ORGANSKA KEMIJA

UVOD

• kako svaki organski spoj sadrži ugljik, organska kemija naziva se i kemija ugljikovih spojeva
• naziv organski doslovno znači „izveden iz živih organizama”
➢ smatralo se da je za njihov nastanak potrebna „životna sila”
• njemački kemičar Friedrich Wöhler iz anorganskog je spoja uspio pripraviti organski spoj
mokraćevinu ili ureu koja se nalazi u mokraći svih sisavaca
• UGLJIKOVODICI – organski spojevi sastavljeni od ugljika i vodika
• primjeri organskih spojeva u živim organizmima:
➢ nikotin – alkaloid u duhanu koji izaziva ovisnost
➢ vitamin C plod divlje ruže
➢ karmin – crvena boja koja se dobiva iz kukaca košinela koji se nalaze na bodljikama
kaktusa
➢ morfin – u opijumskom maku
• elektronska struktura atoma
➢ atom se sastoji od „guste” pozitivno nabijene jezgre okružene elektronskim oblakom
➢ elektronska gustoća je najveća pri jezgri i eksponencijalno pada u svim smjerovima
udaljavanjem od nje
➢ u osnovnom stanju atoma elektroni popunjavaju atomske orbitale najniže dostupne
razine energije prije viših razina
➢ Hundovo pravilo: u slučajevima postojanja dvaju ili više orbitala jednake energije,
elektroni će se smjestiti u različite orbitale, a ne smjestiti u istoj orbitali
• IONSKA VEZA
➢ konfiguracija plemenitog plina (oktetno pravilo) postiže se na dva načina, a u
jednome od njih elektroni se prenose s jednog atoma na drugi
➢ litijev atom ima jedan elektron više od helija, a fluor ima jedan elektron manje od
neona → litij lako gubi valentni elektron, a fluor lako prima jedan elektron
- oba elementa postižu konfiguraciju plemenitog plina
- nastali ioni imaju suprotne naboje i uzajamno se privlače dajući ionsku vezu koje
uobičajeno tvore velike kristalne rešetke
- ta veza se rijetko pojavljuje o organskim spojevima
• KOVALENTNA VEZA
➢ u organskim spojevima najuobičajenija je kovalentna veza, u kojoj se elekrtroni ne
prenose, nego jezgre atoma dijele zajednički par
➢ vodiku, da bi postigao konfiguraciju plemenitog plina, potreban je još jedan elektron
- to se postiže dijeljenjem zajedničkog elektronskog para
- na taj način svaki od njih ima po dva elektrona u valentnoj ljusci
➢ način prikazivanja kovalentne veze jest uporaba Lewisovih struktura u kojoj se svaki
valentni elektron prikazuje točkom
- ugljikov atom pridonosi četiri, a svaki od vodikovih atoma po jedan valentni
elektron
- elektroni valentne ljuske koji nisu podijeljeni između dvaju atoma nazivaju se
neveznim elektronima, a par osamljenim parom
 ➢ jedan par elektrona čini jednostruku vezu
- u mnogim molekulama susjedni atomi dijele po dva ili tri elektronska para, što
rezultira dvostrukom, odnosno trostrukom vezom
• polarnost veze
➢ ako su elektroni ravnomjerno podijeljeni između dvaju atoma nazivaju se
nepolarnom kovalentnom vezom (H2)
➢ u većini veza vezni elektroni su jače privučeni prema jednoj od dvije jezgre pa
govorimo o polarnoj kovalentnoj vezi
➢ mjera za polarnost veze je dipolni moment (µ)
• ako se strukture nekog istog spoja razlikuju samo po rasporedu elektrona (valentnih veza) te
se strukture nazivaju rezonancijskim strukturama ili rezonancijskim oblicima
➢ kaže se da je molekula rezonancijski hibrid svojih rezonancijskih oblika
➢ doprinos hibridu

- svaki od kisikovih atoma sadrži polovicu negativnog naboja koja stabilizira vezu
- stabilniji rezonancijski oblici strukturno su sličniji stvarnoj molekuli od
nestabilnijih
- prva struktura je stabilnija ima dodatnu vezu i svi atomi imaju oktet
• strukturne formule za prikazivanje organskih spojeva:
➢ potpune Lewisove strukture

➢ kondenzirane strukturne formule

➢ formule s veznim crticama

• KISELINE I BAZE
➢ prema Brønsted-Lowryjevoj teoriji, kiseline su proton donori (davatelji protona), a
baze su proton akceptori (primatelji protona)
➢ prema Arrheniusovoj teoriji spojevi koji disociraju uz nastajanje H3O+ iona su donori
protona, a oni koji daju OH- ione čine akceptore protona
➢ prema Lewisovoj teoriji, koja je najopćenitija teorija, kiseline prihvaćaju elektrone
(elektronske parove) u kemijskoj reakciji (akceptori elektrona), a baze daju elektrone
(elektronske parove) u kemijskoj reakciji (donori elektrona)
➢ umnožak koncentracija H+ i OH− iona u otopini zove se ionski produkt vode (Kw)
- kod sobne temperature to je c(H+)⋅c(OH−) = Kw = 10−14 mol2/dm6
➢ kiselost:
- ako je c(H+) = c(OH−) otopina je neutralna
 - ako je c(H+) > c(OH−) otopina je kisela
- ako je c(H+) < c(OH−) otopina je lužnata
➢ Ka – konstanta disocijacije kiseline → njezina vrijednost upućuje na relativnu jakost
kiseline
➢ jaka kiselina nakon gubitka protona prelazi u stabilnu konjugiranu bazu
- stabilnost konjugirane baze dobar je pokazatelj kiselosti – stabilniji su anioni
slabije baze, a njihove su konjugirane kiseline jače kiseline
- neki od faktora koji mogu utjecati na stabilnost konjugirane baze jesu:
▪ elektronegativnost

▪ veličina

▪ rezonancija – lokalizacija negativnog naboja na kisikovu atomu

❖ ako je naboj delokaliziran između dva ili više atoma, kiselost tog
spoja će biti veća
➢ prema Lewisovoj teoriji:
- nukleofil – donira elektrone jezgri s praznom orbitalom
- elektrofil – prihvaća elektrone
➢ kiselo-bazne reakcije uputnije je promatrati s obzirom na nastale i pocijepane veze
negoli na prijenos elektrona
➢ Lewisova definicija kiselosti i bazičnosti je iznimno važna za razumijevanje organske
kemije
- iz definicija proizlazi:
▪ Lewisove baze = Brønstedove baze
▪ Lewisove kiseline ≠ Brønstedove kiseline
- Brønstedove kiseline: spojevi koji sadrže vodik (H)
- Lewisove kiseline: spojevi u čijim molekulama nedostaju elektroni
▪ npr. BF3, AlCl3 i FeCl3 nisu Brønstedove kiseline, ali jesu Lewisove kiseline
(izuzetno važni kiseli katalizatori za neke organske reakcije)
 - pojam elektrofil odgovara Lewisovoj kiselini, a pojam nukleofil odgovara
Lewisovoj bazi
▪ elektrofil → elektronima deficitaran atom, ion ili molekula, koji ima
afinitet prema elektronskom paru, pa će se vezati s bazom ili nukleofilom
▪ nukleofil → atom, ion ili molekula koji ima slobodan elektronski par
kojeg može dati elektrofilu i tako stvoriti kemijsku vezu

STRUKTURA I SVOJSTVA ORGANSKIH MOLEKULA

• valna svojstva elektrona u orbitalama

➢ 2p-orbitala ima dva režnja odvojena čvornom ravninom
- oni su jedan prema drugome u protufazi, odnosno, kad jedan režanj ima
predznak plus, drugi ima minus
➢ val vibrira na fiksnom mjestu
➢ valna funkcija, ψ, matematički je opis veličine, oblika i orijentacije
➢ amplituda može biti pozitivna ili negativna
➢ čvor – amplituda je nula
• VALNE INTERAKCIJE
➢ atomske orbitale mogu kombinirati i prekrivati uz nastajanje složenijih stojnih valova
➢ njihove se valne funkcije mogu zbrajati i oduzimati da bi se dobile valne funkcije
novih orbitala koji se naziva linearna kombinacija atomskih orbitala
- broj tih, novih orbitala uvijek je jednak broju početnih orbitala
- prvom kombinacijom orbitala različitih atoma nastaju molekulske orbitale (MO)
koje pokazuju vezna ili protuvezna međudjelovanja
- kombinacijom orbitala istoga atoma nastaju hibridne atomske orbitale kojima je
definirana geometrija veza
• SIGMA VEZA
➢ gustoća elektrona leži između jezgara
➢ veza koja može nastati je s-s, p-p, s -p ili hibridizirana orbitalna preklapanja
➢ vezna molekulska orbitala (MO) ima nižu energiju od izvornih atomskih orbitala
➢ protuvezna MO ima višu energiju od izvornih atomskih orbitala
➢ σ VEZNA MO
- kad se 1s-orbitala dvaju vodikovih atoma koje su u fazi prekrivaju konstruktivno,
nastaje vezna MO
- elektronska se gustoća u području vezivanja (između jezgara) povećava i nastaje
cilindrično simetrična veza ili sigma (σ) veza
➢ σ* PROTUVEZNA MO
- kad se 1s-orbitala dvaju vodikovih atoma koje su u protufazi prekrivaju
destruktivno, nastaje protuvezne MO
- pozitivne i negativne vrijednosti valnih funkcija u području između jezgara
poništavaju se i stoga su one odvojene čvornom ravninom
- zvjezdica (✻) obilježava protufaznu orbitalu pa ta σ-protuvezna orbitala ima
oznaku σ✻
➢ S-S PREKLAPANJE – primjer: H2
- prekrivanjem 1-s orbitala dvaju vodikovih atoma nastaju σ-vezne i σ✻-
protuvezne MO
 - energija vezne MO je niža, a energija protuvezne MO je viša od atomske 1s-
orbitale
- 2 elektrona sa suprotnim spinovima ulaze u veznu MO tvoreći stabilnu molekulu
H2, a protuvezna orbitala je prazna
➢ P-P PREKLAPANJE – primjer: Cl2
- linearnim prekrivanjem 2-p orbitala nastaju vezne i protuvezne MO
- najveća elektronska gustoća nalazi se uzduž crte koja spaja dvije jezgre
- ovdje je riječ o drugoj vrsti σ-vezne MO
➢ S-P PREKLAPANJE
- prekrivanjem jedne s-orbitale s jednom p-orbitalom nastaju vezne i protuvezne
MO
- konstruktivno preklapanje s-orbitale s px orbitalom daju σ-veznu MO u kojoj je
najveća elektronska gustoća uzduž crte koja spaja jezgre
- destruktivno vezanje daje protuveznu orbitalu, u kojoj su jezgre odvojene
čvornom plohom
➢ za nastajanje dvostruke veze potrebna su 4 elektrona u području vezivanja između
jezgara
- prvi par ulazi u σ-veznu MO, dajući jaku σ-vezu
- drugi par elektrona ne može ući u istu orbitalu, odnosno u isti prosto → on se
smješta u σ*-veznu MO, u kojoj je najveća elektronska gustoća iznad i ispod σ-
veze
➢ bočnim prekrivanjem dviju p-orbitala nastaje 𝝅-vezna MO i 𝝅 * protuvezna MO, a 𝜋
-veza slabija je od σ-veze
➢ dvostruka veza u etenu
- prvi par elektrona tvori σ-vezu, a drugi 𝜋 -vezu
- u 𝜋 -vezi je elektronska gustoća najveća u dvama režnjevima iznad i ispod σ-veze
- ta dva režnja 𝜋 -molekulske orbitale zajedno tvore jednu vezu
• HIBRIDIZACIJA I OBLICI MOLEKULA
➢ u organskim spojevima u kojima su uključene neusmjerene s-orbitale i p–orbitale
koje zatvaraju kut od 90°, očekivalo bi se da su vezni kutovi od oko 90°
➢ prema eksperimentima dokazano je da vezni kutovi iznose 109°, 120° ili 180°
➢ objašnjenje je u teoriji odbijanja elektronskih parova valentne ljuske ili teorije
VSEPR (VSEPR, engl. Valence-shell electron-pair repulsion theory): elektronski se
parovi uzajamno odbijaju pa su veze i osamljeni elektroni razmaknuti za najveće
moguće kutove
➢ SP HIBRIDNE ORBITALE
- ima 2 VSEPR para
- sp hibridizacija rezultira linearnim vezama, a nastala se orbitala naziva sp-
hibridnom orbitalom
- vezni kut između njih je 180°, pri čemu su vezni elektroni najudaljeniji
➢ SP2 HIBRIDNE ORBITALE
- ima 3 VSEPR para
- kada se jedna s-orbitala kombinira s dvije p-orbitale, tri su nastale hibridne
orbitale jedna prema drugoj usmjerene pod kutom od 120°
- nastale orbitale se nazivaju sp2- hibridnim orbitalama
- usmjerenost pod kutom od 120° naziva se trigonskom geometrijom
➢ SP3 HIBRIDNE ORBITALE
- ima 4 VSEPR para
 - mnogi organski spojevi sadržavaju ugljikov atom vezan s četirima drugim
atomima
- 4 veze su uzajamno najviše moguće udaljene i čine pravilan tetraedar, vezni
kutovi su 109,5°
- kada se jedna s-orbitala kombinira s tri p-orbitale, četiri su nastale hibridne
orbitale jedna prema drugoj usmjerene pod kutom od 109,5°
- nastale orbitale se nazivaju sp3-hibridnim orbitalama i zauzima tetraedarski
raspored
- etan se sastoji od dvije metilne skupine povezane preklapanjem njihovih sp3
hibridnih orbitala
• IZOMERI – spojevi koji imaju jednaku molekulsku formulu i molekulsku masu, ali se razlikuju
po vrsti ili redoslijedu veza među atomima (konstitucijski (strukturni) izomeri koji se obično
razlikuju po fizikalno-kemijskim svostvima) ili rasporedu atoma u prostoru (stereoizomeri)
➢ izomerija alkana javlja se od butana nadalje

