Professional Documents
Culture Documents
1.1.
1.2.
1.3.
1.4.
1.5.
2.
OSNOVNI POJMOVI
3
STRUKTURA I VEZANJE ATOMA UGLJIKA
REZONANCIJA
FORMULE ORGANSKIH SPOJEVA
SVOJSTVA ORGANSKIH SPOJEVA
PODJELA ORGANSKIH SPOJEVA
3
4
6
7
8
IZOMERIJA ORGANSKIH SPOJEVA
9
2.1. STRUKTURNA ILI KONSTITUCIJSKA IZOMERIJA
2.2. TAUTOMERIJA
2.3. STEREOIZOMERIJA
2.3.1. KONFORMACIJA MOLEKULE
2.3.2. KONFORMACIJA CIKLIKIH SPOJEVA
2.3.3. KONFIGURACIJA MOLEKULE
9
10
11
11
12
13
3.
SKUPINE ORGANSKIH SPOJEVA
18
3.1. UGLJIKOVODICI
3.1.1 ALKANI
3.1.2 ALKENI
3.1.3 ALKINI
3.1.4 ALICIKLIKI UGLJIKOVODICI
3.1.5 AROMATSKI UGLJIKOVODICI (ARENI)
3.1.6 HALOGENI DERIVATI UGLJIKOVODIKA
3.2. ALKOHOLI
3.3. FENOLI
3.4. ETERI
3.5. ALDEHIDI I KETONI
3.6. KARBOKSILNE KISELINE
3.11.1.
3.11.2.
3.11.3.
4.
PETEROLANI HETEROCIKLIKI SPOJEVI
ESTEROLANI HETEROCIKLIKI SPOJEVI
HETEROCIKLIKI SPOJVI S KONDENZIRANIM PRSTENOVIMA
SLOENI PRIRODNI SPOJEVI
4.1.
4.1.1.
4.1.2.
4.1.3.
4.2.
4.2.1.
4.2.2.
4.2.3.
4.2.4.
4.3.
4.4.
4.4.1.
4.4.2.
4.5.
4.5.1.
4.5.2.
4.6.
4.7.
4.7.1.
4.7.2.
4.7.3.
4.7.4.
4.7.5.
75
77
80
82
UGLJIKOHIDRATI
MONOSAHARIDI
OLIGOSAHARIDI
POLISAHARIDI
LIPIDI
JEDNOSTAVNI ESTERI
SLOENI LIPIDI
GLIKOLIPIDI
IZOPRENOIDNI LIPIDI
PEPTIDI
PROTEINI
SVOJSTVA PROTEINA
PODJELA PROTEINA
NUKLEINSKE KISELINE
DNA
RNA
VITAMINI
STANINA SIGNALIZACIJA
STEROIDNI HORMONI
JEDNOSTAVNI PLINOVI
NEUROTRANSMITERI
PEPTIDNI HORMONI I FAKTORI RASTA
EIKOZANOIDI
82
83
92
94
95
95
97
99
100
104
105
110
110
111
113
114
115
121
122
123
123
124
125
2
1. Osnovni pojmovi
1.1. Struktura i vezanje atoma ugljika
Broj poznatih ugljikovih atoma daleko nadmauje broj spojeva to ih ine svi ostali
elementi zajedno. Osnovni razlog tolikom mnotvu spojeva je u sposobnosti ugljikov
ih atoma
da se meusobno veu tvorei ravne ili razgranate lance i prstenove raznih veliina. S d
ruge
strane, na ugljikove atome lako se veu atomi mnogih drugih elemenata, poput vodik
a, kisika,
duika, sumpora, fosfora ili halogenih elemenata. Meusobno ili s drugim elementima,
ugljikovi atomi mogu se vezati jednostrukim ili viestrukim vezama. Navedene osobi
ne
ugljika objanjava jedinstvena struktura njegova atoma.
Atom ugljika ima elektronsku konfiguraciju: 1s2 2s2 2p2.
Dovoenjem energije jedan elektron iz 2s orbitale moe se pomaknuti u
praznu 2p orbitalu, pa dobivamo atom ugljika s etiri nesparena
elektrona. Time se tumai sklonost ugljika da tvori etiri veze, tj. da se
spoji s etiri druga atoma. Spojevi ugljika postiu stabilnost ako sva etiri
raspoloiva elektrona sudjeluju u stvaranju kemijskih veza. Ugljik je
tetrakovalentan u svim organskim spojevima. Divalentnih spojeva ugljika praktiki
nema jer
se takvi spojevi stabiliziraju stvaranjem viestrukih veza (dodatnih veza).
Npr. najjednostavniji organski spoj metan, CH4 ugljik je s etiri energetski
ekvivalentne kovalentne veze spojen s etiri atoma vodika. Ekvivalentne veze mogu
nastati
samo ako se 1s orbitale etiri atoma vodika preklope s etiri istovrsne orbitale ato
ma ugljika.
Istovrsne orbitale nastaju 'mijeanjem' ili hibridizacijom orbitala i nazivaju se
hibridne
orbitale. Iz jedne s-orbitale i tri p-orbitale nastaju etiri hibridne sp3-orbital
e.
etiri sp3-orbitale usmjerene su prostorno prema uglovima
tetraedra i meusobno zatvaraju kut od 109,5. Nazivamo ih
tetraedarske hibridne orbitale. Pretpostavlja se da do hibridizacije dolazi
pri nastajanju kemijske veze. Preklapanjem svake od sp3-orbitala ugljika
sa po jednom s-orbitalom vodika nastaje molekula metana koja je
tetraedarske strukture. Molekulske vezne orbitale nastale preklapanjem
atomskih orbitala ugljika i vodika cilindrino su simetrine uzdu osi
koja spaja jezgre atoma. Nazivaju se -orbitale (sigma), a veze -veze.
3
Sve etiri -veze u molekuli metana jednake su jakosti i duljine (435 kJ/mol i 0,11
nm).
Moe se jo napomenuti da hibridne sp3-orbitale (hibridne orbitale openito) daju znat
no
vru vezu nego nehibridne s- ili p-orbitale.
Atomi ugljika mogu se, zahvaljujui malom volumenu, lako meusobno ili s drugim
atomima vezati viestrukim vezama: dvostrukim i trostrukim. Osobito se esto susree
dvostruka veza. U molekuli etena dva atoma ugljika povezana su dvostrukom vezom,
H2C=CH2. Svaki ugljik vezan je s tri druga atoma ekvivalentnim orbitalama, to znai
da
dolazi do sp2 hibridizacije. Iz jedne s-orbitale i dvije p-orbitale nastaju tri
hibridne sp2.
Tri sp2 orbitale lee u ravnini i meusobno zatvaraju kut od 120. Nazivamo ih
trokutaste ili trigonalne hibridne orbitale. Ugljik koristi sp2 orbitale za veza
nje s dva atoma
vodika i s drugim atomom ugljika, pri emu nastaju -veze. Na svakom atomu ugljika
preostaje jo po jedna p-orbitala okomita na ravninu hibridnih orbitala. Njihovim
preklapanjem stvara se dodatna -veza (pi) koja se sastoji od dva elektronska obla
ka: jednog
iznad a drugog ispod ravnine -veza.
Dvo truka veza jaa je od jednostruke. Za usporedbu navodimo entalpije i duljine v
eze ugljik
ugljik u molekulama etana i etena.
Veza
Entalpija veze (kJ/mol)
Duljina veze (nm)
C C (etan)
368
0,153
C = C (eten)
682
0,134
Meutim, dvostruka veza nije dvostruko jaa od jednostruke. Zbog slabijeg
preklapanja p-orbitala, -veza je slabija od -veze. Spojevi s dvostrukom vezom lako
e
reagirati s reagensima koji se mogu vezati, adirati, na dvostruku vezu. Pri takv
im reakcijama
kida se slabija -veza a umjesto nje stvaraju se dvije jake -veze. Reakcija adicije
moe se
prikazati na slijedei nain:
1.2. Rezonancija
Pojavu rezonancije moemo susresti kod spojeva s dvostrukom vezom. Rezonancija
postoji kod spoja ija se molekula moe prikazati s dvije ili vie struktura koje se r
azlikuju
samo po raspodjeli elektrona. Na primjer, molekula acetona moe biti prikazana dvj
ema
strukturama: kao nepolarna i kao polarna molekula.
i
Obje veze ugljik kisik su jednako vrijedne i jednake duljine. Kod nedisocirane k
arboksilne
skupine takoer dolazi do delokalizacije elektrona, no ona ne moe biti simetrina kao
kod
aniona (vodik karboksilne skupine 'smeta'). Zbog toga je rezonantna stabilizacij
a kod aniona
vea nego kod nedisocirane kiseline. Kiselina tei da otpusti proton i tako postigne
veu
stabilnost.
Fenoli su jae kiseline od alifatskih alkohola zbog pojave rezonancije. Nedisocira
ni
fenol kao i fenoksid anion stabilizirani su rezonancijom, no stabilizacija je ko
d aniona jaa.
Posljedica je jaa disocijacija fenola. Gvanidin je vrlo jaka baza privlai proton z
bog jake
rezonantne stabilizacije protoniranog oblika. Rezonancijom se moe tumaiti i djelom
ini
karakter dvostruke veze koju ima veza ugljik duik u CONH- skupini (peptidnoj vezi)
.
1.3. Formule organskih spojeva
Organski spoj moemo prikazati molekulskom formulom koja pokazuje broj i vrstu ato
ma
u molekuli spoja. Meutim, molekulska formula nam nita ne kae o strukturi spoja, o t
ome
kako su atomi meusobno povezani. Raspored atoma u molekuli pokazuje strukturna fo
rmula
s crticama koje oznauju kovalentnu vezu izmeu atoma (zajedniki elektronski par odno
sno
dva vezana elektrona). Molekulu etanola moemo prema tome prikazati ovako:
U praksi se najvie upotrebljavaju saete strukturne formule, tj. formule u kojima j
e naglaena
funkcionalna skupina. Neki primjeri navedeni su u tablici.
Spoj
Strukturna formula
Funkcionalna skupina
etanol
CH3CH2OH
-OH, hidroksilna
etanal
, aldehidna
eten
, dvostruka veza
-Br, brom (halogen)
brometan
CH3CH2Br
metilamin
CH3NH2
-NH2, amino
acetamid
CH3CONH2
-CONH2, amidna
6
molekulske mase. Potpuniju sliku nekog spoja moemo, meutim, dobiti tek odreivanjem
strukture spoja. Potrebno je dokazati prisutnost funkcionalnih skupina i odredit
i prostornu
strukturu molekule. Uz klasine metode analize i sinteze, za odreivanje molekularne
strukture danas se sve vie upotrebljavaju fizikalne metode koje se slue raznim
instrumentima. Najzanimljivije podatke o strukturi daju spektrometri, instrument
i koji mjere
spektre molekula. Od razliitih spektara navodimo dva, kojima se najvie sluimo u ana
lizi
strukture organskog spoja, a to su: infracrveni spektar (IR) i spektar nuklearne
magnetske
rezonancije (NMR).
1.4. Svojstva organskih spojeva
Svojstva spoja ovise o njegovoj strukturi. Za spojeve ugljika karakteristina je k
ovalentna
veza, koja je prostorno usmjerena i koja odreuje veliinu i oblik molekule. Kovalen
tna veza
moe biti polarna ako povezuje atome razliite elektronegativnosti (razliite snage pr
ivlaenja
elektrona). Elektroni se u kovalentnoj vezi asimetrino raspodjeljuju, vezna orbit
ala se
iskrivljuje a kovalentna veza dobiva djelomini ionski karakter. Posljedica polarn
osti
7
-SO3H, sulfonska
tioli
-SH, merkapto
nitro - spojevi
-NO2, nitro
amini (primarni)
-NH2, amino
imini
=NH, imino
Spojevi jedne skupine esto se mogu svrstati u niz u kojem se svaki lan razlikuje o
d
prethodnog ili slijedeeg lana za CH2- skupinu. Niz se naziva homologni niz a lanovi
se
nazivaju homolozi. Homologni niz normalnih lanastih alkohola je slijedei.
metanol
etanol
propanol
8
butanol
opa formula
Sve organske spojeve dijelimo na lanaste ili alifatske i ciklike spojeve. Razlikuj
emo
homociklike i heterociklike spojeve s obzirom na vrstu atoma od kojih je sastavlje
n prsten
spoja. Kod homociklikih spojeva prsten se sastoji iskljuivo od atoma ugljika, dok
heterocikliki spoj uz ugljik sadri i neke druge atome. To su najee atomi duika, kisika
ili
sumpora. Navedenu podjelu moemo prikazati slijedeom shemom i nekim primjerima.
Navedeni homocikliki spojevi znatno se razlikuju u kemijskim svojstvima.
Cikloheksan ima svojstva slina svojstvima alifatskih spojeva pa ga ubrajamo u sku
pinu
aliciklikih spojeva (alifatski cikliki spojevi). Benzen i spojevi koji su po kemij
skom
ponaanju slini benzenu ubrajamo u aromatske spojeve spojeve s aromatskim svojstvim
a.
Treba napomenuti da veina heterociklikih spojeva ima svojstva slina benzenu pa ih
smatramo aromatskim spojevima. Meutim, u sistematici organskih spojeva obino se
prikazuju kao posebna skupina spojeva jer se po strukturi znatno razlikuju od be
nzena. Slini
su samo po elektronskoj konfiguraciji (pokazuju rezonanciju) to objanjava slinost
kemijskih svojstava.
Podjela na alifatske, aliciklike, aromatske i heterociklike spojeve manje je vana o
d
podjele prema funkcionalnoj skupini. Naime, vanije je istaknuti da izmeu neke alif
atske i
aromatske kiseline postoje slinosti (ista funkcionalna skupina), nego da postoje
razlike
(razliit utjecaj preostalog dijela molekule).
2. Izomerija organskih spojeva
Izomerija (gr. isos isti, meros dio) je pojava da neki spojevi iste molekulske fo
rmule
imaju razliite strukture. Takvi spojevi nazivaju se izomeri. Oni sadre isti broj i
stovrsnih
atoma ali se meusobno razlikuju po redoslijedu vezanja atoma ili po rasporedu ato
ma u
prostoru. To su razliiti spojevi s razliitim svojstvima.
2.1. Strukturna ili konstitucijska izomerija
Izomeri ove grupe razlikuju se po nainu na koji su atomi meusobno povezani, tj. po
rasporedu atoma u molekuli. Jedan izomer ne prelazi u drugi a njihovo nastajanje
veinom
tee razliitim putovima. U ovom prikazu navodimo samo neke primjere ovakvih
jednostavnih izomerija.
Izomeriju lanca susreemo npr. kod alkana. Butan, ija je molekulska formula C4H10,
moe imati dva izomera: ravnolanasti (normalni butan ili n-butan) ili razgranati (i
zobutan).
9
Razliit poloaj nekog supstituenta u molekuli uzrok je pojavi tzv. poloajne izomerij
e.
Tako kod propanola razlikujemo dva izomera,
a kod disupstitucijskih derivata benzena tri izomera: orto, meta i para.
o - dibrombenzen
m - dibrombenzen
p - dibrombenzen
Pojedini izomeri mogu pripadati kemijski razliitim skupinama spojeva ako se
razlikuju po funkcionalnim skupinama. Spoj molekulske formule C2H6O moe biti alko
hol ili
eter.
2.2. Tautomerija
Spojevi s razliitim rasporedom atoma u molekuli koji mogu prelaziti jedan u drugi
nazivaju se tautomeri. O tautomeriji prema tome govorimo kada se dvije strukture
, dva oblika
molekula, nalaze u ravnotei. Jedan oblik molekule prelazi u drugi pregradnjom, pr
i emu se
obino radi o premjetanju atoma vodika. Najvaniji sluaj tautomerije, keto-enolna
tautomerija, susree se kod spojeva s OH skupinom vezanom na atom ugljika koji je s
a
susjednim atomom (C ili N) vezan dvostrukom vezom.
Naziv enol dobiven je spajanjem nastavka en za dvostruku vezu i ol za alkohol.
Tautomerna ravnotea nalazi se na strani oblika u kojem je vodik vezan ugljik, ket
o oblika,
kao slabije kiselog oblika. Primjere keto enolne tautomerije nalazimo kod biokem
ijski
vanih spojeva: pirogroane kiseline, pirimidinskih i purinskih baza, zatim kod barbi
turne
kiseline i njenih derivata, mokrane kiseline i dr.
