji mlazevi mlijeka izmuzu ručno poslije skidanja sisinih čaša.
Nakon izmuzanja zadnjih mlazeva mlijeka vrh svake sise treba uroniti u dezinficijens, ili ih
treba poprskati rastvorom dezinficijensa.
Koji faktori utiču na učinak muže?
1. Tišina u staji i blagi postupci muže,
2. Muža uvijek u isto vrijeme,
3. Broj muža,
4. Jednak razmak između muža,
5. Pravilna priprema vimena,
6. Brzina muže,
7. Potpuna muža,
8. Redoslijed muže,
9. Stalnost muzača.
Neposredno poslije muže treba detaljno oprati i dezinfikovati pribor za mužu.
Prvo se vrši pranje mlakom vodom i deterdžentom (hladna izaziva zadržavanje mliječne
masti na zidovima posuđa, a vruća da se bjelančevine zalijepe za zid).

Za pranje se koriste specijalna sredstva za čišćenje mljekarskog pribora.

Preporučuje se svakodnevno korištenje baznih sredstava, a zatim jednom nedjeljno pranje
kiselim sredstvom. Ispiranje se vrši nakon detaljnog pranja, a zatim se sav pribor stavi da se
ocijedi. Poslije toga de dezinfikuje potapanjem u rastvor dezinficijensa.
Tako oprano posuđe stavlja se u priručnu mlijekaru da se ocijedi i osuši okrenuto prema dole.
Prije slijedeće muže, ako je obavljena dezinfekcija, preporučuje se ispiranje čistom vrućom
vodom.
15.1. Pravilna muža
Vizuelno posmatranje krava prilkom ulaska u izmuzište i prilikom pripreme za mužu.
1. Posebno obratiti pažnju na povrede vimena i vidljive kliničke slučajeve mastitisa kako
bi se pristupilo liječenju na vrijeme.
Pravilno oprati vime sa čistom vodom.

Na vimenu ne smije biti prljavštine ili ostatka stajnjaka. Najbolje vime prati sa umjereno
toplom vodom, jer hladna vode može dovesti do grčenja mišića, a pretopla voda može
2.
izazvati oštećenje vimena.
Sve prljavštine i nečistoće se trebaju ukloniti prije izmuzanja prvih mlazeva kako bi se
izbjegla mogućnost kontaminacije sa patogenima.
Izmuzanje prvih mlazeva (3 mlaza) u posudu sa crnim dnom. Ovako provjeravamo i

3. pojavu mastitisa jer rano otkrivanje mastitisa je vrlo bitno za izlječenje.
Izmuzeno mlijeko nikada ne prosipati na pod, nego uvijek koristiti posebnu posudu.
Nakon pranja vimena, vime dobro posušiti. Najbolje je koristiti papirne ubruse za
jednokratnu upotrebu. Ukoliko se koriste krpe, svaka krava treba da ima posebnu krpu.
4. Krpe treba da budu dobro oprane i čiste.
Posušivanje vimena prije stavljanja aparata za mužu 60 sekundi kako bi se iskoristio
efekat stimulacije.
Pravilno postaviti muzne čaše uređaja za mužu. Ne smije doći do uvrtanja sise, ulaska
5. vazduha (mogućnost unakrsne kontaminacije) ili spadanja aparata.
Uređaj za mužu mora biti čist.
U toku muže kontrolisati ispravnost rada muznog uređaja.

6. Samo kada protok mlijeka padne ispod minimuma treba ručno masažom vimena ili
mašinski izvršiti domuzanje kod onih grla koja imaju „kesasto vime“ sa džepovima u
kojima se zadržava dio mlijeka.
Pravilno skinuti uređaj za mužu.

Ne smije se naglo vući ili trgati uređaj sa sisa.
7. Ukloniti na vrijeme aparat za mužu znači izbjeći „suhu mužu“ i oštećenje sisnog
kanala.
Prvo isključiti vakum pa onda skinuti aparat.
Nakon muže dezinfekcija sisa sa dozvoljenim sredstvom za dezinfekciju.
Dezinfekciju obaviti odmah po skidanju muznog aparata.
8. Potopiti makar 2/3 sise.
Obavezno imati uputstvo za korištenja sredstva za dezinfekciju i sva ostale prateće
dokumenta nabavke sredstava za dezinfekciju kao prilog ovom dokumentu.

Pranje i dezinfekcija opreme i izmuzišta je vrlo bitna za očuvanje higijene i umanjenje

9.
mogućnosti infekcije vimena preko zaprljane opreme
10 Prilikom muže treba biti okruženje bez stresa.

. Muža se obavlja u miru bez buke i stresa, kako bi se muža obavila što brže i lakše.
15.2. Standardi EU u proizvodnji mlijeka

Direktiva Evropske unije o muži – ova direktiva je dio Council Directive 92/46/EEC o
opštem pravilu higijene u proizvodnim objektima.
Poglavlje 1. Opšta uputstva:
1. Staje i ostali objekti treba da se čiste i održavaju u dobrom stanju.
2. Na ulazu u ove objekete ne smije biti hrpa stajnjaka i štetnih materija,
3. Odvodi za stajnjak maraju se čistiti što je moguće češće,
4. Ležišta se moraju držati suha, npr. donošenjem više slame za prostirku,
5. Izmuzište, prostorija za skladištenje mlijeka, kao i prostorija za skladištenje opreme,
njeno čišćenje, moraju se stalno održavati čistim,
6. Dezinfikovanje staje i objekata treba da se obavlja tako da dezinficijens ne dolazi u
kontakt sa mlijekom ili da se ni na koji način ne kontaminira mlijeko,
7. Svinje i živina ne smiju biti u staji ili u prostoriji za mužu,
8. Insekti i štetočine se moraju suzbijati,
9. Hemikalije, farmaceutski proizvodi i sl. moraju se na siguran način skladištiti,
10. Hrana koja ima negativan efekat na kvalitet mlijeka, ne smije da bude smještena u
staji,
Poglavlje 2. Opšta uputstva za mužu i postupak sa mlijekom:
1. Sva oprema z amlijeko, svi dijelovi i pribor, treba da uvijek budu čisti i u dobrom
stanju,
2. Nakon čišćenja i dezinfikovanja, opremu za mužu, kao i posude gdje se drži mlijeko
treba isprati pitkom vodom. Opremu i pribor čuvati u čistoj sredini.
3. Otvor na laktofrizu, nakon pražnjenja i čišćenja, treba držati otovorenim do ponovne
upotrebe,
Poglavlje 3. Opšta uputstva za higijensku mužu:
1. Svaka krava treba da posjeduje identifikaciju. Sve krave moraju biti čiste i dobro
njegovane.
2. Prije i za vrijeme muže ne smiju se preduzimati aktivnosti koje bi negativno uticale na
kvalitet mlijeka.
3. Prije početka muže, sise, vime i okolni dijelovi treba da se očiste, ako je potrebno, treba
očistiti i zadnji dio krave, stomak i gornji dio nogu.
4. Prije muže, muzač mora provjeriti izgled mlijeka. Ako se pojave bilo kakve fizičke
abnormalnosti mlijeko ne smije biti za ljudsku upotrebu. Krave sa kliničkim mastitisom

mora da se muzu zasebno ili ručno ili na kraju muže i takvo mlijeko nije za ljudsku
upotrebu.
5. Sredstva za potapanje sisa ili sprej mogu se koristiti odmah nakon muže. Sredstva za
potapanje i sprejevi moraju biti odobreni od nadležne službe.
6. Osobe koje obavljaju mužu i rad sa kravama moraju nositi čistu odjeću.
7. Muzači treba da peru ruke prije muže. Odgovarajuće mjesto za pranje ruku treba da se
nalazi pored mjesta gdje se obavlja muža.
8. Otvorene rane moraju da budu pokrivene vodootpornim materijalom.
9. Mlijeko se mora čuvati u specijalno namjenjenoj prostoriji za tu svrhu ili u skladištu
dok se ne isporuči.
10. Prostorije za čuvanje treba da služe samo toj namjeni.
11. Kofe za mlijeko treba da budu pokrivene sve vrijeme dok se nalaze u staji.
12. Kada se mlijeko filtrira, filter se mora mijenjati prije nego što izgubi svoju namjenu.
U svakom slučaju filter se mijenja nakon svake muže. Upotreba krpa za filtriranje je
zabranjena.
Direktiva EU o kvalitetu mlijeka
Ovi standardi definisani su direktivama Evropske komisije broj 89/362/EEC (1) i 92/46/EEC
(2,3). Sve zemlje članice su obavezne da u prometu mlijeka primjenjuju ove standarde, kao
što će i proizvođači u našoj zemlji morati u narednom periodu da posvete punu pažnju ovim
propisima.
Standardi EU za kvalitet mlijeka
> Prisustvo antibiotika ne smije da bude više od 0,004 mikrograma,
> Prisustvo somatskih ćelija ne smije biti više od 400.000 u ml. mlijeka,
> Prisustvo mikroorganizama ne smije da bude više od 100.000 u ml. mlijeka.
Dostizanje ovih standarda podrazumjeva potpuno novu organizaciju u proizvodnji, kako bi se
rizici oboljenja životinja smanjili na minimum, a time i upotreba antibiotika. Problem su i
somatske ćelije, tj. pojava mastitisa. Za dostizanje ovog standarda, neophodno je pored
adekvatne opreme za mužu, tretirati vime, konstantno održavati njegovu higijenu, to zahtjeva
odgovarajuća ležišta za krave (srednja i kratka), tako da vime ne ostvaruje kontakt sa
fekalijama, što je čest slučaj kod nas. Ovo nas dovodi i do trećeg standarda po pitanju
mikroorganizama, koji mogu biti različitog porijekla (sa površine vimena od fekalnih otpada
ili poslijedica mastitisa).
Zbog čega se akcenat stavlja na standard: Mlijekare koje prerađuju mlijeko u finalne
proizvode vrlo brzo će početi da uvode kvalitativne standarde u svojoj proizvodnji, iz želje da
što prije izađu na druga tržišta. Neminovno će morati da poboljšaju kvalitet ulaznih sirovina
koje im proizvođači predaju.
U kvalitetnoj proizvodnji nema mjesta za mliječne proizvode koji su svakog dana različitog
ukusa zbog prisustva antibiotika koji remet fermentaciju, ili greške u zrenju sira i sl.
Antibiotici: Ispunjenje ovih standarda neće biti problem zato što su proizvođači i do sada bili
upoznati sa propisanim karencama za predaju mlijeka nakon terapije životinja antibioticima i
uglavnom su ih se pridržavali. Još uvijek ima neodgovornih proizvođača koji žele da isporuče
mlijeko sa antibioticima. Jedan od načina da se to spiječi je uredno vođenje evidencije o

liječenju životinja, a tu evidenciju na farmi vodi nadležni veterinar, kao i sprečavanje

