OSNOVNI PRINCIPI TOKSIKOLOGIJE

ZMIJSKI OTROVI
SEMINARSKI RAD

Biotoksini su otrovi koje proizvode ivi organizmi, a ako su ivotinjskog podrijetla, govorimo o zootoksinima (npr. bufotoksin-otrov abe krastae Bufo sp.). Zmijski se otrovi u organizam unose ugrizom, dok karpina npr. napada ubodom i tako injicira svoj otrov. Ako se radi o jednom od ta dva sluaja, injiciranju otrova ugrizom ili ubodom, takav se otrov zove venom, a ivotinje koje posjeduju posebne sustave u kojima se otrovi proizvode i kojima otrove mogu unijeti u tijelo rtve zovu se ivotinje otrovnice. Ovakve se ivotinje nazivaju jo i fanerotoksinim ivotinjama. Budui da zmije posjeduju zube kojima unose otrov u tijelo rtve, one nisu otrovne zmije, nego zmije otrovnice. Neke ribe Jadranskog mora su otrovnice jer posjeduju bodlje kojima se otrov unosi u tijelo (npr. ribe iz obitelji paukovki). Za razliku od njih, otrovne ivotinje (kriptotoksine ivotinje) ne posjeduju aparate za unoenje otrova, ali je jedan dio njihovog tijela otrovan, npr. meso nekih riba je vrlo opasno za jelo ako je nedovoljno kuhano ili peeno. ovjek se najee otruje otrovom ovih ivotinja jedui njihovo meso ili neki drugi dio tijela. Venom je otrovan sekret kojim se zmija brani ili napada. Potjee iz probavnih enzima koji su prvobitno bili smjeteni u elucu. Tijekom evolucije taj se otrovni sekret uvelike izmijenio od originalnog oblika. Otrov nastaje u dvjema lijezdama, koje su analogne lijezdama slinovnicama u ljudi i prenosi se kanalima do velikih maksilarnih zuba, koji su zbog toga nazvani otrovnim zubima. Otrovne lijezde imaju lumen, odvojen mii za postizanje tlaka, a nastale su od tankog vezivnog tkiva. Venom je zapravo sloena mjeavina bioloki aktivnih tvari koja ima dvije funkcije: paralizira rtvu i zapoinje digestiju. To su peptidski otrovi jer je biokemijskom analizom utvreno da proteini ine 90-95% suhe mase otrova. Ostatak ine neproteinski sastojci kao to su metali, lipidi, amini itd. U proteinskom dijelu osim najzastupljenijih enzima nalazimo neurotoksine i kardiotoksine odgovorne za letalan uinak samog otrova i druge supstancije koje su odgovorne za vane, ali neletalne efekte. Do danas je utvreno najmanje 26 enzima od kojih su najvaniji proteolitiki enzimi, hidrolotiki enzimi, kolagenaze, enzimi slini trombinu, fosfolipaze, hijaluronidaze, fosfoesteraze, leukocidaze, acetilkolin esteraze, ribonukleaze, laktat dehidrogenaze, deoksiribonukleaze, NAD nukleotidaze, L-aminooksidaze, adenozin trifosfataze Enzimi imaju vanu ulogu u probavi odnosno u razgradnji plijena. Venom mora omoguiti brzo prodiranje toksinih proteina do ciljnih mjesta. U tome mu pomau enzimi koji razgrauju i razaraju pojedine organe i sustave organa rtve. Tako npr. hidrolaze hidroliziraju proteine i komponente membrana, to dovodi do nekroze. Fosfolipaze djeluju na ivani sustav i ometaju normalan rad stanine
3