10
2.3. Stereoizomerija
Prostornom izomerijom molekula bavi se dio kemije koji nazivamo stereokemija (gr.
stereos, u sloenicama oznauje prostornost). Stereokemija se bavi i stereoizomerijo
m,
pojavom izomera koji se meusobno razlikuju samo po razmjetaju atoma u prostoru. Ta
kvi
izomeri nazivaju se openito stereoizomeri. Razlike u strukturi pojedinih stereoiz
omera mogu
se najbolje prikazati na trodimenzijskim modelima. Stoga emo za prikaz stereoizom
era, uz
jednostavne strukturne formule, upotrebljavati i perspektivne crtee ili projekcij
e prostornih
modela.
Stereoizomeri se mogu klasificirati s obzirom na mogunost izolacije odnosno moguno
st
prevoenja jednog izomera u drugi. Razlikujemo konformacijske izomere, koji se obin
o lako
prevode jedan u drugi pa je njihovo odvajanje rijetko mogue, i konfiguracijske iz
omere,
'stvarne' izomere ije je prevoenje teko ili nemogue a izolacija mogua.
2.3.1. Konformacija molekule
Razliite strukture neke molekule koje (obino) mogu lako i brzo prelaziti jedna u
drugu rotacijom oko jednostrukih veza nazivaju se konformacije te molekule. Uzmi
mo kao
primjer jednostavnu molekulu etana. Uslijed slobodne rotacije metilnih skupina o
ko
jednostruke veze ugljik ugljik molekula etana moe imati beskonano mnogo razliitih
strukturnih oblika ili konformacija. Od niza moguih konformacija razlikujemo dvij
e krajnje:
zasjenjenu i zvjezdastu.
Rotacije, meutim, nije 'potpuno slobodna'. Konformacije molekula razlikuju se po
sadraju energije a time i po stabilnosti. Kod etana, energija molekule ima minimu
m pri
zvjezdastoj konformaciji a maksimum pri zasjenjenoj. Razlika iznosi oko 13 kJ/mo
l.
Stabilnija je energetski siromanija zvjezdasta konformacija. Smatra se da je ener
getska
razlika izmeu konformacija etana uzrokovana interakcijama (odbijanjima) elektrons
kih
oblaka veza ugljik vodik. Energetski nivo odnosno relativna stabilnost neke konf
ormacije
moe openito zavisiti i o nekim drugim faktorima kao to su van der Waalsove sile,
interakcija dipol dipol, i stvaranje vodikove veze. Molekule spoja nalazit e se p
reteno u
stabilnijoj konformaciji (ili konformacijama).
Kod spoja sloenije grae mogu je i vei broj relativno stabilnih konformacija
manjeg sadraja energije u odnosu na ostale mogue konformacije. Takve konformacije
s
energetskim minimumom predstavljaju konformacijske izomere. Oni obino lako i brzo
prelaze jedan u drugi pa njihova izolacija u veini sluajeva nije mogua.
Velike molekule s mnogo jednostrukih veza mogu imati veliki broj relativno stabi
lnih
konformacija. Pitanje je, meutim, kakva je stvarna konformacija neke sloene moleku
le. Ona
moe znaajno utjecati na bioloka svojstva molekule kao to je to sluaj kod proteina ili
nukleinskih kiselina. Studij konformacija stoga ima veliko znaenje.
11
ekvatorijalni poloaj
aksijalni poloaj
konformacije stolice metilcikloheksana
Konformacija s ekvatorijalnim poloajem metilne skupine je stabilnija. Ekvatorijal
ni
poloaj nekog supstituenta, pogotovo ako se radi o nekoj veoj atomskoj skupini, je
openito
povoljnija zbog manjih interakcija s ostalim supstituentima.
Iz ovog kratkog prikaza vidljivo je da na stabilnost neke konformacije utjee niz
faktora. Najpovoljnija konformacija molekule predstavljat e rezultantu razliitih u
tjecaja. O
konformacijama raznih ciklikih spojeva (jednostavnih cikloalkana i njihovih deriv
ata,
steroida, ugljikohidrata) bit e vie govora kasnije.
2.3.3. Konfiguracija molekule
Naziv 'konfiguracija' oznauje raspored atoma karakteristian za pojedini stereoizom
er
kod kojeg su atomi u prostoru 'fiksirani' u odreenom poloaju. Stereoizomeri koji s
e mogu
prevesti jedan u drugi samo uz kidanje kemijske veze, a to znai teko ili nikako, s
padaju po
tome u konfiguracijske izomere. Takvi su geometrijski izomeri i tzv. enantiomeri
.
Geometrijska izomerija. Zbog ograniene rotacije oko dvostruke veze ugljik - uglji
k moe
doi do pojave tzv. geometrijske izomerije. Geometrijska izomerija e postojati kod
spojeva
kod kojih se na atomima ugljika vezanim dvostrukom vezom nalaze razliiti atomi li
atomske
skupine. Na primjer, spoj 1,2-dikloreten moe se prikazati dvjema strukturama,
konfiguracijama, koje se razlikuju po rasporedu atoma u prostoru.
cis-konfiguracija
trans-konfiguracija
1,2-dikloreten
Dvije razliite konfiguracije spoja oznauju se prefiksima cis- (lat. s ove strane)
i
trans- (lat. s druge strane), gdje cis- oznauje konfiguraciju kod koje su atomi k
lora s iste
strane dvostruke veze, a trans- suprotnu konfiguraciju.
Kao primjer moe se navesti i nezasiena dikarboksilna kiselina, buten-dikiselina, s
poznatim parom izomera: maleinska i fumarna kiselina.
cis-konfiguracija
trans-konfiguracija
maleinska kiselina
fumarna kiselina
Geometrijski izomeri imaju razliita fizikalna svojstva na osnovi kojih se mogu
odjeljivati. Na primjer, maleinska kiselina ima talite pri 130C, a fumarna pri 286C
.
Kemijska svojstva su im slina no ne jednaka. Geometrijski izomeri se u principu m
ogu
13
prevesti jedan u drugi rotacijom oko dvostruke veze pri emu mora doi do kidanja -ve
ze,
to se odvija dosta teko. Za prevoenje jednog izomera u drugi potrebno je dovesti en
ergiju
(u protivnom je reakcija izvanredno spora).
Izomeri se meusobno razlikuju po sadraju energije odnosno stabilnosti. Transizomer
je obino stabilniji izomer. Manje stabilna maleinska kiselina e pri zagrijavanju
ili uz
osvjetljenje prijei u stabilniju fumarnu kiselinu. Do pojave cis- i trans-izomera
moe doi i
kod nekih ciklikih spojeva. Jednostavan primjer za takvu izomeriju je 1,2dimetilc
iklopropan.
cis-konfiguracija
trans-konfiguracija
1,2-dimetilciklopropan
Cis-izomer ima obje metilne skupine ispod (ili iznad) ravnine prstena, dok je ko
d
trans-izomera jedna metilna skupina iznad a druga ispod ravnine prstena. Prevoenj
e jednog
izomera u drugi nije mogue provesti rotacijom oko jednostrukih veza, ve kidanjem v
eze.
Takvi se izomeri mogu razdvojiti na osnovi razlika u fizikalnim svojstvima.
Cis- i trans-izomere kod spojeva s veim prstenovima najlake je prikazati pomou
planarnih skica. Na takav jednostavan nain prikazujemo ovdje izomere 1,2dimetilci
kloheksan.
cis-konfiguracija
trans-konfiguracija
1,2-dimetilcikloheksan
Ovakav prikaz se esto upotrebljava kod derivata cikloheksana ili ugljikohidrata.
Treba, meutim, imati na umu da prsten u stvarnosti nije planaran i da odreeni izom
er, zbog
rotacije oko jednostrukih veza, moe postojati u razliitim konformacijama.
Enantiomerija i optika aktivnost. Izomeri koji se
jedan prema drugome odnose kao zrcalne slike nazivaju
se enantiomeri (gr. enantios suprotan). Uvjet za
enantiomeriju je tzv. kiralnost molekule. Izraz 'kiralnost'
se izvodi iz grke rijei 'ruka', pri emu se misli na dvije
ruke koje su meusobno zrcalne slike. Molekula je,
prema tome, kiralna kad se ne preklapa sa svojom
zrcalnom slikom, to znai da moe postojati kao par
enantiomera. Kiralna molekula sadri kiralni centar,
atom ugljika (duika ili fosfora) na koji su vezana etiri
razliita atoma ili razliite atomske skupine. Takav
'asimetrino supstituiran' atom ugljika oznauje se
zvjezdicom (C*). Poznati primjer kiralne molekule
imamo kod mlijene kiseline.
14
Skica prostornih modela i
projekcijske formule enantiomera
mlijene kiseline
strukture 'najvie oksidirani' C atom (prvi C atom, C-1) pie se prema gore. Za ilus
traciju:
17
D (+) gliceraldehid
D (-)
mlijena kiselina
L (+) - alanin
L (+) vinska
kiselina
D (+) glukoza
Kao to je iz primjera vidljivo, oznake D i L neovisne su o smjeru optikog zakretan
ja
i oznauju jedino konfiguraciju spoja.
3. Skupine organskih spojeva
3.1. Ugljikovodici
Ugljikovodici su spojevi sastavljeni samo od dva elementa: ugljika i vodika. Sma
traju se
osnovnom skupinom organskih spojeva iz kojih se, u principu, mogu izvesti svi os
tali spojevi.
Mogu se svrstati u slijedee grupe:
a) Alifatski ili lanasti, u koje spadaju alkani, alkeni i alkini, te
b) Ciklike ili prstenaste, koji obuhvaaju aliciklike (alifatske ciklike) i aromatske
ugljikovodike.
3.1.1
Alkani
Zasieni ugljikovodici nazivaju se alkani, ili po starom parafirini (lat. parum af
finis
slaba privlanost), naziv koji su dobili zbog svoje slabe reaktivnosti. Opa formula
alkana je
CnH2n+2.
Nomenklatura. Kod organskih spojeva, pa tako i kod alkana esto susreemo
uobiajene ili trivijalne nazive koje su ti spojevi dobili jo u doba poetnog razvoja
organske
kemije. S vremenom su razne komisije predlagale sustave za imenovanje sve sloenij
ih
spojeva da bi se danas dolo do sustava IUPAC (International Union of Pure and App
lied
Chemistry) koji daje internacionalna pravila za nomenklaturu organskih spojeva.
Mnogi
trivijalni nazivi su se meutim zadrali, esto zbog kratkoe naziva nekog sloenog spoja.
Uzmimo da se radi o nerazgranatim, normalnim alkanima. Prva etiri lana
homolognog niza imaju trivijalna imena a nazivi viih lanova izvode se iz grkog imen
a
broja ugljikovih atoma s nastavkom an.
18
Broj C atoma
Molekulska formula
Naziv spoja
1
2
3
4
5
6
7
8
9
10
CH4
CH3CH3
CH3CH2CH3
CH3(CH2)2CH3
CH3(CH2)3CH3
CH3(CH2)4CH3
CH3(CH2)5CH3
CH3(CH2)6CH3
CH3(CH2)7CH3
CH3(CH2)8CH3
Metan
Etan
Propan
Butan
Pentan
Heksan
Heptan
Oktan
Nonan
Dekan
Nomenklatura alkana razgranatog lanca znatno je sloenija a odreena je slijedeim
pravilima:
a) Osnovni naziv spoja dobiva se prema najduljem lancu ugljikovih atoma u
molekuli, pri emu se atomi u lancu numeriraju tako da boni lanci imaju to
manje brojeve.
b) Imena bonih lanaca dolaze u obliku prefiksa ispred imena odabranog najduljeg
lanca. Boni lanac odnosno alkilna skupina dobiva naziv koji se tvori iz korijena
naziva koji oznaava broj ugljikovih atoma u skupini s nastavkom il. Broj
istovrsnih skupina vezanih za odabrani lanac oznauje se prefiksom di-, tri-, tetr
a-,
itd., a brojkama se oznauje poloaj na lancu. Skupine raznih vrsta navode se u
nazivu spoja abecednim redom.
Primjeri:
2-metilpentan (trivijalno: izoheksan)
2, 3, 5 trimetilheksan
4-etil 3, 3 dimetilheptan
Fizikalna svojstva. Zbog vrlo slabih meumolekulskih privlanih sila alkani imaju
relativno niska vrelita i talita. U homolognom nizu n-alkana prca etiri lana su plin
ovi, od
C5 do C17 su tekuine, a vii lanovi su vrste tvari. Porast talita i vrelita uzrokovan j
e
jaanjem meumolekulskih privlanih sila kod molekula s veim brojem ugljikovih atoma.
Molekule alkana su nepolarne ili vrlo slabo polarne molekule, pa su alkani toplj
ivi u
nepolarnim otapalima kao to su benzen, kloroform i eter.
Kemijska svojstva. Alkani su slabo reaktivni i kod sobne temperature otporni pre
ma
djelovanju jakih kiselina, baza i oksidansa. S kisikom reagiraju na povienoj temp
eraturi
dajui ugljik (II) oksid i vodu uz oslobaanje znatne koliine topline.
19
Kao reagens obino se upotrebljava alkoholna otopina KOH pri emu alkohol slui kao
zajedniko otapalo za bazu i alkilhalogenid. Mehanizam reakcije je slijedei. Hidrok
sid ion
sa slobodnim elektronskim parom 'napada' vodikov atom na -poloju pa dolazi do kid
anja
veze ugljik vodik. Elektronski par koji zaostaje iza odcjepljenja protona stvara
drugu vezu
( vezu) izmeu atoma ugljika uz istovremeno kidanje veze ugljik halogen i odlazak
halogenid iona.
Strelice pokazuju smjer pomicanja elektrona.
b) Eliminacija molekule vode iz alkohola (dehidratacija alkohola) uz prisutnost
kiseline,
najee H2SO4.
Mehanizam reakcije je sloen. U prvom stupnju dolazi do protonacije alkohola, u dr
ugom do
odcjepljenja vode i stvaranja karbonium iona s pozitivnim nabojem na ugljiku, a
u treem do
gubitka protona i stvaranje alkena.
Karbonium ion predstavlja skupinu atoma koja sadri ugljik sa samo est elektrona.
Zbog potrebe da s elektronima popuni ugljikov oktet vrlo je nestabilan i reaktiv
an. Da bi se
poveala pretvorba karbonium iona u alken, tj. da bi se ravnotea pomaknula udesno,
alken se
kao lako hlapljiv odvodi iz reakcijske smjese.
Kemijska svojstva. Reaktivnost alkena uvjetovana je dodatnom -vezom izmeu
ugljikovih atoma a reakcije karakteristine za alkene zbivaju se upravo na mjestu
te veze. To
su reakcije adicije atoma ili atomskih skupina na ugljikove atome koji su poveza
ni
dvostrukom vezom. Zbog poveane gustoe elektrona na mjestu dvostruke veze, alkeni
djeluju kao baze i kao takvi reagiraju uglavnom s kiselinama, dakle tvarima koje
imaju
manjak elektrona. To su elektrofilne tvari pa kaemo da su za alkene karakteristine
reakcije
elektrofilne adicije. Reakcije adicije razliitih tvari na dvostruku vezu openito s
u
egzotermne.
a) Adicija vodika (hidrogeniranje alkena)
Kao katalizator u reakcijama hidriranja upotrebljavaju se platina, paladij i nik
al. Na povrinu
katalizatora adsorbiraju se reaktanti. Alken se pri tome vee preko -elektrona dvos
truke veze
dok vodik pri vezanju disocira na atome koji se tad lako mogu adirati na prisutn
i nezasieni
spoj. Entalpija hidriranja alkena za jednu dvostruku vezu u spoju iznosi oko 125
kJ/mol.
21
b) Adicija halogena
Alkeni lako reagiraju s klorom i bromom. Mehanizam je slijedei. Pod utjecajem jak
og
elektrinog polja dvostruke veze, molekula halogena se polarizira.