nekontrolisane prodaje antibiotika proizvođačima.
Somatske ćelije: Broj somatskih ćelija u zemljama EU predstavlja jako bitan faktor koji
utiče na cijenu mlijeka, a to je već počelo da se primjenjuje i kod nas. U nekim zemljama EU
su pooštrili taj kriterijum i rade na načina da:
> Za mlijeko koje ima do 200.000 somatskih ćelija u ml. mlijeka, proizvođač dobije
premiju 3 – 5% na regularnu cijenu mlijeka
> Za mlijeko koje sadrži od 200.000 do 400.000 somatskih ćelija u ml. mlijeka, dobija 5 –
10% manje od normalne cijene mlijeka,
> Za mlijeko koje sadrži više od 400.000 somatskih ćelija u ml. mlijeka, dobije samo 40%
od normalne cijene mlijeka.
Broj somatskih ćelija veći od 400.000 u ml. mlijeka ukazuje da je mastitis prisutan. Mlijekare
manje plaćaju mlijeko koje sadrži veći broj somatskih ćelija zato što se iz ovakvog mlijeka
dobija manja količina sira znatno slabijeg kvaliteta, a somatske ćelije koje uništavaju
bakterije ostavljaju iza sebe enzime koji su otporni na pasterizaciju i koji naknadno
uništavaju masti i proteine mlijeka.
Zahvaljujući ovome u EU postoji samo 1% proizvođača koji ne ispunjavaju ovaj standard, a
kod nas oko 55%.
Štete za same farmere u slučaju povećanja broja somatskih ćelija. Pored niže otkupne cijene
mlijeka, je i ta što takva grla daju (pogotovo u laktacijama poslije prve) nekoliko litara
mlijeka manje dnevno u odnosu na svoj potencijal.
Bakterije: U većini zemalja EU srednja vrijednost broja mikroorganizama u mlijeku
uglavnom ne prelazi 50.000 u ml. mlijeka. Kontrolni mehanizmi se razlikuju od zemlje do
zemlje, u slučaju velikih prerađivača, kontrola se podrazumjeva kao rutinski postupak pri
otkupu mlijeka. Za manje prerađivače i proizvođače mlijeka, postoje posebne inspekcijske
službe koje vrše kontrolu broja mikroorganizama da bi se što prije uveli standardi propisani
direktivama EU, a sve u cilju zaštite zdravlja potrošača.
Brojna udruženja farmera sama plaćaju službe koje vrše kontrolu kako bi njihovo mlijeko
postiglo najvišu tržišnu cijenu. Ova stavka u standardima mlijeka ima primaran značaj zato
što se neke bakterije prenose sa životinja na čovjeka i time dovode do oboljenja, a i određene
bakterije koje su otporne na pasterizaciju prave tehnološke probleme pri preradi mlijeka.
Direktive EU jasno govore da prilikom muže vime mora biti čisto i suho, čime bi trebalo da
se eliminiše svaka kontaminacija, osim one izazvane mastitisom.
Tabela izvori kontaminacije mlijeka

Izvor Staph. aureus Listeria/ Escherichia Coli M. Bovis M. Para TB
kontaminacije Salmonella /tuberkoloza /paratuberkoloza
Koža vimena + - - - -
Vime –fekalna - + +++ - ++
kontaminacija
Uslovi držanja, - + +++ - ++
hrana
Muža, mašine + - ++ - -
Uređaji za - - ++ - -
čuvanje mlijeka

Izvor Staph. aureus Listeria/ Escherichia Coli M. Bovis M. Para TB

kontaminacije Salmonella /tuberkoloza /paratuberkoloza
Voda - + ++ - ++
Mastitis/mlijeko +++ + + + +
Mastitis/ćelije +++ - - ++ ++
Prerada - ++ +++ - -
Pravila EU po pitanju standarda u proizvodnji i preradi mlijeka su rigorozna, ali ona štite
zdravlje životinja, omogućavaju postizanje maksimalnog kvaliteta mliječnih proizvoda i što
je najvažnije štite zdravlje potrošača.

16. Registar životinja na imanju:

Proizvođači su obavezni uredno voditi registar životinja na imanju. Sve promjene na farmi
(rođenja, uginuća, migracije) mora upisivati unutar 3 dana od dana nastale promjene,
prijavljivati sve migracije (uginuća, klanja, premještanja na drugo gazdinstvo, uvoz, izvoz) u
jedinstveni registar goveda u roku od 7 dana od dana migracije. Pravovremeno prijaviti
nadležnoj veterinarskoj stanici svaku promjenu u stadu (nove ušne markice, izgubljene ušne
markice).
Sva grla na gazdinstvu moraju:
> Biti označena sa dvije ušne markice do starosti od 20 dana,
> Biti registrovana u jedinstvenom registru goveda unutar 7 dana od dana označavanja,
> Imati važeći putni list (pasoš) najkasnije 7 dana od dana registracije u jedinstvenom
registru goveda
17. Dnevnik liječenja i uginuća životinja:

U dnevniku mora biti evidentirano svako liječenje i uginuće životinja, uredno evidentirano,
potpisano i ovjereno od strane veterinara.
18. Mehanizacija na farmi

Mehanizacija danas kod nas predstavlja jedan od ograničavajućih faktora proizvodnje
kvalitetne kabaste krme. Da bi se na vrijeme spremila kvalitetna silaža, sjenaža i sijeno
potrebno je za to imati i odgovarajuću mehanizaciju.
Organizovati specijalizovana preduzeća za mehanizacijske usluge (koriste se prema principu
ugovorača u Europi), organizovati mašinske prstenove (gdje je moguće).
Praksa je kod proizvođača mlijeka da imaju svoju mehanizaciju, ali ta mehanizacija je u
velikom broju slučajeva i nedovoljno iskorištena, te iz tog razloga i neprofitabilna.
Intenziviranje biljne proizvodnje predstavlja najsloženiji dio posla u procesu organizovanja
govedarske proizvodnje na porodičnom imanju. Zato moraju biti opremljena potrebnom
mehanizacijom. Izbor mehanizacije za proizvodnju stočne hrane podrazumjeva najpovoljnije
rješenje radnih i priključnih mašina za proizvodnju, prevoženje i uskladištenje stočne krme.
Mašine za obradu tla treba bazirati na planiranoj strukturi sjetve na oranicama. Neke
porodične farme nemaju dovoljno zemljišnih površina, a neke ne iskorištavaju dobro svoju
zemlju proizvodnjom ratarskih i krmnih kultura.
Opremljenost gazdinstva poljoprivrednom mehanizacijom treba osmisliti, programirati i
projektovati. Ne gleda se učinak pojedine mašine, pojedinog agregata - mašinsko-traktorskog
iii samohodnog, nego lanac mašina koji se nalaze u proizvodnom procesu jedne kulture iii
proizvodnim procesima u ratarstvu, povrtarstvu, govedarstvu...
Na većim gazdinstvima, uz dobro osmišljeni projekat, može svakoj mašini da se osigura
dovoljno posla, odnosno intenzivno korištenje, pa je povratak uloga moguć za tri do pet
godina, a poznato je da iz industrije, po pravilu, svakih pet godina, izlazi nova generacija
tehničko-tehnoloških superiornijih i za gazdinstvo etikasnijih mašina.
Ako je gazdinstvo manje, da li je uputno kupiti mašine nižeg tehničko-tehnološkog nivoa, pa
i niže pouzdanosti, ili savremenu, visokokapacitetnu mašinu? U razvijenim zemljama ova
dilema razrješava se udruživanjem ili razmjenom usluga.
Individualizam manjih gazdinstava ne može ekonomski da opstane. Mi još nismo svjesni te
neminovnosti. Ali, ekonomski rezon će pobjediti. Ako to neko ne prihvata, sigurno da mu
nema mjesta u vremenu koje dolazi, a dolazi brzo.
Dobro je poznato da se od mašina stalno traži veći učinak, a manji utrošak vremena i novca
za tehničko održavanje, uz povećanu preciznost, odnosno kvalitet rada. Zato se u traktore i
kombajne ugrađuju sve snažniji motori, a u mašine nova tehničko-tehnološka rješenja, sistem
centralnog podmazivanja, sistem informatičkog nadzora nad radom vitalnih radnih organa...
Treba znati i to da se povećanjem snage traktora i kombajna, i njihovom pouzdanošću
smanjuje broj rukovalaca, ali i servisera. Smanjuje se i broj aktivnog poljoprivrednog
stanovništva.
Kod izbora mehanizacije mora se imati na umu i veličina parcela (ha) i njene dimenzije -
dužina i širina, na privatnom sektoru parcele su male, a samim tim i njene dimenzije su male,
što onemogućuje efikasno korištenje visokokapacitetnih mašina, odnosno traktora i kombajna
većih snaga.
Ako se mehanizacija u poljoprivredi nepravilno primjenjuje ili je nema dovoljno ili je lošeg
kvaliteta, posljedice mogu biti značajne prije svega u prinosu i kvalitetu. Manifestacija ovih
posljedica ogleda se u slijedećem:
> povećano sabijanje zemljišta,
> loše izvođenje obrade, setve i njege,

> mehaničko oštećenje biljaka i plodova biljaka,
> povećani gubitci pri ubiranju,
> izvođenje agrotehničkih operacija van optimalnih rokova i
> “zagađenje” zemljišta, vode i vazduha štetnim materijama iz izduvnih gasova ili hemijske
zaštite.
Proizvodnja hrane, naročito na većim posjedima ne može se zamisliti bez raznovrsne i
kvalitetne mehanizacije. Utvrđeno je da mehanizacija učestvuje u ostvarivanju genetskih
potencijala na nivou 40-50%. Praktično da nema uspješne proizvodnje bez savremene
mehanizacije i njene pravilne primjene.
Prekomjerno sabijanje zemljišta izazvano mehaničkim djelovanjem točka i radnim tijelima
poljoprivrednih mašina narušava odnos vazduha i vode u zemljištu. Pri tome se povećava
otpor razvoju korjenovog sistema biljaka i stvaraju veoma nepovoljni uslovi za odvijanje
mikrobiološke aktivnosti, što se negativno ispoljava na obezbjeđenje elemenata plodnosto
zemljišta: hrane, vode, kiseonika, toplote i drugo. Istraživanja su pokazala da se ova pojava
može ublažiti primjenom tehničkih i agrobioloških mjera, zatim kontrolisanim kretanjem
mehanizacije, i smanjenjem broja prohoda. Od tehničkih mjera najveći efekat ima primjena
gumenih gusjenica kao ekološkog hodnog sistema traktora i mašina. Utvrđeno je da se zbog
prekomjernog sabijanja gubi do 225 američkih dolara po hektaru godišnje.
Kvalitet obrade, sjetve i njege usjeva utiče na ostvarenje prinosa i kvaliteta proizvoda svih
biljnih vrsta. Tako je utvrđeno da nekvalitetna obrada zemljišta smanjuje prinos za 15-25%,
loše izvedena sjetva 10-15%, a nekvalitetna mehanička i hemijska njega mogu prepoloviti
prinos.
Mehaničko oštećenje biljaka pri izvođenju agrotehničkih operacija izazvano izborom
neodgovarajućih mašina ili neadekvatnim korištenjem utiče na prinos usjeva. Tako je
utvrđeno da se prinos sjemenskog kukuruza zbog oštećenja lisne mase pri uklanjanju metlica
smanjuje za 20-30%.
Oštećenje plodova pri izvođenju agrotehničkih operacija direktno utiče na smanjenje prinosa
i kvaliteta proizvoda. Oštećenje se dešava naročito pri ubiranju, transportu i doradi, posebno
kod sjemenskog materijala i povrća. Kod nekih biljnih vrsta utvrđano je oštećenje plodova od
25-35%.
Gubitci plodova pri ubiranju, kao rezultat neusavršenosti mašina ili lošeg izbora režima rada
javljaju se kod svih biljnih vrsta. Tako su utvrđeni gubitci kod pšenice do 5%, sjemenskog
kukuruza oko 7%, šećerne repe oko 8%, a kod nekih povrtarskih kultura i preko 20%, što je
znatno više od dozvoljenih vrjednosti.
Pouzdanost i broj mehanizacije utiče na mogućnost izvršenja agrotehničkih operacija u
optimalnim rokovima. Tehnološke operacije kao što su sjetva, njega, ubiranje i druge moraju
se izvesti u najpovoljnijim agrotehničkim rokovima što je osnova ostvarivanja većih prinosa i
kvalitetnijih proizvoda. Produženje rokova naročito pri izvođenju hemijske njege i ubiranja
može uticati na znatno smanjenje prinosa većine biljnih vrsta.
“Zagađenje” zemljišta, vode i vazduha štetnim materijama i izduvnim gasovima nastaje zbog
lošije podešenosti mašina za zaštitu bilja i sistema motora, loše odabranog režima rada i
povećanje potrošnje goriva.

