BIOLOGIJA

SKRIPTA ZA DRAVNU MATURU

Marko Gali Kristina Kuanda

Autori: Marko Gali marko.gspn@gmail.com Kristina Kuanda streberica.gimnazijalka@yahoo.com

prema: Ispitni katalog za dravnu maturu u k. god. 2011/2012., Biologija, NCVVO www.ncvvo.hr

Objavljeno na: www.drzavnamatura.com

Kontakt : info@drzavnamatura.com

Skripta se moe koristiti samo za individualne potrebe korisnika uz potivanje svih autorskih i vlasnikih prava. Zabranjeno je mijenjati, distribuirati, prodavati, licencirati ili koristiti sadraj u komercijalne ili bilo koje druge svrhe bez dozvole autora. Skripta se koristi na vlastitu odgovornost i autori se ne mogu smatrati odgovornima za bilo kakvu tetu koja na bilo koji nain moe nastati koritenjem.

Zagreb, 2011.

PANJA: Skripta se kontinuirano usavrava i dorauje. Najnoviju verziju i pratee materijale moete pronai na drzavna-matura.com.

Sadraj
Uvod ...........................................................................................................................................7

1 a.

BIOLOGIJA STANICE ................................................................................................................. 8 Definicija biologije ............................................................................................................... 8

b. Etape i metode istraivanja u biologiji ............................................................................... 9 c. Znaenje biolokih otkria za ivot ovjeka ..................................................................... 13

d. Uloge osoba koje su znaajno doprinijele razvoju biologije........................................... 13 e. f. Organizacijske razine ivog svijeta ................................................................................... 15 Kemijski sastav ivih bia te struktura i uloga organskih i anorganskih spojeva u njima 16 g. Prokariotska i eukariotska stanica, graa i uloga njihovih glavnih organela i struktura 32 h. Stanine diobe (mitoza i mejoza) i njihova uloga u viestaninom organizmu............. 44 i. j. Procesi fotosinteze, staninoga disanja i vrenja.............................................................. 52 Osnovne etape i procesi razvitka te strukturna i funkcionalna organizacija

viestaninoga organizma ........................................................................................................ 54 2 a. MIKROBIOLOGIJA .................................................................................................................. 57 Razlike izmeu virusa i ivih bia, mehanizam umnoavanja virusa u ivim stanicama 57 b. Bioloka raznolikost i sistematska podjela ivog svijeta ................................................. 59 c. Glavni dijelovi prokariotske stanice, njihove uloge i razmnoavanje prokariota.......... 61

d. Uloga prokariota (bakerija) u biosferi i u ivotu ovjeka ................................................ 68 e. 3 a. Naini suzbijanja bolesti uzrokovanih bakterijama i virusima........................................ 70 PROTOKTISTA I GLJIVE........................................................................................................... 73 Osobine glavnih skupina heterotrofnih i autotrofnih protoktista i njihova uloga u

biosferi ....................................................................................................................................... 73

4 b. Osobine gljiva i njihova ulogu u biosferi .......................................................................... 86 c. Osobine i znaenje liaja ................................................................................................... 90

d. Znaenje protoktista i gljiva za ovjeka; mjere za suzbijanje bolesti uzrokovanih parazitskim protoktistima i gljivicama..................................................................................... 91 4 a. BOTANIKA .............................................................................................................................. 93 Zajednike osobine biljaka i osnovna organizacija biljnoga tijela .................................. 93

b. Glavne skupine biljaka i njihovi predstavnici, usavravanje njihove grae i uloge s prilagoavanjem ivotu na kopnu ........................................................................................... 95 c. Razlike u ivotnim ciklusima razliitih skupina biljaka .................................................. 100

d. Znaenje biljaka u biosferi i ivotu ovjeka.................................................................... 105 e. f. g. Raznolikost flore i vegetacije Hrvatske .......................................................................... 106 Osnovni procesi vezani uz promet vode u biljkama ...................................................... 108 Znaenje procesa vezanih uz izmjenu tvari i energije u biljci te utjecaj ekolokih

imbenika na te procese......................................................................................................... 111 h. Osnovne etape i procesi na kojima se temelji razvitak biljaka te utjecaj vanjskih i unutarnjih imbenika na te procese ...................................................................................... 119 i. 5 a. Gibanja biljaka.................................................................................................................. 123 ZOOLOGIJA........................................................................................................................... 125 Zajednike osobine ivotinja, osobitosti glavnih skupina ............................................. 125

b. Razvrstati opepoznate ivotinjske vrste u pripadajue glavne skupine..................... 126 6 a. BIOLOGIJA OVJEKA ............................................................................................................ 130 Kemijski sastav tijela ovjeka, uloga glavnih anorganskih i organskih spojeva ........... 130

b. Sastav tjelesnih tekuina, sastav i uloge krvi ................................................................. 130 c. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada srca i krvoilnoga sustava ........................ 134

d. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada dinog sustava .......................................... 138 e. f. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada imunolokog sustava................................ 142 Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada probavnog sustava ................................... 145

5 g. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada metabolikog sustava .............................. 150

h. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada sustava za regulaciju sastava tjelesnih tekuina ................................................................................................................................... 153 i. j. k. l. m. Smjetaj u tijelu graa, uloga i nain rada sustava organa za kretanje ....................... 158 Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada endokrinog sustava .................................. 165 Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada spolnog sustava ........................................ 169 Smjetaj u tijelu, graa,uloga i nain rada osjetilnog i ivanog sustava .................... 176 Znaenje pojedinih organa i organskih sustava u odravanju homeostaze organizma 188 n. Glavni poremeaji i bolesti organa i organskih sustava ovjeka; imbenici koji unaprjeuju ili naruavaju zdravlje ovjeka .......................................................................... 190 7 a. GENETIKA ............................................................................................................................. 201 Osnovni genetiki pojmovi i njihovi meuodnosi ......................................................... 201

b. Kemijska graa i mehanizam djelovanja gena............................................................... 203 c. Graa i organizacija nasljedne tvari virusa, prokariota i eukariota ............................. 205

d. Znaenje mejoze i krianja za nasljeivanje .................................................................. 208 e. f. 8 a. Vrste promjena genotipa, uzroci i posljedice ................................................................ 219 Primjena genetike na razliitim podrujima ljudske djelatnosti .................................. 222 EVOLUCIJA............................................................................................................................ 227 Osnovni pojmovi i etape kemijske i bioloke evolucije................................................. 227

b. Dokazi evolucije ............................................................................................................... 229 c. Osnovne postavke Darwinove selekcijske teorije evolucije te glavne pokretake sile

evolucijskog procesa ............................................................................................................... 236 d. Evolucija ovjeka .............................................................................................................. 241 9 a. EKOLOGIJA ........................................................................................................................... 243 Osnovni ekoloki pojmovi i njihovi meuodnosi ........................................................... 243

b. Odnosi izmeu ivih bia i abiotikih imbenika okolia .............................................. 246

6 c. Odnosi izmeu ivih bia u biocenozi (biotiki imbenici) ........................................... 248

d. Glavne osobine biocenoza i ekosustava ........................................................................ 251 e. f. Odnosi ishrane u biocenozi, kruenje tvari i protjecanje energije u ekosustavu........ 253 tetni utjecaji ovjeka na biosferu i mjere kojima se tetni utjecaji mogu smanjiti

(odrivi razvoj u Republici Hrvatskoj i u svijetu) ................................................................... 257 10 NEKI PREPORUENI POKUSI ............................................................................................... 264 a. Dokazivanje prisutnosti kroba....................................................................................... 264

b. Dokazivanje koagulacije bjelanevina ............................................................................ 265 c. Mikroskopsko promatranje plastida .............................................................................. 266
Mikroskopsko promatranje leukoplasta .................................................................................. 266 Mikroskopsko promatranje kromoplasta ................................................................................. 268 Mikroskopsko promatranje kloroplasta ................................................................................... 270

d. Dokazi osmoze u biljnoj stanici....................................................................................... 273

Uvod

Namjena je ove skripte ukratko obuhvatiti gradivo navedeno u Ispitnom katalogu za dravnu maturu iz biologije, podjelom i redoslijedom kako je ono u tom katalogu navedeno (uz neka manja odstupanja kako bi se smanjilo rascjepkavanje sadrajno povezanog gradiva). Boja teksta i stupanj osjenanosti upuuje na teinu gradiva, u pravilu istim sistemom kako je ono podijeljeno u ispitnom katalogu: zelenom je napisano ono to je u katalogu navedeno kao "nuno" (za pozitivnu ocjenu), naranastom ono to je navedeno kao "vano" (za vie ocjene bilo bi dobro poznavati i to), a tamnocrvenom "vrijedno" (za odlinu ocjenu bilo bi dobro poznavati i to). Ljubiasto su napisani neki sadraji koji se nee ispitivati, ali pristupnicima mogu biti korisni za razumijevanje sadraja koji e se ispitivati ili u daljnjem kolovanju, i/ili su bili navedeni u ranijim verzijama Ispitnog kataloga. Pristupnicima, osobito onima koji nisu imali prikladnu nastavu biologije u srednjoj koli, preporua se uz ovu skriptu koristiti i druge izvore, kao to su od MZO odobreni gimnazijski udbenici.

Napomena: Ovom prvom izdanju skripte nedostaje najvei dio cjeline 5) Zoologija, kao i opisi nekih od pokusa preporuenih u Ispitnom katalogu.

O autorima Marko Gali autor je najveeg dijela skripte. Kristina Kuanda autorica je prvobitne nedovrene skripte za dravnu maturu 2010. na temelju koje je ova skripta djelomino raena, autorica je poglavlja Ekologija i mikroskopskih crtea u pokusima u ovoj skripti te je ovu skriptu pregledala i uredila.

1 BIOLOGIJA STANICE
a. Definicija biologije
Biologija (gr. bios = ivot, logos = govor, rije) znanost koja prouava ivot (iva bia i ivotne procese). Biologija kao znanost o ivotu osnova je razumijevanja prirode koja nas okruuje, procesa koji se u njoj dogaaju, poimanja sebe kao organizma i kao dijela prirode.

Zajednike osobine ivih bia: Sva iva bia izgraena su od stanica Kretanje (pokretljivost) Podraljivost (iritabilnost) Prilagodljivost (adaptacija) Metabolizam (izmjena tvari) Rast i razvitak Razmnoavanje Nasljeivanje Starenje i umiranje Jedinstvenost Evolucija

Osnovne grane biologije GRANA zoologija botanika mikrobiologija PROUAVA: ivotinje biljke mikroorganizme (organizme presitne da bi se promatrali golim okom) citologija fiziologija stanice funkcije ivotnih procesa u pojedinim tkivima, organima, sustavima organa i organzimima

9 genetika evolucija nasljeivanje postanak i razvoj ivota i pojedinih vrsta organizama molekularna biologija ivotne procese u stanicama na molekularnoj, biokemijskoj razini biokemija (grana i kemije i biologije) kemijske reakcije u ivim organizmima odnosno meu tvarima koje se obino nalaze u ivim organizmima ekologija odnose meu ivim organizmima te izmeu ivih organizama i njihovog okolia anatomija morfologija sistematika grau tijela ovjeka oblik i grau organizama svrstava ive organizme u skupine (kategorije) prema slinosti i razlikama odnosno srodnosti (vrsta i kategorije vie i nie od vrste)

b. Etape i metode istraivanja u biologiji

Etape istraivanja u biologiji (osnovni koraci u znanstvenom istraivanju):

Znanstvena metoda nain stjecanja informacija o svijetu predlaganjem moguih rjeenja unutar istraivake problematike. Neke znanstvene metode u biologiji: Opaanje

10 Mikroskopiranje Seciranje Stanino frakcioniranje Kultura stanica Obiljeavanje radioizotopima Protona citometrija Upotreba raunala

Opis znanstvenih metoda u istraivanju

Mikroskopiranje vidi dalje

Stanino frakcioniranje postupak rastavljanja stanica na sastavne dijelove, izdvajanje pojedinih staninih organela ili jo manjih staninih dijelova u homogene frakcije. Stanice se u postupku frakcioniranja kidaju, a manje stanine komponente, na osnovi razliite gustoe, odvajaju se CENTRIFUGIRANJEM. Centrifuga je ureaj u kojem se krunom vrtnjom velikom brzinom organela razdvajaju na temelju brzine njihova taloenja. Prvim se centrifugiranjem istaloe najvei djelovi stanice, sljedeim centrifugiranjem (na veoj brzini) istaloe se neto manji itd. Najtee se istaloe ribosomi budui da su najmanji, najlaki.

Autoradiografija (obiljeavanje radioizotopima) radioizotopi su izotopi elemenata koji imaju nestabilne jezgre, koje se raspadaju uz pojavu ionizirajueg zraenja. Ugradnjom radioizotopa u neku molekulu moe se pratiti, na osnovi zraenja, njegov put po stanici (npr. moemo pratiti put hrane od korijena do lista, ovom je metodom utvreno da se DNA replicira u jezgri, ugradnja CO2 iz zraka u molekulu eera...)

Kultura stanica uzgoj stanica u posudama, izvan organizma. Posuda s hranjivom podlogom (tvar koja podrava rast i reprodukciju kulture) mora biti sterilna kako mikroorganizmi ne bi unitili kulturu (primjena: proizvodnji cjepiva, antitijela, enzima, hormona, suvremena poljoprivreda, biotehnologija...)

11

Protona citometrija metoda pomou koje se odreuje broj, veliina i oblik stanica, prisutnost staninih pigmenata ili razliite faze staninog ciklusa. Zasniva se na protoku pojedinanih stanica u odgovarajuoj otopini kroz tanku kapilaru uz koje su postavljeni izvor laserske zrake i detektor. Ova metoda ne unitava stanice i omoguuje njihovu daljnu uporabu

Raunala koriste se u mikroskopiji i kod mnogih medicinskih dijagnostikih metoda. Pomou raunala znanstvenici obrauju i objavljuju istraivanja

Graa svjetlosnog mikroskopa i uloga dijelova

Mikroskop instrument za promatranje predmeta koji su previe mali da bi se mogli vidjeti golim okom. MIKROSKOP

Svjetlosni mikroskop

Elektronski mikroskop

Dijelovi mikroskopa: a - podloga b - nepomini dio stalka c - pomini dio stalka d - tubus d1 - prostor za prizmu e - stoli f - "revolver" za objektive stalak

12 g - objektiv h - okular i - veliki ili makrometarski vijak j - mali ili mikrometarski vijak k - zrcalo (ili drugi izvor svjetla) l - kondenzor m - vijak za vertikalno pomicanje kondenzora n - iris-zaslon o - okvir za filtere p - vijak za horizontalno pomicanje kondenzora Mikroskopi imaju stalak koji se nalazi na vrstom podnoju. Jednostavniji mikroskopi imaju zrcalo pomou kojega usmjeravamo snop svjetlosti na predmet promatranja. Noviji imaju ugraenu rasvjetu. Na stalku se nalazi stoli mikroskopa na njega postavljamo predmet promatranja. Ispod stolia je kondenzor sustav lea s ulogom boljeg osvjetljenja. Pomou iris-zaslona prilagoavamo jainu osvjetljenja. Objektivi (stvara poveanu sliku predmeta) su privreni na nosau objektiva ili revolveru. Gornji dio mikroskopa je tubus, na ijem se kraju nalazi okular dodatno poveava sliku predmeta. Pomou makrovijka moemo grublje, a pomou mikrovijka finije izotriti sliku

Osnovna pravila mikroskopiranja 1. Pomicanjem zrcala treba pronai dobro osvjetljenje. 2. Kondenzor pri veim poveanjima podignuti, a pri manjim spustiti. 3. Stavi preparat na mikroskop. 4. Okreni revolver mikroskopa s objektivima na najmanje poveanje. 5. Gledajui sa strane, objektiv paljivo spusti makrovijkom tako da gotovo dodiruje preparat. 6. Ako nosi naoale, skini ih i odloi. 7. Lijevim okom ako si denjak, a desnim ako si lijevak, gledaj u okular i trai sliku okretanjem makrovijka u smjeru podizanja tubusa. 8. Sliku izotri mikrovijkom.

13 9. Preparat premjetaj palcima po stoliu mikroskopa trai najbolje vidljiv dio preparata. 10. Okreni revolver na srednje poveanje i mikrovijkom izotri sliku. 11. Po zavretku mikroskopiranja, okreni revolver na najmanje poveanje, skini preparat sa stolia, paljivo oisti i spremi mikroskop.

ELEKTRONSKI MIKROSKOP umjesto vidljive svjetlosti i optikih lea koristi zraku elektrona koju usmjerava fokusirajui elektromagnetko polje (transmisijski elektronski mikroskop TEM, skeniraju i elektronski mikroskop SEM) Usporedba grae i rada elektronskog mikroskopa sa svjetlosnim mikroskopom Elektronski mikroskop ima daleko vee poveanje od svjetlosnog. Elektronski mikroskop umjesto vidljive svjetlosti i optikih lea koristi zraku elektrona. Elektronski mikroskop ima oko 1000 puta veu mo razluivanja (sposobnost mikroskopa da dvije bliske toke prikae odvojeno). Elektronskim je mikroskopom mogue vidjeti mnogo vie detalja u grai stanice.

c. Znaenje biolokih otkria za ivot ovjeka

Zna aj biologije pri proizvodnji hrane i kontroliranju bolesti:

Kultura stanica se koristi u proizvodnji cjepiva, lijekova, antitijela, enzima, hormona. Kultura biljnog tkiva nalazi primjenu u poljoprivredu i biotehnologiji za oplemenjivanje biljaka, za dobivanje biljnih sadnica bez virusnih bolesti te za dobivanje genetski preinaenih biljaka. Stanino frakcioniranje omoguuje detaljnije istraivanje grae i funkcije stanice. Protona citometrija koristi se pri dijagnostici raznih bolesti, pri tipizaciji tkiva, u mljekarskoj industriji za utvrivanje ukupnog broja bakterija u sirovom mlijeku i dr.

d. Uloge osoba koje su znaajno doprinijele razvoju biologije

OSOBA Robert HOOK (17. st.) DOPRINOS U RAZVOJU BIOLOGIJE promatrao tanke prereze pluta (stijenke mrtvih stanica) pomou vrlo primitivnoga mikroskopa; prvi

14 uporabio naziv cellula = lat. STANICA Antony van LEEUWENHOEK (1632. 1723.) otac mikroskopa usavrio mikroskop i dobio poveanje ~270; prvi promatrao ivi jednostanini organizam (mikroorganizme iz usne upljine, spermije, krvne stanice) Carl LINN (1707. 1778.) binarna nomenklatura, osniva taksonomije ili sistematike Matthias SCHLEIDEN (botaniar) i Theodor SCHWANN (zoolog) (18. st.) Charles DARWIN (1809. 1882.) Louis PASTEUR (1822. 1895.) teorija evolucije: razvijeniji organizmi razvili su se iz jednostavnijih dokazao je da mikroorganizmi nastaju iz ve postojeih mikroorganizama i da su uzronici zaraznih bolesti i vrenja, razvio i razjasnio cijepljenje (protiv kokoje kolere, bedrenice, bjesnoe); osmislio i razvio PASTERIZACIJU Gregor Johann MENDEL (1822. 1884.) Ernest HAECKEL (19. st.) osniva znanstvene genetike: postavio zakone nasljeivanja utemeljio ekologiju STANINA TEORIJA sva su iva bia graena od stanica

Robert KOCH (1843. 1910.) otkrio uzronika tuberkuloze i kolere, usavrio hranjive podloge za uzgoj bakterija i tehnike mikroskopiranja bakterija Alexander FLEMING (1881. 1955.) Dragutin GORJANOVI KRAMBERGER (1856. 1927.) A. OPARIN (1938.) ruski biokemiar; pretpostavio da su prve organske molekule mogle nastati od plinova u praatmosferi; iznio ideju kemijske evolucije (proces spontane sinteze sloenijih organskih molekula iz otkrio ostatke neandertalaca (krapinskoga praovjeka) na Hunjakovu brdu pored Krapine otkrio prvi antibiotik (penicilin)

15 jednostavnih)

Stanly MILLER (1953.)

pokusom dokazao da su male organske molekule mogle nastati abioti ki

J. WATSON i F. CRICK (1953.) Thomas Hunt MORGAN (20. st.)

otkrili strukturu i naelo replikacije DNA

radio istraivanja na vinskim muicama; povezao genetiku i citologiju i razvio kromosomsku teoriju nasljeivanja (= morganizam)

Milislav DEMEREC (20. st.)

doprinio masovnoj proizvodnji antibiotika (penicilin), primjenio genetike metode u tehnologiji (uzgoj korisnih mikroorganizama)

e. Organizacijske razine ivog svijeta

16

f. Kemijski sastav ivih bia te struktura i uloga organskih i anorganskih spojeva u njima

Biogeni elementi

Sva iva bia izgraena su od biogenih kemijskih elemenata. U prirodi su otkrivena 92 kemijska elementa od kojih je 60 biogenih elemenata koji izgrauju iva bia.

Kemijski element

Simbol kemijskog elementa

% u ljudskom tijelu

Bioloka vanost ili funkcija

kisik

65

Potreban za dobivanje energije, sastojak vode i organskih molekula

ugljik

18.5

Sastojak svih organskih molekula

vodik

9.5

Nosa elektrona, sastojak vode i organskih molekula

duik

3.3

Sastojak proteina i nukleinskih kiselina

kalcij

Ca

1.5

Izgrauje kosti

17 i zube, potreba za stezanje miia fosfor P 1.0 Sastojak nukleinskih kiselina, vaan u prijenosu energije kalij K 0.4 Vaan za funkciju ivaca sumpor S 0.3 Sastojak nekih proteina klor Cl 0.2 Glavni negativni ion u izvastaninoj tekuini natrij Na 0.2 Glavni pozitivni ion u izvanstaninoj tekuini, vaan za funkciju ivaca magnezij Mg 0.1 Vaan dio enzima u prijenosu energije, sastojak klorofila eljezo Fe 0.05 Sastojak hemoglobina

18 Gotovo 95% mase veine organizama ine ugljik, kisik, vodik i duik

Razlika u zastupljenosti kemijskih elemenata u ivoj i neivoj prirodi

ivi i neivi svijet grade isti kemijski elementi, ali su razliito zastupljeni u ivoj i neivoj prirodi Najzastupljeniji elementi u neivoj prirodi: O, Si, Al

W/% C O H N Na Fe Si

IVA PRIRODA 20 60 10 3.5 0.2 0.1 0.004

NEIVA PRIRODA 0.2 50 1 0.03 2.5 4 26

Znaenje anorganskih soli (minerala) u tjelesnim tekuinama i vrstim strukturama (zubi, kosti, ljuture):

Veliko znaenje imaju u mehanizmu samoregulacije sastava iona u stanici, tzv. natrij/kalij crpka - vano za prijenos ivanih impulsa

Kalcij je vaan u strukturi kostiju i zubi Natrij je vaanu regulaciji krvnog i osmotskog tlaka tjelesnih tekuina, u mehanizmu provoenja ivanih impulsa, radu srca, miinoj kontrakciji

Ugljik kao sredinji atom u organskim molekulama

19 Meu biogenim elementima istie se ugljik nalazi se u svim organskim molekulama Ugljikovi se atomi meusobno vezuju vrstim kovalentnim vezama u lanaste, razgranjene ili prstenaste molekule. Na ugljikove atome mogu se vezati razliite kemijske skupine koje odreuju fizikalna i kemijska svojstva pojedinih djelova organske molekule. Ovisno o fizikalno-kemijskim svojstvima, organske molekule mogu ostvarivati razliite tipove veza s drugim molekulama u svom neposrednom okoliu. Kemijske veze koje se na taj nain ostvaruju esto su slabe i povratne. To znai da se lako uspostavljaju, prekidaju i ponovo uspostavljaju to je iznimno vano u svim ivotnim procesima

Razlika izmeu organskih i anorganskih molekula

Organske molekule uvijek sadre ugljik!

ANORGANSKE TVARI: VODA, SOLI, KISELINE

ORGANSKE TVARI: UGLJIKOHIDRATI, LIPIDI, BJELANEVINE, NUKLEINSKE KISELINE

Meusobni odnos monomera i polimera

Monomeri izgrauju polimere. Npr. aminokiseline (monomeri) meusobno se vezuju peptidnom vezom u bjelanevine (polimeri), nukleotidiDNA, monosaharidipolisaharidi

monomer

oligomer

polimer

Polimerizacija

20 MAKROMOLEKULA Lipidi PODJELA I GRAA trigliceridi (glicerol + vie masne kiseline) fosfolipidi (glicerol + vie masne kiseline + fosfatna skupina) Steroidi -sastojak membrana -hormoni Ugljikohidrati monosaharidi (heksoze 6 ugljikovih atoma, pentoze 5 ugljikovih atoma) disaharidi polisaharidi eer u biljaka -potpora tijela -pohranjivanje energije Proteini polimeri aminokiselina (karboksilna skupina COOH, amino skupina NH2) -prijenos tvari -rad miia -zgruavanje krvi -imunitet -ubrzavanje kemijskih reakcija Nukleinske kiseline polimeri nukleotida (duina baza + pentoza + fosfatna skupina) -prijenos genske upute s roditelja na potomstvo -sinteza proteina -deoksiribonukleinska kiseline, DNA - ribonukleinska kiselina, RNA -hemoglobin -miozin i aktin -trombin, fibrin -antitijela -enzimi saharoza -hitin, celuloza -krob, glikogen -izvor energije -gradivni dijelovi DNA i RNA -kolesterol -testosteron -glukoza, fruktoza -deoksiriboza, riboza ULOGA -pohranjivanje energije -izgradnja membrana lecitin PRIMJER masti, ulja

21

Zajednika svojstva lipida, netopljivost u vodi

Lipidi ukljuuju velik broj razliitih molekula koje se otapaju u organskim otapalima. Zbog nepolarnih veza C C i C H NISU topivi u vodi. Lipidi se u vodi raspre u sitne kapljice stvarajui emulziju. Osnovne bioloke uloge lipida su: Pohranjivanje energije Izgradnja biolokih membrana Prijenos signala meu stanicama

Uloga masti, ulja, fosfolipida i steroida

MASTI i ULJA su po kemijskom sastavu TRIGLICERIDI, a glavna im je uloga pohranjivanje energije FOSFOLIPIDI izgrauju stanine membrane svih ivih bia STEROIDI stanine membrane ivotinjskih stanica i stanica ovjeka sadre steroid KOLESTEROL ishodina molekula za sintezu spolnih hormona (estrogena, progesterona i testosterona), hormona nadbubrenih lijezda (kortizola i aldosterona) i vitamina A, D i E

Znaenje zasienih i nezasienih masnih kiselina Masne kiseline sastoje se od dugakih molekula (16-20 C-atoma) koje najednom kraju imaju kiselinsku skupinu COOH. Razlikujemo zasiene i nezasiene masne kiseline. Zasiene masne kiseline (palmitinska, stearinska) veze izmeu C atoma jednostruke, a nezasiene masne kiseline (oleinska) imaju jednu dvostruku vezu. U mastima su zasiene, a u uljima nezasiene masne kiseline. Maslinovo ulje ima nezasiene masne kiseline (linolnu i oleinsku), zato je lako probavljivo i ima veliku prehrambenu vrijednost. Razgradnjom masnih kiselina

22 oslobaa se dvostruko vie energije nego razgradnjom jednake mase glukoze, zato masne kiseline spadaju u glavne spremine molekule stanice

Steroidi primjeri iz svakodnevnog ivota Znamo da je kolesterol zapravo steriod. Molekule kolesterola su vane i tijelu moraju stalno biti na raspolaganju. Unosi se putem hrane, ali ga i sam organizam sintetizira u jetri. Ipak, suvian kolesterol je tetan suviak tijelo ne moe iskoristiti te ga zadrava u krvi i taloi na stijenkama krvnih ila ATEROSKLEROZA ovo stanje moe dovesti, zbog zaepljenja krvni ila ateromima, do modanog udara ili koronarnih bolesti srca. Steroidi se esto koriste u bodybuildingu radi poveanja miine mase (mogue posljedice: akne, razvoj grudi kod mukarca, oteenja jetre...). Steroidi su ishodine molekule za sintezu testosterona, estrogena, progesterona, kortizola, aldosterona.

Podjela ugljikohidrata

MONOSAHARIDI ili jednostavni eeri koji mogu biti izgraeni od tri (trioze), pet (pentoze) ili est (heksoze) meusobno povezanih atoma ugljika. Riboza i deoksiriboza su pentoze. Glukoza, fruktoza i galaktoza su heksoze imaju istu kemijsku formulu C6H12O6 , ali su razliite strukture pa i razliitih svojstava OLIGOSAHARIDI ili sloeni eeri koji su izgraeni od dviju do deset molekula monosaharida. Najznaajniji oligosaharidi su disaharidi (nastaju spajanjem dviju molekula monosaharida kovalentnom vezom GLIKOZIDNA VEZA, a izdvaja se molekula vode. Disaharidi su saharoza (glukoza + fruktoza), laktoza ili mlijeni eer (glukoza + galaktoza), MALTOZA (glukoza + glukoza) POLISAHARIDI ili sloeni eeri kod kojih je vie od deset molekula monosaharida povezano u duge polimerne lance. Polisaharidi mogu biti STRUKTURNI (hitin, celuloza) i REZERVNI (glikogen, krob)

23

Monosaharidi, disaharidi, polisaharidi

MONOSAHARIDI se dijele na PENTOZE (riboza i deoksiriboza ulaze u sastav nukelinskih kiselina), HEKSOZE (GLUKOZA najvaniji izvor energije za ivi svijet, nastaje u biljkama kao produkt fotosinteze, a u ivotinjskom organizmu nalazi se kao krvni eer. Organizmi iz glukoze oslobaaju energiju kroz proces staninog disanja ili bioloke oksidacije, ima sladak okus, lako topljiva u vodi. FRUKTOZA vrlo sladak eer, topljiv u vodi, nalazi se u vou voni eer. Galaktoza se nalazi u mlijeku sisavaca)

DISAHARIDI nastaju spajanjem dviju molekula monosaharida glikozidnom vezom, a izdvaja se molekula vode. Npr. SAHAROZA sastoji se od glukoze i fruktoze, nalazi se ueernoj trsci i repi. LAKTOZA sastoji se od glukoze i galaktoze i nalazi se u mlijeku. Maltoza se sastoji od dvije molekule glukoze i esto se naziva slad

POLISAHARIDI su STRUKTURNI (hitin strukturni polisaharid, polimer glukoze koji sadri aminoskupinu, ne otapa se u vodi, nije probavljiv, glavni je sastojak oklopa lankonoaca i staninih stijenki hifa nekih gljiva, ima potpornu i zatitnu ulogu jer je otporan na vanjske utjecaje. celuloza strukturni polisaharid, polimer glukoze, izgrauje staninu stijenku biljnih stanica i hife nekih gljiva to im daje vrstou. Ima iroku primjenu u svakodnevnom ivotu pamuna vlakna, drveni namjetaj, papir) REZERVNI (krob graen od molekula glukoze koje tvore spiralne lance, ima ulogu priuvne hrane u sjemenkama: penice, kukuruza, rie.... Velike koli ine skroba pohranjenog u krobnim zrncima nalazi se u gomoljima krumpira, jako vaan u prehrani. glikogen rezervni polisaharid kod ovjeka i ivotinja, pohranjuje se u jetri i mii ima. Kada je tijelu potrebna energije glikogen se razgrauje do glukoze) Struktura aminokiselina i peptidna veza

Proteini (bjelanevine) su izgraene od aminokiselina. Svaka aminokiselina sadri karboksilnu skupinu COOH, aminoskupinu NH2 i R-skupinu ili aminokiselinski ogranak. R skupina specifina je za pojedinu aminokiselinu i moe biti razliite

24 veliine i kemijske strukture (npr. kod glicina ogranak je vodikov atom, a kod alanina metilna skupina).

Aminokiseline se meusobno vezuju peptidnim vezama u polipeptidne lance. Peptidna veza nastaje izmeu karboksilne skupine jedne aminokiseline i aminoskupine druge aminokiseline, a izdvaja se molekula vode.

Nastajanje peptidne veze Znaenje enzima za kemijske reakcije u ivim biima

Bez aktivnosti enzima veina kemijskih reakcija u biolokom sustavu ne bi se odvijala, ili bi bila toliko spora da se ne bi mogla odviti u uvjetima u kojima se odvija ivot. Za ivot stanice potrebno je brzo odvijanje kemijskih reakcija to je svojstvo enzima: ubrzavaju kemijske reakcije vie od milijun puta, pritom se ne troe niti mijenjaju svoja kemijska svojstva. Veliku vanosti imaju u razgradnji hrane u probavnom sustavu (ptijalin, pepsin, polipeptidaza, dipeptidaza), pri replikaciji DNA i dr.

Kako enzimi ubrzavaju kemijske reakcije

ENZIMI ili BIOKATALIZATORI su proteini bez ije se aktivnosti veina kemijskih reakcija u biolokom sustavu ne bi odvijala dovoljno brzo za postojanje ivota. Posebnost djelovanja enzima oituje se u njihovoj specifinosti, odnosno djeluju samo na odreenu vrstu tvari. Lipaze samo na lipide, amilaze samo na ugljikohidrate, peptidaze na proteine (nazivi enzima

25 tvore se tako da se korijenu naziva koji govori o njegovu djelovanju doda nastavak aza). Tvar na koju enzim djeluje naziva se SUPSTRAT. Mjesto na enzimu na koje se vee supstrat jest AKTIVNO MJESTO. Meudjelovanje enzima moe se objasniti na principu kljubrava u kojem supstrat oblikom odgovara obliku aktivnog mjesta na enzimu. Vezivanje supstrata na aktivno mjesto PRIJELAZNO RAZDOBLJE. Enzimi ubrzavaju kemijske reakcije snienjem energije aktivacije molekula. Energija aktivacije je koliina energije potrebna molekulama za stupanje u kemijske reakcije. Snienjem energije aktivacije molekule bre stupaju u kemijske reakcije

Djelovanje ezima

Uzroci raznolikosti bjelanevina kao preduvjeta bioloke raznolikosti Sve bioloke vrste i jedinke unutar vrsta meusobno se razlikuju upravo po proteinima Proteini se sastoje od aminiokiselina povezanih peptidnom vezom. Poznato je 20 aminokiselina. Vrsta bjelaevine ovisi o broju, vrsti i redosljedu aminokiselina. im se proteinu doda neka nova aminokiselina nastaje novi protein. Npr. ako uzmemo 100 aminokiselina broj razli itih proteina koji mogu nastati je 20100 to je ogroman broj. Isto tako polipeptidi lanci se mogu povezivati i savijati i zauzimati odreene prostorne rasporede to donosi nebrojeno mnogo kombinacija. Zato su proteini nositelji bioloke specifinosti.