membrane dovodei do hemolize. Liza stanica je potrebna jer omoguava apsorpciju otrova u krvotok, a osobito su vane tvari koje podiu temperaturu na mjestu ugriza i time pojaavaju protok krvi. Hijaluronidaze hidroliziraju vezivno tkivo, ime potpomau irenje otrova kroz organizam. Leukocidaze paraliziraju gibanje leukocita. Tvari koje su najodgovornije za letalno djelovanje otrova na razliite naine djeluju na organizam rtve. Veina ih onemoguuje prijenos ivanog impulsa izmeu ivaca i miia, djelujui paralizirajue. U otrovima se mogu nai i bioloki aktivne tvari niske molekulske mase. One nemaju enzimsku aktivnost ali je njihovo djelovanje u otrovu vrlo vano, pa su tako uz toksine esto odgovorne za toksino djelovanje otrova. Npr. isti krotoksin izoliran iz otrova egrtue ima 15 puta jae toksino djelovanje od sirova otrova. Krotoksin se sastoji od 18 aminokiselina, a odgovoran je za denaturaciju hemoglobina, hemolizu, aktivira fibrinogen, oslobaa bradikinin, izazivajui poremeaje u disanju i na kraju smrt. Kako su otrovi proteinskog sastava, oni u ugrizenih mogu izazvati reakcije brze preosjetljivosti, tzv. anafilaktiki ok. Meutim takve reakcije na zmijske otrove su ipak prilino rijetke. Toksini, jedna od osnovnih komponenata zmijskog otrova, najzasluniji su za letalan uinak venoma. Mnogi od njih mogu ubiti ili imobilizirati plijen, a veina ih djeluje na neuromuskularnu transmisiju impulsa i to na razliite naine: 1) A i b neurotoksini (a-toksin, kobrotoksin, erabutoksin, noteksin, taipoksin) nekompetitivni su antagonisti, paralizirajui otrovi koji se ireverzibilno veu na receptor acetilkolina i blokiraju neuromuskularni prijenos impulsa. rtva obino umire jer miii koji sudjeluju u disanju prestanu funkcionirati. 2) K-toksini (k-toksin) blokiraju neke receptore CNS-a. 3) Dendrotoksini (dendrotoksin, toksini I i K) grupa toksina koja ili inhibira ili, ee, poveava oslobaanje acetilkolina i miina stanica je previe ili premalo stimulirana pa ne moe reagirati na ivani podraaj. Kao rezultat se javlja grenje ili relaksacija miia. 4) Miotoksini (miotoksin-a, crotamin) otrovi koji su odgovorni za unitavanje koe, vezivnog tkiva ili skeletnih miia i dovode do miine degeneracije. Precizan nain njihova djelovanja nije poznat. 5) Kardiotoksini (y-toksin, kardiotoksin, citoksin) otrovi koji naruavaju regulaciju membrana nekih stanica (npr. srana vlakna) ili uznemiruju ili se mijeaju u transport tvari ili prenoenje signala

preko membrane. Dovode do lezije stanica i mogu uzrokovati zastoj srca. 6) Hemoragini (mukrotoksin A, HT 1, HT 2) dovode do jaih krvarenja utjeui na stijenke krvnih ila. 7) Sarafotoksini (sarafotoksini a, b i c) uzrokuju jake vazokonstrikcije koje djeluju na kardiovaskularni sustav i dovode do zastoja srca. Svaki otrov nema u sebi sve navedene toksine ali moe sadravati vei broj razliitih toksina koji djeluju sinergistiki. Zmijski se otrovi najee dijele na hemotoksine i neurotoksine otrove. Hemotoksini izravno razaraju tkivo na mjestu ugriza i dalje od njega, utjeu na krv i organe tako da razaraju krvne stanice, utjeu na sustav koagulacije krvi, a mogu otetiti i srce, skeletne miie, bubrege i plua. Ugrizi zmija s hemotoksinim otrovima najbolniji su jer je disanje onemogueno i oteano, a tkiva poinju propadati. Neurotoksini venomi ne uzrokuju jaka razaranja tkiva ali utjeu na ivani sustav izazivajui pritom tee promjene u osjetilnim i motorikim sustavima. Djeluju specifino na esencijalne bioloke funkcije kao to je prijenos ivanog ili miinog impulsa. Ometaju ili potpuno zaustavljaju disanje i kucanje srca. Ugrizi zmija s neurotoksinim venomom su smrtonosni. Iako postoji spomenuta podjela na dvije kategorije, nijedna zmija nema potpuno hemotoksian, odnosno neurotoksian otrov, nego posjeduje oba, a u koju emo je kategoriju svrstati, ovisi o koliini pojedinih tvari koje prevladavaju u njezinu otrovu. Tako npr. u otrovu zmije Crotalus adamanteus-istona egrtua (Viperidae-ljutice) prevladavaju hemotoksine tvari, a zmije porodice Elapidae-guje, npr. Ophiphagous hannah-kraljevska kobra, imaju primarno neurotoksian venom.