Prema tome, u cijelom tehnološkom procesu proizvodnje i dorade proizvoda, mehanizacija je

ključni faktor u ostvarivanju većih prinosa, boljeg kvaliteta i povećanja ekonomičnosti
proizvodnje.

19. Korištenje obnovljivih izvora energije

Proizvodni objekti moraju u što većoj mjeri koristiti mogućnost postizanja veće energetske
efikasnosti. Ona značajno doprinosi finansijskoj efikasnosti što možemo vidjeti na većini
današnjih proizvodnih objekata zemljama EU. Riječ je o korištenju solarne energije i energije
bioplina.
Pod obnovljivim izvorima energije se podrazumjevaju nekonvencionalni izvori energije koje
nam je priroda dala u izobilju a koji ne mogu da se potroše, odnosno koji se obnavljaju. U tu
grupu spadaju: energija vetra, sunčeva energija, geotermalna energija, biomasa i biogas itd.
Energija vjetra je obnovljiva i čista, ne zagađuje vazduh, ne emituje ugljendioksid i ne
prouzrokuje kisele kiše. Uz to ne zrači i ne razara ozonski omotač. U korištenju energije vetra
nema nepoželjnih otpadaka.
Energija vetra je posebno interesantna za farme u čijoj se neposrednoj okolini ne nalazi
priključak na elektro-energetski sistem, odnosno kada je to priključenje skupo, ili kao
dopunski izvor za napajanje farmi koje su već priključene.
Vjetrogeneratori za primjenu u poljoprivredi se koriste za snabdjevanje električnom
energijom većih domaćinstava, farmi, manjih radionica, sušara i sl.
Oni se mogu koristiti kao samostalni nezavisni izvori ili priključeni na postojeću javnu
električnu mrežu. Neophodan uslov za postavljanje vjetrogeneratora na farmama je da je
prosječna brzina vjetra 3-5 m/s.
Prednosti upotrebe vjetrogeneratora su: visoka iskorištenost, vrlo mali uticaj na okolinu,
nema emisije CO2, brza izgradnja.
Mane upotrebe vjetrogeneratora su: potreban stalan vjetar, potreban rezervni sistem kad je
vjetar slab, vizuelno zagađenje.
Solarna energija je ekološki čist i sasvim obnovljiv izvor energije. Za razliku od fosilnih
goriva solarna energija je gotovo svuda u svijetu dostupna i najvažnije je da je besplatna.
Prednosti solarne energije su višestruke: Sunce je neiscrpan izvor energije, korištenje solarne
energije ne zagađuje (hemijski, radioaktivno, ili toplotno) okolinu. Za korištenje solarne
energije nisu potrebne složene mašine, postrojenja, rudnici i velika novčana sradstva. Solarna
energija ne zahtjeva transport. Solarna energija se može pretvarati u druge oblike energije.
Solarna energija je perspektiva i za razvijene zemlje i za zemlje u razvoju, pogotovo za one
sa mnogo sunca.
Toplotno dejstvo Sunčevog zračenja predstavlja veoma pogodan izvor energije za grijanje
potrošne vode, u domaćinstvu, za dobijanje električne energije ali i za navodnjavanje
obradivih površina.
Prednosti upotrebe solarne energije su: mogućnost rada i u oblačnim danima, brza instalacija,
nama emisije CO2, nizak uticaj na okolinu, trajanje 20-30 godina, zauzima mali prostor (ako
je na krovu).
Mane primjene ovakvog izvora energije su: stalni pristup sunčevoj energiji, mogućnost
blokiranja sunčeve energije, mala efikasnost, potreban sistem za akumulisanje električne
energije ili rezervni, jednosmjerna struja se mora pretvarati u naizmjeničnu.
Biomasa - Prema definiciji koja je data u dirketivi 2009/28/EK, biomasa je "biorazgradivi
dio proizvoda, otpada i ostataka biološkog porijekla iz poljoprivrede (kako biljnog tako i
životinjskog porijekla), šumarstva i srodnih sektora kao što je ribarstvo i akvakultura kao i
biorazgradivi dio industrijskog i komunalnog otpada". Ovo znači da uz odgovarajuću

industrijsku preradu, novodobivena biomasa može da se pretvori u prirodni gas i tečna i
čvrsta fosilna goriva. Korištenjem različitih procesa transformacije kao što je sagorijevanje,
gasifikacija i piroliza, biomasa može da se transformiše u “bio-goriva” za transport, “bio-
toplotnu energiju” ili “bio-električnu energiju”.
Izvori biomase su veoma različiti, uključujući ostatke žitarica, biljne ostatke i drvne otpatke,
trava i sl.
Drvo predstavlja osnovno i najšire korišteno biogorivo za proizvodnju toplotne energije u
ruralnim oblastima gdte ima drveća. Drvni otpaci predstavljaju ostatke koji se javljaju pri
obradi drveta u pilanama, fabrikama nameštaja, razne vrste paleta, piljevina i sl.
Biljni otpaci su materijal koji ostaje poslije žetve raznih vrsta poljoprivrednih proizvoda,
slama, ostaci stabljike kukuruza, ostaci orezivanja voćnjaka, biljke koje sadrže ulja kao što su
uljana repica ili suncokret i sl.
Organski kruti otpaci kao otpaci iz poljoprivrede, prehrambene industrije, domaćinstava i iz
mnogih drugih izvora su prisutni u velikim količinama i kod nas, ali se uglavnom odlažu na
deponije zajedno sa drugim otpadom.
Danas se rješavanje organskog otpada izvodi primjenom bioloških procesa kao što su
anaerobna digestija (fermentacija) i aerobna razgradnja (kompostiranje).
Prednosti anaerobne digestije u odnosu na kompostiranje su bolje rukovanje mokrim
otpadom, proizvodnja biogasa kao energenta, kao i kontrola mirisa. Anaerobna fermentacija
organskog otpada danas se sve više primjenjuje kao metoda za preradu stočnih i drugih vrsta
organskog otpada radi proizvodnje bioplina i gnojiva. Ona se odvija slijedom složenih
bioloških reakcija: hidroliza, kiselinska i metanska fermentacija koju obavljaju različite vrste
mikroorganizama. Proizvod anaerobne fermentacije organskih sastojaka je bioplin, a njegovi
osnovni sastojci su metan i ugljikov dioksid.
Životinje iskorištavaju energiju akumuliranu u hrani između 10 i 31%, a neiskotišteni dio, 69
- 90% nalazi se u otpadnim materijama (fekalijama). Ove otpadne materije nemaju samo
veliku energetsku vrijednost, nego i ozbiljno ugrožavaju čovjekovu okolinu. Njihovim
pročišćavanjem smanjuje se zagađivanje okoline, a čvrsti ostatak iz otpadnih voda predstavlja
vrlo kvalitetno đubrivo, mnogo pogodnije za prevoz od običnog stajskog đubriva.
Prednosti koje donosi upotreba biomase za proizvodnju toplotne energije je u tome što farme
dobijaju veću nezavisnost u odnosu na fosilna goriva, smanjiće se upotreba fosilnih goriva a
samim tim i redukovati procenat zagađenja. Biomasa je obnovljiv izvor energije, dostupan,
utiče na smanjenje uvoza energenata, razvija ruralne oblasti.
Najvažnije prepreke koje se nalaze na putu razvoja i instalacija sistema za proizvodnju
toplotne energije iz biomase su činjenice da su investicioni troškovi veći u odnosu na sistem
sa fosilnim gorivom, nepoznavanje i neinformisanost potencijalnih korisnika, veliki troškovi
sakupljanja i transporta biomase.