+ i - oznaavaju djelomine naboje
atoma
Pozitivni halogen vee se na alken dajui karbonium ion koji zatim u reakciji s preo
stalim
bromid ionom daje dihalogenid. Na primjer,
c) Adicija halogenvodika
Stvaranje izomernog 1 brompropana je zanemarivo u odnosu na stvarni produkt 2
bromproman. Objanjenje je slijedee. Karbonium ion koji nastaje kao intermedijer u
reakciji
stvaranja 2 brompropana stabilniji je i nastaje bre od karbonium iona kod stvaran
ja 1
brompropana, pa se i 2 brompropan stvara veom brzinom. Ovakvo ponaanje bilo je
uoeno jo u prolom stoljeu i izraeno empirijskim Markovnikovljevim pravilom: kod
adicije kiseline na dvostruku vezu alkena, atom vodika vee se na ugljikov atom ko
ji ve ima
vie vodikovih atoma. Mehanizam reakcije je u osnovi jednak onome kod adicije halo
gena i
moe se prikazati na primjeru:
d) Adicija vode (hidratacija alkena)
Adicijom vode na alkene u prisutnosti kiseline nastaju alkoholi. Adicija se odvi
ja
prema Markovnikovljevom pravilu. Mehanizam reakcije ine tri reverzibilna stupnja i
ji
redoslijed je suprotan onome koji je prikazan kod dehidratacije alkohola. Reakci
ja zapoinje
adicijom protona i stvaranjem karbonium iona, koji s vodom daje protonirani alko
hol, iz kojeg
se gubitkom protona oslobaa alkohol. Zbog velike koncentracije vode ravnotea hidra
tacije
pomaknuta je prema stvaranju alkohola.
22
e) Hidroksilacija alkena
Neki oksidansi, meu kojima i kalij permanganat, prevode alkene u dihidroksi spoje
ve,
poznate pod nazivom glikoli.
f) Polimerizacija
Uz odreene uvjete iz malih strukturnih jedinica, monomera, nastaju spojevi velike
molekulske mase, polimer. Iz monomera koji sadre dvostruke veze adicijskim reakci
jama
nastaju adicijski polimeri. Primjer za to je polimerizacija etena.
Za poetak reakcije potreban je inicijator, obino neki organski peroksid koji stvar
a slobodne
radikale. Radikal se adira na molekulu alkena, stvara novi vei radikal i tako rea
kcija
napreduje.
Dieni. Dieni su alkeni koji sadre dvije dvostruke veze. Razlikuju se prema relati
vnom
poloaju dvostrukih veza, a time i po kemijskim svojstvima. Razlikujemo tri skupin
e diena.
Prvu, najmanje vanu, skupinu ine dieni s kumuliranim dvostrukim vezama uz jedan
ugljikov atom, npr.
1, 2 propandien (alen)
Kad se izmeu dvostrukih veza nalazi jednostruka veza radi se o konjungiranom dien
u, a kad
su dvostruke veze odvojene s dvije ili vie jednostrukih veza onda su to izolirani
dieni.
konjungirane dvostruke veze
izolirane dvostruke veze
Izolirane dvostruke veze slabo utjeu jedna na drugu i reagiraju neovisno jedna o
drugoj. Stoga su kemijska svojstva nakon nekonjungiranih diena jednaka svojstvim
a alkena s
jednom dvostrukom vezom. Konjungirani dieni se meutim po nekim svojstvima razliku
ju od
jednostavnih alkena. Vrlo su stabilni, stabilniji od izoliranih diena ili jednos
tavnih alkena, i
drugaije se ponaaju u reakcijama adicije, npr. podlijeu 1, 4 adiciji. Razlog tome j
e pojava
rezonancije. Kod konjungiranih diena dolazi naime do delokalizacije elektrona un
utar
dijela molekule koji sadri konjungirane dvostruke veze.
Nastaje rezonantna struktura s niim sadrajem energije i veom stabilnosti. Veza
izmeu dva unutranja ugljikova atoma u prikazanoj strukturi ima sad karakter dvostr
uke
23
veze: vra je (kraa) od jednostruke veze premda neto slabija (dulja) od dvostrukih vez
a
izmeu vanjskih parova ugljikovih atoma.
Kod elektrofilne adicije na konjungirane diene dvostruke veze u molekuli reagira
ju
kao jedna cjelina pa se reagens vee ne samo na par susjednih ugljikovih atoma (1,
2
adicija) ve i na krajnje atome konjungiranog sustava (1, 4 adicija). tovie, u veini
sluajeva glavni produkt je stabilniji spoj dobiven 1, 4 adicijom. Na primjer, adi
cijom HBr
na 1, 3 butadien nastaju slijedea dva adicijska produkta:
Oba adicijska produkta nastaju preko meuprodukta, karbonium iona, u ovom sluaju
alil kationa rezonantne strukture koji moe vezati anion na dva razliita ugljika.
Slino etenu, konjungirani dieni podlijeu polimerizaciji preko slobodnih radikala.
Iz 1, 3
butadiena nastaje polibutadien procesom 1, 4 adicije.
Sintetskom polibutadienu slian je prirodni kauuk iz kojeg se procesom vulkanizacij
e
dobiva prirodna guma. To je polimer derivata butadiena, 2 metil 1, 3 butadiena i
li
izoprena.
ili
Mnogi prirodni spojevi imaju skelet izgraen od jedinica izoprena (5 C atoma) esto
povezanih po pravilu ''glava rep''. Tako su graeni terpeni, mirisna ulja koja nal
azimo u
biljkama kao i steroidi, npr. kolesterol koji je prisutan u svim ivim stanicama.
Grupi
monociklikih terpena pripada na primjer vitamin A. To je diterpen (sadri 4 izopren
ske
jedinice to znai 20 C atoma) koji nastaje cijepanjem tetraterpena karotena s 40 C
atoma.
ili
24
tana imaju
preteno oblik kuverte,
ciklopentan
25
2 - fenilbutan
bifenil (fenilbenzen)
Trifenilmetan
Policikliki spojevi s kondenziranim prstenovima imaju trivijalna imena.
naftalen
antracen
Fenantren
Reakcije benzena. Oblaci -elektrona ine benzen i druge arene slabim bazama koje
reagiraju prvenstveno s elektrofilnim reagensima ili kiselinama. Stoga su za ben
zen tipine
reakcije elektrofilne supstitucije. Takve reakcije tipine su ne samo za benzenski
prsten ve i
za druge aromatske prstenove, npr. aromatske heterociklike spojeve.
Elektrofilne aromatske supstitucije ukljuuju dva stupnja. U prvom stupnju elektro
filni
reagens (E+) napada prsten i vee se na jedan od ugljikovih atoma. Stvara se karbo
nium ion
koji u drugom stupnju gubi proton uz nastajanje produkta supstitucije.
Stvaranje karbonium iona je spora reakcija koja odreuje brzinu supstitucije. Ion
ima
rezonantnu strukturu u kojoj je pozitivan naboj rasporeen unutar prstena, pa je m
nogo
stabilniji od bilo kojeg iona s lokaliziranim nabojem. Daljnja sudbina karbonium
iona u
reakciji mogla bi biti dvojaka: vezanje neke bazne skupine uz stvaranje adicijsk
og produkta s
razorenim aromatskim sustavom, ili; otputanje protona uz stvaranje supstitucijsko
g produkta
s obnovljenom rezonantnom strukturom prstena. Otputanje protona je naravno energe
tski
mnogo povoljnije i reakcija e tei u skladu s prikazanom shemom. Adicijske reakcije
aromata zbivaju se samo u odreenim uvjetima, npr. uz visoku temperaturu i tlak il
i pod
utjecajem svjetlosti.
Primjeri elektrofilnih supstitucija:
a) Halogeniranje
Reakcija tee uz katalizator FeCl3 koji vee Cl2 tvorei kompleks FeCl4- i elektrofiln
i Cl+
kojim zapoinje reakcija.
b) Nitriranje
27
Jaka sulfatna kiselina omoguuje nastanak nitronium iona, NO2+, koji kao elektrofi
lna estica
napada aromat.
c) Sulfoniranje
Reakcija se obino izvodi s dimljivom sulfatnom kiselinom koja sadri viak SO3, a to
je
elektrofilni reagens (ima manjak elektrona) koji zapoinje reakciju.
Postojei supstituenti na benzenskom prstenu utjeu na reaktivnost prstena prema
daljnjoj supstituciji a utjeu i na poloaj novog supstituenta. Tzv. aktivirajue skup
ine
poveavaju reaktivnost prstena a nove supstituente dirigiraju u orto i para poloaj.
Takav
utjecaj imaju na primjer, -CH3, -NH2 i OH. Za ilustraciju: toluen se lake nitrira
od benzena
a kao konani produkt dobiva se 2, 4, 6 trinitrotoluen (eksploziv trotil ili TNT).
U tzv. dezaktivirajue skupine koje slijedei supstituent dirigiraju u meta poloaj
ubrajaju se NO2, -COOH, -SO3H i CHO. Utjecaj postojee skupine tumai se njenom
sposobnou da otputa ili privlai elektrone i tako utjee na stabilnost i raspodjelu nab
oja u
karbonium ionu stabilizacija karbonium iona daje bru reakciju i obrnuto. Skupina
koja
otputa elektrone je aktivirajua a ona koja ih privlai dezaktivirajua.
Kancerogeni ugljikovodici. Neki kondenzirani aromatski ugljikovodici jako su
kancerogene tvari. Tu spadaju npr. benzantracen i benzpiren i njihovi metilni de
rivati.
benzantracen
3.1.6
Benzpiren
Halogeni derivati ugljikovodika
Opa je formula alkilhalogenida R-X (za arilhalogenide Ar-X), gdje je X atom
halogenog elementa. Alkilgalogenidi su, za razliku od alkana, vrlo reaktivni spo
jevi a mnogo
28
U prikazanim reakcijama, uz pojedine anione nisu navedeni pratei kationi jer nisu
bitni za odvijanje reakcije radi se obino o spojevima natrija.
Za alkilhalogenide su tipine i reakcije eliminacije iji produkt je spoj s dvostruk
om
vezom. Primjer takve reakcije je ranije prikazan postupak dobivanja alkena.
Predstavnici
Kloroform, CHCl3, je bezbojna tekuina sladunjavog mirisa. uva se u tamnim
bocama jer se na svjetlu i zraku lako oksidira u otrovni fozgen, COCl2. Upotrebl
java se kao
otapalo. Poznat je i kao opi anestetik no danas se zbog svoje toksinosti rijetko u
potrebljava.
Jodoform, CHI3, je zelenkastouti kristalni praak koji se ranije upotrebljavao kao
antiseptik.
Halotan, CF3CHClBr, je tekui inhalacijski opi anestetik.
Neki klorirani ugljikovodici dobri su insekticidi, sredstva koja unitavaju insekt
e.
Najpoznatiji je DDT, to je kratica naziva diklordifeniltrikloretan toan naziv bio
bi 1, 1, 1
triklor 2, 2 bis (p klorfenil) etan.
DDT
Zbog opasnosti nagomilavanja u masnom tkivu njegova upotreba se danas izbjegava.
Dobar
insekticid je i heksaklorcikloheksan (Gameksan), C6H6Cl6.
3.2. Alkoholi
Opa formula alkohola je R-OH, to znai da je funkcionalna skupina vezana na neku
alkilnu ili cikloalkilnu skupinu. Pri imenovanju alkohola prema pravilima IUPAC,
imenu
osnovnog spoja dodaje se sufiks ol, no naziv se moe tvoriti i tako da se imenu alk
ilne
skupine doda rije 'alkohol' odvojena crticom.
metanol
(metil alkohol)
2 propanol
(izopropil alkohol)
2 propen 1 - ol
U nekim sluajevima zadrana su trivijalna imena:
benzil - alkohol
etilen - glikol
30
glicerol
Cikloheksanol
isti etanol se, meutim, danas u velikim koliinama proizvodi hidratacijom etena.
Kemijska svojstva. U vodenim otopinama i u fiziolokim uvjetima alkoholi praktiki
nisu disocirani, neutralni su. Meutim, ovisno o reagensu alkoholi pokazuju svojst
va slabe
kiseline ili slabe baze. S izuzetkom metanola, alkoholi su slabije kiseline od v
ode, pa do
gubitka vodika i stvaranja alkoksid iona moe doi samo u reakciji s npr. alkalnim m
etalom.
Alkoksidi su vrlo jake baze i dobri nukleofili pa se upotrebljavaju kao reagensi
za uvoenje
RO- skupine u molekulu.
U reakciji s jakim kiselinama alkoholi se ponaaju kao slabe baze pri emu dolazi do
vezanja protona na slobodni elektronski par kisika i stvaranja protoniranih alko
hola, ROH+.
To su nestabilni spojevi koji, na primjer, uz gubitak vode mogu dati alkene. Deh
idratacija
alkohola uz prisutnost kiseline prikazana je ve ranije kao postupak kojim se u mo
lekulu
uvodi dvostruka veza.
S jakim oksidansima, npr. CrO3 ili KMnO4, primarni i sekundarni alkoholi se oksi
diraju u
karbonilne spojeve, primarni alkoholi se oksidiraju u aldehide i dalje vrlo lako
u kiseline, a
sekundarni alkoholi prelaze oksidacijom u ketone.
Pri oksidaciji alkohola pomou spoja Cr(VI) dolazi do redukcije kroma na Cr(III).
Otopine soli Cr(III) su zelenkaste boje pa navedena reakcija nalazi svoju primje
nu u testu za
dokaz alkohola (puhanje u balon).
S kiselinama alkoholi daju estere, pri emu se hidroksilna skupina kiseline zamjen
juje
s alkoksidnom skupinom. Na primjer:
32
Predstavnici
Metanol, CH3OH, je vrlo otrovan. Ako se pije, udie dulje vrijeme ili ako djeluje
na
kou, izaziva sljepou pa i smrt. Njegova velika toksinost potjee od formaldehida koji
se
stvara u organizmu enzimskom oksidacijom metanola. Slui za denaturiranje etanola
koji se
upotrebljava u industriji dodatak metanola ini ga neupotrebljivim za proizvodnju
pia.
Etanol, C2H5OH, je manje otrovan od drugih alkohola. Ima veliku primjenu u
industriji i nalazi se u alkoholnim piima. U prodaju dolazi kao koncentrirani alk
ohol
volumnog udjela 95% ili kao isti, tzv. apsolutni alkohol. iroku primjenu ima kao o
tapalo a
u mnogo se primjenjuje kao koni antiseptik u optimalnom sastavu od 70% (Spiritus
dilutus).
Kao antiseptik upotrebljava se i propanol.
Etilen glikol ili 1, 2 etandiol, HOCH2CH2OH, slatkasta je gusta tekuina koja se
dobro mijea s vodom. Prilino je otrovan a u organizmu se veinom oksidira u oksalnu
kiselinu. Slabo je hlapljiv pa se upotrebljava kao dodatak za snienje ledita vode
(antifriz) u
automobilskim i avionskim hladnjacima.
Glicerol ili 1, 2, 3 propantriol, HOCH2CHOHCH2OH, je gusta tekuina slatkastog
okusa. Dobro se mijea s vodom. Dobiva se hidrolizom triglicerida, masti i ulja.
Blagom oksidacijom glicerola mogu nastati dva karbonilna spoja, gliceraldehid i
1, 3
dihidroksiaceton, koji predstavljaju najjednostavnije ugljikohidrate trioze. Gli
ceraldehid se
lako oksidira na glicerinsku kiselinu.
Glicerol je osnovna komponenta mnogih lipida a oksidacijski produkti i esteri gl
icerola esti
su meuprodukti metabolizma.
Inozitol ili heksahidroksicikloheksan je vaan alicikliki alkohol. Budui da se
hidroksilne skupine mogu nalaziti iznad ili ispod 'ravnine' esterolanog prstena, p
ostoji osam
moguin stereoizomera inozitola. Fizioloki je vaan tzv. mio inozitol gdje je pet od e
st
hidroksilnih skupina smjeteno u ekvatorijalni poloaj.
33
Molekula ima ravninu simetrije pa je prikazani izomer optiki neaktivan mezo oblik
.
Sastavni je dio fosfolipida fosfatidil inozitola.
3.3. Fenoli
Kod fenola je hidroksilna skupina izravno vezana na ugljikov atom aromatskog prs
tena pa
je opa formula fenola Ar-OH. Ime su dobili po najjednostavnijem predstavniku: fen
olu.
Metilni derivati fenola nazivaju se krezoli a dihidroksi- i trihidroksi- fenoli
takoer su poznati
pod trivijalnim nazivima. Hidroksi derivati naftalena su naftoli.
fenol
pirogalol
m - krezol
katehol
(pirokatehol)
1 naftol ( naftol)
rezorcinol
Hidrokinon
2 naftol ( naftol)
Fizikalna svojstva. Fenoli su bezbojne tekue ili vrste tvari no lako podlijeu
oksidaciji pa su zbog prisutnosti oksidacijskih produkata obino crveno obojeni. K
ao i
alkoholi povezuju se vodikovim vezama. Sam fenol kristalna je tvar karakteristina
mirisa. Pri
25C topljivost fenola u vodi iznosi 9g na 100g vode, a topljivost vode u fenolu 2
9g na 100g
fenola. Zato se mijeanjem fenola s vodom stvaraju dva sloja. Ve i male koliine vode
snizuju talite fenola ispod sobne temperature pa se dobiva fenol u tekuem stanju n
azvan
karbolna kiselina (fenoli imaju svojstva slabih kiselina).