26 Nukleinske kiseline

Nukleinske kiseline su sloeni polimeri, tj. izgraeni su od monomernih jedinica NUKLEOTIDA. Nukleinske kiseline pohranjuju i prenose informacije unutar stanice. Razlikujemo DNA (deoksiribonukleinska kiselina) i RNA (ribonukleinska kiselina). Nukleotidi, koji izgrauju nukleinske kiseline, sadre: FOSFATNU SKUPINU, EER PENTOZU (deoksiriboza/riboza), DUINU BAZU (prstenasta molekula koja sadri duik )

NUKLEOTIDI DNA u svom sastavu imaju deoksiribozu i jednu od etiri duine baze: ADENIN (A), GVANIN(A), CITOZIN(C), TIMIN(T)

NUKLEOTIDI RNA u svom sastavu imaju eer ribozu i duine baze: adenin, gvanin, citozin, URACIL (U)

Duine baze:

PIRIMIDINSKE (jedan prsten) CITOZIN

PURINSKE (dva prstena) ADENIN

TIMIN

GVANIN

27 URACIL

Molekula DNA izgraena je od dvaju dugakih lanaca POLINUKLEOTIDNI LANCI (taj lanac grade nukleotidi koji se vezuju preko eera i fosfata). Dva polinukleotidna lanca meusobno se vezuju VODIKOVIM vezama koje se uspostavljaju izmeu komplementarnih baza. Komplementarne baze su adenin-timin te gvanincitozin u molekuli DNA dok se u molekuli RNA umjesto timina pojavljuje uracil koji je komplementaran adeninu, dakle adenin-uracil u molekuli RNA. tri vodikove veze

GVANIN

CITOZIN

dvije vodikove veze ADENIN TIMIN

28

Usporedba DNA i RNA

PURINSKE BAZE PIRIMIDINSKE BAZE MONOSAHARID BROJ LANACA POLOAJ U EUKARIOTSKOJ STANICI VRSTE

DNA A,G T,C deoksiriboza 2 jezgra, mitohondriji, kloroplasti -

RNA A,G U,C riboza 1 jezgra i citoplazma mRNA, tRNA, rRNA

Replikacija DNA i njezino znaenje

Molekula DNA ima sposobnost samoumnoavanja ili autoreplikacije stvaranje vlasitith kopija. Replikacija je semikonzervativna, to znai da jedan polinukleotidni lanac slui kao kalup za sintezu drugog lanca. Tako nastaju dvije molekule DNA od kojih svaka ima jedan stari i jedan novi (novosintetizirani) lanac

Tok replikacije:

1. Kidanje vodikovih veza izmeu duinih baza i razdvajanje polinukleotidnih lanaca 2. Komplementarno spajanje slobodnih nukleotida (A=T, GC)

Replikacija se odvija uz prisustvo raznih enzima. Npr. enzim DNApolimeraza katalizira komplementarno povezivanje nukleotida novog i roditeljskog (starog) lanca

29

stari lanac DNA novi lanac DNA

Replikacija DNA Razlika DNA i RNA DNA duine baze adenin, gvanin, timin, citozin broj lanaca pentoza poloaj u stanici pravilna zavojitost dva deoksiriboza jezgra da RNA adenin, gvanin, uracil, citozin jedan riboza jezgra i citoplazma ne

Tri tipa RNA VRSTA RNA Prijenosna ili transportna (tRNA) kroz citoplazmu prenosi ULOGA odgovarajue aminokisleine do glasnike RNA na ribosomu Ribosomska RNA (rRNA) zajedno s proteinima izgrauje ribosome Glasnika RNA (mRNA) iz jezgre izlazi u citoplazmu na ribosome s uputom za sintezu proteina

30

Znaenje vode za odravanje ivota (sveukupnog i osobnog)

Voda kao najprisutnija tvar u prirodi velikim udjelom sudjeluje u izgradnji ivih bia. Prvi oblici ivota na zemlji nastali su u vodi jer je izvrstan medij za meudjelovanje atoma i molekula. Oko 3 milijarde godina iva bia provela su u oceanu. Zato vodu nazivamo kolijevkom ivota

VODA je polarna molekula ili DIPOL (na jednom kraju molekule nalazi se slab negativan naboja, a na drugom kraju slab pozitivan naboja). Ovakav raspored naboja uzrokuje meusobno povezivanje molekula vode vodikovim vezama

Molekula vode SVOJSTVA VODE: o Kohezijapovezivanje istovrsnih molekula o Adhezija povezivanje s molekulama drugih tvari o Kapilarnost posljedica adhezije i kohezije kretanje tekuine protiv sile tee kroz uzak prostor kapilare (npr. kretanje vode kroz kapilarni sustav provodnih ila biljaka) o Povrinska napetost na granici sa zrakom molekule vode stvaraju tanku elsatinu opnu ili mreicu koja kukcima omoguuje hodanje po vodenim povrinama ili plutanje lista po povrini vode. o Velik toplinski kapacitet Toplinski kapacitet je koliina topline koje treba primiti 1 kg tvari da bi mu se tempreatura povisila za 1 C. Tvari s malim toplinskim kapacitetom brzo se zagriju ve kod kratkog izlaganja toplini, dok

31 tvari s velikim toplinskim kapacitetom treba dugo izlagati toplini da bi se temperatura tek malo povisila o Visoka toplina isparavanja - voda na isparavanje troi mnogo energije, zato se isparavanjem organizam hladi (drvee putem lia, ovjek se znoji) o Anomalija vode Ispod 0 C voda prelazi iz tekueg u vrsto stanje led. U ledu su molekule vode razmaknute (led je upljikav i male gustoe). Led je zato laki od vode i pliva na njenoj povrinianomalija vode (gustoa vode najvea je pri 4 C)

Voda kao otapalo

Voda je vrlo dobro otapalo (za polarne i ionske tvari). Pri otapanju kuhinjske soli (NaCl) dolazi do disocijacije ili razlaganja kristala natrijeva klorida (natrij i klor meusobno su povezani ionskom vezom) na ione natrija (Na+) i ione klora (Cl-). Molekule vode okruuju pozitivno nabijene ione natrija i negativno nabijene ione klora. Vodeni ovoji razdvajaju ione, to im omoguuje nesmetano kretanje u prostoru i vezivanje s drugim esticama.

kristal NaCl

adhezija otapalo vodena otopina soli

kohezija

Otapanje kuhinjske soli u vodi

32

Hidrofilne su tvari koje "vole vodu" dobro se otapaju u vodi. To su ionske tvari (kao to je NaCl) i polarne molekule, jer je i voda polarna molekula ("slino se otapa u slinom"). Hidrofobne su tvari koje "se boje vode" ne otapaju se dobro u vodi. To su uglavnom nepolarne molekule (kao to su ugljikovodici).

g. Prokariotska i eukariotska stanica, graa i uloga njihovih glavnih organela i struktura

Graa stanice prokariota i eukariota

Prokariotske stanice ili protocite nemaju oblikovanu jezgru. Naziv prokariot (gr. pro prvi, prije; karyon jezgra), u prijevodu prije jezgre ili primitivna jezgra, a oznaava izostanak ovojnice koja odvaja nasljednu tvar od ostatka stanice. Podruje stanice u kojemu se nalazi kruna DNA bez ovojnice zove se nukleoid. Prokariotske stanice nemaju organele (strukture omeene ovojnicom). Svaka stanica ujedno je i organizam nikada ne izgrauju mnogostanini organizam

Eukariotske stanice ili eucite (gr. eu pravi, dobar) imaju jezgru omeenu ovojnicom. Ima organele. Znatno je sloenija i vea (10-25 puta) od prokariotske stanice. Razlikujemo dva osnovna tipa eukariotske stanice: BILJNA i IVOTINJSKA

Imaju kloroplaste i

Nemaju kloroplaste i

mogu obavljati hrane se fotosintezu autotrofi heterotrofno

33 Razlika grae prokariotske i eukariotske stanice

Obiljeja/stanice nukleoid jezgra organeli jednostanini organizmi mnogostanini organizmi bakterije biljne i ivotinjske stanice

protocita + + + -

eucita + + + + +

Organizacija eukatioske stanice

Eukariotska stanica ima oblikovanu jezgru ovojnicom odvojenu od ostatka stanice citoplazme. Citoplazma je obavijena membranom. Unutarnja struktura je sloena u stanici se nalaze organeli - membranom omeene strukture koje omoguuju istodobno, usklaeno i neometano obavljanje razliitih biokemijskih procesa. Najvei i najistaknutiji organel je jezgra, a ostatak ini koloidna citoplazma (citosol) i organeli. Eukariotske stanice sadre veliku koliinu vode. Mogu sadravati pohranjene hranjive tvari, minerale i molekule pigmenta Sve eukariotske stanice sadre veliku koliinu proteinskih vlakana (mikrofilamenti) i cjevica (mikrotubuli) organiziranih u mreastu strukturu ili citoskelet stanici daje oblik i dri organele u odreenom prostornom rasporedu, poprilino je promjenjiv i dinamian sustav prilagoava se potrebama stanice

EUCITA

biljna

ivotinjska

34 IVOTINJSKA STANICA:

JEZGRA nepravilnog, kuglastog oblika, smjetena u centru stanice gdje je pridravaju dijelovi citoskeleta i najvei je organel u stanici. Nosi upute za ivotne aktivnosti stanice u molekulama DNA. Molekule DNA povezane s proteinim ine kromatin koje je smjeten u nukleoplazmi. Kromatin je graen od niti koje se u vrijeme diobe spiraliziraju u kromosome U jezgri se sintetizitaju svi tipovi RNA. Okrugle strukture u jezgri stanice su jezgrice (moe ih biti jedna, dvije pa i do 100 kod nekih vrsta vodozemaca). Jezgra je obavijena ovojnicom koju ine dvije membrane. Vanjska membrana je povezana s endomembranskim sustavom. Povrina jezgre hrapava je zbog otvora jezgrinih pora ti otvori su okrueni proteinima koji tvore kanalie za prolaz tvari. Kroz pore izlaze RNA i podjedinice ribosoma, a ulaze proteini iz citoplazme.

ENDOMEMBRANSKI SUSTAV Sustav membrana koje dijele citoplazmu stanice na odjeljke i usmjeravaju prijenostvari u citoplazmi. Protee se od jezgrine ovojnice do stanine membrane, a sastoji se od sljedeih dijelova: o ENDOPLAZMATSKI RETIKULUM (ER) povezana je s jezgrinom ovojnicom i sastoji se od sustava membranskih kanalia, nabor i upljina. Postoji hrapavi i glatki ER. Hrapavi ER na povrini ima ribosome, tj. sintetizira proteini koji zatim ulaze u upljine gdje ih enzimi dorauju u npr. glikoproteini ili neke druge sloene proteine. Glatki ER se nastavlja na hrapavi ER, a nema ribosoma stoga ne sintetizira proteine, ali sintetizira fosfolipide, steroide i masne kiseline. Glatki ER moe obavljati i druge zadae to ovisi o vrsti stanice (npr. u testisima stvara testosteron, u jetri obavlja detoksikaciju neutraliziranje otrova). Openita je zadaa glatkog ER-a stvaranje mjehuria koji prenose velike molekule u druge djelove stanice o GOLGIJEVO TIJELO nakupina membranskih veica u stanici. Jedna se strana nakupine vezuje uz glatki ER, a druga je smjetena uz staninu membranu. Ovaj organel prima mjehurie s glikoproteinima i lipidima koji stiu iz glatkog ER-a i sakuplja u cisternama (membranske vreice) tu se obrauju i razvrstavaju pristigle molekule i opet pakiraju u mjehurie koji se oslobaaju na rubovima cisterne.

35 Mjehurui ili prenose sadraj u izvanstanini prostor ili ostaju kao lizosomi ili peroksisomi o LIZOSOMI membranski mjehurii s enzimima (Golgijevi mjehurii nastaju na Golgijevom tijelu) razlau i uklanjaju stare i oteene dijelove stanice, mogu uzrokovat i staninu smrt razaraju cijelu stanicu o PEROKSISOMI sadre enzime za oksidaciju malih organskih molekula. Oni sadre i vodikov peroksid (H2O2) toksian odmah nakon oslobaanja enzima katalaza razlae ga na vodu i kisik. Peroksisome proizvodi Golgijevo tijelo u stanicama jetre i stanicama kvasca mogu oksidirati alkohol

1. jezgrina membrana, 2. pora, 3. hrapavi ER, 4. glatki ER, 5. ribosomi na hrapavom ERu, 6. makromolekule, 7. transport mjehuria (vezikule), 8. Golgijevo tijelo, 9.cis-strana Golgijevog tijela, 10. trans-strana Golgijevog tijela, 11. cisterne Graa stanice

36 MITOHONDRIJI Valjkasti organeli obavijeni dvostrukom membranom. Vanjaska membrana glatka i manje povrine od unutarnje membrane (ona je nabrana). Ti nabori su KRISTE dijele mitohondrija na dva dijela: MATRIKS i MEUMEMBRANSKI PROSTOR. U matriksu DNA, RNA i ribosoma (sintetiziraju mali broj proteina) Uloga mitohondrija: u njima se odvija proces staninog disanja (bioloke oksidacije) tako stanica dolazi do potrebne energije Struktura mitohondrija unutarnja membrana vanjska membrana

kriste matriks

RIBOSOMI Nemaju membranu, izgraeni od ribosomske RNA (rRNA) i veeg broja proteina. Imaju veu i manju podjedinicu. Te se dvije podjedinice spajaju u funkcionalni ribosoma samo kada prihvaaju mRNA kod sinteze proteina. Ribosomi mogu biti vezani za ER, slobodni u citoplazmi ili organizirani u nakupine POLIRIBOSOME

mala podjedinica

velika podjedinica

ribosom

Graa ribosoma

37

CENTRIOLI valjkasta tijela ima ih samo u ivotinjskoj stanici. Uvijek su u paru i to okomito postavljeni jedan na drugog te ine CENTROSOM. ULOGA: sudjeluju u stvaranju mikrotubula = oblikuju diobeno vreteno, sudjeluju u stvaranju struktura za pokretanje.

Mikrotubuli

kromatin jezgrica glikosom glatki ER citosol lizosom mitohondrij centrioli centrosom

jezgra jezgrina membrana

hrapavi ER ribosomi

mikrovili mikrofilamenti mikrotubuli intermedijarni filamenti peroksisomi Graa ivotinjske stanice

Golgijevo tijelo egzocitoza

38

BILJNA STANICA:

Biljne stanice imaju staninu stijenku izgraenu od celuloze STANINA STIJENKA obavija staninu membranu i daje oblik, vrstou i titi stanicu, ali ograniava prijenos tvari kroz membranu.

U sreditu biljne stanice nalazi se veliki membranom omeeni organel VAKUOLA prostor vakuole ispunjen je vodenom otopinom u kojoj se nalaze ugljikohidrati, minerali, pigmenti i toksine tvari. Pigmenti u vakuoli daju razliitu obojanost dijelova biljke (npr. pigment antocijan daje crvenoljubiastu boju cvjetovima, plodovima, listovima i korijenju nekih biljaka). Toksine tvari u biljci uglavnom tite biljku od biljoljeda. Uloga je vakuole i regulacija staninog tlaka - turgora. Biljne stanice uz mitohondrije posjeduju i kloroplaste pretvorba svjetlosne energije Sunca u kemijsku energiju ugljikohidrata to ih stanica koristi kao izvor energije. Kloroplasti su poprilino veliki (esto vei od jezgre, dobro vidljivi svjetlosnim mikroskopom) i obavijeni dvoslojnom membranom. Unutranjost kloroplasta ispunjava stroma (tekuina s enzimima, ugljikohidratima, DNA, RNA, ribosomima i tilakoidima). Tilakoidi su membranske vreice na ijoj se povrini nalazi klorofil ili zeleni pigment vaan za fotosintezu. Naslage tilakoida ine strukturu koju zovemo granum. Uz kloroplaste, biljnoj stanici nalaze se i drugi plastidi, kao to su leukoplasti ili kromoplasti. Leukoplasti su bez pigmenta, nalazimo ih u stanicama korijena i slue kao spremite kroba. Amiloplasti su jako veliki leukoplasti s pohranjenim krobom (amiloza). Kromoplasti imaju pigmente raznih boja ute (ksantofil), crvene (likopen), naranaste (karoten) boja cvijea, plodova Plastidi imaju sposobnost pretvorbe iz jedne u drugu vrstu plastida npr. sazrijevanje voa i povra. Kloroplasti takoer spadaju u plastide.

39

Graa biljne stanice jezgra kromatin jezgrina pora jezgrina membrana mjehuri (s Golgijeva tijela) Golgijevo tijelo glatki ER citoplazma kriste

biljno tkivo

hrapavi ER ribosomi vakuola stijenka susjedne stanice stanina stijenka

mitohondriji

lizosomi

citoskelet granum

stanina membrana plazmodezmije naslage kroba kloroplasti Graa biljne stanice

vanjska membrana

meumembranski prostor

unutarnja membrana

stroma

granum (nakupna tilakoida)

tilakoidi

lumen unutranjost lamele tilakoida

Graa kloroplasta

40 Graa i uloga stanine membrane

Stanina membrana ili biomembrana je dvosloj fosfolipida. Fosfolipidi su amfipatske molekule (imaju polarnu hidrofilnu glavu i nepolarne hidrofobne repie). Stanini i izvanstanini prostor ispunjeni su vodenom otopinom u kojoj se fosfolipidne molekule specifino orijentiraju i organiziraju u dvosloj (upravo zbog toga to su amfipatske). Uz fosfolipide membrane sadre proteine i ugljikohidrate, glikoproteine, glikolipide Proteini stanine membrane su veliki i nepravilni. Na jednom dijelu proteini su uronjeni u fosfolipidni sloj PERIFERNI PROTEINI (oni mogu biti citoplazmatski periferni proteini izviru na unutarnju stranu dvosloja, izvanstanini periferni proteini izviru na vanjsku stranu. Neki proteini prolaze kroz dvosloj fosfolipida i izlaze na obje (i vanjsku i unutarnju) stranu INTEGRALNI ili TRANSMEMBRANSKI PROTEINI.

ULOGA PROTEINA: 1) Selektivni prijenos kroz membranu - ide kroz proteinske kanale, a uz pomo proteinskih prenositelja 2) Enzimska aktivnost membranskih proteina kataliziraju kemojske reakcije na povrini membrane 3) Primanje i prevoenje kemijskih poruka obavljaju receptorski proteini oblikom odgovaraju kemijskom glasniku (npr. hormonu) 4) Stanino prepoznavanje obavljaju neki proteini membrane koji imaju identifikacijske oznake markere (npr. glikoproteine koji slue za prepoznavanje drugih stanica jer odreeni tipovi stanica isto tako imaju te specifine markere) 5) Meustanino povezivanje ovu zadau obavljaju membranski proteini koji imaju sposobnost vezanja za proteine susjedne stanice i tako tvoriti razliite meustanine spojeve 6) Povezivanje citoskeleta i izvanstaninog prostora ovu zadau obavljaju oni proteini koji sudjeluju u odravanju oblika stanice i poloaja drugih proteina u membrani,a oni sudjeluju i u prijenosu mehanikog podraaj izmeu izvanstanine tekuine i citoplazme

41 7) Membranski proteini imaju vanu ulogu u prepoznavanju stranih stanica kod imunoloke reakcije organizma membranski proteini prepoznaju patogene mikroorganizme

Na vanjskoj strani membrane su: UGLJIKOHIDRATI, GLIKOLIPIDI (ugljikohidrati s mastima), GLIKOPROTEINI (ugljikohidrati s proteinima)

Membranski ugljikohidrati takoer obavljaju meustanino povezivanje ili vezanje stanice za neku podlogu. Ugljikohidrati povezani s lipidima imaju ulogu staninih markera (omoguuju meusobno prepoznavanje stanica)

Model tekueg mozaika

Prema tom modelu neki membranski proteini nalaze se na povrini, a neki potpuno ili djelomino uronjeni u fosfolipidni dvosloj. Opisani mozaiki raspored proteina u membrani moe se mijenjati ovisno o potrebama stanice. Membrana je do odreene mjere tekua jer nema jakih veza meu molekulama koje grade membranu to proteinima omoguuje klizanje kroz dvosloj fosfolipida i promjenu poloaja u membrani. Membrane ivotnjskih stanica relativno su stabilne i vrste, upravo zato to kolesterol na membrani ograniava kretanje fosfolipida.

Model tekueg mozaika

42 Nain prolaska tvari kroz staninu membranu

PASIVNI PRIJENOS odvija se prema fizikalnom zakonu difuzije gibanje molekula s podruja vee koncentracije na podruje manje koncentracije. Dva su oblika pasivnog prijenosa kroz membranu: JEDNOSTAVNA DIFUZIJA i OLAKANA DIFUZIJA.

Jednostavna difuzija tako se prenose tvari male molekulske mase topive u vodi (O2, CO 2, N2, ugljikovodici i alkoholi) Olakana difuzija: pomou prijenosnih proteina prenose hidrofilne i polarne molekule. Prijenosni proteini obavljaju selektivan prijenos i specifini su za vrstu molekula koje prenose mogu biti oblikovani kao proteinski kanali i proteinski prenositelji.

Proteinski prenositelji molekule prenose tako da ih veu s jedne strane membrane i prenose ih na drugu (glukoza, galaktoza, aminokiseline se tako prenose). Proteinski kanali primjer su akvaporini ili proteinski kanali kroz njih osmozom prolazi voda.

AKTIVNI PRIJENOS Odvija se uz pomo proteinskih prenositelja, ali uz utroak energije predstavlja gibanje protiv koncentracijskog gradijenta (s podruja manje koncentracije na podruje vee koncentracije). Energije se dobiva iz fosfatnih veza ATP-a. Ovim nainom stanica odrava koncentraciju molekula unutar stanice razliitom od koncentracije izvan stanice. Primjer je Na/K pumpa prijenos kalijevih iona iz okoline u stanicu, a natrijevih iz stanice u okolinu i tako se odrava vea koncentracija natrija u izvanstaninoj tekuini, a kalija u citoplazmi.

43 Endocitoza i egzocitoza

ENDOCITOZA Mehanizam ulaska velikih molekula i mikroorganizama u stanicu. Fagocitoza npr. ameba lanim noicama obuhvati bakteriju, ovije je membranom u mjehuri FAGOSOM u citoplazmi se spaja s LIZOSOMOM koji enzimima razgradi bakteriju. Fagocitoza slui kao obrana organizma od patogenih organizama i starih, oteenih dijelova stanice Pinocitoza tim nainom stanica uzima tekuinu i male molekule formira se PINOSOM

EGZOCITOZA Mehanizam izbacivanja nepotrebnih i suvinih tvari u izvanstanini prostor.

Endosimbioza

Teorija postanka eukariotske stanice koje je postavila Lynn Margulis. Prema teoriji mitohondriji i kloroplasti su kao organeli nastali iz bakterija koje su ule u veu stanicu s oblikovanom jezgrom. Pretpostavlja se da su mitohondriji nastali iz aerobnih bakterija (one koje koriste kisik), a kloroplasti iz cijanobakterija ili modrozelenih algi koje vre fotosintezu. Stanica je, prihvativi, bakteriju stekla odreene prednosti (iskoritavanje kisika i proizvodnju organske hrane), tj. stvorena je endosimbioza bakterije i stanice (endo- zato to bakterija ivi unutar stanice). DOKAZI: Mitohondriji i kloroplasti veli inom odgovaraju bakterijama Mitohondriji i kloroplasti imaju dvostruku membranu (vanjska je nastala ulaskom bakterije u stanicu stanica je membranom ovila bakteriju endocitoza, a unutarnja je membrana bakterije). Svaka membrana je dvosloj fosfolipida, dakle ako je membrana dvostruka, tada postoje 2 dvosloja fosfolipida.

44 Mitohondrij i kloroplasti sadre vlastitu DNA koja se dijeli neovisno o genomu jezgre Mitohondriji i kloroplasti imaju vlastite ribosome koje proizvode malu koli inu proteina, ali odgovaraju veli ini prokariotskih proteina

h. Stanine diobe (mitoza i mejoza) i njihova uloga u viestaninom organizmu

Povezanost grae i uloge DNA s graom kromosoma

DNA je dio strukture komosoma. DNA (eukariotske stanice) pakirana je u kromosome pomou proteina. Kompleks DNA i proteina KROMATIN ili NUKLEOPROTEIN. Kada pone dioba, DNA se zapone jae spiralizirati i pakirati pomou proteina. Osnovna jedinica kromatina je nukleosom (dvolanana molekula DNA omotana oko 8 molekula histona, histon je vrsta bjelanevine u jezgri). Tijekom diobe pakiranje, tj. spiralizacija sve je jaa. Kromosomi su maksimalno spiralizirani u metafazi

H1 histon histoni

Kondenzacija DNA

oko 145 parova baza ovija oktamer histona DNA (promjera 2 nm) nukleosomi

45 Broj, graa i oblik kromosoma su stalni te karakteristini za vrstu (npr. vinska muica ima 8 kromosoma, graak 14, mi 40, ovjek 46, indijska paprat 1260...)

ivotni ciklus stanice

ivotni ciklus postupni razvoj organizma od nastanka do zaea novog istoga organizma ili smrti. Za jednostanine eukariote ivotni ciklus ujedno je i stanini ciklus (dogaaji od poetka jedne do poetka druge diobe)

STANINI CIKLUS: odvija se u 4 faze; 3 obiljeava stanini rast, a 4. znai diobu stanice. Razdoblje rasta zove se meufaza ili interfaza i sastoji se od 3 faze: G1, S, G2

INTERFAZA G1 S G2

STANINA DIOBA M (mitoza) i C (citokineza)

poetak ciklusa

mitoza priprema za diobu rast stanice

replikacija DNA Stanini ciklus

46

Tijek mitoze

Podijeljenja na 4 faze: profaza, metafaza, anafaza, telofaza PROFAZA: poinje zgunjavanjem i spiralizacijom kromatina tei se oblikovanju zbijenih kromosoma koje e se moi kretati po stanici. Kromatin (DNA upakirana u nukleosome) skrauje se jo 1000 puta oblikuje kromosome koji se sastoje od dviju sestrinskih kromatida spojenih centromerom. Nestaje jezgrica, a poinje se oblikovati diobeno vreteno (pomou centrosoma koji putuju na suprotne polove stanice). Biljna stanica nema centrosoma, ve mikrotubuli oblikuju diobeno vreteno. Profaza zavrava razgradnjom jezgrine ovojnice PROMETAFAZA: Kretanje kromosoma izmeu sredita i polova stanice METAFAZA: Poinje vezivanje niti diobenog vretena za centromere kromosoma kromosomi se kruno rasporede u sredinu diobenog vretena u metafaznu plou ANAFAZA: poinje odvajanjem sestrinskih kromatida (prvo se odvoje u podruju centromera, a zatim itavom duinom) SVAKA KROMATIDA POSTAJE SAMOSTALAN KROMOSOM skrauju se niti diobenog vretena i kromosomi putuju na suproten polove stanice TELOFAZA: Kromosomi se na suprotnim polovima stanice odmataju i despiraliziraju i oblikuju kromatin. Od djelova stare jezgrine ovojnice oblikuje se nova ovojnica. Na zavretu telofaze stanica na polovima ima oblikovane dvije jezgre ime je zavrena mitoza

NAKON MITOZE SLIJEDI CITOKINEZA (podjela citoplazme) Proces u kojem se dijeli citoplazma. U ljudskim i ivotinjskim stanicama pojavljuje se diobena brazda u podruju metafazne ploe. Brazda se postupno stee prema unutranjosti sve dok se stanice ne podjeli. U biljnih stanica (membranu okruuje stanina stijenka od celuloze) dioba zahtijeva novu staninu stijenku izmeu stanica keri ona se formira u podruju metafazne ploe i djeli biljnu stanicu na dvije stanice keri

47 profaza
sestrinske kromatide centrosom mikrotubuli

prometafaza

interfaza

mikrotubuli iz diobenog vretena vezani za kinetohore

metafaza

telofaza

anafaza

citokineza

ponovno stvaranje jezgrine ovojnice

Tijek mitoze Tijek mejoze

Mejoza je dioba kojom nastajuspolne stanice, a sastoji se od dvije diobe: mejoze I i mejoze II Mejoza I je redukcijska dioba (reducira se broj kromosoma). Sastoji se od profaze I, metafaze I, anafaze I i telofaze I PROFAZA I nakon spiralizacije i zgunjavanja kromosoma, koji imaju dvije sestrinske kromatide, slijedi sljubljivanje (konjugacija) homolognih kromosoma i nastaju bivalenti ili tetrade (bivalent znai da je to struktura od dva kromosoma, tetrade da tu strukturu ine 4 kromatide). Sparivanje kromosoma omoguuje krosingover

48 (ujruenje ili prekrienje) izmjena djelova nesestrinskih kromosoma kromatide se prelome i dijelovi se meusobno prespoje. Mjesto ukrienja zove se hijazma i vidljivo je svjetlosnim mikroskopom. Krosingoverom se stvaraju nove kombinacije nasljedne tvari i to je jedan od izvora raznolikosti. METAFAZA I: bivalenti se poredaju u metafaznu ravninu i prihvate za niti diobenog vretena. Obje kromatide jednog homologa orijentiraju se prema istom polu stanice, a kromatide drugog homologa zajedno se orijentiraju prema suprotnom polu. ANAFAZA I: odvajaju se homologni kromosomi i putuju na suprotne polove stanice (kromosomi su dvostruki, tj. imaju dvije sestrinske kromatide). TELOFAZA I: na polovima stanice se oblikuju jezgre koje imaju jedan kromosom iz homolognog para graen od dviju sestrinskih kromatida. Slijedi citokineza i nastaju dvije stanice s polovinim (haploidnim brojem kromosoma). Nakon kratnog razdoblja interkineze slijedi MEJOZA II koja je identina mitozi pa je neu ponavljati. ZAKLJUAK: Diploidna roditeljska stanica (2n) mejozom stvara 4 haploidne gemete (n).

49 Interfaza

Profaza I
bivalenti

gamete Metafaza I

Anafaza I dogodio se krosingover

Metafaza II Anafaza II Telofaza II

Anafaza II

Tijek mejoze Temeljne znaajke mejoze

1. Redukcija broja kromosoma: iz diploidne roditeljske stanice nastaju haploidne gamete. Na taj nain mejoza osigurava kontinuitet u broju kromosoma neke vrste (2n n). Stapanjem haploidnih gameta ponovno nastaje diploidna stanica zigota (n+ n 2n) Kada ne bi bilo redukcije broja kromosoma u anafazi I broj bi kromosoma nakon svake oplodnje bio dvostruko vei, to bi dovelo do ozbiljne genske neravnotee. 2. Fizika osnova rekombinacije roditeljskih kromosoma je krosingover (ukrienje, prekrienje) time nastaju nove kombinacije svojstava, a krosingover je uz nezavisnu orijentaciju i razilaenje kromosoma te sluajnu oplodnju, jedan od izvora genetike raznolikosti.

50

Slinosti i razlike mejoze i mitoze

Usporedba mitoze i mejoze MITOZA Replikacija DNA Odvija se u interfazi prije poetka jezgrine diobe Broj dioba Jedna, sastoji se od profaze, metafaze, anafaze i telofaze MEJOZA Odvija se u interfazi prije poetka jezgrine diobe Dvije, svaka se sastoji od profaze, metafaze, anafaze i telofaze; Nema replikacije izmeu dvije diobe; u profazi homologni kromosomi se sparuju = bivalenti (tetrade) dogaa se krosingover Broj stanica keri i genetiki sastav Dvije diploidne genetiki identine stanice etiri haploidne stanice koje nisu genetiki jednake niti meusobno niti sa stanicom majkom Vanost za ivotinjski organizam Razvitak viestaninog organizma od zigote, regeneracija tkiva Proizvodnja gameta; redukcija broja kromosoma; genetika raznolikost

Vane razlike: U profazi I dogaa se ukrienje ili krosingover, toga nema u mitozi. U metafazi I u metafaznu (ekvatorijalnu) plou smjetaju se homologni kromosomski parovi, a u metafazi mitoze pojedinani kromosomi (nisu u paru). U anafazi I centromere se ne dijele i sestrinske kromatide ostaju zajedno te putuju na isti pol stanice. U mitozi se odvajaju sestrinske kromatide i svaka postaje zaseban kromosom.

51 mejoza I mejoza II

diploidna stanica

replikacija DNA

homologni parovi kromosoma

mitoza diploidna stanica dvije diploidne stanice replikacija DNA

4 haploidne stanice

Usporedba mitoze i mejoze Interfaza

Dio staninog ciklusa od tri faze tijekom kojih se DNA umnoava i stanica priprema za diobu. Interfaza se sastoji od G1, S i G2 faze. G1 postmitotska fazaslijedi nakon mitoze, a zove se i presintetskajer prethodi sintezi DNA. U tom razdoblju stanica obavlja aktivnosti: kontrola staninog metabolizma, aktivna sinteza bjelanevina i RNA, stvaranje novih staninih tvorbi (ribosomi, mitohondriji, centrosomi), te poveanje volumena i rast stanice. S fazasinteza DNA i specfinih proteina histona. Na kraju ove faze stanica ima 2 potpuno jednake kopije DNA. G2stanica se priprema za diobu: provjerava sintetizirana DNA, popravljaju eventualna oteenja te sintetizira bjelanevine potrebne za mitozu. G2 faza je postsintetsko, apremitotsko razdoblje interfaze.

52 Nekontrolirana mitoza se odvija u tumorskom tkivu Stanica moe izgubiti kontrolu staninog ciklusa i mitoze, a posljedica je pojava tumora ili raka. Poremeaj regulacije posljedica je promjena (mutacija) DNA zbog kojih stanice nekontrolirano rastu i nakon dodira sa susjednim stanicama nastavljaju se umnoavati u masu koju zovemo tumor.

i. Procesi fotosinteze, staninoga disanja i vrenja

Metabolizam skup svih biokemijskih procesa u stanici

METABOLIZAM izmijena tvari. Razlikuje se anabolizam i katabolizam

Anabolizam biokemijska sinteza manjih molekula u vee (npr. polimeraizacija glukoze u krob) energija se troi

Katabolizam biokemijski proces u kojemu se molekule razlau na jednostavnije pri emu se oslobaa energija

Fotosinteza u biljci

Sposobnost fotosinteze imaju aututrofni organizmki koji sadre zeleni pigment klorofil (biljke, alge i cijanobakterije ili modrozelene alge).

U procesu fotosinteze svjetlosna energija se preko anorganskih molekula (CO2, H2O) pretvara u kemijsku energiju ugljikohidrata (glukoza, krob), a oslobaa se kisik.

JEDNADBA FOTOSINTEZE: 6CO2 + 12H2O C6H12O6 + 6O2 + 6H2O ili 6CO2 + 6H2O C6H12O6 + 6O2

53

Fotosinteza se odvija u kloroplastima nizom redoks reakcija koje moemo podijeliti na Reakcije na svjetlu primarne reakcije fotosinteze pokre e ih suneva svjetlost, a odvija se u tilakoidima kloroplasta na molekulama klorofila (suneva svjetlost izbija elektron iz molekule klorofila elektron primljenu energije prenosi u reakcije neovisne o svjetlu, a dogaa se razgradanja vode uz oslobaanje kisika) II. Reakcije neovisne o svjetlu sekundarne reakcije fotosinteze (Calvinov ciklus) odvijaju se u stromi kloroplasta nakon raspadanja vode (reakcije na svjetlu) oslobaa se vodik (H+) koji reducira molekule CO2 u glukozu svjetlosna se energija pohranila u kemijsku energiju glukoze

I.

Fotosintezu mogu obavljati svi zeleni dijelovi biljke (najvie listovi).

Stanino disanje

Aerobni organizmi biolokom oksidacijom (staninim disanjem) dolaze do energije oslobaa se iz glukoze.

JEDNADBA STANINOG DISANJA: C6H12O6 + 6O2 6CO2 + 6H2O + 38 ATP + toplina

Reakcije aerobnog staninog disanja sastoje se od dvije faze i 3 reakcijska koraka: I. anaerobna faza glikoliza

II.

anaerobna faza Krebsov ciklus ili ciklus limunske kiseline oksidativna fosforilacija

54 Energetska uloga ATP-a

Staninim disanjem se kemijska veza glukoze prevodi u kemijsku energije fosfatnih veza u molekuli ATP-a. Veze izmeu fosfata bogate se energijom te je ona stanici lako dostupna.

ATP (adenozin trifosfat) + H2O ADP (adenozin difosfat) + P (fosfat) + energija

Odvajanjem jedne fosfatne skupine iz ATP-a oslobaa se energija od 34 kJ/mol

Vrenje

Vrenje je proces nepotpune razgradnje organskih tvari. Odvija se anaerobno u citoplazmi stanica mikroorganizama (bakterije, kvasci) i nekim stanicama mnogostaninih organizama. Vrenjem se oslobaa manje energije nego staninim disanjem. Vrenje moe biti: alkoholno, octeno, mlijeno, maslano i dr. Kvaeve gljivice procesom alkoholnog vrenja stvaraju alkohol etanol, CO2 i ATP (mala koliina energije).

JEDNADBA ALKOHOLNOG VRENJA:

kvaseve gljivice

C6H12O6

2C5H5OH + 2CO2 + 2ATP

j. Osnovne etape i procesi razvitka te strukturna i funkcionalna organizacija viestaninoga organizma

Uloga mitoze i mejoze u viestaninom organizmu

55 MEJOZA dioba kojom nastaju haploidne gamete koje sudjeluju u oplodnji. Mejoza je pogodna za razmnoavanje, genetiku raznolikost.

MITOZA dioba tjelesnih stanica, mitozom organizam raste i regenerira tkiva.

Zato je redukcijska dioba preduvjet za oplodnju?