Od otprilike 3000 vrsta zmija koliko danas ivi na Zemlji za ovjeka je opasno 10 - 12% (300 - 360 vrsta), a nekoliko stotina vrsta je otrovno ali nekodljivo za ovjeka. Kako zmije, kao i ostali gmazovi, ne mogu regulirati vlastitu tjelesnu temperaturu, najbrojnije su u tropskim i suptropskim podrujima gdje najnia zimska temperatura ne pada ispod 18C. Zanimljivo je da na svakom kontinentu broj vrsta zmija neotrovnica premauje broj vrsta otrovnica. Izuzetak je Australija gdje je broj vrsta otrovnica daleko vei nego neotrovnica. Osim toga, u Australiji ive zmije iji se otrov smatra najtoksinijim meu svim zmijama. Postoje dvije porodice zmija otrovnica: Elapidae (guje) i Viperidae (ljutice i jamiarke). U porodicu guja spadaju kobre, mambe, koraljne zmije, australske otrovnice, morske zmije, te jos neke zmije Azije i Afrike. U porodicu ljutica i jamiarki spadaju europske, azijske i afrike ljutice, egrtuse, te juznoamerike i azijske jamiarke. Graa otrovnih zuba i otrovnog aparata razliita je u guja i ljutica. U guja su otrovni zubi smjeteni na prednjem dijelu gornje eljusti, nepokretni su i kada su usta zatvorena, smjeteni su u konom naboru u donjem dijelu usne upljine. Osim toga, zubi mnogih guja nemaju uplji kanal unutar otrovnih zuba, ve su njihovi zubi duboko ulijebljeni. Otrovni su zubi povezani s otrovnim lijezdama koje proizvode otrov. Kada ovakva zmija ugrize, iz lijezde potee otrov kroz zub (ili lijeb) u ranu. Specijalnu prilagodbu posjeduju neke afrike i azijske kobre.
6