Kemijska svojstva. Fenoli su jae kiseline od alkohola i od vode no slabije su kis
elina
od karboksilnih kiselina. Konstante disocijacije veine fenola su reda veliine 10-1
0 mol dm-3
(za vodu kod 25C, K=1, 810-16 mol dm-3). Do disocijacije fenola dolazi zbog razlik
e u
stabilnosti izmeu samog fenola i fenoksid aniona koji nastaje disocijacijom stabi
lnija je
struktura fenoksid aniona.
Naime, fenol i fenoksid anion rezonantni su hibridi od pet moguih struktura.
34
Navedeni tip oksidacije nije mogu kod meta izomera jer se meta kinon ne moe niti
predstaviti u stabilnom konjungiranom strukturom. Para benzokinon se redukcijom
moe u
potpunosti prevesti ponovno u hidrokinon, pa navedeni spojevi tvore redoks susta
v.
Para benzokinon je takoer jedan od oksidacijskih produkata samog fenola, C6H5OH,
i
nekih para derivata benzena.
Aromatski karakter prstena je kod kinona naruen pa ih se moe smatrati za ciklike
diketone. Struktura im je kinoidna. Dosta su stabilni a zbog izrazite konjungaci
je su obojeni.
Oksidacijom nekih derivata naftalena mogu nastati naftokinoni. Mnogi derivati 1,
4
naftokinona prirodni su spojevi razliitih boja u koje moemo ubrojiti i vitamine K.
Kinoni
antracena su antrakinoni, od kojih je vaan samo 9, 10 antrakinon ili jednostavno
antrakinon, od kojeg se odvode antrakinonske boje.
1, 4 - naftokinon
Antrakinon
Kinonski prsten sadre mnogi bioloki vani spojevi. Neki od njih sudjeluju u
metabolikim procesima na mjestima gdje dolazi do oksidacije i redukcije, pri emu
reverzibilno prelaze iz oksidiranih, kinoidnih oblika u reducirane oblike s odgo
varajuom
'benzenskom' strukturom. U stvari, oni djeluju kao reverzibilni redoks sustavi.
Predstavnici
Fenol, C6H5OH, je neko bio popularno antiseptiko sredstvo. Metilni derivati fenola
,
krezoli, CH3C6H4OH, aktivniji su i manje otrovni od fenola pa se u obliku sapuns
ke otopine
(Lysol) upotrebljavaju za dezinfekciju prostorija i predmeta. Sapunska otopina s
adri trikrezol
koji je u stvari mjeavina triju izomera krezola: orto-, meta- i para-izomera.
Rezorcinol ili m-dihidroksibenzen, C6H4(OH)2, slui u dermatologiji kao keratoliti
k
(omekava keratinski sloj koe).
Hidrokinon ili p-dihidroksibenzen i pirogalol ili 1, 2, 3 trihidroksibenzen jaki
su
reducensi pa se upotrebljavaju kao razvijai u fotografiji. Lunata otopina pirogalo
la jako
brzo apsorbira kisik iz smjese s drugim plinovima pa se koristi u plinskoj anali
zi.
Od katehola ili o dihidroksibenzena odvode se derivati kateholamini, npr. hormon
i
noradrenalin i adrenalin. To su farmakoloki vrlo zanimljivi spojevi.
36
3.4. Eteri
Eteri su spojevi ope formule R1 O R2. imena jednostavnih etera tvore se obino tako
da se imenima skupina povezanih preko kisika doda rije 'eter'. Ako su skupine sloe
ne eteri
se imenuju kao alkoksi derivati, tj. kao spojevi kod kojih je jedan vodik zamije
njen
alkoksilnom skupino, R O - . Na primjer:
dimetil eter ili
metoksimetan
etil vinil eter ili
etoksietilen
metil fenil eter ili
metoksibenzen
Simetrini eteri (R1=R2) mogu se dobiti dehidratacijom alkohola uz prisutnost H2SO
4 i uz
zagrijavanje. Kao primjer moe posluiti dobianje dietil etera iz etanola.
Stvaranje alkena, etena, koji takoer nastaje dehidratacijom alkohola, moe se izbjei
odravanjem odreenih uvjeta reakcije. Uz neto niu temperaturu i uz stalan suviak etano
la
produkt reakcije bit e eter.
Eteri su slabo polarni spojevi ija vrelita su znatno nia od vrelita izomernih
alkohola. U vodi su slabo topljivi a sami slue kao otapala za mnoge organske tvar
i. Na zraku
alifatski eteri lako prelaze u nestabilne perokside koji mogu biti uzrok eksploz
ije. Pri radu s
lakohlapljivim dietil eterom potreban je oprez i kada ne sadri perokside jer su p
are etera
lako zapaljive to opet moe izazvati eksploziju.
Kemijski su nereaktivni. Otporni su prema luinama, oksidansima i reducensima, no
jake kiseline ih u odreenim uvjetima cijepaju.
Dietil eter ili eter (C2H5)2O, je bezbojna hlapljiva tekuina. uva se u tamnim puni
m
bocama da se zatiti od svjetla i zraka. Pare etera tee su od zraka. Eter je poznat
i inhalacijski
opi anestetik sredstvo za narkozu.
3.5. Aldehidi i ketoni
Aldehidi i ketoni imaju istu funkcionalnu skupinu
. To je karbonilna skupina pa se
za navedene spojeve esto upotrebljava zajedniki naziv karbonilni spojevi. Aldehidi
sadre
skupinu C(=O)H vezanu na atom ugljika a ketoni skupinu
vezanu na dva ugljikova
2
atoma. Karbonilni ugljik je, preko sp hibridnih orbitala, sa susjednim atomima p
ovezan
trima vezama. Svi atomi lee u ravnini pa kutovi izmeu veza iznose priblino 120.
Preostala nehibridizirana p orbitala ugljika s odgovarajuom orbitalom kisika tvor
i vezu
pa se izmeu ugljika i kisika stvara dvostruka veza.
Elektronegativni kisik privlai elektrone veze vie od ugljika to ima za posljedicu p
olarnost
karbonilne skupine. Kisik ima djelomino negativan a ugljik djelomino pozitivan nab
oj.
37
Hidrazoni i fenilhidrazoni su obino dobro definirane kristalne tvari koje slue kod
preiavanja i za identifikaciju aldehida i ketona. Za identifikaciju eera vana je reakc
ija se
fenilhidrazinom iji su produkti poznati pod nazivom osazoni.
Druga vrsta reakcija tipinih za aldehide i ketone u vezi je s poveanom kiselosti
vodika. Karbonilna skupina, naime, olakava kidanje veze ugljik vodik na atomu ugl
jika u
susjedstvu karbonilne skupine, jer preuzima dio negativnog naboja i stabilizira
negativno
nabijeni ion karbanion koji nastaje ionizacijom, tj. gubitkom H+ iona. Reakcija
se zbiva u
prisutnosti baza.
Nastali karbanion je rezonantni hibrid dviju prikazanih struktura,
kod kojeg je vei dio negativnog naboja na kisiku. Naziva se i enolat ion jer prim
itkom
protona moe prei u enolni oblik karbonilnog spoja. U stvari, enolat ion predstavlj
a
intermedijer kod pregradnje keto enolnog pipa, tj. keto enolne tautomerije.
Navedeni oblici prisutni su kod svih aldehida ili ketona, s tim da je kod monoka
rbonilnih
spojeva ravnotea na strani stabilnijeg keto oblika, dok se kod nekih spojeva s dv
ije
karbonilne skupine u ravnotei mogu nai i znatnije koliine enolnog oblika.
Od brojnih reakcija koje ukljuuju karbanion odnosno enolat ion, navest emo
aldolnu adiciju (aldolna kondenzacija). U navedenoj reakciji, enolat ion nastao
iz jedne
molekule karbonilnog spoja vee se kao nukleofilni reagens na karbonilnu skupinu d
ruge
molekule, one koja nije enolizirana. Reakcija tee u prisutnosti razrijeene baze. N
a primjer:
40
Predstavnici
Formaldehid ili metanal, HCHO, je plin otra mirisa koji se dobro otapa u vodi. U
trgovinu dolazi kao vodena otopina masene koncentracije izmeu 0,36 i 0,40 g cm-1
(36 do 40
g na 100 cm3) koja je poznata pod nazivom formalin. Upotrebljava se kao dezinfic
ijens i kao
konzervans za anatomske preparate (uvruje ih, taloi proteine). U trgovinu dolazi i k
ao
kruti polimer poznat kao paraformaldehid (-CH2OCH2O-)n, koji lako nastaje polime
rizacijom
formaldehida. Formaldehidi se u velikim koliinama upotrebljava u proizvodnji razl
iitih
polimera.
Acetaldehid ili etanal, CH3CHO, je tekuina karakteristina mirisa. Polimerizira se
u
trimer paraldehid, (CH3CHO)3, koji je dobar hipnotik (uvodi u san).
Aceton ili propanon, CH3COCH3, je lako zapaljiva tekuina neugodna mirisa. Mijea
se s vodom i s organskim otapalima a i sam je poznat kao izvanredno otapalo. Kod
poremeaja u metabolizmu, npr. kod eerne bolesti (dijabetes mellitus), moe se pojavit
i u
krvi i u urinu zajedno s acetooctenom kiselinom i 3 hidroksimaslanom kiselino, na
vedeni
spojevi imaju zajedniki naziv 'ketonska tijela', premda 3 hidroksimaslana kiselina
, koje
obino ima najvie, nema karbonilnu skupinu, tj. nije okso- ve hidroksi kiselina. Kak
o se u
biokemiji umjesto naziva kiselina preteno koriste nazivi odgovarajuih aniona, bez
obzira na
to u kojoj mjeri je kiselina pri danim uvjetima disocirana, kae se da ketonska ti
jela ine:
aceton, acetoacetat i 3 hidroksibutirat.
3.6. Karboksilne kiseline
Funkcionalna skupina karboksilnih kiselina je karboksilna skupina, -COOH. Ona je
odgovorna za kisela svojstva tih spojeva, koji u reakciji s bazom lako gube prot
on uz
stvaranje karboksilat iona rezonantna stabilizacija aniona prikazana je ve ranije
.
Disocijacija je, meutim, nepotpuna pa su karboksilne kiseline znatno slabije od j
akih
anorganskih kiselina, no znatno su jae od npr. fenola.
Nomenklatura. Sustavno ime karboksilne kiseline tvori se openito tako da se imenu
najduljeg lanca u molekuli doda rije 'kiselina', s tim da se ugljikov atom karbok
silne skupine
numerira brojem 1. U velikoj su uporabi i uobiajena ili trivijalna imena kiselina
poznatih jo
iz davnih vremena, a u vezi su s prirodnim izvorom dotine kiseline ili nekim njen
im
svojstvom. Kod toga se ugljikovi atomi u lancu esto oznauju grkim slovima poevi od
prvog ugljika do karboksilne skupine kao ugljika.
prema sustavu IUPAC
u trivijalnim imenima
etan kiselina (octena
kiselina)
cis 9 oktadecen kiselina
(oleinska kiselina)
42
benzojeva kiselina
Kiselinski halogenidi su vrlo reaktivni spojevi preko kojih se, takoer nukleofiln
om
supstitucijom, mogu dobiti drugi derivati kiselina drugi acilni spojevi. U reakc
iji s
amonijakom nastaju amidi, a s alkoholom esteri.
3. Halogeniranje alifatskih kiselina
Djelovanjem halogena uz prisutnost male koliine fosfora dolazi do halogeniranja
zamjene vodika u kiselinama halogenom.
Dobivena halogenkiselina je supstituirana kiselina. Halogen lako podlijee nukleof
ilnoj
supstituciji pa se druge vane supstituirane kiseline esto prireuju preko halogenkis
elina.
Tako djelovanjem amonijaka nastaju aminokiseline a s luinama hidroksi kiseline.
4. Dekarboksilacija
Radi se o eliminaciji karboksilne skupine, reakciji koja je vana samo kod nekih
supstituiranih kiselina. Na primjer, iz 3 okso kiselina dekarboksilacijom nastaj
u ketoni, a
iz aminokiselina amini.
5. oksidacija masnih kiselina
Bioloka razgradnja masnih kiselina tee u nizu od etiri reakcijska stupnja koji se z
bivaju na
C atomu. U prvom stupnju dolazi do dehidrogeniranja (oksidacije), iza ega slijedi
44
Formula
HOOC - COOH
HOOCCH2COOH
HOOC(CH2)2COOH
HOOC(CH2)3COOH
HOOCCH = CHCOOH
Sustavno ime
Trivijalno ime
Ime soli
etan dikiselina
propan dikiselina
butan dikiselina
pentan dikiselina
trans buten dikiselina
cis buten - dikiselina
oksalna
malonska
jantarna
glutarna
oksalati
malonati
sukcinati
glutarati
maleinska
maleinati
Nezasiena fumarna kiselina metabolit je nekih biokemijskih reakcija. Moe nastati
dehidrogeniranjem jantarne kiseline.
3.7. Supstituirane karboksilne kiseline
3.7.1
Halogenkiseline
Supstituenti u ugljikovodinom ostatku kiseline utjeu na njenu kiselost. Ako su to
supstituenti koji privlae elektrone i na taj nain raspruju negativni naboj aniona,
stabilnost
aniona e se poveati pa e se poveati i kiselost. Izrazito elektronegativni atomi halo
gena
znatno poveavaju kiselost: kloroctena kiselina je 100 puta jaa a trikloroctena kis
elina ak
preko 10 000 puta jaa od octene kiseline. Utjecaj supstituenata na C atomu je open
ito
najvei, a naglo pada s veom udaljenou od karboksilne skupine.
Vaan predstavnik ovih kiselina je trikloroctena kiselina, CCl3COOH. To je kristal
na
tvar lako topljiva u vodi. Upotrebljava se za taloenje proteina.
3.7.2
Hidroksi kiseline
Hidroksilna skupina takoer je elektronegativnija od vodika, privlai elektrone i
3.7.3
Okso kiseline
Okso kiseline vani su sudionici metabolikih procesa. Poznate su pod trivijalnim
nazivima.
Aldehidnu skupinu ima glioksilna kiselina, OHC COOH. Soli se zovi glioksilati.
Nastaje u glioksilatnom ciklusu kojim se vri sinteza ugljikohidrata iz masti, a m
ogu je kod
mikroorganizama i biljaka.
Pirogroana kiselina odnosno piruvat najvaniji je metabolit u metabolizmu
ugljikohidrata. Javlja se u dva izomerna oblika koji su u ravnotei.
Sa fosfatnom kiselinom fosforilira se enolni oblik u fosfoenol piruvat, poznati
'energijom
bogati spoj'.
Njegovom hidrolizom oslobaa se velika Gibbsova energija (61,9 kJ mol-1) to znai
da je reakcija jako egzergona. U stanici se, meutim, fosfat obino ne prenosi na vo
du ve na
neki drugi akceptor fosfata pa se umjesto o energiji hidrolize govori o 'potenci
jalu prijenosa
grupa'. Veza grupe u energijom bogatom spoju umjesto crticom oznauje se znakom ~
, a
fosfatnu grupu u takvom spoju obino simbolizira veliko slovo P.
Acetoctena kiselina odnosno acetoacetat nastaje u metabolizmu masti. Pripada
ketonskim tijelima koja se u patolokim stanjima javljaju u veoj koliini u krvi i ur
inu. Kod
acetoctene kiseline takoer susreemo pojavu tautomerije.
Redukcijom acetoacetata (3 oksobutirata) nastaje 3 hidroksibutirat,
CH3CH(OH)CH2COOH, a dekarboksilacijom nastaje aceton svi zajedno ine ketonska
tijela. Acetoctena kiselina spada inae u 3 okso kiseline koje lako podlijeu
dekarboksilaciji koja ih prevodi u ketone.