Redukcijom se broj kromosoma smanjuje na polovian, tj. nastaju gamete s polovinim brojem kromosoma. Stapanjem gameta u procesu oplodnje ponovo e nastati diploidna stanica zigota mitozom se iz zigote razvija organizam. Kada ne bi bilo redukcije nakon svake oplodnje broj bi se kromosoma udvostruio. Tako nastali organizam imao bi drugaiju genetiku uputu ne bi bio iste vrste, a najee ne bi niti preivio zbog genske neravnotee.

Brazdanje i gastrulacija u ivotinjskih organizama

Zigota, nastala oplodnjom, dijeli se mitozom u procesu brazdanja nastane mnotvo stanica koji ine morulu (nakupina stanica, nalikuje plodu duda. U nakupini stanica oblikuje se upljina blastocel ispunjena tekuinom taj razvojni stadij zove se blastula (rubno rasporeene stanice blastule oblikuju blasotderm). Uvlaenjem stanica blastule u njezinu unutranjost nastaje udubina (blastopor) i razvija se stadij zvan gastrula proces nastanka gastrule je gastrulacija gastrulu izgrauju 3 zametna listia (ektoderm, mezoderm, endoderm).

ZAMETNI LISTI ORGANI KOJI SE IZ NJEGA RAZVIJAJU

EKTODERM

MEZODERM

ENDODERM

- epiderma (koa, kosa, lijezde) - ivani sustav i osjetila

- kostur - mii i - krvoilni sustav - sustav za izlu ivanje

- crijeva - epitelni dijelovi unutranjih organa (jetra, titnjaa, guteraa, plua)

56 - spolni lijezde - epitel probanih i dinih putova

Znaaj diferencije stanica u pogledu stvaranja tkiva, organa, viestaninog organizma

DIFERENCIJACIJA proces kojim se razliito oblikovane stanice (diferencirane stanice) pripremaju za specifine uloge. Nasljedno jednake stanice postaju strukturno i funkcionalno razliite. Diferencirane stanice tvore tkiva npr. stanice diferencirane u neurone formiraju ivano tkivo.

57

2 MIKROBIOLOGIJA
a. Razlike izmeu virusa i ivih bia, mehanizam umnoavanja virusa u ivim stanicama
Zato viruse smatramo esticama na granici ivoga i neivoga svijeta

Virusi nemaju staninu grau, nemaju metabolizam, ne odgovaraju na podraaje, kristaliziraju (to je obiljeje kemijskih spojeva, a ne ive tvari). Jedina osobina koja povezuje viruse s ivim biima jest sposobnost razmnoavanja, no i po pitanju razmnoavanja nisu samostalni budui da svoje kopije mogu stvarati samo u ivoj stanici domaina, tj. oni su OBLIGATNI STANINI PARAZITI zato kaemo da su na granici ive i neive tvari.

Osnovna graa virusa na primjeru VMBD (virus mozaine bolesti duhana, engl. TMV = Tobacco Mosaic Virus) Vanjsku ovojnicu KAPSIDU grade proteini, a u unutranjosti se nalazi nukleinska kiselina. Virusi su u osnovi nukleoproteini. Virusi kao nasljednu tvar nose samo jedan tip nukleinske kiseline, DNA ili RNA ravna ili kruna, jednolanana ili dvolanana (kod VMBD, kao i ve ine biljnih virusa, RNA). Neki virusi jo sadre i enzime za umnoavanje nukleinske kiseline, a kod nekih je kapsida okruena omotaem od lipida i glikoproteina. Razlikuju se veliinom i oblikom. Ne moemo ih vidjeti svjetlosnim mikroskopom. nukleinska kiselina

proteini

58 Graa bakteriofaga: molekula nukleinske kiseline sklupana je unutar proteinskog omotaa koji ima oblik poliedra, a na tu "glavu" nadovezuje se proteinski "rep" koji zavrava ploicom s repnim nitima pomou kojih se privrsti na povrinu bakterije

Umnoavanje virusa na primjeru bakteriofaga

Svaki tip virusa je specifian i napada samo odreenu vrstu stanica. BAKTERIOFAGI (ili fagi) napadaju bakterije

Pomou noica bakteriofag se prihvaa za povrinu stanice ubacuje svoju DNA u citoplazmu stanice virusna DNA se ugrauje u DNA bakterije metabolizam bakterije proizvodi nove viruse oslobaanje novih bakteriofaga u procesu unitavanja bakterijske stanice (litiki ciklus)

59

Litiki ciklus

ivotni ciklus bakteriofaga

Virusi prema tipu nukleinske kiseline DNA virusi RNA virusi

Virusi prema domadaru bakterijski (bakteriofagi) biljni animalni humani

b. Bioloka raznolikost i sistematska podjela ivog svijeta

Velika bioloka raznolikost uzrokovana je evolucijskim razvojem i prilagodbama organizama na razliite tipove stanita

Sve danas ivue vrste razvile su se tijekom evolucije od jednostavnijih oblika i razvijaju se i dalje, tj. nastavljaju svoj evolucijski put. Evolucija je izvor bioloke raznolikosti (evolucijom tijekom vremena nastaje sve vie vrsta). Darwin donosi

60 faktor prirodnog odabira (selekcije), prema kojemu preivljavaju samo oni koji se najbolje prilagode okoliu (stanitu), dok ostali nestaju.

Znaenje dvoimenog nazivlja za bolje snalaenje u biolokoj raznolikosti

Postoje milijuni vrsta organizama koji danas ive na Zemlji. Da bismo ih mogli prouavati i opisivati razliite organizme i njihove osobitnosti, neophodno ih je imenovati. vedski biolog Carl von Linn uveo je DVOIMENO NAZIVLJE ili BINARNU NOMENKLATURU. Binarna nomenklatura vrstama je dala tono odreena imena koja omoguuju lagano prepoznavanje, omogueno je univerzalno i precizno razumijevanje meu znanstevenicim i strunjacima. Svaka vrsta dobiva latinsko ime, koje se jednako koristi u cijelom svijetu, a sastoji se od imenice koja imenuje rod i pridjeva koji poblie oznaava vrstu (esto se dodaje i inicijal/prezime strunjaka koji ju je prvi opisao te godina kad je to uinio). Npr. brljan, Hedera helix L.

Princip raspodjele ivog svijeta u 5 carstava

Na temelju osnovnih razlika uoenih meu organizmima, carstva su: PROKARIOTI (MONERA) prokariotski jednostanini organizmi (bakterije i cijanobakterije) PROTOKTISTI (PROTISTA) jednostanini eukarioti i viestanini organizmi jednostavne grae (praivotinje i alge) GLJIVE (FUNGI) heterotrofni eukariotski organizmi (zato ih izdvajamo od autotrofnih biljaka) IVOTINJE (ANIMALIA) eukariotski viestanini heterotrofni organizmi BILJKE (PLANTAE) eukariotski viestanini autotrofni organizmi (fotosinteza)

Danas se u znanosti ivi svijet najprije dijeli na temelju molekularnobiolokih obiljeja na 3 nadcarstva (domene): arheje (arhebakterije, Archaea), bakterije (Bacteria),

61 eukarioti (Eukarya). Carstvo Monera podijeljeno je na prve dvije domene, a sva ostala carstva pripadaju treoj.

Vrsta = osnovna sistematska kategorija

Vrsta je skupina organizma koji imaju mnogo zajednikih osobina, meusobno se mogu pariti (razmnoavati) i dati plodno potomstvo. Vrsta je jedina sistematska kategorija koja realno postoji.

Osnovne sistematske kategorija i smjetaj ovjeka u njima vrsta (moderni ovjek, Homo sapiens) rod (ljudi, Homo) porodica (hominida) red (primati) razred (sisavci) koljeno (svitkovci) carstvo (ivotinje) Podvrsta (odlika, sorta, pasmina, rasa) nie kateogorije od vrste (npr. nia kategorija od vrste Zea mays (kukuruz) je sorta Zea mays convar. saccharata var. Rugosa (kukuruz eerac) pripadnici razli itih podvrsta mogu se meusobno pariti i dati plodno potomstvo Rod, porodica, red, razred, koljeno, carstvo vie kategorije od vrste (npr. via sistematska kategorija od vrste Quercus petrae (hrast kitnjak) je carstvo Plantae (biljke)

c. Glavni dijelovi prokariotske stanice, njihove uloge i razmnoavanje prokariota

Organizmi koji pripadaju u carstvo monera U carstvo prokariota (monera) ubrajamo prokariotske jednostanine organizme (bakterije i cijanobakterije,tj. modrozelene alge)

Osnovna graa prokariotske stanice (prokariotska stanica je ujedno i organizam)

62 BAKTERIJE Bakterije su obavijene membranom unutar nje se nalazi citoplazma bez organela. Nositeljica genetike upute je jedna dvolnaana molekula DNA prstenastog oblika nukleoid (bakterijski kromosom). Citoplazma sadri male, razbacane ribosome obavljaju sintezu proteina. Neke bakterije imaju jednu ili vie malih prstenastih DNA plazmidi . Stanina membrana obavijena je staninom stijenkom od peptidoglikana (mureina) kompleks ugljikohidrata i proteina. Neke bakterije imaju nastavke, pile omoguuju vezanje bakterije za razne povrine. Bakterije mogu imati i jedan ili vie bieva (lat. flagella). Stanina stijenka moe biti okruena sluzavim ovojem glikokaliks ako je on mekan naziva se sluzavi ovoj, a ako je krut onda kapsula. Prokariotska stanica citoplazma

nukeloid

kapsula Stanina membrana ribosomi

pili bi

Graa bakterijske stanice CIJANOBAKTERIJE Cijanobakterije imaju sposobnost fotosinteze. Zovu se i modrozelene alge*

63 Imaju sustav unutarnjih membrana tilakoide na njihovoj se povrini nalazi klorofil (proces fotosinteze). Mogu imati i druge pigmente (crvene, ute, smee, crne). Vee su od ostalih bakterija. Nikada nemaju bieve. Neke vrste (zadrune ili kolonijske) posjeduju heterociste, stanice odebljalih stijenki koje osim fotosinteze mogu vriti i fiksaciju atmosferskog duika.

*(taj naziv treba izbjegavati jer je on zastarijeo i potjee iz razdoblja kada stanina struktura ovih organizama nije bila poznata, tj. kada ih se povezivalo s biljkama)

ribosom stanina stijenka sluzavi omota tilakoid citoplazma

membrana nukleoid

Graa cijanobakterije

Uloga pojedinih dijelova prokariotske stanice CITOPLAZMA u njoj se zbiva veina metabolikih procesa NUKLEOID nositelj nasljednih uputa PLAZMIDI imaju funkciju nasljednog aparata koji je neovisan o jezgrinoj tvari. Najznaajniji plazmidi odreuju rezistentnost bakterija na antibiotike (R-plazmidi). Plazmidi omoguuju izmjenu genetikog materijala bakterija procesom konjugacije (F-plazmidi) RIBOSOMI mjesta gdje se zbiva sinteza bjelanevina MEMBRANA Obavlja razne funkcije vane za ivot bakterijske stanice: regulira ulazak tvari, izlazak proizvoda razgradnje i osmotsku ravnoteu. STANINA STIJENKA regulira izmjenu tvari izmeu bakterije i okoline

64 KAPSULA i GLIKOKALIS tite bakteriju od djelovanja fagocita, infekcije bakteriofaga i od nepovoljnih utjecaja okolia. BIEVI ili FLAGELE (lat. flagellum bi) omoguavaju pokretanje nekim bakterijama (najee bacilima) PILI bakterije prijanjaju na stanice makroorganizama te se koloniziraju.

Podjela bakteija prema obliku koki okrugli bacili tapiasti vibrioni u obliku zareza spirili spirale s bievima spirohete spirale bez bieva diplo- u paru strepto- u lancu stafilo- u grozdu

Morfologija bakterija

65

Plazmid i nukleoid (razlika!)

Plazmid prstenasta molekula DNA (kao i nukleoid), mnogo manja od nukleoida, sadri svega nekoliko gena koji obino nisu nuni za funkcioniranje bakterije (bakterije mogu i ne moraju imati jedan ili vie plazimida) ali mogu nositi posebno povoljna obiljeja (npr. otpornost na antibiotike), replicira se neovisno o nukleoidu, plazmidi se neravnomjerno rasporeuju prilikom diobe.

Dioba bakterija Razmnoavaju se dvojnom diobom ili cijepanjem: 1. DNA se prihvaa za membranu 2. Udvostruenje DNA 3. Rast i produavanje membrane i stanine stijenke, razmicanje DNA 4. Stvaranje procijepa postupno oblikovanje nove membrane i stijenke 5. Odvojene stanice keri jednake roditeljskoj stanici

Prokariotski organizmi (bakterije)

66

DNA nukleoida se prihvaa za membranu

Udvostruavanje DNA

Stvaranje procijepa postupno oblikovanje nove membrane i stijenke Odvojene stanice keri jednake roditeljskoj stanici

Binarna dioba bakterija

Endospora kao oblik u kojem bakterije preivljavaju nepovoljne uvjete na primjeru tetanusa Endospora je oblik u kojem bakterije mogu preivjeti u nepovoljnim uvjetima due vrijeme. U unutranjost bakterije stvara se endospora u kojoj su DNA i mali dio citoplazme okrueni debelim zatitnim omotaem koji je iznimno otporan (0na visoku temperaturu, sua, kemijska sredstva). Ednospore iskljuivo stvaraju bakterije roda Baccilus i Clostridium, jedan od primjera je Clostridium tetani koji uzrokuje tetanus

Raznolikost bakterija prema tipu ishrane AUTOTROFNE BAKTERIJE same sintetiziraju svoje organske spojeve iz jednostavnih anorganskih spojeva. Mogu biti fotosintetske cijanobakterije (fotosinteza istovjetna fotosintezi algi i biljaka), grimizne

67 sumporne i zelene sumporne bakterije (izvor vodika nije voda nego sumporovodik H2S ne nastaje kisik, ve zrnca sumpora) ove bakterije svjetlost upijaju bakterioklorofilom. Kemosintetske energije za biosintetike procese dobivaju kemijskim reakcijama, tj. oksidacijom anorganskih spojeva (npr. nitrificirajue) HETEROTROFNE BAKTERIJE koriste se gotovim organskim spojevima za sintezu svojih organskih spojeva. Mogu biti saprofitske (prehranjuju se razgradnjom uginulih organizama), npr. bakterije vrenja, bacil sijena; ili parazitske (koriste se organskim tvarima iz tjelesnih tekuina ili stanica ivih organizama), npr. bakterije koje uzrokuju ljudske bolesti kao to je tuberkuloza.

Naini izmjena gena u bakterija Transformacija izmjena gena izmeu DNA iz okolia i DNA stanice primateljice. Konjugacija prijenos gena iz stanice davateljice u stanicu primateljicu u obliku plazmida koji se u stanici davateljici udvostruuje i ta kopija kroz citoplazmatski most prelazi u stanicu primateljicu Transdukcija prijenos gena iz jedne bakterije u drugu posredstvom bakteriofaga (bakterijskog virusa)

68 nukleoid F-plazmid nukleoid

donor

pilus

recipijent

DNA-polimeraza

F-plazmid

F-plazmid

stari donor

pili

novi donor

Konjugacija kod bakterija

Uzgoj bakterija i vanost sterilnih uvjeta Bakterije se obino uzgajaju u Petrijevim zdjelicama (ili epruvetama ili drugim prikladnim posudama), na tekuim ili vrstim hranjivim podlogama, vani su sterilni uvjeti da virusi ili druge bakterije ili sl. mikroorganizmi ne unite uzgajane bakterije.

d. Uloga prokariota (bakerija) u biosferi i u ivotu ovjeka

Objasniti pojmove simbiont i parazit na primjeru E. coli

SIMBIONT ivi s drugim organizmom na obostranu korist u ljudskim crijevima, iskoritava tvari (npr. laktozu) iz ovjekove prehrane, a proizvodi ovjeku potrebne vitamine K, B2 i B12.

PARAZIT ivi s drugim organizmom na njegovu tetu ako dospije u mokranospolni sustav tetna je (izaziva upalu, hrani se epitelom).

69 Vanost cijanobakterija za ivot na Zemlji Vjerojatno su to prvi organizmi koji su fotosintezom poeli mijenjati sastav atmosfere, tj. obogaivati je kisikom. Danas imaju pionirsku ulogu u nasljevanju potpuno pustih prostora nasljevaju stanita nepogodna za ostala iva bia (mogu ivjeti u ekstremnijim uvjetima nego ostali fotosintetski organizmi kozmopoliti su mogu ivjeti na velikom rasponu stanita) sposobnost

fotosinteze te neke mogu asimilirati atmosferski duik (heterociste)

Vrenje ili fermentacija na primjeru kiseljenja mlijeka ili kupusa

Vrenja se odvijaju uz prisustvo bakterija vrenja (saprofitske bakterije) Mlijenokiselo vrenje polazni supstrat je laktoza razgrauje se na glukozu i galaktozu, glukoza se razgrauje glikolizom pirogroana kiselina mlijena kiselina (koriste ga bakterije roda Lactobacillus i Streptoccocus) stjee se mala koliina energije, ali proces moe tei bez kisika.

Uloga bakterija u kruenju duika u prirodi

NITRIFICIRAJUE BAKTERIJE ive u tlu. Bakterije roda Nitrosomonas oksidiraju amonijak koji nastaje kao krajnji produkt razgradnje bjelanevina biljnih i ivotinjskih ostataka. Produkt oksidacije amonijaka su soli duikaste kiseline, nitriti, koje bakterije roda Nitrobacter oksidiraju u soli duine kiseline, nitrate Ovaj proces obogauje tlo nitratima koje biljke iskoritavaju kao izvor duika

Korisna uloga i primjena bakterija u biosferi i u ivotu ovjeka

70 Uloge bakterija u biosferi: imbenik u kruenju tvari, proizvoai (fotosintetske) organske tvari i razlaga i, razgrauju organske tvari, razgrauju otpadne i otrovne tvari nastale industrijskom proizvodnjom

Korisne uloge bakterija u ivotu ovjeka: E. coli i druge simbiotske bakterije u probavnom sustavu, vrenje (alkoholno, mlijeno), u farmaceutskoj industriji za proizvodnju lijekova, u kemijskoj industriji za proizvodnju organskih spojeva, geneti ko inenjerstvo.

Usporedba grae bakterije i cijanobakterija Cijanobakterije imaju molekule klorofila ugraene u nabore stanine membrane tilakoide U citoplazmi cijanobakterije nalaze se uklopine u njima se nalaze zrnca priuvnih tvari (proteini i polisaharidi) Cijanobakterije koje ive u vodi imaju plinske vakuole omoguuju im plutanje. Cijanobakterije nikada nemaju bieve Neke vrste cijanobakterija posjeduju heterociste fiksacija atmosferskog duika.

Cvjetanje vodenih povrina i cijanobakterije U vodama bogatim organskim tvarima intenzivno razmnoavanje cijanobakterija stvara goleme populacije. Ta se pojava zove "cvjetanje voda". Zbog ugibanja i razgradnje stanica uz oslobaanje otrovnih tvari, cijanobakterijski pokrov moe biti vrlo otrovan moe prouzroiti pomor riba i ivih bia.

e. Naini suzbijanja bolesti uzrokovanih bakterijama i virusima

Umnoavanje virusa

mehanizam izazivanja bolesti

Svojim umnaanjem virusi unitavaju stanice i iscrpljuju organizam.

71 Virusne bolesti ljudi i ivotinja su: prehlada, gripa, bjesnoa, AIDS (sindrom steenog nedostatka imuniteta), ospice, vodene kozice, zaunjaci (mumps), herpes, djeja paraliza, hepatitis (upala jetre)... Bakterijske bolesti ljudi i ivotinja su: streptokokna angina, tuberkuloza (TBC), gonoreja, sifilis, akne, tetanus, difterija, guba, karijes, kolera, kuga, legionarska bolest, papagajska bolest, pjegavi tifus, salmoneloza, tifus, trahom... Danas nisu tako veliki problem kao nekada jer se lijee antibioticima (npr. penicilin). Upala plua moe biti i virusna i bakterijska. Danas postoje i primjenjuju se cjepiva protiv mnogih bakterijskih i virusnih bolesti.

Pojam patogenost i putovi ulaska bakterija u organizam PATOGENOST uzrokovanje bolesti (parazitske bakterije) PUTEVI ULASKA: probavni sustav (hrana i voda) dini sustav (kapljino) spolni sustav ozlijede na koi (krv) razliiti vektori (prenositelji npr. muhe)

Naini zatite preventivne mjere protiv zaraznih bolesti

higijenske navike: pranje ruku, prokuhavanje hrane; pasterizacija, sterilizacija, dezinfekcija... cijepljenje (protiv npr. gripe, hripavca, velikih boginja) odgovorno spolno ponaanje

Preventivno cijepljenje (protiv npr. gripe, hripavca, velikih boginja) primjer

To je zapravo umjetni tip imunizacije, tj oblik aktivno steene imunosti (organizam sam stvara protutijela) izaziva se cijepljenjem koje provodi lijenik u organizam se unose uzronici bolesti ili njihovi produkti (toksini).

72 Vano je da su mikroorganizmi izgubili patogenost (ne uzrokuju bolesti), ali su zadrali antigeninost i sposobnost imunizacije 3. razred imunoloki sustav.

Antibiotici i njihova uloga

Antibiotici su tvari koje specifino ometaju odreeni fizioloki proces u bakterija (po mogunosti bez tetnog uinka na zaraeni organizam) imaju vanu ulogu u lijeenju bakterijskih bolesti (ne djeluju na viruse).

Virusi mogu izazvati tumore

Ljudski papilloma virus (HPV) koji se prenosi spolnim putem uzrokuje rak vrata maternice.

Graa viroida i priona; bolesti koje uzrokuju

VIROIDI gole ribonukleinske kiseline poznati su kao biljni patogeni. Njihovo postojanje svodi se na replikaciju koju u biljnim stanicama provode domainski enzimi. Viroidi ne upravljaju sintezom proteina suvie mali da nose bilo kakvu geneti ku uputu. BOLESTI: uzrokuju biljne bolesti (limun, avokado, artioka, palme i dr.)

PRIONI uzronici bolesti kod biljaka i ovjeka; velike proteinske molekule, ali ipak zarazne, sposobne za samoumnoavanje samo u ivim stanicama. BOLESTI: ovja bolest scrapie, kravlje ludilo, kuru-bolest, stara ka demencija i dr.

73

3 PROTOKTISTA I GLJIVE
a. Osobine glavnih skupina heterotrofnih i autotrofnih protoktista i njihova uloga u biosferi

Zajednike osobine protoktista

Eukariotski jednostanini i viestanini organizmi jednostavne grae - nemaju definirana tkiva.

Predstavnici autotrofnih protoktista te njihova graa i nain ivota

Autotrofni protoktisti (alge) sami stvaraju organske tvari procesom fotosinteze. Alge su se nekada svrstavale u steljnjae. Tijelo steljnjaa je steljka ili talus, ono moe biti jednostanino i viestanino, moe biti razlueno na dijelove sline biljnim organima: rizoidi (ekvivalent korijenu), kauloid (ekvivalent stabljici), filoidi (ekvivalent listovima).

Predstavnici autotrofnih protoktista su: zeleni biai (euglena), kremenjaice, zelene (kina alga, klamidomonas, volvoks, spirogira, morska salata, kaulerpa, klobui ), smee (jadranski brai, padina, cistozira, bobiarka) i crvene (litotamnij, Ceramium) alge.

ZELENI BIAI (EUGLENA)

GRAA: zeleni biai (euglena) tijelo vretenastog oblika, nije obavijeno staninom stijenkom, ve mekanom i prozirnom opnom pelikula (elastina, euglena ima sposobnost mijenjanja oblika ). Na vrnom dijelu tijele nalaze se dva bia (dui i krai). U vanjsku sredinu izlazi samo dui bi stee se od osnove prema vrhu. Bi gradi 11 parova mikrotubula poredanih u stogoj pravilnosti (2 para u sredini bia, a 9 pari uokolo njih). U citoplazmi se nalazi se jezgra s jezgricom. Citoplazma sadri kloroplaste na ijoj se povrini nalaze pirenoidi bjelaevinasta zrnca za skaditenje priuvnih tvari.

74 U unutranjosti kloroplasta su pigmenti: zeleni klorofila a i b, naranasti karoten, uti ksantofil. U prednjem dijelu tijela ona pjega ili stigma fotoreceptivni organel (sadri karotene i astaksantin). Eugleda sadri i kontraktilnu vakuolu regulira osmotski tlak i slui pri izluivanju. Zeleni biai provode fotosintezu kojom nastaje polimer paramilum (slian krobu) Euglena je autotrofna, no u uvjetima pomanjkanja svijetla ona se ponaa kao fakultativni heterotrof (uzima gotovu organsku hranu) ona je na granici izmeu biljaka i ivotinja.

NAIN IVOTA: razmnoavanje vegetativno, uzdunim dijeljenjem, ive u slatkoj vodi bogatoj organskom tvari. Neke vrste (crvena euglena) ne podnose organsku tvar pa ive u istim vodama bioindikatori za ocijenjivanje istoe vode.

bi ona pjega

kontraktilne vakuole

jezgra kloroplasti krobna zrnca

Graa euglene

KREMENJAICE

GRAA: jednostanini protisti, nemaju bieve, tijelo zrakasto simetrino. Tijelo obavija stijenka (izgraena od silicijeva dioksida (SiO2) KREMENA LJUTURICA). Ljuturica se

75 sastoji od manje i vee polovice koje se odnose kao kutija i poklopac. Gornja polovica je epiteka, a donja hipoteka polovice se spajaju preko pleure tako da jedna polovica ide preko druge.

SVJETLEI BIAI

Fosforesciraju, tj. svjetlucaju u mraku. Predstavnici peridineje Tijelo peridineja obavijeno je ljuturicom. Na stijenci su dvije brazde poprena i uzduna Poprena dijeli stijenku na dvije polovice (epivalva gornja, hipovalva donja). Uzduna brazda dijeli stijenku na lijevu i desnu polovicu. Posjeduje dva bia; jedan u poprenoj brazdi (za pokretanje), drugi u uzdunoj (za odreivanje smjera kretanja). Unutar stijenke (od celuloze) nalazi se citoplazma s jezgrom i kloroplastima (pigmenti: klorofil a i c, karoteni, ksantofili). Produkti fotosinteze krob, ulje. Razmnoavanje vegetativno, obinom diobom. Mogu se razmnoavati sporama, spolan nain razmnoavanja je rijedak. NAIN IVOTA: veina ih ivi u morima (ine fitoplankton s kremenjaicama i kokolitinama) vaan dio prehrambenog lanca. Neke vrste izluuju otrovne alkaloide mogu uzrokovati pomor riba, nagomilavati se u koljkaima za koje nisu otrovni, no ako se takve koljke koriste za prehranu mogu izazvati teko trovanje pa i smrt. Neke sadre crveni pigment koji, ako se razvije u velikoj koliini moe obojiti morsku vodu u crveno. Slatkovodne peridineje su indikatori istoe vode.

ZELENE ALGE

Izrazito zelene u kloroplastima prevladavaju zeleni pigmenti klorofil a i b. Kloroplasti sadre bjelanevinaste zrnce PIRENOIDE oko njih se skuplja krob kao produkt fotosinteze. OBLICI: jednostanini, kolonijski i viestanini

Jednostanini oblici Predstavnici: Kina alga na vlanim zidovima i kori drvea. Razmnoava se vegetativno, obinom diobom novonastale jedinke raznosi vjetar ili voda, ili se na mjestu postanka

76 stvara kolonija koja ini zelenu prevlaku. Klamidomonas ima dva nejednako duga bia, vrasti kloroplast, kontraktilne vakuole te onu pjegu. Ne razmnoava se diobom, nego nespolnom putem zoospora i spolno putem izogamije- ta se dva naina izmjenjuju u obliku izmjene generacija. ivi u slatkoj vodi.

Kolonijski oblici Predstavnik: Volvoks sloena kolonija jednostaninih algi. Jedinke su povezane citoplazmatskim nitima. U toj koloniji postoji podjela rada (vee jedinke slue razmnoavanju, a manje fotosintezi). Razmnoava se nespolno i spolno.

Viestanini oblici Predstavnici: Spirogira stijenku ine celuloza i pektin. Kloroplast je vrpast, u obliku spirale. Razmnoava se spolno, konjugacijom. Dvije se stanice (muka i enska) spoje preko jarme (citoplazmatski mosti), a zatim cijeli sadraj muke stanice prijee u ensku obavi se izmjena genetikog materijala. Paroina tijelo razlueno u rizoide (korijenii kojima se privruje za podlogu), i kauloid sastoji se od naizmjence rasporeenih kraih i duih stanica. Kladofora viestanina slatkovodna alga. Kaulerpa morska, ima steljku razluenu na rizoide, kauloid i velike filoide. Klobui steljku ini kratki kauloid koji na vrhu nosi klobui sa sporama. Na klobuiu se taloi CaCO3 bijele naslage. Morska salata prisutna na mjestima gdje je more oneieno, slui kao indikator istoe mora. Ona razvije 3 steljke, dvije haploidne (predstavljaju gametofit), a jedna diploidna (predstavlja sporofit) Izmjena generacije je izomorfna (gametofit i sporofit morfoloki se ne razlikuju).

spirogira

volvoks

klamidomonas

kremenjaica

77

SMEE ALGE Smee alge uvijek su viestanine, to su makrofitske alge najvee ivue alge, preteno u hladnim morima. Steljka smeih algi razliita je oblika: listasta, vrpasta, razgranata ili nerazgranata. Kod veine razlikujemo riozoide, kauloid i filoide. Celulozna stijenka obloena je alginskim kiselinama. Plastidi su fenoplasti (sadre kolorofile a i c, karotene i ksantofile smei ksantofil fuksoksantin od njega potjee smea boja). Razmnoavanje vegetativno, trganjem talusa, nespolno i spolno. Predstavnici: Jadranski brai endem Jadrana steljka je viliasto razgranata, kroz steljku prolazi sredinje rebro, tj. mehanika ila koja pojaava vrstou. Specifinost su aerociste mjehurii ispunjeni zrakom koji omoguuju odravanje steljke u vodi. Spolni organi su oogoniji s jajnim stanicama i anteridiji sa spermatozoidima jadranski se brai razmnoava spolno oogamijom. Padina poznata smea alga u naem moru. Obina bobiarka rijetka, ivi na velikim dubinama. Sargaka bobiarka ivi u Sargakom moru, ima kuglaste aerociste te se brzo vegetativno razmnoava. Cistozire nae najvee alge, nitaste i nerazgranate, ive u mirnim vodama, slue kao sklonite ribama.

CRVENE ALGE ive preteno u toplim morima, uglavnom su viestanine. Steljka raznolika oblika :nitasta, lankovita ili krpasta, moe biti razloena na rizoide, kauloide i fiolide. Unutranji slojevi stijenke izgraeni su od celuloze, a vanjski od pektina. Plastidi su rodoplasti (klorofil a i d, karoteni, kasnotifili, fikoeritrin daje crvenu boju, fikocijanin (samo neke vrste) daju modru boju. Boja alge ovisi o koliini svjetlosti koja do nje dopire kromatska adaptacija(prema veim dubinama sve su crvenije). Produkt fotosinteze floridejski krob (slian glikogenu)

78 Predstavnici: litotamij poznate po taloenju vapnenca u stijenkama ugibanjem taloi se tzv. litotamijski vapnenac; dasija, botriokladija, kilokladija.

padina

jadranski brai

cistozira

litotamij

Predstavnici heterotrofnih protoktista, njihova graa i nain ivota Predstavnici heterotrofnih protoktista su: praivotinje: korjenonoci amebe i krednjaci; biai trihomonas; trepetljikai papuica; truskovci plazmodij; nie gljive algaice (peronospora i sive plijesni)

SLUZAVCI ili KORJENONOCI Krednjaci Amebe Sunaca Zrakai

AMEBA pokreu se po podlozi pomou lanih noica ili pseudopodija (mijenjaju oblik tijela). Moe biti vie pseudopodija, no uglavnom se jedan istie i odreuje smjer kretanja. Gui dio protoplazme naziva se endoplazma, on je tamniji, a svijetliji i rjei dio je ektoplazma. Tijelo obavija lipoproteinska stanina membrana vrlo elastina. Hranu moe uzimati na bilo kojem dijelu tijela (plijen obuhvati lanim noicama i uvue u protoplazmu). Ameba moe uzimati tekuu hranu pinocitoza i krute estice fagocitoza

ENDOCITOZA

79 Neprobavljive ostatke ameba izbacuje na bilo kojem dijelu tijela putem EGZOCITOZE DISANJE aerobno za disanje se koristi kisik koji u organizam ulazi difuzijom. Povrina amebe poprilino je velika u usporedbi s obujmom pa kisik prolazi kratki put do mjesta potronje zato nema potrebe za organelima koji bi sluili disanju. CO2 koji nastaje kao produkt razgradnje organskih spojeva prolazi difuzijom kroz membranu u okoli. OSMOREGULACIJA u tijelu heterotrofnih protista nalaze se kontraktilne vakuole ili stegljivi mjehurii izbacuje se suvina tekuina (ne smije se pobrkati s probavnim mjehuriima). Na ovaj nain protisti reguliraju koliinu vode, otopljenih iona i soli.

RAZMNOAVANJE nespolno, binarnom diobom. Brzina djeljenja ovisi o vanjskim uvjetima, prije svega o temperaturi.

pseudopodij kontraktilna vakuola

probavna vakuola jezgra endoplazma membrana ektoplazma

Graa amebe KREDNJACI oko tijela izluuju ljuturicu od kremena (SiO2), vapnenca, a moe biti i elatinozna. Nakon to uginu, ljuturice se taloe na dno te tvore naslage poput kremena. Najee ive na dnu mora (mulj ili pijesak), neki ine planton.

TREPETLJIKAI

80 Najvea skupina meu heterotrofnim protistima. Povrina tijela obavijena je pelikulom obloena trepetljikama koje slue za pokretanje i uzimanje hrane. Svi trepetljikai imaju barem dvije jezgre: malu mikronukleus, veliku makronukleus, moe biti i vie jezgara.

Papuica ima stalan oblik tijela (obavijena pelikulom). Povrinu pelikule prekrivaju trepetljike za pokretanje. HRANJENJE na jednom mjestu na pelikuli vidi se udubljenje kroz koje papuica prima hranjive tvari stanina ustaili citostom na njih se nastavlja stanino drijelo ili citofarinks na ijem se kraju stvaraju hranidbeni mjehurui. Hranidbeni mjehurii se otkidaju od citofarinksa i putuju po protoplazmi spajaju se s lizosomima koji sadre enzime te razgrauju visokomolekularne spojeve. Nepobravljeni ostaci izbacuju se na tono odreenom mjestu na pelikuli citopig. Disanje aerobno, kisik ulazi i izlazi procesom difuzije. OSMOREGULACIJA putem kontraktilnih vakuola. Papuica ima dvije kontraktilne vakuole. Vakuole djelomino sudjeluju u ekskreciji izbacivanje produkata metabolizma. kontraktilne vakuole prozirni, vodenasti mjehurii, neprestano se pune tekuinom te se u odreenim razmacima stegnu i izbace sadraj kroz pelikulu u okolinu. RAZMNOAVANJE najee obinom dvojnom (binarnom) diobom. Zapaeno je i spolno razmnoavanje izmjena genetskog materijala u jezgrama (to nije klasino spolno razmnoavanje kakvo nalazimo u viestaninih organizama). Ovaj proces zove se konjugacija izmjena genetskog materijala mikronukelusa dviju jedinki (npr. papuica). kontraktilna vakuola pelikula makronuklus probavni mjehurii
P

cilija (trepetljika) mikronukleus citosom trihocist citopig Graa papuice

81 BIAI

Mogu se hraniti autotrofno (veina ima plastide s klorofilom) i heterotrofno. Autotrofno se hrane u u uvjetima dovoljnog svijetla. Ako su u tami, prelaze na heterotrofnu ishranu. Neke vrste nemaju plastide s klorofilom i to su tzv. ivotinjski biai hrane se heterotrofno te su veinom paraziti. Poznata skupina su tripanosomi koji uzrokuju mnoge bolesti ovjeka i ivotinja. Vrsta Trichomonas vaginalis D. iz roda Trichomonas uzrokuje bolest trihomonijazu spolno prenosiva bolest.