➢ KONSTRUKCIJSKI IZOMERI
- razlikuju se u slijedu veza
- molekula butana, formule C4H10, može se prikazati dvjema strukturnim
formulama koje su obje ispravne
- smatramo ih izomerima jer imaju istu molekulsku formulu, a konstitucijski su su
zato što su njihovi sastavni atomi spojeni na različiti način
➢ STEREOIZOMERI
- molekule koje se razlikuju po razmještaju sastavnih atoma u prostoru, ali su
vezane istim slijedom veza
- dijele se na:
a) konfiguracijske izomere (razlika u rasporedu atoma ili skupina u prostoru ili
ravnini)
o dijele na geometrijske
izomere (cis-, trans- različite
skupine se nalaze na istoj ili na
različitim stranama dvostruke
veze) i optičke izomere
 b) konformacijske izomere (razlika u rasporedu atoma ili skupina u prostoru
koji nastaje rotacijom oko jednostruke veze)
➢ ENANTIOMERI
- tipični predstavnici optičkih izomera
- razlika u konfiguraciji; u zrcalnom odnosu, a ne mogu se preklopiti
- imaju jednaka fizikalna i kemijska svojstva (osim zakretanja ravnine polarizirane
svjetlosti), a mogu posjedovati različit miris i biološku aktivnost (tako su poznate
razlike u reaktivnosti različitih enantiomera lijeka)
➢ DIJASTEREOMERI
- molekule dijastereomera ne mogu se simetrično preklopiti
- molekule kojima nedostaju elementi simetrije nazivaju se kiralne molekule
• vezni dipolni moment
➢ veze mogu biti nepolarne kovalentne, polarne kovalentne i potpuno ionske
➢ etan ima nepolarnu kovalentnu vezu, metilaminu, metanolu i klormetanu postupno
raste polarnost kovalentnih veza slijedom C-N, C-O, i C-Cl
➢ u metilamonijevu kloridu javlja se između aniona i kationa potpuno ionska veza
➢ polarnost pojedinih veza izražava se kao njihov vezni dipolni moment, µ, koji se
definira kao umnožak količine naboja na svakome kraju dipola i udaljenosti među
naboja
➢ dipolni moment se izražava u jedinicama debey (D) pri čemi je 1D= 3,34 x 10-34 C m
(kulon metara)
• međumolekulske sile
➢ privlačenja između molekula osobito su važna u čvrstoj i tekućoj fazi
➢ molekule su kontinuirano u uzajamnom dodiru, a tališta i vrelišta, kao i topljivost
organskih spojeva posljedica su utjecaja tih sila
➢ najvažnije skupine privlačnih sila:
1) dipol-dipol privlačenja polarnih molekula
▪ posljedica je približavanja dviju polarnih molekula
▪ ako se približe njihovi pozitivni i negativni krajevi, nastupa privlačno
međudjelovanje
▪ ako se približe dva negativna kraja ili dva pozitivna kraja međudjelovanje
je odbojno
▪ u tekućini ili krutini molekule su uglavnom orijentirane s pozitivnim i
negativnim krajevima zajedno, a to rezultira privlačnom silom
2) Londonove disperzijske sile
▪ posljedica trenutačnih dipola koji su u promatranoj molekuli inducirani
djelovanjem susjednih molekula
▪ trenutačni dipoli traju kratko i neprekidno se mijenjaju, ali obzirom da su
usklađeni, rezultiraju privlačnom silom
▪ ugljikovodik s većom površinom, s najduljim (nerazgranatim) lancem, ima
veće vrelište
❖ porastom razgranatosti lanca molekule sve više poprimaju
kuglati oblik i njihova se dodirna površina smanjuje, a time se
smanjuje i vrelište
3) vodikove veze
▪ nije prava kovalentna veza, nego vrlo jako dipol-dipol privlačenje
▪ vodikov atom može sudjelovati u vodikovoj vezi ako je vezan za kisik,
dušik, fluor i druge elktronegativne elemente
 ▪vodikova je veza jako privlačenje između elektrofilnih vodikovih atoma iz
skupina N-H ili O-H i para njihovih neveznih elektrona
▪ vodikova veza ima učinak na vrelište etanola i dimetil-etera, jednakih
molekulskih formula
❖ molekule etanola zahvaljujući hidroksilnim vodikovim atomima
(O-H) združene su vrlo jakim vodikovim vezama, za razliku od
dimetil-etera
❖ posljedično tome vrelište etanola više je za oko 100°C od vrelišta
dimetil-etera
❖ utjecaj vodikovih veza između skupina NH na vrelište izomera
C3H9N → spoj koji ima više N-H (vodikovih) veza ima više vrelište
➢ međumolekulske sile utječu i na topljivost organskih spojeva
- općenito, slično se otapa u sličnom → polarni spojevi se otapaju u polarnim
otapalima, a nepolarni u nepolarnim otapalima
- polarni spoj u polarnom otapalu
▪ voda je jako polarna te pri hidratirnju natrijevog i kloridnoga iona
oslobađa veliku količinu energije koja je dovoljna da „prevlada” energiju
kristalne rešetke soli
▪ dijelom zbog (energijski povoljnog) porasta entropije (nasumičnost ili
sloboda kretanja) pri otapanju
- polarni spoj u nepolarnom otapalu
▪ nepolarne molekule otapala solvatiraju ione u maloj mjeri pa se ne može
prevladati energija kristalne rešetke soli
▪ međumolekulska privlačenja između molekula polarnog spoja jača su
nego njihova privlačenja s molekulama nepolarnog otapala, stoga se
polarni spoj ne otapa u nepolarnom otapalu
- nepolarni spoj u nepolarnom otapalu
▪ slaba međumolekulska privlačenja nepolarnih spojeva prevladana su
slabim privlačenjima nepolarnim otapalima pa nastupa otapanje
- nepolarni spoj u polarnom otapalu
▪ nepolarne se tvari ne otapaju u vodi zbog nepovoljnoga entropijskog
učinka, koji proizlazi iz nastajanja ljuske stvorene iz vodikovom vezom
združenih molekula vode oko nepolarne molekule

ALKANI

• uz ugljikovodike, koji čine okosnicu

organskih struktura, veze s
heteroatomima određuju važna
svojstva ugljikovih spojeva
➢ mjesta na kojima postoji
veza ugljik-heteroatom,
odnosno višestruka C-C veza,
predstavljaju reaktivne
položaje i nazivaju se
funkcijskim skupinama
➢ funkcijske skupine određuju
karakter organskih spojeva
• najjednostavnija skupina organskih spojeva su zasićeni aciklički ugljikovodici → ALKANI
➢ nazivi alkana završavaju nastavkom -an
➢ mogu biti ravnolančani ili razgranati
➢ najvažniji su sastojci nafte, benzina i zemnog plina
➢ alkani su ugljikovodici čije molekule sadržavaju samo jednostruke veze
➢ to su najjednostavniji i najmanje reaktvni organski spojevi, jer sadržavaju samo sp 3-
hibridizirani ugljikov atom i nemaju reaktivnih funkcijskih skupina
➢ molekula najjednostavnijeg ugljikovodika građena je od jednog atoma ugljika i četiri
atoma vodika → metan, a njegova kemijska formula je CH4
• za prikazivanje strukture alkana mogu se koristiti:
➢ Lewisove formule
➢ strukturne formule
➢ kondenzirane strukturne formule
➢ empirijske ili molekulske formule
• svrstavaju se u homologni niz, gdje se svaki član tog niza od sljedećeg razlikuje za metilensku
–CH2– skupinu
➢ članovi se nazivaju homolozi
➢ opća formula alkana je CnH2n+2, gdje
je n broj atoma ugljika (n = 1,2,3 itd.)

• ALKILI – RADIKALI (R)

➢ nastaju kada se jednostruka veza
raskida homolitički (jedan elektron
kovalentne veze prelazi na jedan
atom, a drugi elektron na drugi atom)
➢ nastaju vrlo reaktivni i nestabilni
spojevi sa nesparenim elektronom
(slobodni radikali) koji brzo reagiraju
s drugim molekulama
➢ naziv dobivaju tako da se osnovi
ugljikovodika iz kojeg su nastali doda nastavak -il
• u svrhu jedinstvenog imenovanja naziva organskih spojeva 1892. kemičari iz cijeloga svijeta
dogovorno su prihvatili jedinstven sustav imenovanja
➢ skupina je kasnije prerasla u International Union of Pure and Applied Chemistry
(IUPAC)
➢ proizašli nomenklaturni sustav naziva se IUPAC-ovim pravilom, a proistekla imena
IUPAC-ovim racionalnim imenima
➢ pravila za određivanje sustavnih imena:
1) odabire se najdulji lanac ugljikovih atoma u molekuli i nadjene mu se ime alkana
2) odrede se imena supstituenata koji su vezani za ugljikove atome najduljeg lanca
3) supstituent je atom ili skupina atoma koja je vezana na ugljikov atom osnovnog
spoja
4) odrede se redni brojevi C atoma tako da supstituent bude na C atomu sa što
manjim rednim br.
5) broj istovrsnih supstituenata označava se umnožnim prefiksima (di, tri, tetra,
penta)
6) supstituenti se navode abecednim redom
➢ kada su u molekuli prisutne dvije ili više funkcijskih skupina tada treba odrediti
nomenklaturnu prednost funkcijske skupine
- prema toj nomenklaturi najprioritetnija su karboksilne kiseline i njihovi derivati

➢ kada postoje dva najduža lanca jednake duljine, koristite lanac s najvećim brojem
supstituenata
• fizikalna svojstva alkana ovise o broju i rasporedu atoma ugljika u molekuli
➢ agregatno stanje ovisi o broju atoma ugljika u molekuli pa su molekule:
- s 1-4 atoma ugljika – plinovi
- s 5-17 atoma ugljika – tekućine
 - s više od 18 atoma ugljika – krutine
➢ metan je bezbojni plin bez mirisa i lakši od zraka
- poznat je i kao močvarni plin, nastaje kao produkt anaerobnog truljenja
organskih tvari, a kako je netopljiv u vodi, u obliku mjehurića izlazi van
- glavni je sastojak zemnog plina
➢ smjesa butana i propana koristi se kao pogonsko gorivo, a koristi se i u kućanstvu
➢ alkani su nepolarni pa se otapaju u nepolarnim i slabo polarnim otapalima
➢ hidrofobni su
➢ gustoća je oko 0,7 g/mL, a u kombinaciji s vodom se ne miješaju, odvoje se u 2 faze
(alkani su gornji sloj)
➢ vrelište raste porastom broja C atoma
- veće molekule imaju veću površinu, zbog čega se između njih povećavaju van der
Waalsove sile koje se moraju nadvladati
- svaki CH2 povisuje vrelište za oko 30°C, za alkane do 10-ak C atoma, a nakon toga
povišenje za oko 20°C
➢ slično kao i vrelišta, tališta se povisuju povećanjem molekulske mase uz male razlike
- alkani s parnim brojem C atoma bolje se pakiraju u čvrstom stanju pa se tale pri
višim temperaturama
• kemijska svojstva: izuzetno nereaktivni spojevi, a pri standardnim uvjetima ne reagiraju s
kiselinama, bazama ni s jakim oksidacijskim sredstvima
➢ zapaljeni na zraku gore, pri čemu, uz toplinu i svjetlost, kao produkt nastaje ugljikov
(IV) oksid i voda
➢ metan u smjesi sa zrakom vrlo je eksplozivan pa može izazvati snažnu eksploziju →
naročito opasno u rudnicima gdje u smjesi sa zrakom čini eksplozivnu smjesu
(volumni udio metana mora biti 5-14%)
• primjena alkana:
➢ C1-C2 plinovi, teško ukapljivi – koriste se kao komprimirani plinovi
➢ C3-C4 plinovi, ukapljuju se , služe kao gorivo
➢ C5-C8 lako hlapljive tekućine, a njihovi izomeri su osnovni sastojci benzina
➢ C9-C16 benzini – viskozne tekućine s visokim vrelištem
- koriste se kao petrolej, avionsko (kerozin) i dizelsko gorivo
➢ C16 - viši alkani, koriste se kao sredstva za podmazivanje i zagrijavanje
• izgaranje je brza oksidacija koja se zbiva pri visokoj temperaturi pri čemu nastaje ugljikov
dioksid i voda

• krekiranje pri povišenoj temperaturi izaziva cijepanje viših ugljikovodika u manje molekule
• alkani u reakciji s halogenima (uz toplinu i svjetlost) daju alkil halogenide

• konformacije alkana
➢ molekule metana nisu fiksirane, okreću se oko σ-veze, a različiti rasporedi nazivaju se
konformacijama
➢ pri crtanju konformacija često se služimo Newmanovim projekcijskim formulama,
pri čemu se molekula promatra uzduž veze koja spaja dva ugljikova atoma

➢ energijski sadržaj je odgovoran za događaje, koje će se reakcije dogoditi

• CIKLIČKI UGLJIKOVODICI
➢ zovu se još i cikloalkani, spojevi su ugljikovodika u kojima su atomi ugljika povezani u
prsten jednostrukim kovalentnim vezama
➢ naziv im se izvodi iz naziva lančastog ugljikovodika s istim brojem C-atoma uz
dodatak prefiksa ciklo-
➢ opća molekulska formula je CnH2n
➢ nepolarni su i razmjerno nereaktivni spojevi
➢ točka vrelišta i tališta ovisi o molekularnoj težini
➢ najjednostavniji predstavnik je ciklopropan, spoj s tri ugljikova atoma u prstenu
- sljedeći je ciklobutan, ciklopentan

➢ cikloheksan, koje se nalazi u konformaciji „stolice”

 ➢ mnogi su organski spojevi cikličke strukture, sastavljeni od isth ili različitih atoma
- u njih se ubrajaju ugljikohidrati, nukleotidi koji izgrađuju DNA i RNA, antibiotici
itd.
➢ spojevi se imenuju slično kao aciklički alkani
➢ kao i kod alkena, u cikloalkanima ograničena je slobodna rotacija oko veza
- supstituenti se mogu nalaziti s iste strane (cis) ili s različite strane prstena (trans)

REAKCIJE ORGANSKIH SPOJEVA

• kemijske reakcije karakterizira međusobno djelovanje jedne molekule s drugom pri čemu se
neke veze kidaju, a druge nastaju
➢ tako iz starih molekula nastaju nove
• moderni pristup proučavanju organske kemije obraća posebnu pozornost procesima
nastajanja i kidanja veza na ugljikovim atomima
➢ kemijske reakcije obrađuju se uglavnom po tipovima pretvorbi koje se zbivaju, a
manje prema vrstama spojeva koji u tome sudjeluju
• kemijska reakcija obično se prikazuje jednadžbom:

➢ kemijska reakcija → pretvorba koja rezultira promjenom sastava, konstitucije i/ili

konfiguracije spoja (reaktanta ili supstrata)
➢ reaktant ili supstrat → organski spoj koji se u kemijskoj reakciji mijenja
➢ reagens → drugi spoj u kemijskoj reakciji, "partner" reaktanta; može biti organski ili
anorganski
➢ produkt → spoj koji nastaje kao rezultat kemijske reakcije
➢ reakcijski uvjeti → uvjeti okoline, kao što su temperatura, tlak, katalizator, otapalo,
pri kojima se organska reakcija optimalno odvija
• klasična podjela reakcija organskih spojeva je na reakcije:
a) adicije
- odvijaju se na nezasićenim molekulama
- najčešći tipovi struktura koje ulaze u adicijske reakcije su dvostruke i trostruke
veze ugljik-ugljik i dvostruke veze ugljik-kisik (C=O)
- tipičan primjer adicijske reakcije je adicija bromovodika na dvostruku vezu:

b) supstitucije
- reakcija u kojoj reagens daje atom ili atomsku skupinu koja zamjenjuje atom ili
skupinu molekule reaktanta
- supstitucije se zbivaju na zasićenim ili nezasićenim atomima
 c) eliminacije
- suprotna reakciji adicije
- atomi se uklanjaju iz molekule i pri tom se stvaraju višestruke veze
- u većini eliminacijskih reakcija ne uklanjaju se ugljikovi atomi, nego neki drugi
atomi:

d) pregradnje
- nastanak novog razmještaja atoma ili skupina u molekuli, a moguće su kod
reakcija adicije, supstitucije i eliminacije
• pisanje ukupne jednadžbe reakcije s reaktantima na lijevoj i produktima na desnoj strani je
prvi korak u proučavanju reakcija
➢ za bolje razumijevanje reakcije potrebno je poznavati mehanizam, tj. detaljan put
prelaska reaktanta u produkte
➢ da bi se znalo ide li reakcija u smjeru nastajanja produkata potrebno je poznavati
termodinamiku, tj. energijske odnose reakcije pri ravnoteži
➢ kako bi se znalo kojom brzinom će se odvijati potrebno je proučiti kinetiku reakcije
koja daje uvid u promjene brzine reakcije pri različitim uvjetima i koncentracijama
reagensa
• REAKCIJSKI MEHANIZAM – detaljni opis pojedinih koraka na putu na kojem se reaktanti
pretvaraju u produkte
➢ mehanizam mora uključivati pomak elektrona zbog kojeg se kidaju i nastaju veze,
međuprodukte koji nastaju kako reakcija napreduje, kao i prostorne odnose atoma
tijekom pretvorbe
➢ kako kemijske reakcije uključuju kidanje i nastajanje veza, prikazivanje pomaka
elektrona je od esencijalnog značaja za razumijevanje reakcijskog mehanizma
- uobičajeno je da se pri crtanju mehanizma pomak elektrona prikazuje
zakrivljenim strelicama
➢ homoliza – kidanje kovalentne veze tako da jedan elektron zajedniþkog elektronskog
para ostane na svakom fragmentu
➢ heteroliza – kidanje veze kod kojeg oba elektrona zajedniþkog elektronskog para
ostaju na jednom fragmentu
• MEĐUPRODUKTI
➢ pri razmatranju mehanizma organskih reakcija susrećemo dvije vrste
međuprodukata:
1) stabilne međuprodukte
▪ mogu se izolirati
2) reaktivne (kratkoživuće) međuprodukte
▪ nisu stabilni u uobičajenom smislu, ne mogu izolirati, već se njihovo
postojanje često mora pretpostaviti na temelju posrednog dokaza
➢ 4 važna reaktivna međuprodukta:
- karbokation – pozitivno nabijen ugljikov atom
- karbanion – negativno nabijen ugljikov atom
- radikal – ugljikov atom s jednim nesparenim elektronom
- karben – ugljikov atom s 6 elektrona, ali bez naboja; vrlo reaktivni međuprodukt,
ali se rjeđe javlja
 ➢ iz definicija nukleofila i elektrofila, jasno je da su karbokationi elektrofili, a karbanioni
nukleofili
- ugljikovi radikali imaju sedam valentnih elektrona, odnosno manjak elektrona, i
mogu se smatrati elektrofilima
- ipak to nije tako, jer se radikali ne vežu s nukleofilnim elektronskim parom
- kemija radikala je različita od kemije elektrofila
➢ važnost elektrofil/nukleofil terminologije leži u činjenici da većina organskih reakcija
uključuje vezivanje nukleofila za elektrofil, odnosno proces koji vodi ka stabilnom
međuproduktu ili produktu
• LANČANA REAKCIJA – ima 3 stupnja:
1) stupanj započinjanja (inicijacija), u kojem nastaje reaktivni međuprodukt
- čestice s nesparenim elektronima zovu se radikali ili slobodni radikali
2) stupanj napredovanja (propagacija), u kojem reaktivni međuprodukt reagira sa
stabilnom molekulom te daje produkt i drugi reaktivni međuprodukt, što omogućuje da
se reakcija nastavi dok se ne iscrpi zaliha reaktanata ili dok se ne onesposobi reaktivni
produkt
3) stupanj završavanja (terminacija), u kojem u sporednim reakcijama nestaju reaktivni
međuprodukti, čime se reakcija usporuje ili zaustavlja
• fluor reagira s metanom eksplozivno, velika brzina
➢ klor reagira umjerenom brzinom, smjesa broma treba se zagrijavati, a jod ne reagira
čik ni pri visokim tempearturama
• reakciju radikala često želimo spriječiti ili usporiti
➢ kisik iz zraka oksidira i kvari hranu, otapala i druge spojeve uglavnom radikalskim
reakcijama
➢ radikalske reakcije oštećuju i žive stanice, što uzrokuje starenje, razvoj zloćudnih
procesa i smrt stanica
➢ inhibitori radikala često se dodaju živežnim namirnicama i kemikalijama da uspore
kvarenje radikalskim reakcijama

STEREOKEMIJA

• proučava trodimenzijsku strukturu molekula

• bez primjene stereokemije nije moguće razumjeti organsku kemiju, biokemiju ili biologiju
• izomeri se mogu podijeliti na:
a) konstitucijski izomeri (zastarjeli naziv strukturni izomeri) koji se razlikuju po redoslijedu
vezivanja
b) stereoizomeri koji imaju isti redoslijed vezivanja, ali se razlikuju po položaju atoma u
prostoru
• stereoizomeri često imaju različita fizikalna, kemijska i biološka svojstva
• izomeri butenske dikiseline
➢ ako se nalazi u cis izomernom obliku, zove se maleinska kiselina, a u trans obliku
fumarna kiselina
- fumarna kiselina – metabolit biljaka i životinja
- maleinska kiselina je toksični nadražljivac
• objekte koji imaju „lijevi i desni” oblik nazivamo kiralnim
➢ promatrajući objekte i njihove zrcalne slike može se zaključiti jeli objekt kiralan ili
akiralan
 ➢ organske molekule su kiralne i akiralne
- kiralne su one molekule koje se podudaraju „presavijanjem”, lijevi i desni oblik,
ali ne podudaraju se preklapanjem
- akiralne molekule su one koje se mogu preklapiti, jedna preko druge, tako da se
trodimenzijski podudaraju svi atomi
➢ enantiomeri su kiralne molekule u zrcalnom odnosu, nepreklopljive molekule koje se
odnose kao predmet i slika
- bilo koji kiralan spoj mora imati enantiomer, a bilo koji spoj koji je akiralan ne
može imati enantiomer
- članovi enantiomernog para zakreću ravninu polariziranog svjetla za jednaki kut,
ali u suprotnim smjerovima
- smjesa jednakih količina dva enantiomera, koji ne zakreću ravninu polariziranog
svjetla (svaki zakreće za isti iznos, suprotnog smjera) zove se racemična smjesa
➢ ugljikov atom vezan s četiri različite skupine naziva se asimeričnim ugljikovim
atomom ili kiralnim ugljikovim atomom
- takav uglljikov atom najčešći je primjer kiralnog središta (centra)
➢ nijedna molekula koja ima ravninu simetrije ne može biti kiralna, čak ni kada
sadržava kiralne ugljikove atome
➢ imenovanje enantiomera kiralnog spoja bazira se na imenovanju kiralnog središta
- svakom se asimetričnom atomu pridružuje slovo (R) ili (S) na temelju njegove
trodimenzijske konfiguracije
- pridružuje se prioritet svakoj skupini vezanoj za asimetrični ugljikov atom
- nacrtati strelice od skupine s najvišim prioritetom do skupine s najmanjim
prioritetom
- ako strelica pokazuje u smjeru kazaljke na satu, asimetrični ugljikov atom dobiva
oznaku (R), ako strelica pokazuje obrnuto od smjera kazaljke na satu, asimetrični
ugljikov atom dobiva oznaku (S)
➢ premda se može činiti da su razlike između para enantiomera neznatne u većini
slučajeva samo je jedan enantiomer biološki aktivan
- većina molekula koja izgrađuje naše tijelo su enantiomeri (aminokiseline,
nukleozidi, ugljikohidrati i fosfolipidi su kiralne molekule)
- kako se par enantiomera razlikuje u konfiguraciji, tj. u prostornom rasporedu
atoma ili skupina vezanih na kiralni atom, jedan od njih može biti biološki aktivan
a drugi ne
➢ kada polarizirano svjetlo prolazi kroz otopinu kiralnog spoja, taj spoj uzrokuje
zakretanje ravnine njegova titranja
- zakretanje ravnine linearno polariziranog svjetla naziva se optičkkom aktivnošću,
a tvari koje zakreću ravninu polariziranoga svjetla kaže se da su optički aktivne
- enantiomerni spojevi zakreću ravninu polariziranoga svjetla za isti iznos, ali u
suprotnim smjerovima
▪ ne može se predvidjeti u kojem će smjeru određeni enantiomeri (R) ili (S)
zakretati ravninu polariziranoga svjetla, jer su to samo oznake, a smjer i
iznos rotacije su fizikalna svojstva
• dijastereoizomeri (dijastereomeri) – stereoizomeri spojeva s dva ili više kiralnih centara koji
se ne odnose kao predmet i njegova zrcalna slika
➢ za razliku od enantiomera koji imaju identična fizikalna svojstva, osim smjera u kojem
zakreću ravninu polariziranog svjetla, dijastereoizomeri obično nemaju slična
fizikalna i kemijska svojstva
 • meso-spoj – sadrži više od jednog kiralnog središta, a kiralna središta su zrcalne slike
(molekula posjeduje unutarnju ravninu simetrije)
➢ molekula je akiralna (iako sadrži kiralna središta) i ne zakreće ravninu polariziranog
svjetla
• klasično razdvajanje enantiomera iz racemične smjese (“optičko razdvajanje racemata”)
➢ budući da se fizička svojstva enantiomera ne razlikuju, oni se ne mogu razdvojiti
uobičajenim laboratorijskim postupcima, poput destilacije ili kristalizacije
➢ pretvorba enantiomera u dijastereomere omogućava njihovo razdvajanje
➢ postupak se svodi na to da racemat reagira s nekim optički aktivnim reagensom →
pri tome nastaju dva dijastereomera
➢ budući da se dijastereomeri razlikuju po fizičkim svojstvima mogu se odijeliti, npr.
frakcijskom destilacijom
➢ poslije odvajanja, dijastereomere treba prikladnim reakcijama prevesti u
enantiomere

ALKIL-HALOGENIDI

• postoje 3 skupine halogeniranih organskih spojeva:

a) alkil-halogenidi
b) vinil-halogenidi
c) aril-halogenidi
• nastaju zamjenom jednog ili više atoma vodika s atomima halogenih elemenata
• halogeni atom vezan za jedan od sp3-hibridiziranih ugljikovih atoma alkilne skupine
• veza ugljik-halogen je polarna: halogeni atomi su elektronegativniji od ugljikova atoma koji
zato ima parcijalni pozitivni naboj što ga čini djelomice elektrofilnim
➢ halogeni atom može napustiti molekulu kao halogenidni ion uzimajući sa sobom
elektronski par veze
• prema IUPAC-u postoje dva načina imenovanja alkil-halogenida:
➢ ako se spojeve smatra alkanima s halogenim supstituentima dobivaju ime
halogenalkan
➢ drugi način podrazumijeva navođenje prvo alkilne skupine iza koje slijedi izraz
halogenid te se dobije ime alkilhalogenid
• klasifikacija alkil-halogenida
➢ ako je ugljikov atom koji nosi halogen vezan za jedan ugljikov atom, onda je riječ o
primarnome ugljikovu atomu (1°), a alkil-halogenid je primarni halogenid
➢ ako je vezan za dva ugljikova atoma onda je riječo sekundarnome ugljikovu atomu
(2°), a alkil-halogenid je sekundarni halogenid
➢ ako je vezan za tri ugljikova atoma onda je riječo tercijarnome ugljikovu atomu (3°), a
alkil-halogenid je tercijarni halogenid
• geminalni dihalogenid (lat. geminus - blizanac) ima dva halogena atoma vezana za isti
ugljikov atom
• vicinalni dihalogenid (lat. vicinus - susjedni) ima dva halogena atoma vezana za susjedne
ugljikove atome
• alkil halogenidi se upotrebljavaju u različite svrhe, kao:
➢ otapala – tetraklorugljik (CCl4), kako je toksičan i karcinogen, u upotrebi su druga
otapala (metilen-klorid CH2Cl2 i kloroform CHCl3)
➢ reagensi – koriste se u mnogim organskim sintezama
 ➢ anestetici – prva tvar koja se koristila za opću anesteziju bila je kloroform → to se
napustilo zbog toksičnih svojstava kloroforma
- miješani alkilhalogenid CF3CHClBr (halotan)
- etil-klorid lokalni anestetik
➢ sredstva za hladnjake – freoni klorofluorougljici ili CFC
➢ pesticidi – različiti oblici alkil-halogenida, kao insekticidi doprinijeli su smanjenju gladi
i bolesti
• Londonove sile su najjače međumolekulske privlačne sile kod alkil-halogenida
➢ veća površina molekula – veće sile—veće vrlište
➢ gustoća slijedi sličan trend, različiti halogeni element, porastom promjera, daju veću
gustoću alkil halogenida
• priprava alkil-halogenida
➢ radikalsko halogeniranje alkana – nedostatak, nastaje smjesa produkata
➢ alilno bromiranje
• reakcije alkil-halogenida
➢ atom halogena može napustiti molekulu kao stabilni halogenidni ion koji sa sobom
nosi vezne elektrone, naziva se i izlazna skupina
➢ kada ga drugi atom zamijeni, riječje o reakciji supstitucije
➢ ako s halogenidnim ionom odlazi drugi atom, često atom vodika, riječ je o reakciji
eliminacije
- služe za pripravu alkena i alkina iz zasićenih spojeva
- dva mehanizma:
▪ E1-mehanizam
❖ monomolekulska – 2 stupnja
❖ prvi stupanj: otcjepljenje izlazne skupine i nastanak karbokationa
❖ drugi stupanj: baza (nukleofil) otcjepljuje β-vodikov atom
(proton) i nastaje dvostruka veza
❖ brzina reakcije ovisi samo o koncentraciji supstrata,
halogenalkana
❖ popraćene pregrađivanjem ako to struktura omogućava
❖ baza slaba ili male koncentracije ; uglavnom kod tercijarnih (3°)
supstrata
▪ E2-mehanizam
❖ bimolekulska – 1 stupanj
❖ baza (nukleofil) otcjepljuje vodikov atom (proton), sa β -
ugljikovog atoma u odnosu na izlaznu skupinu, a istovremeno se
otcjepljuje izlazna skupina
❖ brzina reakcije ovisi o koncentraciji supstrata, halogenalkana, i
baze
❖ jača ili više koncentrirana baza; uglavnom kod tercijarnih (3°)
supstrata
- kad je supstrat sekundaran, mehanizam varira od E1 do E2, ovisno o uvjetima
reakcije
➢ ako se gubi molekula H-X te nastaje alken, te se ta eliminacija naziva
dehidrohalogeniranje
➢ u reakciji nukleofilne supstitucije nukleofil zamjenjuje izlaznu skupinu
- SN2 reakcija
▪ bimolekulska
 ▪ jednostupanjski usklađeni mehanizam; kidanje veze s izlaznom skupinom
i nastajanje nove veze s nukleofilom događa se gotovo istovremeno tj.
usklađeno
▪ prijelazno stanje – ugljikov atom je potpuno vezan sa tri supstituenta, a
djelomično s nukleofilom i izlaznom skupinom
▪ brzina je ovisna o strukturi supstarata, pa je tako reakcija brza s
primarnim supstratima, sporija sa sekundarnim halogenidima, a tercijarni
halogenidi ne reagiraju prema SN2-mehanizmu
▪ ima samo jedno prijelazno stanje i nema međuprodukt
▪ zahtijeva dobar nukleofil kao i njegovu veliku koncentraciju
▪ polarna otapala smanjuju snagu nukleofila jer ga solvatiraju
- SN1 reakcija
▪ monomolekulska
▪ dvostupanjski mehanizam, disocijacija - adicija
❖ prvi stupanj: heterolitička disocijacija supstrata, halogenalkana, i
otcjepljenje izlazne skupine
❖ drugi stupanj: vezivanje nukleofila za elektrofil (karbokation)
▪ odvija se u dva stupnja s dvama prijelaznim stanjima i karbokationskim
međuproduktom
▪ pogodni su i nukleofili manje reaktivnosti kao i njihova manja
koncentracija
▪ pogoduje polarnije otapalo → u 1. stupnju reakcije nastaju dva iona;
solYatiranje je kljXĀno ]a njihoYX stabili]acijX i sniæaYanje energije
aktivacije
▪ karbokationi često podliježu strukturnim promjenama, pregrađivanju,
kojima nastaju stabilniji ioni
➢ jake baze pogoduju eliminaciji; dobri nukleofili preferiraju supstituciju → eliminacija
postaje značajna kad je nukleofil ujedno i jaka baza
➢ reakcijska sredina i temperatura imaju manji utjecaj, ali ipak: povišenje temperature
pogoduje eliminaciji, a smanjenje polarnosti otapala pogoduje eliminaciji
➢ supstitucija povoljnija reakcija od eliminacije (energetski razlog)