O oksaloctenoj kiselini odnosno oksalacetatu ve je bilo
govora. U ciklusu limunske kiseline, zajedno s acetil CoA,
oksalacetat je polazna tvar u sintezi citrata. To je okso
dikarboksilna kiselina slijedee strukture:
50
3.7.4
Aminokiseline
Dok nukleinske kiseline nose genetiku informaciju stanice, primarna odgovornost
proteina jest izvravati zadatke odreene tom informacijom. Proteini su najraznoliki
ji od svih
makromolekula, a svaka stanica sadri nekoliko tisua razliitih proteina, koji izvrava
ju
iroki raspon funkcija. Proteini slue kao strukturne komponente stanica i tkiva, dj
eluju u
prijenosu i skladitenju malih molekula (hemogolobin i mioglobin), prenose informa
cije
meu stanicama (proteinski hormoni) i omoguuju obranu protiv infekcije (antitijela)
. Jako je
vano svojstvo proteina da mogu djelovati kao enzimi koji kataliziraju gotovo sve
kemijske
reakcije u biolokom sistemu.
Proteini su polimeri aminokiselina. Od velikog broja aminokiselina koje se pojav
ljuju
u prirodi bioloki su vane uglavnom samo one kiseline koje sadre amino skupinu na C
2
atomu ili C atomu. U proteinima se redovito nalazi svega dvadeset razliitih
aminokiselina. Svaka amino kiselina sastoji se od ugljikova atoma ( C atoma) veza
nog
na karboksilnu grupu (COO-), amino grupu (NH3+), atom vodika i razliiti poboni lan
ac.
Specifina kemijska svojstva razliitih pobonih lanaca aminokiselina odreuju ulogu sva
ke
aminokiseline u proteinskoj strukturi i funkciji. Dakle, sve su aminokiseline
aminokiseline, osim prolina koji spada u iminokiseline.
Sve su optiki aktivne osim najjednostavnije aminokiseline glicina. Po konfiguraci
ji
pripadaju L seriji, a mogu biti desno ili lijevo skretne. U tablici su prikazane
strukture
20 najvanijih aminokiselina s njihovim uobiajenim kraticama i pojedinim svojstvima
.
Aminokiseline se mogu svrstati u etiri grupe prema svojstvima njihovih pobonih lan
aca.
1. Nepolarne aminokiseline. Deset aminokiselina ima nepolarne pobone lance koji n
emaju
interakcije s vodom (hidrofobni su). Glicin je najjednostavnija aminokiselina ko
joj se poboni
lanac sastoji od samo jednog vodikova atoma. Alanin, valin, leucin i izoleucin i
maju
ugljikovodine pobone lance koji se sastoje od najvie etiri ugljikova atoma. Poto su
poboni lanci hidrofobni, smjetaju se u unutranjost proteina gdje nisu u kontaktu s
vodom.
Slino, prolin ima ugljikovodini lanac, ali jedinstven je po tome to mu je poboni lan
ac
vezan na duik amino grupe kao i na C atom, formirajui tako cikliku strukturu.
Poboni lanci dvije aminokiseline, cisteina i metionina, sadre sumpor. Metionin je
prilino
hidrofoban, ali cistein je manje hidrofoban zbog sulfhidridne grupe (SH). Sulfid
ridna grupa
igra vrlo vanu ulogu u strukturi proteina jer se disulfidne veze mogu stvarati meu
pobonim
lancima razliitih cisteina. Napokon, dvije nepolarne kiseline, fenilalanin i trip
tofan, imaju
kiselina, najjednostavnija
jedina koja nema asimetrini C
ostatak ima vrlo malen volumen,
izgradnju odreenih struktura,
Alanin
Ala
(A)
valine
Val
(V)
leucine
Leu
(L)
izoleucine
Ile
(I)
prolin
Cistein
metionine
Alanin se moe shvatiti kao ishodni spoj za sve
druge aminokiseline jer zamjenom jednog ili
obaju vodika u metilnoj grupi nekim drugim
ostatkom nastaju strukturne formule ostalih
aminokiselina.
Valin (2 aminoizovalerijanska kiselina) ,
leucin (2 amino 4 metil valerijanska
kiselina) i izoleucin (2 amino 3- metil
valerijanska kiselina) imaju razgranat ugljikov
skelet. Kemijski su razmjerno slini, pogotovo
leucin i izoleucin.
Pro
(P)
Prolin je cikliki graen. Duikov atom u
poloju ukljuen je u prsten, pa stoga nije
primaran, ve sekundaran amin. Prolin, povezan
u peptidu, moe se hidroksilacijom modificirati
u hidroksiprolin to je bitno npr. u sintezi
kolagena.
Cys
(C)
Cistein sadri sumpor, sulfhidridna skupina
prilino je reaktivna. Vano je da se cistein i
unutar peptida moe lagano dehidrogenirati, a
pri tome nastaje disulfid. To povezivanje preko
S-S veze nalazi se u mnogih proteina.
Met
(M)
fenilalanine
triptofane
Phe
(F)
Fenilalanin sadri jedan aromatski prsten, pa se
stoga ne moe sintetizirati u ivotinjskom
organizmu.
Trp Triptofan je heterocikloka aminokiselina
(W) koja posjeduje indolski prsten.
2. Polarne aminokiseline. Pet aminokiselina ima nenabijene ali polarne pobone lan
ce. To su
serin, treonin i tirozin, koji imaju hidroksilnu grupu u pobonim lancima, te aspa
ragin i
glutamin koji imaju polarne amidne grupe (O=C-NH2). Zbog polarnih svojstava, ove
aminokiseline mogu formirati vodikove veze s vodo, hidrofilne su, te imaju tende
nciju da
budu smjetene na povrini proteina.
Ser
(S)
Serin sadri jednu alkoholnu hidroksilnu skupinu
koja moe ui u uobiajene reakcije, npr.
stvaranje estera. Ester s fosfatnom kiselinom
fizioloki je vaan sastavni dio nekih proteina i
fosfatida. Hidroksilna skupina ima posebnu
funkciju u nekim enzimima.
treonin
Thr
(T)
Treonin je idui vii homolog serina. Ime
upuuje na srodstvo sa eerom treozom.
Posjeduje dva asimetrina C atoma pa moe
postojati u etiri stereoizomerna oblika.
tirozin
Tyr
(Y)
Tirozin posjeduje fenolnu grupu koja ima slabo
kisela svojstva te iznad pH 9 disocira proton.
Serin
e
53
asparagin
Asn
(N)
Asparagin i glutamin su amidi 'kiselih
aminokiselina'. Pri hidrolizi proteina s kiselinom
ili luinom otcjepljuju se amidne grupe i pri tom
nastaje amonijak i asparaginska, odnosno
glutaminska kiselina.
glutamin
Gln
(Q)
3. Bazine aminokiseline (diamino monokarboksilne kiseline). Aminokiseline lizin,
arginin i histidin imaju pobone lance s nabijenim bazinim grupama. Lizin i arginin
su vrlo
bazine aminokiseline i njihovi poboni lanci su pozitivno nabijeni u stanici. Dakle
, vrlo su
hidrofilne i nalaze se u kontaktu s vodom na povrini proteina. Histidin moe biti n
eutralan ili
pozitivno nabijen na piziolokom pH pa esto igra aktivnu ulogu u enzimskim reakcija
ma
koje ukljuuju izmjenu vodikovih iona.
lizine
Lys
(K)
arginin
Arg
(R)
histidin
His
(H)
Lizin, arginin i histidin imaju po 6 C atoma.
Bazne grupe u pobonim lancima tih
aminokiselina odgovorne su za pozitivne naboje
na proteinima. Arginin ima najjaa bazina
svojstva a zatim slijedi lizin. U mnogim
aktivnim centrima enzima nalazi se reaktivna
NH2 skupina lizina.
Histidin sadri slabo bazini imidazolski prsten.
Kako pH vrijednost imidazola lei blizu
neutralne vrijednosti, histidin moe kod
enzimske katalize djelovati kao donor ili
akceptor protona. Zbog toga se u mnogim
aktivnim centrima enzima nalaze histidinski
ostaci.
54
Aminokiseline reagiraju dakle kao kiseline i kao baze. Osim toga, one pokazuju
reakcije tipine za karboksilne kiselina i za primarne amine. Navest emo najvanije.
a) Dekarboksilacija
Produkti dekarboksilacije su primarni amini, tzv. 'biogeni amini'. Mnogi od njih
su
farmakoloki zanimljivi, neki ulaze u sastav koenzima a neki su vani kao prekursori
hormona ili kao hormoni. Struktura amina nastalog dekarboksilacijom lako se moe i
zvesti iz
formule aminokiseline.
serin
etanolamin
(kolamin)
histidin
histamin
triptofan
triptamin
5 - hidroksitriptofan
serotonin
Dekarboksilacijom diamino monokarboksilnih kiselina nastaju diamini. 1,4
butandiamin ili putrescin i 1,5 pentandiamin ili kadaverin nastaju pri razgradnj
i proteina
dekarboksilacijom aminokiselina ornitina odnosno lizina. Neugodnog su mirista a
nalazimo ih
npr. u pokvarenom mesu.
57
1,4 butandiamin
(putrescin)
1,5 pentandiamin
(kadaverin)
b) Alkiliranje
Amino skupina aminokiselina moe se alkilirati. U lunatoj otopini nukleofilna amino
ji klor iz
halogenida i reakcija e tei praktiki do kraja ravnotea je sasvim na strani produkata
reakcije.
61
ili
kreatinin
Derivat gvanidina je i aminokiselina arginin:
3.9. Duikovi spojevi
Organski spojevi s duikom su mnogobrojni. Tu spadaju ve ranije prikazani amidi i
aminokiseline, zatim nitrili, amini, oksimi, hidrazini, nitro spojevi i dr. Mnog
i od njih vani
su prirodni spojevi.
Duik je element pete skupine s elektronskom konfiguracijom: 1s2 2s2 2p3. U valent
noj
ljusci, uz slobodan elektronski par 2s orbitale, tri su nesparena elektrona u tr
i 2p orbitale
pa se stvaraju molekule s tetraedarskim usmjerenjem vezanih orbitala. Kut to ga z
atvaraju
nastale veze je, meutim, neto manji od 'normalnog' tetraedarskog kuta, zbog vee
gustoe naboja elektronskog oblaka i jaeg odbojnog djelovanja hibridne orbitale sa
slobodnim elektronskim parom. Na primjer, kod molekule amonijaka kut izmeu veza
iznose 107 a kod trimetilamina 108. Molekule imaju oblik piramide na ijem vrhu se n
alazi
atom duika.
amonijak
trimetilamin
Atom duika moe otpustiti jedan elektron iz 2s orbitale i prijei u N+ ion konfigurac
ije
1s2 2s1 2p3, koji moe tvoriti etiri kovalentne veze. etverovalentni duik susreemo kod
tzv.
amonijevih spojeva. Takav duik koji je po rasporedu elektrona slian atomu ugljika
pa su i
spojevi etverovalentnog duika vrlo stabilni. Primjer takvog spoja je:
tetrametilamonij - klorid
3.9.1. Nitrili
Nitrili ili cijanidi sadre skupinu -CN. Alifatski nitrili dobivaju se iz alkilhalo
genida i
natrij cijanida reakcijom nukleofilne supstitucije.
65
Imena nitrila tvore se esto od imena kiselina koje tvore hidrolizom, tako da se
korijenu naziva kiseline doda nastavak '-nitril'. Propanonitril bi po toj nomenk
laturi bio
propanonitril jer se izvodi od propionske kiseline. Od octene kiseline izvodi se
acetonitril a od
benzojeve benzonitril.
acetonitril
benzonitril
Nitril mravlje kiseline je cijanovodik, HCN. To je vrlo otrovna lako hlapljiva t
ekuina
karakteristina slatka mirisa. Lako se otapa u vodi tvorei otopinu slabe cijanidne
kiseline.
Njezine soli, cijanidi su takoer jaki otrovi. Cijanovodik slui u industriji za sin
teze razliitih
organskih spojeva. Nitrili su pak vani meuprodukti u laboratorijskim sintezama kis
elina,
derivata kiselina i amina.
Od reakcija nitrila najvanije su hidroliza i redukcija. Hidrolizu nitrila kataliz
iraju
kiseline ili baze. Kao meuprodukt reakcije prvo se stvara amid koji se zatim hidr
olitiki
razgrauje na kiselinu i amonijak. U sluaju hidrolize katalizirane kiselinom reakci
ju se moe
prikazati na slijedei nain.
Redukcijom nitrila, tj. adicijom vodika nastaju primarni amini.
Nitrilima ili cijanidima su izomerni izocijanidi,
Neugodna su mirisa i otrovniji su od nitrila. Grijanjem se pregrauju u stabilnije
nitrile.
Skupinu CN sadre i neki prirodni spojevi. To su biljni glikozidi koje nalazimo npr
. u
gorkom bademu i u koticama kajsija. Od cijanogenih glikozida najpoznatiji je amig
dalin koji
se hidrolizom razgrauje na glukozu i benzaldehid uz oslobaanje cijanovodika.
3.9.2. Amini
Amini se smatraju derivatima amonijaka kod kojih su umjesto atoma vodika na duik
vezane alkilne ili aromatske skupine. Prema broju skupina vezanih na atom duika
razlikujemo primarne, sekundarne i tercijarne amine.
primarni amin
sekundarni amin
tercijarni amin
Potpunim alkiliranjem duika nastaju amonijevi spojevi koji sadre etverovalentni
duik. To su kvaterne amonijeve soli ili hidroksidi.
66
Alifatski amini su veinom neto jae baze od amonijaka dok su aromatski amini
znatno manje bazini. Alkilne skupine alifatskih amina otputaju naime elektrone pre
ma
duiku i time olakavaju vezanje protona, dok aromatski prsten prima elektrone od NH2
skupine pa je vezanje protona na duik aromatskih amina oteano.
U jake baze spadaju kvaterni amonijevi hidroksidi, R4N+OH . Vodene otopine takvih
spojeva lunate su kao otopine KOH ili NaOH istih koncentracija.
b) Reakcije supstitucije kod aromatskih amina
Amino skupina na aromatskom prstenu djeluje aktivirajue i dirigira slijedei supsti
tuent u
orto ili para poloaj. Na primjer, sulfoniranjem anilina dobiva se vaan p izomer, s
ulfanilna
kiselina.
Struktura sulfanilne kiseline, kao spoja koji sadri baznu i kiselu skupinu, je di
polarna
ionska. Skupina NH2 je naime mnogo jaa baza od skupine SO3, tj. aniona kiseline, pa
je
proton vezan preteno na duik amino skupine.
Neki supstituirani amidi sulfanilne kiseline, sulfonamidi, spadaju u skupinu
kemoterapijskih lijekova.
c) Reakcije s nitritnom kiselinom
Alifatski primarni amini reagiraju s nitritnom kiselinom (natrij nitrit + jaka k
iselina) uz
oslobaanje duika i stvaranje smjese raznih organskih spojeva, meu kojima je obino
najvie zastupljen alkohol.
Razvijanje duika je kvantitativno pa se reakcija moe upotrijebiti u analitici spoj
eva s
primarnom amino skupinom.
Aromatski primarni amini s nitritnom kiselinom u hladnom daju diazonijeve soli,
spojeve koji su izvanredno vani u sintetskoj organskoj kemiji. Meutim, u okviru ov
og
prikaza samo izabranih spojeva o diazonijevim solima nee biti govora.
Sekundarni alifatski i aromatski amini s nitritnom kiselinom daju nitrozamine.
Nitrozamini su kancerogene tvari za koje se smatra da mogu nastati i u organizmu
iz
nitrita unesenih nekim lijekovima ili hranom s veim sadrajem nitrita (konzervirana
hrana).
U kiseloj sredini eluca stvara se nitritna kiselina koja s odgovarajuim aminima moe
tvoriti
nitrozamine.
69
3.10.1. Tioli
Tioli su spojevi koji sadre SH skupinu vezanu neposredno na ugljikov atom.
Njihova imena tvore se obino dodatkom sufiksa '-tiol' imenu osnovnog spoja ili, k
ada SH
nije glavna skupina, dodatkom prefiksa 'merkapto-' koji oznauje nesupstituiranu s
kupinu
SH. Na primjer:
benzentiol
p merkaptobenzojeva kiselina
Soli tiola imenuju se analogno solima hidroksi spojeva. Tako imamo npr. natrij e
tantiolat
ili natrij etil sulfid:
Hlapljivi tioli imaju vrlo neugodan miris koji se osjea i kod izvanredno malih
koliina tiola u zraku. Nii tioli toksini su kao i sumporvodik.
Po kemijskim svojstvima tioli se razlikuju od alkohola kiseliji su i lako se oks
idiraju.
S jakim bazama u vodenoj otopini daju soli, tiolate.