20. Udruživanje
Zajednička poljoprivredna politika najobuhvatnija je od svih ekonomskih politika EU i
najznačajnije je područje djelovanja institucija EU. Dovoljno je istaknuti kako je Europski
parlament odobrio dogovor o višegodišnjem proračunu Europske unije za period od 2014. do
2020. u iznosu od 960 milijardi eura, dok je udjel koji odlazi na zajedničku poljoprivrednu
politiku 38,9 % tog iznosa (70 % je namijenjeno za direktna plaćanja u poljoprivredi, a 30%
za ruralni razvoj).
Kako bi se ispunili ciljevi i ispunjenje proračuna Zajedničke poljoprivredne politike
uspostavljen je pravni okvir koji je EU ponudila poljoprivrednim proizvođačima u određenim
sektorima poljoprivredne proizvodnje u vidu proizvođačkih organizacija i grupa.
Zadovoljavanjem kriterija i ispunjavanjem postavljenih ciljeva proizvođačkim
organizacijama i grupama omogućeno je ostvarivanje korištenja bespovratnih sredstava iz
europskog proračuna.
Na taj način mogu osigurati stabilan razvoj, bezbolnije udovoljavanje sve većim prohtjevima
zahtjevnog tržišta, kvalitetne instrumente i mehanizme za prevladavanje kriznih situacija. U
početku je pravni okvir omogućavao formiranje samo proizvođačkih organizacija, no
širenjem EU uvidjelo se da je taj okvir prezahtjevan i dobrim dijelom neostvariv za
poljoprivredne proizvođače u zemljama bivšeg istočnog bloka. Stoga je ponuđen i prijelazni
oblik u vidu proizvođačkih grupa koje se u roku od 5 godina moraju preoblikovati u
proizvođačku organizaciju. Udruženi poljoprivredni proizvođači, u prvom redu porodična
gazdinstva, kroz izabrani pravni oblik (zadruga, društvo s ograničenom odgovornošću,
dioničko društvo) mogu prihvatiti kriterije, udovoljiti zahtjevima, postaviti i realizirati ciljeve
koje od njih traži formiranje proizvođačkih grupa s obavezom pretvaranja u proizvođačku
organizaciju nakon 5 godina.
Zadrugarstvo kao pokret i način života i poslovanja bitno utiče na društvene procese i na
društveni razvoj jedne zajednice. Model života i rada, svijest o prednostima zajedničkog rada
na vrijednostima solidarnosti, samopomoći, sigurno donosi prednost jednoj zajednici u
ukupnom njenom razvoju. O važnosti zadruga ukazali su nam i Ujedinjeni narodi koji su
donijeli Rezoluciju kojom se ističe važnost stvaranja okruženja i davanja potpora zadrugama i
2012. godinu proglasili Međunarodnom godinom zadruga.
Stvaranje globalnog tržišta, neoliberalni odnosi na tržištu, te vrijednosti individualizma i
kapitala, izazvao je trend sve većeg raslojavanja između bogatih i siromašnih i
neravnomjernu raspodjelu u novostvorenoj vrijednosti. Izmještaju se kompanije u trci za
većim profitom, ukidaju se prozvodna radna mjesta, centar interesa je profit, ne vodeći računa
o interesima pojedinca i zajednice. Ako želimo društvene i ekonomske odnose koji vode
brigu o čovjeku i njegovim potrebama, i koji pravedno vrednuju njegov rad zadrugarstvo je
jedan od važnih modela života i rada, te sigurno može dati odgovor i rješenje za mnoge
probleme u kojima se naše društvo nalazi.
Potrebno je reći da zadruge nisu dobrovoljna udruženja u koje se ljudi dragovoljno udružuju
da bi promicale i zagovarale neke svoje ideje i interese, već se osobe udružuju u zadruge da
bi privredno djelovali, zajedno sa drugima, na principima zajedništva, solidarizirajući se
jedan s drugim, upravljajući i sami donoseći poslovne odluke na demokratski način jedan
član jedan glas, stvarajući dobra, dijeleći novostvorenu vrijednost razmjerno koliko je tko
sudjelovao u njegovu stvaranju, ali isto tako ostavljajući zajednički nedjeljivi dio stvarajući
zadružnu imovinu da bi se osigurao napredak i razvoj u poslovanju, kao i dugoročnost.
U svijetu ljudi kojima je potreban posao, mali proizvođači, ribari, ljudi kojima je potrebno
stanovanje, zajam, oni koji žele nešto kupiti, potrošiti priključuju se zadrugama. U svijetu je
taj broj narastao na milijardu ljudi što potvrđuje potrebu funkcioniranja zadruga i zadružnog
pokreta. U zemljama Europske unije broji se 263.000 zadruga sa 163 milijuna članova (svaki
treći stanovnik zemalja EU) pa je jasno koliki broj ljudi europskih zemalja ima koristi od
zadruga. Primjenjujući model zadrugarstva i Francuska, Danska, Finska, Njemačka, Italija,
Austrija podigle su svoje privrede temeljem udruživanjem ljudi kroz taj sistem. U razvijenim
društvima (Švedska, Norveška, Italija, Francuska, Njemačka...) s visokim društvenim
standardom, u kojima je razlika između bogatih i siromašnih zanemariva, podaci govore o
razvijenom zadrugarstvu. U tim zemljama udio zadrugara u ukupnom broju stanovnika iznosi
30-40%. Dakle, radi se o velikom broju stanovništva koji su na bilo koji način (kroz
poljoprivredni, prehrambeni, industrijski, potrošački, bankarski...) uključeni u sektor
zadrugarstva i koriste pogodnosti zadrugarstva. Uspješne regije Emilia Romagnia u Italiji,
Baskija u Španjolskoj vezuju sa sobom uspješne industrijske, uslužne radničke i socijalne
zadruge, a same pripadaju vodećim privrednim regijama tih dviju zemalja.
Zadruge su privredni subjekti upisane u sudski registar, koje postižu svoje priznanje i svrhu
kada funkcioniraju na temeljnim pravilima prihvaćenim od svjetske zadružne organizacije
(ICA) poznati pod nazivom međunarodna zadružna načela i vrijednosti, da posluju temeljem
rada svojih članova, u njihovu korist i njihovoj funkciji, kada zadruge odgovaraju potrebama
svojih članova, kada ostvaruju potrebe proizvođača kroz funkciju prerade, kada zadrugari
koriste usluge zadruge u izvođenju djelatnosti, kada zadruge u izvođenju djelatnosti koriste
proizvode ili usluge svojih članova ili kada zadrugari obavljaju djelatnost zadruge kao njeni
zaposlenici. Zadruga nije jednokratna kategorija niti je zadruga udruženje. Zadruga spada u
preduzetništvo jer na tržištu nastupa ekonomski u cilju stvaranja nove vrijednosti (kao i ostali
privredni subjekti) i tako ostvaruje preduzetnički pothvat. Koncept zadružnog preduzetništva
je da posluje temeljem rada članova zadruge, u njihovu korist i njihovoj funkciji. Stoga
usmjerenje zadružnog preduzetništva je okrupniti, organizirati sve koji žele poslovati ili
koristiti usluge ili zadovoljiti neke druge potrebe, a ne mogu sami. Moramo naglasiti,
pristupanjem zadruzi, član zadruge zadržava svoj identitet i svoju imovinu bio on
poljoprivredni proizvođač, fizička ili pravna osoba.
Dobrovoljnost i otvorenost je osnovno načelo u zadrugarstvu koje omogućava članstvo
svakome tko prihvaća pravila zadruge, a kada članstvo prestane iz nekih razloga, nedjeljiva
imovina je zadružna imovina i koriste je drugi zadrugari koji pristupe zadruzi. To i jest snaga
zadrugarstva da osigura dugoročnost poslovanja, opstojnost i za buduće generacije u jednoj
društvenoj zajednici. U sadašnjoj društvenoj situaciji visoke stope nezaposlenosti s
tendencijom sve većeg gubitka radnih mjesta važno je jasno opredjeljenje za potporu
kompanijama koje funkcioniraju u korist čovjeka. U zadnje vrijeme se naročito govori o
značajnom udjelu sive ekonomije u bruto društvenom proizvodu koja poboljšava standard
običnog čovjeka.
Napominjući današnje zadruge neosporna je činjenica kako su se upravo najbolje organizirale
i najviše razvile u ekonomski najrazvijenijim zemljama Europske unije. Navodeći primjere
koji se već nalaze u svim katalozima o zadrugama i koji su već objavljeni na stotinama
internetskih stranica naglašavamo kako je unatoč dominaciji velikih korporacija u razvijenim
zemljama Europske unije itekako moguć, ostvariv i poticajan model zadružnog organiziranja.
Primjerice u Francuskoj 50% poljoprivredne proizvodnje odvija se putem zadruga, u
Nizozemskoj čak 83% a šumarska grana sa 60% putem zadruga u Švedskoj. Recimo i ovaj
podatak kako u Finskoj 36% tržišnog udjela pripada zadrugama i kako vodeće kompanije
svoje prateće poslove organiziraju putem zadruga ( prijevoz robe, informatičke usluge,
zanatske usluge, spremanje i čišćenje...).

21. Upravnik (nosilac poljoprivrednog gazdinstva)

Planira poslovanje s postavljanjem jasnih poslovnih ciljeva, provođenje plana, analiziranje
postignutih rezultata, procjena vanjskog poslovnog okruženja uključujući procjenu rizika,
donošenje odluka zahtijeva dodatne vještine i znanje za strateško planiranje na gazdinstvu.
Upravljanje farmom (eng. farm management) odnosno upravljanje poljoprivrednim
gazdinstvom (uprava, organizacija i ekonomika poljoprivrednog gazdinstva) je djelatnost
koja se bavi odlukama koje određuju efikasnost odnosno profitabilnost poljoprivrednog
gazdinstva.
Osnovne funkcije upravljanja su planiranje, organizovanje, vođenje, upravljanje ljudskim
potencijalima i nadzor. U tom smislu u tržišnom okruženju nužno je na poljoprivrednom
gazdinstvu primijeniti načela upravljanja kao uticajnog faktora poslovanja. Osnovni principi
primijenjuju se na mliječnim farmama bilo kojeg tipa, veličine ili geografskog položaja.
Proizvodnja mlijeka je poslovanje pri kojem na farmi osnovne odluke donosi upravnik
(vlasnik) koji ima tri bitne uloge odnosno odgovornosti: planiranje poslovanja, provođenje
plana te kontrola (naziv upotrijebljen za opisivanje praćenja i ocjenjivanja rezultata
poslovanja).
Funkcije upravljanja: planiranje, provođenje i kontrola su međusobno povezane. Upravnici
trebaju, osim u područjima poslovanja farme, imati znanje i vještine u brojnim drugim
područjima, uključujući razne aspekte stočarstva, ratarstva, upravljanja ljudskim
potencijalima, upravljanja hranidbom, informacijama, vođenja evidencija i analiza, kao i
rješavanja problema i donošenja odluka iz tih domena.
Specijalizacija u upravljanju je naročito potrebna kod velikih stada. Vlasnik male farme na
poljoprivrednom gazdinstvu kao upravnik, često je odgovoran za sve uloge i aktivnosti u
upravljanju stadom i u radu na farmi.
Na mliječnoj se farmi potreba za radnom snagom može promatrati na osnovi fizičkog rada i
po osnovici vođenja tehnološkog procesa na njoj. S povećanjem farme smanjuje se utrošak
fizičkog rada na farmi promatrano po životinji, ali se povećava potreba za stručnim radom –
upravljanjem. Jedan od najvećih problema je stručnost proizvođača u valjanom vođenju
mliječne farme. Zaposlenici, uključujući članove porodice, trebaju osposobljavanje za razvoj
i poboljšavanje vlastitih vještina te za povećavanje svoje djelotvornosti i produktivnosti.
Proizvođači mlijeka kod nas i u svijetu suočavaju se s važnim pitanjima vezanim za
poboljšanje efikasnosti, snižavanje troškova i povećanje proizvodnosti, dok istovremeno
postaju svjesni i pitanja vezanih za okoliš, dobrobit životinja i sigurnost hrane. Složeni
međuodnos velikog broja faktora u sistemu proizvodnje mlijeka otežava definisanje troškova
i koristi što nastaju provedbom raznih načina upravljanja ili tehnoloških mogućnosti.
Proizvodnja mlijeka zahtijeva različite vrste proizvodnih sredstava te financijskih. Potrebna
sredstva na farmi uključuju zemlju, objekte, stoku, mašine i opremu, koji mogu biti
vlasništvo, u najmu ili uzeti u zakup.
Kod podizanja proizvodnje, tržišna i finansijska izvedivost zahtijeva mnogo informacija.

Izbor dobre tehnologije donosi pozitivne proizvodne i finansijske rezultate na farmi. Postoji
velika različitost sistema proizvodnje mlijeka, uključujući veličinu farme i stada, uzgoj,
hranidbu, tip staje i sistem muže.
Procjena dugoročne isplativosti i konkurentnosti uključuje proizvodne i finansijske rezultate

očekujući kod nekog tipa farme razmjernu konkurentnost tehnologije. Mogu se uočiti široke
varijacije u rezultatima sličnih vrsta farma, ali i između različitih tipova farma te farma
smještenih u različitim područjima.
Privredni efekti proizvodnje mlijeka na poljoprivrednom gazdinstvu direktno su povezani s

nivoom upravljanja koji mora biti primjeren tipu i vrsti proizvodnje na farmi. Podatci iz
postojeće literature koji se odnose na proizvodnju u razvijenijim zapadnoeuropskim
zemljama upućuju na pretpostavku da se i na naša postojeća porodična gazdinstva mogu
primijeniti isti principi povezivanja efekta proizvodnje mlijeka s nivoom upravljanja.
U našim uslovima proizvodnje još su nedovoljno poznati faktori korištenog upravljanja koji
utiču na efikasnost i rezultate proizvodnje mlijeka na porodičnim poljoprivrednim
gazdinstvima.
Većina poljoprivrednih gazdinstava funkcioniše kao stečena društvena kategorija, a ne

poslovni sistem. Govedarska proizvodnja im je tradicija, način života, a manje poslovna
djelatnost. Očit je nizak stepen iskorištenja proizvodnog potencijala po grlu, najčešće zbog
neprimjerene hranidbe i smještaja. Izbor pasmine kao sredstva za proizvodnju nije profiliran i
neprimjeren je mogućem intenzitetu proizvodnje.
Glavni faktori upravljanja su:

> proizvodnja krme i korištenje poljoprivrednih površina,
> smještaj stoke,
> ishrana,
> reprodukcija,
> kontrola proizvodnje,
> muža i manipulacija mlijekom,
> ekonomsko i finansijsko poslovanje te
> zaštita zdravlja životinja.
Najveći uticaj na efikasnost upravljanja imaju sljedeći faktori:
> prinos i kvaliteta proizvedenog mlijeka,

> pravilno korištenje poljoprivrednih površina u svrhu proizvodnje što jeftinije
voluminozne krme,
> pravilna ishrana,
> dobra plodnost krava te
> dobro ekonomsko i finansijsko poslovanje farme
Saradnja upravnika (vlasnika) poljoprivrednog gazdinstva sa specijaliziranim savjetnicima

doprinijeće povećanju proizvodnje i prinosu mlijeka na farmama te padu određenih skupina
troškova.