One zbog posebne grae otrovnih zuba mogu trcati otrov na udaljenost i do 3 metra i tako se braniti od napadaa. Otrov ima jako nadraujue djelovanje na oi i ako ga se odmah ne ispere, moe dovesti do trajne sljepoe. Posebno su po toj osobini poznate etiri vrste afrikih kobri. To su crnovrata kobra (Naja nigricollis), mozambika kobra (Naja mossambica), crvena kobra (Naja pallida) i ringhal (Hemachatus haemachatus). I neke vrste azijskih kobri takoer mogu trcati otrov. Ljutice i jamiarke imaju najrazvijeniji otrovni aparat i zube. U njih su zubi takoer smjeteni u prednjem dijelu gornje eljusti i izgledaju kao injekcijske igle, ali su pokretni. Kada nisu u uporabi, zubi su u ustima savijeni unatrag i prekriveni su zatitnim konim naborom. Prilikom ugriza, zubi se uspravljaju i otrov iz otrovne lijezde potee kroz zubni kanal u ranu. Jamiarke posjeduju i specijalne organe smjetene u jamice izmeu nosnih otvora i oiju. Ti organi su termoreceptori i zmija ih koristi da u mraku pronae toplokrvni plijen. Ovi organi spadaju meu najosjetljivije receptore u ivotinjskom svijetu i mogu registrirati temperaturnu razliku od 0,001C. Jo se uvijek ne zna kako mozak zmije rekonstruira termosliku koju stvaraju ovi organi. Osim gore navedenih porodica, otrovne su i neke zmije iz porodice Colubridae. Ova porodica obuhvaca 60% svih zmija i u nju su razvrstane mnoge neotrovne zmije (sve nase neotrovnice spadaju u ovu porodicu). U toj porodici, meutim, ima nekoliko vrsta zmija koje imaju ulijebljene otrovne zube koji su smjeteni odostraga u gornjoj eljusti i ne mogu se savijati kao u ljutica ili jamiarki. Prilikom ugriza, zmija mora vrsto zagristi plijen i pri tome eljustima praviti pokrete kao da vae kako bi stranjim otrovnim zubima prinijela plijen i unijela otrov u tijelo rtve. Veina otrovnih zmija ove porodice nije opasna za ovjeka, ali postoji nekoliko vrsta koje svojim ugrizom mogu nauditi. Ugrizi boomslanga (Dyspholidus typus) i tzv. ptijih zmija (rod Thelotornis) pokazali su se smrtonosnim za covjeka. Od ugriza boomslanga umro je

poznati ameriki herpetolog Karl P. Schmidt, a od ugriza zmije Thelotornis kirtlandii njemaki herpetolog Robert Mertens. Pojava znakova trovanja zmijskim otrovom, te razvoj kasnijih posljedica ovisi o velikom broju imbenika: starosti i masi rtve, mjestu i dubini ugriza, broju ugriza, duljini trajanja ugriza (koliini ubrizganog otrova), razini straha zmije, vrsti i veliini zmije, stanju otrovnog sustava zmije (otrovnih lijezda i zuba), osjetljivosti osobe na otrov, patogenim mikroorganizmima prisutnim u ustima zmije u trenutku ugriza, te o brzini prve pomoi i kvaliteti kasnije medicinske obrade u zdravstvenoj ustanovi. Ugriz ljutice esto se moe prepoznati po tragovima otrovnih zuba na mjestu ugriza. U veini sluajeva, u roku od deset minuta nakon ugriza javlja se otok koji se brzo iri od mjesta ugriza i moe u roku od jednog sata, ako se ne zapone lijeenje, brzo zahvatiti itav ugrizeni dio tijela (primjerice, ruku ili nogu). U mnogim sluajevima, uz otok javljaju se jos i lokalna krvarenja u povrinskim dijelovima. Zbog otoka, koa je vrlo napeta, sjajna i osjetljiva na dodir.Limfni vorovi u ugrizenom dijelu tijela ubrzo se poveaju i postaju bolni na dodir. U roku od tri sata nakon ugriza, na ugrizenom dijelu tijela na povrini koe ponekad se javljaju mjehuri ispunjeni seroznom tekuinom koja je, u nekim sluajevima, pomijeana s krvlju. Ovakav razvoj simptoma esto prati jaka bol koja se s ugrizenog dijela iri u ostale dijelove tijela. Od ostalih simptoma esto se javljaju slabost, povraanje, obilno znojenje, grevi u crijevima, a ponekad i gubitak svijesti. Neki se bolesnici ale i na utrnue zahvaenog dijela tijela odnosno na pojavu utrnua usta ili usnica. Neke ljutice imaju u svojem otrovu i tvari koje sprijeavaju gruanje krvi i izazivaju krvarenje iz sluznica. Simptomi djelovanja ovih tvari su opsena unutranja i vanjska krvarenja. Osobito su znaajna krvarenja iz sluznice usta. Simptomi ugriza kobre su lagani lokalni otok i ponekad bol koja se razvija desetak minuta nakon
8