TRUSKOVCI Nametniki protisti koji ive u stanicama ili meustaninim prostorima beskraljenjaka i kraljenjaka Za vrijeme razmnoavanja stvaraju spore ili truske. Truskovci su potpuno nametnici. Za ovjeka su najvanije vrste iz roda Plasmodium koje uzrokuju malariju.

NIE GLJIVE

Heterotrofni protisti koji se hrane saprofitski, a rjee parazitski. ALGAICE SLUZNJAE

ALGAICE u poetku svrstavane u carstvo gljiva s kojima ih povezuje heterotrofan nain ishrane i stanina stijenka od hitina. RAZLIKE U ODNOSU NA CARSTVO GLJIVA: Tijekom razvitka imaju pokretne stadije ivu u vodi i na izrazito vlanim mjestima (poput alga otuda naziv) Miceliji bez poprenih stijenki s mnogo jezgara (viestanini oblici)

PREDSTAVNICI: kitidrijale i peronospore, sive ili crne plijesni

82 Peronospore ive kao paraziti na biljkama (peronospora vinove loze i peronospora krumpira) za razvitak je potrebna voda tijekom vlanih godina, ljetnih kia peronospore uzrokuju velike tete u poljodjelstvu. *ivi u intracelularnim prostorima listova i plodova vinove loze crpi organske tvari preko haustorija. Nakon nekog vremena razviju se niti sporangiofori koji nose zoosporangije (oni izlaze u vanjski okoli kroz pui) a u njima su zoospore zoosporangiji se prenose vjetrom na listove zdravih jedinki, a ako dospiju na kapljicu vode iz njih se oslobaaju zoospore koje e isklijati u novu preonosporu.

Sive ili crne plijesni prilagoene razmnoavanju izvan vode. Predstavnik je mukor moe se nai na vlanim ostacima hrane (ivi saprofitski uzimajui gotove organske tvari, a istodobno izaziva truljenje). *tijelo pauinasto, mnogojezgrene niti koje prodiru u supstrat. Na gornjoj povrini nalaze se okomiti nositelji sporangija sporangiofori koji nose kuglaste sporangije (crne ili sive boje) u kojima su nepokretne spore, tj. endospore pucanjem stijenke sporangija, endospore se oslobaaju i dospijevaju na novu podlogu na kojoj e isklijati u novu plijesan.

mukor

peronospora vinove loze

Uloga i znaaj autootrofnih (fitoplanktonskih) i heterotrofnih (zooplanktonskih) protoktista u hranidbenim lancima

83 Svijetlei biai, kremenjaice i kokolitine predstavljaju veinu fitoplanktona i glavni su proizvoai hrane na Zemlji fitoplankton su najvaniji proizvoai u hranidbenom lancu.

Fitoplanktonom se hrani zooplankton, a vei organizmi filtratori, kao to su kitovi, hrane se zooplanktonom (filtriranjem morske vode).

Razmnoavanje zelenih algi na primjeru morske salate

Morska salata razvije 3 steljke, dvije haploidne (predstavljaju gametofit), a jedna diploidna (predstavlja sporofit) Izmjena generacije je izomorfna (sugerira da se gametofit i sporofit morfoloki ne razlikuju). mejoza

mitoza

sporofit (2n)
muki gametofit (n)

zigota (2n) enski gametofit (n) oplodnja

Izomorfna izmjena generacija

Znaajne alge u prehrani, mikrobiologiji i gospodarstvu

ALGE

PREHRANA

MIKROBIOLOGIJA

GOSPODARSTVO

84 smee alge Velike koliine vitamina A, B i C uporebljavaju se kao HRANA i ZAINI Proizvodnja gnojiva i alginskih kiselina koje se primjenjuju u filmskoj, tekstilnoj, prehrambenoj industriji crvene alge U prehrani kao variva, salate, prilozi jelima, npr.PORFIRA AGAR rabi se kao podloga za uzgajanje mikroorganizama, za proizvodnju kapsula u farmaceutskoj industriji te u prehrambenoj industriji -

tetnost srdoboljne amebe i trihomonasa za ovjekovo zdravlje

Srdoboljna ameba ivi u probavilu (ulazi oneienom vodom ili vodom u kojoj ima zaahurenih ameba) uzrokuje bolest dizenteriju ili griu, amebe se hrane crijevnim bakterijama, no mogu razgraivati i eritrocite u sluznici crijeva. SIMPTOMI: grevi, proljevi, umor, gubitak teka

Trihomonas bia koji ivi u spolno-mokranom sustavu, hrani se bakterijama i stanicama sluznice, uzrokuje trihomonijazu (upala iji simptom je iscjedak, svrbe i bol).

Posljedica irenja algi pridolica u Jadranu (kaulerpa)

85

Caulerpa taxifolia alga pridolica, vrlo se brzo vegetativno razmnoava, nema prirodnih predatora te stvara zelene livade potiskuje i unitava ostale organizme u moru.

Kaulerpa zelene livade

Pojam indikator oneienja na primjeru morske salate Prisutnost (brojnost) morske salate na nekom mjestu ukazuje na oneienost mora na tom mjestu. Zato je morska salata indikator oneienja.

Svjetlucanje mora uzrokovano je fitoplanktonom (vrsta Noctiluca miliaris) Vrsta Noctiluca miliaris spada u odjeljak svjetle ih biaa, predstavnici fosforesciraju, tj. svjetlucaju u tami sadre svjetleu tvar luciferin, a sama pojava zove se bioluminiscencija.

Tipovi plastida po kojima se razlikuju alge kloroplasti zelene alge feoplasti smee alge rodoplasti crvene alge

86 Kako se poznavanje ivotnih ciklusa patogenih protoktista moe upotrijebiti u kontroliranju njihova irenja (na primjeru malarije) Poznato je da truskovci iz roda Plasmodium uzokuju malariju. U ovjeka ih sa slinom unosi komarac malariar (on je prijenosnik, tj. vektor). Da se umanji broj oboljenih od malarije potrebno je umanjiti broj vektora, tj. komaraca malariara npr. isuivanjem movara (prirodno stanite komarca malariara), biolokim unitavanje pomou riba (gambuzija) koje se hrane li inkama komarca malariara, primjenom insekticida, repelenata (sredstva koja se nanose na kou, a odbijaju insekte).

b. Osobine gljiva i njihova ulogu u biosferi

OPENITO O GLJIVAMA

Gljive se niti u jednom razdoblju ivota ne kreu, nemaju bieve, niti lane noice micelij tijelo gljive sustav tankih, cjevastih niti hifa (stijenka od hitina) RAZMNOAVANJE: nespolno i spolno, a ta se dva naina izmjenjuju u obliku izmjene generacija (gametofita i sporofita).

klobuk

plodite

struak

micelij

hifa

Graa gljive

87 Znaaljke gljiva koje ih povezuju s biljkama odnosno sa ivotinjama

S biljkama: uzimanje organskih tvari vanjskom povrinom tijela izmjena generacija (gametofita i sporofita) tijekom razvitka

Sa ivotinjama: heterotrofan nain ishrane (saprofitski ili parazitski) stanina stijenka izgraena od hitina rezervni polisaharid glikogen slina struktura DNA

Tipini predstavnici mjeinarki i staparki

MJEINARKE naranasta zdjeliarka smrak tartufi zelene plijesni pepelnice raina gljivica kvaeve gljivice

STAPARKE poljska peurka (ampinjon) grmaica muhara puhara zelena pupavka ludara bukova guba ili trud uta jeevica ili prosenjak vrganj obina krumpiraa ljubiasta krunaica hre i snijeti parazitske staparke

88

zelena pupavka

muhara

ludara

bukova guba

peurka

tartufi

obina krumpiraa

smrak

Vanost gljiva u simbiozi

Hife nekih gljiva ive u simbiozi s korijenjem biljaka mikoriza Gljive dobivaju organsku hranu od biljaka, a zauzvrat biljku opskrbljuju vodom, a ponekad i duikom. Unitavanje simbioznih gljiva u umama (zbog oneienja zraka) uzrokuje poremeaje umskih biocenoza suenje drvea. Najpoznatiji primjer mikorize jesu orhideje ili kauni, ije sjemenke nemogu klijati bez nekih gljiva te simbioza gljiva i mravi. Simbioza gljiva i ivotinja: gljive i mravi tropski mravi rezai uzgajaju u svojim podzemnim mravinjacima na podlozi od izgrizenog lia micelije gljiva i hrane se njima te ih tite od nametnika pesticidom koji izluuju

Usporedba naina razmnoavanja mjeinarki i staparki (oblik sporangija, vrsta i broj spora)

89 MJEINARKE

Nespolno se razmnoavaju putem razliitih vrsta spora, askospora nastaju unutar sporangija mjeinasta oblika, tj. askusa. U jednom se askusu razvija 8 askospora (etiri minus muke, etiri plus enske). Neke mjeinarke uz askospore stvaraju i druge vrste spora (konidije).

STAPARKE

Nespolno se razmnoavaju putem bazidospora, one nastaju na povrini sporangija (ne unutar kao kod mjeinarki) bazidiji. Na svakoj se bazidiji razviju 4 bazidospore (dvije minus muke, dvije plus enske) svaka na svojoj stapki (otuda naziv staparke).

MJEINARKE (askomicete) naziv spora naziv sporangija broj spora u sporangiju oblik sporangija smjetaj sporangija u ploditu smjetaj spora u sporangiju unutar askusa mjeina unutar plodita askospora askus 8

STAPARKE (bazidimicete) (baz idimicete) bazidiospora bazidija 4

stapka vire iz plodita

na povrini bazidija

Otrovne i jestive vrste gljiva iz skupina mjeinarki i staparki JESTIVE MJEINARKE: naranasta zdjeliarka, smrak, tartufi JESTIVE STAPARKE: vrganj, poljska peurka (samo su klobuci jestivi), uta jeevica (jestiva samo u mladosti)

90 OTROVNE I NEJESTIVE STAPARKE: ludara, zelena pupavka (smrtno otrovna!), muhara, bukova guba, najeena puhara, obina krumpiraa, ljubiasta krunaica

Nema znanstvene metode za razlikovanje otrovnih od neotrovnih gljiva. Razlikovanje se temelji na dobrom poznavanju gljiva.

c. Osobine i znaenje liaja

Liaj je simbioza mjeinarki i staparki s modrozelenim ili zelenim algama

Liaji su simbioza jedne vrste gljiva i jedne vrste alga koje ine morfoloku i fizioloku cjelinu. Od gljiva u simbiozu uglavnom ulaze mjeinarke, a od alga ili zelene alge ili cijanobakterije. Alge asimiliraju (vre fotosintezu) i daju organske tvari gljivama, agljive tite alge i opskrbljuju ih vodom i mineralnim tvarima. alge asimilacijski sloj

gornja kora

sr

hife Graa liaja

Liajevi kao indikatori istoe zraka

Liajevi su vrlo osjetljivi na oneienje zraka, a posebno na prisutnost SO2 nema ih u velikim gradovima i u blizini tvornica. Zato su indikatori istoe zraka.

91

Znaenje liajeva u medicini

Primjenjuju se u farmaciji u proizvodnji vitamina C, ali i u medicini (npr. sirup islandskog liaja koji se koristi u ljeenju kalja i upalnih stanja drijela).

Morfoloka raznolikost liaja Dijele se u 3 skupine o Koraste korasta izgleda te cijelom donjom povrinom privreni za podlogu o Listaste imaju oblik lista i za podlogu su vezani jednom tvorbom poput drka, a rubni dijelovi liaja su slobodni o Grmaste razgranati poput grma, ive u kronjama drvea, tijelo gotovo u cjelini slobodno

korasti liaj

grmasti liaj

listasti liaj

d. Znaenje protoktista i gljiva za ovjeka; mjere za suzbijanje bolesti uzrokovanih parazitskim protoktistima i gljivicama

Parazitski oblici gljiva

Kandida spada u skupinu nepotpunih gljiva (nisu ni staparke ni mjeinarke) koje u ljudi izazivaju koe bolest dermatomikoze. Kandida se moe nai na jeziku i spolnim organima.

92 Kao parazitske staparke poznate su hre (itna hra) i snijeti (kukuruzna snijet), a kao parazitske mjeinarke poznate su pepelnice (pepelnica vinove loze).

Primjena gljiva (penicilijum) u zdravstvu (penicilin), industriji (kvaeve gljivice), poljoprivredi (saprofiti) i prehrani (tartufi hranidbena vrijednost)

Kistac ili penicilium predstavnik je zelenih plijesni (moe se nai na ostacima hrane limun). Zahvaljujui engleskom lje niku A. Flemingu spoznalo se da kistac ima antibakterijsko djelovanje ubija i sprjeava razvoj bakterija. Kistac je osnova za proizvodnju penicilina (prvi antibiotik). Valja biti oprezan, neki su ljudi osjetljivi na penicilin alergijska reakcija. Kvaeve gljivice sadre enzime koji omoguuju fermentaciju u proizvodnji vina i piva te dizanje tijesta pri peenju (CO2), koriste se i u farmaciji jer su bogati vitaminima B.

U poljoprivredi se koriste saprofitske gljive u tlu gomilaju organske tvari. Tartufi su mjeinarke ija se plodita razvijaju pod zemljom te se njima hrane ivotinje, a osobito su cijenjeni kao delikatesna hrana.

tetno djelovanje otrovnih gljiva na probavni i ivani sustavi stanini metabolizam i nain hitne pomoi pri trovanju Stupanj otrovnosti ovisi o koli ini toksina koji uu u organizam i o naina na koji djeluju. Mogu izazvati degeneraciju jetre i bubrega, mogu djelovati na ivani sustav i sluznicu probavnih organa. Hitna pomo: puno vode, aktivni ugljen, hitna medicinska pomo!

93

4 BOTANIKA
a. Zajednike osobine biljaka i osnovna organizacija biljnoga tijela
Podjela biljnog carstva

biljke

steljnjae (nie biljke)

stablaice (vie biljke)

alge

nevaskularne

vaskularne

mahovine

papratnjae

sjemenjae

golosjemenjae

kritosjemenjae (cvjetnjae)

Uloge biljnih organa korijen: upija vodu s otopljenim mineralnim tvarima, uvruje biljku u tlu stabljika: povezuje ostale biljne organe, provodi vodu s otopljenim tvarima. Redovito nosi listove i pupove, a ponekad i druge organe (cvjetove, plodove). list: fotosinteza, transpiracija

Prilagodbe biljaka na kopnene uvjete ivota: Napredak sporofta (a redukcija gametofita), razvoj tkiva i organa, sjemenka, grananje (poveana povrina tijela)

Povezanost zelenih algi sa stablaicama Imaju iste fotosintetske pigmente (klorofil a i b) i produkt fotosinteze (krob), stoga se smatra da su se kopnene biljke evolucijski razvile iz zelenih algi.

94

Biljna tkiva

TVORNA TKIVA ili MERISTEMI: Vrni meristem (vegetacijski vrak stabljike i korijena), mitozom omoguuje rast stabljici u visinu, odnosno korijenu u dubinu Bona tvorna tkiva (razvijaju se naknadno, tvore godove) omoguuju biljci rast u irinu; glavno tkivo je ilni kambij (u presjeku biljke kambijski prsten) koji prema sreditu tvori ksilem (drvo), a prema povrini floem (liko)

TRAJNA TKIVA: Osnovno tkivo tvore asimilacijski (u njemu se odvija fotosinteza) i spuvasti parenhim (slui za prozraivanje i spremanje tvari) Pokrovno tkivo ine epiderma (stabljika i listovi) te rizoderma (korijen) Provodno tkivo ine ksilem (traheje mrtve cijevi i traheide produene stanice), koji provodi vodu i min. tvari od korijena, i floem (kojeg ine sitaste cijevi ive stanice), koji provodi asimilate nastale fotosintezom Potporno tkivo osigurava vrstou biljke ljezdano tkivo sadri lijezde hidatode (izluuju vodu kroz pui vodenice), nektarije (izluuju nektar koji mami kukce), probavne lijezde (za razgradnju bjelanevina; tvari koje se izluuju su sekrete (biljkama korisne tvari) i ekskrete, krajnje proizvode eterina ulja (koje izluuju ljezdane dlake i uljne lijezde) smole (koje izluuju smolenice) i kauuk

Godovi "crte" na poprenom presjeku stabla koje raste u podruju s izmjenom godinjih doba svjetliji su proljetni prirast (velike stanice), a tamniji jesenski (manje stanice s debljom stijenkom) po broju godova moe se odrediti starost stabla.

95

Godovi

b. Glavne skupine biljaka i njihovi predstavnici, usavravanje njihove grae i uloge s prilagoavanjem ivotu na kopnu

Usporedba golosjemenjaa i kritosjemenjaa

GLAVNE RAZLIKE GOLOSJEMENJAE sjemeni zameci (odnosno nakon oplodnje sjemenke) vide se izvana jer se nalaze na sjemenim ljuskama (nemaju plod) KRITOSJEMENJAE sjemeni zameci se ne vide izvana jer se nalaze unutar plodnice tuka, a nakon oplodnje se sjemenke nalaze unutar usploa (ploda) generativni organi: sjemene ljuske i pranike ljuske (nemaju cvijet) generativni organ: cvijet (tuak i pranici)

Bolja prilagoenost kritosjemenjaa ivotinim uvjetima u odnosu na golosjemenjae

Za razliku od golosjemenjaa, kod kritosjemenjaa sjemeni su zameci nevidljivi nalaze se u plodnici tuka. Nakon opraivanja i oplodnje se iz sjemenih zametaka razviju sjemenke, a iz stijenki plodnice usploe (plod tvori ga usploe sa sjemenkama).

96 Ukratko, smatraju se naprednijima jer plodnica dodatno titi sjemene zametke s klicom bolje su se prilagodine ivotu na kopnu.

Graa i uloga cvijeta, ploda i sjemenke

Cvijet generativni organ koji slui razmnoavanju. Sastoji se od 4 dijela: cvjetita, ocvijea, pranika i tuka pranik pranica pranika nit njuka

tuak vrat latica

plodnica lap

Graa cvijeta CVJETITE vrni dio cvjetne stapke za koji su privreni ostali dijelovi cvijeta. OCVIJEE preobraeni listovi koji obavijaju pranike i tuak sastoji se od ake (vanjski dio ocvijea koji se sastoji od zelenih listova - lapova) i vjenia (unutarnji dio ocvijea sastoji se od obojenih listova - latica) PRANICI (mikrosporofili) muki generativni organ sastoje se od pranike niti i pranice.

97 U pranici se nalaze peludnice ili polenovnice, tj. muki sporangiji s peludnim ili polenovim zrncima. TUAK enski generativni organ sastoji se od plodnice (donji proireni dio u kojem se nalaze sjemeni zameci), vrata (sueni, izdueni dio tuka, izmeu plodnice i njuke) i njuke (slui za prihvaanje i klijanje peludnih zrnaca) - uloga cvijeta: razvoj spolnih stanica (gametofita, koji je u kritosjemenjaa reduciran na nekoliko stanica) i oplodnja razmnoavanje

Graa mahovina

Mahovine imaju tijelo nalik na steljku (talus), nemaju prave vegetativne organe nego rizoide, stabalce i listie (dio gametofita, a ne sporofita), nemaju pravi provodni sustav (nevaskularne). Nisu prave kopnene biljke za oplodnju (i razvitak) im je nuna voda. Spora proklija u proklinicu ili protonemu (nitasta tvorevina zelene boje) iz pupa na proklinici se razvije stabalce s listiima i rizoidima taj dio zovemo mahovinom. Razvitak zavri stvaranjem spolnih organa, ARHEGONIJA (nastaje 1 jajna stanica) i ANTERIDIJA (nastaje vei broj spermatozoida). Oplodnjom (u kapljici vode) nastaje zigota, a iz nje sporogon sastoji se od drka i sporangija (tu su spore i kojih e ponovo isklijati proklinica).

98

Mahovine

Evolucijske prednosti papratnjaa u odnosu na mahovine

Papratnjaa imaju razvijeni provodni sustav (vaskularne), imaju prave vegetativne organe (korijen, stabljiku i list) tj. jae razvijen sporofit a reduciran gametofit (ali i njima je za oplodnju nuna voda)

Glavni predstavnici papratnjaa psilofiti (prapapratnjae, npr. rinija) crvotoine (npr. obina crvotoina, selagina) preslice (npr. poljska preslica) paprati (npr. bujad, jelenak, oslad, zlatinjak, gospin vlasak; vodene paprati)

Raznolikost golosjemenjaa

99

golosjemenjae etinjae perastolisne golosjemenjae

borovi

empresi

tise

cikasi, kositrenice

bor, jela, smreka, ari

empresi, tuje, borovice (npr. obina borovica, primorska borovica)

npr. umska tisa, ginko

npr. crni bor, umski bor, alepski bor, dalmatinski crni bor, bijela jela, visoka smreka, omorika, ari, cedar

Raznolikost kritosjemenjaa

dvosupnice o ABNJACI npr. ljuti, zlatica o BUKVE npr. kesten, hrast o LEPIRNJAE npr. graak, mimoze o KRSTAICE npr. kupus, uljena repica, velebitska degenija o TITARKE npr. mrkva, perin, celer o USNAE npr. rumarin, lavanda, kadulja o GLAVOIKE npr. artioka, kamilica, suncokret

jednosupnice o LJILJANI npr. luk, paroga, tulipan, zumbul, kockavica o TRAVE npr. penica, kukuruz, trska

Prilagodbe na razliite naine opraivanja i rasprostiranja sjemenki

100 Kod golosjemenjaa peludna zrnca esto imaju dva zrana mjehura koji pomau njihovu raznoenju vjetrom.

U kristosjemenjaa plod titi sjemenku i slui za rasprostranjivanje. Plodovi mogu biti suhi (suho usploe) i soni (usploe bogato hranjivim tvarima). Suhi plodovi mogu biti prilagoeni irenju vjetrom, npr. rasperena njuka u pavitine, krilca u javora, dlake kod maslaka. Mogu se rasprostranjivati ivotinjama (npr. iak). Soni se plodovi mogu rasprostanjivati pticama (ptica izbacuje neprobavljene sjemenke iz probavnog sustava) tako se rasprostanjuju vinja i glog. Mravi rasprostiru plodove ljubiice. Biljke koje ive u vodi rasprostanjuju se putem vode najee su ispunjeni zrakom u pojedinim djelovima sjemenke ili ploda, to ih ini lakima plivaju na vodi (paprika, bundeva, oraac, jagodasta djetelina, kokos).

Jednosupnice i dvosupnice JEDNOSUPNICE klice s jednom supkom upavo korjenje u stabljici razbacane zatvorene ile DVOSUPNICE klice s dvije supke razvijen glavni korijen u stabljici otvorene ile rasporeene u krug nemogunost sekundarnog rasta u irinu prugasta nervatura listova jednostavno ocvijee (nemaju lapove) graa cvijeta na temelju broja 3 graa cvijeta na temelju broja 4 ili 5 mreasta nervatura listova dvostruko ocvijee (lapovi) sekundarni rast u irinu

c. Razlike u ivotnim ciklusima razliitih skupina biljaka

ivotni ciklus kritosjemenjaa

101 biljka sporofit (2n) s mukim i enskim gametofitima (n) (samoopraivanje ili stranoopraivanje-pogodnije) endosperm (2n) klica sjemenka plod opraivanje sekundarni

oplodnja

klijanje

nova biljka

ivotni ciklus kritosjemenjaa

Oblici vegetativnog razmnoavanja

korijen iz pupova na korijenu razvijaju se izbojci npr. ljiva i jo neke voke (voarstvo) (nadzemna) stabljika dijelovi stabljike se otkidaju vrba (reznicama), jagoda (vrijeama) podzemna stabljika luk (lukovica), krumpir (gomolj), perunika (podanak) list afrika ljubica, carska begonija (ako otkinemo list ljubiice, zabodemo u zemlju te redovito zaljevamo, razvit e se nova biljka) rasplodni pupovi (bulbili) nalaze se u pazucu lista otpadnu, a zatim isklijaju u novu biljku (npr. lukoviasti ljljan)

102 zimski pupovi (turioni) specifinost vodenih biljaka, pupovi su bogati hranjivim tvarima (krob), u proljee se hranjive tvari potroe, turion postaje laki, ispliva na povrinu te isklija u novu biljku

Dijelovi cvijeta kritosjemenjaa

vidi gore graa cvijeta

Razlika izmeu cvijeta i cvata

Cvijet je jedan, a cvat skup pojedinano rasporeenih cvjetova na jednoj cvjetnoj stapci

Vrste cvatova

Primjeri cvatova Vrste plodova s obzirom na nain rasprostranjivanja

vidi Prilagodbe na razliite naine opraivanja i rasprostiranja sjemenki

103

Primjeri preobrazbe vegetativnih organa

PREOBRAZBE KORIJENA: repast ili vretenast korijen, zrano korijenje Repast korijen zadebljani glavni korijen (mrkva, perin, celer), zadebljano moe biti i bono korijenje korijenski gomolji (npr. georgina) Zrano korijenje slui za privr ivanje biljke za stabljiku (brljan), za upijanje atmosferske vlage (npr. monstera), potpora razgranatoj kronji (npr. fikus)

PREOBRAZBE STABLJIKE: podzemne stabljike (lukovice, gomolj, podanak), trn (kratki iljasti ogranci stabljike, zatitna uloga), vitica (nitaste tvorevine osjetljive na dodir, za privr ivanje i penjanje), filokladij (stabljika u obliku lista koja i obavlja funkciju lista), kladodij (spljotene stabljike koje obavljaju fotosintezu, npr. boini kaktus)

PREOBRAZBA LISTOVA: trnovi i vitice (kao i kod stabljike), pricvjetni listovi (brakteje) obojeni listovi u podruju cvijeta ili cvata, a slue primamljivanju kukaca

boina zvijezda brakteje

ivotni ciklus mahovina izmjena generacija proklinica (podsjea na mnogostaninu zelenu algu) stabalce (listi i, rizoidi)

spora (n)

spolni organi (arhegoniji-, anteridiji-m) na vrhu stabalca zigota (2n) sporogon (drka i sporangiji) mejoza

oplodnja u kapljici vode

spore (n)

Izmjena generacija (gametofit, sporofit) je heteromorfna

104

rast i razvoj u odrasli sporofit

sporofit

zigota u tkivu gametofita

dio gametofita (haploidan)

diploidna faza oplodnja haploidna faza mejoza razvoj i izlazak spora

oslobaanje spermatozoida rast gametofita

spermato zoid u anteridiju rizoidi

Izmjena generacija u mahovina

ivotni ciklus paprati izmjena generacija spora (n) protalij (slian proklinici u mahovina) zigota (2n) klica mlada paprat arhegoniji i anteridiji mejoza sporangiji oplodnja spore (potrebna voda)

- heteromorfna izmjena generacija - redukcija gametofita: protalij = gametofit, odrasla biljka = sporofit sporofit je razvijeniji nego gametofit napredak

Osnovne znaajke razmnoavanja golosjmenjaa ivotni ciklus

opraivanje (prenoenje peludnih zrna na mikropilu sjemenog zametka) isklija u cjev icu (peludnu mjeinicu sa spermijima) jajnom stanicom oplodnja (voda nije potrebna) sjemenka

peludno zrnce

prodire u embrionsku vre icu s zigota (2n) klica (+primarni

endosperm(n) + sjemena lupina) ()

nova biljka

strobili (m) i sjemeni zameci

105 daljnja redukcija gametofita: cijela biljka je sporofit, a gametofit je unutar nje (muki-peludna zrnca, enski-sjemeni zametak u embrionskoj vreici)

Zna aj ginka i cikasa u filogeniji golosjemenjaa

FILOGENIJA - znanost koja prouava srodstvene odnose meu organizmima Ginko spada u porodicu tisa, a cikas u perastolisne golosjemenjae. Ginko u u peludnim zrncima umjesto spermalnih stanica ima pokretne spermatoziode (primitivna osobina, imaju ih papratnjae) i zato se naziva IVI FOSIL. Isto vrijedi i za cikas znaajni su kao dokaz da su se golosjemenjae razvile iz papratnjaa.

ginko

cikas

d. Znaenje biljaka u biosferi i ivotu ovjeka

Znaenje kritosjemenjaa u ivotu ljudi Izvor kisika Prehrana Sirovina za odjeu Ogrjev i graditeljstvo Medicina i farmacija (lijekovi) Izrada tehnikih predmeta Ukrasno bilje

106

Mahovine kao sedrotvorci Mahovine sedrotovrce ubrajamo u prave mahovine. Kod nas ive u krkim vodama (Plitvi ka jezera, Krka) pouspjeuju stvaranje sedrenih barijera preko kojih se slijevaju slapovi.

Mahovine u nastanku treseta Treset je tamnosmee movarno tlo koje nastaje raspadanjem organskog, prvenstveno biljnog materijala, ponajvie mahovina, u vlanim podrujima. Gospodarski je vaan jer je to prvi stadij u nastanku ugljena, moe se koristiti kao gorivo, a koristi se i u poljoprivredi za poboljanje kvalitete tla.

Zna anje papratnja a za ovjeka Preslice sadre puno SiO2 (za glaanje metala) i otrovni alkaloid koji u manjim koli inama slui kao lijek (za bubrene bolesti).

Ekonomska i ekoloka vanost golosjemenjaa ekonomska: graevinarstvo drvo; proizvodnja papira, smola; farmaceutska industrija iglice zasirupe protiv kalja, efedrin iz kositrenice, gingko; hortikultura; ekoloka: crnogorine ume.

Zatiene, jestive, ljekovite i zainske biljke u flori Hrvatske povre: kupus, blitva, grah, endivija voe: jabuka, vinja, ljiva, jagoda, ribiz, smokva, roga, dud, pitomi kesten, ljenjak ljekovite biljke: metvica, majina duica, kamilica, lipa, ljekovita kadulja zainske biljke: rumarin, lovor, perin, bosiljak jestive itarice: jeam, penica

e. Raznolikost flore i vegetacije Hrvatske

Glavni predstavnici flore

107

mahovine: obini vlasak papratnjae: poljska preslica, bujad, jelenak golosjemenjae: bor, jela, smreka, empres, tisa kritosjemenjae: o dvosupnice: bukva, kesten, hrast, bagrem, kupus, mrkva, kadulja, kamilica, suncokret, maslaak o jednosupnice: luk, ljiljan, trave: penica, kukuruz, zob, trska

Glavne znaajke i tipovi vegetacija u Hrvatskoj

nizinska Hrvatska uma (hrast kitnjak i obini grab, breza, bukva, jela; movarne ume (hrast lunjak)) i stepa (trave), uglavnom pretvoreno u poljoprivredne povrine gorska Hrvatska ume (prema visini: bukva i jela, pretplaninska bukova uma, klekovina bora, planinski travnjaci, planinske rudine i goleti) primorska Hrvatska ume (hrast medunac, alepski bor, crni bor) i degradirana vegetacija (makija, garig, travna vegetacija, vegetacija kamenjara), kultivirano bilje (vinova loza, masline, lavanda...)

Endemine, zatiene i rijetke biljke hrvatske flore

Endemine vrste: velebitska degenija, hrvatska sibireja (relikt vrlo stara, dugo nepromijenjena vrsta koja je nekad bila ire rasprostranjena), dubrovaka zeina (neoendem endem nastao u novijoj geolokoj prolosti), hrvatska perunika, krki runolist, hrvatski karanfil Zatiene vrste: sve navedene endemine vrste + paprat gospin vlasak; sibirska perunika, kockavica, kauni (orhideje), tisa, hrvatska vuja stopa, ciklama, umarice, boikovina

108

f. Osnovni procesi vezani uz promet vode u biljkama

Povezanost strukture vode s njezinom ulogom u biljnom organizmu Voda je polarna (dipolna) molekula, posljedica ega su: kohezija privlana sila meu molekulama vode. adhezija privlana sila izmeu molekula vode i tvari koje sadre kisik (celuloza, staklo...). kapilarnost kretanje vode u uskom prostoru nasuprot gravitacijskoj sili (omoguuju ju adhezija i kohezija). voda je dobro otapalo za ione (hidratacija) i polarne molekule transportna uloga.

Mehanizmi primanja vode u biljci

difuzija kretanje molekula tekuina (vode) ili plinova iz podruja njihove vee koncentracije u podruje njihove manje koncentracije do izjednaenja koncentracija. brzina difuzije proporcionalna je s temperaturom, povrinom i razlikom koncentracija, smanjuje se s vremenom. osmoza difuzija kroz polupropusnu (semipermeabilnu) ili probirno propusnu (selektivno permeabilnu stanine membrane proputaju vodu i male nenabijene molekule, ali vee i nabijene estice ne) membranu. bubrenje makromolekularni sustav (tvari koje imaju disocirane hidroksilne, karboksilne i druge skupine na koje se moe vezati voda) prima vodu uz poveanje mase i volumena fiziki proces, nije vezan uz pojavu ivota. ogranieno krob i celuloza neogranieno proteini raspadaju se u rasprene (koloidne) estice

Provoenje vode kroz biljku

Biljke upijaju vodu preko korijenovih dlaica jer su im to jedini dijelovi koji nisu prekriveni kutikulom ni plutom korijenove dlaice ulaze izmeu estica tla u kapilarnu vodu tla voda

109 ulazi u njih osmozom i dolazi do sredinjeg dijela (endoderma) korijena (provodni cilindar), a iz njega u provodne ile ksilema. Ksilem je tkivo koje provodi vodu i mineralne tvari od korijena prema listovima. U golosjemenjaa je graen od traheida, a u kritosjemenjaa od traheida i traheja. Aktivnim potiskivanjem vode iz endoderma u provodne ile stvara se korijenov tlak, koji je dovoljan za podizanje vode do 1 m visine; za daljnje podizanje vode slui transpiracijski usis (sila za vuenje vode) koji nastaje jer tlo sadri mnogo vie vode (70%) nego atmosfera (0.2%) i zbog kapilarnosti.

Graa i smjetaj pui Pui su otvori na zelenim dijelovima biljke (najvie ih ima na donjoj epidermi lista) koji, otvaranjem i zatvaranjem, reguliraju izmjenu pliniva kisika, ugljikova(IV) oksida, vodene pare. Graene su od otvora pui, dviju stanica zapornica, i dviju do etiri stanica susjedica. stanice zapornice

otvor pui bona stijenka stanice susjedice gornja i donja stijenka

kloroplasti Graa pui Mehanizam otvaranja pui Na otvaranje i zatvaranje pui utjeu imbenici koji mijenjaju turgor u stanicama zapornicama. Turgor je tlak citoplazme na staninu stijenku, a ovisi o sadraju vode u stanici (vie vode vei turgor, manje vode manji turgor) Stanice zapornice imaju gornju i donju zadebljalu stijenku (nisu savitljive) te bone savitljive stijenke (one omoguuju otvaranje i zatvaranje pui) tijekom

110 dana u zapornicama se odvija fotosinteza raste koncentracija eera i iona pa stoga raste osmotski tlak dolazi do osmoze vode u stanice zapornice primanjem vode raste turgorski tlak ve i turgor rastee bone stijenke stanica zapornica otvaranje pui

Plazmoliza i deplazmoliza Plazmoliza biljna stanica u hipertoninoj otopini voda izlazi iz stanice poveava se koncentracija citoplazme, smanjuje se volumen vakuole, to prate tonoplast (granica citoplazme i vakuole), citoplazma i plazmalema (granica citoplazme i stanine stijenke) gel-stanje. Deplazmoliza povratak plazmolizirane biljne stanice u normalno stanje (sol-stanje) u hipotoninoj otopini.

Plazmoliza

Deplazmoliza

Razlika transpiracije i gutacije transpiracija izluivanje vodene pare sa svih biljnih povrina, a najvie s listova (kroz pui) gutacija izlu ivanje kapljica vode kroz vodenice ili hidatode (skupine malih paremhimskih stanica bez klorofila koje se nalaze ispod pui vodenica na rubovima listova) ili ljezdaste dlake odrava strujanje vode u biljci kad je transpiracija oteana ili onemoguena (u uvjetima visoke vlanosti zraka, nou).

