U nastavku na prethodni članak, prikazat će se harmonijska struktura nekih rusinskih pjesama

i analizirati. Postoji nekoliko načina na koji se svaka tradicijska pjesma može harmonizirati, no treba
imati u vidu kako je harmoniziranje pjesme, odnosno biranje akorada koji prate pjesmu jedan od
važnih čimbenika tradicijske glazbe. Stoga će se ovdje u prvotnom prikazu nastojati izložiti raspored
akorada koji pobliže opisuju rusinsku glazbu.

Ked ja pojdzem marširovac-Moguće je u drugom taktu odsvirati F-dur akord pa C7, a zatim u
trećem ide A dur, odnosno A7 kao opcija koja je prihvatljiva ovdje. No, ako je pjesma u molu, neka
logika može nalagati kako nije nužno miješati akorde paralelnog F-dura (F i C) na samom početku
pjesme u prvoj glazbenoj rečenici. Zatim je moguće u četvrtom taktu (u drugoj rečenici prvog dijela
pjesme) odsvirati g-mol, zatim g7 i C7 u petom taktu, a potom s C7, logično završiti na F-duru u 6.
taktu. Ova opcija možda nebi pripadala rusinskom duhu glazbe. A, s druge strane, vrlo lijepo zvuči B-
dur u drugoj rečenici prvog dijela (5. takt) kao naglasak, jer melodija naglo skače, pa ju skokom prati i
prikladna naglašena harmonija. Također, može se odsvirati C-dur ili C7 na drugoj dobi 6. takta, jer se
on logično nalazi prije F-dura jer je C za kvartu niži od F. Ovdje nije stavljen taj C-dur, jer se nastoji
održati nepisano pravilo za ne prečesto mijenjanje harmonija u narodnoj glazbi. Ova pjesma je
karakteristična jer se na kraju prvog dijela i na kraju prvog završetka refrena nalazi dominantna
harmonija za g-mol, D7. U osmom taktu je poslije kose crte stavljen F#-to značni da bas svira prohod
F-F#-G, što vrlo lijepo zvučni, a prikladno je duhu glazbe. Ovakve harmonije se mogu vidjeti i npr. u
pjesmi Ej mljinaru.
 Javor- Ova se pjesma također može harmonizirati na više načina, no prikazat će se ova verzija
harmonije, koja prikazuje harmonijsko kretanje u rusinskoj glazbi. Ono što je karakteristično za ovu
pjesmu, a može se i vidjeti i u drugim pjesmama je raspored akorada mola i paralelnog mu dura.
Često će prva velika glazbena rečenica u pjesmama biti popraćena molskim akordima, a zatim će
druga velika glazbena rečenica biti dijelom u durskim akordima paralelnog dura, a potom će se pred
kraj pjesme vratiti u prvotni mol. Takav sistem akorada može biti prisutan u mnogim rusinskim
pjesmama: „Ša ja taka čarna“, „U lješiku pri valalje“, „Željenjeje žito“, „Ša ja taka čarna“, „Hižočko
stara“, „Šaljena ja bula“, „Vežnji zajdu“, „Pisnja rusnaka“, „Bili orgoni“ itd....

Prikladno analiziranje harmonijskog jezika rusinske glazbe teško može stati na nekoliko
papira. Iako je za narodnu glazbu karakteristična ne prečesta promjena harmonija, Rusinske pjesme
bogate su po harmoniji. Pisane su u duru i u molu, a najčešće su u jednoj pjesmi prisutni akordi iz
dura i paralelnog mu mola npr. d-F, e-G itd.. Glazba Rusina obogaćuje kulturu Slavenskog naroda, a
također i svjetsku kulturnu baštinu.