ugriza. Nakon ovih simptoma javljaju se slabost, umor, pojaano luenje sline, otok kapaka, te pareza linih miia, usnica, jezika i drijela. Puls je oslabljen, krvni tlak nizak, a disanje oteano. Moe se javiti i paraliza skeletnih misia. Vid je jako oslabljen i javljaju se dvostruke slike. Ponekad se javlja i glavobolja. esta su i opsena odumiranja tkiva (nekroze) na mjestu ugriza. Svi se ovi simptomi brzo razvijaju tako da ve nakon 30 minuta moe biti potpuno razvijena slika jakog trovanja. Veina ovakvih simptoma karakteristina je za trovanje otrovom u kojem prevladavaju neurotoksine tvari. Pojava nekroze upuuje da su u otrovu prisutne i hemotoksine tvari. Ugriz kraita izaziva iste simptome kao i ugriz kobre, ali nema nikavog oticanja niti bola na mjestu ugriza. Nakon razvoja simptoma ugriza kobre ili kraita ubrzo se javlja opi ok, koma i prestanak disanja. Zato je, u sluajevima trovanja ovakvim otrovom, potrebno vrlo brzo reagirati. Za trovanje mambinim otrovom znaajna je opa slabost, munina, povraanje, slabljenje vida, pojaano luenje sline, glavobolja i jaki bolovi u trbuhu. Nakon ovakvih poetnih simptoma razvija se jaka hipotenzija i respiracijski ok. Nakon ugriza australskih otrovnica javlja se umor, munina i povraanje, bolovi u trbuhu, glavobolja, otean govor, opa slabost miia i paraliza koja u nekim sluajevima moe biti i trajna (primjerice, u sluaju ugriza taipana). esto se javlja i oteenje miinih stanica, a u mokrai se pojavljuje hemoglobin. Za ugriz morskih zmija znaajni su lagani bol u skeletnim miiima, posebice u vratnim miiima. Bol se pojaava kretnjama glave, oticanje se uope ne javlja, oko usta esto se javljaju trnci, a usta postaju suha. Ponekad se ugrizene osobe ale na bol pri gutanju. Zjenice su gotovo uvijek proirene. U sluajevima jakog trovanja javlja se respiracijski ok. Ugriz zmajura (Malpolon monspessulanus), koji ivi i u nas, moe izazvati glavobolju, muninu, povraanje i groznicu. Meutim, ovi simptomi najee traju samo nekoliko sati nakon ega slijedi potpuni oporavak. U Europi relativno mali broj ljudi strada od ugriza zmija. Razlog tome je da u Europi nema tako opasnih i otrovnih zmija kao npr. u Africi ili Aziji.