ALKENI

• nezasićeni ugljikovodici, sadrže barem jednu dvostruku vezu ugljik-ugljik

• ponekad se nazivaju i olefinima, izvedenica iz „plin koji tvori ulje” (derivati alkena posjeduju
uljasti oblik)
• spadaju u skupinu nezasićenih ugljikovodika jer dvostruka ugljikova veza veoma lako reagira
te dolazi do njihovog zasićenja i prelaze u alkane
• eten – iznimno zastupljen industrijski spoj, koristi se za proizvodnju PE
• pinen – je glavna komponenta terpentina
• muskalur – feromon muha
• nazivi alkena završavaju nastavkom -en
➢ najjednostavniji predstavnik je eten
➢ svrstavaju se u homologni niz, gdje se svaki član tog niza od sljedećeg razlikuje za
metilensku –CH2– skupinu
➢ opća formula alkena je CnH2n, gdje je n broj atoma ugljika (n = 1,2,3 itd.)
• dvostruka veza: jaka σ veza i slaba Л veza (Л veza je reaktivnija od σ veze)
• za alkene se kaže da su nezasićeni jer mogu adirati vodik u prisutnosti katalizatora
➢ element nezasićenosti se mjeri indeksom manjka vodika
➢ određivanje indeksa: od maksimalanog broja atoma vodika iz zasićene molekule
odbiti broj vodikovih atoma u nezasićenoj molekuli te podijelit s dva → broj koji se
dobije je indeks manjka vodika
➢ indeks manjka vodika (nezasićenosti) može se računati i za cikličke spojeve
➢ ako je umjesto vodika vezan atom nekog drugog elementa, onda se indeks manjka
vodika računa drugačije
• nomenklatura
➢ alkeni jednostavnije građe imenuju se kao alkani, upotrebom IUPAC-ova racionalnog
imena najduljeg lanca koji sadržava dvostruku vezu za osnovno ime → ime završava s
en umjesto s an
➢ spojevi s dvjema dvostrukim vezama zovu se dieni, s tri dvostruke veze zovu se trieni,
a s četiri dvostruke veze tetraeni
➢ u acikličkim alkanima nastupa rotacija oko jednostrukih veza C-C, tako da oni mogu
poprimiti bezbroj konformacija
- alkeni sadržavaju rigidne dvostruke veze, koje sprječavaju okretanje, pa se
javljaju cis – izomeri i trans -izomeri s različitim usmjerenjem skupina na
dvostrukoj vezi
- u tom su pogledu cikloalkani slični alkenima → oni imaju dvije različite strane:
ako se 2 supstituenta nalaze s iste strane ravnine prstena, riječ je o usmjerenju
cis, a ako se nalaze s različitih strana govorimo o trans – izomeru
- uzajamna pretvorba tih izomera može se dogoditi samo uz cijepanje i ponovnu
tvorbu tih veza
- imenovanje geometrijskih izomera cis/trans-nomenklaturom katkad je
dvosmisleno
▪ koristimo E/Z-sustav kad cis/trans nije pogodna nomenklatura, a on je
izvedenica Cahn-Ingold-Prelogove konvencije za označavanje
asimetričnih ugljikovih atoma
▪ prema tom sustavu, imenu se pridružuje jedinstvena konfiguracija E ili Z
za svaku dvostruku vezu koja pokazuje geometrijsku izomeriju
▪ da bi se dalo ime alkenu po E/Z-sustavu, valja u mislima rastaviti
dvostruku vezu na dva dijela
▪ ako su dva supstituenta koji su prvi po prioritetu zajedno (cis), na istoj
strani dvostruke veze, imate Z-izomer, što dolazi od njemačke riječi
zusammen , „zajedno”
▪ ako su dva supstituenta koji su prema prioritetu prvi na suprotnim
stranama dvostruke veze (trans), imate E-izomer, što potječe od
njemačke riječi entgegen, „nasuprotno”
• fizikalna svojstva – slična alkanima
➢ nepolarni spojevi, netopljivi u vodi, topljivi u nepolarnim otapalima – lakši od vode
➢ vrelišta: općenito niža od alkana s istim brojem C-atoma; rastu s povećanjem broja C
atoma
➢ apsorbiraju UV-svjetlo (zbog π-elektrona)
➢ cis /trans – izomerija cikloalkana i alkena
➢ u acikličkim alkanima nastupa rotacija oko jednostrukih veza C-C, tako da oni mogu
poprimiti bezbroj konformacija
• reakcije alkena
➢ za razliku od valentnih elektrona alkana koji su relativno nedostupni zato što su
vezani u čvrstu nepolarnu vezu C-C ili pak C-H σ-vezu između jezgri, π-elektroni
alkena dostupniji su vanjskim reagensima jer se nalaze ispod i iznad ravnine
dvostruke veze, a ne između jezgri
➢ π-veza u alkenima mnogo je slabija od σ-veze alkana te je stoga alken reaktivniji,
posljedično tome, veza C=C se u kemijskim reakcijama ponaša kao nukleofil
➢ to znači da alkeni tipično doniraju elektronski par iz dvostruke veze te dolazi do
stvaranja nove veze s nekom elektrofilnom molekulom siromašnom elektronima
➢ funkcijska skupina alkena – dvostruka veza ugljik-ugljik i ona određuje njihova
kemijska svojstva
➢ opća reakcija E-adicije
- supstrat: alken, odnosno dvostruka veza → donor elektrona, tj. nukleofil (baza)
- reagens: spoj (atom, atomska skupina) koji ima manjak elektrona → elektrofil
(kiselina)
➢ druga vrsta adicije kojoj podliježu alkeni – adicija slobodnih radikala
- slobodni radikali – čestice kojima nedostaju elektroni, točnije jedan elektron
- adicija vodika (H2) – hidrogeniranje

▪ katalitičko hidrogeniranje = redukcija dvostruke veze ugljik-ugljik

▪ egzotermna reakcija (ΔH > 0)
▪ bez katalizatora se odvija vrlo sporo
▪ nije ograničena samo na alkene; opća metoda prevođenja dvostruke
veze
▪ ugljik-ugljik u jednostruku vezu
▪ vrlo korisna u prehrambenoj industriji – pretvorba nezasićenih tekućih
biljnih ulja u polukrute zasićene masti (margarin, hidrogenirane biljne
masti)
- adicija halogena (X2) → halogeniranje

▪ slično hidrogeniranju
▪ najčešće se primjenjuju klor i brom
- adicija halogenovodika (HX) – hidrohalogeniranje

▪ HX = HCl, HBr, HI
▪ nastaje halogenalkan
- mehanizam elektrofilne adicije
▪ prvi stupanj: elektrofilna adicija → adicija elektrofilnog reagensa
(protona) na nukleofil i nastajanje karbokationa
 ▪ drugi stupanj: karbokation (elektronima deficitaran ugljik) reagira s
nukleofilom, halogenid ionom, i daje produkt

- u adicijskim reakcijama gdje mogu nastati dva produkta obično nastaje pretežno
jedan od izomera → Markovnikovljevo pravilo (1869.): kod adicije kiseline
(elektrofila) na dvostruku C-C vezu alkena, vodik kiseline veže se na ugljikov atom
koji ima veći broj vodikovih atoma
- adicija H2O – hidratiranje

▪ voda se adira na alkene u prisutnosti kiselina u skladu s

Markovnikovljevim pravilom
▪ produkt: alkohol
▪ najvažnija industrijska metoda priprave nižih alkohola (etanola, propan-
2-ola, butan-2-ola i tert-butanola)
➢ adicija HBr nejasna do 1933.: orijentacija pri adiciji HBr na dvostruku vezu ugljik-ugljik
ovisi samo o prisutnosti ili odsutnosti peroksida
- ako nisu prisutni peroksidi adicija HBr na alken → prema Markovnikovljevom
pravilu (ionski mehanizam)
- u prisustvu peroksida obrnuto → anti-Markovnikovljeva adicija: vodik se adira na
ugljik s manje vodika (adicija preko slobodnih radikala)
- peroksidi nastaju djelovanjem kisika
- mehanizam slobodnih radikala:
▪ bit: u prisutnosti peroksida H i Br se adiraju na dvostruku vezu kao atomi,
a ne ioni
▪ međuprodukt: slobodni radikal (a ne karbokation)
▪ slobodni radikali se ne pregrađuju
▪ lančana reakcija (slično kao i halogeniranje alkana, ali adicijska reakcija)
• priprava alkena
➢ niži alkeni (do 5 C atoma) se dobivaju iz nafte (uglavnom)
➢ alkeni se pripremaju iz zasićenih spojeva (spojeva koji sadrže jednostruke veze)
eliminacijom atoma ili atomskih skupina sa dva susjedna C atoma
➢ reakcije eliminacije - najbolji put za XYRāeQje dvostruke veze ugljik-ugljik u sve vrste
organskih spojeva
 ➢ najvažnije metode priprave alkena:
- dehidrohalogeniranje halogenalkana
- dehidratiranje alkohola
- katalitičko dehidrogeniranje
- dehalogeniranje vicinalnih dihalogenida

ALKINI

• spojevi koji sadrže trostruku vezu ugljik-ugljik

• opća formula je CnH2n-2
• nomenklatura alkina prema IUPAC-u slična je nomenklaturi alkena
➢ najdulji lanac ugljikovih atoma koji sadrži trostruku vezu te promijeniti nastavak -an
osnovnog alkana u -in
➢ lanac se obilježava s kraja koji je bliži trostrukoj vezi
• mnoga kemijska svojstva alkina ovise o tome postoji li acetilenski vodik
➢ ako je trostruka veza na kraju lanca, terminalni alkin, ako je u sredini lanca, takav se
alkin naziva unutrašnji alkin
• fizikalna svojstva alkina slična su svojstvima alkana i alkena slične molekulske formule
➢ alkini su razmjerno nepolarni i gotovo netopljivi u vodi, ali su dobro topljivi u
organskim otapalima
➢ vrelište im raste s porastom relativne molekulske mase, a pada s većim stupnjem
razgranatosti lanca
➢ agregatno stanje ovisi o broju atoma ugljika u molekuli pa su molekule:
- s 2-4 atoma ugljika – plinovi
- s 5-17 atoma ugljika – tekućine
- s više od 18 atoma ugljika – krutine
• ACETILEN
➢ komercijalno najvažniji alkin
➢ služi kao industrijska sirovina, za autogeno zavarivanje i kao gorivo za plamenik
➢ spada u najjeftinije organske kemikalije, pripravlja se iz ugljena i zemnog plina
• reakcije alkina
➢ karakteristične reakcije – elektrofilne adicije
➢ uzrok: slabo vezani π-elektroni; na raspolaganju elektrofilnom reagensu
➢ trostruka veza ugljik-ugljik manje reaktivna prema elektrofilnom reagensu od
dvostruke veze
➢ vodikov atom koji se nalazi na trostruko vezanom ugljiku je kiseo (alkini su kiseliji od
alkena)
➢ mnoge reakcije alkina slične su odgovarajućim reakcijama alkena
- pri reakciji alkena, π-veza se cijepa te se na nju vežu drugi atomi ili atomske
skupine u reakcijama adicije, a σ-veza ostaje nepromijenjena
- kod reakcije alkina trostruka veza se cijepa u reakcijama adicije koje mogu
dovesti do nastanka dvostruke veze (cijepanje jedne π-veze) ili jednostruke
kovalentne veze (cijepanje dvije π-veze)
➢ hidratiranje
- adicija vode uz katalizator živinih iona → slijedi Markovnikovljevo pravilo
- keto-enolna tautomerija: vrsta pregradnje koja se zbiva zbog polarnosti -O- H
veze enolna struktura i keto-struktura su u ravnoteži
- ravnoteža je uglavnom na strani keto-oblika
 ➢ oksidacija kalijevim permanganatom
- kalijev permaganat pri blagim uvjetima oksidira alkene u glikole, spojeve s
dvjema -OH skupinama
- kada se alkinu doda hladna, neutralna vodena otopina kalijeva permaganata,
nastaje α-diketon

➢ ozonoliza
- ozonolizom alkina te hidrolizom, trostruka se veza cijepa i nastaju dvije
karboksilne kiseline

• jednostavno dokazivanje
➢ vrijedi za alkene i alkine
➢ adicija Br2 u CCl4 (obezbojenje crvene otopine broma)
➢ oksidacija s neutralnom, razrjeđenom vodenom otopinom kalijeva permanganata u
hladnom (obezbojenje ljubičaste otopine kalijeva permanganata i nastanak smeđeg
taloga MnO2)

ALKOHOLI

• organski spojevi koji sadrže hidroksilnu skupinu (-OH)

• opća formula alkohola je R-OH, a hidroksilna skupina (-OH) je njihova funkcijska skupina
• ubrajaju se u najzastupljenije i najkorisnije spojeve u prirodi, industriji i kućanstvu
• jedan od načina podjele alkohola je prema načinu vezivanja na –OH skupine na ugljikov atom

