U današnjici, amaterski pjevački zborovi dio su skoro svake kulturne zajednice.

Narodnim
pjesmama zborovi oživljavaju tradiciju, a publika svjedoči, sudjeluje i daje im potporu. Zborovi
uglavnom imaju svoga zborovođu. On ih kordinira, vodi te ih priprema za najbolju izvedbu koja je
moguća. Ukoliko zborovođavođa-dirigent ne stoji ispred zbora i dirigira, tada sudjeluje u
pjevanju/sviranju i zajedno sa zborom izvodi pjesme. Pjesme su pjevane najčešće uz pratnju glazbe.
Glazbena pratnja može biti snimljena i puštena preko nekog nosača zvuča na zvučnike dok se. Osim
te alternative, postoji i naravno živa glazba, koja je uvijek poželjnija. Živu glazbu može činiti jedan,
dva ili više glazbenih instrumenata. Bez obzira koliko svirača svira, poželjno je da glazbeno
instrumentalni sastav sadrži sviranje glavne melodije i drugog glasa, te bas i akordičku pratnju. Takvo
sviranje može se izvesti na klaviru ili sintizasjteru, no poželjnije je služiti se harmonikom, odnosno
akustičnim instrumentom koji bliže upotpunjava originalnu etnomuzikološku sliku. Takvi instrumenti
koji se uklapaju u izvornu tradicionalnu izvedbu su u našim podnebljima najčešće: tamburaški
instrumenti (bisernica, brač, brač tri, čelo, bugarija i bas), violina, kontrabas, harmonika, truba,
klarinet, flauta, gajde, gusle, cimbal, bubanj, tamburin, tapan itd. Koriste se također i drugi
instrumenti poput gitare, bas gitare i rock-set bubnjeva, no oni u suštini ne pripadaju izvornom
tradicionalnom zvučanju naših podneblja i naroda. Bez obzira na dostupnost svirača i osobni glazbeni
ukus, glazbena pratnja ima nerijetko važnu ulogu u pratnji zborskog pjevanja-osim ako se pjevanje ne
izvodi a capella. Zborsko pjevanje može biti žensko, muško, mješovito ili dječje. Može se pjevati
jednoglasno, dvoglasno, troglasno i četveroglasno. Više od četiri glasa neće se pronaći u amaterskom
pjevanju, jer je prekompleksno, a i nepotrebno. Sve te sastavnice zborskog pjevanja zahtjevno je
uskladiti da zvuče dobro. Stoga nije prijeko potrebno zakompliciravati ukupno glazbeno zvučanje, već
raditi na izvrsnosti dvoglasnog ili troglasnog zbora, uz pratnju manjeg glazbenog sastava.
Proces koji prolazi zbor do ukupne najbolje glazbene izvedbe slijedi korak po korak. Treba
odijeliti svirače i pjevače, a zborovođa-dirigent će najčešće podučavati pjevanje istovremeno svirajući
neki instrument. Početak probe najčešće započinje upjevavanjem, odnosno pjevačkim tehničkim
vježbama. Zatim ako se radi nova pjesma, dirigent prvo pjeva pjesmu u cijelosti. Zatim zajedno sa
zborom razgovjetno čita tekst pjesme i govori značenje teksta. Zatim zborovođa pjeva pjesmu dio po
dio, a zboraši svaki dio ponavljaju. Preporučeno je prilikom učenja izabrati sporiji tempo za pjevanje,
jer će ono dublje u pjevača osvijestiti kretanje i melodije. Tijekom tog dijela učenja pjesme zborovođa
korigira pjevanje, tako što sam ponavlja pjevati dio pjesme, odnosno frazu, a zboraši ponavljaju za
njim. Važno je tijekom učenja pjevanja da zborovođa pjeva što točnije, artikuliranije i razgovjetnim
izgovorom teksta. Ako se tijekom procesa učenja pjevanja koristiti neki instrument koji pripomaže
intoniranju pjevanja i obogaćuje ukupno zvučanje, može se svirati harmonija i/ili melodija. O točnoj
intonaciji pri pjevanju najviše ovise koncentracija i stalna volja za pjevanjem, a zatim jasan izgovor
teksta, ispravna postulacija tijela, odnosno tehnika pjevanja.
U rusinskoj glazbi pjesme se često pjevaju dvoglasno. U tom slučaju svaki glas potrebno je
zasebno učiti. U praksi je drugi glas uglavnom zahtjevnije pjevati. Stoga je preporučeno ako se uči u
istoj prostoriji prvo učiti drugi, a zatim prvi glas pjesme. Nakon naučene pjesme u zasebnim
glasovima, valja raditi na dinamici i fraziranju. Valja ciljano odrediti trenutke u pjesmi u kojima zbor
treba udahnuti zrak za pjevanje nove fraze. Zatim ako je pjesma dobro naučena, može se krenuti sa
spajanjem dionica, odnosno kretati s dvoglasnim ili troglasnim pjevanjem. Tijekom tog procesa,
zborovođa mora pozorno slušati pjevanje zbora te ponavljati s odvojenim dionicama dijelove pjesme
u kojima se čuje greška. Nakon nekoliko proba, može se probati pjevati zajedno sa sviračima koji su
prethodno naučili dobro svirati, a zborovođa je to sviranje čuo i po potrebi korigirao. Dobro je
tijekom učenja pjevanja pjesme doživjeti malo frustracije, koja se naravno prevlada, a osjećaj
prevladavanja nekog zadatka je izvrstan kada je posljedica izvršenog zadatka samospoznaja o lijepoj
glazbenoj izvedbi i ljubavi prema pjevanju.