111

g. Znaenje procesa vezanih uz izmjenu tvari i energije u biljci te utjecaj ekolokih imbenika na te procese

Anatomska graa lista

Dijelovi lista su plojka, peteljka i podina ili lisna baza. Raspored ila na listu je nervatura lista (mreasta, paralelna, viliasta). Vanjsku povrinu lista pokriva sloj gusto poredanih ploastih stanica - EPIDERMA izluuje hidrofobne ili lipofilne spojeve (voskove, kutin, suberin) tvore KUTIKULU. Unutranjost lista zove se MEZOFIL ili PARENHIM kroz njega prolaze provodne ile ksilema i floema (ksilem dovodi vodu i otopljene anorganske soli do listova, a floem organske produkte fotosinteze asimilate). Ispod gornje epiderme je fotosintetski ili asimilacijski parenhim (tu se nalaze stanice s mnotvom kloroplasta u kojima se odvija fotosinteza). Uz donju epidermu smjeten je transpiracijski ili spuvasti parenhim (mnotvo upljina u kojima se prikupljaju vodena para i kisik difuzijom kroz pui prelaze u atmosferu, a ulazi CO2 potreban za fotosintezu.

112

kutikula gornja epiderma

fotosintetski parenhim voda i mineralne tvari transpiracijski parenhim

asimilati

donja epiderma O2 CO2 H2O stanica susjedica pu stanica zapornica

Anatomska graa lista

Bioloka oksidacija

Reakcije aerobnog staninog disanja provode se u 2 faze i 3 rekacijska koraka

I.

anaerobna faza 1. glikoliza

II.

aerobna faza 2. Krebsov ciklus ili ciklus limunske kiseline

113 3. oksidativna fosforilacija

Glikoliza je razgradnja glukoze u dvije molekule pirogroane kiseline (piruvat). Piruvat ulazi u mitohondrije prolazi kroz proces dekarboksilacije (odcjepljuje se molekula CO2) nastaje acetil koenzim A (aktivirana octena kiselina) sadrava vezu bogatu energijom. Acetat iz acetilCoA se u ciklusu limunske kiseline povezuje s oksaloctenom kiselinom (C4H4O5) u limunsku kiselinu (C6H8O7). Zatim usljedi oksidacija ugljikovih atoma s pomou koenzima NAD+ i FAD, a ti se enzimi reduciraju pa nastaju NADH i FADH2 ti reducirani koenzimi su visokoenergetski. Sad slijedi dekarboksilacija limunske kiseline (izdvajaju se dvije molekule CO2) pa opet nastaje oksaloctena kiselina (C4H4O5) koja se opet moe vezati s acetatom iz acetil-CoA. Slijedi oksidativna fosforilacija prijenos elektrona preko koenzima prenosilaca elektrona do kisika kao konanog primatelja elektorna. Reducirani koenzimi (NADH, FADH2) oksidiraju se (NAD+, FAD), regeneriraju te vraaju u Krebsov ciklus. Atomi kisika primaju elektrone od koenzima prenosilaca elektrone te se reduciraju. Znamo da su atome vodika otpustili koenzimi, pa ti atomi vodika s reduciranim atomima kisika daju vodu (H2O). Pri difuziji vodikovih iona (H+) u matriks mitohondrija oslobaa se kemijska energija pohranjena u molekulama ATP-a. Oksidativnom fosforilacijom nastaju najvee koliine ATP-a.

Ili jednostavnije: 1. glikoliza anaerobno, u citosolu, razgradnja glukoze do pirogrodane kiseline uz oslobaanje energije (4 ATP) 2. stanino disanje aerobno, u mitohondriju, pirogrodana kiselina prelazi u aktiviranu octenu kiselinu (acetil-CoA = acetil-koenzim A) 3. Krebsov ciklus (ciklus limunske kiseline) aerobno, u mitohondriju, acetil-CoA potpuno se oksidira do CO2 , energija se pohranjuje u malo ATP (2 ATP) 4. dini lanac (transport elektrona do kisika) nastaje velika koli ina ATP-a (32 ATP) i voda ukupno oksidacijom jedne molekule glukoze nastaje 36 molekula ATP-a

Povezanost staninog disanja i fotosinteze

114 Stanino disanje i fotosinteza su energetski i po sumarnoj jednadbi suprotni procesi. Fotosinteza omoguuje stanino disanje jer osigurava energiju za nj. Fotosintezom nastaje glukoza (vana u anaerobnoj fazi glikoliza) i kisik (vaan u aerobnoj fazi)

Biogeni elementi potrebni za razvitak biljke: ugljik, vodik, duik, kisik, fosfor...

Fina struktura kloroplasta i povezanost s fotosintezom

Kloroplasti imaju dvostruku membranu ili ovojnicu. Vanjska je glatka, a unutarnja naborana radi poveanja funkcionalne povrine. Nabori unutarnje membrane su tilakoidi na pojedinim mjestima se slau u nakupine (zrnca). Unutranjost kloroplasta ispunjena je stromom. Na povrini tilakoida se nalazi klorofil odgovoran za fotosintezu.

granum vanjska membrana lumen

unutarnja membrana stroma

Graa kloroplasta

tilakoid

115

Kloroplasti: lijevo svjetlosno-mikroskopska slika; desno elektronskomikroskopska slika

Fotosinteza (reakcije na svijetlu i reakcije u tami) 1. reakcije na svjetlu (primarne reakcije) odvijaju se u grana tilakoidima suneva energija se pretvara u kemijsku: apsorpcija fotona u pobueno stanje klorofil prelazi

kloroplasti hvataju visokoenergizirane elektrone iz

klorofila i privremeno pohranjuju u primarni akceptor elektrona ( NADP+) pri tomu se molekula klorofila oksidira, a molekula NADP+ se reducira u NADPH u tom se procesu cijepa voda i oslobaa se O2 procesom

fosforilacije nastaje ATP 2. reakcije u tami (sekundarne reakcije, Calvinov ciklus) odvijaju se u stromi reducira se CO2 i sintetiziraju se ugljikohidrati: uz utroak NADPH i ATP-a reducira se CO2 i nastaju ugljikohidrati (glicerolaldehid-3-fosfat G3P ishodini spoj u sintezi glukoze i drugih eera)

Prijenos asimilata

Asimilati su organski produkti fotosinteze. Floem provodi biljne sokove bogate produktima produktima fotosintezeu dijelove gdje se troe ili pohranjuju. Floem ine

116 sitaste cijevi graene od sitastih stanica one su dugake te imaju mnotvo pora kroz koje se asimilati mogu transportirati u do svih tkiva biljke.

Heterotrofna ishrana biljnih organizama

saprofiti (metanske bakterije) paraziti polunametnici (imela) sadre klorofil, od domadara crpe vodu i mineralne tvari potpuni nametnici (volovod, vilina kosa) ne sadre klorofil, svu hranu crpe od domadara simbioza (mahunarke i bakterije) mikoriza simbioza korijenja vieg drvea s gljivama orhideje biljke mesoderke autotrofne (rosika, vronoa, venerina muholovka) ive na stanitima siromanima duikom i mineralnim tvarima pa ih dobivaju heterotrofno od kukaca kojima se hrane.

Vrenja i uvjeti u kojima se odvijaju

Vrenja se odvijaju u citoplazmi u uvjetima bez prisutnosti kisika Uglavnom su to (osim octenog) anaerobni procesi koje neki organizmi provode nakon glikolize u uvjetima bez prisutnosti (dovoljno) kisika, njima se dobiva znatno manje energije (ukupno 6 ATP skupa s glikolizom) po molu glukoze nego staninim disanjem (biolokom oksidacijom) alkoholno (kvaeve gljivice, nastaje etalnol i CO2), mlijeno-kiselinsko (nastaje mlijena kiselina, pri kiseljenju mlijeka i nekih biljaka kao to je kupus, u miiima ljudi pri prevelikom naporu), octeno (jedino aerobno vrenje, bakterije roda Acetobacter, iz etanola nastaje octena kiselina)

Zna aj minerala za ivot biljaka i posljedica njihova nedostatka

117 Biljke trebaju anorganske tvari (minerale) za asimilaciju, a te tvari primaju iz okolia u obliku molekula ili iona. Nedostatak pojedinih mineralnih tvari uzrokuje specifine simptome, npr. ugibanje dijela lista, uenje listova (kleroza), kovr anje lista, krljav list. Magnezij je sastojak klorofila, aktivator enzima. Posljedice nedostatka Mg su: kloroza donjih listova, purpurne mrlje. eljezo je sastojak citokroma, potrebno je za sintezu klorofila, aktivator enzima. Posljedica nedostatka Fe je kloroza mladih listova.

ORGANIZMI

IZVOR MINERALNIH TVARI

ORGAN ZA PRIMANJE

MINERALNE TVARI

Kopnene biljke

tlo

korijen

veina mineralnih soli

atmosfera atmosfera Vodene biljke vodeni biotop

listovi zrano korijenje cijela povrina

CO2 vodena para tvari otopljene u vodi

tlo nitrofiksatori poluparaziti atmosfera ksilem domaina atmosfera

korijen prokariotska stanica sisulje (haustorije) listovi

minerali u tlu N2 voda i minerali CO2

Tipovi biljaka prema pH vrijednosti tla

ACIDOFILNE - kisela tla (pH 4,5-5,5) kesten, kiselica, borovnica BAZOFILNE - bazina tla (pH 6.5-7.5) penica, blitva , kupus, luk, cvjetaa, kupus, velecvjetni kukurijek, podbjel, kloko

HALOFITI - slana tla mriica, petrovac, tamaris

Usporedba fotosinteze i kemosinteze

118

KEMOSINTEZA nain ishrane organizma ZAJEDNIKO metaboliki proces namjena organskih spojeva izvor energije za sintezu ATP - a potreba za svjetlou organizmi koji provode procese RAZLIITO vanost za ivi svijet stvaranje mineralnih soli u obliku potrebnom zelenim biljkama jednadbe karakteristinih reakcija 2NH3 + 2O2 2NO2- + 2H+ + 2H2O + E 2NO2- + O2 2NO3- + E autotrofni anabolizam

FOTOSINTEZA

izgradnja stanice, dobivanje energije, hranjive tvari za ostale organizme oksidacija anorganskih spojeva ne kemosintetske bakterije da fotosintetske bakterije, autotrofni protisti, biljke izvor kisika i hranjivih tvari za ostale organizme svjetlost

6CO2 + 12H2O C6H12O6 + 6O2 + 6H2O

Utjecaj vanjskih imbenika na intenzitet fotosinteze (voda, svjetlost, temperatura, CO2)

SVJETLOST Postupno poveanje intenziteta svjetlosti poveanje stope fotosinteze (do svjetlosnog zasienja kada daljnje poveanje svjetlosti nema uinka).

TEMPERATURA Ovisi o temperaturi samo ako enzimske reakcije odreuju brzinu procesa. Biljke mogu fotosintetizirati u rasponu od blizu 0C pa sve do oko 50C Stopa fotosinteze moe se poveati poveanjem temperature do optimalne vrjednosti.

VODA U uvjetima manjka vode pui se zatvaraju pa CO2 ne moe ui u list.

119 Koli ina vode potrebna za fotosintezu je neznatna.

KONCENTRACIJA UGLJIKOVOG DIOKSIDA Poveanjem koncentracije CO2 moe se poveati stopa fotosinteze (normalna koncentracija CO2 u zraku neto je manja od optimalne za fotosintezu).

Usporedba staninog disanja i vrenja po koliini dobivene energije

Vrenjem nastaju samo dvije molekule ATP-a, a biolokom oksidacijom se sintetizira 38 molekula ATP-a Dakle, staninim disanjem oslobaa se mnogo vie kemijske energije

h. Osnovne etape i procesi na kojima se temelji razvitak biljaka te utjecaj vanjskih i unutarnjih imbenika na te procese

Mogunost rasta biljaka tijekom cijelog ivota vrnim i bonim meristemima

Tvorno (embrionsko) tkivo biljke naziva se meristem. Ono zadrava sposobnost dijeljenja tokom cijelog ivota biljke. Nalazi se na samom vrhu glavne osi stabljike i na krajevima bonih ogranaka (vrni i boni pupovi) te na vrhu korijena (korijenov vrak). Dva su tipa mersitema: VRNI ili APIKALNI omoguuju produen rast (primarni rast). BONI ili LATERALNI omoguuju rast u irinu drvenaste stabljike (sekundarni rast).

Proces rasta i diferencijacije biljke (klijanje sjemenki, stvaranje cvijeta i ploda)

KLIJANJE Kad se uklone svi inhibitori (tvari koje spreavaju klijanje) i stvori potrebna koliina hormona (auksini, giberlini, citokinin) odgovornih za diobu stanica, njihov produeni rast, sintezu enzima, primanjem vode zapoinju hidrolitiki procesi razgradnje kroba (dobiju se graevne jedinice i energija za rast). Pod utjecajem hormona giberlina stvaraju se enzimi proteaze razgrauju rezervne bjelanevine.

120 Enzim amilaza razgrauje krob iz endosperma. Osmotsko primanje vode uzrokuje izduivanje stanica klicina korijenka time zavrava proces klijanja

STVARANJE CVIJETA Biljka stvara cvjetove kada dosegne odreenu zrelost prelazi iz vegetativne u generativnu fazu. Vrni meristemi umjesto obinih zelenih listova stvaraju aku, vjeni, pranike i plodne listove.

STVARANJE PLODA Plod nastaje nakon oplodnje, a sastoji se od sjemenke i usploa (usploe se najee razvija iz plodnice tuka).

DIFERENCIJACIJA Kad klica poinje rasti dolazi do razlikovanja (difenercijacije) meu stanicama. Najprije se izdiferencira korijen i izdanak, a kao rezultat aktivnosti vrnog meristema, diferenciraju se stabljika i listovi. Naposljetku dolazi do diferencijacije stanica tih tkiva.

Biljni hormoni kao regulatori rasta biljke

AUKSINI djeluju na produeni rast potiu rast izdanka, a koe rast bonih ogranaka i korijena (apikalna dominacija). GIBERLINI poticanja rasta i razvoja izdanaka (stabljike i listova), stvaranje cvjetova u biljaka s rozetom. CITOKININI potiu citokinezu (diobu stanica) nastaju u tkivima koja rastu (najvie vrak korijena, klici i plodovima) APSCIZINSKA KISELINA (ABA) izluuje se u zavrnom dijelu razvoja i stresnim uvjetima, npr. nedostatak vode. Ona usporava metabolizam i rast, a potie dormanciju( r mirovanje sjemenki i pupova tijekom nepovoljnog klimatskog razdoblja do razdoblja povoljnog za klijanje) sjemenki i pupova ETILEN C2H4 (jedini plinoviti hormon djeluje i na druge biljke u blizini) - stvara ga veina

tkiva i organa u starenju stari listovi, cvjetovi, plodovi. Ubrzava sazrijevanje plodova.

121

Djelovanje ekolokih imbenika (temperature, intenziteta i trajanja svjetlosti) na rast i razvitak biljaka

Niske temperature potiu: dormanciju, stratifikaciju, vernalizaciju

dormancija stanje mirovanja, smanjene fizioloke aktivnosti, privremeno prekinut ili jako usporen rast i razvoj zbog nepovoljnih uvjeta u okoliu u biljaka npr. planinske trave prekidaju rast kad temperatura padne ispod odreene vrijednosti, drvee stvara mirujue zimske pupove obavijene zatitnim ljuskama kad dani postanu krai od odreene vrijednosti, sjemenke nekih vrsta mogu proklijati i nakon puno vremena kad uvjeti postanu povoljni poboljanjem uvjeta (proljee) dormancija se prekida.

stratifikacija prekid dormancije sjemenki. Postie se privremenim izlaganjem sjemenki pozitivnim niskom temperaturama ili djelovanjem hormona giberlina izlaganje niskim pozitivnim temperaturama u nekoliko tjedana potaknut e luenje giberlina i stvaranje veeg broja cvjetova vernalizacija (cvjetanje se stimulira izlaganjem hladnoi)

Utjecaj svjetlosti

U biljkama se zbivaju promjene, ritmino, s izmjenama dana i noi cirkadijani ritmovi fotosinteza, gibanje pui, sklapanje listova, zatvaranje cvjetova, poloaj cvjetnih glavica na osi izdanka i dr.

Poveanjem intenziteta svjetlosti poveat e se fotosinteza Prevelikim osvjetljenjem fotosinteza se prekida (listovi se sklapaju, kloroplasti se pomiu) Uzgojem biljaka u prostoru bez svjetlosti biljke su njene, blijede, izduene, bez potpuno diferenciranih tkiva (biljka tei dosegnuti svjetlo).

122 KONTROLA CVJETANJA

Biljke dugog dana proljetnice i penica, za cvatnju je potrebno vie dana osvjetljenosti, a kratko razdoblje mraka Biljke kratkog dana cvatu u kasno ljeto i jesen (dani krai, a razdoblje mraka due) Dnevno neutralne biljke cvatu tijekom cijele vegetacijske sezone (tratinice i maslaci).

Naini uzgoja biljaka vegetativnim putem KLONIRANJE nespolno razmnoavanje; pomou vegetativnih dijelova biljke nastaju geneti ki istovjetne biljke. REZNICE razmnoavanje otkidanjem ili rezanjem dijelova stabljike (afrika ljubi ica i carska begonija mogu se razmnoavati reznicama listova. CIJEPLJENJE (KALEMLJENJE) gran ica ili pup jedne biljke (plemka) cijepi se na drugu srodnu biljku (podloga) omoguuje kombinacije najboljih kvaliteta razli itih vrsta ili sorti u jednoj biljci. KULTURA BILJNIH TKIVA kloniranje in vitro iz malih komadia tkiva (eksplanti) izrezanih iz roditeljske biljke mogue jeregenerirati itavu biljku uzgojem na krutim ili tekuim hranjivim podlogama koje sadre mineralne soli, organske dodatke i biljne hormone. Pogodno za biljke koje se teko razvijaju iz sjemenke (orhideje), biljke se uzgajaju bez nametnika (sterilni uvjeti). Venakon nekoliko dana u kontroliranim uvjetima se razvijuju skupine nediferenciranih stanica kalus.

Razliito djelovanje biljnih hormona na rast i razvoj biljaka Vidi Biljni hormoni kao regulatori rasta biljke. Biljni hormoni mogu se podijeliti na hormone rasta (hormoni poticatelji, pozitivni hormoni) koji potiu rast i razvoj biljke (npr. auksin) te

123 inhibirajue hormone (negativni hormoni) koji uzrokuju procese kao to je otpadanje listova i dozrijevanje plodova (npr. etilen).

Kako nastaju izrasline, ike

ike (cecidije) izrasline (morfoze) koje nastaju pod utjecajem tvari koje izluuju virusi, bakterije, gljive i kukci (najpoznatiji: osa ruine ike) dolazi do stvaranje neobinih oblika tkiva i organa (to su zapravo biljni tumori, koji biljkama u pravilu ne tete osim to troe hranjive tvari)

Primjer dormancije u biljaka i njezin prekid (stratifikacija) Sjemenke nekih biljaka dozriju u jesen i dospiju tlo. Zimi miruju a klijaju tek u proljee. U razdoblju mirovanja, ako temperature u tlu dosegnu nie pozitivne vrijednosti (+2C do 9C), one bubre i njihov se hormonski sustav mijenja. Koli ina negativnog hormona (abscizinske kiseline) u to se vrijeme postupno smanjuje, a pozitivnoga se (giberelina) poveava. Nakon nekog vremena (nekoliko dana ili tjedana), ako su uvjeti temperature i vlage povoljni, sjemenka poinje klijati stratifikacija.

Vernalizacija na primjeru dvogodinjih biljaka Dvogodinje biljke (npr. kupus, kelj) u prvoj godini razvitka stvaraju rozetu listova (titi pup), a tijekom idue godine se vernaliziraju te cvatu u drugoj godini. Kad bi ih drali u toploj prostoriji one ne bi cvale jer im je za cvjetanje potrebna hladnoa.

i. Gibanja biljaka
Znaaj gibanja za biljke: bolje iskoritavanje uvjeta stanita, razmnoavanje, zatita

Podraaji koji potiu gibanja biljaka: o svjetlost foto-

124 o toplina o dodir o voda o sila tea o potresanje o kemijske tvari termotigmohidrogeoseizmokemo-

Tipovi gibanja

lokomotorna pomie se cijeli (jednostanini) organizam bakterije, modrozelene alge, spermiji / organeli u stanicama viih biljaka pomou trepetljika, bieva, ameboidno, klizanjem o taksije okolini imbenik odreuje smjer gibanja. Ovisno o smjeru gibanja mogu biti pozitivne i negativne; kemotaksija, fototaksija, hidrotaksija, tigmotaksija, geotaksija, termotaksija; npr. plivanje spermatozoida. (kemotaksija). o gibanja u stanicama - strujanje plazme, npr. kretanje kloroplasta prema svjetlu.

organomotorna gibanja organa vrsto priraslih organizama o tropizmi smjer odreen izvorom podraaja. Organi se mogu gibati prema izvoru podraaja pozitivni tropizmi ili od izvora podraaj negativni tropizmi. Ovisno o vrsti podraaja postoje: geotropizmi, fototropizmi, kemotropizmi, tigmotropizmi. o nastije smjer im je odreen graom organa, a ne podraajem npr. otvaranje cvjetova tulipana pri povienim temperaturama (termonastija), otvaranje cvjetova danju, a nou zatvaranje (niktinastija=fotonastija i termonastija), sklapanje liski mimoze (seizmonastija).

turgorska gibanja uzrokovana promjenama turgora (tlaka u biljnim stanicama) npr. pucanje ploda trcalice.

125

5 ZOOLOGIJA
a. Zajednike osobine ivotinja, osobitosti glavnih skupina
Zajednike osobine ivotinja mnogostanine heterotrofan nain ishrane

Uloga ivotinja u biosferi potroai (biljojedi, mesojedi, svejedi)

ivotinjska tkiva graa i uloge pokrovno (epitelno) od gusto zbijenih mnogokutnih (prizmatinih, cilindrinih, kubinih ili ploastih) stanica s malo meustanine tvari pokriva povrinu tijela te omeuje tjelesne upljine: zatitna uloga, apsorpcija (unutranjost crijeva), izluevine (lijezdane stanice) vezivno stanice razdvojene izvanstaninom tvari koju izluuju: masno tkivo, krv, limfa, hrskavica, kost podupire i podmazuje druga tkiva miino miina vlakna (nastaju stapanjem nezrelih embrionalnih stanica, u njima se nalaze proteinska vlakna aktin, miozin) koja se mogu stezati na podraaj: poprenoprugasto, srano, glatko voljni i nevoljni pokreti ivano - ivane stanice (neuroni) i glija-stanice izgrauje mozak i lenu modinu te periferne ivce i ganglije: primanje, provoenje i obrada podraaja iz okolia

Povezati razlike u tjelesnoj organizaciji ivotinja s podjelom u 5 skupina: spuve, beskolutiavci, mnogokolutiavci, malokolutiavci i svitkovci Spuve su od mnogostaninih ivotinja najednostavnije. Svaka stanica moe obavljati vie zadaa spuve su organizacijski na razini stanice, tj. stanice nisu diferencirane.

126 Beskolutiavci imaju jednostavno beskolutiavo tijelo. U prednjem dijelu tijela su se stopile ivane i osjetne stanice. U nekih se razvila glava. Nemaju organa za pokretanje. Mnogokolutiavci Tijelo se sastoji od niza kolutia. Kolutiav raspored prate i unutranji organi. Malokolutiavci - preci koluti avci koji su preli na sjedila ki (sesilni) nain ivota, koluti avost je teko uoiti. Svitkovci Osnovno je obiljeje svitak ili horda prua se ispod ivane vrpce i iznad crijeva, elastian, daje potporu du cijelog tijela.

b. Razvrstati opepoznate ivotinjske vrste u pripadajue glavne skupine

Spuve najjednostavnija (po grai) skupina mnogostaninih ivotinja Svaka stanica moe obavljati vie zadaa (organizacijski na razini stanice), ali su te stanice ipak meuovisne (slino kao kod kolonijskih biaa, ali neto vie); nemaju usta ni probavilo nego brojne otvore kroz koje struji voda s hranom.

Glavne skupine beskolutiavaca 1. PLONJACI virnjaci, metilji, trakavice 2. ARNJACI koralji, renjaci, obrubnjaci 3. OBLENJACI - oblii 4. MEKUCI puevi, koljkai, glavonoci

Zajednike osobine beskolutiavaca jednostavno tijelo bez kolutia uglavnom bilateralno simetrine ivotinje (arnjaci radijalna simetrija)

127 pokretne ivotinje koje nemaju pravih organa za pokretanje ili polusjedilake i sjedilake ivotinje esto nametniki oblici neki imaju glavu (cefalizacija)

Predstavnici arnjaka hidra, moruzgva, vlasulja, koralji, uati klobuk

Skupine i predstavnici mekuaca puevi: vinogradnjak, balavci koljkai: bezupka, dagnja glavonoci: sipa, lignja, hobotnica

Razlika kolutiavci lankonoci Osnovno obiljeje lankonoaca jest da imaju vanjski skelet ili egzoskelet noge ralanjene u lanke (lankonoci). Kod lankonoaca su se kolutii spojili u glavu prsa i zadak, to kod kolutiavaca nije sluaj

Skupine lankonoaca rakovi, pauci, korpioni, krpelji, kukci i stonoge - predstavnici rakova: jastog, hlap, prug, kamp, rakovica - kukci najraznolikija skupina ivotinja (najve i broj vrsta) - predstavnici kukaca: skakavci, bogomoljke, leptiri, muhe, komarci, buhe, kornjai (hrut, jelenak, bubamara), ose, mravi, bumbari, pele, vodencvjetovi, vretenca

Bodljikai najpoznatija skupina malokolutiavaca Bodljikai najpoznatija skupina malokolutiavaca, svi bodljikai su morske ivotinje, ima ih oko 6000. Veina ima peterozrakastu simetriju po kojoj su rasporeeni i unutranji organi. Ispod epiderme se stvara unutranji skelet (od vapnenih ploica)

128 Predstavnici bodljikaa: jeinci, zvjezdae, zmijae, trpovi

Beskraljenjaci kraljenjaci Kraljenjaci se razlikuju od beskraljenjaka po tome to kao osnovu potpornog sustava imaju kotanu ili hrskavinu kraljenicu koja se sastoji od niza zglobno povezanih kraljeaka

Zajednike osobine kraljenjaka kraljenica, lubanja (mozak), krge ili plua, vieslojna koa, organi za kretanje

Skupine (razredi) kraljenjaka krunouste ribe vodozemci gmazovi ptice sisavci

Skupine i predstavnici vodozemaca - bezrepci: gatalinka, zelena aba, aba krastaa, uti muka - repai: vodenjaci, dadevnjak, ovjeja ribica

Skupine i predstavnici gmazova - krokodili: nilski krokodil - kornjae: barska kornjaa, glavata elva - zmije: bjelouka, kravosas, riovka, poskok - guteri: zidna guterica, zelemba, macaklini

129 Razlika izmeu niih sisavaca i pravih sisavaca Nii su sisavci primitivniji aplacentalni nemaju posteljicu (placentu) u kojoj se razvijaju mladi nego nesu jaja (jednootvori, npr. udnovati kljuna) ili kote vrlo nerazvijene mlade koji onda provode mjesece u tobolcu (tobolari, npr. klokan); imaju neisnicu (jedan otvor za mokrau, izmet i spolne izluevine); osobito su rasprostranjeni u Australiji iz evolucijskih razloga. Pravi sisavci ili plodvai mladi se razvijaju u maternici obavijeni posteljicom ili placentom. Novoroeni mladi su realtivno dobro razvijeni majka troi puno energije

Osobine ovjeka iz kojih je vidljiva njegova pripadnost sisavcima, primatima KOA: dvoslojna (mnogostanina povrinska pousmina i donja usmina) KOSTUR: lubanja, kraljenica s rebrima, kosti opleja, kukovlje, kosti udova IVANI SUSTAV: ine ga mozak, kraljenina modina i periferni ivci OSJETILA: Organi za sluh, njuh okus i vid, osjet za dodoir u koi PROBAVA: sjekutii (odgrizanje hrane), onjaci (komadanje hrane), pretkutnjaci i kutnjaci (vakanje) Velika je slinost u hormonalnom, dinom te sustavu organa za razmnoavanje.

130

6 BIOLOGIJA OVJEKA
a. Kemijski sastav tijela ovjeka, uloga glavnih anorganskih i organskih spojeva
Vanost odravanja osmotske ravnotee u organizmu: Voda je koliinski najzastupljeniji i najvaniji kemijski spoj u organizmu. Nalazi se i u stanicama i oko njih(stanina i izvanstanina tekuina).Vrlo je vano odravanje osmotskog tlaka tjelesnih tekuina vano je da stanice budu u izotoninom mediju.

HIPERTONINO zbog osmoze stanica gubi vodu, smeurat e se HIPOTONINO zbog ulaska vode stanice bubre i na kraju pucaju

Osmotski ok

Kemijski sastav tijela ovjeka MAKROELEMENTI: O (60%), C (20%), H (10%), N (4%), Ca, P, K MIKROELEMENTI: F, Mg, S, Cl, Na, Fe, Mn, Al ULTRAMIKROELEMENTI: Ti, Zn, Se...

b. Sastav tjelesnih tekuina, sastav i uloge krvi

Osnovni sastojci krvi: Krvna plazma i krvna tjeleca eritrociti (crvena krvna tjeleca CO2), leukociti (bijela krvna tjeleca zgruavanje krvi) prenoenje kisika i

obrana organizma), trombociti (krvne ploice

Anemija Stanje u kojem crvene krvne stanice ne funkcioniraju optimalno, stanje niske razina hemoglobina u krvi. - simptomi: umor, pospanost, slabost, bljedoa, gubitak daha, lupanje srca, nesvjestica - uzroci: gubitak vee koliine krvi (npr. posljedica obilnih i estih menstruacija), nasljedni poremeaj u sintezi hemoglobina ili eritrocita, nedostatak eljeza, vitamina B6, B9, B12

131

Znaenje krvi u lijeenju TRANSFUZIJA - prenoenje krvi ili krvnih produkata iz krvnog sustava jedne osobe u krvni sustav druge osobe (koristi se kada osoba izgubi puno krvi prilikom ozlijede ili kirurkog zahvata). Moe se koristiti u ljeenju anemije ili trombocitopenije, anemije srpastih stanica i hemofilije. Hemoglobin Crveni krvni pigment u eritrocitima koji uz sebe vee kisik (oksihemoglobin) i prenosi ga od plua do svih stanica te uz sebe vee ugljikov(IV) oksid (karbaaminohemoglobin) i prenosi ga od stanica do plua. Po sastavu je sloeni protein koji sadri eljezo.

Podjela leukocita MONONUKLEARNI GRANULOCITI limfociti, monociti POLIMORFNUKLEARNI GRANULOCITI bazofilni, eozinofilni, neutrofilni

Uloga leukocita OBRANA ORGANIZMA LIMFOCITI limfociti B humoralna ili serumska imunost limfociti T stanina ili celularna imunost

MONOCITI spadaju u makrofage, pokretni su, sudjeluju u imunolokim reakcijama BAZOFILNI LEUKOCITI lue tvari koje pokreu upalne reakcije (npr. histamin) NEUTROFILNI LEUKOCITI fagocitoza EOZINOFILNI LEUKOCITI alergijske reakcije; fagocitiraju i odstranjuju komplekse antigen - antitijelo

ABO i Rh sustav krvnih grupa

Membrane ljudskih eritrocita sadre specifine bjelanevine antigene. Najvaniji antigeni na membranama eritrocita su A i B. Zovemo ih aglutinogenima A i aglutinogenima B. Oni daju 4 osnovna tipa krvnih skupina : A, B, AB, O. U krvnoj

132 plazmi pripadnici pojedine krvne grupe imaju specifina protutijela (antitijela) aglutinine.

KRVNA GRUPA

AGLUTINOGEN ILI ANTIGEN NA MEMBRANI

AGLUTININI ILI PROTUTIJELA U KRVNOJ PLAZMI

A B AB O

A B A, B NEMA

anti-B anti-A NEMA antiA, antiB

Nakon transfuzije nepodudarne krvne grupe (iji eritrociti imaju antigene za koje u krvnoj plazmi primatelja postoje protutijela) dolazi do alergijske reakcije koja moe uzrokovati smrt. Ta reakcija sastoji se od aglutinacijske i hemolitike transfuzijske reakcije. AGLUTINACIJA sljepljivanje eritrocita u nesrodnom serumu nastaju ugruci koji mogu zaepiti krvne ile HEMOLIZA raspadanje eritrocita RHsustav eritrociti na svojim membranama imaju jo jednu skupinu bjelanevina, tzv. Rhaglutinogene Rhpozitivna osoba ima taj antigen Rhnegativna osoba nema taj antigen na membranama eritrocita

Kod Rh-sustava nema priroenih antitijela. Do sinteze steenih protutijela (Rh aglutinina)dolazi imunizacijom Rh- osobe eritrocitima Rh+ osobe.

Kod pogrene transfuzije krvi Rh+ osobe u Rh- osobu Hemolitika bolest novoroenadi

u tijeku trudnoe Rh- majka nosi Rh+ dijete

Ukoliko Rh- majka nosi Rh+ dijete, pri dospijeu fetalne krvi u krvotok majke stvaraju se antitijela, koja dospiju u krvotok fetusa te izazivaju hemolizu njegovih eritrocita (najee

133 tijekom poroda, svaka sljedea trudnoa je sve rizinija, danas se spreava davanjem injekcije protutijela na Rh-protutijela majci nakon poroda) Uloga trombocita zgruavanje krvi (spreavaju iskrvarenje pri oteenju krvnih ila)

Izmjena tvari izmeu kapilara i tkiva 1) Iz krvi u stanice ulazi O2 i hranjive tvari (C6H12O8) difuzija 2) Iz stanica u krv ulazi CO2 i produkti metabolizma difuzija

Razlika izmeu seruma i plazme Ako se iz krvi odstrani fibrinogen (najvaniji protein za zgruavanje krvi), dobije se defibrinizirana plazma koju zovemo krvnim serumom. Dakle, serum je krvna plazma bez fibrinogena.

Sedimentacija taloenje krvnih stanica nakon centrifugiranja izvaene krvi ili sponatanim taloenjem krvi. Krvne stanice sendimentiraju u usko badarenoj kapilari od 2-10 mm na sat. To je brzina sendimantacije krvi (SE.) Brzina sedimentacije koja odstupa od normalne pokazatelj je nekih stanja (trudnoa 35mm/h, novoroene 1-2mm/h) i bolesti (upale, anemije, alergije... tada je u pravilu smanjena).

Sastav i uloga limfe Limfni sustav zaseban je sustav limfnih ila kroz koje protjee limfa. Sastav: slina meustaninoj tekuini (nastaje tako da dio meustanine tekuine prijee u limfne ile). Uloga: 1) iz tkivnih prostora zajedno s meustaninom tekuinom odstranjuje bjelanevine i velike estice koje ne mogu izravno ui u kapilare regulira koncentracije bjelanevina u meustaninim prostorima te volumen i tlak meustanine tekuine. 2) apsorbira i prenosi masti iz probavnog sustava

Glavna krvotvorna tkiva i organi

134 kotana modina, prsna lijezda (timus), slezena, limfni vorovi

c. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada srca i krvoilnoga sustava

Osnovna graa i uloga arterija i vena ARTERIJE imaju deblje elastine stijenke jer imaju jae razvijen miini sloj. One izvode krv iz srca. VENE imaju tanje stijenke jer im je miini sloj slabo razvijen. Zbog toga su vrlo rastezljive i slue kao spremnik krvi. One dovode krv u srce.

Tlak u krvnim ilama Najvei je u velikim arterijama koje su blie srcu, opada u malim arterijama, arteriolama i kapilarama, najmanji je u venama, osobito upljim venama (vene koje vode u desnu pretklijetku).

Smjetaj srca u ovjeka

U prsnoj upljini izmeu dva pluna krila, unutar opne (osrja ili perikarda). Njegova baza okrenuta je prema gore i desno, a njegov vrh dolje lijevo. Najvei je dio srca u sredini prsnog koa.

