George Gershwin - na granici ozbiljne i zabavne glazbe?

George Gershwin bio je američki skladatelj,pijanist i slikar. Postao je slavan i bogat već u
ranoj mladosti, skladajući zabavnu i plesnu glazbu. Gershwin se posebno istaknuo glazbom
skladanom za koncertne dvorane, broadwayske mjuzikle i hollywoodske filmove.
Gershwinova nadarenost za melodiju i genijalnost ritmičke inventivnosti prožimaju njegovu
glazbu. Rani uspjeh s pjesmom Swanee, koju je pjevao u svoje vrijeme jako popularni Al
Jolson (glavni junak prvog zvučnog filma), u dobi od 19 godina osigurao mu je trajnu
financijsku sigurnost (više od 2 milijuna prodanih ploča).

Svjetsku slavu postigao je Rapsodijom u plavom 1924.. Originalno je skladana za klavir i jazz-
orkestar, a kasnije je Ferde Grofe ovu skladbu instrumentirao za simfonijski orkestar. Ova
skladba je najpoznatiji primjer simfonijskog jazza, u kojem su spojeni jazz i klasična glazba.
Kroz njegovo stvaralaštvo američka glazba dobila je vlastiti stil, različit od europskog.

Mnoge Gershwinove skladbe, pisane bilo za kazalište, odnosno Broadway, bilo za holivudske
filmove. No, skladao je Gershwin i više od toga, skladao je ozbiljnu glazbu, sjedinjujući
tradicionalne, europske forme umjetničke glazbe s prizvukom jazza i crnačkog glazbenog
folklora.

Dvadesetih godina Gershwin je putovao Europom. Gershwina su zaintrigirala djela Alban

Berg, Dmitrij Šostakovič, Igor Stravinski, i Arnold Schoenberg. Također je pitao Schoenberga
za satove kompozicije. Schoenberg je to odbio rekavši „Ja bih od tebe napravio samo lošeg
Schoenberga, a ti si već tako dobar Gershwin." Upoznao je Berga u Beču, Stravinskog i
Prokofjeva u Parizu. Tamo je skladao i dio simfonijskog djela Amerikanac u Parizu (1927.)

Iako je Garshwin Porgy i Bess, prvu američku operu, nazvao američkom nacionalnom
operom, moguće je ovo djelo smatrati i mjuziklom. Slična je operi zbog dramatičnosti radnje
i simfonijskog zvuka orkestra. Govoreni dijalozi umjesto recitativa i songovi umjesto opernih
arija, približavaju mjuziklu. Istina je, kao obično, na pola puta. Porgy i Bess može se izvoditi
stilom i tehnikom pjevanja karakterističnim za mjuzikl, ali i klasičnom opernom tehnikom
pjevanja.

Opera Porgy i Bess sastoji se od 3 čina. George i njegov brat Ira Gershwin vjerno su opisali
život siromašnih crnaca na rasističkom jugu SAD, kroz priču o hromom prosjaku Porgyu i
bludnici Bess. Kako bi se pripremio za skladanje Gershwin je nekoliko godina odlazio živjeti u
Charleston gdje je slušao pjesme radnika na plantažama te upoznao život i glazbu američkih
crnaca. S obzirom na podjelu po brojevima i uobičajen sastav simfonijskog orkestra, ovo je
tradicionalna opera, međutim po jasnom zvuku jazza kao i melodici i ritmu crnačkih napjeva,
ona iskače iz tradicionalnih okvira.
Mnogi glazbeni stručnjaci postavljaju pitanje je li Gershwin popularni, klasični ili jazz
glazbenik? Mišljenja o tome vrlo su različita. Jazz glazbenici teško su ga prihvaćali u svoje
redove, a klasični još teže. Neki su čak i osporavali njegovo svrstavanje u velike skladatelje.

Evo nekoliko najvažnijih argumenata za i protiv Velikog Gerwshwin:

Argumenti za: začetnik simfonijskog jazza, utjecao na mnoge glazbenike, izdržao test
vremena jer su neke skladbe dio suvremenog koncertnog repertoara.

Protiv: nije glazbeno obrazovan, nije pohađao konzervatorij, učio je klavir privatno, nije
temeljito poznavao glazbenu teoriju i tehniku skladanja i orkestracije što je cijeli život
pokušavao nadoknaditi, veliki dio opusa pripada popularnoj glazbi.

Kompozicije Georgea Gershwina označile su ulazak Amerike u svijet međunarodne klasične

glazbe. Njegovi mjuzikli i njegove brojne zabavne pjesme među najboljima su u tim
žanrovima. Gershwinovi jazzom inspirirani ritmovi i slikovite harmonije transformirali su
glazbeno kazalište, simfonijsku glazbu, čak i operu. Iako je George Gershwin rijetko davao
velike izjave o svojoj glazbi, vjerovao je da „istinska glazba mora odražavati misli i težnje ljudi
i vremena. Moji ljudi su Amerikanci. Moje vrijeme je danas."

Gershwin je jednom rekao: „Nosim u glavi više melodija nego što ću ih moći napisati za
života.“

Dinamični Gershwinov život naglo je prekinut nakon neuspjele operacije tumora na mozgu.
Više od šezdeset godina poslije smrti, na 100. obljetnicu rođenja, 1998. godine posthumno je
dobio Pulitzerovu nagradu za glazbu.