22. Uloga otkupne stanice (sabirnog mjesta)

Bolja organizacija otkupa, uslovi hlađenja, higijena, edukacija otkupljivača i proizvođača.
Kao i prostor za skladištenje hrane, prostorijom za skladištenje mlijeka potrebno je upravljati
na takav način da se minimalizira rizik od kontaminacije. Pristupni dio i okoliš se mora
održavati čistima. Vrata se trebaju držati zatvorenima. Ptice, štetočine i ostale životinje
(mačke i psi) ne smiju imati pristup u prostor za skladištenje.
Prostorija za skladištenje mlijeka mora se uvijek održavati čistom. Struktura prostorije za
skladištenje hrane ne smije izložiti mlijeko riziku od kontaminacije. Prostorija za skladištenje
ne smije se koristiti u druge svrhe osim za hlađenje i skladištenje mlijeka, kao i za čišćenje i
skladištenje muzne opreme.
Prostorija za skladištenje mlijeka mora biti smještena u čistom području, izvan očitih izvora
kontaminacije. Prostorija mora zaštititi mlijeko od kontaminacije i treba ju održavati čistom i
slobodnom od štetočina. Smještaj kompresora i vakuumskih pumpi u prostoru za skladištenje
mlijeka nije preporučljiv.
Prilazi – prilaz treba biti čvrst, najbolje betonski. Prilaz treba biti dovoljno velik kako bi se
omogućio pristup vozaču od vozila do prostora za skladištenje mlijeka. Crijevo za
ispumpavanje treba biti pozicionirano na čistoj površini.
Prilaz ostalim područjima – nije dozvoljen direktni prilaz između prostorije za skladištenje
mlijeka i smještaja za stoku, toaleta ili skladišta hrane. Ne preporučuje se direktni prilaz
izmuzištu, prostorijama za mehanizaciju i uredima.
Podovi i drenaža – podovi moraju biti nepropusni i trebaju imati mogućnost slobodnog
ocjeđivanja, s dobrim nagibom prema prostoru za sakupljanje.
Zidovi i vrata – sve površine trebaju biti u dobrom stanju u punoj visini. Površine koje se
lako prljaju trebaju biti glatke, nepropusne i trebaju imati sposobnost lakog čišćenja. Završni
sloj može biti cementni, prekriven zidnom oblogom ili nekim drugim glatkim prekrivnim
materijalom. Vrata mogu biti okovana šarkama ili klizna i trebaju dobro prianjati.
Preporučuju se vrata koja se sama otvaraju.
Krov / strop – trebaju biti konstruirani na način da se minimalizira ulaženje prašine. Trebaju
biti glatki, nepropusni i da ih se lako može očistiti.
Prozori i osvjetljenje – tamo gdje postoje, prozori trebaju biti neoštećeni i treba ih se držati
zatvorenima, osim ako nisu zaštićeni mrežicom protiv muha. Zahtjeva se umjetno osvjetljenje
i svi dijelovi trebaju biti dobro osvjetljeni. Svjetiljke ne smiju biti hrđave i oštećene, i trebaju
imati zaštitu od oštećenja.
Ventilacija – treba biti osigurana dovoljna prirodna i umjetno potpomognuta ventilacija.
Kako bi se izbjegla kondenzacija kanali s vodom se trebaju pokriti, a grijači vode trebaju biti
smješteni izvan prostora za skladištenje u čistom okruženju.
Priključci – kako bi se osiguralo efikasno čišćenje svi priključci unutar prostora za
skladištenje trebaju biti glatki i nepropusni. Ne smiju imati znakove hrđe i otpale boje. Ovo
uključuje i električne priključke koji trebaju biti vodonepropusni.
Zaštita od štetočina – prostorija za skladištenje mlijeka mora biti zaštićena od štetočina.
Odvojene prostorije za pranje – tamo gdje su osigurane odvojene prostorije za pranje
muzne opreme, moraju biti konstruirane na način da se spriječi kontaminacija mlijeka tj. kao i
za prostor za skladištenje mlijeka.
Cijelim područjem mora se upravljati na način da se osiguraju zadovoljavajući higijenski

uslovi. Cilj je stvoriti čistu prostoriju za skladištenje hrane. Prostoriju se ne treba koristiti kao
prolazni put, skladište ili općenito mjesto isporuke. Dozvoljeno je skladištiti samo stvari koje
su neophodno potrebne za proces. Mlijeko mora biti zaštićeno od kontaminacije, a trebaju se
poduzeti koraci koji će smanjiti rizik od kontaminacije tj. treba izbjegavati upotrebu
prostorije za pripremu hrane za telad, ishranu ostalih životinja, pranje i skladištenje opreme
za telenje ili kanti za napajanje teladi. Otrovi, lijekovi i veterinarski materijal ne smiju se
čuvati u prostoru za skladištenje mlijeka. Prostoriju za skladištenje mlijeka ne smije se
koristiti kao čajnu sobu, ured, za pranje čizama ili za upotrebu veterinarskog osoblja. U
prostoriji treba biti prisutna mala kanta za otpatke, ali samo za sakupljanje smeća koje se
nakupilo u toj prostoriji. Kako bi se spriječilo nakupljanje prljavštine i otpadaka, kanta se
treba prazniti svaki dan. U prostoriji za skladištenje nije dozvoljeno pušenje.

23. Transport
Korištenje kvalitetne opreme, hladna linija, uzorkovanje, edukacija vozača.
Od otkupnog mjesta, mlijeko se može prevoziti isključivo u transportnoj cisterni napravljenoj
od nerđajućeg čelika ili alu-legura, u kojoj se ne mijenjaju svojstva mlijeka i koja se može
čistiti, prati i dezinfikovati.
Transportna cisterna mora biti opremljena potrebnim uređajima za pretakanje mlijeka
(crijeva, pumpe i dr.).
Prevoz mlijeka mora se obavljati u transportnoj cisterni, gdje se temperatura mlijeka neće u
toku transporta promjeniti za više od 2°C.
24. Prerađivač – mljekara

Osnovna uloga mljekara je:
> provjera patvorenja,
> sprovođenje analiza za interne sisteme kvalitete,
> edukacija proizvođača,
> sljedivost proizvoda.
Prilog 1: Obroci za muzne krave - formulisao Roy E. Chapin, Prof. Dr.,

nutricionist, USA
Osnovni obrok: 9,26 kg sijena trava zrelo
Hranivo Kg Proizvodnja mlijeka litara
15 20 25 30 35 40
Kukuruz 4,80 6,10 7,50 8,80 10,00 11,40
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,78 1,46 2,13 2,80 3,47 4,12
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20 0,22
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12
Ukupno koncentrat 9,84 11,84 13,93 15,92 17,81 19,88
Osnovni obrok: 10,7 kg sijena travno-djetelinska smjesa zrelo

15 20 25 30 35 40
Kukuruz 4,10 5,60 6,90 8,20 9,00 9,90
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,67 1,35 2,12 3,23 4,28
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,08 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0.12
Osnovni obrok: 12,65 kg sijena leguminoza zrelo

15 20 25 30 35 40
Kukuruz 1,60 4,10 5,10 6,10 7,00 7,90
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,40 1,44 2,46 3,50 4,52
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,02 0,04 0,06 0,08 0,10 0,12
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12
Osnovni obrok: Kukuruzna silaža 10 kg + sijeno trava zrelo 6,6 kg

15 20 25 30 35 40
Kukuruz 3,20 4,50 5,80 7,20 8,40 9,70
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,90 1,59 2,27 2,93 3,61 4,34
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,14 0,16 0,18 0,20 0,22 0,24
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12
Osnovni obrok: Kukuruzna silaža 10 kg,

Sijeno travno-djetelinskih smjesa zrelo 7,6 kg
15 20 25 30 35 40
Kukuruz 3,00 4,20 5,60 6,90 7,70 8,70
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,35 1,02 1,69 2,37 3,43 4,45
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,08 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12
Osnovni obrok: Kukuruzna silaža 10 kg + sijeno leguminoza zrelo 9 kg

15 20 25 30 35 40
Kukuruz 1,00 3,60 4,50 5,50 6,30 7,30
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,39 1,48 2,52 3,61 4,60
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,04 0,06 0,08 0,10 0,12 0,14
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12

Osnovni obrok: Kukuruzna silaža 15 kg + sijeno trava zrelo 5,2 kg

15 20 25 30 35 40
Kukuruz 2,50 3,80 5,20 6,50 7,80 9,00
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,96 1,65 2,32 2,99 3,64 4,43
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20 0,22
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12
Osnovni obrok: kukuruzna silaža 15 kg,

sijeno travnodjetelinskih smjesa zrelo 6,0 kg
15 20 25 30 35 40
Kukuruz 2,20 3,50 4,90 6,20 7,20 8,20
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,53 1,21 1,88 2,55 3,50 4,52
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12
Osnovni obrok: kukuruzna silaža 15 kg + sijeno leguminoza zrelo 7,15 kg

15 20 25 30 35 40
Kukuruz 1,00 3,10 4,10 5,10 6,00 7,00
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,60 1,55 2,60 3,65 4,66
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,08 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12

Osnovni obrok: kukuruzna silaža 20 kg + sijeno trava zrelo 3,84 kg

15 20 25 30 35 40
Kukuruz 1,70 3,00 4,40 5,70 6,90 8,10
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 1,04 1,72 2,39 3,06 3,74 4,58
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,14 0,16 0,18 0,20 0,22 0,24
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12

sijeno travnodjetelinskih smjesa zrelo 4,44 kg
15 20 25 30 35 40
Kukuruz 1,50 2,80 4,20 5,50 6,60 7,60
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,09 1,39 2,06 2,73 3,58 4,60
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12
Osnovni obrok: kukuruzna silaža 20 kg + sijeno leguminoza zrelo 5,25 kg

15 20 25 30 35 40
Kukuruz 1,30 2,60 4,00 5,00 5,70 6,70
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,25 0,93 1,60 2,57 3,71 4,73
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,08 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12

Osnovni obrok: sijeno trava zrelo 5 kg + paša

15 20 25 30 35 40
Kukuruz 2,70 5,50 6,80 7,80 8,60 9,60
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,52 1,21 2,14 3,26 4,30
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12
Osnovni obrok: sijeno trava srednje zrelo 11,17 kg

20 25 30 35 40 45
Kukuruz 5,00 6,30 7,70 8,40 9,40 10,40
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,83 1,50 2,21 3,37 4,39 5,40
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125
Ukupno koncentrat 10,07 12,06 14,19 16,07 18.11 20,15
Osnovni obrok: sijeno travnodjetelinskih smjesa srednje zrelo 12,8 kg

20 25 30 35 40 45
Kukuruz 4,20 5,00 6,00 6,80 7,80 8,80
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,20 1,36 2,40 3,50 4,50 5,48
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,06 0,08 0,10 0,12 0,14 0,16
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

Osnovni obrok: sijeno leguminoza srednje zrelo 15,0 kg

20 25 30 35 40 45
Kukuruz 1,70 2,60 3,70 4,60 5,60 6,60
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,64 1,70 2,66 3,69 4,67 5,63
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,00 0,00 0,02 0,04 0,06 0,08
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125
Osnovni obrok: sijeno trava srednje zrelo 5,0 kg + paša

20 25 30 35 40 45
Kukuruz 4,80 5,70 6,70 7,40 8,40 9,40
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,08 1,20 2,26 3,41 4,43 5,44
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125
Osnovni obrok: kukuruzna silaža 10 kg + sijeno trava srednje zrelo 7,9 kg

20 25 30 35 40 45
Kukuruz 3,80 5,10 6,50 7,40 8,40 9,40
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 1,14 1,82 2,48 3,49 4,52 5,53
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

Osnovni obrok: kukuruzna silaža 10 kg

sijeno travnodjetelinskih smjesa srednje zrelo 9,04 kg
20 25 30 35 40 45
Kukuruz 3,50 4,60 5,50 6,30 7,20 8,20
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,37 1,38 2,47 3,57 4,62 5,62
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,08 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125
Osnovni obrok: kukuruzna silaža 10 kg + sijeno leguminoza srednje zrelo 10,6 kg