Soli to ih tvore teki metali kao to su iva, olovo, bakar i srebro netopljive su u vo
di. Ioni
tekih metala mogu tako blokirati SH skupine tzv. sulfhidridnih enzima, kod kojih j
e tiolna
skupina bitna za katalitiku aktivnost, i tako inhibirati enzim.
Blagom oksidacijom tiola dobivaju se disulfidi: na primjer pomou joda.
Oksidacija s jodom moe posluiti za odreivanje tiola. Lako se oksidiraju i s kisikom
iz zraka.
Stvaranje disulfidnih veza znaajno je za oblikovanje i stabilnost proteinskih
molekula. Veza se ostvaruje izmeu ostataka aminokiseline cisteina. Njeno stvaranj
e moe se
prikazati na slobodnom cisteinu koji oksidacijom prelazi u cistin.
Djelovanjem jakom oksidansa, npr. HNO3, tioli se oksidiraju u sulfonske kiseline
. S
karboksilnim kiselinama tioli daju tioestere.
Reaktivniji su prema nukleofilnoj supstituciji od estera veza acil sumpor se lak
o
kida jer je tiolat dobra odlazea skupina. Takvo svojstvo ini tioestere znaajnim za
neke
bioloke transformacije. Tioesteri se u biolokim sustavima stvaraju s koenzimom A.
To je
72
sloena molekula na ijem se kraju nalazi reaktivna tiolna skupina koja moe vezati ac
ilni
ostatak. Najvaniji spoj koenzima A je ve spomenuti acetil CoA, osobito vaan kao
prenosilac acetilne skupine (sredstvo za acetiliranje).
Karakteristino svojstvo tioestera je takoer kiselost vodika, koja je kod tioestera
vea nego kod obinih estera. Mnoge reakcije tioestera u biolokim sustavima zbivaju s
e
stoga na ugljikovom atomu. Na primjer, gubitkom protona iz acetil CoA nastaje
karbanion (enolat ion),
koji moe reagirati s karbonilnim spojem uz stvaranje nove veze na ugljikovom atom
u. To
je u stvari ve ranije prikazani mehanizam aldolne adicije, prema kojem se npr. iz
oksalacetata i acetil CoA vri sinteza citrata u ciklusu limunske kiseline. Acetil
CoA je
zbog toga kljuni reaktant u mnogim biosintezama.
3.10.2. Sulfonske kiseline
Sulfonske kiseline, R SO3H, jake su kiseline dobro topljive u vodi. Veina
sulfonskih kiselina upotrebljava se u obliku soli. Tako se natrijeve soli alkilb
enzensulfonskih
kiselina mogu ubrojiti u najvie upotrebljavane deterdente. Mogu se prikazati opom
formulom:
Od derivata sulfonskih kiselina znaajni su amidi, sulfonamidi, osobito oni koji s
e
odvode od sulfanilne kiseline. Treba spomenuti i jedan imid. To je imid anhidrid
a o
sulfobenzojeve kiseline poznat pod nazivom saharin. Dobro je topljiv u vodi u ob
liku
natrijeve soli. Po slatkoi daleko premauje obian eer pa se moe upotrebljavati kao
korigens okusa.
saharin
3.10.3. Sulfonamidi
Vanu grupu kemoterapijskih sredstava protiv bakterija, bakteriostatika, ine
sulfonamidi koji se odvode od sulfanilne kiseline. Amid sulfanilne kiseline, sul
fanilamid,
sulfanilna kiselina
sulfanilamid
klasini je sulfonamid koji se danas zbog toksinosti vie ne upotrebljava. U uporabi
su samo
neki manje toksini supstituirani amidi. Npr.:
73
sulfacetamid
sulfagvanidin
sulfadiazin
sulfizoksazol
Sulfonamidi su po strukturi vrlo slini p aminobenzojevoj kiselini, koja je potreb
na
za sintezu folne kiseline, faktora rasta nekih bakterija. Ako se pri enzimskoj s
intezi folne
kiseline umjesto p aminobenzojeve kiseline ugradi sulfonamid, stvara se bezvrije
dan spoj i
dolazi do koenja rasta bakterija:
3.11.
Heterocikliki spojevi
Heterocikliki spojevi imaju u strukturi prstena, osim ugljika, jedan ili vie heter
o
atoma. To su najee atomi duika, kisika ili sumpora.
Neke heterociklike spojeve vidjeli smo ve ranije u strukturama nekih aminokiselina
i
sulfonamida. U biolokim sustavima nalazimo ih posvuda. Naime, mnogi prirodni spoj
evi kao
to su nukleinske kiseline, alkaloidi, vitamini, hem i klorofil pripadaju skupini
heterociklikih
spojeva.
Heterocikliki spojevi bili su poznati i imenovani ve u 19. stoljeu, a dobivena tric
ijalna
imena zadrali su veinom i danas. Na primjer:
pirol
pirolidin
pirimidin
Izoksazol
Pri numeriranju hetero atoma treba dati najnie mogue brojeve. Kod dva ili vie heter
o
atoma u prstenu najnii broj dobiva kisik, zatim sumpor pa duik.
Meu heterociklikim spojevima vano mjesto imaju spojevi s aromatskim
svojstvima. Pirol je npr. aromatski heterocikliki spoj a pirolikin po svojstvima
nalikuje svom
lanastom analogu. Aromatska svojstva imaju takoer pirimidin i izoksazol. No vie o t
ome
saznat emo iz prikaza nekih najvanijih predstavnika ove grupe spojeva.
74
une boje, kao razgradni produkti hemoglobina, sadre po etiri pirolna prstena
poredana u nizu, pri razgradnji se, naime, otvara porfirinska jezgra. U une boje s
padaju npr.
biliverdin, bilirubin i urobilin.
Pirolidinski prsten nalazimo u brojnim alkaloidima kojima daje bazina svojstva.
Nalazi se npr. u nikotinu. U derivate pirolidina spada aminokiselina prolin (2pi
rolidinkarboksilna kiselina).
Furan. Derivat furana, 2 furaldehid (furfural) nastaje djelovanjem jakih kiselin
a na
pentoze.
Industrijski se 2 furaldehid proizvodi iz pentoza koje nastaju kiselom hidrolizo
m
polisaharida sadranih u poljoprivrednim nusproduktima (slama, pljeva), a slui za p
ripravu
drugih derivata furana.
Djelovanjem jakih kiselina na heksoze takoer dolazi do dehidratacije i ciklizacij
e uz
stvaranje 5 hidroksimetil 2 furaldehida (hidroksimetilfurfurala):
Furaldehidi s nekim fenolima daju obojene produkte to je osnova klasinih metoda
identifikacije eera.
Tiofen je stalni pratilac benzena dobivenog katrana kamenog ugljena. Manje je
reaktivan od pirola i furana i po svojstvima je vrlo slian benzenu.
Peterolani prsten moe sadravati i vie hetero atoma, no prikazat emo samo neke
spojeve s dva hetero-atoma. Po dva duikova atoma sadre pirazol i imidazol.
pirazol
imidazol
Imaju aromatski karakter i baznih su svojstava. Bazna svojstva pokazuju zbog slo
bodnog
elektronskog para na duniku u poloaju 2 odnosno 3.
Pirazol. Od derivata pirazola, 5 pirazolona, odvode se neki lijekovi iz grupe
antipiretika i analgetika, kao to su fenazon i aminofenazon. Aminofenazon je i iz
raziti
antireumatik.
5 - pirazolon
fenazon (antipirin)
aminofenazon (aminopirin,
piramidon)
Od imidazola se odvodi aminokiselina histidin i amin histamin koje smo ve ranije
upoznali.
76
2 piridinkarboksilna
kiselina
pikolinska kiselina
3 piridinkarboksilna
kiselina
nikotinska kiselina
4 piridinkarboksilna
kiselina
izonikotinska kiselina
Ime nikotinska kiselina potjee otuda to je prvi put dobivena oksidacijom alkaloida
nikotina.
Nikotinska kiselina i amid nikotinske kiseline, nikotinamid, ubrajaju se u grupu
vitamina B. Poznati su i pod nazivima niacin i niacinamid. U viih ivotinja i ovjeka
mogu
nastati iz aminokiseline triptofana pa do avitaminoza dolazi samo u sluaju prehra
ne kojoj, uz
nikotinsku kiselinu i njezin amid, istovremeno manjka triptofan.
nikotinamid
izonijazid
Izonijazid je hidrazid izonikotinske kiseline. Kao dobar antituberkulotik mnogo
se
upotrebljava u lijeenju tuberkuloze.
Nikotinamid je reaktivni sastojak nikotinamidskih nukleotida, NAD+ (nikotinamid
adenin dinukleotid) i NADP+ (nikotinamid adenin dinukleotid fosfat). To su vani
koenzimi za reverzibilno primanje vodika. Piridin je u koenzimima vezan za ostat
ak molekule
preko duika, tj. veza je ostvarena s piridinij kationom, a cijeli koenzim zbog to
ga nosi
pozitivan naboj. U procesu redukcije koenzima, piridinski prsten prima na C 4 at
om dva
elektrona i proton odnosno hidrid ion, :H, i gubi pozitivan naboj. Dobiva se redu
cirani
koenzim NADH odnosno NADPH. Navedena promjena moe se prikazati na primjeru
oksidacije etanola uz pomo NAD+.
Hidrid ion prenosi se s alkohola na piridinski prsten koji zbog toga gubi aromat
ski karakter.
Stvoreni NADH ima sad sposobnost redukcije vodik predaje drugim tvarima pri emu s
e
regenerira NAD+.
U derivate piridina spadaju vitaminski aktivni piridoksin, piridoksal i piridoks
amin.
Navedena piridoksinska grupa spojeva ima zajeniki naziv vitamin B6. terapijski se
meutim
upotrebljava samo piridoksin. U ogranizmu navedeni spojevi prelaze u fizioloki ak
tivan
78
adenin (Ade)
gvanin (Gua)
Neiskoritene slobodne purinske baze koje nastaju u toku metabolizma oksidiraju se
u
mokranu kiselinu, koja kod ovjeka predstavlja konani produkt razgradnje baza. Kao
meuprodukti u razgradnji adenina pojavljuju se hipoksantin i ksantin, a kod gvani
na ksantin.
Spojevi su prikazani u keto obliku no mogu se javiti i u izomernom, enolnom obli
ku.
Uzmimo kao primjer mokranu kiselinu.
tautomerni oblici mokrane kiseline
Ponaa se kao dvobazina kiselina i tvori soli urate. Kod povienih koncentracija mokr
ane
kiseline u krvi, urati se, kao slabo topljive soli, mogu taloiti u raznim tkivima
. Kristalii urata
istaloeni u zglobovima izazivaju uloge (giht).
U metilne derivate ksantina spadaju kofein, teofilin i teobromin, koji su odgovo
rni za
stimulativno djelovanje kave, aja i kakaa. Na sredinji ivani sustav najintenzivnije
djeluje
trimetilksantin, kofein. Teofilin i teobromin su dimetilksantini.
kofein
Pteridin sadri pirimidinski i pirazinski prsten.
pteridin
81
4.1.1. Monosaharidi
Imena monosaharida zavravaju nastavkom '-oza'. Monosaharidi s aldehidnom
skupinom nazivaju se aldoze, a oni s keto skupinom ketoze. Prema broju ugljikovi
h atoma
razlikujemo: trioze, tetroze, pentoze, heksoze itd. glukoza je prema tome jedna
aldohektoza a
fruktoza ketohekzoza.
Najjednostavniji monosaharidi su dvije trioze, gliceraldehid (aldotrioza) i
dihidroksiaceton (ketotrioza). Gliceraldehid ima kiralni centar pa se javlja u d
va izomerna
oblika, prema kojima se odreuje pripadnost optiki aktivnih tvari, npr. drugih mono
saharida,
D- ili L- seriji.
D - gliceraldehid
L - gliceraldehid
Dihidroksiaceton
Polazei od D gliceraldehida, produljivanjem lanca za po jedan ugljikov atom, mogu
se
izvesti aldoze D serije.
D - gliceraldehid
D - eritroza
D - riboza
D-aloza
D-altroza
D treoza
D - arabinoza
Dglukoza
D - ksiloza
Dmanoza
D-guloza
D-idoza
D liksoza
Dgalaktoza
D-taloza
Od L gliceraldehida mogu se na isti nain izvesti aldoze L serije. Tako se dobiva
ukupno:
4 aldotetroze, 8 aldopentoza i 16 aldoheksoza. Broj moguih stereoizomera poveava s
e
naime s porastom broja kiralnih ugljikovih atoma u molekuli. Na primjer, aldohek
soza ima 4
83
prostorni model
projekcijska formula
Na kraju treba napomenuti da prikazane strukture otvorenih lanaca, npr. pentoza
i
heksoza, ne odgovaraju njihovim stvarnim strukturama. Navedeni monosaharidi javl
jaju se
naime preteno u ciklikom obliku.
Ciklike strukture monosaharida.
Ciklike strukture nastaju reakcijom karbonilne skupine s hidroksilnom skupinom na
C-4 ili C-5 atomu iste molekule radi se o intramolekulskoj nukleofilnoj adiciji
na karbonilnu
skupinu. Pri tome nastaju stabilne ciklike strukture s pet ili est atoma u prstenu
. Kod aldoza
nastaju cikliki poluacetali a kod ketoza poluketali. Uzmimo kao primjere glukozu
i fruktozu.
Kod glukoze poluacetal nastaje reakcijom karbonilne skupine s hidroksilnom skupi
nom na C5 atomu. Stvara se smjesa poluacetalnih oblika: D glukoze i D glukoze. T
o su
dijastereoizomeri koji se razlikuju u konfiguraciji na C-1 atomu a nazivaju se a
nomeri.
84
polialkohol
e) Stvaranje osazona
Monosaharidi reagiraju s fenilhidrazinom dajui 1, 2 difenilhidrazone, poznate kao
osazone. Za razliku od tipinih karbonilnih spojeva, po molekuli monosaharida troe
se tri
molekule fenilhidrazina dva fenilhidrazonska ostatka nalazimo vezana u molekuli
osazona a
trea molekula reagensa prelazi u anilin ili amonijak.
Osazoni se meusobno razlikuju po talitu, obliku kristala i brzini stvaranja pa se
koriste za identifikaciju eera. Jo u prolom stoljeu, osazoni su bili prvi vrsti deriva
ti koji
su posluili pri prouavanju strukture eera. Npr. na osnovi podataka da glukoza, manoz
a i
fruktoza daju isti osazon, moglo se zakljuiti da imaju istu konfiguraciju na uglj
ikovim
atomima 3, 4 i 5. glukoza i manoza su epimerne aldoze koje se razlikuju samo po
konfiguraciji na C-2 atomu, a njihov izomer, fruktoza je 2 ketoheksoza. Osazone
daju i svi
reducirajui disaharidi.
f) Stvaranje estera
Hidroksilne skupine ugljikohidrata mogu lako stvarati estere. Esteri s fosfatnom
kiselinom, fosforilirani eeri, osobito su vani jer se pojavljuju kao meuprodukti
metabolizma. Za primjer navodimo fosfatne estere glukoze.
glukoza 6 - fosfat
D glukoza 1 fosfat
Zbog bolje preglednosti u formulama su izostavljeni atomi vodika. Valovita linij
a ~ u formuli
glukoza 6 fosfata (kod OH skupine) oznauje vezu iji smjer nije odreen. U ovom
sluaju to znai da konfiguracija na C-1 atomu nije odreena te da se moe raditi o ili
oliku.
) Stvaranje glikozida
Vidjeli smo da se monosaharidi javljaju u ciklikim poluacetalnim ili poluketalnim
oblicima. U reakciji s alkoholima oni prelaze u cikloke acetale ili ketale koje n
azivamo
glikozidi. Reaktivna poluacetalna ili poluketalna hidroksilna skupina zamjenjuje
se pri tome
alkoksilnom skupinom. Iz oblika monosaharida nastaje likozid a iz olik
glikozid. Ime glikozida tvori se uz pomo sufiksa '-ozid'. Tako iz glukoze nastaje
glukozid a
iz manoze manozid. Na primjer,
89
neuraminska kiselina
keto oblik
poluketalni oblik
4.1.2. Oligosaharidi
Oligosaharidi sadre od dvije do deset monosaharidnih jedinica meusobno povezanih
glikozidnom vezom. Veza nastaje reakcijom poluacetalne hidroksilne skupine jedne
molekule
monosaharida s hidroksilnom skupinom druge molekule. To je obino hidroksilna skup
ina s
C-1 ili C-4 atoma a rjee s C-6 atoma.