• nomenklatura
➢ prema IUPAC-u svaki alkohol ima jedinstveno supstitucijsko ime zasnovano prema
pravilima sličnim kao i za ostale organske spojeve
➢ imenovati najdulji lanac koji sadržava ugljikov atom za koji je vezana skupina -OH te
dodati sufiks –ol na tu osnovu imena
 ➢ numerirati lanac počevši od kraja koji je najbliži hidroksilnoj skupini § Imenovati sve
supstituente i numerirati ih
➢ pri imenovanju alkohola koji imaju dvostruku ili trostruku vezu, sufiks –ol valja
uvrstiti nakon imena alkena ili alkina
➢ alkoholna funkcijska skupina ima prednost ispred dvostrukih i trostrukih veza, pa
prednost pri brojanju ima –OH skupina
➢ ako se –OH skupina pojavljuje u strukturi koja ima funkcijsku skupinu višega
prioriteta ili kad je strukturu teško imenovati kao jednostavan alkohol, ona se
imenuje kao hidroksi supstituent
➢ alkoholi s dvije –OH skupine zovu se dioli ili glikoli
- imenuju se kao i drugi alkoholi, samo što se dodaje sufiks-diol te se navode dva
broja koji obilježavaju mjesto –OH skupine
- glikol općenito označuje 1,2-diol ili vicinalni diol, hidroksilne skupine su vezane za
susjedne ugljikove atome
- uvriježena imena glikola dobivena su na temelju imena alkena iz kojeg su nastali
➢ nomenklatura fenola
- u imenima fenola često se koriste termini orto (1,2-disupstituiran), meta (1,3-
disupstituiran) i para (1,4-disupstituiran) jer struktura fenola sadržava benzenski
prsten
• glikoli se općenito dobivaju hidroksiliranjem iz alkena
• fizikalna svojstva
➢ na fizikalna svojstva alkohola utječe vrlo polarna -OH skupina (vodik vezan na vrlo
elektronegativan kisik) koja omogućava stvaranje vodikovih veza
- pozitivno polarizirani vodik -OH skupine jedne molekule privlači nevezni
elektronski par na negativno polariziranom kisikovu atomu druge molekule, što
ima kao posljedicu stvaranje slabe sile koja molekule drži zajedno; ove sile treba
svladati kako bi se molekula oslobodila iz tekućine i prešla u paru, zbog čega je
temperatura vrenja povišena
➢ vrelište: neuobičajeno visoka u u odnosu na ugljikovodike sa sličnom molekulskom
masom
- etanol i propan imaju sličnu MM, a vrelišta im se razlikuju za 120°C
➢ niži alkoholi topljivi u vodi (razlog – vodikove veze); alkoholi s duljim CH lancem (već
od 4 – 5°C) slabo, ili netopljivi u vodi
- na topljivost također utječu vodikove veze pa su tako niži alkoholi, kod kojih je
OH skupina velik dio molekule, topljivi u vodi
- kod viših alkohola gdje je dugi alifatski lanac vezan uz malu -OH skupinu, spoj je
više alkan pa su mu takva i svojstva
• metanol (metil.alkohol) nekada se dobivao suhom destilacijom kamenog ugljena u
odsutnosti zraka
➢ prohibicija → toksičnost
➢ danas se metanol dobiva katalitičkom reakcijom ugljikova monoksida s vodikom
- plin za sintezu može se generirati djelomičnim izgaranjem ugljena u prisustvu
vode
➢ metanol je često upotrebljavano industrijsko otapalo, koristi se u laboratorijima, te
kao gorivo za automobile
• etanol
➢ dobiva se fermentacijom šećera i škroba dobivenih iz različitih izvora
 - dobiva se otopina koncentracije 12-15% alkohola koja se destilacijom povećava
na oko 40-50% za žestoka pića
➢ destilacijom smjese etanol-voda dobije se max 95%-tni etanol
- takav alkohol koristi se kao otapalo, kao reagens
➢ većina industrijskog etanola dobiva se sintezom iz etena i vode
• propanol
➢ propan-2-ol (izopropil akohol) dobiva se katalitičkim hidratiranjem propena
➢ koristi se u kozmetičkoj industriji za pripravu različitih losiona
➢ toksičan je (kao metanol) ako ga se konzumira oralnim putem, ali kroz kožu ne
prolazi brzo kao metanol
• kiselost alkohola
➢ konstante disocijacije kiseline alkohola ovise o njihovoj strukturi kreću se od oko 10-16
za metanol do 10-18 za većinu tercijarnih alkohola
➢ kiselost se smanjuje povećanjem broja C atoma
➢ fenol ima sličnu strukturu kao i cikoheksanol, ali je oko 100 milijuna puta (108) kiseliji
od cikloheksanola
- fenoksidni je ion stabilniji od alkoksidnog iona jer negativni naboj nije smješten
samo na kisiku nego je delokaliziran na kisiku i trima ugljikovim atomima prstena
• sinteza alkohola
➢ organometalni spojevi litija i magnezija često s e primjenjuju u sintezi alkohola
➢ organomagnezijevi halogenidi ( R-Mg-X) zovu se Grignardovi reagensi (francuski
kemičar Victor Grignard ih je otkrio i dobio 1912. Nobelovu nagradu)
- Grignardov se reagens može pripraviti od primarnih, sekundarnih i tercijarnih
alkil-halogenida, kao i od vinil i aril-halogenida
- najreaktivniji halogenidi su alkil-jodidi, zatim slijede bromidi i kloridi
- alkil-fluoridi općenito ne reagiraju s magnezijem
➢ tvorba primarnih alkohola
- adicijom Grignardovog reagensa na formaldehid, koju slijedi protoniranje,
nastaje primarni alkohol koji ima jedan ugljiov atom više od Grignardovog
reagensa
➢ tvorba sekundarnih alkohola
- adicijom Grignardovog reagensa na aldehide, koju slijedi protoniranje, nastaje
sekundarni alkohol
- od dviju alkilnih skupina jedna je od Grignardova reagensa, a druga je iz aldehida
➢ tvorba tercijarnih alkohola
- adicijom
Grignardovog
reagensa na
ketone te
protoniranjem
nastaje tercijarni
alkohol
- od triju alkilnih
skupina jedna je
od Grignardova
reagensa, a
druge dvije su od
ketona
• TIOLI – spojevi koji imaju skupinu –SH umjesto –OH skupine
➢ imena se dobiju IUPAC-ovom nomenklaturom da se izvedu iz imena alkana dodatkom
sufiksa –tiol
➢ također se nazivaju merkaptanima („hvataju živu”) jer tvore stabilne derivate s
teškim metalima
➢ obzirom da tvore komplekse, primjenjuju se kao antidoti pri trovanju teškim
metalima
• alkoholi su važni organski spojevi jer se hidroksilna skupina lako pretvara u u gotovo sve
druge funkcijske skupine
• oksidacija alkohola
➢ nastaju ketoni, aldehidi i karboksilne kiseline
➢ ti se spojevi mogu podvrći mnogobrojnim reakcijama pa je oksidacija alkohola jedna
od najčešćih reakcija
➢ u organskoj kemiji oksidacija ne znači gubitak elektrona, kao u anorganskoj kemiji,
već adicija oksidansa
➢ alkohol ima više oksidacijsko stanje od alkana, ali niže oksidacijsko stanje od
karbonilnih spojeva kao što su ketoni, aldehidi i kiseline
➢ oksidacija primarnog alkohola vodi do aldehida i dalje do karboksilne kiseline
➢ sekundarni se alkoholi oksidiraju u ketone
- nije ovim načinom lako dobiti aldehide jer većina oksidansa je dovoljno jaka da
oksidira i aldehide sve do kiseline
➢ tercijarni alkoholi ne mogu se dalje oksidirati bez cijepanja veza ugljik-ugljik
• ALKOTEST
➢ neki uređaji za testiranje prisustva alkohola u izdahu neke osobe rade na principu
kataliziranja oksidacije etanola kisikom iz zraka
➢ oksidacija generira električnu struju koja je proporcionalna koncentraciji etanola u
izdahu testirane osobe
➢ osoba puše u uređaj određeni volumen zraka koji se preračunava
• biološka oksidacija alkohola
➢ toksičnost etanola je u usporedbi s ostalim alkoholima najniža
➢ da bi se detoksicirao etanol u organizmu jetra proizvodi enzim alkoholdehidrogenazu
(ADH)
➢ ADH katalizira oksidaciju u kojoj se 2 vodikova iona uklanjaju iz molekule alkohola
➢ oksidans je nikotinamid-adenindinukleotid (NAD)
➢ NAD postoji u dva oblika, oksidiranom NAD+ i reduciranom NADH
➢ još jednom oksidacijom, kataliziranom aldehid-dehidrogenazom (ALDH), acetaldehid
prelazi u octenu kiselinu koja je prirodni metabolit
➢ na ovaj način se oksidira većina malih primarnih alkohola
• oksidacija nekih alkohola daje toksične spjeve
➢ metanol se oksidira do formaldehida, a zatim do mravlje kiseline
➢ etilen-glikol, toksični diol, se oksidira do oksalne kiseline
➢ svake godine se veliki broj ljudi otruje metanolom ili etile-glikolom
- oštećenja: metanol – slijepilo i smrt / etilen-glikol – zatajenje bubrega
- liječenje s etanolom, kompetitivna inhibicija ADH enzima
• alkoholi su korisni međuprodukti jer reagiraju kao nukleofili i kao elektrofili
➢ alkohol se pretvara u alkoksidni ion koji je jaki nukleofil, a koji može napasti slabiji
elektrofil, kao što je alkil-halogenid
 ➢ veza O-H se kida kad alkoholi reagiraju kao nukleofili, a kad alkohol reagira kao
elektrfil dolazi do kidanja veze C-O
➢ OH nije dobra izlazna grupa
- reakcijom alkohola i TsOH (p-toluensulfonske kiseline) dobije se izlazna grupa
tosilat, a protoniranjem OH grupa se prevede u H2O
• redukcija alkohola u alkane ne primjenjuje se često jer se uklanja funkcijska skupina, čime je
smanjena mogućnost daljnjih pretvorbi
➢ alkohole možemo reducirati u dva stupnja, dehidratiranjem do alkena, a zatim
hidrogeniranjem alkana
• reakcija s halogenovodičnim kiselinama

➢ u kiseloj su otopini alkoholi u ravnoteži sa svojim protoniranim oblikom

• dehidriranje alkohola
➢ za dehidratiranje je potreban kiseli katallizator koji će protonirati OH skupinu
alkohola koja time prelazi u dobru izlaznu skupinu
➢ voda izlazi i nastaje karbokation
➢ gubitkom vode, a zatim gubitkom protona nastaje alken
• esterifikacija alkohola
➢ zamjenom skupine –OH karboksilne skupine sa skupinom –OR alkohola nastaje ester
karboksilne kiseline
➢ sulfatni esteri
- u alkil sulfatu sve su alkilne skupine za sumpor vezane preko kisikovih atoma
➢ nitratni esteri
- niz alkohola i dušične kiseline
- najpoznatiji je „nitroglicerin” imena glicerol-trinitrat → nastaje iz glicerola s tri
molekule dušične kiseline
➢ fosfatni esteri
- fosfatne esterske skupine povezuju nukleotide u DNA
- „baza” na svakom nukleotidu odgovara jednoj od četiriju heterocikličkih baza
DNA

AROMATSKI UGLJIKOVODI CI

• otkriće benzena
➢ Michael Faraday 1825. otkrio je organski spoj u kojem je bio omjer ugljika i vodika
1:1 te je pretpostavio da je empirijska formula spoja CH
➢ kasnije su kemičari izolirali spoj zagrijavanjem benzojeve kiseline izolirane iz benzoina
s vapnom, isto su našli da je empirijska formula spoja CH
➢ mjerenjem gustoće para došli su do molekulske mase spoja oko 78, a to je značilo da
je molekulska formula spoja C6H6
➢ budući da je novi spoj bio derivat benzoina, nazvan je benzinom, a danas se zove
benzen
 ➢ u 19. stoljeću je otkriveno mnogo spojeva sa svojstvima sličnim benzenu (niski omjer
vodika i ugljika i mogli su se pretvoriti u u benzen i srodne spojeve), ugodnog mirisa
po kojem su dobili naziv aromatski spojevi
• Kekulé je 1866. predložio strukturu benzena
➢ loše je predvidio položaj dvostrukih i jednostrukih
veza, koje se razlikuju po duljini, a spektroskopski je
otkriveno da su u benzenu sve veze jednake duljine
➢ budući da je prsten planaran, a jezgre ugljika
smještene na jednakim udaljenostima, dvije
Kekuléove strukture moraju se razlikovati samo po
položaju 𝜋-elektrona
• molekula benzena je prsten sa šest sp2-hibridiziranih
ugljikovih atoma u kojem se nehibridizirane p-orbitale
prekrivaju
➢ za svaki ugljikov atom je vezan po jedan vodikov atom
➢ svi vezni kutovi smješteni su pod kutom od 120°
• aromatski spoj – ciklički spoj koji sadrži neki broj konjugiranih dvostrukih veza i ima veliku
energiju rezonancije
• ANULENI – ciklički ugljikovodici kod kojih se izmjenjuju jednostruke i dvostruke veze
➢ benzen je šesteročlani anulen pa se može zvati [6]anulen
➢ da bi dvostruke veze bile potpuno konjugirane, anuleni moraju biti planarni tako da
se p-orbitale 𝜋-veza prekrivaju
- toliko dugo dok je anulen planaran mogu se crtati dvije strukture poput
Kekuléove koje pokazuju da je rezonancija slična kao kod benzena
• aromatski spoj je onaj koji zadovoljava slijedeće kriterije:
1. struktura mora biti ciklička i sadržavati određeni broj konjugiranih 𝜋 -veza
2. svaki atom u prstenu mora imati nehibridiziranu p-orbitalu
3. nehibridizirane p-orbitale moraju se prekrivati i tvoriti kontinuirani prsten paralelnih
orbitala → struktura mora biti planarna da bi prekrivanje bilo učinkovito
4. delokalizacijom 𝜋 -elektrona u prstenu se mora smanjiti elektronska energija
• Hückelovim postupkom može se odmah utvrditi koji su anuelni i srodni spojevi aromatski, a
koji antiaromatski
➢ da bi spoj mogao biti aromatski ili antiaromatski, mora biti ciklički, imati neprekinuti
prsten prekrivajućih p-orbitala i obično planarnu konformaciju
➢ Hückelovo pravilo: ako je broj 𝜋 -elektrona cikličkog sustava:
- (4N+2), sustav je aromatski (vrijedi za benzen koji ima 6 𝜋 -elektrona)
- (4N) sustav je antiaromatski
➢ N je cijeli broj
• kod aromatskih spojeva, dva elektrona popunjavaju molekulsku orbitalu s najnižom
energijom, a četiri elektrona popunjavaju svaku slijedeću energetsku razinu
➢ time su popunjene sve vezne orbitale, dok protuvezne molekulske orbitale ostaju
prazne, što u konačnici daje ukupno 4n+2 π elektrona
• BENZEN
➢ bezbojna i zapaljiva tekućina, ugodnog mirisa, točke vrelišta 80,1°C, relativno visoke
točke tališta 5,5 °C
➢ posjeduje potencijalno kancerogena svojstva ali je važno otapalo u industriji i
prekursor za sinteze različitih boja
➢ prirodan je sastojak u sirovoj nafti ali se može sintetizirati i iz drugih sastojaka nafte
• uglavnom smo razmatrali spojeve koji se sastoje od sp2-hibridiziranih ugljikovih spojeva
➢ spojevi koji u prstenu imaju sp2-hibridizirane atome drugih elemenata također mogu
biti aromatični
➢ najzastupljeniji heteroatomi u aromatskim spojevima jesu dušik, kisik i sumpor
➢ PIRIDIN
- aromatski dušikov analog benzena
- ima šesteročlani heterociklički prsten sa šest π-elektrona
- nevezni par elektrona na dušiku zamjenjuje vezu s vodikom u benzenu, također
su u sp2-orbitali i ne dolaze u interakciju s π-elektronima prstena
➢ PIROL
- peteročlani aromatski heterociklički spoj s jednim dušikovim atomom i s dvjema
dvostrukim vezama
- dušikov atom pirola je sp2-hibridiziran i ima nevezni elektronski par u p-orbitali
- ta se p-prbitala prekriva s p-orbitalama ugljikovih atoma i tvori neprekidni prsten
- 4 elektrona dvostrukih veza i dva elektrona p-orbitala čine sustav sa 6 π
elektrona
➢ PIRIMIDIN
- šesteročlani heterociklički spoj s dvama dušikovim atomima na položajima 1 i 3
- oba su dušikova atoma slična dušikovu atomu piridina
➢ IMIDAZOL
- aromatski peteročlani heterociklički spoj s dvama dušikovim atomima
- purin ima kondenzirani imidazolski prsten s pirimidinskim prstenom
▪ ima tri bazična dušikova atoma i jedan dušikov atom poput pirola
- pirimidin i purinimaju ulogu u strukturi DNA
➢ FURAN – aromatki peteročlani heterociklički spoj u kojem je heteroatom kisik
➢ TIOFEN – sličan furanu, samo što je kisikov atom zamijenjen sumporom
• aromatski ugljikovodici s više jezgara sastavljeni su od dvije ili više kondenziranih benzenskih
prstena koji imaju dva zajednička ugljikova atoma
➢ naftalen (C10H8) je najjednostavniji kondenzirani aromatski spoj, a sastoji se od dvaju
kondenziranih benzenskih prstena
➢ porastom broja aromatskih jezgara, energija rezonancije se po prstenu smanjuje i
spojevi postaju reaktivniji
- budući da nisu stabilizirani kao benzen, antracen i fenantren podliježu
reakcijama adicije
➢ tijekom procesa izgaranja nastaju aromatski ugljikovodici s više jezgara, a mnogi od
njih su karcinogeni
- benzo[a]pyrene je jedan od najistraživijih, a nastaje kad organski spojevi
nepotpuno izgaraju
➢ epoksidni derivati, arenoksidi, su karcinogeni jer ih napadaju nukleofilni dijelovi DNA
- s dobivenim DNA derivatima ne dolazi do ispravne transkripcije, nastaju pogreške
tijekom replikacije te mutacija gena
• svojstva kondenziranih heterocikličkih spojeva općenito su slična svojstvima heterocikličkih
spojeva jednostavne građe
➢ mogu se naći u prirodi, a također se upotrebljavaju (kao sintetizirani kao lijekovi) za
liječenje različitih bolesti
• nomenklatura derivata benzena
➢ mnoga imena su uvriježena zbog povijesne tradicije
 ➢ mnogi spojevi se imenuju kao derivati benzena tako da se supstituenti navedu na
jednak način kao da su vezani za alkan
➢ disupstituirani benzeni dobivaju ime upotrebom prefiksa ortho- (o), meta- (m) i para-
(p) da bi se naznačio način supstitucije
➢ u disupstituiranom benzenu se rabe i brojevi za naznaku načina supstitucije
➢ kad se benzenski prsten imenuje kao supstituent druge molekule zove se fenilna
skupina
➢ skupina od sedam ugljikovih atoma, sastavljena od benzenskog prstena i metilenske
skupine (-CH2-) zove se benzilna skupina
• fizikalna svojstva derivata benzena
➢ derivati benzena simetričniji su od sličnih alifatskih spojeva, pa su podložniji tvorbi
kristala i imaju viša tališta
➢ benzen se tali pri 6°C, dok heksan ima talište pri -95°C
➢ slično tome, para-disupstituirani benzeni simetričniji su od ortho i meta izomera, pa
se bolje slažu u kristale i imaju viša tališta
➢ razlike vrelišta povezana su s njihovim dipolnim momentom
• aromatski spojevi podliježu mnogim reakcijama, ali se u samo relativno malome broju
reakcija mijenjaju veze samog aromatskog prstena
➢ elektrofilna supstitucija je najvažnija reakcija kojoj podliježu aromatski spojevi
➢ benzen kao i alkeni, ima oblake 𝜋-elektrona iznad i ispod svojih σ-veza
➢ benzen ima stabilan aromatski sustav ali ipak je podložan napadu jakog elektrofila
kojim nastaje karbokation
➢ novonastali karbokation naziva se σ -kompleks jer je elektrofil vezan za benzensku
jezgru novom σ -vezom
• nitriranje benzena
➢ benzen reagira s vrućom konc. dušičnom kiselinom dajući nitrobenzen
➢ rekcija je opasna, eksplozivna, vruća smjesa kiseline i bilo koja tvar koja se može
oksidirati
➢ sigurniji je postupak korištenja smjese dušične i sumporne kiseline jer sumporna
kiselina služi kao katalizator pa se reakcija može odvijati brzo i pri nižoj temperaturi