20 25 30 35 40 45
Kukuruz 2,00 2,90 3,90 4,70 5,70 6,70
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,53 1,60 2,64 3,72 4,72 5,70
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,02 0,04 0,06 0,08 0,10 0,12
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

20 25 30 35 40 45
Kukuruz 3,20 4,60 5,90 6,90 7,90 8,90
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 1,30 1,97 2,64 3,56 4,59 5,61
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,14 0,16 0,18 0,20 0,22 0,2
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12


20 25 30 35 40 45
Kukuruz 3,00 4,20 5,20 5,90 6,90 7,90
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,68 1,46 2,51 3,66 4,68 5,68
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,08 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

20 25 30 35 40 45
Kukuruz 2,10 3,00 4,00 4,80 5,80 6,80
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,50 1,60 2,63 3,72 4,73 5,72
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,04 0,06 0,08 0,10 0,12 0,14
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

20 25 30 35 40 45
Kukuruz 2,60 4,00 5,30 6,30 7,30 8,30
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 1,45 2,12 2,79 3,66 4,69 5,71
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20 0,22
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125


20 25 30 35 40 45
Kukuruz 2,50 3,80 4,90 5,70 6,70 7,70
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,99 1,67 2,58 3,69 4,71 5,72
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

20 25 30 35 40 45
Kukuruz 2,10 3,10 4,00 4,80 5,70 6,80
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,51 1,58 2,66 3,76 4,81 5,77
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,06 0,08 0,10 0,12 0,14 0,16
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125
Osnovni obrok: sijeno trava nezrelo 12,96 kg

25 30 35 40 45 50
Kukuruz 4,90 5,80 6,50 7,60 8,60 9,50
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 1,24 2,33 3,44 4,46 5,46 6,49
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,14 0,16 0,18 0,20 0,22 0,24
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

Osnovni obrok: sijeno travnodjetelinskih smjesa nezrelo 14,96 kg

25 30 35 40 45 50
Kukuruz 2,95 3,90 4,80 5,80 6,80 7,70
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 1,39 2,42 3,47 4,47 5,45 6,45
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,04 0,06 0,08 0,10 0,12 0,14
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125
Osnovni obrok: sijeno leguminoza nezrelo 17,67 kg

25 30 35 40 45 50
Kukuruz 0,00 1,10 2,10 3,10 4,30 5,30
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 1,69 2,63 3,60 4,56 5,44 6,38
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125
Osnovni obrok: sijeno trava nezrelo 5 kg + paša

25 30 35 40 45 50
Kukuruz 4,90 5,80 6,60 7,60 8,60 9,50
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 1,24 2,33 3,44 4,46 5,46 6,49
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,14 0,16 0,18 0,20 0,22 0,24
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

Osnovni obrok: kukuruzna silaža 10 kg + sijeno trava nezrelo 9,17 kg

25 30 35 40 45 50
Kukuruz 4,50 5,40 6,20 7,10 8,10 9,00
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 1,30 2,40 3,52 4,58 5,59 6,61
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20 0,22
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

sijeno travnodjetelinskih smjesa nezrelo 10,6 kg
25 30 35 40 45 50
Kukuruz 3,00 4,00 4,80 5,80 6,80 7,70
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 1,45 2,49 3,59 5,59 5,58 6,60
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,08 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125
Osnovni obrok: kukuruzna silaža 10 kg + sijeno leguminoza nezrelo 12,5 kg

25 30 35 40 45 50
Kukuruz 1,10 2,20 3,00 4,00 5,00 6,00
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 1,59 2,56 3,64 4,62 5,60 6,56
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,00 0,00 0,02 0,04 0,06 0,08
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125


25 30 35 40 45 50
Kukuruz 4,20 5,10 5,90 6,80 7,80 8,60
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 1,37 2,47 3,59 4,65 5,66 6,73
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20 0,22
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12
Osnovni obrok: kukuruzna silaža 15 kg + sijeno travnodjetelinskih smjesa nezrelo 8,4 kg

25 30 35 40 45 50
Kukuruz 3,00 4,00 4,80 5,80 6,80 7,60
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 1,50 2,54 3,64 4,65 5,65 6,71
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,08 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

25 30 35 40 45 50
Kukuruz 1,40 2,40 3,20 4,20 5,30 6,10
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 1,62 2,64 3,72 4,71 5,65 6,69
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,04 0,06 0,08 0,10 0,12 0,14
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125


25 30 35 40 45 50
Kukuruz 3,80 4,80 5,70 6,60 7,60 8,40
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 1,55 2,55 3,63 4,70 5,70 6,78
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,14 0,16 0,18 0,20 0,22 0,24
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125
Osnovni obrok: kukuruzna silaža 20 kg + sijeno travnodjetelinskih smjesa 6,2 kg

25 30 35 40 45 50
Kukuruz 3,20 4,20 4,80 5,80 6,80 7,70
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 1,46 2,52 3,71 4,72 5,73 6,76
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,08 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

25 30 35 40 45 50
Kukuruz 2,00 3,00 3,80 4,80 5,80 6,70
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 1,58 2,61 3,71 4,71 5,70 6,72
Min-vit. dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,04 0,06 0,08 0,10 0,12 0,14
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

Osnovni obrok: sijeno trava zrelo 9,26 kg + pivski trop 10 kg

15 20 25 30 35 40
Kukuruz 0,40 4,80 6,10 7,40 8,60 9,80
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,36 1,03 1,71 2,40 3,23
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20 0,22
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12
Osnovni obrok: sijeno travnodjetelinskih smjesa zrelo 10,7 kg+pivski trop 10 kg

15 20 25 30 35 40
Kukuruz 0,00 2,55 5,50 6,60 7,40 8,40
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,00 0,26 1,26 2,36 3,36
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,08 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12
Osnovni obrok: sijeno leguminoza zrelo 12,65 kg + pivski trop 10 kg

15 20 25 30 35 40
Kukuruz 0,00 1,50 3,40 4,50 5,60 6,30
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,00 0,65 1,60 2,56 3,66
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,02 0,04 0,06 0,08 0,10 0,12
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12

Osnovni obrok: sijeno trava zrelo 5 kg + paša + pivski trop 10 kg

15 20 25 30 35 40
Kukuruz 0,00 2,10 5,40 6,30 7,00 8,00
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,00 0,12 1,23 2,39 3,40
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12
Osnovni obrok: kukuruzna silaža 10 kg + sijeno trava zrelo 6,6 kg+ pivski trop 10 kg
15 20 25 30 35 40
Kukuruz 0,00 3,20 4,50 5,80 7,00 8,20
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,48 1,17 1,84 2,52 3,43
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,14 0,16 0,18 0,20 0,22 0,24
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12

sijeno travnodjetelinskih smjesa zrelo 7,6 kg + pivski trop 10 kg
15 20 25 30 35 40
Kukuruz 0,00 2,20 4,20 5,40 6,20 7,20
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,00 0,60 1,42 2,53 3,54
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,08 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12

Osnovni obrok: kukuruzna silaža 10 kg + sijeno leguminoza 9,00 kg+pivski trop 10 kg

15 20 25 30 35 40
Kukuruz 0,00 0,90 2,80 3,80 4,60 5,60
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,00 0,68 1,70 2,79 3,78
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,04 0,06 0,08 0,10 0,12 0,14
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12
Osnovni obrok: kukuruzna silaža 15 kg+sijeno trava zrelo 5,2 kg+ pivski trop 10 kg
15 20 25 30 35 40
Kukuruz 0,00 2,40 3,80 5,10 6,30 7,40
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,56 1,23 1,90 2,58 3,55
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20 0,14
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,22

sijeno travnodjetelinskih smjesa zrelo 6 kg+ pivski trop 10 kg
15 20 25 30 35 40
Kukuruz 0,00 2,20 3,50 4,70 5,60 6,50
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,11 0,79 1,56 2,62 3,68
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12

Osnovni obrok: kukuruzna silaža 15 kg+sijeno leguminoza zrelo 7,15 kg, pivski trop 10 kg
15 20 25 30 35 40
Kukuruz 0,00 0,66 2,60 3,50 4,30 5,30
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,00 0,66 1,74 2,83 3,83
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,08 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12
Osnovni obrok: kukuruzna silaža 20 kg+sijeno trava zrelo 3,84 kg+pivski trop 10 kg
15 20 25 30 35 40
Kukuruz 0,00 1,70 3,00 4,40 5,60 6,60
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,61 1,30 1,95 2,64 3,66
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,14 0,16 0,18 0,20 0,22 0,24
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12

sijeno travnodjetelinskih smjesa zrelo 4,44 kg + pivski trop 10 kg
15 20 25 30 35 40
Kukuruz 0,00 1,50 2,90 4,20 5,00 6,00
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,28 0,95 1,63 2,71 3,72
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12

Osnovni obrok: kukuruzna silaža 20 kg + sijeno leguminoza zrelo 5,25 kg + pivski trop 10 kg
15 20 25 30 35 40
Kukuruz 0,00 0,45 2,40 3,40 4,20 5,20
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,00 0,67 1,71 2,82 3,82
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,08 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12
Osnovni obrok: sijeno trava srednje zrelo 11,17 kg + pivski trop 10 kg

20 25 30 35 40 45
Kukuruz 2,20 5,00 6,00 6,80 7,80 8,80
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,40 1,38 2,50 3,51 4,50
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125
Osnovni obrok: sijeno travnodjetelinskih smjesa srednje zrelo 12,8 kg + pivski trop 10 kg
20 25 30 35 40 45
Kukuruz 1,10 3,40 4,40 5,10 6,10 7,20
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,51 1,54 2,67 3,67 4,61
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,06 0,08 0,10 0,12 0,14 0,16
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

Osnovni obrok: sijeno leguminoza srednje zrelo 15 kg + pivski trop 10 kg

20 25 30 35 40 45
Kukuruz 0,00 1,00 2,00 2,80 4,00 5,00
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,86 1,86 2,92 3,81 4,77
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,00 0,00 0,02 0,04 0,06 0,08
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125
Osnovni obrok: sijeno trava srednje zrelo 5 kg + paša + pivski trop 10 kg

20 25 30 35 40 45
Kukuruz 1,35 4,00 5,00 5,80 6,80 7,80
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,38 1,43 2,54 3,55 4,55
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125
Osnovni obrok: kukuruzna silaža 10 kg + sijeno trava srednje zrelo 7,9 kg + pivski trop 10 kg
20 25 30 35 40 45
Kukuruz 2,40 3,80 5,00 5,80 6,80 7,80
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,05 0,72 1,50 2,62 3,64 4,65
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

Osnovni obrok: kukuruzna silaža 10 kg sijeno travnodjetelinskih smjesa srednje zrelo 9 kg +

pivski trop 10 kg
20 25 30 35 40 45
Kukuruz 0,70 2,80 3,80 4,50 5,60 6,60
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,60 1,62 2,78 3,74 4,74
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,08 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

sijeno leguminoza srednje zrelo 10,6 kg+pivski trop 10 kg
20 25 30 35 40 45
Kukuruz 0,00 1,20 2,10 3,00 4,10 5,10
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,80 1,88 2,90 3,85 4,83
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,02 0,04 0,06 0,08 0,10 0,12
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125
Osnovni obrok: kukuruzna silaža 15 kg + sijeno trava srednje zrelo 6,25 kg + pivski trop 10 kg
20 25 30 35 40 45
Kukuruz 1,90 3,20 4,20 5,30 6,30 7,30
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,19 0,88 1,69 2,69 3,71 4,72
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,14 0,16 0,18 0,20 0,22 0,24
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12