Osim toga, medicinska je pomo i njega u gotovo svim dijelovima Europe lako dostupna, pa je mogue zapoeti lijeenje ugriza prije nego se razviju po ivot opasni simptomi. U Europi ive samo opasne zmije otrovnice iz porodice ljutica. Veina je europskih ljutica vrlo mala (mnoge su manje od 60 cm), pa ako i doe do ugriza, koliina ubrizganog otrova je vrlo mala. Sve europske ljutice imaju otrov u kojem prevladavaju hematotoksine tvari. One izazivaju poremeaje u broju krvnih stanica, poremeaje u mehanizmu gruanja krvi, te izravno razaraju tkivo. Nakon ugriza javlja se bol i otok koji se brzo iri od mjesta ugriza. Na mjestu ugriza i u njegovoj okolini mogu se javiti i mjehuri ispunjeni bistrom tekuinom. Ako je ubrizgana vea koliina otrova, a ugriz se ne lijei, kao jedna od komplikacija (iako vrlo rijetko) moe se javiti i gangrena. Najei su ugrizi u prste ruku ili u nogu. Osobito su opasni ugrizi u glavu, vrat ili u krvne ile. U Europi ljudi najee stradaju od poskoka (Vipera ammodytes), riovke (Vipera berus), talijanske (Vipera aspis) i panjolske ljutice (Vipera latastei). Od svih njih najopasniji je poskok. To je ujedno i najvea europska otrovnica. enke narastu oko 60 cm, ali mujaci mogu narasti i do 100 cm. U nekih je populacija zamjetna razlika u boji izmjeu mujaka i enki. Mujaci su pepeljasto sivi, a enke su najee smee, sivosmee ili crvenosmee. Na leima se nalazi karakteristina "cik cak" linija koja je u nekih primjeraka izlomljena te ini rombove. Na vrhu poskokove njuke nalazi se mali roi. Poskok se hrani guterima, malim glodavcima i pticama. Pari se u proljee, a u jesen enka okoti 3 - 10 (ponekad i vie) ivih mladih. Nije agresivan i ako se uznemirava, poinje siktati i pokuava pobjei. esto ga je potrebno jako isprovocirati da bi ugrizao. Ako meutim doe do ugriza, potrebno je potraiti lijeniku pomo jer je poskok jako otrovan. Prvi simptomi trovanja su bol i(ili) oticanje ugrizenog dijela tijela. Otok se javlja 2 - 3 minute nakon ugriza i brzo se iri. U velikih primjeraka zubi mogu biti i 1cm dugi, pa otrov moe biti uneen u mii to ubrzava razvoj simptoma trovanja. Poto se poskoci lako odravaju i razmnoavaju u zatoenitvu, oni se esto koriste kao izvor otrova za proizvodnju antiseruma.

10

Riovka (Vipera berus) je najrasprostranjenija zmija Europe i najrasprostranjenija zmija uope. Prostire se preko itave Europe, kroz Rusiju sve do obale Tihog oceana. U vedskoj se moe nai i u Arktikom pojasu. Nema je u junoj panjolskoj, junoj Italiji, na jugu Balkanskog poluotoka i na nekim veim mediteranskim otocima. To je jedna od rijetkih zmija ija je biologija dobro prouena. Voli vlanija stanita od poskoka. Za razliku od poskoka, ee se nalazi u nizinama, u blizini bara ili movara. U Alpama se moe nai i na preko 2000 metara n/m. U jesen koti ive mlade. Otrov joj nije tako jak kao u poskoka, iako u nekih osoba moe doi do jaih oteenja tkiva. Simptomi trovanja su bol i oticanje. Ugriz riovke uglavnom nije smrtonosan za zdravog, odraslog ovjeka. Ipak, preporua se potraiti lijeniku pomo. Albert Calmete je prije oko 100 godina dokazao da je mogue imunizirati ivotinju protiv zmijskog otrova i uiniti je otpornom na njega i time je poela era moderne protuotrovne seroterapije. On je priredio prvi protuotrovni serum i dokazao da bilo koji imunizirajui ivotinjski serum moe spasiti i drugu ivotinju od ugriza iste zmije. Serumi se obino prireuju hiperimunizacijom konja. Tako je antivenin za otrov egrtua derivat konjskog seruma. Postupak imunizacije zapoinje s injektiranjem malih doza otrova u ivotinju, koje se progresivno poveavaju kako jaa obrambeni sustav ivotinje. Uzorci krvi za pripremanje seruma uzimaju se nekoliko dana nakon injekcije zavrnih doza otrova koje se ubrizgavaju u ivotinju kad ve stekne hiperimunost (2-3 puta na mjesec). Danas se prireuju polivalentni serumi koji neutraliziraju vie vrsta toksina. Oni su veoma vani za krajeve gdje na malom prostoru postoji velik broj razliitih vrsta otrovnih zmija. Pokuava se unaprijediti terapija lijeenja otrova serumima tako da se proiavaju protutijela i poboljava obrambena mo seruma protuotrovnog djelovanja. Animalni serumi sadravaju brojna protutijela za proteine koji su razliiti od onih u otrovu. Zato se proiavaju protutijela da bi se specifino spojila s proteinima otrova i time poveala uinkovitost samog protuotrova. Hrvatska je u protuotrovnoj seroterapiji postigla velike uspjehe, pa se tako zagrebaki zmijski antiserum smatra vrhunskim. Budui da je termolabilan, ne moe se nositi sa sobom npr. na planinarenje. Tako je omogueno da antiserum bude iskljuivo pod kontrolom strunjaka u bolnicama i domovima zdravlja, to je bitno da se ne bi zloupotrijebio. Zmijski protuotrov nije bez rizika i zato se ne smije primjenjivati bez savjetovanja s lijenikom ili lijenikog pregleda jer je lijenik upoznat s nainom njegove primjene i moe ga struno primjeniti. Danas se u stvari davanje antiseruma izbjegava (osim ako je stanje
11