➢ toluen reagira oko 25 puta brže od benzena pri istim uvjetima

- toluen je aktiviran prema elektrofilnoj supstituciji na aromatskoj jezgri, metilna
skupina je aktivirajuća skupina.
 - nitriranjem toluena dobiva se smjesa produkata
- metilna skupina ulazak elektrofila usmjerava u ortho-položaj i para-položaj
➢ nitrobenzen je za oko 100 000 puta manje reaktivan od benzena u elektrofilnoj
aromatskoj supstituciji
- potrebna je konc. sumporna i dušična kiselina i temperatura viša od 100°C
• sulfoniranje benzena
➢ SO3 je jaki elektrofil koji ima tri sulfonilne (S=O) skupine u kojima je gustoća elektrona
smanjena na atomu sumpora
➢ važno jer se sulfonati alkilbenzena koriste kao deterdženti
• Friedel-Craftsovo alkiliranje
➢ francuski kemičar Friedel i američki Crafts su 1877. istraživali reakcije karbokationa s
aromatskim spojevima
➢ otkrili su da u prisustvu Lewisove kiseline kao katalizatora, alkil-halogenidi alkiliraju
benzen dajući alkilbenzene
➢ ta reakcija nazvana je Friedel-Craftsovim alkiliranjem
➢ može se provesti samo s benzenom, aktiviranim derivatima benzena i
halogenbenzenima
- reakcija se ne odvija sa snažno deaktiviranim spojevima kao što su nitrobenzen,
benzensulfonska kiselina i fenil-ketoni
➢ u reakciji koja se odvija preko karbokationskog međuprodukta, može doći do
pregrađivanja karbokationa stoga se mogu pripraviti samo neki alkilbenzeni
- mogu se sinetizirati tertbutilbenzen, izopropilbenzen i etilbenzen
➢ acilna skupina je karbonilna skupina vezana za alkilnu skupinu
- sustavna imena tvore se dodavanjem sufiksa –oil na ime alkana
- za formilnu skupinu, acetilnu skupinu propionilnu skupinu obično se
upotrebljavaju uvriježena imena
• nukleofilna aromatska supstitucija
➢ nukleofil supstituira izlaznu skupinu na aromatskom prstenu pa se ova vrsta reakcije
naziva nukleofilna aromatska supstitucija

ETERI

• spojevi u kojima su organske skupine vezane na atom kisika opće formule R-O-R’ u kojoj R i R’
mogu biti alkilne ili arilne skupine
• u simetričnom eteru dvije su alkilne skupine iste, a u nesimetričnom eteru su različite
• eteri su relativno nereaktivni spojevi pa se rijetko upotrebljavaju kao sintetički međuprodukti
• služe kao otapala za organske reakcije
• od svih etera najviše se koristi dietil-eter, etoksietan
➢ lako se zapali, a pare etera teže su od zraka i s njim tvore eksplozivnu smjesu
➢ služi u laboratorijima i industriji kao otapalo za ekstrakciju jer je hlapljiv i lako se
uklanja iz reakcijske smjese
➢ nekadašnja poznata primjena dietil-etera u medicini kao anestetika danas je zbog
neugodnih popratnih pojava vrlo ograničena te se on u tu svrhu rabi sve manje jer su
ga potisnuli bolji i učinkovitiji opći anestetici
• eteri su vrlo polarni unatoč tome što nemaju polarnu hidroksilnu skupinu kao alkoholi
• vrelišta dimetil-etera i dietil-etera imaju za gotovo 100°C nižu temperaturu vrelišta od
alkohola sa sličnom molekulskom masom
➢ velika je razlika uglavnom posljedica postojanja vodikovih veza u alkoholima
 ➢ eteri ne mogu tvoriti vodikove veze jer nemaju skupinu O-H
➢ eteri imaju veliki dipolni moment pa su povezani privlačnim silama dipol-dipol
➢ čisti eteri nemaju hidroksilne skupine koje mogu sudjelovati u tvorbi vodikovih veza
one mogu tvoriti vodikove veze s drugim spojevima koji imaju skupinu O-H ili N-H
• idealna otapala za mnoge organske reakcije, otapaju polarne i nepolarne tvari, a njihova
relativno niska vrelišta pojednostavljuju njihovo uparavanje
➢ polarne su tvari gotovo jednako topljive u eterima kao u alkoholima jer eteri imaju
veliki dipolni moment
➢ eteri ne solvatiraju anione, dok ih alkoholi solvatiraju
• kompleks etera s Grignardovim reagensom stabilizira reagens i održava ga otopljenim
• nomenklatura
➢ funkcijsko-razredna nomenklatura: tvori se imenovanjem dviju alkilnih ili arilnih
skupina na kisiku uz dodavanje crticom odvojene riječi eter
- alkilne i arilne skupine navode se abecednim redom
➢ supstitucijska nomenklatura: primjenjuje se složenija alkilna skupina kao osnova
imena, a ostatak etera kao alkoksilna skupina
• epoksidi su tročlani ciklički eteri koji se obično dobivaju oksidacijom odgovarajućih alkena
peroksiksilenom
• ciklički eteri

• najpouzdanija metoda kojom se mogu pripraviti eteri različitih struktura jest Williamsonova
sinteza etera

➢ ponekad se za supstrate primjenjuju sekundarni halogenidi ili tosilati (iskorištenja

reakcije su slaba zbog eliminacije u kompeticiji sa supstitucijom)
• mogu se podvrći ograničenom broju karakterističnih reakcija
➢ zagrijavanjem s HBr ili HI eteri se cijepaju dajući alkil-bromide ili alkil-jodide
➢ ne reagiraju s bazama, ali reagiraju u kiselim uvjetima
• kad se eteri čuvaju u prisutnosti kisika iz zraka, polako se oksidiraju dajući hidroperokside i
dialkil-perokside, eksplozivne spojeve → takva spontana oksidacija atmosferskim kisikom
zove se autooksidacija
• TIOETERI
➢ sulfidi se također zovu tioeteri jer su sumporovi analozi etera
 ➢ u imenu se riječ eter zamijeni rječju sulfid
• EPOKSIDI
➢ dobivaju se lako iz alkena i mogu se podvrći različitim korisnim sintetičkim reakcijama
➢ vrijedni sintetički međuprodukti

ALDEHIDI I KETONI

• spojevi s karakterističnom karbonilnom skupinom (C=O)

• opća formula aldehida je RCHO, a ketona je RCOR
• naziv aldehida tvori se tako da se na nazivu ugljikovodika s istim brojem C atoma doda sufiks -
al, dok se naziv ketona tvori tako da se na naziv ugljikovodika s istim brojem C atoma doda
sufiks –on
➢ ako je aldehidna skupina vezana na prsten naziv se tvori pomoću sufiksa -
karbaldedhid
➢ ako je aldehidna skupina supstituent naziv je metanoil- (ili formil-)
➢ ketonska skupina kao supstituent označava se kao -okso-
• kisik je elektronegativniji → izražen dipol tj. rezonantna struktura
• fizička svojstva
➢ među aldehidima i ketonima nema vodikovih veza; niska tv u usporedbi s ROH i
RCOOH istih molekulskih masa
➢ zbog polarnosti karbonilne skupine aldehidi i ketoni topljivi su u vodi
➢ imaju viša vrelišta od onih koji imaju ugljikovodici i eteri, zbog privlačenja dipol-dipol
➢ imaju niža vrelišta od alkohola jer ne tvore vodikove veze
➢ metanal ima karakterističan, oštar miris; nagriza sluznicu
➢ 30 do 40 % otopina metanala u vodi naziva se formalin → on ima antibakterijska
svojstva
• upotreba:
➢ u kemijskoj industriji kao otapala i kao reagensi
➢ formaldehid –formalinska otopina koristi se za čuvanje bioloških uzoraka te u
procesu patohistoloških tehnika
➢ acetaldehid polazna sirovina u proizvodnji octene kiseline, polimera i lijekova
➢ aceton je najvažniji komercijalni keton
➢ mnogi drugi ketoni i aldehidi upotrebljavaju se kao dodatci hrani, lijekovima i drugim
produktima
• sinteza oksidacijom alkohola
➢ primarni alkohol → aldehid → karboksilna kiselina
➢ sekundarni alkohol → keton
• mogu se sintetizirati i iz karboksilnih kiselina korištenjem organolitijevih reagensa
• reakcije na kisiku karbonilne skupine
➢ nukleofilna adicija na =C=O
 ➢ adicija vode

➢ adicija HCN

➢ Canizzarova reakcija oksidoredukcije – aldehidi i ketoni koji nemaju α-H atom

➢ aldehidi se relativno lako oksidiraju: 2RCHO + O2 → 2RCOOH; ali i reduciraju:

RCHO + H2 → RCH2OH
➢ ketoni su postojaniji prema oksidacijskim sredstvima, a njihovom redukcijom nastaju
sekundardni alkoholi
• razlikovanje aldehida od ketona
➢ Tollensova otopina – “ogledalo”
- u reakciji sa srebrovim nitratom aldehidi daju reakciju, dok ketoni nisu
➢ Fehlingova otopina: (smjesa K-Na-tartarata i CuSO4 u alkalnom; grijanjem otopine s
aldehidom nastaje crveno-smeđi talog Cu2O (Cu2+ → Cu+))