Osnovni obrok: kukuruzna silaža 15 kg sijeno travnodjetelinskih smjesa srednje zrelo 7,2
kg+pivski trop 10 kg
20 25 30 35 40 45
Kukuruz 0,50 2,50 3,50 4,30 5,30 6,30
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,65 1,70 2,80 3,81 4,81
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,08 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125
Osnovni obrok: kukuruzna silaža 15 kg sijeno leguminoza srednje zrelo 8,4 kg+pivski trop 10
kg
20 25 30 35 40 45
Kukuruz 0,00 1,20 2,20 3,00 4,00 5,00
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,81 1,83 2,92 3,92 4,90
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,04 0,06 0,08 0,10 0,12 0,14
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125
Osnovni obrok: kukuruzna silaža 20 kg sijeno trava srednje zrelo 4,63 kg + pivski trop 10 kg
20 25 30 35 40 45
Kukuruz 1,30 2,60 3,90 4,80 5,80 6,80
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,35 1,03 1,70 2,75 3,77 4,78
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20 0,22
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

Osnovni obrok: kukuruzna silaža 20 kg sijeno travnodjetelinskih smjesa srednje zrelo 5,3 kg +
pivski trop 10 kg
20 25 30 35 40 45
Kukuruz 0,30 2,30 3,30 4,10 5,10 6,10
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,66 1,71 2,82 3,84 4,84
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

sijeno leguminoza srednje zrelo 6,22 kg + pivski trop 10 kg
20 25 30 35 40 45
Kukuruz 0,00 1,40 2,40 3,20 4,20 5,20
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,00 0,77 1,80 2,90 3,90 4,90
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,06 0,08 0,10 0,12 0,14 0,16
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125
Osnovni obrok: sijeno trava nezrelo 12,96 kg + pivski trop 10 kg

25 30 35 40 45 50
Kukuruz 3,20 4,10 5,00 6,00 7,00 7,80
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,42 1,50 2,57 3,57 4,58 5,63
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,14 0,16 0,18 0,20 0,22 0,24
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

Osnovni obrok: sijeno travnodjetelinskih smjesa nezrelo 14,96 kg

+ pivski trop 10 kg
25 30 35 40 45 50
Kukuruz 1,30 2,30 3,10 4,10 5,10 6,10
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,55 1,57 2,65 3,64 4,62 5,58
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,04 0,06 0,08 0,10 0,12 0,14
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125
Osnovni obrok: sijeno leguminoza nezrelo 17,67 kg + pivski trop 10 kg

25 30 35 40 45 50
Kukuruz 0,00 0,00 0,50 1,50 2,70 3,70
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,86 1,89 2,76 3,72 4,59 5,53
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00 0,00
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125
Osnovni obrok: sijeno trava nezrelo 5 kg + paša + pivski trop 10 kg

25 30 35 40 45 50
Kukuruz 3,20 4,10 5,00 6,00 7,00 7,80
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,42 1,50 2,57 3,57 4,58 5,63
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,14 0,16 0,18 0,20 0,22 0,24
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

Osnovni obrok: kukuruzna silaža 10 kg +sijeno trava nezrelo 9,17 kg + pivski trop 10 kg
25 30 35 40 45 50
Kukuruz 2,90 3,80 4,50 5,50 6,50 7,30
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,44 1,53 2,69 3,70 4,71 5,77
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20 0,22
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

sijeno travnodjetelinskih smjesa nezrelo 10,6 kg + pivski trop 10 kg
25 30 35 40 45 50
Kukuruz 1,30 2,30 3,10 4,10 5,10 6,10
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,63 1,67 2,76 3,76 4,75 5,72
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,08 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

sijeno leguminoza nezrelo 12,5 kg + pivski trop 10 kg
25 30 35 40 45 50
Kukuruz 0,00 0,50 1,30 2,30 3,50 4,30
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,88 1,76 2,82 3,80 4,70 5,72
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,00 0,00 0,02 0,04 0,06 0,08
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

Osnovni obrok: kukuruzna silaža 15kg + sijeno trava nezrelo 7,3kg + pivski trop 10 kg
25 30 35 40 45 50
Kukuruz 2,60 3,40 4,20 5,20 6,20 7,00
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,50 1,64 2,75 3,77 4,78 5,84
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,12 0,14 0,16 0,18 0,20 0,22
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125
Osnovni obrok: kukuruzna silaža 15 kg sijeno travnosjetelinskih smjesa nezrelo 8,4 kg +

pivski trop 10 kg
25 30 35 40 45 50
Kukuruz 1,40 2,40 3,20 4,20 5,20 6,00
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,64 1,68 2,78 3,79 4,78 5,83
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,08 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

sijeno leguminoza nezrelo 10 kg + pivski trop 10 kg
25 30 35 40 45 50
Kukuruz 0,00 0,80 1,80 2,60 3,70 4,60
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,80 1,80 2,87 3,86 4,79 5,79
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,04 0,06 0,08 0,10 0,12 0,14
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

Osnovni obrok: kukuruzna silaža 20kg + sijeno trava nezrelo 5,38kg + pivski trop 10 kg
25 30 35 40 45 50
Kukuruz 2,30 3,30 4,00 5,00 6,00 6,80
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,58 1,64 2,80 3,82 4,83 5,90
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,14 0,16 0,18 0,20 0,22 0,24
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125

sijeno travnodjetelinskih smjesa nezrelo 6,2 kg + pivski trop 10 kg
25 30 35 40 45 50
Kukuruz 1,60 2,40 3,20 4,20 5,20 6,10
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,60 1,73 2,84 3,85 4,85 5,88
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,08 0,10 0,12 0,14 0,16 0,18
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125
Osnovni obrok: kukuruzna silaža 20 kg;

sijeno leguminoza nezrelo 7,33 kg + pivski trop 10 kg
25 30 35 40 45 50
Kukuruz 0,30 1,30 2,10 3,10 4,30 5,10
Repini rezanci 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Mekinje 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00 2,00
Sojina sačma 44 % 0,77 1,80 2,89 3,90 4,80 5,84
Min-vit dodatak 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02 0,02
Stočna kreda 0,04 0,06 0,08 0,10 0,12 0,14
Sol 0,12 0,12 0,12 0,12 0,12 0,125
Sijeno nezrelo ( košeno u ranoj optimalnoj fazi)

> Početak klasanja trave

> Početak pupanja leguminoze

> U travno djetelinskim smjesama kada je dominantna vrsta u optimalnoj fazi
Sijeno srednje zrelo – početak cvjetanja
Sijeno zrelo – stvaranje sjemena (kasno košeno)

Prilog 2: Evidencije na farmi

Praćenje količine mlijeka u stadu
KRAVA
ime i br.
Datum zadnjeg telenja

Datum zadnjeg pripusta
Servisno razdoblje
Datum zasušenja
Zasušena dana
Pasmina S/HF
Datum
Proizvodnja mlijeka po laktaciji

Ime: Oteljena: Otac:
Broj: Pasmina: Majka:
Broj Datum Interval Starost Laktacija Mlijeka Mast Protein Dnevni prosjek NAPOMENE
laktacije telenja telenja dana litara
God Mj. % kg % kg litara %mast %protein
1.
2.
3.
4.
5.
6.
Životna proizvodnja
Kontrola kvaliteta mlijeka

KRAVA
ime i br.
Količina lit.
Ml. masti %
Proteini %
Somatske ćel. br.
Mikroorganizmi
NAPOMENA
Evidencija nabavke stočne hrane

Broj Datum Vrsta stočne hrane ili krmiva Količina Naziv i adresa/Ime i prezime
i registarski broj imanja
Uz evidenciju treba priložiti račun i deklaraciju. Od drugih imanja izjava o prodaji.

REPRODUKCIONI KARTON KRAVE

________________ _______________ _______________
(IB KRAVE) (PASMINA) (DATUM ROĐENJA)
___________________ _______________________ ______________________

(LIN-REG. I IB OCA) (IB MAJKE) (DATUM IZLUČENJA)
OSJEMENJAVANJE REZULTATI KONTROLE TELJENJE Primjedba

STEONOSTI
God. Dan i Ime i broj Datum Nalaz Datum Pol Reg. br.
mjesec bika +- teleta
I
II
III
IV
I
II
III
IV
I
II
III
IV
I
II
III
IV
I
II
III
IV

Kalendar osjemenjavanja, zasušenja i teljenja

Osjemenjavanje JAN FEB MAR APR MAJ JUN
Zasušenje AVG SEP OKT NOV DEC JAN
Kontrola
Kontrola
Kontrola
Kontrola
Kontrola
Kontrola
Teljenje OKT NOV DEC JAN FEB MAR
22 01 22 01 22 01 22 01 22 01 22 01
23 02 23 02 23 02 23 02 23 02 23 02
24 03 24 03 24 03 24 03 24 03 24 03
25 04 25 04 25 04 25 04 25 04 25 04
26 05 26 05 26 05 26 05 26 05 26 05
27 06 27 06 27 06 27 06 27 06 27 06
28 07 28 07 28 07 28 07 28 07 28 07
29 08 01 08 29 08 29 08 29 08 29 08
30 09 02 09 30 09 30 09 30 09 30 09
31 10 03 10 31 10 01 10 31 10 01 10
01 11 04 11 01 11 02 11 01 11 02 11
02 12 05 12 02 12 03 12 02 12 03 12
03 13 06 13 03 13 04 13 03 13 04 13
04 14 07 14 04 14 05 14 04 14 05 14
05 15 08 15 05 15 06 15 05 15 06 15
06 16 09 16 06 16 07 16 06 16 07 16
07 17 10 17 07 17 08 17 07 17 08 17
08 18 11 18 08 18 09 18 08 18 09 18
09 19 12 19 09 19 10 19 09 19 10 19
10 20 13 20 10 20 11 20 10 20 11 20
11 21 14 21 11 21 12 21 11 21 12 21
12 22 15 22 12 22 13 22 12 22 13 22
13 23 16 23 13 23 14 23 13 23 14 23
14 24 17 24 14 24 15 24 14 24 15 24
15 25 18 25 15 25 16 25 15 25 16 25
16 26 19 26 16 26 17 26 16 26 17 26
17 27 20 27 17 27 18 27 17 27 18 27
18 28 21 28 18 28 19 28 18 28 19 28
19 29 19 29 20 29 19 29 20 29
20 30 20 30 21 30 20 30 21 30
21 31 21 31 21 31
Osjemenjavanje JUL AVG SEP OKT NOV DEC

Zasušenje FEB MAR APR MAJ JUN JUL
Kontrola
Kontrola
Kontrola
Kontrola
Kontrola
Kontrola
Teljenje APR MAJ JUN JUL AVG SEP
22 01 22 01 22 01 22 01 22 01 22 01
23 02 23 02 23 02 23 02 23 02 23 02
24 03 24 03 24 03 24 03 24 03 24 03
25 04 25 04 25 04 25 04 25 04 25 04
26 05 26 05 26 05 26 05 26 05 26 05
27 06 27 06 27 06 27 06 27 06 27 06
28 07 28 07 28 07 28 07 28 07 28 07
29 08 29 08 29 08 29 08 29 08 29 08
30 09 30 09 30 09 30 09 30 09 30 09
31 10 31 10 01 10 31 10 01 10 31 10
01 11 01 11 02 11 01 11 02 11 01 11
02 12 02 12 03 12 02 12 03 12 02 12
03 13 03 13 04 13 03 13 04 13 03 13
04 14 04 14 05 14 04 14 05 14 04 14
05 15 05 15 06 15 05 15 06 15 05 15
06 16 06 16 07 16 06 16 07 16 06 16
07 17 07 17 08 17 07 17 08 17 07 17
08 18 08 18 09 18 08 18 09 18 08 18
09 19 09 19 10 19 09 19 10 19 09 19
10 20 10 20 11 20 10 20 11 20 10 20
11 21 11 21 12 21 11 21 12 21 11 21
12 22 12 22 13 22 12 22 13 22 12 22
13 23 13 23 14 23 13 23 14 23 13 23
14 24 14 24 15 24 14 24 15 24 14 24
15 25 15 25 16 25 15 25 16 25 15 25
16 26 16 26 17 26 16 26 17 26 16 26
17 27 17 27 18 27 17 27 18 27 17 27
18 28 18 28 19 28 18 28 19 28 18 28
19 29 19 29 20 29 19 29 20 29 19 29
20 30 20 30 21 30 20 30 21 30 20 30
21 31 21 31 21 31 21 31