unesreenog kritino) zbog visokog rizika i smrtnosti od anafilaktikog oka. Zato se najprije uzima mala koliina antivenina za provjeru alergijskog odgovora organizma. Kod otrovanja zmijskim otrovom bitno je procijeniti stupanj otrovanja i teinu ozljede i u skladu s tim pruiti unesreenom adekvatnu pomo. Kako je zmijski otrov proteinskog sastava, mnogi od sastavnih proteina djeluju specifino na razne bioloke funkcije od ivotne vanosti, kao to su koagulacija krvi, regulacija tlaka, prijenos ivanog ili miinog impulsa Tako je otkrivena njihova vana uloga u farmaceutskoj industriji i pokazalo se da neke komponente, izolirane iz otrova, imaju velike farmakoloke mogunosti, to je dovelo do otkria vanih lijekova. Otrov kobre djeluje kao analgetik kod neurologija trigeminusa i kod karcinoma. Njime se nekoliko puta uspio sniziti povieni krvni tlak kod hipertenzije i ublaiti bol kod angine pectoris. Kod plune tuberkuloze postignuto je snienje temperature i ope poboljanje stanja organizma. Venomi su se pokazali uspjenima i u oftalmologiji (kod iritisa npr.). Otrov australske tigraste zmije, Notechus scutatus, ima dobra lokalnohemolitika svojstva, pa se primjenjuje kao lijek kod hemofilije i hemoragije. Kod vazomotornih rinitisa davali su se otrovi u obliku masti za utiranje u kou nadlaktice (perkutana metoda). Otrov moe biti koristan i u lijeenju virusnih infekcija i neurolokih poremeaja, ali tvari odgovorne za takve uinke jo nisu poznate i istraene. Venomi umanjuju uinak adrenalina, a pojaavaju uinak pilokarpina. Iako je u razvijenim zemljama Europe, Amerike, Azije, te u Australiji malo smrtnih sluajeva od ugriza zmija otrovnica, zmijski je ugriz jo uvijek vaan uzrok smrti u mnogim nerazvijenim zemljama. Ukupan broj ljudi koje ugrizu zmije (otrovnice i neotrovnice) je prilino velik. U SAD, primjerice, godinji broj ugriza zmija iznosi oko 10 000, ali samo mali postotak od ovog broja otpada na otrovnice. Osim moguih fiziolokih posljedica djelovanja zmijskog otrova, u ljudi je vrlo vaan i psiholoki uinak ugriza. U veine ljudi zmije izazivaju jake negativne osjeaje i strah tako da i ugrizi neotrovnica u ljudi mogu izazvati nepredvidljive, ponekad histerine, reakcije. Ovakve reakcije se ne javljaju samo kod osoba koje se povremeno ili sluajno susreu sa zmijama, ve i kod onih koje su stalno u dodiru sa zmijama (npr. kustosi u zoolokim vrtovima). Ovakvi su sluajevi dobro dokumentirani u medicinskoj literaturi. Tako je 1992. g. u asopisu Tropical and Geographical Medicine opisan sluaj histerine paralize nakon ugriza zmije. Dobro je poznat sluaj 25-godinjeg ovjeka koji je pokuao
12