SRCE GRAA po duini je podijeljeno na lijevo (arterijsko) i desno (vensko), a svaki taj dio popreno je podijeljen na pretklijetku (atrij) i klijetku (ventrikul), ULOGA potiskivanje krvi kroz krvne ile kako bi se svakoj stanici dopremile dovoljne koliine kisika i hranjivih tvari, a otpremio CO2 i tetne/suvine tvari

135 izmeu lijeve i desne strane nema neposredne povezanosti pa se arterijska i venska krv ne mijeaju, na prijelazu iz pretklijetke u klijetku nalaze se srani zalisci koji osiguravaju jednosmjeran protok krvi. Ulaz iz desne pretkljetke u desnu klijetku razdvajaju trodijelni, a iz lijeve pretklijetke u lijevu klijetku dvodjelni zalisci. Zalisci plue arterije i aorte su semilunarni (polumjeseasti) zalisci.

136

aorta donja uplja vena plune arterije plune vene lijeva pretklijetka desna pretklijetka dvolisni zalistak polumjeseasti zalisci donja uplja vena donja uplja vena trolisni zalistak desna klijetka miina klijetka

plune vene

lijeva klijetka

septum Graa srca

Uloga malog i velikog optoka krvi MALI OPTOK KRVI pluni deoksigenirana (bogata CO2) krv iz desne klijetke srca potiskuje se u plunu arteriju koja ju vodi u plua gdje se oksigenira (obogauje kisikom) te se vraa kroz plune vene u lijevu pretklijetku. VELIKI OPTOKA KRVI sistemski oksigenirana krv potiskuje se iz lijeve klijetke u aortu (najveu arteriju), zatim arterijama i arteriolama te arterijskim kapilarama dolazi do stanica (difuzijom se kroz mreu kapilara izmjene plinovi), deoksigenira se te venskim kapilarama, venulama, venama i upljim venama dolazi u desnu pretklijetku.

137

Utjecaj ivanog sustava na krvoilni sustav Zavreci ivaca autonomnog ivanog sustava dopiru do S-A vora ( primarno sredite automacije srce) mogu promjeniti frekvenciju i ja inu kontrakcije srca. 1) Stimulacija srca simpatikusom zasniva se na neurohormonu noradrenalinu (NA)srce radi bre i snanije 2) Parasimpatiki ivac (vagus) lu i neurohormon acetilkolin srce radi sporije i slabije 3) Arterije su povezane ograncima autonomnog ivanog sustava koji podrauju stijenke arterije i time imaju vanu ulogu u regulaciji protoka krvi kroz pojedine djelove tijela i u regulacijikrvnog tlaka. Simpatikom stimulacijom nastaje stezanje (vazokonstrikcija), a parasimpatikom irenje (vazodilatacija) arterija.

138

Ovisnost promjena u intenzitetu tjelesne aktivnosti s promjenama u radu srca i plu a 1) Tijekom fizi ke aktivnosti potreba stanica za kisikom raste. Homeostatski mehanizmi ubrzaju rad srca te brzinu i dubinu disanja. Srce se prilagouje brim i snanijim radom simpatikom stimulacijom. Tako se tok krvi iz srca u tijelo moe poveati s 5 na vie od 10 litara u minuti 2.) Suprotno tome (npr. dok spavamo) tijelu je potrebno manje kisika i hranidbenih tvari. Srce stimulira vagus, koji na ivanim zavrecima lui acetilkolin promet krvi kroz srce smanji se s 5 na samo 3 litre u minuti.

d. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada dinog sustava

Dijelovi dinog sustava i njihov poloaj u tijelu ovjeka GORNJI DINI PUTOVI: nos, drijelo, grkljan DONJI DINI PUTOVI: dunik, dunice, dva pluna krila s poplunicom (opnom)

Graa dinih organa i njihove uloge NOS prokrvljena i topla sluznica grijanje zraka, dlaice i sluz u nosu proiavanje zraka

DRIJELO otvor jednjaka i poetak dunika = grkljan

GRKLJAN smjeten je izmeu drijela i dunika, oblikuju ga etiri hrskavice. Iznad grkljana pod korijenom jezika nalazi se grkljanski poklopac (epiglotis). Grkljan iznutra oblae sluznica i oblikuje dva tanka nabora = glasnice vibriranjem glasnica nastaju glasovi.

DUNIK - cijev koja se nastavlja na grkljan. obloen prstenastom hrskavicom dunik stalno dri otvorenim (zrak nesmetano ulazi i izlazi iz njega)

139 obloen trepetljikavim epitelom; trepetljike trepere odozdo prema gore ( drijelu; v = 1 cm/min), uz pomo sluzi odnose estice praine i mikrobe iz dunika u drijelo iz kojeg se gutanjem prebacujuu eludac ili se iskalju (ispljuvak)

DUNICE (bronhi) takoer obloene prstenastom hrskavicom; granaju se u sve tanje cjevice bronhiole koje se proiruju u alveole ili plune mjehurie. PLUA nalaze se u plunoj upljini, zatiena su rebrima; ispod se nalazi oit (dijafragma) dijeli plunu i trbunu upljinu i sudjeluje u disanju - boja plua: kod djece ruiasta; odrasli siva, puai - smea - graa plua: 2 PLUNA KRILA DESNO 3 RENJA; LIJEVO 2 RENJA; m = 1,2 kg - svako pluno krilo obavijeno je POPLUNICOM (= PLEURA); sastoji se od 2 lista: unutarnji prilee uz plua; vanjski prilee uz rebra = POREBRICA - izmeu vanjskog i unutarnjeg lista tekuina sljubi obje opne i oba pluna krila prate pomicanje prsnog koa i oita pri udisaju i izdisaju - u korijenu plua (hilusu) veliki limfni vor

140

nos jezik drijelo

nazofarinks orofarinks laringofarinks jednjak

lijevo pluno krilo

dunik lijevo pluno krilo

bronhi

bronhi bronhioli

dijafragma Graa dinog sustava

Mehanika i regulacija disanja

U pokretima disanja sudjeluju miii prsnog koa i dijafragma - primanje (udisaj ili inspirij) i istiskivanje (izdisaj ili ekspirij) zraka u/iz plua ritmiki ivaniimpulsi koji dolaze iz dinih sredita u mozgu. - ivani impulsi podrauju oit (dijafragmu) i meurebrene (interkostalne) miie.

141 Plua prate promjenu volumena prsnoga koa steu se i rasteu poplunicom su privrene zastijenku prsnoga koa. inspiracijski miii sudjeluju pri udisaju. ekspiracijski miii sudjeluju pri izdisaju. UDISAJ meurebreni miii se steu (kontrahiraju), rebra se podiu, plua se ire zajedno s poveanjem volumena prsnog koa kontrakcija i sputanje dijafragme. IZDISAJ smanjuje se volumen prsnoga koa, plua se steu i zrak se istiskuje iz plua.

Mehanizam izmjene plinova u pluima te izmeu krvi i stanica U pluima se izmeu alveola i kapilara obavlja izmjena plinova naelo izmjene je difuzija (plinovi se najprije otapaju u tankom sloju tekuine koja oblae kapilare te potom prolaze kroz epitel plunih mjehuria i stijenke kapilara) 1. Budui da je parcijalni tlak kisika vii u alveolarnom zraku nego u krvi, postoji koncentracijski gradijent zbog kojeg kisik difundira u krv. Ugljikov(IV) oksid pak iz krvi izlazi u alveolu. Difuzija plinova odvija se neprekidnocirkulacija krvi i izmjena zraka disanjem u pluima onemoguuje izjednaavanje parcijalnih tlakova O2 i CO2 2. Jednako je naelo izmjene plinova izmeu krvnih kapilara i stanica u organizmu (krvlju se kisik prenosi od plua do stanica a ugljikov(IV) oksid obratno)

Povezanost plunog i staninog disanja Plunim disanjem tijelo se opskrbljuje kisikom koji je potreban stanicama u procesu bioloke oksidacije.

Ovisnost promjena u intenzitetu tjelesne aktivnosti s promjenama u radu dinoga sustava Pri veem intenzitetu tjelesne aktivnosti (npr. tranje, sport, fiziki rad), poveava se intenzitet rada dinog sustava (disanje se ubrzava) kako bi (miine) stanice bile opskrbljene dovoljnom koli inom kisika za poveani intenzitet staninog disanja koji je potreban zbog

142 pojaane potrebe za energijom. Obrnuto, pri smanjenoj tjelesnoj aktivnosti (npr. spavanje) disanje se normalno usporava (smanjuje se intenzitet aktivnosti dinog sustava) jer stanicama nije potrebna tolika opskrbljenost kisikom.

e. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada imunolokog sustava

Antigen, antitijelo i imunoloka reakcija antigen (imunogen) svaka tvar koja uzrokuje nastanak imunoloke reakcije u organizam najee ulaze kroz dini i probavni sustav, oteenu sluznicu ili kou to je molekula antigena vee molekulske mase, to je u pravilu jai antigen, pokree jau imunoloku reakciju najee su bjelanevine, lipoproteini, glikoproteini, oligopeptidi i polisaharidi antitijela bjelanevine kojeimaju vanu ulogu u obrani organizma od antigena sastoji se od 4 bjelanevinasta lanca meusobno povezana bisulfidnim vezama dva lanca imaju manju molekulsku masu (laki lanci), a dva veu molekulsku masu (teki lanci) svako protutijelo sastoji se od konstantnog i varijabilnog dijela plazma stanice proizvode razliite vrste protutijela imunoglobuline mjesto vezanja antigena mjesto vezanja antigena

bisulfidna veza

laki lanac teki lanac

laki lanac teki lanac

Graa antitijela

143 imunoloka reakcija reakcija koju pokree imunoloki sustav protiv stranih antigena (faze: prepoznavanje, reakcija i unitenje antigena)

ORGANI I TKIVA IMUNOLOKOG SUSTAVA SREDINJI proizvodnja stanica vanih za obranu tijela te kasnije odravanje imunolokog sustava. To su: timus i kotana modina. PERIFERNI razvijaju se pod kontrolom primarnih (sredinjih) organa. To su: slezena limfni vorovi, limfni vorovi na crijevu (Peyerove ploe), limfatiko tkivo smjeteno uz probavilo, dini i mokrano-spolni sustav.

Specifina i nespecifina imunost (imunitet)

1) NESPECIFINA (PRIROENA) temelji se na fagocitozi, enzimatskoj razgradnji mikroorganizama ili na izravnom razaranju mikroorganizama postojeim antitijelima.

2) SPECIFINA (STEENA) mnogi virulentni oblici bakterija i drugih mikroorganizama se ne mogu fagocitirati jer teko prijanjaju uz fagocite ili stvaraju antifagocitne tvari u tom sluaju organizam treba stvoriti (stei) imunost: stvaranjem humoralnih (specifinih) antitijela( B limfociti) ili pomou T-limfocita ( = stanina imunost)

Putovi ulaska antigena u organizam, mjesto prepoznavanja i naini sprjeavanja ulaska antigena PUTEVI ULASKA : dini sustav, probavni sustav, spolni sustav, oteena koa ili sluznica

144 MJESTO PREPOZNAVANJA: limfoidni organi, od kojih najznaajniju ulogu imaju stanice u limfnim vorovima. NAINI SPRJEAVANJA ULASKA ANTIGENA: redovito pranje ruku, pojaana higijena tokom epidemija, izbjegavati prostore s mnogo ljudi u vrijeme epidemije, odgovorno spolno ponaanje, izbjegavati viestruku uporabu igala i trcaljki meu ljudima, izbjegavati boravak u podruju bujne vegetacije u vrijeme visoke koncetracije peludi u zragu (kod alergija), kratko provjetravati prostorije u kojima boravimo, smanjiti koliinu kune praine (grinje)...

Aktivno i pasivno steena imunost AKTIVNO STEENA SPECIFINA IMUNOST organizam dolazi u dodir s antigenom koji pokree imunoloku reakciju. 1) PRIRODNI PUT imunizacija nastala kod ljudi koji su preboljeli neku zaraznu bolest ili su bili u dodiru s antigenom ali nisu oboljeli 2) UMJETNI PUT imunizacija nastala cijepljenjem u organizam je unesen oslabljeni (nepatogeni) uzronik koji e pokrenuti imunoloku reakciju, ali ne e izazvati bolest PASIVNO STEENA SPECIFINA IMUNOST organizam dobiva gotova antitijela protiv odreenih antigena 1) PRIRODNI PUT embrio i fetus dobivaju antitijela kroz posteljicu (Ig-G), novoroene sisanjem majina mlijeka KOLOSTRUMA (Ig-A, Ig-M) 2) UMJETNI PUT cijepljenjem se u organizam unose gotova antitijela dobivena imunizacijom drugog ovjeka ili ivotinje, npr. protiv ugriza otrovnica i sl.

Djelovanje imunolokog sustava na tumore U normalnom stanju imunoloki sustav razlikuje zdrave stanice od stanica koje su zaraene virusima kao i tumorske stanice. Zbog promjena u takvim stanicama one stvaraju bjelanevine koje imunoloki sustav prepoznaje kao antigene i pokre e prema njima imunoloku reakciju. Iako takve promjenjene stanice imunoloki sustav unitava, katkada se to ne dogaa i tada nastaju tumori.

145

f. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada probavnog sustava

Probavni organi i njihov poloaj u tijelu Probavni organi su: usta, drijelo, jednjak, eludac, tanko crijevo, debelo crijevo i analni otvor Probavnom sustavu prikljuene su lijezde slinovnice, jetra i guteraa SMJETAJ:

USTA poetni dio probavnog sustava. DRIJELO kriite probavnog i dinog sustava. Sprijeda se u drijelo otvara usna upljina, a odozgo nosna, a prema dolje jednjak i grkljan. JEDNJAK cjevasti miini organ, obloen sluznicom.Smjeten je ispred kraljenice. Donji dio jednjaka zaokree u lijevo, prolazi kroz oit i ulazi u eludac. ELUDAC - vreasto miino spremite hrane u kojem se hrana istodobno i probavlja. Smjeten je visoko u trbuhu na lijevoj na lijevoj strain trbune upljine. TANKO CRIJEVO ima 3 dijela (dvanaesnik ili duodeum, jejunum i ileum) DEBELO CRIJEVO nastavlja se na tanko crijevo. Dijeli se na poetni dio SLIJEPO CRIJEVO na kojem se nalazi crvuljak. Na slijepo crijevo nastavlja se KOLON, a zavrava zavrnim crijevom REKTUMOM ili MAROM.

Graa probavnih organa i njihova uloga

146 USTA sastoje se od gornje nepokretne vilice (maxilla) i donje pokretne vilice (mandibula). Ulaz ine gornja i donja usna. Iza usana ZUBI (prednji sjekutii i onjaci kidaju i odgrizaju komade hrane, stranji pretkutnjaci i kutanjci drobe ih i melju u manje komade). JEZIK pokree hranu i potiskuje je na dno usne upnjine. Ima brojne okusne receptore jezik odreuje kakvou hrane, a ima i obrambenu ulogu otkriva niz sastojaka potencijalno tetnih za organizam. LIJEZDE SLINOVNICE 3 para podjezine, podviline i podune lue slinu koja se mijea s hranom, oblikuje zalogaj, omekava hranu i olakava gutanje. Lue enzima ptijalin (amilaza) hidrolizira krob u maltozu i glukozu. Stezanjem miia drijela hrana se potiskuje u jednjak (meko nepce zatvara prolaz prema nosnoj upljini, a epiglotis zatvara prolaz prema grkljanu i duniku). Aktivne kontrakcije jednjaka hranu potiskuju prema ELUDCU miini, vreasti organ u obliku slova J, razlikujemo ulazni dio, tijelo i izlazni dio eludca na ulazu i izlazu malaze se prstenasti miii sfinkteri reguliraju ulaz i izlaz sadraja iz crijeva. lijezdane stanice u eludcu lue: pepsin (prvo u inaktivnom obliku pepsinogen) proteolitiki enzim (probava proteina); gastrin potie obloene gastrine stanice na luenje HCl, te potie gastrine lijezde na luenje pepsinogena; sluz (mukozu) lue je sporedne (mukozne) stanice; eluanu lipaza enzim za razgradnju masti. Pilorusni dio eludca lui unutranji faktor omoguuje apsorpciju vitamin B12 u tankom crijevu. TANKO CRIJEVO: Brunnerove lijezde poetni dio dvanesnika, lue sluz koja titi cijevnu stijenku od probavnog djelovanja eluanog soka. Liberkhnove kripte po cijeloj povrini tankog crijeva osim u dvanaesniku. Lue crijevni sok.

Uloga jetre i guterae u probavi hrane JETRA razgradnja i dogradnja mnogih biomolekula, stvaranje unih soli koje pohranjuje u unom mjehuru i izluuje u dvanaesnik za rasprivanje masti.

GUTERAA luenje probavnih sokova u dvanaesnik, hidorgenkarbonatni ioni za neutralizaciju himusa (eluane kiseline) u dvanaesniku, enzimi tripsin, kimotripsin, karboksipolipeptidaza, pankreazna lipaza, amilaza, nukleaza

147

Graa zubi Zub se sastoji od tri dijela: vanjskog (kruna), srednjeg (vrat), unutarnjeg (korijen). Slojevi zuba od vanjske prema unutranjoj stranic su: caklina, zubnina (dentin) i cement, a unutar ta tri tvrda sloja nalazi se mekani dio crvene boje, tj. sr ika (tu ulaze ogranci ivaca, arteriole i venule, odontoblasti i ogranak V. modanog ivca). PODJELA ZUBI - u etiri skupine: sjekuti i (incizivi) 8 zuba, onjaci (kanini) 4 zuba, pretkutnjaci (premolari) 8 zuba, kutnjaci (molari) 12 zuba. Zubalo moe biti: MLIJENO (djeca 20 zuba) i TRAJNO (odrasli 32 zuba)

zubna caklina pulpa dentin ligamenti krvne ile i cement korijen vrat kruna

Graa zuba

Djelovanje ptijalina Ptijalin (amilaza) hidroliti ki enzim koji u ustima razgrauje krob na maltozu i glukozu. Djeluje brzo, ve se u ustima razloi oko 70% kroba.

Uloga ui u raspri (emulgira) mast u sitne kapljice koje tada enzim lipaza moe razgraditi. u se stvara u jetri.

148

Uloga tankog i debelog crijeva TANKO CRIJEVO potpuna razgradnja hranjivih tvari, sluz za zatitu crijeva, sokovi guterae i jetre ulijevaju se u dvanaesnik, apsorpcija hranjivih tvari (monosaharida, aminokiselina, glicerola, viih masnih kiselina)

DEBELO CRIJEVO reapsorpcija vode, iona i vitamin, razgradnja celuloze (1%) uz pomo bakterija, sinteza vitamin K i B12

PREGLED ULOGA ORGANA PROBAVNOG SUSTAVA

Dio probavnog sustava Usta lijezde slinovnice

Uloga Usitnjavanje hrane i formiranje zalogaja Luenje sline i enzima za razgranju ugljikohidrata

drijelo Jednjak eludac

Gutanje Prijenos zalogaja Luenje inaktivnog pepsinogena, aktiviranje pepsinogena u pepsin koji razgrauje bjelanevine, luenje eluane kiseline za aktiviranje enzima i zatitu od mikroorganizama, luenje zatitne sluzi

Jetra

Razgradnja i dogradnja mnogih biomolekula, skladitenje eljeza i vitamina, razgradnja starih krvnih stanica, razgradnja toksina, stvaranje unih soli koje pohranjuje u unom mjehuru i izluuje u dvanaesnik za rasprivanje masti

149 Guteraa Regulacija koncentracije glukoze u krvi, luenje sokova u dvanaesnik, hidrogenkarbonatni ioni za neutralizaciju himusa u dvanaesniku, enzimi: tripsin, kimotripsin, karboksipolipeptidaza, pankreasna amilaza, lipaza, nukleaza Tanko crijevo Potpuna razgradnja hranjivih tvari, sluz za zatitu crijeva, sokovi jetre i guterae ulijevaju se u dvanaesnik (enzimi, ioni, une soli), apsorpcija hranjivih tvari (monosaharida, aminokiselina, glicerola, viih masnih kiselina) Debelo crijevo Reapsorpcija vode, iona i vitamin, razgradnja oko 1% celuloze uz pomo bakterija, sinteza vitamin K i B12 Crvuljak Zadnje crijevo Analni otvor Sadrava limfatiko tkivo Formiranje fecesa Regulira pranjenje crijeva, sfinkter

Peristaltika crijeva: kretnje crijeva kojima se ostaci hrane u njemu mijeaju s probavnim enzimima i u i te pokreu prema rektumu; pod kontrolom je autonomnog ivanog sustava, omoguuju ju uzduni i kruni (prstenasti) mii i u stijenki crijeva

150

g. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada metabolikog sustava

Mehanizam termoregulacije ovjek se ubraja u homeotermne organizma moe odravati svoju temperaturu stalnom (bez obzira na vanjske ili unutranje imbenike) Sredita za regulaciju tjelesne temperature - HIPOTALAMUS

sredite za produkciju topline

sredite za redukciju topline

AKO JE TIJELO PREGRIJANO: ire se krvne kapilare (vazodilatacija), poveava se dotok krvi u kou pa se topline otputa u okoli, stezanjem lijezda lojnica oslobaa se znoj isparavanjem

Primaju obavijesti o tjelesnoj toplini ivanim putem: 1. Iz termoreceptora za toplo u koi 2. Krvlju koja tee pregrijana ili pothlaena kroz hipotalamus

hladi kou, hormonalnim putem regulira se smanjenje razgradnje hranjivih tvari te se time smanji proizvodnja topline

AKO JE TIJELO POTHLAENO: Prestaje znojenje, krvne kapilare se steu (vazokonstrikcija), smanjuje se protok krvi a) u koi, hormonima b) (tiroksin, adrenalin) c)

151

Sastojci hrane koji su izvor energije u organizmu: masti, ugljikohidrati Sastojci hrane koji izgrauju organizam: bjelanevine, minerali

Regulacija eera u krvi Vanu ulogu ima gueraa, tj. Langerhansovi otoii lue hormone inzulin i glukagon. INUZLIN pojaava process ulaska glukoze u stanice desetak puta, omoguuje oksidativnu razgradnju ili pohranu glukoze u obliku glikogena, ima anaboliko djelovanje (izgradnja proteina i masti). Rezultat djelovanja smanjenje koncentracije glukoze u krvi. GLUKAGON potie razgradnju glikogena (polisaharid u jetri i miiima) u jetri i uzrokuje poveanje glukoze u krvi.

normglikemija GUK Aktivnost guterae 5.55 mmol/L -

hiperglikemija > 5.55 mmol/L luenje inzulina

hipoglikemija < 5.55 mmol/L luenje glukagona

(GUK = koncentracija glukoze u krvi)

Bazalni i radni metabolizam - bazalni metabolizam (BM) koli ina energije koju tijelo troi dok potpuno miruje (spavanje). Na BM ne moemo djelovati svojom aktivnou, na njega mogu znatno utjecati hormoni titnjae. Ve i je u djece i mladih ljudi. U mukaraca je vii za oko 10% - radni metabolizam (RM) koli ina energije za sve aktivnosti organizma osim za odravanje osnovnih ivotnih funkcija (BM) na njega izravno utjeu aktivnosti kojima se bavimo. Vitamini VITAMINI bioloki regulatori kemijskih reakcija u organizmu (sinteza enzima, zatita od zaraza). Nuni za ivot (u relativno malim koli inama). Dobili su ime kao "ivotno vani amini", ali nisu svi po kemijskoj vrsti amini. Tijelo ih ne proizvodi ili ih ne proizvodi dovoljno pa ih dobiva hranom ili od bakterija koje ive u debelom crijevu. vitamini topivi u mastima: A, D, E, K

152 vitamini topivi u vodi: B, C

TABLICA: Uloga i posljedica nedostatka vitamina u tijelu VITAMIN A (retinol) B1 (tiamin) ULOGA vaan je za vid vani za ivane stanice, B2 (riboflavin) B3 (niacin) B5 (pantetonska kiselina) B6 (piridoksin) B9 (folna kiselina) hemoglobin, sudjeluju u metabolizmu ugljikohidrata, masti i proteina, vani za rast stanice nadraaj ivanih stanica, oteenje sluznice, slabokrvnost slabokrvnost, problem s probavnim sustavom B12 (cijanokobalamin) C (askorbinska kiselina) D (kalciferol) E (tokoferol) * Hipovitaminoza manjak nekog vitamin * Avitaminoza potpuni nedostatak nekog vitamin rahitis sterilnost skorbut slabokrvnost HIPOVITAMINOZA/AVITAMINOZA* nona ili kokoja sljepoa beri beri, poremeaj funkcije iv anih stanica dermatitis pelagra umor, slabost, drhtanje ruku i nogu

Uloga minerala u organizmu Ca izgrauje kosti, zube; sudjeluje u prijenosu ivanih signala, kontrakciji miia (osobito srca), gruanju krvi, regulaciji aktivnosti brojnih enzima i hormona, transport kroz staninu membranu P sastojak kosi i zuba, nukleinskih kiselina, ATP-a, mnogih koenzima, odrava pH ravnoteu (fosfatni puferi) Fe sastojak hemoglobina Na regulacija krvnog tlaka, osmotskog tlaka tjelesnih teku ina, mehanizam provoenja iv anih impulse, rad srca, mehanizam miinih kontrakcija

153 K vaan za odravanje membranskog potencijala stanica u mirovanju I vaan za sintezu hormona titnjae

h. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada sustava za regulaciju sastava tjelesnih tekuina

Graa koe i njezine uloge Na povrini koe POUSMINA (EPIDERMA), ispod nje USMINA (DERMA), odvaja ih BAZALNA MEMBRANA Ispod epiderme i derme potkoni sloj stanica EPIDERMA tanji, povrinski sloj koe, u izravnom kontaktu s okoliem, neprestano se troi i ima sposobnost regeneracije. DERMA deblji, unutarnji sloj koe, vani sastojci KOLAGEN (daje vrstou) i ELASTIN (daje elastinost). U dermi krvne kapilare, osjetna tjeleca, lijezde znojnice i lojnice, korijen dlake, snopovi glatkih miia. ULOGE KOE: zatitna uloga titi od vanjski utjecaja, mehanikih djelovanja, gubitka vode, prodora mikroorganizama u tijelo, suneva zraenja. regulacijska uloga regulacija tjelesne temperature metabolika uloga sinteza vitamin D, skladite masti osjetni organ u njoj se nalaze osjetna tjeleca za dodir, topline, hladnou i bol

154

Graa koe (sa ivanim zavrecima) Uloga melanina u zatiti od UV zraenja Melanin pigment koji koi daje boju, sintetizira se u melanocitima te upakiran u melanosome putuje do epidermalnih stanica ije jezgre (DNA) titi od tetnog UV zraenja. Koliina melanina u koi ovisi o : genima hormonskim faktorima koliini Suneve svjetlosti kojoj je koa izloena Pretjerano izlaganje koe UV zraenju moe dovesti do pojave tumora MELANOMA

Osnovna graa i uloga nefrona u filtraciji krvne plazme i stvaranju mokrae NEFRON osnovna graevna jedinica bubrega. Sastoji se od Bowmanove ahure, silaznog i uzlaznog kraka i suene petlje koja krakove povezuje, uzlazni krak ulijeva se u zajednike sabirne kanalie koji se ulijevaju u bubrenu aicu - u ahure nefrona dovodne arteriole dovode krv iz koje se kroz kapilarno klupko (glomerul) filtrira plazma, tijekom prolaska filtrata kroz silazni te uzlasni krak stanice stijenke nefrona upijaju veinu potrebnih tvari iz filtrate netrag u krvotok, a ostatak ini mokrau koja odlazi u mokraovod uloga nefrona je proiavanje krvi filtracija krvne plazme i stvaranje mokrae.

155

filtracija odvodna arteriola reapsorpcija

dovodna arteriola glomerul glomerularna kapsula Graa nefrona

arterija i vena glomerul dovodna arteriola odvodna arteriola Bowmannova ahura kapilare ravne krvne ile

Henlova petlja sabirni kanal kanal bubrene zdjelice

Henlova petlja; Bowmanova ahura

156 Povezanost nastanka amonijaka i ureje s metabolizmom bjelanevina Aminokiselina prije ulaska u metabolike puteve moraju proi process DEAMINACIJA iz njih se izdvaja aminoskupina i nastaje amonijak. Amonijak je otrovan te se spaja s ugljinim (IV) oksidom (iz Krebsova ciklusa*) i pretvara u manje toksinu ureu (karbamid ili mokraevina) izluivanje MOKRAOM

Deaminacija *ciklus limunske kiseline: acetilkoenzim A oksidira do CO2 i H2O

Djelovanje hormona u regulaciji rada nefrona i regulaciji sastava tjelesnih tekuina Reapsorpciju reguliraju dva hormona: aldosteron i antidiuretski hormon (ADH) ALDOSTERON hormon kore nadbubrene lijezde odrava stalnu razinu iona natrija, klora i kalija. Osloboen iz lijezde filtrira se u nefron to pojaava upijanje natrija u kapilare uz nefron. Poticaj za luenje aldosterona: niska koncetracija natrija u izvanstaninoj tekuini ADTIDIURETSKI HORMON (ADH) potie reapsorpciju vode iz bubrenih kanalia u krv. Lu i ga stranji reanj hipofize (neurohipofiza). Ako u organizmu nedostaje vode krvna plazma postaje hipertonina sredita za e u mozgu prenose tu informaciju u neurohipofizu lu i se ADH, krvlju dolazi do nefrona, poveava propusnost bubrenih kanalia za vodu pa se poveava reapsorpcija vode. POSLJEDICA izluujemo manje mokrae i ona je koncentriranija.

157 Ako krvna plazma postaje hipotonina smanji se luenje ADH, smanji se reapsorpcija vode u nefronima. POSLJEDICA povean volume mokrae

Hemodijaliza i nunost transplantacije kod potpunog zatajivanja bubrega Ukoliko zataje oba bubrega, dolazi do poremeaja homeostaze u krvi e se nakupljati urea i toksini spojevi (dolazi do stanja koje se naziva uremija) za nekoliko dana nastupit e smrt zbog poremeaja osmotske ravnotee i koncentracije iona. U lijeenju prestanka rada bubrega postoje dvije mogunosti: hemodijaliza (privremeno rjeenje) i transplantacija HEMODIJALIZA postupak kojim se proiava krv bolesnika sa zatajenjem bubrega krv se iz krvne ile na podlaktici odvodi u hemodijalizator (umjetni bubreg) u kojem tetne tvari kroz polupropusnu membranu prelaze iz krvi u otopinu za dijalizu. Trajno ljeenje za bolesnike s potpunim zatajenjem oba bubrega jest TRANSPLANTACIJA (presaivanje) jednog bubrega.

vena arterija otopina za dijalizu

izvod

Hemodijalizator

158

proteini krv otopina za dijalizu

eritrociti tetne tvari selektivno propusna membrana

Hemodijaliza

i. Smjetaj u tijelu graa, uloga i nain rada sustava organa za kretanje

Kostur ovjeka: oblik, veliina i poloaj kostiju OBLIK I VELIINA KOSTIJU: 1. Cjevaste ili duge veina kostiju udova i kosti trupa 2. Plosnate ili iroke kosti lopatica, zdjeline kosti 3. Kubine ili kratke kosti kraljeci, kosti sake i stopala

POLOAJ KOSTIJU: Prema poloaju kosti se dijele na tri velike skupine 1. Kosti glave (lubanja i lice) 2. Kosti trupa (kraljenica, prsni ko i zdjelica) 3. Kosti udova ekstremiteta (ruke i noge)

159 lubanja

donja eljust lopatica nadlaktina kost rebra kraljeci

palana kost zdjelina kost lakatna kost kosti zapea lanci prstiju bedrena kost iver

kosti pea

lisna kost

goljenina kost

kosti donoja Kostur ovjeka

kosti noja

Promjene u kosturu koje nastupaju tijekom ivota 1. Gustoa kotane mase, osteoporoza i rahitis 2. Prijelomi kostiju 3. Uganua i iaenja

160

OSTEOPOROZA dolazi do gubitka kotane mase. To je bolest starijih ljudi, ea u ena. Gubi se kotana masa smanjuje se gustoa kostiju kosti postaju krhke i lako lomljive. LIJEENJE: kalcij, vitamin D, a u ena i spolni hormoni. PREVENCIJA: pravilna prehrana i fizika aktivnost.

RAHITIS: u djetinjstvu, zbog nedostatka vitamin D u prehrani i/ili premalog izlaganja sunevima zrakama kosti postaju mekane i deformiraju se (X i O oblik nogu)

Rahiti ne kosti

Kotano tkivo kod osteoporoze

PRIJELOMI KOSTIJU: prevelika optereenja kostiju napuknua ili prijelomi kostiju (mogu biti otvoreni i zatvoreni) ZATVORENI PRIJELOM: potrebno je imobilizirati kosti kako bi mogle zarasti. Oporavak je bri u mlaih osoba. Pri prijelomima bez pomaka dovoljna je imobilizacija gipsom. OTVORENI PRIJELOM: slomljena kost probila je kroz miie i kou, potreban je operativni zahvat kako bi se sanirala ozljeda

161 UGANUA i IAENJA: uganue laki oblik ozljede dolo je do istegnua ligamenata, miia i aice zgloba (potrebma je imobilizacija i mirovanje). Ako doe do potpunog iskakanja kostiju iz zglobne aice, govorimo o iaenju (potrebno je pravilno namjestiti kost i imobilizirati zlob i mirovati)

Osobine i vrste miinog tkiva OSOBINE MIINOG TKIVA: podraljivost, provodljivost, kontraktilnost, elastinost i mehaniki rad VRSTE MIINOG TKIVA: glatko, srano i poprjenoprugasto miino tkivo - poprenoprugasto pokreu se ovjekovom voljom sustav organa za kretanje - glatko pod kontrolom autonomnog ivanog sustava probavni, dini, mokranospolni, krvoilni sustav - srano poprenoprugasto uzduno povezano pod kontrolom autonomnog ivanog sustava

Uloga pojedinih dijelova sustava organa za kretanje ULOGA KOSTURA: unutarnji potporanj koji sudjeluje u kretanju s pomou miia, zadrava stalan raspored organa, zatiuje pojedine osjetljive organe, pohranjuje vee koliine minerala (kalcij i fosfor), neki dijelovi kostura sudjeluju u hematopoezi (kotana modina)

Znaenje ivanomiine veze za rad miia Radom skeletnih miia upravljamo svojom voljom. Impulsi se prenose od sredinjeg ivanog sustava, preko miinih vlakana do miia. Mjesto gdje zavreci ivaca dolaze do miia je neuromuskularna ili miinoivana veza. Vanu ulogu u prijenosu podraaja preko motorne ploe ima neurotransmitter acetilkolin i ioni kalcija.

162 DENDRITI jezgra stanice

akson

tijelo neurona MOTORIKI vezikule s acetilkolinom zavretak aksona

akcijski potencijal

neuromuskularna veza

akceptori

Neuromuskularna veza

Brojnost mitohondrija i oslobaanje energije u miinim stanicama Miije koje je aktivnije, tj. stalno obavlja neki rad (npr. "utrenirani" miii sportaa), ima vie mitohondrija jer su oni glavni izvor energije (ATP-a) za kontrakciju.

Graa miine stanice i temeljni principi miine kontrakcije Miine stanice su duge i tanke i esto se zovu miinim vlaknima. To vlakno je u biti multinuklearna stanica jer ima veliki broj jezgara. Miii se sastoje od miinih vlakana. Miino vlakno sadrava od nekoliko stotina do nekoliko

163 tisua snopova vlakanaca ili miofibrila. Miofibrili imaju dvije vrste bjelanevina, aktin i miozin (miofibrila ima oko 150 debljih miozinskih i dvostruko manje tanjih aktinskih niti)

Funkcionalni dio miofibrile = SARKOMERA protee se od jedne do druge Z membrane (vidi sliku). Aktinske i miozinske niti rasoreene su unutar sarkomere u naizmjenine redove mogu uklizivati jedne meu druge to skrati sarkomere, a time i ukupnu duljinu miia KONTRAKCIJA sarkomera miozin aktin

Z - membrana

RELAKSACIJA

KONTRAKCIJA

Z - membrana

Graa sarkomere Graa kosti Kost je s vanjske strane obavijena pokosnicom ispod koje se nalazi kompaktno kotano tkivo u njemu su stanice poredane gusto u obliku koncentrinih krugova (lamela) oko tzv. Haversovih kanalia kroz koje prolaze krvne ile. Ispod tog sloja spuvasto kotano tkivo (lamele poredane u svim smjerovima) vaan je zbog elastinosti i manje mase kostiju

164

hrskavica

Haversovi kanali i osteociti

kompaktno spuvasto kotano tkivo kotano tkivo spuvasto kotano pokosnica tkivo kompaktno kotano tkivo

Struktura kosti Graa i funkcija hrskavice HRSKAVICA meki dio kostura omoguava savijanje kostura graena od hrskavinih stanica povezanih elastinim nitima (elastin i hijalin), sadri znatno manje anorganskih tvari (kalcija) negoli kost, nalazi se na zglobnim povrinama, na svim mjestima gdje se veu kosti te izgrauje neke dijelove (uka, vrh nosa), u embrionalnom razvoju prvo nastaje hrskavini kostur koji zatim okotava.