Literatura
1. Adamović, M.: Važniji aspekti siliranja kabaste i koncentrovane stočne hrane.
Savjetovanje „Tehnologija siliranja kabaste i koncentrovane stočne hrane“, Beograd,
1989.
2. Asaj, A.,: Higijena na farmi i u okolišu, Zagreb, 2003
3. Babnik, D., Verbič, J., Podgoršek, P., Jeretina, J., Perpar, T., Logar, B., Sadar, M.,
Ivanovič B.,: Priročnik za vodjenje prehrane krav molznic ob pomoči rezultatov
mlečne kontrole, Kmetijski Institut Slovenije, Ljubljana, 2006.
4. Bahtijarević, E.: Krmiva, krmne smjese i ishrana stoke, „Glas“ Banja Luka, 1982.
5. Barry P.J., Ellinger P.N., Hopkin J.A., Baker C.B.: Financial Management in
Agriculture, Interstate Publishers, Inc., Danville, Illinois, SAD, 2000.
6. Brinzelj, M., Caput, P., Čaušević, Z., Jurić, I., Krolik, G., Mužić, S., Nikolić, M.,
Petričević A., Srećković A., Steiner Z.: Stočarstvo, Školska knjiga, Sveučilište u
Zagrebu, Zagreb, 1991.
7. Bal, M.A., Coors, J.G., Shaver, R.D., : Impact of maturity of corn for use as silage in
the diets of dairy cows on intake, digestion and milk production. „Journal of Dairy
Science“, (80) 2497 – 2503, 1997.
8. CAC/RCP 57-2004: Code of hygienic practice for milk and milk products.
9. CAC/RCP 47-2001: Code of hygienic practice for the transport of food in bulk and
semi-packed food.
10. CAC/RCP 49-2001: Code of practice for source directed measures to reduce
contamination of food with chemicals.
11. CAC/RCP 54-2001: Codex Code of Practice on Good Animal Feeding.
12. CODEX STAN 206-1999: Codex general standard for the use of dairy terms.
13. Caput, P.: Govedarstvo, Celeber d.o.o., Zagreb, 1996.
14. Cherney, D.J.R., Cox, W.J., Corn forage fiber composition and in vitro digestibility as
influenced by nitrogen fertilization. Proceedings of the American Forage and
Grassland Council, 81-85 pp., 1992.
15. Čižek, I.: Proizvodnja krmnog bilja, Skripta, Zagreb, 1984.
16. Dakić, A., i suradnici: Sustav kontrole mlijeka u Hrvatskoj, Križevci, 2007
17. De Visser, H.,:Characterization of carbohydrates in concentrates for dairy cows.
Recent advences in animal nutrition, pp. 19-38, Nottingham University Press,
Nottingham, 1993.
18. Domaćinović, M., Antunović, Z., Mijić, P., Šoeranda, M., Kralik, D., Đidara, M.,
Zamić, K.: Proizvodnja mlijeka, Sveučilišni priručnik, Osijek, 2008.
19. European Commission-Agriculture Directorate-General: Risk management tools for
EU agriculture- with special focus on insurance, Working document:, 2001.
20. Feldhofer, S.,: Hranidba Goveda, Zagreb, 2004
21. Grbeša, D.,: Metode procjene i tablice kemijskog sastava i hranjive vrijednosti
krepkih krmiva, Hrvatsko agronomsko društvo, Zagreb, 2004
22. Grbeša, D.,: Preporuke u hranidbi mliječnih krava, Hrvatska mljekarska udruga,
Zagreb, 2012
23. Grubič, G., Adamović, M.,: Ishrana visokoproizvodnih krava, Institut PKB
Agroekonomik, Beograd, 1998.
24. Hardaker J.B., Huirne, R.B.M, Anderson J.R.: Coping with risk in agriculture, CAB
International, London, Velika Britanija, 1997.
25. Harwood, J., Heifner R., Coble, K., Perry, J., Somwaru, A.: Managing Risk in
Farming, Concepts, Research and Analysis, USDA, Economic Research Service
Report, Washington D.C., SAD, 1999.
26. Havranek, J., Rupić, V., : Mlijeko od farme do mljekare, Zagreb, 2003
27. Horrocks, R.D., Vallentine, J.F.: Harvested Forages, Academic Press, San Diego, 426
pp., 1999.
28. Ivanković, S.: Osnovi opće hranidbe i krmiva, Sveučilište u Mostaru, Mostar, 2006.
29. Janković, M.: Savremena ishrana krava, Kairos Sremski Karlovci, 2006
30. Johnson, L., Harrison, J.H., Hunt, C., Sinners, K., Dogget, C.G., Sapienza, D.:
Nutritive value of corn silage as affected by maturity and mechanical procesing a
contemporary review. Journal of Dairy Science (82), 2813 – 2825, 1999.
31. Josip, D.,: Ekonomika poljoprivrede, Školska knjiga, Zagreb, 2002
32. Jovanović, R.: Ishrana krava, Univerzitet u Novom Sadu, Poljoprivredni fakultet,
Novi Sad, 1998.
33. Kalivoda, M.: Krmiva, Školska knjiga, Zagreb, 1990.
34. Kalit, S., Kostelić, A., Štafa, Z., Feldhofer, S., Grgić, Z.: Kako postići kakvoću
svježeg sirovog mlijeka zadanu pravilnikom, Hrvatska mljekarska udruga, Zagreb,
2000.
35. Katalinić, I., Pejaković, D., Brčić, J.,: Spremanje sjenaže, Zagreb, 2000.
36. Koedžikov, H., Kojnov, G., Lazarov, M., Maslinikov, M., : Rastenijevodstvo,
Državno izdatelstvo, Leneizdat, Sofia, 1971.
37. Latinović, D., Grubič, G., Koljajić, V., Lazarević, D., Trifunović, G.,: Selekcija,
ishrana i muznost goveda, NIP Student, Beograd, 1997.
38. Mario, Nj., Lari, H.,: Uprava poljoprivrednih gospodarstava, Skripta, 2003.
39. Maksimović, P., Milošević, M., Mladenović, Lj.: Krmno bilje i ishrana krava,
Agronomski fakultet Čačak, 1997.
40. Mišković, B.: Krmno bilje, Naučna knjiga, Beograd, 1986.
41. Mišković, B., Miladinović, M., Bačvanski, S., Vučetić, S., Čobić, T., Šibalić, I.:
Krmne biljke i silaža, Novi Sad, 1983.
42. Obračević, Č.,: Osnovi ishrane domaćih životinja, Naučna knjiga, Beograd, 1998.
43. Obračević, Č.,: Novi sistemi procenjivanja hranljive vrednosti stočne hrane, Poslovna
zajednica za proizvodnju stočne hrane, Zagreb, 1984.
44. Ocokoljić, S.: Leptiraste biljke u ishrani stoke, Naučna knjiga, Beograd, 1974.

45. Ocokoljić, S., Mijatović. M., Čolić, D., Bošnjak, D., Milošević, P.: Prirodni i sejani
travnjaci, Nolit, Beograd, 1983.
46. Pavlov, K., Jakimova, J.,: Furažno proizvodstvo, Državno proizvodstvo za
selskostopanska literatura, Sofia, 1982.
47. Petar, G.,: Ekonomika poljoprivrede, Golden marketing Tehnička knjiga, Zagreb,
2005.
48. Roth, G., Undersander, D. et.al.: Corn silage production, management and feeding,
Crop Science Society of America, 1995.
49. Stilinović, Z.,: Fiziologija probave i resorpcije u domaćih životinja, Školska knjiga,
Zagreb, 1993
50. Ševković, N., Rajić, I., Pribičević, C.,: Ishrana domaćih životinja, IRO Naučna knjiga,
Beograd, 1987.
51. Tumpej, M.: Higiensko pridobivanje mleka, Strokovna publikacija, Združenje
govedorejcev Slovenije, Domžale, 2002.
52. Zeremski, D.,: Ishrana goveda i proizvodnja mleka, Govedarstvo – monografsko delo,
Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 1987.

USAID Prirucnik Za Proizvodjace Mlijekapdf

Uploaded by

Document Information

Copyright

Available Formats

Share this document

Share or Embed Document

Sharing Options

Did you find this document useful?

Is this content inappropriate?

Copyright:

Available Formats

USAID Prirucnik Za Proizvodjace Mlijekapdf

Uploaded by

Copyright:

Available Formats

Proizvodnja mlijeka

Priručnik za poljoprivredne proizvođače

Juli, 2016. godine

IZJAVA O OGRANIČENJU ODGOVORNOSTI:

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana i

9.4. FAKTORI KOJI UTIČU NA SADRŽAJ MASTI U MLIJEKU ....................................................................54

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana ii

19. KORIŠTENJE OBNOVLJIVIH IZVORA ENERGIJE ...............................................................126

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana iii

1. proizvodnja hrane za krave,

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 2

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 4

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 5

Proizvođači mlijeka kod nas i u svijetu suočavaju se s važnim pitanjima vezanim za

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 6

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 7

3. Kalkulacija poljoprivredne proizvodnje

3.1. Kalkulacija proizvodnje mlijeka – Simental

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 9

3.2. Kalkulacija proizvodnje mlijeka – Holstein

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 10

3.3. Kalkulacija proizvodnje u ratarstvu

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 11

Repromaterijal Vrsta Količina kg Cijena po kg Ukupna cijena

UKUPNO OSTALI TROŠKOVI

UKUPAN PRIHOD (prinos kg/Ha x prodajna cijena po kg)

DOBIT (ukupan prihod – troškovi)

PROIZVODNA CIJENA PO KG (troškovi proizvodnje/prinos kg)

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 12

4. Upravljanje rizicima u poljoprivredi

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 14

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 15

5. Dobra Farmerska Praksa U Proizvodnji Mlijeka

Vodeći ciljevi za dobre farmerske prakse

GLAVNI CILJ - Proizvodnja mlijeka na farmi mora osigurati da se mlijeko proizvodi od

Zdravlje Higijena Hrana i voda za Briga o Okoliš

Životinje koje Mlijeko će biti Životinje treba da Proizvodnjom

Ne smijemo zaboraviti da sigurnost hrane počinje na farmi, te da je osnov

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 17

> higijensku mužu životinja;

5.1. Pravilnik o kvalitetu svježeg sirovog mlijeka

Sl. glasnik BiH br. 21 od 22. marta 2011. godine

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 18

6. Proizvodnja hrane za krave

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 20

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 21

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 22

Prednosti silaže su:

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 23

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 24

> u sjenaži nema prašine, a u baliranom sijenu ima,

6.5. Faktori koji utiču na kvalitet silaže i sjenaže

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 25

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 26

Uticaj suhe materije na produkciju masnih kiselina

Sadržaj kiselina u hranivu , %

Optimalna suha materija za pripremu sjenaže postiže se provenjavanjem biljaka. To je

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 27

Proračun suhe materije u miješanoj silaži od zelene lucerke i biljke kukuruza

Biljka kukuruza 10 dijelova – 40 %

PROIZVODNJA MLIJEKA Strana 28

a) pravilno podignut b ) nepravilno podignut

6.5.5. Veličina sjeckanja (dužina odrezaka)

Veličina sjeckanja travne silaže