AMINI

• organski derivati amonijaka koji imaju jednu ili više alkilnih ili arilnih skupina vezanih za
dušikov atom
• ovoj grupi organskih spojeva pripadaju važne biološki aktivne molekule
• imaju mnoge funkcije u živim organizmima, a zbog velike biološke aktivnosti upotrebljavaju
se kao lijekovi u medicini
• alkaloidi su važna skupina biološki aktivnih amina koje uglavnom sintetiziraju različite biljke
➢ neki alkaloidi se u medicini upotrebljavaju uglavnom kao analgetici, ali ako se uzmu u
dozama većim od predviđenih dolaze do izražaja njihova toksična svojstva
➢ blagi oblici trovanja imaju psihološke učinke: umirenje, euforija ili halucinacije
➢ osobe koje ih češće uzimaju postaju ovisnici o alkaloidima, a nerijetko završavaju
smrtnim ishodom
• amini se dijele na primarne (1°), sekundarne (2°) i tercijarne (3°) ovisno o tome jesu li jedna,
dvije ili tri alkilne ili arilne skupine vezane za dušikov atom
• postoje amini u kojima je dušikov atom dio cikličkog sustava
• uvriježena imena amina tvore se od imena alkilnih ili arilnih skupina vezanih za dušikov atom
uz dodavanje sufiksa amin
➢ prefiksi di, tri i tetra koriste se kad su dva, tri ili četiri supstituenta identična
➢ kad supstituenti nisu identični, navode se abecednim redom
• kod složenijih struktura ili kad su prisutne skupine višeg prioriteta, skupina –NH2 se imenuje
amino-skupinom
➢ skupinu najvišega prioriteta obilježava se najmanjim brojem i navodi u sufiksu
➢ amino skupina smatra se supstituentom kojemu se brojem ili drugim simbolom
označi mjesto u prstenu ili ugljikovu atomu
• IUPAC-ova nomenklatura amina
➢ slična je nomenklaturi alkohola, najdulji neprekinuti lanac C –atoma za koji je vezana
amino skupina određuje osnovno ime
➢ na kraju imena dodaje se sufiks -amin
➢ prefiks N- upotrebljava se za svaki supstituent na dušikovu atomu, a ostali
supstituenti na ugljikovu lancu dobivaju broj
• aromatski i heterociklički amini poznati su po povijesnim uvriježenim imenima
➢ fenilamin – anilin pa se njegovi derivati imenuju kao derivati anilina
• fizikalna svojstva
➢ polarni jer se veliki dipolni moment neveznoga elektronskog para zbraja s dipolnim
momentima veza C-N i N-H
- primarni i sekundarni amini imaju veze N-H, što im omogućuje tvorbu vodikovih
veza, za razliku od tercijarnih amina
- tercijarni amini mogu tvoriti vodikove veze s molekulama koje imaju veze O-H ili
N-H
- elektronegativnost dušika je manja od elektronegativnosti kisika, veza N-H manje
je polarna od veze O-H → amini tvore slabije vodikove veze od alkohola slične
MM i primarni i sekundarni amini imaju niža vrelišta od odgovarajućih alkohola
➢ vrelišta tercijarnih amina niža su od vrelišta primarnih i sekundarnih amina
➢ svi amini, uključujući tercijarne, tvore vodikove veze s otapalima koja imaju OH
skupinu kao što su voda i alkoholi → topljivi u alkoholima, a amini manjih MM su
dobro topljivi u vodi
• molekula amina je nukleofil jer se njezin nevezni elektronski par može povezati s elektrofilom
➢ amin se ponaša kao Bronsted-Lowryeva baza jer može primiti proton od kiseline koja
ga sadržava
➢ vodena otopina amina je lužnata, amin može odcijepiti proton iz vode, tvoreći
amonijev ion i hidroksidni ion
➢ ovisno o tome u kojem pravcu se pomiče ravnoteža, u smislu stabilizacije amonijevog
iona, stavra se jače ili slabije bazično obilježje
• protoniranjem amina nastaju soli amina
➢ sol amina sastavljena je od 2 vrste iona, kationa koji je protonirani amin i aniona
izvedenog iz kiseline
➢ jednostavne soli amina imenuju se kao supstituirane amonijeve soli
• bazičnost amina može se iskoristiti pri njegovu pročišćavanju → amin je bolje topljiv u eteru
nego u vodi
• mnogi se lijekovi i drugi važni amini primjenjuju kao amonijeve soli
➢ manje su podložne raspadanju oksidacijom i nemaju ružan miris po ribi
➢ primjena u nedopuštenoj trgovini drogama: kokain se obično krijumčari i ušmrkava u
obliku hidroklorida koji je stabilniji, a zbog blažega oblika ga je teže otkriti
 • reakcije amina
➢ aromatska supstitucija na arilaminima i piridinu
- elektrofilna
- nukleofilna
➢ alkiliranje amina alkil-halogenidima
➢ aciliranje amina kiselinskim kloridima
➢ Hofmannova eliminacija
➢ reakcije amina s dušikastom kiselinom
• tvorba sulfonamida
➢ sulfonil-kloridi su kiselinski kloridi sulfonskih kiselina; kao acil-kloridi, jaki elektrofili
➢ primarni ili sekundarni amini napadaju sulfonil-klorid i supstituiraju kloridni ion dajući
amid
- amidi sulfonske kiseline nazivaju se sulfonamidima
➢ sulfa-lijekovi čine skupinu sulfonamida koji se primjenjuju kao antibakterijska
sredstva
➢ tijekom 1936. otkriveno je da je sulfonamid učinkovit u liječenju streptokoknih
infekcija
➢ sulfanilamid je sintetiziran iz acetaniilida klorsulfonskom kiselinom, a zatim reakcijom
s amonijakom
➢ hidrolizom se uklanja zaštitna skupina i nastaje sulfanilamid
➢ biološka aktivnost sulfanilamida bazira se na sličnosti tj. ona je analog p-
aminobenzojeve kiseline kojom se služe streptokoki za sintezu folne kiseline koja im
je nužna za rast i razvoj
- sulfanilamid se ne može koristiti za sintezu folne kiseline, ali bakterijski enzimi to
ne razlikuju
• amini se vrlo lako oksidiraju i kad dođu u doticaju sa zrakom
➢ da bi se spriječila oksidacija je pretvorba amina u soli
➢ primarne amine u tijelu oksidira monoamin-oksidaza (MAO)
➢ MAO oksidira amin u imin koji hidrolizom daju aldehid i amonijak
➢ jedna od funkcija MAO jest regulacija razine neurotransmitora serotonina i
norepinerfina
➢ MAO inhibitori sprječavaju oksidaciju i stoga poboljšavaju raspoloženje
➢ MAO inhibitori bili su prvi antidepresivi koji se zbog brojnih nuspojava danas ne
upotrebljavaju
• sinteza amina
➢ sinteza počinje iz amonijaka ili amina u koji se uvodi alkilna skupina
➢ reduktivno aminiranje, u prvom stupnju nastaje iminski ili oksimski derivat ketona ili
aldehida, a u drugom stupnju nastaje amin

KARBOKSILNE KISELINE

• karbonilna i hidroksilna skupina na istom ugljikovom atomu čine karboksilnu skupinu

• spojevi koji imaju karboksilnu skupini izrazito su kiseli i nazivaju se karboksilne kiseline
• heterocikličkim cijepanjem veze O-H karboksilne kiseline nastaje proton i karboksilatni ion
• karboksilne kiseline svrstavaju se prema supstituentu vezanom na karboksilnu skupinu, pa
tako ovisno o supstituentu imamo:
- alifatske kiseline vezana alkilna skupina
 - aromatske kiseline vezana aromatska skupina
- masne kiseline –dugolančaste alifatske kiseline koje se dobivaju hidrolizom masti
i ulja
• imena karboksilnih kiselina
➢ neka imena poznata su već stoljećima, a dobila su naziv po supstratu u kojem su
nađena
- mravlja kiselina izolirana je iz marava (lat. Formica)
- octena kiselina izolirana je iz octa (lat. Acetum, “kiseo”)
- propionska kiselina smatra se prvom masnom kiselinom i ime joj dolazi iz
grčkoga (protos pion, “prva mast”)
- maslačna kiselina nastaje oksidacijom butiraldehida (butanala), glavnog mirisa
maslaca (lat. Butyrum)
➢ u uvriježenim imenima položaji supstituenata obilježavaju se pomoću grčkih slova
- obilježavanje počinje na prvom C-atomu do karboksilne skupine
- ako kiseline imaju na kraju skupinu –CH(CH3)2 onda se u imenima katkada
upotrebljava prefiks izo- za kiseline
➢ racionalna nomenklatura karboksilnih kiselina temelji se na imenu alkana koji
odgovara najduljem lancu ugljikovih atoma u molekuli uz dodatak nastavka –ska
kiselina
➢ nezasićene kiseline imenuju se uporabom imena odgovarajućeg alkena i nastavka –
ska kiselina
➢ aromatske kiseline oblika Ar-COOH imenuju se kao derivati benzojeve kiseline, Ph-
COOH
- koriste se prefiksi ortho-, meta- i para-
• maslačna kiselina vrlo je neugodna mirisa
➢ nalazi se u pokvarenom maslacu i u znoju
➢ ljudski njuh je osjeti ako je njezina koncentracija u litri zraka 9 × 10 -11 grama, a pas u
količini 9 × 10-17 grama
➢ upravo se na tome zasniva sposobnost pasa da slijede ljudski trag
• DIKARBOKSILNE KISELINE – kiseline s dvije karboksilne skupine, nazivaju se još i dikiseline
➢ uvriježena imena upotrebljavaju se češće od racionalnih imena, npr. oksalna,
malonska, jantarna….
• fizikalna svojstva
➢ vrelišta: karboksilne kiseline vriju pri mnogo višim temperaturama od alkohola,
ketona ili aldehida sličnih relativnih MM
- visoka vrelišta su posljedica spajanja vodikovim vezama i stvaranje stabilnih
dimera
➢ tališta: kiseline koje imaju više od 8 C-atoma uglavnom su čvrste ako ne sadržavaju
dvostruke veze
- prisutnost dvostruke veze (posebno cis- dvostrukih veza) sprječava nastajanje
stabilne kristalne rešetke što rezultira nižim talištem
➢ topljivost: karboksilne kiseline tvore vodikove veze s vodom pa se kiseline malih
relativnih MM (do 4 C-atoma) miješaju s vodom
- povećanjem broja C-atoma topljivost opada pa su kiseline s više od 10 Catoma
gotovo netopljive
- vrlo su topljive u alkoholima, a kako alkoholi nisu tako polarni kao voda u njima
su kiseline i duljeg lanca topljive
 • kiselost
➢ u vodi karboksilne kiseline disociraju na proton i karboksilatni ion
➢ vrijednost pKa za jednostavne karboksilne kiseline jesu oko 5 (K a=10-5)
• svaki supstituent koji stabilizira negativno nabijeni karboksilatni ion povećava stupanj
disocijacije i rezultat je jača kiselina
➢ elektronegativni atomi povećavaju kiselost kiseline odvlačenjem elektrona s
karboksilatnog iona
➢ utjecaj supstituenta na kiselost ovisi i o njegovoj udaljenosti od karboksilne skupine:
- supstituenti na α-ugljikovu atomu imaju najveći učinak na jakost kiseline
- udaljeni supstituenti imaju slabiji utjecaj na kiselost
• soli karboksilnih kiselina
➢ jaka baza može potpuno deprotonirati karboksilnu kiselinu dajući karboksilatni ion,
kation preostao od baze i vodu
➢ kombinacija karboksilatnog iona i kationa jest sol karboksilne kiseline
➢ kako su mineralne kiseline jače od karboksilnih, njihovim dodatkom, sol karboksilne
kiseline prelazi u odgovarajuću karboksilnu kiselinu
➢ soli karboksilnih kiselina su čvrste tvari slabog mirisa
➢ tale se pri visokim temperaturama i često se raspadaju prije nego dosegnu TT
➢ sapun je primjer karboksilatnih soli dugolančastih masnih kiselina
- ako se koristi u tvrdoj vodi, netopljive karboksilatne soli se talože
• topljivost kiselina i njihovih soli koristi se za uklanjanje nečistoća koje nisu kisele. KK topljiva
je u organskoj fazi, a soli u vodenoj
➢ kiselinsko-baznom ex može se iz eterske faze prijeći u bazičnu vodenu fazu, a zatim
ponovno u etersku fazu, ali bez nečistoća
• izvori karboksilnih kiselina
➢ najvažnija komercijalna alifatska kiselina je octena kiselina (5%-tna vodena otopina
octene kiseline se koristi u kućanstvu) → za te svrhe ocat se dobiva fermentacijom
šećera i škroba, međuprodukt je etanol
➢ postoje neki drugi industrijski važni načini dobivanja, npr iz etena
• DERIVATI KARBOKSILNIH KISELINA – spojevi s funkcijsukim skupinama koje se jednostavnom
hidrolizom u bazičnoj ili kiseloj sredini, mogu pretvoriti u karboksilne skupine
➢ najvažniji:
- esteri
- amidi
- nitrili
➢ ESTERI
- u esterima je hidroksilna skupina (-OH) zamijenjena alkoksilnom skupinom (-OR)
- sastavljeni od karboksilnih kiselina i alkohola uz izdvajanje molekule vode
- nazivi se tvore od dvaju izraza: prvi je izraz alkil- (koji se odnosi na alkohol), a
drugi dio označuje karboksilnu skupinu kiseline
- reakcija esterifikacije je povratna, što znači da se djelovanjem vode na estere
može dobiti alkohol i karboksilna kiselina
- poznati i kao mirisni spojevi

UGLJIKOHIDRATI

• osnovna molekulska formula je Cn(H2O)n od koje i potiče naziv „hidrat ugljika” (C = “ugljiko”,
H2O =“hidrat”)
• ovisno o tome sadrže li aldehidnu (RCHO) ili keto skupinu (RCOR’) monosaharidi mogu biti
polihidroksialdehidi (aldoze) ili polihidroksiketoni (ketoze)
• podjla ugljikohidrata
➢ monosaharidi – sastoje se od 3 do 9 atoma ugljika, hidrolizom se ne mogu rastaviti
na jednostavnije ugljikohidrate
➢ oligosaharidi – sastoje se od 2-10 monosaharidnih jedinica, disaharidi mogu
hidrolizirati u dvije molekule monosaharida
➢ polisaharidi – sastoje se od 10 ili više monosaharida, mogu hidrolizirati u mnogo
molekula monosaharida
• MONOSAHARIDI
➢ jednostavni šećeri – ne mogu hidrolizirati u jednostavnije spojeve
➢ opće formule Cn(H2O)n
➢ sadrže jednu karbonilnu skupinu i više hidroksilnih skupina
➢ podjela monosaharida
a) prema funkcionalnoj skupini
1) aldoze (ald- za aldehid, -oza za šećer)
2) ketoze (ket-za keton, -oza za šećer)
b) prema broju C atoma
1) trioze – 3C atoma
2) tetroze – 4C atoma
3) pentoze – 5C atoma
4) heksoze – 6C atoma
5) heptoze – 7C atoma
➢ glukoza – polihidroksialdehid – aldoheksoza (aldehidna skupina + 6 C atoma)
➢ fruktoza – polihidroksiketon – ketoheksoza (keto skupina + 6 C atoma)
➢ u prirodi najzastupljeniji šećeri su aldoheksoze i aldopentoze
➢ najjednostavniji monosaharid – gliceraldehid koji postoji u dva enantiomerna oblika
- (+)- gliceraldehid - OH skupina s desne strane Fischerove projekcije – D niz šećera
- (-) - gliceraldehid - OH skupina s lijeve strane Fischerove projekcije – L niz šećera
➢ Fischer-Rozanovljevo pravilo
- D-šećeri se odgrađuju u (+)- gliceraldehid, a OH skupina na asimetričnom
ugljikovom atomu najudaljenijem od karbonilne skupine (drugom odozdo) nalazi
se s desne strane
- L-šećeri- se odgrađuju u (-)- gliceraldehid, a OH skupina na asimetričnom
ugljikovom atomu najudaljenijem od karbonilne skupine (drugom odozdo) nalazi
se s lijeve strane
- L-šećeri su zrcalne slike (enantiomer) D-šećera
- oznake D i L ne daju podatak o smjeru zakretanja ravnine polarizirane svjetlosti,
to treba utvrditi eksperimentom
➢ najveći broj prirodnih šećera ima D-konfiguraciju
➢ EPIMERI – šećeri koji se razlikuju u konfiguraciji samo jednog ugljikova atoma
➢ ciklička struktura monosaharida
- reakcijom aldehidima i ketonima s jednom molekulom alkohola dobivaju se polu
(hemi)acetali/ketali
- polu(hemi)acetali/ketali s jednom molekulom alkohola tvore acetal/ketal
- unutar molekule monosaharida – mogućnost reakcije karbonilne i hidroksilne
skupine → nastaje (peteročlani ili šesteročlani) stabilni ciklički hemiacetal
➢ glukoza – u čvrstom stanju u obliku cikličkog hemiacetala, u topini smjesa cikličkog i
lančastog oblika
- šesteročlani prstenasti hemiacetal stabilniji od svog oblika otvorenog lanca
- hemiacetalna veza između C-1 aldehidne skupine i hidroksilne skupine na C-5
- Haworthova projekcijska formula – prikaz cikličke strukture u jednoj ravnini
- konformacija stolice daje precizniji prikaz glukoze
- postoji gotovo u cijelosti kao njezin ciklički hemiacetalni oblik
➢ piranoza – šesteročlani ciklički hemiacetal
➢ furanoza – peteročlani ciklički hemiacetal
➢ povezivanjem monosaharida u cikličku strukturu nastaju 2 dijastereoizomera –
anomeri
- planarna karbonilna skupina prelazi u hemiacetalnu skupinu
- hemiacetalni ugljikov atom se naziva – anomerni ugljikov atom
- OH-skupina na anomernom ugljikovom atomu naziva se – anomerna hidroksilna
skupina
- anomerna hidroksilna skupina može biti usmjerena prema:
▪ dolje (α-anomer)
▪ gore ( β-anomer)
- promjena optičkog zakretanja – mutarotacija (anomeri se pretvaraju jedan u
drugi pri otapanju u vodi)
- omjer anomera u vodi je konstantan – npr. za glukozu je +52,6°
➢ redukcija monosaharida
- aldoza ili ketoza može se reducirati u poliol- šećerni alkohol ili alditol pomoću
NaBH4 ili H2 / Ni
- alditoli se imenuju dodavanjem -itol osnovi imena šećera
- redukcijom D-glukoze nastaje D-glucitol, koji se obično naziva D-sorbitol
➢ oksidacija monosaharida (reducirajući šećeri)
1) oksidacija djelovanjem otopine broma u vodi
❖ bromna voda oksidira aldehidnu skupinu aldoza u karboksilnu
skupinu
❖ otopina broma u vodi ne djeluje na hidroksidne skupine šećera i ne
oksidira ketoze (služi kao koristan test za razlikovanje aldoza od
ketoza)
❖ oksidacijom nastaju aldonske kiseline
2) oksidacija djelovanjem dušične kiseline
❖ dušična kiselina jači je oksidans od otopine broma u vodi te uz
aldehidnu skupinu aldoze oksidira i njezinu terminalnu skupinu -
CH2OH u karboksilnu skupinu
3) Tollensov test za reducirajuće šećere
❖ aldoze imaju aldehidnu skupinu koja reagira s Tollensovim
reagensom dajući aldonsku kiselinu i srebrno zrcalo
❖ šećeri koji reduciraju Tollensov reagens dajući srebrno zrcalo
nazivaju se reducirajućim šećerima
➢ nereducirajući šećeri – nastajanje glikozida
- karbonilna skupina vezana u obliku cikličkog acetala
- glikozidi su acetali koji ne reagiraju s Tollensovim reagensom pa su nereducirajući
šećeri (ciklički oblik šećera se ne može otvoriti)
 - šećer čije ime završava sufiksom –oza je reducirajući, a ako završava na –ozid
onda je nereducirajući
- tvorba glikozida
▪ aldehidi i ketoni prelaze u acetale obradom s alkoholom uz kiseli
katalizator
▪ nastaju oba anomera glikozida
- aglikon – skupina vezana za anomernu skupinu preko kisika
• DISAHARIDI
➢ šećer sastavljen od dviju monosaharidnih jedinica
➢ 3 vrste glikozidnih veza u disaharidima:
a) veza 1,4‘ – celobioza, maltoza i laktoza
▪ anomerni ugljikov atom vezan je za kisikov atom C4 drugog šećera
b) veza 1,6' – genciobioza
▪ anomerni ugljikov atom vezan je za kisikov atom C6 drugog šećera
c) veza 1,1' – saharoza
▪ anomerni ugljikov atom vezan je za kisikov atom anomernog ugljika
drugog šećera
• POLISAHARIDI
➢ sastavljeni od mnogo monosaharidnih jedinica spojenih glikozidnim vezama
➢ pojavlju se u prirodi – biopolimeri
➢ oligosaharidi – 3-10 podjedinica
➢ svi anomerni C atomi uključeni u glikozidne veze – ne pokazuju reakcije s Tollensovim
reagensom i ne mutarotiraju
➢ CELULOZA
- polimer D-glukoze (β-1,4’ glukozidna veza)
- najrasprostranjenija u prirodi (gradivni element)
➢ ŠKROB
- 20% škroba je u vodi topljiva amiloza , a 80% netopljivi amilopektin
➢ GLIKOGEN
- u životinjskom organizmu izvor energije
- nalazi se u mišićima, jetri
- brzo hidrolizira i metabolizira
- slične strukture kao amilopektin (glikogen je razgranatiji)
➢ HITIN
- izgrađuje oklop kukaca, rakova
- polimer N-acetilglukozamina