Uloga vitamina D i minerala Ca u izgradnji kosti Primarna je uloga vitamina D odravanje homeostaze i konstntne koncentracije klacija i fosfata u plazmi. Potie njihovu apsorpciju iz probavnog sustava te pridonosi jaim kostima i zdravim zubima. Osobito je bitan za djecu u rastu. Kalcij kostima daje mehaniku vrstou i stabilnosti. Uloga bjelanevina u sastavu miofibrila Vidi Graa miine stanice i temeljni principi miine kontrakcije

165

j. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada endokrinog sustava

Endokrine lijezde i njihov smjetaj u tijelu HIPOFIZA na bazi velikog mozga EPIFIZA sa stranje strane izmeu velikog i malog mozga nejasna uloga TITNA LIJEZDA (titnjaa, tiroidna lijezda) neposredno ispod grkljana s obje strane dunika DOTITNE LIJEZDE (paratiroidne lijezde) uz titnu lijezdu (4 do 6) PRSNA LIJEZDA (timus) u prsnoj upljini iznad dunika, blizu srca a ispod prsne kosti i nie od titne lijezde NADBUBRENE LIJEZDE parne, po jedna lijezda smjetena je kao kapa na svakom bubregu GUTERAA (pancreas) ispod eludca SPOLNE LIJEZDE (gonade)

epifiza hipofiza titna lijezda timus

nadbubrene lijezde

guteraa

jajnici testisi

Endokrine lijezde

166 Endokrine i egzokrine lijezde ENDOKRINE LIJEZDE lijezde s unutarnjim luenjem izluuju hormone izravno u krvotok EGZOKRINE LIJEZDE lijezde s vanjskim luenjem izluuju hormone kroz kou ili i probavnu upljinu (lijezde slinovnice)

Hijerarhijski poloaj i uloga hipofize HIPOFIZA lijezda s nadzornom ulogom. Dijeli se na prednji reanj (adenohipofiza) i stranji reanj (neurohipofiza). Izmeu ta dva dijela nalazi se poveznica srednji reanj (pars intermedia)

Adenohipofiza lui stimulacijsko tropne hormone upravlja radom spolnih lijezda (gonadotropni hormoni), kore nadbubrenih lijezda (adenokortikotropni hormoni), titnjae (tireotropni hormoni) i mlijenih lijezda (prolaktin)

Mehanizam povratne sprege pri luenju hormona Vaan je u odravanju homeostaze na izluivanje jednog hormona izravno utjee koncentracija tog istog hormona u krvi. AKO KONCENTRACIJA POJEDINOG HORMONA RASTE hipotalamus preko krvi prima tu informaciju i s pomou svojih neurohormona utjee da se izluivanje tog istog hormona smanji. AKO KONCENTRACIJA POJEDINOG HORMONA PADA (ispod normalnih vrijednosti) informacija o tome potie hipotalamus da preko svojih faktora utjee na pojaano luenje tog hormona. Na taj nain hipotalamus pridonosi odravanju homeostaze.

167

titna lijezda

dotitne lijezde (4)

titnjaa

Hormoni pojedinih lijezda i njihova uloga

168

ENDOKRINA LIJEZDA

HORMONI

CILJANE STANICE

ULOGA HORMONA

stranji reanj hipofize (skladite hormona hipotalamusa)

antidiuertski hormone (ADH)

bubrezi

stimulira reapsorpciju vode

oksitocin

maternica, mlijene lijezde sve stanice tijela

prednji reanj hipofize

hormona rasta ili somatotropni hormone (STH)

stimulira kontrakcije pri poroaju i izluivanju mlijeka stimulira diobu stanica i rast

tireotropni ili tireostimulacijski hormone (TSH)

titnjaa

stimulira endokrinu aktivnost titnjae

adenokortikotropni hormone (ACTH)

kora nadbubrene lijezde

simulira endokrinu aktivnost nadbubrene lijezde stimuliraju sazrijevanje jajne stanice i luenje spolnih hormona stimuliraju sazrijevanje spermija i luenje spolnih hormona

gonadotropni hormoni

u ena: folikulstimulacijski (FSH) i luteinizacijski (LH) u mukaraca: folikulstimulacijski (FSH) i hormone za stimulaciju intersticijskih stanica prolaktin

jajnici

sjemenici

mlijene lijezde stanice koe sva tkiva

produkcija mlijeka raspodjela konog pigmenta melanina regulira metabolizam i utjee na rast i razvoj regulira koncentraciju iona kalcija (Ca2+) regulira promet kalcija i fosfata rast koncentracije glukoze stimulira reapsorpciju iona natrija i izluivanje iona kalcija

srednji reanj titnjaa

melanocitstimulacijski hormone (MSH) tiroksin, trijodtironin

tireokalcitonin

kosti, bubrezi, krv, probavilo kosti, bubrezi, krv, probavilo sva tkiva bubrezi

dotitne lijezde kora nadbubrenih lijezda

parathormon kortizol aldosteron

169
androgeni hormoni spolni organi, koa i miii stimuliraju razvoj primarnih i sekundarnih spolnih obiljeja rekacija bori se ili bjei, poveava koncentraciju glukoze u krvi sniava koncentraciju glukoze u krvi podie razinu glukoze u krvi razgradnjom glikogena stimuliraju spermatogenezu, razvoj primarnih i sekundarnih spolnih obiljeja stimuliraju oogenezu, ravoj primarnih i sekundarnih spolnih obiljeja ukljuen u regulaciju bioritma, mogue da utjee na sazrijevanje i spolne organe

sr nadbubrenih lijezda

adrenalin hormone stresa

srani i ostali miii

guteraa

inzulin

jetra, miii, masne stanice

glukagon

sjemenici (testisi)

androgeni hormone (npr. testosterone)

spolni organi, koa i miii

jajnici (ovariji)

estrogen i progesteron

organi, koa i miii

epifiza

malatonin

brojna tkiva

k. Smjetaj u tijelu, graa, uloga i nain rada spolnog sustava

Organi mukog i enskog spolnog sustava MUKI SPOLNI ORGANI vanjski (monje u kojima se nalaze sjemenici, spolni ud penis), unutarnji (sjemenici, dosjemenici, sjemena vreica, prostate, sjemenovodi, mokrano spolna cijev) SJEMENICI (TESTISI) u njima se odvija spermatogeneza, a lue i spolne hormone. Sjemenici su smjeteni u monji poloaj izvan tijela vaan zbog razlike u temperature (tjelesna temperatura u sjemenicima je za 1.5 2 stupnja nia nego u trbunoj upljini). Sputanje sjemenika vano je za normalno odvijanje spermatogeneze. Ako sjemenici zaostanu u trbunoj

170 upljini, nee se normalno razvijati i stvarati spolne stanice ta se pojava zove KRIPTORHIZAM DOSJEMENIK (PASJEMENIK) u njemu spermiji sazrijevaju i dobivaju mogunost pokretanja. Nakon toga sjemene stanice prelaze u SJEMENOVOD do sjemene vreice gdje se mogu pohraniti. Sjemenovod se spaja s mokranom cijevi i ini tzv. MOKRANO SPOLNU CIJEV u koju se ulijeva i sekret prostate sekret prostate zajedno sa sjemenim stanicama ini spermu taj sekret sadrava hranjive tvari i blago je lunat. Dio mukog spolnog sustava je i spolni ud ili penis graen je od miinog tkiva i spuvastih tijela, dobro je opskrbljen krvnim ilama i ivcima. Mokrano spolna cijev je uloena u penis, a kroz nju se izluuje mokraa te izbacuje sjemena tekuina (ejakulacija). Prije spolnog odnosa dolazi do erekcije spolnog uda uzrokuju je ivani podraaji koji dovode do promjene u prokrvljenosti spuvastih tijela u penisu.

ENSKI SPOLNI ORGANI vanjski (stidnica koju ine velike i male usne, draica), unutarnji ( jajnici, jajovod, maternica i rodnica) JAJNICI parne spolne lijezde zaduene za oogenezu i luenje spolnih hormona (estrogen i progesteron). U njima se od roenja nalazi veliki broj mjehuria (folikula) oni sadravaju zametne jajnce stanice tijekom ivota sazrije manji broj jajnih stanica. JAJOVODI cjevasti (duljine 15 cm), nalaze se uz svaki jajnik. Prema jajniku su proireni (lijevak s trepetljikavim epitelom). Uloga: privui i prenijeti jajnu stanicu do maternice trepetljikavi epitel omoguava kretanje oocite (ona inae nema tu sposobnost). MATERNICA miini organ u kojemu se razvija plod prije trudnoe. Sastoji se od dna, tijela i vrata (ulazi u rodnicu). Sluznica maternici cikliki se svaki mjesec priprema za prihvat zigote. RODNICA cjevasta oblika, duga 10 cm, ujedno je i poroajni kanal, vrlo elastina (vano za porod). U rodnici se nalazi himen (djevinjak) tanka opna koja pri prvom spolnom odnosu puca uz krvarenje. STIDNICA sastoji se od malih i velikih usana izmeu je otvor rodnice, mokrane cijevi i

171 DRAICA (KLITORIS) graena od spuvastih tijela, velik broj osjetnih tjeleaca utjeu na osjeaj ugode tokom spolnog odnosa (orgazam)

mokrani mjehur sjemenovod mokranica (uretra) penis glava penisa prepucij

ejakulatorni kanal prostata anus pasjemenik sjemenik (testis) monja (skrotum)

mokraovod (ureter) mokrani mjehur ejakulatorni kanal pasjemenik sjemenik sjemenik (testis) penis uretra Muki mokranospolni sustav glava penisa prostata

sjemenovod

172 jajovodi

ue jajovoda jajnik
endometrij resice

jajne stanice Graafov mjehuri

mii tijelo maternice

grli maternice rodnica ili vagina

enski mokranospolni sustav

Dijelovi menstrualnog ciklusa FOLIKULARNA FAZA zapoinje mjesenicom i traje oko 12 dana u toj fazi u jajniku poinje sazrijevanje nove jajne stanice u Graafovu mjehuriu. OVULACIJSKA FAZA dolazi do pucanja Graafova mehuria na jajniku i iu njega se izbacuje zrela jajan stanice prema jajovodu = OVULACIJA ova faza traje 2-3 dana. SEKRECIJSKA FAZA traje 13-14 dana i zavrava MENSTRUACIJOM tijekom ove faze na mjestu Graafova mjehuria stvaar se UTO TIJELO - lui estrogen i progesteron sluznica maternice je deblja i prokrvljenija. AKO NE DOE DO OPLODNJE uto tijelo prelazi u BIJELO TIJELO prestaje luiti spolne hormone dolazi do ljutenja sluznice maternice, tj. do menstruacije (28. dan ciklusa). Propadanjem bijelog tijela na jajniku ostaje oiljak.

Termin ovulacije s obzirom na duinu trajanja menstruacijskog ciklusa U pravilu od ovulacije do nove menstruacije proe 14 dana. Tako ovulaciju moemo odrediti ako od ukupnog ciklusa oduzmemo 14 dana. Ako je ciklus pravilan i traje 28 dana, ovulacija bi trebala biti 14. dan ciklusa. Ako ciklus traje 32 dana, onda se moe prepostaviti da je ovulacija 18. dana ciklusa. Isto

173 tako, nagli skogo temperature tijela upuuje na dan ovulacije (neposredno prije ovulacije, poraste razina progesterona povea se bazalni metabolizam i povisi temperature 0.2 0.4 C) Knaus Oginova metoda.

Proces oplodnje Sjedinjenje spermija i jajne stanice, obino u jajovodu spermij prodire kroz membranu jajne stanice uz pomo enzima koji lui (akrozin), membrane nakon toga zadeblja kako bi bio sprijeen ulazak ostalih spermija, iz glave spermija se oslobaa haploidna predjezgra (rep otpada), haploidne predjezgre jajaca i spermija udruuju se u jezgru zigote oploene jajne stanice.

Znaenje dojenja Nekoliko sati nakon poroda stvara se prvo mlijeko, koje izgleda kao prozirna ukasta tekuina zove se kolostrum vaan je za dijete jer sadri hranjive tvari i veliku koliinu protutijela. Majino mlijeko bogato je masnoama (vane za razvoj ivanih stanica), sadrava bjelanevine, minerale, vitamije, eer laktozu sve hranjive tvari koje dojenetu trebaju u prikladnim omjerima (ako je majka zdrava i pravilno se hrani).

Faze brazdanja, implatacije blastociste i razvoj zametka Zigota odmah nakon zaea zapoinje s nizom mitotikih dioba BRAZDANJE. Za 3 dana nastaje MORULA nalikuje plodu duda. Daljnjim diobama nastaje BLASTOCISTA sastoji se od dva sloja (vanjski = TROFOBLAST, unutarnji = EMBRIOBLAST). Kada se blastocista priljubi uz sluznicu maternice trofoblast lui enzim koji omoguuje IMPLATACIJU

174 (ugnijeenje) blastociste (5-7 dana nakon oplodnje) - Iz embrioblasta nastaje EMBRIJ, a iz trofoblasta KORION, a zatim posteljica. Prvih 12 tjedana zametak se prehranjuje preko trofoblasta (dobiva hranjive tvari iz endometrija). Poslije se zametak hrani preko POSTELJICE. Nakon brazdanja slijedi GASTRULACIJA nastaje GASTRULA u njoj razlikujemo zametna listia: 1. vanjski ili egzoderm 2. srednji ili mesoderm 3. unutarnji ili endoderm Iz njih e se u sljedeoj fazi ORGANOGENEZI razviti skupine organa. U treem mjesecu razvoja zametka govorimo o PLODU ili FETUSU nalazi se u amnionu ili vodenjaku.

Tijek trudnoe, uloga i osnovna graa posteljice Trudnoa zapoinje zaeem, a zavrava poroajem traje 280 dana (poevi od prvog dana zadnje menstruacije)

TRUDNOA EMBRIONALNA traje osam tjedana razvoj embrija FETALNA traje sve do poroaja razvija se fetus ili plod

Fizioloke i psihike promjene u pubertetu PUBERTET razdoblje spolnog sazrijevanja ovjeka. Pod utjecajem hormona razvijaju se primarna i sekundarna spolna obiljeja.

PROMJENE FIZIKE

DJEACI promjena glasa

DJEVOJICE rast dojki, razvoj enske

175 (mutiranje), rast dlaka na licu i tijelu, poveanje miine mase, pojaan rad lijezda znojnica i lojnica FIZIOLOKE stvaranje sperme i none polucije (nesvjesna ejakulacija sperme tokom spavanja) PSIHIKE nesigurnost, sklonost promjenama raspoloenja, interes za suprotni spol, agresivniji oblik ponaanja, viak testosterona u djeaka), sukob generacija prva menstruacija menarha dlakavosti, nakupljanje masti u potkonom tkivu

Hormonska regulacija menstrualnog ciklusa FSH (folikulstimuliraju i hormon) potie folikul da zapone svoj razvoj u jajniku. Jajace u razvoju svara ESTROGEN. Njegova je razina najvia neposredno prije menstruacije. LH (luteinizacijski hormon) naglo poveanje razine LH potie ovulaciju otprilike 14. dan menstruacijskog ciklusa. PROGESTERON prazan folikul stvara progesteron koji djeluje na sluznicu maternice (ona odeblja)

Hormonska regulacija poroaja i dojenja POROAJ - dijete se sputa prema vratu maternice taj pritisak preko hipotalamusa potie luenje hormona OKSITOCINA iz neurohipofize. Oksitocin potie kontrakcije maetrnice. Hormoni PROSTAGLANDINI (lue ih fetusove ovojnice) potiu kontrakcije maternice. Prije poroda razina estrogena raste, a progesterona pada. DOJENJE hormon PROLAKTIN (lu i ga adenohipofiza) potie laktaciju, tj. stvaranje mlijeka (hormon poinje djelovati u treem poroajnom dobu). Na

176 kontrakcije mlijenih lijezda utjee i hormon OKSITOCIN (lui ga neurohipofiza)

Poroajna doba 1. poroajno doba dolazi do rastezanja vrata maternice i irenja u poroajni kanal. Kraj 1. poroajnog doba trebalo bi biti pucanje vodenjaka. 2. poroajno doba kontrakcije maternice uestalije i jaa, dolazi do istiskivanja ploda kroz poroajni kanal (uobiajen je poloaj djeteta glavom prema dolje). 3. poroajno doba dolazi do ljutenja posteljice treba voditi rauna da iz maternice izae cijela posteljica (ostatak moe prouzroiti upalu i krvarenja). Graa i uloga posteljice: organ proet bogatom mrenom krvnih ila koji predstavlja vezu maternice i zametka (spaja zametak s krvoilnim sustavom majke); za zametak ima znaenje plua i probavnog sustava.

l. Smjetaj u tijelu, graa,uloga i nain rada osjetilnog i ivanog sustava

Dijelovi ivanog sustava i njihova uloga ivani sustav sastoji se od sredinjeg ivanog sustava i perifernog ivanog sustava Sredinji ivani sustav sastoji se od mozga i kraljenine modine. Periferni ivani sustav ine 12 pari modinskih ivaca i 31 par ivaca kraljenike modine. ivce ine povezani snopovi nastavaka ivanih stanica. Razlikujemo osjetne i motorike ivane putove. Periferni ivani sustav sastoji se od somatskog i autonomnog ivanog sustava Autonomni ivani sustav nije pod kontrolom nae volje i uglavnom nadzire rad unutarnjih organa. Dijelimo ga na simpatikus i parasimpatikus.

Periferni ivani sustav ine mozak i kraljenina modina.

177 Mozak je sredinji dio tog sustava i odgovoran je za sve voljne i nevoljne aktivnosti. Obavijen je modanim ovojnicama koje oko njega zadravaju tanki sloj tekuine, tzv. likvor ili modana tekuina. U sredinjem dijelu mozga takoer se nalaze upljine, modane komore, ispunjene likvorom. Likvor prua mehaniku, ali i bioloku zatitu Mozak dijelimo na prednji, srednji i stranji mozak. Anatmoski mozak dijelimo na: veliki mozak, mali mozak, modano deblo (meumozak) i produenu modinu Veliki mozak se sastoji od lijeve i desne polovice (hemisfere). Povrinu velikog mozga ine tijela ivanih stanica siva tvar ili kora (cortex). Unutar velikog mozga nalaze se nastavci ivanih stanica i ine bijelu tvar. Koru velikog mozga dijelimo na renjeve: eoni, tjemeni, sljepooni i zatiljni.

Mali mozak u stranjem dijelu lubanje, siva tvar se nalazi izvana, a bijela iznutra, graen od dvije polovice. Uloga: funkcioniranje skeletnih miia i odravanje tonusa (napetosti) miia, ima glavnu ulogu u vremenskom slijedu pokreta i brzom nadovezivanju jednog pokreta na drugi, osigurava ravnoteu.

Modano deblo ili meumozak izmeu velikog i malog mozga. Obuhvaa talamus i hipotalamus. Hipotalamus povezuje endokrini i ivani sustav te usklauje njihovo djelovanje.

Produena modina prijelaz prema kraljeninoj modini. Bijela tvar izvana. Tu su smjetena vitalna sredita za odravanje ivotnih funkcija: disanje, vakanje, gutanje, kaljanje, regulacija arterijskog tlaka, rad srca.

Kraljenina modina smjetena u kanalu kraljenice . U sreditu se nalazi kanal ispunjen modanokraljeninom tekuinom. Siva tvar izvana, a bijela iznutra. Iz kraljenine modine izlaze ivana vlakna koja tvore ivce.

Princip nastanka osjeta

178 Osjetila za vid, sluh, okus, miris i dodir osnovni izvori informacija o okoliu. Nakupine usko specijaliziranih ivanih stanica ine osjetila. Osjetila djeluju kao receptori, nakon toga osjetilno ivano vlakno osjet prenosi u specifino sredite velikog mozga gdje postajemo svjesni osjeta.

Dijelovi oka Oko se sastoji od one jabuice i onog ivca. Ona jabuica obavijena je slojem bjeloonice, ilnice i mrenice, a unutar nje se nalazi staklovina (prozirna elatinozna tvorba). Bjeloonica s prednje strane prelazi u prozirnu ronicu. Ispred ronice je prednja ona komorica iza koje se nalazi arenica na njoj se nalazi otvor zjenica. Ispod arenice smjetena je ona lea.

Dijagram presjeka ljudskog oka: A - staklasto tijelo (staklovina), B - lea, C - ronica, D - zjenica, E - arenica, F - bjeloonica, G - oni ivac, H - mrenica

Graa ivane stanice ivana stanica (neuron) ima tijelo i niz nastavaka. Kratke nastavke zovemo dendriti (pomou njih stanica prima signale). Dugaak nastavak zove se akson (neurit)

179 pomou njega stanica odailje signale. Oko nekih aksona nalaze se Schwannove stanice koje ine mijelinsku ovojnicu. Na mjestima gdje se sastaju Schwannove stanice ovojnica je tanja (Raniverova suenja) dendrit zavrne noice

soma

Raniverovo suenje

akson

Schwannova stanica mijelinska ovojnica jezgra Graa neurona

Graa mozga i lene modine Mozak se sastoji od velikog i malog mozga, meumozga i produene modine. Na povrini velikog mozga nalazi se siva tvar, a unutar bijela tvar. Za razliku od velikog mozga, kod kraljenine (lene) modine siva tvar se nalazi u sreditu, a bijela na povrini.

180

veliki mozak

mali mozak

produena modina

Sredinji ivani sustav

181

siva tvar

bijela tvar

Prerez kraljeni ne modine

Vrste ivaca Postoje osjetilni (senzorni) i motoriki ivci Motoriki ivci se sastoje od motorikih neurona i prenose informacije iz sredinjeg ivanog sustava prema perifernim organima Osjetilni ivci graeni su od osjetnih neurona te primaju informacije od nekog osjetnog receptora na periferiji organizma i prenose ih prema lenoj modini i dalje prema mozgu

Povezanost naboja stanine membrane i aktivnog transporta iona kroz membranu s nastankom podraaja (depolarizacija-repolarizacija) Na membranama svih ivih stanica postoji razlika potencijala, a promjena tih potencijala vana je za provoenje ivanih impulsa. Ta se promjena odvija u 3 faze: faza mirovanja, faza depolarizacije i faza repolarizacije

FAZA MIROVANJA: Na vanjskoj strani membrane je pozitivan naboj, a s citoplazmatske strane negativan. Membranski potencijal odrava se zahvaljujui aktivnom transportu iona kroz membranu stanice mehanizam natrij-kalij

182 crpke (iz stanice se izbacuju 3 natrijeva, a unose 2 kalijeva iona). Negativan potencijal s unutarnje stane membrane iznosi -70 mV

FAZA DEPOLARIZACIJE: Slijedi nakon faze mirovanja. Membrana stanice je podraena pa se otvaraju kanali koji omoguuju ulazak velikog broja iona natrija unutarnja strana membrane postaje pozitivno nabijena (s -70 mV prelazi na +30 mV) tu naglu promjenu potencijala zovemo akcijski potencijal.

FAZA REPOLARIZACIJE: Nakon prolaska vala depolarizacije membrana stanice se repolarizira zatvaranjem kanala za ulazak iona natrija u stanicu i ukljuivanjem natrij-kalij crpke (naboj se vraa na -70mV)

Funkcionalna podjela kore velikog mozga Pojedini dijelovi mozga ine funkcionalne dijelove mozga Veina ulaznih informacija iz tijela stie u osjetilno podruje smjeteno u tjemenom renju. Pokretako ili motoriko sredite nalazi se u stranjem dijelu eonog renja. U eonom renju nalaze se sredita misaonih funkcija. U sljepoonom renju nalazi se podruje za sluh, a u zatiljnom podruje za vid. U dnu sljepoonog renja je podruje za njuh.

183

tjemeni reanj

eoni reanj

zatiljni reanj

sljepooni reanj mali mozak

Funkcionalna podjela kore velikog mozga

Graa punice i uloga pojedinih dijelova pri nastanku osjeta sluha Uho osjetilni organ za sluh i ravnoteu. Sastoji se od vanjskog, srednjeg i unutarnjeg uha. Vanjsko ine una koljka i uni kanal. U sredinjem uhu su bubnji i slune koice (eki, nakovanj, stremen). U unutarnjem uhu su sluni organi i organ za ravnoteu Unutarnje uho je labirint koji se sastoji od punice, dva mjehuria i tri polukruna mjehuria. U punici je sluni organ zavijeni kanal u obliku pueve kuice koji je dvjema tankim membranam podijeljen u 3 hodnika. Oni su ispunjeni endolimfom u srednjem kanalu i perilimfom u ostalim kanaliima. Na pregradi (bazilarna membrana) nalazi se organ za sluh s receptorima, tzv. Cortijevim stanicama s dlaicama receptori podraaje prenose ograncima slunog ivca sljepooni reanj velikog mozga u sredite za sluh

184 prednji polukruni stranji polukruni kanali kesica (utrikul) postrani polukruni kanali predvorje vreica (sakul) Graa punice punica kanali

Akomodacija oka; poremeaji u funkciji oka (kratkovidnost, dalekovidnost) Na lei se lomi svjetlost koja ulazi u oko pa je ona vana za stvaranje slike. Oblik lee moe se mijenjati ovisno o stezanju miia lee AKOMODACIJA OKA spljotena lea ispupena (konveksna) lea

gledanje udaljenog objekta

gledanje bliskog objekta

DALEKOVIDNOST zbog spljotene one jabuice slika pada iza mrenice. Ispravlja se bikonveksnim leama KRATKOVIDNOST ona jabuica izduena zrake svjetlosti se skupljaju u aritu ispred mrenice. Ispravlja se bikonkavnim leama

185 Prijenos svjetlosnih podraaja Zrake svjetlosti koje ulaze u oko lome se na lei i prolaze do mrenice na stranjem dijelu one jabuice (stvara se umanjena i obratna slika). Na tom dijelu mrenice nalaze se fotoreceptori koje dijelimo na tapie (osjetljivi na intenzitet svijetla) i unjie (zamjeujemo boje). Na svijetlo je najosljetiljivija uta pjega (na tom mjestu nastaje slika). Mjesto na mrenici, gdje vidni ivac izlazi iz oka, nema fotoreceptora, to je slijepa pjega. Vidnim ivcem iz svakog oka slika putuje u sredite za vid u zatiljni reanj velikog mozga. Mozak usklauje dvije slike (tek u mozga nastaje stvarna slika)

Smjetaj osnovna etiri okusa na jeziku Na povrini jezika nalaze se okusni pupoljci s okusnim receptorskim stanicama. Postoje razliite vrste okusnih pupoljaka pomou kojih osjeamo: slatko, kiselo, gorko i slano. Podruja s najvie receptorskih stanica pojedine vrste rasporeena su: gorko

kiselo slano slano

kiselo slano

slatko

Razmjetaj okusa na jeziku

186 Provoenje ivanog impulsa i procesi u sinapsi SINAPSA mjesto prelaska ivanog impulsa s jednog neurona na drugi neuron ili na miinu ili ijezdanu stanicu. Impuls se du aksona prenosi elektrinim putem (irenjem akcijskog potencijala) preko sinapsi se prenosi kemijskim putem pomou neurotransmitera. Akcijski potencijal dolazi do zavrnih noica aksona povea se propusnost za iona kalcija spajanje mjehuria ispunjenih neurotransmiterom sa staninom membranom otputanje neurotransmitera u sinaptiku pukotinu difuzija neurotransmitera kroz sinapti ku pukotinu vezanje za receptore postsinaptikog neurona ili neke druge stanice otvaranje kanala za natrij na membrani postsinaptikog neurona depolarizacija postsinaptikog neurona (iri se akcijski potencijal na drugi neuron)

smjer iv anog impulsa neurotransmiter Sinaptiki mjehuri akson

sinaptiki mjehur

mitohondrij polarizirana i dendrit sinaptika pukotina depolarizirana membrana Prijenos ivanog impulsa kroz sinapsu

Priroeni (sisanje, disanje, kaljanje) i steeni refleksi (Pavlovljevi refleksi) Postoje priroeni refleksi (sisanje, gutanje, kaljanje, kihanje) te steeni refleksi nastaju tijekom ivota zbog odreenih iskustava. Jednu vrstu steenih refleksa ine uvjetovani ili Pavlovljevi refleksi javljaju se kada poveemo dva podraaja od kojih jedan izaziva refleksnu reakciju, a drugi je neutralan, a nakon odreenog vremena organizam poinje reagirati i na neutralan podraaj (jer je povezan s podraajem koji samostalno uzrokuje

187 refleksnu reakciju). Pas lui slinu na podraaj hranom. Ukoliko poveemo taj podraaj s nekim neutralnim podraajem, npr. zvukom zveke, nakon nekoliko izlaganja psa hrani i neutralnom podraaju istodobno, pas e poeti lu iti slinu samo na neutralni podraaj, tj. zvuk zveke jer je nauen da taj podraaj uvjetuje hranu.

Analiza refleksne reakcije Refleksi brze, nesvjesne i svrsihodne reakcije tijela na neki podraaj. Odvijaju se preko kraljenine modina, a kora velikog mozga pritom ne sudjeluje. Jedna od vrsta refleksa jest refleks uklanjanja (uloga je zatita organizma). iv ana vlakna koja sudjeluju u provoenju impusla stvaraju refleksni luk sastoji se od osjetnog neurona koji prima podraaj i prenosi ga do kraljenine modine i motorikog neurona koji potie samu reakciju. Npr. nakon udarca lijeni kim ekiem po tetivi ivera osjet se prenosi (preko osjetnih neurona) do stranjeg roga kraljenine modine sinaptiki se prespajaju na motoriki neuron (ili moe posredovati meuneuron) pokretaki ivani impulsi stiu na motoriku plo icu miinih vlakana i potiu ih na pojedinano trzanje.

Djelovanje neurotransmitera i uloga enzima pri njihovoj razgradnji Neurotransmiteri su neurohormni koji podrauju postsinaptiki neuron i na taj nain prenose ivani impuls. Kako neurohormoni ne bi predugo podraivali postsinaptiki neuron oslobaa se enzim za razgradnju neurohormona.

Znaenje sna za normalno funkcioniranje organizma Tijekom sna mozak se energetski obnavlja, sintetizira nove koli ine ATP-a i neurohormona, fiksira se pamenje.

Osjetilo njuha i prijenos signala do mozga Receptori za njuh smjeteni su u mirisnoj olfaktornoj regiji nosa smjetena u sluznici gornjeg dijela nosnog hodnika. Mirisni receptori pripadaju skupini

188 kemoreceptora. Mirisne molekule moraju se otopiti u nosnoj sluzi i podraiti dla ice mirisnih stanica nastali potencijali se prenose u mirisnu regiju mozga

Poloaj organa za ravnoteu Nalazi se u unutranjem uhu. Sastoji se od dva mjehuria i 3 polukruna kanali a ispunjenih tekuinom, tzv. endolimfom. Polukruni mjehuri i smjeteni su u prostoru pod pravim kutom. Unutar kanalia nalaze se specijalizirane osjetne stanice s dla icama koje se podrauju kretanjem endolimfe, podraaj se ivcem prenosi u primozak i dalje u mali i veliki mozak.

m. Znaenje pojedinih organa i organskih sustava u odravanju homeostaze organizma

Pojam homeostaza Ljudski organizam ima niz mehanizama kojima odrava organizam u ravnotei, npr. tjelesnu temperaturu, arterijski tlak, pH, koncentraciju glukoze u krvi...

HOMEOSTAZA

Homeostaza je, dakle, ravnotea optimalnih biolokih (biokemijskih) uvjeta funkcioniranja organizma.

Znaenje vode za odravanje ivota Voda je najzastupljeniji spoj u ljudskom organizmu (ini oko 60% ljudskog tijela) Ima razliite i vane uloge u organizmu: dobro otapalo, prenosi tvari, slui kao medij u kojima se zbivaju biokemijske reakcije, titi organe od ozljeda, sudjeluje u regulaciji tjelesne temperature, odravanje osmotske ravnotee i dr.

189 Zastupljnost vode u organizmu ovisi o dobi (fetus ima 90% vode), spolu i udjelu masti u tijelu ovjeka.

Uloga bubrega u odravanju homeostaze Regulacija tjelesnih tekuina, ekskrecija (izluivanje tetnih i suvinih tvari), regulacija krvnoga tlaka i eritropoeza (lue hormon eritropoetin koji stimulira kotanu modinu na proizvodnju eritrocita)

Vanost stalnih pH vrijednosti tjelesnih tekuina

Izvanstanine tekuine veinom imaju pH 7.4, a stanine oko 7.0 promjenom pH ne mogu se odvijati kemijske rekcije nune za ivot (prvenstveno zato to veina enzima djeluje u uskom rasponu pH).

Disanje i regulacija pH Smanjenom frekvencijom disanja u tijelu se nakuplja CO2 On reagira s H2O stvarajui karbonatnu kiselinu koja disocira CO2 + H2O H2CO3 H++HCO3Osloboeni H+ ioni snizuju pH tjelesnih teku ina ACIDOZA Dubljim i brim disanjem mogue je postii oslobaenje u atmosferu veu koli inu CO2 a dio potjee iz karbonantne kiseline u krvnoj plazmi - ALKALOZA H+ + HCO3- H2CO3 CO2 + H2O

Ozbiljnija acidoza i alkaloza su rijetke jer se u krvi nalaze puferi za odranje pH

190

n. Glavni poremeaji i bolesti organa i organskih sustava ovjeka; imbenici koji unaprjeuju ili naruavaju zdravlje ovjeka

Pozitivni i negativni utjecaji na srce i krvoilni sustav POZITIVNI: Redovito spavanje (7-8 h), redoviti obroci, redovita tjelesna aktivnost, razborita prehrana (ne s previe energije, masnoa, soli, vie povra i voa), umjerena tjelesna teina.

NEGATIVNI: Puenje, konzumiranje alkohola, prekomjerna tjelesna teina, prekomjeran unos masne hrane, stres.

Nain ivota i pojava visokog tlaka i ateroskleroze Ateroskleroza i visoki tlak ei su u osoba koje obilnije jedu masnu hranu te kod puaa i pretilih osoba, osoba koje se nedovoljno kreu ("sjedilaki nain ivota").

Najee bolesti i poremeaji dinog sustava i njihova povezanost s rizinim imbenicima za zdravlje Prehlada najea bolest uzrokovana razliitim virusima; infekcija gornjih dinih puteva: nos, grlo. Simptomi: kihanje, suzenje, grlobolja, promuklost, kaalj, curenje iz nosa.

Akutni bronhitis upala sluznice bronha i bronhiola; uzrokovana djelovanjem virusa. Simptomi: kaalj s ukastim ili sivkastim ispljuvkom, oteano disanje, hripanje, poviena tjelesna temperatura. ee oboljevaju puai, asmatiari, osobe koje ive u oneienoj atmosferi.

191 Kronini bronhitis uestalo podraivanje dinih puteva ili infektom ili drugim iritativnim imbernicima. Najei uzrok jest puenje i oneien zrak. Simptomi: oteano disanje, izluivanje sluzi...

Emfizem plua: oteenje alveola; plua gube funkciju zbog oteenja i smanjenja broja alveola. Tijelo dobiva malo kisika je ugljikov dioksid zaostaje u tijelu (plave usne), mogu se javiti problem s radom srca (proirenje desnog dijela srca, tzv. pluno srce). Uzroci su isti kao i za bronhitis

Upala plua (pneumonija) uzrokovana infekcijom nekom vrstom bakterija, virusa i mikoplazmi; Simptomi: vruica, kaalj, teko i oteano disanje; najee je uzrokovana bakterijom (pneumokok).