Od oligosaharida su najvaniji disaharidi. Ovisno o tome kako je ostvarena glikozi
dna
veza izmeu monosaharida, razlikujemo dva tipa disaharida: trahelozni i maltozni t
ip. Kod
traheloznog tipa, veza nastaje reakcijom poluacetalne skupine jednog monosaharid
a s
poluacetalnom skupinom drugog monosaharida. Takav disaharid nema slobodnu poluac
etalnu
hidroksilnu skupinu pa ne pokazuje svojstva za koja je ta skupina odgovorna. On
ne pokazuje
mutarotaciju, nema sposobnost redukcije i ne stvara osazone niti glikozide.
Kod disaharida maltoznog tipa, glikozidna veza nastaje reakcijom poluacetalne
skupine samo jednog monosaharida, dok kod drugog monosaharida u reakciju ulazi n
eka
druga hidroksilna skupina koja nije poluacetalna. Jedna poluacetalna hidroksilna
skupina
ostaje slobodna pa nastali disaharid pokazuje svojstva monosaharida sa 'slobodno
m'
karbonilnom skupinom. On pokazuje mutarotaciju, moe djelovati reduktivno, stvarat
i
osazone i glikozide.
traheloza
Saharoza je najpoznatiji eer trahaloznog tipa. Rairena je u prirodi a dobiva se iz
eerne trske i eerne repe. Sastavljena je od glukoze i fruktoze koje su meusobno
povezanje preko anomernih ugljkovih atoma, glukoza likozidnom a fruktoza likozi
dnom vezom.
92
saharoza
D glukopiranozil D - fruktofuranozid
ili
D fruktofuranozil D glukopiranozid
skraeno: Glc (1 2) Fru
Hidrolizom s razrijeenim kiselinama ili uz enzim invertazu dobiva se smjesa gluko
ze
i fruktoze u odnosu 1:1. hidrolizu prati promjena predznaka kuta zakretanja pa s
e proces
naziva inverzija a dobivena smjesa glukoze i fruktoze invertni eer.
saharoza
m= +66,5
+ H2O
glukoza
m= +52,7
+
fruktoza
m= -92,4
Specifina mo optikog zakretanja mijenja se od m= +66,5, to odgovara saharozi,
na m= 19,9, to je kut zakretanja dobivene smjese. Za razliku od saharoze, invertni eer
djeluje reduktivno. Nalazi se u medu.
Vani disaharidi maltoznog tipa su maltoza, celobioza i laktoza. Maltoza je disaha
rid
koji nastaje hidrolizom kroba. Sadri dvije molekule glukoze povezane likozidnom
vezom koja nastaje reakcijom poluacetalne skupine jedne molekule s hidroksilnom
skupinom
C-4 atoma druge molekule.
maltoza
glukopiranozil - glukoza
skraeno: Glc (1 4) Glc
U krobu se nalazi vezana i izoltoza, Glc (1 6) Glc.
Celobioza je disaharid glukoze kod kojeg su, za razliku od maltoze, molekule glu
koze
povezane glikozidnom vezom. Nastaje hidrolizom celuloze.
celobioza
glukopiranozil - glukoza
skraeno: Glc (1 4) Glc
93
Laktoza ili mlijeni eer dolazi u mlijeku sisavaca. Sadri galaktozu i glukozu koje su
povezane glikozidnom vezom, pri emu slobodna poluacetalna skupina ostaje na gluko
zi.
laktoza
galaktopiranozil - glukoza
skraeno: Gal (1 4) Glc
4.1.3. Polisaharidi
Polisaharisdi su prirodni polimeri sastavljeni od vie stotina pa do nekoliko tisua
glikozidno povezanih monosaharidnih jedinica. Razlikuju se po broju i vrsti mono
saharidnih
jedinica te po prostornoj strukturi molekule.
Celuloza je najvaniji sastojak stijenki biljnih stanica. U drvu je ima oko 50% a
gotovo ista celuloza nalazi se u pamuku. Izgraena je od molekula glukoze meusobno
povezanih 1 4 glikozidnom vezom. U nitastoj molekuli celuloze, drugi poliglukozid
ni
lanci unakrsno su povezani vodikovim vezama. vrstou strukture prirodne celuloze
poveavaju i veze s polimerima poput lignina i hemiceluloza. Lignin je polimer nek
ih fenola a
hemiceluloze su polisaharidi izgraeni uglavnom od pentoza. Uporaba celuloze, njen
ih estera
i estera od goleme je vanosti za dobivanje raznih industrijskih proizvoda. Kao iz
vor glukoze,
celuloza moe posluiti ivotinjama preivaima i nekim insektima u ijem probavnom traktu
postoje mikroorganizmi koji proizvode celulaze, enzime koji mogu cijepati glikoz
idne
veze u celulozi.
krob je biljni polisaharid izgraen od molekula glukoze meusobno povezanih
glikozidnom vezom. Nalazimo ga u obliku krobnih zrnaca ija veliina i oblik ovise o
vrsti
biljke u kojoj se pojavljuje. Moe se rastaviti na dvije frakcije koje se razlikuj
u u vezanju
molekula glukoze, odnosno u strukturi i svojstvima. Amiloza ini oko 20% nativnog k
roba.
To je lanasti polisaharid koji se sastoji od par stotina jedinica glukoze povezan
ih samo
14 glikozidnim vezama. Poliglukozidni lanac ima oblik uzvojnice (heliksa). Ako se
u
prostore uzvojnice smjeste molekule joda, zbog intenzivne apsorpcije u vidljivom
dijelu
spektra, dolazi do nastanka karakteristinog plavog obojenja to ga krob daje s jodom
.
Amilopekin ini preostali dio nativnog kroba. Sadri do nekoliko tisua jedinica glukoz
e
povezanih 14 i 16 glikozidnim vezama. Molekula ima razgranatu strukturu koja se
sastoji od nekoliko stotina kratkih lanaca koji se granaju u prosjeku nakon svak
ih 25 jedinica
glukoze. Molekule glukoze u lancu povezane su 14 vezama a na mjestu grananja lanci
su
povezani 16 vezama. Djelovanjem kiselina ili enzima komponente kroba se postupno
hidroliziraju u dekstrin (smjesa niih polisaharida), pa u maltozu i konano u gluko
zu. krob
ima veliku vanost u ljudskoj prehrani. U organizmu se razgrauje djelovanjem milz
e
koj se nalazi u slini i tankom crijevu.
Glikogen je polisaharid koji nalazimo u ivotinjskom tkivu, uglavnom u miiima i
jetri. Po strukturi je slian amilopektinu samo mnogo vie razgranat. Lanci molekula
glukoze
povezanih 14 vezama granaju se priblino na svakih 12 jedinica glukoze. Na mjestima
94
nine
ciljeve.
4.2.1. Jednostavni esteri
Najjednostavniji lipidi su jednostavni esteri, masne kiseline, koji se sastoje o
d dugakih
ugljikovodinih lanaca koji najee sadre 16 ili 18 atoma ugljika s karboksilnom (COO-)
grupom na jednom kraju. Nezasiene masne kiseline sadre jednu ili vie dvostrukih vez
a
izmeu atoma ugljika, dok je kod zasienih masnih kiselina prisutan maksimalan broj
vezanih
vodikovih atoma. Dugaki ugljikovodini lanci masnih kiselina sadre samo nepolarne CH
95
veze, koje ne mogu ui u interakcije s vodom. Hidrofobna priroda ovih lanaca masni
h kiselina
odgovorna je za ponaanje kompleksnih lipida, posebice u tvorbi biolokih membrana.
Palmitinska kiselina (C16)
Stearinska kiselina (C18)
Oleinska kiselina (C18)
Masne kiseline su pohranjene u obliku triacilglicerola (triesteri glicerola, neu
tralne masti),
koje se sastoje od tri masne kiseline vezane na molekulu glicerola. Triacilglice
roli su
netopljivi u vodi i stoga se akumuliraju kao kapljice masti u citoplazmi. Kada j
e potrebno,
mogu se razloiti u korist reakcija koje zahtijevaju energiju. Zapravo su masti mn
ogo
uinkovitije kao spremnici energije nego ugljikohidrati, jer sadravaju duplo vie ene
rgije od
ostalih upotrebljivih izbvora. S obzirom na molekularnu teinu, doputaju skladitenje
duplo
vie energije nego ista koliina ugljikohidrata, to je posebno vano za ivotinje zbog nj
ihove
pokretljivosti. U organizmu se hidrolitiki razgrauju pod djelovanjem lipaza.
triacilglicerol
Dakle, kao kiselinsku komponentu sadre obino nerazgranate monokarboksilne kiseline
s
parnim brojem ugljikovih atoma, i to zbog izgradnje iz C2 jedinica te su najvie z
astupljene
kiseline s 16 i 18 ugljikovih atoma. Udjeli pojedinih kiselina mijenjaju se od m
asti do masti.
Tekue masti i ulja sadre vei udio nezasienih masnih kiselina.
96
Fosfatidil - serin
Fosfatidil - inozitol
Diacilgliceroski ostatak je lipofilni dio molekule na koji se nadovezuje hidrofi
lni dio.
Kod fiziolokog pH, hidrofilni dio molekula najvanijih je dipolaran. Ostatak fosfat
ne skupine
nabijen je negativno a duik kolina, etanolamina ili serina nosi pozitivni ostatak
. S obzirom na
to da su amfipatske molekule, u vodenom mediju stvaraju micele, odnosno dvostruk
e slojeve
ili lamele, gdje su hidrofobni lanci okrenuti prema unutra a hidrofilni kraj pre
ma vodi. Ovo
svojstvo fosfolipida je osnova nastanka biolokih membrana.
Kardiolipin je neobian 'dvostruki' fosfolipid jer sadri ak etiri lanca masnih
kiselina, primarno se nalazi na unutranjoj membrani mitohondrija, a izoliran je i
iz sranog
miia.
Kardiolipin (bifosfatidil glicerol)
Sfingomijelin je jedini 'ne-glicerolski' fosfolipid u staninoj membrani. Dva
ugljikohidratna lanca vezana su na polarnu glavu koju ini serin. Zapravo, na amin
o grupu
98
serina vezana je amidnom vezom masna kiselina - takav amid naziva se ceramid a z
atim se
na krajnju hidroksilnu skupinu esterski vee fosfatna kiselina i kolin, tj. fosfok
olin :
ceramid
sfingomijelin
4.2.3. Glikolipidi
Uz fosfolipide, mnoge stanice sadre glikolipide. Sastoje se od dva ugljikovodina
lanca vezana na ugljikovodinu polarnu glavu. Stoga su po svom opem ustroju kao
amfipatske molekule slini fosfolipidima. Glikolipidi su ekskluzivni sastojak vanj
skog lista
membranskog dvosloja, s ugljikovodinim dijelom izloenim povrini stanice. No, oni tv
ore
samo oko 2% svih lipida veine membrana.
Vani glikolipidi su glinkosfingolipidi. Njihovu osnovu ini ceramid na koji se, pre
ko
krajnje hidroksilne skupine, vee ugljikohidrat. Kod ovako graenih lipida, ugljikoh
idratni
ostatak predstavlja hirofilni dio molekule. Jednostavni neutralni glikosfingolip
idi, cerebrozidi,
kao ugljikohidratnu komponentu sadre neki monosaharid. Kod cerebrozida koji se na
laze u
mozgu to je obino galaktoza.
Cerebrizid (glikosfingolipid glikolipid)
99
steroidni kostur
5 - gonan
Prema pravilima nomenklature, konfiguracija na voritima 5, 8, 9, 10, 13 i 14
oznauje se u formuli uz pomo punih ili isprekidanih linija. Puna linija ( prijentac
ija)
oznauje vezu s atomom (ili supstituentom) koji se nalazi iznad ravnine prstena, a
isprekidana
linija ( orijentacija) vezu s atomom ispod te ravnine. Konfiguracije na poloajima
8, 9, 10,
13 i 14 su kod veine steroida kao u prikazanoj formuli, tj. 8, 9, 10, 13 i 14, pa ih n
ije
potrebno navoditi sve dok se ne utvrdi suprotno. Na voritu 5 konfiguracija vodika
ili
supstituenata treba biti oznaena. Prema tome, '5' ispred naziva 'gonan' oznauje
orijentaciju na poloaju 5. konfiguracija supstituenata vezana na neki drugi poloaj
u
steroidnom sustavu takoer se oznauje s ili , odnosno s , ako je konfiguracija nepozn
ata.
U vezi konformacije steroida treba naglasiti, ve od ranije poznatu injenicu, da
cikloheksanski prstenovi u prikazanom sustavu nisu ravni ve imaju konformaciju st
olice.
Kod veine bioloki aktivnih steroida na poloajima 10 i 13 vezane su metilne skupine
a na poloaju 17 dui ili krai orijentirani boni lanac. Ugljikovi atomi metilnih skupi
na
na C-10 i C-13 su atomi C-19 i C-18, a na C-17 se vee C-20. Uzmimo kao primjer
ugljikovodik kolestan:
5 - kolestan
Hidroksilni derivat kolestana s dvostrukom vezom na C-5 je kolesterol, najpoznat
iji i
najvaniji ivotinjski steroid.
kolesterol
5 kolestan - 3 - ol
Kolesterol je prisutan u svim staninim strukturama. U veim se koliinama nalazi u
staninoj membrani, gdje pri niim temperaturama poveava, a pri viim temperaturama
sniava pokretljivost stanine membrane. Naime, membranu ne treba smatrati nekakvom
statinom strukturom naprotiv samo jedan lipid promjeni svoje mjesto u membrani 10
6
puta u sekundi, a ne treba zaboraviti niti bezbrojne transportne procese i sl. to
staninu
membranu ini izuzetno dinaminom strukturom. U tjelesnim tekuinama kolesterol se
102
prenosi uz pomo lipoproteina. Polazna je tvar u biosintezi mnogih drugih vanih ste
roida:
unih kiselina, steroidnih hormona i vitamina D.
Soli unih kiselina nastaju u jetri kao glavni produkti metabolizma kolesterola.
Sadre polarnu hidrofilnu skupinu pa se mogu ubrojiti u povrinski aktivne tvari. Po
mau
emulgiranje lipida iz hrane, tj. djeluju kao emulgatori masti i ostalih lipida u
probavnom
traktu. Najvanije solu su amidni derivati kolne i dezoksikolne kiseline s aminoki
selinama
glicinom i taurinom (H2N CH2 CH2 SO3' ).
(R=OH) kolna kiselina
(R=H) dezoksikolna kiselina
glikokolat
(taurokolat)
Pretea vitamin D, provitamin D, za ovjeka je 7-dehidrokolesterol. U koi se, pod
utjecajem ultraljubiaste svjetlosti, pretvara u kolekalciferol (vitamin D3). Pri
tome se
konjungirani dienski prsten B otvara i mijenja konformacija spoja.
Provitamin D je i biljni steroid ergosterol. U prstenu B ima isti raspored konju
ngiranih
dvostrukih veza kao 7-dehidrokolesterol, od kojeg se razlikuje samo po bonom lanc
u na C17. istim mehanizmom, pod utjecajem UV svjetlosti prelazi u ergokalciferol
(vitamin D2).
Manjak vitamina D izaziva rahitis.
Steroidni hormoni prikazani su u posebnom poglavlju.
103
4.3. Peptidi
Peptidi su sastavljeni od aminokiselina meusobno povezanih peptidnom (amidnom)
vezom. Prema broju molekula aminokiselina razlikujemo dipeptide, tripeptide itd.
, te
polipeptide. Polipeptidi koji sadre preko stotinu aminokiselina (relativne moleku
lske mase
vee od 10 000) ubrajaju se ve u proteine, no izmeu peptida i proteina ne moe se povui
otra granica.
Peptidna veza nastaje reakcijom karboksilne skupine jedne aminokiseline s aminos
kupinom druge aminokiseline:
Redoslijed njihova povezivanja moe pri tome varirati. Na primjer, iz aminokiselin
e glicina i
alanina mogu nastati dva izomerna dipeptida:
glicil alanil (Gly-Ala)
alanil glicin (Ala-Gly)
Kod glicil alanina, glicin je N-terminalna aminokiselina (ima slobodnu NH2
skupinu) a alanin je C-terminalna aminokiselina (ima slobodnu COOH skupinu). Obrn
uti je
sluaj kod alanil-glicina. Prema konvenciji, N-terminalna aminokiselina pie se uvij
ek na
prvom mjestu, tj. na lijevoj strani, a u nazivu spoja dobiva nastavak il. C-termi
nalna
aminokiselina zarava pak svoje puno ime. Tako se iz naziva alanil-fenilalanil-ser
in moe
zakljuiti da se radi o tripeptidu kod kojeg je alanin N-terminalna a serin C-term
inalna
aminokiselina.