NUKLEINSKE KISELINE

• polimer ribofuranozidnog prstenova, vezan u obliku fosfatnih estera

• svaka riboza vezana je za bazu
• ribonukleinska kiselina (RNA)
• deoksiribonukleinska kiselina (DNA)
• ribonukleozidi – komponente RNA koje su izvedene iz D-ribofuranoze
➢ povezani fosfatnim esterskim vezama, 5’-hidroksilna skupina svake ribofuranozidne
jedinice esterificirana fosfornom kiselinom
➢ ribonukleotid – fosforilirani ribonukleozid
 • struktura ribonukleinske kiseline
➢ 2 se nukeotida povezuju fosfodiesterskom vezom između 5’-fosfatne skupine jedne
molekule nukleotida i 3’-hidroksilne skupine drugog nukleotida
➢ molekula RNA uvijek ima 2 kraja (osim ako nije u obliku velikog prstena); jedan kraj
ima slobodnu 3' skupinu, a drugi kraj ima slobodnu 5' skupinu
➢ sinteza RNA zbiva se u smjeru 5’ → 3’
• deoksiriboza i struktura deoksiribonukleinske kiseline
➢ šećer je D-2-deoksiribofuranoza (deoksi – nedostaje kisik vezan za C2 riboze)
➢ heterocikličke baze su citozin, timin (umjesto uracila), adenin i gvanin
➢ povezane fosfatnim esterskim skupinama u primarnu strukturu
➢ sparivanje baza
- svaka purinska baza tvori stabilan par sa specifičnom pirimidinskom bazom,
povezan vodikovom vezom
- citozin se veže s gvaninom preko tri, a gvanin s timinom preko dvije vodikove
veze
➢ DNA se sastoji od dvaju komplementarnih lanaca, čije su baze uzajamno spojene
vodikovim vezama
- ta dva lanca su antiparalelna, odnosno suprotnih su smjerova
➢ Watson i Crick 1953. – 2 komplementarna lanca DNA svijena u dvostruku uzvojnicu
oko iste osi
• replikacija dvostruke uzvojnice DNA
➢ diobi stanice prethodi replikacija
➢ enzimski se raspliće uzvojnica
➢ vodikovim vezama se spajaju komplementarni nukleotidi
➢ DNA-polimeraza povezuje nukleotide u lanac
• ostale funkcije nukleotida
➢ adenozin-monofosfat (AMP) – regulacijski hormon, ciklički AMP- služi za prijenos i
pojačavanje kemijskih signala drugih hormona
➢ nikotinamid-adenin-dinukleotid (NAD)- koenzim -jedan od najvažnijih
oksidoredukcijskih reagenasa u biološkim sustavima
➢ adenozin-trifosfat (ATP) – izvor energije

AMINOKISELINE

• molekule koje sadrže amino skupinu (-NH2) i karboksilnu skupinu (-COOH) vezane za isti, α-
atom ugljika i bočni lanac (R)
• sve prirodne aminokiseline imaju (S)-konfiguraciju
➢ nazivaju se L-aminokiselinama jer podsjećaju na L-(-)-gliceraldehid
• standardne aminokiseline – 20 α-aminokiselina koje grade sve proteine, a razlikuju se u
strukturi bočnih lanaca
• esencijalne aminokiseline – unose se putem hrane u organizam
➢ cjelokupni proteini – sadrže sve esencijalne aminokiseline (meso, riba, mlijeko, jaja)
➢ nepotpuni proteini – veliki manjak jedne ili više esencijalnih aminokiselina
• kiselo-bazična svojstva aminokiselina
➢ dipolarni ion ili zwitterion
➢ karboksilna skupina – gubitkom protona prelazi u karboksilatni ion
➢ amino-skupina – protonira se uz tvorbu amonijeva iona
 ➢ struktura ovisi o pH
• zbog dipolarne prirode aminokiseline imaju neobična svojstva:
➢ visoka tališta, preko 200 ° C
➢ topljivije u vodi više nego u organskim otapalima (dietil-eter, diklor-metan)
➢ imaju veći dipolni moment (μ) od jednostavnih karboksilnih kiselina ili jednostavnih
amina
➢ manje su kiselosti od većine karboksilnih kiselina i manje bazičnosti od većine amina
• izoelektrična pH-vrijednost ili izoelektrična točka – pH-vrijednost pri kojoj je aminokiselina u
obliku dipolarnog iona
➢ ovisi o strukturi bočnog lanca aminokiseline:
- kisele aminokiseline, izoelektrični pH ~ 3
- neutralne aminokiseline, izoelektrični pH je u blago kiselom području ~ 5-6
- bazične aminokiseline, izoelektrični pH ~ 9
• sinteza aminokiselina
➢ reduktivno aminiranje – α-ketokiselina reagira s amonijakom, a zatim se imin
reducira s H2/Pd
- biomimetička reakcija – reduktivno aminiranje α-ketoglutarne kiseline, koristeći
amonijev ion kao sredstvo za aminiranje, a NADH kao redukcijsko sredstvo
- transaminiranje – premještanje amino skupine iz jedne molekule u drugu, enzimi
koji katalizirju te reakcije nazivaju se transaminaze, koristi se L-glutaminska
kiselina kao izvor aminokiseline
➢ aminiranje α-halogenkarboksilnih kiselina - Hell–Volhard –Zelinskyjeva reakcija je
postupak uvođenja broma u α- položaj karboksilne kiseline, a zatim aminiranje
viškom amonijaka
➢ ftalimidomalonesterska sinteza – alkilira se ester, a hidrolizom dobivenog alkiliranog
produkta nastaje hidrolizirani produkt čijom se dekarboksilacijom dobiva α-
aminokiselina
➢ Streckerova sinteza
- 1850. Adolf Strecker – prva laboratorijska priprava aminokisellina dodatkom
acetalehida vodenoj otopini amonijaka i HCN
- mehanizam Streckerove sinteza:
1. stupanj: aldehid reagira s amonijakom uz nastajanje imina
2. stupanj: cijanidni ion napada imin
3. hidrolizom α-aminonitrila nastaje α-aminokiselina
• reakcije aminokiselina
➢ esterifikacija karboksilne skupine
- kiselinski katalizirana reakcija s velikim suviškom alkohola pogodna za zaštitu
karboksilne skupine
- zaštitne skupine – metilni, etilni i benzilni esteri
➢ aciliranje amino skupine – tvorba amida
- acilirajući reagensi pretvaraju amino-skupinu u amid radi zaštite amino-skupine
- kiseli kloridi i anhidridi su sredstva za aciliranje
➢ reakcija s ninhidrinom
- ninhidrin – koristi se za vizualizaciju mrlja ili traka aminokiselina odvojenih
kromatografijom ili elektroforezom
PEPTIDI

• struktura peptida
➢ amino-skupina jedne aminokiseline kondenzira s karboksilnom skupinom druge
➢ C-N ima karakter parcijalne dvostruke veze, rotacija oko nje ograničena
➢ šest atoma smješteno u ravnini: karbonilni C i O, N i H, dva α-ugljikova atoma
• nastala amidna veza – peptidna veza
• peptid – više aminokiselina povezanih u molekulu preko peptidnih veza
➢ svaka uključena aminokiselinska jedinica – ostatak
➢ oligopeptidi – sastavljeni od 4 do 10 aminokiselinskih ostataka
➢ polipeptid – relativna molekulska masa do 5000
➢ protein – relativna molekulska masa od 6000 do 40 000 000

• nomenklatura peptida
➢ ime peptida – navođenje uključenih aminokiselina počevši od N-kraja
➢ pišu se sa sufiksom –il, osim zadnje
• vezivanjem cisteinskih ostataka nastaje – disulfidna veza
➢ cistinska disulfidna veza može povezati dva peptidna lanca
➢ 2 cisteinska ostatka mogu tvoriti disulfidne mostove unutar istog peptidnog lanca –
tvore prsten (npr. ljudski peptidni hormon oksitocin)
➢ inzulin – 2 peptidna lanca spojena dvama disulfidnim mostovima
• određivanje strukture peptida
1. cijepanje disulfidnih veza
- cijepanje disulfidnih veza unutar proteina oksidacijom s peroksimravljom
kiselinom
- nastajanje sulfonskih kiselina ( sadrže skupine -SO3H)
- oksidirane cisteinske jedinice nazivaju secisteinskim kiselinama
- nastali pojedinačni peptidni lanci se pročišćavaju i pojedinačno analiziraju
2. određivanje sastava aminokiselina
- pojedinačni lanci su razdvojeni
- određuje se sastav i omjer aminokiselina
- peptidni lanac se hidrolizira zagrijavanjem
- smjesa aminokiselina (hidrolizat) u analizatoru prolazi kroz kolonu s
izmjenjivačima iona i razdvaja na komponente
- otopina iz kolone miješa se s ninhidrinom (purpurna boja)
- aminokiseline se identificiraju na osnovu vremena zadržavanja u koloni
PROTEINI

• biopolimeri α-aminokiselina koje su spojene peptidnom vezom

• dijele se prema:
1) kemijskom sastavu
a) jednostavne
b) konjugirane
2) obliku
a) vlaknaste
b) globularne
3) funkciji
a) enzimi
b) hormoni
c) transportni proteini
• DENATURACIJA – poremećaj normalne strukture proteina, tako da on gubi biološku aktivnost
➢ obično uzrokovano toplinom ili promjenom pH
➢ denaturiranje je obično ireverzibilno, rijetko reverzibilno

LIPIDI

• spojevi koji se mogu ekstrahirati iz stanica nepolarnim organskim otapalima

• dijelimo ih na:
1) složeni lipidi – lako se hidroliziraju
- dugolančani esteri zvani masne kiseline
2) jednostavni lipidi – ne hidroliziraju lako u kiselini ili bazi
- steroidi
- prostaglandini
- terpeni
• VOSKOVI – esteri dugolančastih masnih kiselina i dugolančastih alkohola
➢ obično se nalaze u prirodi
- spermaceti se nalaze u glavi kita
- pčelinji vosak je smjesa voskova, ugljikovodika i alkohola od kojih pčele izrađuju
saće
- carnauba vosak je smjesa voskova velike molekularne mase
• GLICERIDI – esteri masnih kiselina s glicerolom
➢ trigliceridi su najčešći gliceridi i koriste se za dugotrajno skladištenje energije u
biljkama i životinjama
➢ masti – čvrsta tvar na sobnoj temperaturi, većina potječe od sisavaca
➢ ulja – tekućina na sobnoj temperaturi, većina potječe od biljaka ili hladnokrvnih
životinja
• MASNE KISELINE
➢ imaju dugačke nerazgranate lance s 12–20 ugljika
➢ većina sadrži paran broj ugljika jer su građeni od jedinica octene kiseline
➢ točka tališta povećava se s povećanjem molekulske mase
➢ nezasićenje uvelike snižava točku tališta
• FOSFOLIPIDI
➢ sadrže skupine izvedene iz fosforne kiseline
➢ fosfogliceridi obično imaju jednu skupinu fosforne kiseline i dvije masne kiseline
• PROSTAGLANDINI
➢ biokemijski regulatori snažniji od steroida
➢ cklopentanski prsten supstituiran dvama dugačkim ugljikovodičnim bočnim lancima
➢ većina ima 20 atoma ugljika
➢ reguliraju važne funkcije:
- krvni tlak
- zgrušavanje krvi
- alergijske upale tkiva
- probavne aktivnosti
- porođajne trudove
• TERPENI – prirodni spojevi različite strukture, zajednička im je izopentilna jedinica sastavljena
od pet ugljikovih atoma
➢ izolirani iz biljnog materijala koji sadržava mirisna esencijalna ulja
➢ ugodnog su okusa i mirisa