samoubojstvo nakon ugriza egrtue koju je drao kao kunog ljubimca. Nakon lijenike intervencije, ovjek je preivio, ali je bilo potrebno lijeenje antiserumom, te sloeni kirurki zahvat na podlaktici. U nas najvie ugriza ima u proljee i ljeto kada su zmije najaktivnije. Gotovo svi ugrizi potjeu od riovke ili poskoka. Valja napomenuti da loe izvedena prva pomo moe samo pogorati stanje ugrizene osobe. Ako je dolo do ugriza, treba uiniti slijedee: 1) Priekati nekoliko minuta. Ako nakon 5 - 10 minuta ne dolazi do oticanja ugrizenog mjesta, onda nije dolo do trovanja. Mogue je da zmija nije otrovnica ili da zmija otrovnica nije ubrizgala otrov u ranu. 2) Ohrabriti ugrizenog. Vrlo ozbiljna trovanja su rijetka, a smrtni su sluajevi gotovo nepoznati ako se lijeenje provede u roku od 6 do 10 sati nakon ugriza. Zapravo, smrtni sluajevi izazvani zmijskim ugrizom toliko su rijetki da u krajevima gdje je poskok esta ivotinja vie ljudi pogine od elementarnih nepogoda (potresa, poplava) nego od ugriza. 3) Imobilizirati ugrizeni dio tijela. Nogu ili ruku treba omotati itavom duljinom (ne prevrsto) do dolaska u bolnicu 4) Ne loviti zmiju! Rezultat lova su najee dodatni ugrizi. 5) to je prije mogue, odvesti ugrizenog u bolnicu. Tijekom transporta ugrizeni dio tijela to je mogue manje micati. Pomicanjem se otrov bre iri. Ako doe do povraanja, okrenuti ugrizenog u boni poloaj. esto se predlae ranu zarezati i isisati to je vie mogue otrova. To moe raditi samo uvjebana osoba, jer rezanje rane pojaava krvarenje, a ako se, primjerice, koriste nesterilni noevi, britvice i sl., onda moe doi i do infekcije rane. Neki autori predlau stavljanje poveza kako bi se sprijeilo irenje otrova. Takav povez mora biti dovoljno vrst da uspori irenje otrova, a da ne ometa krvotok. Poto je neiskusnom ovjeku vrlo teko odrediti to je to dovoljno "jako" da zaustavi otrov, a dovoljno "slabo" da ne zaustavlja krvotok, ne preporua se samostalno stavljanje poveza. vrsto stegnuti povezi mogu znatno pogorati stanje ugrizenog dijela tijela i izazvati gangrenu. Najvanije od svega je da zmijski antiserum, iako se moe kupiti u ljekarnama, nikada ne treba ubrizgavati samome sebi ili drugoj osobi bez odgovarajueg lijenikog nadzora. U osoba osjetljivih na serum razvije se reakcija brze preosjetljivosti (anafilaktiki ok), koja moe biti smrtonosna ako se njeni simptomi odmah ne ublae. Prema tome, ubrizgavanje antiseruma ("protuotrova") bez lijenikog nadzora moe biti opasnije od samih simptoma trovanja. Zmijski je antiserum poseban
13

medicinski pripravak koji se moe dati samo u bolnici pod strogim lijenikim nadzorom.

14

LITERATURA:

Drvo znanja-enciklopedijski asopis za mlade, br. 36, 15-20. Drvo znanja-enciklopedijski asopis za mlade, br. 85, 6-13. Priroda-mjesenik za popularizaciju prirodnih znanosti i ekologije, br. 927, 22-24. http://jagor.srce.hr/botanic/cisb/doc/fauna/zmije/main.htm http://zagreb.hrsume.hr/contents/opasnosti/zmije/ http://www.zdravlje.hr/clanak.php?id=12908 http://hr.wikipedia.org/wiki/Zmije http://www.vasezdravlje.com/izdanje/clanak/927/ http://www.reptilis.net/serpentes/venom.html

15