Ala-Phe-Ser
Zbog moguih varijacija redoslijeda, tzv. sekvencije aminokiselina u peptidu, iz d
vije
aminokiseline mogu nastati dva izomerna dipeptida, iz tri aminokiseline est izome
rnih
tripeptida, a polipeptidi sastavljeni od velikog broja aminokiselina mogu teoret
ski postojati u
vrlo velikom broju izomernih oblika. Odreivanje strukture pojedinog peptida zahti
jeva stoga
poznavanje, ne samo vrsta i broja aminokiselina koje izgrauju molekulu, ve i sekve
ncije
aminokiselina u polipeptidnom lancu. Za odreivanje sekvencije koriste se metode ij
a je
osnova postupna razgradnja i identifikacija krajnjih, ponajvie N-terminalnih amin
okiselina.
104
luttion (Glu-Cys-Gly)
U reverzibilnoj reakciji lako se oksidira u disulfidni oblik pa mu se pripisuje
uloga biolokog
redoks sustava.
Od peptidnih hormona spomena vani su inzulin i glukagon. Inzulin je polipeptid
izgraen od 51 aminokiseline (Mr5800). Osnovu strukture ine dva peptidna lanca
meusobno povezana dvjema disulfidnim vezama (preko cisteinskih ostataka). Dulji l
anac
sadri 30 a krai 21 aminokiselinu. Glukagon se sastoji od lanca izgraenog od 29
aminokiselina (Mr3500). U peptide se ubrajaju i neki antibiotici.
inzulin
4.4. Proteini
Molekule proteina izgraene su od velikog broja aminokiselina sadre od jedne
stotine pa do preko tisuu aminokiselinskih ostataka. Kao to je ve spomenuto, protei
ni
imaju ulogu izvravanja zadataka koji kao informacija zapisani u obliku DNA, pa sl
ue kao
strukturne komponente stanica i tkiva, djeluju u prijenosu i skladitenju malih mo
lekula
(hemogolobin i mioglobin), prenose informacije meu stanicama (proteinski hormoni)
i
omoguuju obranu protiv infekcije (antitijela),a posebno je vano svojstvo proteina
da mogu
djelovati kao enzimi koji kataliziraju gotovo sve kemijske reakcije organizmu.
Naravno, osnovu strukture proteina ini peptidni lanac s ograncima ili pobonim
lancima koji se nalaze na svakom treem (Ctomu) glavnog lanca. Poboni lanac ini
aminokiselinski ostatak (skupina R). Za glicin je to H, za alanin CH3, za fenilal
anin
CH2C6H5, itd.
105
uzvojnice i vlkn esto se udruuju u tzv. smotajne jedinice, koje ine vane elemente
grae proteina.
Strukture izgraene od vie motiva sekundarnih struktura su supersekundarne. esto
imaju tono definiranu molekularnu funkciju.
tipovi bavastih struktura
mendr
(ruredoksin)
rki meandar
(prealbumin)
va
(trioza fosfat izomeraza)
Primjer proteina u kojem prevladava struktura uzvojnice je mioglobin, protein
miia koji moe reverzibilno vezati kisik. Izgraen je od jednog peptidnog lanca koji j
e
smotan u vrlo kompaktnu molekulu. Oko 75% aminokiselinskih ostataka sudjeluje u
izgradnji
segmenata uzvojnice, kojih je ukupno osam. Podruja uzvojnice povezuju zavojne pet
lje.
U procjepu molekule smjetena je prostetska skupina hem (kompleks eljeza s porfirin
om).
shematski prikaz mioglobina
Pri stvaranju opisane strukture, aminokiselinski ostaci rasporeuju se na nain koji
je
specifian za topljive globularne proteine. Nepolarni hidrofobni ostaci, 'bjeei' od
vode,
skupljaju se u unutranjosti molekule, a polarni nabijeni ostaci staju na povrini o
krueni
molekulama vode. Navedeni raspored nastaje spontanim uvijanjem lanca u termodina
miki
stabilniji oblik.
Proces je popraen porastom entropije, do kojeg dolazi zbog istiskivanja vode iz
unutranjeg dijela molekule dehidratacija dovodi do porasta nereda u sustavu.
O kvaternoj strukturi govori se u sluaju kad se globularne proteinske podjedinice
s
definiranom tercijarnom strukturom spajaju u novu cjelinu ili agregat. Podjedini
ce dre
109
denozin (A)
dezoksicitidin (dC)
dezoksitimidin (dT)
Nukleotidi su fosfatni esteri nukleozida, od kojih su najei i najvaniji nukleozid-5'
fosfati (mjesto esterifikacije, tj. mjesto na koje se vee fosfatna grupa jest C-5
' atom pentoze
nukleozida). Esterifikacijom adenozina nastaje ribonukleotid adenozin-5'-fosfat,
poznatiji kao
adenozin-monofosfat (AMP) ili adenilat (prema nazivu adenilna kiselina). Vezanje
m
difosfatne skupine dobiva se adenozin-difosfat (ADP), a vezanjem trifosfatne sku
pine
adenozin-trifosfat (ATP). Svi skupa ine sustav adenilne kiseline.
ATP, s dvjema 'energijom bogatim' anhidridnim vezama, odlikuje se visokim
potencijalom prijenosa fosfatne skupine. U tom smislu ATP predstavlja glavni nep
osredni
izvor energije u biolokim sustavima. ATP se neprestano troi i ponovno stvara iz AA
DP, pa
se moe kazati da je ciklus ATP ADP osobito znaajan za izmjenu energije u biolokim
sustavima.
Od dezoksiribonukleotida navodimo dva primjera: dezoksivanilat i dezoksitimidila
t.
dezoksigvanozin-5'-fosfat (dGMP)
dezoksitimidin-5'-fosfat (dTMP)
5' nukleotide nalazimo u sastavu nekih koenzima. To su nikotinamidni (NAD+ i
NADP ) i flavinski (flavin-adenin-dinukleotid, FAD) nukleotidi, te koenzim A.
Oligonukleotidi su mali polimeri koji sadre samo nekoliko nukleotida, veliki
polinukleotidi, inei staninu DNA i RNA mogu sadravati i tisue ili milione nukleotida.
Vano je spomenuti da polinukleotidni lanac ima 'smisao' za smjer, gdje jedan lana
c zavrava
+
112
4.6. Vitamini
Vitamini su organske tvari koje su u varijabilnim koliinama prisutne u hrani a
esencijalne su za normalne metabolike procese. Openito se ne sintetiziraju u tijel
u te se
moraju uzimati prehranom. Ne slue za proizvodnju energije. Ponaaju se kao kataliza
tori,
tonije sastavni dijelovi koenzima ili prostetikih skupina enzima koji kataliziraju
kemijske
reakcije transformacije energije i regulaciju organizma. Klasificiraju se prema
topljivosti u
vodi ili mastima. Vitamini A, D, E i K su topljivi u mastima, dok su u vodi topl
jivi vitamini B
kompleksa (B1, B2, B6, B12, niacin, pantotenska kiselina, biotin i folna kiselin
a) i C vitamin.
Vitamini topljivi u mastima
Vitamini topljivi u vodi
Vitamin
Vitamin
Vitamin
Vitamin
A
D
E
K
Tiamin (B1)
Riboflavin (B2)
Niacin (B3)
Pantotenska kiselina (B5)
Piridoksal, piridoksamin, piridoksin (B6)
Biotin
Kobalamin (B12)
Folna kiselina
Askorbinska kiselina (C)
Vitamin A
Vitamin A (retinol) nastaje iz biljnog prekursora, tetraterpena kroten (skupin
a
karotenoida) naziva se i provitamin A. Aldehid vitamina A, retinal, sastavni je
dio
fotoosjetljivog rodopsina (vidni purpur) retinal sa est konjungiranih dvostrukih
veza
omoguuje rodopsinu apsorpciju u vidljivom dijelu spektra (maksimum apsorpcije pri
500
nm)
Vitamin A1
kroten se apsorbira u lumenu crijeva gdje se uz pomo krotendioksienze
derivir retinal. Retinal se reducira u retinol retinaldehid-reduktazom, enzimom
koji
funkcionira uz pomo NADPH. Retinol se esterificira u palmitinsku kiselinu i preno
si u krv
uz pomo kilomikrona. U jetri se retinol pohranjuje kao lipidni ester u lipocitima
. Prijenos
retinola iz jetre u ostala tkiva dogaa se vezanjem hidroliziranog retinola uz pom
o RBP
proteina (aporetinol binding protein). Retinol-RBP kompleks se tada transportira
na povrinu
stanice unutar Golgijevog aparata da bi se tada izluio. U tkivu se retinol vee za
CRBP
(cellular retinol binding protein). Plazmatski prijenos omoguen je vezanjem retin
oine
kiseline na albumin.
115
116
tokoferol
Njvnij funkcija vitamina E jest ponaanje kao prirodni antioksidans 'skupljajui'
slobodne radikale i molekularni kisik, stoga esencijalan za spreavanje peroksidac
ije
nezasienih masnih kiselina membrane. Vitamini E i C su povezani u svojim antioksi
dativnim
svojstvima.
Glavni simptom povezan s vitaminom E, iako rijedak, jest poveana fragilnost
eritrocita. S obzirom da se apsorbira uz pomo kilomikrona, svaki poremeaj apsorpci
je masti
moe voditi i do nedostataka vitamina E. Kako ima antioksidativno djelovanje, njeg
ov
nedostatak moe voditi do veeg izlaganja oksidansima, a time i poveani rizik na odree
ne
tipove raka.
Vitamin K
Vitamin K postoji u prirodi kao K1 (filokinon) u povru i K2 (menakinon) koji
proizvode intestinalne bakterije. Sadre naftokinonski prsten.
vitamin K
Glavna funkcija K vitamina jest odravanje normalnog nivoa proteina za zgruavanje
krvi, faktora II, VII, IX, X i proteina C i S koji se sintetiziraju u jetri kao
neaktivni
prekursorski proteini. Konverzija iz inaktivnog u aktivni faktor zgruavanja zahtj
eva
postranslacijsku modifikaciju specifinog glutamata. Ova modifikacija jest karboks
ilacija i
enzim odgovoran za to treba vitamin K kao kofaktor. Ovaj mehanizam je upoznat na
faktoru
II, koji se jo naziva i preprotrombin.
Vitamin B
U vodi su topljivi vitamini B-kompleksa i vitamin C. U grupu vitamina B-kompleks
a
ubraja se niz kemijski razliitih spojeva.
tiamin - difosfat
TPP je potreban kao kofaktor (tj. sastavni dio prostetske skupine enzima) za pir
uvat- i
ketolutrt dehidrogenaze kao i transketolaze koje kataliziraju pentoza-fosfatn
i reakcijski
put. Nedostatak tiamina vodi do jako reduciranog kapaciteta stanice da proizvodi
energiju kao
rezultat njegove uloge u ovim reakcijama. Rani simptomi nedostatka tiamina ukljuu
ju pad
apetita, muninu kao i depresiju, perifernu neuropatiju i umor. Kronini nedostatak
tiamina
vodi teim neurolokim simptomima ukljuujui ataksiju, zbunjenost i gubitak koordinacij
e
oiju. Dui nedostatak tiamina povezan je s kardiovaskularnim i miinim defektima. Pozn
ata
bolest jest Beriberi, kao rezultat prehrane bogate ugljikohidratima, ali bez tia
mina. WernickeKorsakoff sindrom, esto prisutan kod kroninih alkoholiara, takoer je p
ovezan s
nedostatkom tiamina.
Riboflavin (vitamin B2) je prekursor, tj. sastavni dio prostetske skupine koenzi
ma
flavin mononukleotida (FMN) i flavin adenin dinukleotida (FAD).
riboflavin
Enzimi koji trebaju FMN ili FAD kao kofaktore nazivaju se flavoproteini. Nekolik
o
flavoproteina takoer sadri ione metala i nazivaju se metaloflavoproteini. Obje gru
pe enzima
sudjeluju u velikom broju redoks reakcija, npr. sukcinat dehidrogenaza i ksantin
oksidaza.
Tijekom enzimskih reakcija flavoproteini se reduciraju iz FMN i FAD oblika u FMN
H2 i
FADH2. Pri tome kondenzirani pteridinski prsten ima ulogu reaktivnog sastojka ko
ji prima, a
isto tako i otputa vodik, tj. djeluje kao redoks sustav u molekuli.
oksidirani oblik (FAD)
Biotin je kofaktor koji trebaju enzimi za reakcije karboksilacije, npr. acetil-C
oA
karboksilaza i piruvat karboksilaza. Biotin se naravno nalazi u hrani ali ga sin
tetiziraju
i crijevne bakterije tako da su njegove insuficijencije rijetke. Susreemo ih samo
kog
dugotrajnih terapija antibioticima koje naruavaju ravnoteu crijeva ili konzumacije
svjeih jaja, jer biotin ima afinitet prema bijelom proteinu jaja, avidinu, te je
tako
sprijeena njegova apsorpcija.
121
kortizol (glukokortikoid)
aldosteron
(mineralokortikoid)
vitamin D3
tiroidni hormon
retinoina kiselina
Zbog svog hidrofobnog karaktera ova skupina spojeva moe difundirati kroz staninu
membranu. U stanici se veu na intracelularne recoptore koje eksprimiraju samo odr
eene
stanice. Ovi receptori, poznati kao 'superobitelj steroidnih receptora' transkri
pcijski su faktori
koji sadre domene za vezanje liganda, vezanje na DNA te transkripcijsku aktivnost
. Vezanje
liganda (hormona) regulira njihovu funkciju kao aktivatora ili represora ciljnih
gena, tako da
steroidni hormoni direktno reguliraju ekspresiju gena.
4.7.2. Jednostavni plinovi
Jednostavni plin duikov monoksid (NO) je vana parakrina signalna molekula u
ivanom, imunosnom i krvoilnom sustavu. Kao steroidni hormoni, NO moe difundirati
direktno kroz plazmatsku membranu svojih ciljnih stanica. Molekularna osnova dje
lovanja
NO je, meutim, razliita od one koju imaju steroidni hormoni. Umjesto da se veu na
receptore koji reguliraju transkripciju, NO mijenja aktivnost intracelularnih en
zima.
NO se sintetizira iz aminokiseline arginina. Nakon sinteze, NO difundira iz stan
ice i
djeluje lokalno, na susjedne stanice. Njegovo djelovanje ogranieno je na tako mal
o podruje
jer je NO jako nestabilan, s vremenom poluraspada od samo nekoliko sekundi. Vrlo
dobar
primjer djelovanja NO jest kod irenja krvnih ila. Prvi korak u tom procesu jest os
lobaanje
neurotransmitera, npr. acetilkolina iz ivanih zavretaka u stjenci krvne ile.
Neurotransmiteri djeluju na endotelne stanice kako bi stimulirali sintezu NO. No
tada
difundira u susjedne stanice glatkog miinog tkiva, veu se na aktivno mjesto enzima
guanilil ciklaze to poveava njenu aktivnost rezultat jest stvaranje sekundarnog gl
asnika
cGMP, koji uzrokuje oputanje miine stanice i time irenje krvne ile. Na tome se temelj
i i
uporaba nitroglicerina u kod npr. infarkta, jer dolazi do brzog irenja koronarnih
krvnih ila.
Jo jedan jednostavni plin, CO, takoer djeluje kao signalna molekula u ivanom
sustavu. Ima slino djelovanje kao NO, dakle, kao medijator dilatacije krvnih ila.
4.7.3. Neurotransmiteri
Neurotransmiteri prenose signale izmeu neurona ili s neurona na neki drugi tip
stanice (npr. miinu stanicu). Raznolika su grupa malih hidrofilnih molekula: aceti
lkolin,
dopamin, epinefrin (adrenalin), serotonin, histamin, glutamat, glicin i minout
erina
kiselina (GABA). Oslobaanje neurotransmitera iz signalizira pristizanje akcijskog
123
mal growth
factor) stimulira proliferaciju stanica, sastoji se od 53 aminokiseline, a zapra
vo je prototip za
razliite vrste faktora rasta koji igraju vrlo vanu ulogu u kontroli proliferacije,
kako u
embrionalnom razvoju, tako i u odrasle jedinke.
124