Rak plua (bronhalni karcinom) u 99% sluajeva se susree kod puaa. Dim cigarete oteuje stanice sluznice duika, a oteene stanice su poetni stadij razvoj tumora. Tumor se iri na plua te metastazira u druge dijelove tijela (npr. mozak, jetru, kosti, kou) nastaju sekundarni tumori. Simptomi: poetno kaalj, ispljuvak moe biti sukrvav, a disanje oteano, kasnije se javlja bol u prsima koja je razliita za vrijeme udisaja i izdisaja.

Tuberkuloza (TBC) izaziva je bacil moe tjednima preivjeti u praini (ne podnosi svje zrak i sunevu svjetlost). Preventiva: Pravilne higijenskim navike te preventivno cijepljenje. Danas je izljeiva zahvaljujui antibioticima.

Rizini imbenici: Puenje, ivot u oneienoj atmosferi, nepravilne higijenske navike...

AIDS: uzronici, nain zaraze HIV-om, nain zatite AIDS (Acquired Immunodeficiency Syndrome) sindrom steene imunodeficijencije (skup simptoma zbog razvoja nedostatne funkcionalnosti

192 imunolokog sustava) uzrokuje ga virus HIV (virus humane imunodeficijencije) prenosi se krvlju i spolnim odnosom, injekcijskim iglama te s majke na dijete kroz posteljicu ili sisanjem zatita: izbjegavanje nezatienog spolnog odnosa (upotreba kondoma), izbjegavanje dijeljenja igala meu intravenskim ovisnicima.

Alergija i alergeni

Imunoloki sustav moe reagirati na tvari koje inae nisu tetne za organizam imunoloka preosjetljivost (alergije) Najei alergeni su: praina (grinje), perje, pelud razliitih biljaka, pojedine namirnice, neke vrste ljekova (npr. penicilin)

Nastanak karijesa i naini zatite zubi

Erozija zuba do koje dolazi nakon oteenja zubne cakline. Nastajanje karijesa pouspjeuju bakterije (Streptococcus mutans). Prvo se na zubima javlja zubni plak (naslaga hrane, sline i bakterija) bakterije u plaku razgrauju ostatke hrane i pritom stvaraju kiseline koje otapaju caklinu (ovom procesu pogoduje hrana bogata ugljikohidratima i neredovita higijena zuba). Prevencija je upravo suprotna: redovita higijena zuba, prehrana bez puno ugljikohidrata, uzimanje manje koliine fluora (caklina postaje otpornija na otapanje), redovit odlazak stomatologu.

tetnost alkohola

Alkohol (etanol) izaziva ovisnost, brzo se iz probavnog sustava apsorbira ukrvotok, krvlju se trasnportira u jetru gdje se pretvara u acetaldehid vrlo toksian spoj, oteuje jetru ciroza jetre. Pretjerana konzumacija alkohola moe dovesti do gastritisa (upala eluane sluznice), oteenja mozga, pankreatitisa (akutna upala guterae), oteenja srca, ima negativan utjecaj na pamenje, kronini alkoholizam dovodi do gubitka na tjelesnoj teini (iako je alkohol kalorian, ali se zanemaruje ostala hrana) i dr.

193

Pojava proljeva i zatvora; osnova samopomoi

Proljev posljedica prebrzog gibanja sadraja crijeva kroz debelo crijevo. Stolica je esta i izrazito tekua. Moe nastati uslijed nepravile prehrane, bakterijske ili virusne infekcije probavnog sustava, antibiotici, a moe biti i psihogen (pri poveanoj psihikoj napetosti). Proljevom se moe u vrlo kratkom vremenu izgubiti velika koliina tekuine naruavanje homeostaze Proljev najee traje dan-dva, ako potraje dulje, treba posjetiti lijenika. SAMOPOMO: uzimanje dovoljne koliine izotonine tekuine

Zatvor posljedica sporog gibanja fecesa debelim crijevom. Uzrok mogu biti patoloke promjene debelog crijeva i smanjena sposobnost kretanja muskulature crijeva. ee je uzrok neodgovarajua prehrana te neredovito pranjenje crijeva. SAMOPOMO: Uzimati hranu s vie vlakana (kruh od cjelovitih itarica, itne pahuljice, voe, lisnato povre, krumpirova kora, grah i suhi graak), smanjiti uzimanje visokopreraenih namirnica (bijeli kruh i sir), poveati uzimanje tekuine, ali izbjegavati kofein i alkohol, redovito pranjenje crijeva, redovita tjelovjeba.

Osnova zdrave prehrane

Za zdravlje ovjeka bitna je uravnoteena prehrana tijelu osigurava sve potrebne tvari za normalno funkcioniranje i optimalnu koliinu energije. Dnevno bi u obrocima odrasle osobe prosjeno trebalo biti oko 50% ugljikohidrata, 30% bjelanevina i oko 15% masnoa. U djece udio bjelaevina treba biti vei zbog intenzivnog rasta i razvoja.

194

eer, ulje i masnoe

mlijeko i niskomasni mlijeni proizvodi, meso male masnoe, jaja i riba

voe i povre

integralne itarice, kruh i tjestenina

Piramida pravilne prehrane

Rizini imbenici za zdravlje i rad bubrega Bubrezi su vrlo osjetljivi i treba ih uvati od prehlade i tetnih (nefrotoksinih) tvari. Posebno su osjetljivi na teke metale, pojedine lijekove i vee koliine alkohola. Kod oteenih bubrega toksine tvari zaostaju u tijelu te se koncentriraju do koliina koje uzrokuju trovanje pa i smrt.

Spolno prenosive bolesti: HIV*, hepatitis, herpes, papiloma (HPV**), trihomonas, klamidija, gonoreja, sifilis

195 *HIV kao bolest navode sami sastavljai kataloga iako HIV nije bolest, nego virus koji uzrokuje AIDS **isto tako, HPV (humani papiloma virus) je virus koji uzrokuje rak grlia maternice

Povezanost spolno prenosivih bolesti s rizinim ponaanjem Ove bolesti uglavnom su posljedica neodgovornog spolnog ponaanja: izbjegavanje kontracepcije (posebice prezervativa), promiskuitetno ponaanje (esto mijenjanje seksualnih partnera).

Metode kontracepcije (spreavanja zaea); vanost planiranja obitelji PRIRODNE METODE: Ne rabe se sredstva za sprjeavanje trudnoe, ve se pokuava odrediti vrijeme ovulacije na taj se nain moe pretpostaviti mogue vrijeme zaea (odrediti tzv. plodni dani) u to se vrijeme izbjegava spolni odnos. Jedan od naina odreivanja ovulacije (ne ba pouzdan) jest prema kalendaru menstruacije. U pravilu od ovulacije do nove menstruacije proe 14 dana te ovulaciju moemo odrediti tako da od ukupnog ciklusa oduzmemo 14 dana. U sluaju pravilnog ciklusa koji traje 28 dana, ovulacija bi trebala biti 14. dana ciklusa. Ako ciklusa traje 32 dana, pretpostavka je da e se ovulacija dogoditi 18. dana ciklusa. Ako se eli izbijei trudnoa, spolni odnos treba izbjegavati 4 dana prije i 3 dana poslije ovulacije. Najpoznatije prirodne metode su Knaus-Oginova metoda temelji se na odreivanju trenutka ovulacije mjerenjem tjelesne temperature. Bilingsova metoda cervikalne sluzi temelji se na promjenama konzistencije sluzi u cerviksu. Prekinuti snoaj najstarija prirodan metoda, spolni odnos se prekida prije ejakulacije sjemene tekuine u rodnicu (nepouzdano). Sve su prirodne metode kontracepcije poprilino nepouzdane.

KEMIJSKE METODE: Koritenje sredstava koje sadre tzv. spermicidne tvari (ubijaju spermije ili smanjuju njihovu pokretljivost). Spermicidna sredstva se neposredno pije odnosa stave u rodnicu, a najee su u obliku krema, gela ili pjene.

196

MEHANIKE METODE: Sprjeavaju prolazak spermija u spolni sustav ene. Najpoznatije mehaniko sredstvo zatite su kondomi (za razliku od ostalih navedenih metoda, daju i odreeni stupanj zatite od spolno prenosivih bolesti). Prezervativ se stavlja na penis prije spolnog odnosa te sprjeava ejakulaciju sjemene tekuine u rodnicu ene. Postoje i enski kondomi femidomi stavljaju se u rodnicu i djeluju na isti nain. Spirala ili materniki uloak - sprjeava prolazak spermija, ali ako se oplodnja ipak dogodi, spirala djeluje kao abortivno sredtvo sprjeava imaplantaciju zametka u sluznicu maternice. Dijafragma elastina kapica, stavlja se u rodnicu prije snoaja.

BIOLOKO-HORMONSKE METODE: Uglavnom sprjeavaju ovulaciju ne moe doi do oplodnje. Mogu biti u obliku pilula, flastera, injekcija, implantata. Pilula za dan poslije sprjeava implantaciju oploene jajne stanice u sluznicu maternice.

TRAJNE METODE: Sterilizacija u mukaraca vazektomija (presijecanje sjemenovoda), a u ena podvezivanje jajnika.

PLANIRANJE OBITELJI - svjesno i slobodno odluivanje ene i mukarca o najpovoljnijem vremenu za roditeljstvo, za roenje eljenog broja djece te o vremenu i razmaku izmeu poroda. Cilj planiranja obiteiji je roenje zdrave i eljene djece te odgovorno i svjesno roditeljstvo. Planiranje obitelji je jedno od osnovnih ljudskih prava i sloboda.

Ovisnosti: vrste i tetne posljedice Ovisnost je duevno i tjelesno stanje osobe koje nastaje kao posljedica meudjelovanja organizma i sredstava ovisnosti. Moe biti fizika: kada se zbog prilagodbe organizma na sredstva ovisnosti pojave fiziki poremeaji ako se prekine

197 uzimanje tih sredstava. Takvu ovisnost izazivaju alkohol, opijati, barbiturati i drugi sedativi, to mogu biti i neki lijekovi (uslijed dugotrajne primjene). Openito sredstva ovisnosi moemo podijeliti na: Socijalno prihvaena sredstva ovisnosti - alkohol, duha, kava, ak se ne smatraju drogama, a nerijetko se njihovo konzumiranje potie (reklame). Socijalno neprihvaena sredstva ovisnosti prave droge, uivatelje zovemo narkomanima. Te se droge ne mogu legalno kupiti. Ovisnici ih nabavljaju ilegalno (nerijetko kriminalnim radnjama), vrlo su skupe. Tu ubrajamo: morfin i njegove derivate, marihuanu, hai, kanabis, kokain, sintetike halucinogene, hlapljive pare organskih otapala (snifanje). Sredstva ovisnosti o kojima nema jasnih moralnih stajalita u drutvu prekomjerno uzimanje nekog lijeka (tabletomanija).

VRSTE ovisnosti: alkoholizam, amfetaminski tip, kanabisni tip (marihuana, hai), kokain, halucinogeni (LSD, meskalin, skopolamin), opijatni tip (heroin), duhanski tip

POSLJEDICE (mogu se podijeliti na psiholoke i fizioloke): Amfetamini uzrokuju depresiju, pospanost, glad, osjeaj straha. Kanabis uzrokuje bolesti organa za disanje, smanjuje spermatogenezu, izaziva izostanak ovulacije. Kokain moe dovesti ak do modanog udara, izaziva strah, razdraljivost, depresiju, suicidalne misli, Heroin uzrokuje suzenje oiju, curenje nosa, intenzivno znojenje, proirenje zjenica, proljev, greve u trbuhu, bolove u miiima i kostima. Nikotin (iz duhanskog dima) uzrokuje oteenje krvoilnog sustava, kronine bolesti dinog sustava, moe dovesti do raka. U razdoblju apstinencije (prestanka uzimanja sredstava ovisnosti) javlja se apstinencijska kriza (neugodni tjelesni simptomi, loe psihiko stanje zbog jake elje za sredstvom ovisnosti).

198 Bolesti koje se prenose krvlju Najee su AIDS i hepatitis i to posebice uporabom ve koritenih igala pri ubrizgavanju sredstava ovisnosti. Hepatitis je virusna upala jetre koja dovodi do oteenja ili unitenja njezinih stanica. Moe biti kratkotrajan (akutni) i dugotrajan (kronini). Razlikujemo hepatitis A uvijek akutan; hepatitis B serumski hepatitis, nalazi se u krvi, slini i spermi, a prenosi se transfuzijom krvi, zaraenim iglama ili spolnim kontaktom; hepatitis C moe se prenjeti transfuzijom krvi, spolnim odnosom, zaraenim iglama, preko ozljeda na koi. Rizinu skupinu ine ovisinici o drogama, promiskuitetne osobe, osobe koje su se podvrgnule piercingu.

Dijabetes: rizini imbenici, lijeenje Dijabetes eerna bolest guteraa ne lui inzulin ili on ne djeluje ispravno pa se u krvi nakuplja previe eera oboljeli moraju primati injekcije inzulina i/ili (ovisno o tipu bolesti inzulin ovisni tip I ili inzulin neovisni tip II) se pridravati posebnog reima prehrane i tjelesne aktivnosti, moe se lijeiti transplantacijom guterae ili izoliranih Langerhansovih otoia. Rizini imbenici za nastanak: naslijee i okolina (pretilost, nepravilna prehrana, nedostatna tjelesna aktivnost)

Leukemija Veliko poveanje broja nenormalnih leukocita u krvi. Leukociti nisu funkcionalni, ne obavljaju svoju zadau obrane organizma. Mogu biti akutne ili kronine. Ako bolest zahvaa limfocite limfatina leukemija, a ako zahvaa neutrofilne leukocite mijeloina leukemija.

199 Hemofilija Nemogunost zgruavanja krvi od koje uglavnom boluju mukarci (objanjeno u genetici). Lje enje se provodi ubrizgavanjem faktora zgruavanja koji nedostaje.

Znaenje programa imunizacije djece Trajnom i programiranom imunizacijom (cijepljenjem) iskorijenjene su neke teke bolesti na svjetskoj razini (npr. velike boginje). Imunizacijom se sprjeava razvoj brojnih zaraznih bolesti.

Vanost transplantacije i doniranja organa Presaivanje ili transplantacija organa irom svijeta prihva ena i uspjena metoda lijeenja bolesnika kod kojih je dolo do nepovratnog zatajenja funkcije organa. Uspjeno presaivanje, i kada nije od vitalnog znaaja, doprinosi poboljanju kvalitete ivota primatelja.

Povezanost nastanka bolesti s poremeajima u radu endokrinih lijezda Hipotireoza smanjeno luenje hormona titnjae usporavaju se tjelesne i metalne funkcije. Jedna vrsta hipotireoze moe biti uzrokovana nedostatkom joda u hrani (jod je nuan za sintezu hormona titinjae). Dolazi do smanjenog luenja hormona titnjae, a njeno tkivo buja guavost Postoji i hipertireoza pojaano luenje hormona titnjae. Gigantizam posljedica prevelike koli ine hormona rasta. Patuljasti rast smanjeno luenje hormona rasta. Dijabetes guteraa ne lui hormon inzulin.

Modana kap; rizini imbenici Propadanje dijela mozga koji ostane bez opskrbe krvlju zbog poremeaja u krvotoku mozga Rizini imbenici: puenje, trajno povieni kolesterol, eerna bolest.

200

Degenerativne bolesti ivanog sustava Postupno propadanje neurona u mozgu Parkinsonova bolest, Alzheimerova bolest (senilna demencija), multipla skleroza

Opasnost buke za zdravlje Jaki zvukovi mogu uzrokovati bol u uima, vrtoglavicu, muninu, razdraljivost i umor, a dugotrajna izloenost buki uzrokuje trajno oteenje sluha. Jedinica za ja inu zvuka izraava se u decibelima (dB). Opasnosti za sluh nema u rasponu od 10-80 dB, od 80-110 dB postoji opasnost za sluh, a u rasponu od 120-140 dB mogue je oteenje sluha ve pri kratkom izlaganju.

201

7 GENETIKA
a. Osnovni genetiki pojmovi i njihovi meuodnosi
Definicija genetike i povezanost s ostalim biolokim disciplinama Genetika je znanost koja se bavi istraivanjem svih aspekata nasljeivanja. Nasljeivanje se moe prouavati na raliitim organizacijskim razinama ivota na razini molekula, kromosoma, stanica, jedinki, populacija, vrsta itd. Predmeti prouavanja genetike jesu struktura, prijenos i djelovanje njasljedne tvari u stanici.

Prouavanje nasljeivanja na razini jedinki bavi se KLASINA ili MENDELOVA GENETIKA Podruje genetike koje istrauje nasljeivanje na razini stanica i kromosoma jest CITOGENETIKA Podruje genetike koje se bavi naslje ivanjem na razini populacija jest POPULACIJSKA GENETIKA Istraivanje naslje ivanja na razini molekula jest MOLEKULARNA GENETIKA Podruje genetike koje na temelju strukture i funkcije geneti kog materijala te analize nasljeivanja na razini populacija i vrsta potvruju evolucijske postavke jest EVOLUCIJSKA GENETIKA Razvojem tehnika molekularne genetike utemeljeno je najnovije podruje genetike GENETIKO INENJERSTVO

Genetika je povezana sa svim biolokim disciplinama koje prouavaju pojedine skupine organizama (botanika, zoologija, biologija ovjeka, mikrobiologija...) jer se s genetikog stajalita istrauju sve skupine organizama. Genetika je najdublje povezana s biologijom stanice ( citogenetika prouava promjene broja i oblika kromosoma vidljive molekularna genetika prouava

mikroskopom) i molekularnom biologijom (

202 naslijeivanje na razini molekule DNA odnosno RNA). Izvan biologije, genetika je najdublje povezana s biotehnologijom (genetiko inenjerstvo), medicinom (najvie nas zanima naa vlastita genetika, genetika ovjeka, kako bismo sprije ili i lije ili genetske poremeaje) i statistikom (populacijska genetika).

Nasljedna tvar i nasljedna svojstva Nasljeuje se uputa za izgradnju i funkcioniranje organizma, a ta je uputa sadrana u genima. Dakle, nasljeuju se geni koji odreuju svojstva (FENOTIP svaka morfoloka osobina vidljiva okom). Skup svih gena jednog organizma naziva se GENOTIP. Gen je dio molekule DNA koja sadri uputu za strukturu odreenog polipeptida (bjelanevine). Gen je dio molekule DNA koje se zajedno prepisuje u RNA (najee mRNA). Nasljedna je tvar, dakle, DNA.

Nasljedna svojstva znaajke organizma koje su rezultat nasljeivanja (prijenosa nasljedne tvari s roditelja na potomke). Ona nisu fizika osnova nasljeivanja, nego su to geni koji odreuju ta svojstva.

Genotip i fenotip GENOTIP svi geni nekog organizma; genetika struktura jedinke. FENOTIP izgled i funkcija organizma kao rezultat meudjelovanja njegova genotipa i okolia.

Odnos gena i okoline u oblikovanju fenotipa Na fenotip utjeu i geni i okolina (dostupnost hranjivih tvari, izloenost tetnim tvarima, kod ljudi odgoj...). Geni odreuju okvire unutar kojih okoli moe utjecati na fenotip. Ponekad su okviri iroki, a ponekad izrazito uski. Uglavnom su okviri poligenskih svojstava (fenotipska znaajka pod kontrolom veeg broja gena) iri u odnosu na monogenske okvire (jedno svojstvo jedan gen).

203 Klon i populacija KLON populacija stanica ili organizama koji su nastali mitozom od jedne stanice ili zajednikog pretka. Kloniranje je vrsta nespolnog razmnoavanja. Tako se razmnoavaju biljke, mnogi mikroorganizmi i neke jednostavne ivotinje. Primjeri: jagoda se klonira vrijeama, krumpir gomoljima, afrika ljubi ica i carska begonija listovima... POPULACIJA skup jedinki iste vrste koje ive na odreenom prostoru u odreenom vremenu (mogu se meusobno razmnoavati). Svi su pripadnici iste populacije povezani nizom svojstava: slian genotip i fenotip, razmnoavanjem, nain prehrane i ponaanje. Primjeri: svi maslaci na jednoj livadi, imii u jednoj spilji...

b. Kemijska graa i mehanizam djelovanja gena

Graa, uloga i svojstva nukleinskih kiselina (vidi vie o nukleinskim kiselinama u 1. poglavlju Biologija stanice) Podjela nukleinskih kiselima: DNA (deoksiribonukleinska kiseline, dvolanana), RNA (ribonukleinska kiselina, uglavnom jednolanana) moe biti mRNA (messenger RNA ili glasnika RNA), tRNA (transfer RNA ili transportna RNA), rRNA (ribosomal RNA ili ribosomska RNA) DNA (deoksiribonukleinska kiselina) ine je dva polinukleotidna lanca omotana oko zamiljene osi u dvolananu zavojnicu. Osnovna jedinica strukture molekule DNA je NUKLEOTID. Svaki nukleotid ine: EER (pentoza deoksiriboza), FOSFATNA SKUPINA i DUIKOVA BAZA (purinske duikove baze jesu adenin i gvanin, a pirimidinske timin i citozin). Baza je vezana za eer preko 1C atoma. Fosfatna je skupina vezana za eer preko 5C atoma. Novi se nukleotidi veu na hidroksilnu skupinu ( -OH) na atomu eera. To je 3' kraj polinukleotidnog lanca. Drugi kraj lanca jest 5' kraj. Polinukleotidni lanci su antiparalelni, a meusobno su povezani vodikovim vezama izmeu komplementarnih duikovih baza (adenin s timinom, gvanin s citozinom). Uloga nukleinskih kiselina: pohranjivanje i nasljedni prijenos upute za grau i funkcioniranje organizma. Svojstva nukleinskih kiselina: Pohranjivanje informacije, sposobnost udvostruivanje, stabilnost strukture, mogunost promjene.

204 RNA graena je od ribonukelotida povezanih u lanac na isti nain kao u molekuli DNA. eer je riboza. Ona sadri na atomu 2C OHskupinu koje nema u deoksiribozi. To je jedina razlika izmeu ta dva eera. U strukturi RNA umjesto timina dolazi uracil.

Uloga molekula RNA

Tip RNA mRNA

Uloga Donosi prijepis upute s molekule DNA za redoslijed aminokiseline u proteinu

tRNA

Donosi odgovarajuu aminokiselinu na ribosom tijekom sinteze proteina

rRNA

Sudjeluje u grai ribosoma i povezivanju aminokiselina peptidnom vezom u lanac

Upravljanje gena ivotnim procesima (biosinteza proteina)

Glasnika ili mRNA prenosi genetiki informaciju iz jezgre u citoplazme. Proces sinteze mRNA na polinukleotidnom lancu kalupu DNA naziva se PREPISIVANJEM ili TRANSKRIPCIJOM (na principu komplementarnih baza s pomou enzima RNApolimeraze.) Molekula mRNA nosi informaciju u obliku tripleta baza koje nazivamo KODON. Nakon to je transkripcija zavrena, mRNA prolazi kroz pore jezgrine membrane u citoplazmu do ribosoma. Prijenosna ili tRNA prenosi aminokiseline do ribosoma, MJESTA BIOSINTEZE BJELANEVINA. Postoji najmanje 20 tRNA, po jedna za svaku aminokislinu. Molekula tRNA je jednolanana, a jedan kraj sadri triplet nukleotida ANTIKODON on je komplementaran jednom ili vie kodona u molekuli mRNA. Drugi kraj molekule tRNA nosi mjesto za prihvaanje aminikiseline.

205 Ribosomska RNA ili rRNA sastavni je dio ribosoma Nakon transkirpcije u citoplazmi dolazi do sinteze bjelaevina kroz proces PREVOENJA ili TRANSLACIJE ribosom se kree du molekule mRNA (ona sadri kodon), a u citoplazmi se nalaze i molekule tRNA (one na jednom kraju sadre antikodon, a na drugom neku aminokiselinu) antikodon je komplementaran kodonu, a prepoznaju se na temelju vodikovih veza koje se uspostavljaju meu njima. Npr. jedan od kodona za aminokiselinu fenilalanin je UUU, dakle komplementarni antikodon na molekuli tRNA je AAA. U citoplazmi postoji enzim koji e tu aminokiselinu vezati za tRNA s antikodonom AAA, a kada se u podruju prevoenja prijepisa (na ribosomima) pojavi kodon UUU, s njime e se, na principu komplemetarnosti, vezati antikodon AAA koji ini jedan kraj tRNA, te aminokiselina fenilalanin koja je vezana na drugom kraju tRNA zatim e molekula rRNA omoguiti vezivanje fenilalanina s prethodnom kiselinom (stvara se peptidna veza), a mRNA e se pomaknuti za jedan triplet u svrhu vezivanje neke nove aminokiseline taj se proces ponavlja sve dok se u podruju prevoenja pojavi jedan od STOP kodona (UAA, UAG, UGA), dok je prvi kodon kojega ribosom prevodi START kodon (AUG).

c. Graa i organizacija nasljedne tvari virusa, prokariota i eukariota

Kromosomska teorija nasljeivanja U sintetskoj (S) fazi ivotnog ciklusa stanice, pomou enzima DNA polimeraze odvija se semikonzervativna replikacija DNA (na svakom lancu sintetizira se novi, komplementaran tako da se svaka nova DNA sastoji od jednog roditeljskog i jednog novosintetiziranog lanca), kod eukariota svaka udvostruena DNA ini dvije kromatide kromosoma meusobno povezane centromerom (privrsnicom pomou koje se privruju za diobeno vreteno) eukariotski kromosom sastoji se od DNA omotane (pakirane) oko bjelanevina, to je transportni oblik DNA koji je najjae spiraliziran (najgue pakiran) u metafazi diobe (prije razdvajanja kromatida koje je time

206 olakano). Sva bioloka svojstva stanice odreena su genima tj. dijelovima molekula DNA koje se prenose iz roditeljske stanice na stanicu potomak u obliku kromosoma (1 molekula DNA 1 kromosom ali kromosom prije diobe sadri 2 iste molekule DNA jer se DNA

udvostruila), kromosom je gusto pakirani oblik u kojem se molekula DNA nalazi za vrijeme stanine diobe.

Temeljna graa, broj i vrsta kromosoma, kromosomske garniture S obziroma na staninu grau razlikujemo prokariotski i eukariotski kromosom. o PROKARIOTSKI: kruna dvolanana molekula DNA. Takve kromosome imaju bakterije, virusi i organeli eukariotske stanice (plastidi i mitohondriji). o EUKARIOTSKI: tapiasta struktura koja se nalazi u jezgri i ima linearno poredane gene, nastaje zgunjavanjem tankih niti kromatina za vrijeme stanine diobe. Izgraen od DNA i proteina. GRAA KROMOSOMA 1. Kromatida 2. Centromera (privrsnica) 3. Krai krak 4. Dui krak

207

Razlika izmeu genskog sustava bakterije i virusa i eukariota VIRUSI nemaju staninu organizaciju, sadre jednu molekulu nukelinske kiseline (DNA ili RNA, jednolanana ili dvolanana, linearna ili kruna) koja im ini cijeli genom ona se nalazi unutar bjelanevinastog omotaa, tj. kapside. Virusi su obligatni paraziti, tj. nemaju vlastitu izmjenu tvari, niti se mogu sami razmnoavati ovise o ivoj stanici koju napadaju (koriste njene mehanizme za replikaciju DNA te transkripciju i translaciju). BAKTERIJE nositeljica genetike upute jest kruna prstenasta molekula NUKLEOID (bakterijski kromosom). Uz bakterijski se kromosom u stanici mogu

208 nalaziti i plazmidi, male krune molekule DNA one su nezavisne samoreplicirajue estice, sadre mali broj gena, esto vanih za bakterijsku otpornost na antibiotike i druge funkcije koje nisu nune za preivljavanje bakterije u normalnim uvjetima, ali mogu omoguiti preivljavanje u promijenjenim, nepovoljnim uvjetima (npr. Fplazmid omoguuje izmjenu genetikog materijala izmeu bakterija konjugacijom).

EUKARIOTI - genetski materijal je organiziran u KROMOSOM - svaki sadri jednu molekulu linearne DNA koja je povezana s HISTONIMA (proteini) koji formiraju KROMATIN sadri ponavljajue jedinice NUKLEOSOME. Kada se stanica ne dijeli DNA i udrueni proteini pojavljuju se kao vlakanasta masa KROMATIN

d. Znaenje mejoze i krianja za nasljeivanje

Osnovna naela odreivanja spola (u ovjeka i drugih sisavaca)

ovjek u tjelesnim stanicama ima 46 kromosoma (2n=46): 22 para autosoma (tjelesnih kromosoma) i jedan par spolnih kromosoma. Po spolnim se kromosomima razlikuju kromosomski setovi mukarca i ene:

kariotip ene (nema Y kromosoma) ENE: 44+X+X MUKARCI: 44+X+Y

kariotip mukarca

209 Nakon gametogeneze u enke svaka jajna stanica sadri jedan X kromosom homogametan spol Nakon gametogeneze u mujaka spermija ima X kromosoma, a ima Y kromosoma (heterogametan spol). Ako jajnu stanicu oplodi spermij s X kromosomom, iz novonastale zigote kromosomske garniture 44 +X+X razvit e se jedninka enskog spola. Ako jajnu stanicu oplodi kromosom s Y kromosomom, zigota e imati kromosomsku garnituru oblika 44+X+Y pa e se razviti jednika mukog spola.

Uzroci varijabilnosti ( = raznolikosti genotipa i fenotipa razliitih organizama iste vrste)

MUTACIJE iznenadna promjena nasljedne tvari mogu biti genske (tokaste) i kromosomske. GENSKE dogaaju se unutar jednog gena nastaju novi oblici alela. Promjene u molekuli mogu nastati u tjelesnim stanicama (somatske mutacije), ali i u gametama (germinativne mutacije). Somatske mutacije nisu nasljedne nisu nastale u gametama. Primjeri: bijeli pramen kose u ljudi, arolikost cvjetova i listova u nekih biljaka, ali se pretpostavlja da maligne bolesti (tumori) zapoinju kao somatske mutacije. Geminativne su mutacije nasljedne i utjeu na gensku varijabilnost vrsta. Mutacije mogu nastati SPONTANO (same od sebe), a mogu biti INDUCIRANE (nastaje djelovanjem nekog imbenika). Molekularna osnova i spontanih i inuciranih mutacije je ista nastaju zbog greaka u replikaciji DNA, tj. mogu nastati supstitucijom (zamjena jednog nukleotida i njegova para u lancu), adicijom (umetanje jednog ili vie parova nukleotida), delecijom (gubitak jednog ili vie parova nukleotida). Kromosomske mutacije obuhvaaju promjenu broja ili promjenu strukture kromosoma (kromosomske aberacije) Promjene broja kromosoma: Moe zahvaati sve kromosome u kromosomskom setu (euploidija) ili pojedine kromosome (aneuploidija)

210 EUPLOIDIJA MONOPLOIDI ILI HAPLOIDI Imaju jedan set kromosoma(n). Nastaju iz neoploene jajne stanice i POLIPLOIDI Tri ili vie setova korosoma: triploid(3n), tetraploid(4n),

vrlo su rijetki u viih organizama. Npr. pentaploid(5n)... mujaci pele, tj. trutovi su haploidi jer se razvijaju iz neoploene jajne stanice Ogranieno na biljno carstvo Npr. kultivirani krumpir je tetraploid, a kultivirana penica heskaploid.

Promjene strukture kromosoma (kromosomske aberacije) Posljedica su loma kromosoma ili pogreaka tokom krosingovera. Kromosomske aberacije djelimo na delecije, duplikacije, inverzije i translokacije

Kromosomske aberacije: a) delecija b)duplikacija c) inverzija d) translokacija MODIFIKACIJE nenaslijedne promjene nastale uslijed utjecaja okolia. Nastaju najee djelovanjem klimatskih utjecaja (temperatura, vlaga, svjetlost, nadmorska visina i dr.). Pocrnjela koa na suncu je primjer privremene modifikacije.

211 REKOMBINACIJE 3 su izvora odgovorna za genetiku raznolikost, a to su: nezavisna orijentacija i razilaenje kromosoma krosingover sluajna oplodnja

Rekombinacija se javlja i u bakterija (prokarioti) to su procesi transformacije, konjugacije i transdukcije.

KRIANJE mijeanje genskog materijala dvaju roditelja, jo se naziva i hibridizacija.

Znaenje nezavisnog razdvajanja homolognih kromosoma i krosingovera U profazi I. prilikom sparivanja homolognih kromosoma u bivalente moe doi do izmjene genetikog materijala (crossing-over = ukrienje) izmeu nesestrinskih kromatida, a u anafazi I. i II. svaki bivalent odnosno homologni kromosom razdvaja se neovisno o ostalima (postoji sluajnost poput bacanja novia na koji e pol stanice otii majin odnosno oev kromosom) sve to doprinosi varijabilnosti, jer zbog tih procesa gamete nisu identine stanici od koje su nastale niti meusobno, nego mogu nastati razne kombinacije.

Dominantna i recesivna svojstva, roditeljska (parentalna) i generacija potomaka (filijalna) DOMINANTNA (PREVLADAVAJUA) SVOJSTVA: dolaze do izraaja u fenotipu ako su prisutna u genotipu.

RECESIVNA (POTISNUTA) SVOJSTVA: dolaze do izraaja u fenotipu samo ako u genotipu nisu prisutni odgovarajui dominantni aleli. RODITELJSKA (PARENTALNA) LINIJA: P-generacija, to su jednike kojima poinjemo krianje. GENERACIJA POTOMAKA (FILIJALNA): F1-generacija (prva filijalna generacija), te jedinke predstavljaju potomke. Ako potomke, odnosno jedinke F1-generacije kriamo

212 meusobno ili se oni samooplode (graak je samooplodna biljka, tj. u svakom se cvijetu nalaze i muki i enski rasplodni organi pa se redovito jajna stanica oplodi peludom istog cvijeta), dobit emo drugu filijalnu generaciju, tj. F2-generaciju.

Alel, homozigotni i heterozigotni organizmi Svaki gen u diploidnoj (tjelesnoj) stanici dolazi u paru, a nazivamo ih aleli. Aleli se nalaze na oba homologna kromosoma. Toan poloaj gena na kromosomu naziva se lokus. Za svaku karakteristiku jednika nasljeuje dva alela: jedan od oca, drugi od majke. Jedinka koja nosi iste alele za odreeno svojstvo jest homozigot (KK ili kk). Jedinka koja nosi razliite alele za neko svojstvo je hetrozigot (Kk ili kK).

Primjeri monohibridnog, dihibridnog i intermedijarnog krianja

MONOHIBRIDNO KRIANJE: Praenje jednog svojstva krianjem generacije F1. U ovom primjeru kriamo visoku jedinku graka (AA) s niskom jednikom graka (aa) Kao rezultat monohibiridnog krianja javljaju se dominantni i recesivni oblici u priblinom omjeru 3:1

213

DIHIBRIDNO KRIANJE: krianje u kojemu istodobno pratimo nasljeivanje dvaju svojstava, primjerice oblika i boje sjemenke grake.

Npr. kriamo graak okruglih i utih sjemenki (OO) s grakom naboranih i zelenih sjemenki (oo) dakle to jeP-generacija koju predstavljaju homozigoti za ove dvije osobine. Oito je da aleli O i predstavljaju dominantne alele, ao i recesivne.

214

Dihibridno krianje

Kao rezultat dihibridnog krianja javljaju se dominantni i recesivni oblici u priblinom omjeru 9:3:3:1. Ovdje Mendel uoava da se svojstva nasljeuju neovisno jedno o drugom.

INTERMEDIJARNO KRIANJE: Nasljeivanje u kojemu nema dominacije i recesivnosti, a moe se prikazati na primjeru krianja biljke zijevalice crvenog (C1C1) i bijelog cvijeta (C2C2). U generaciji F1 sve su jedinke bile ruiaste boje. U generaciji F2 krianjem ruiastih zijevalica (samooplodnja) fenotipski omjer iznosi 1(crvena zijevalica) : 2(ruiaste zijevalice) : 1 (bijela zijevalica). Dakle, oekivali bi da se u F1 generaciji pojave crveni cvjetovi, ali to nije sluaj! Naime alel C1 nije dovoljan za proizvodnju dovoljne koliine crvenog pigmenta, pa su cvjetovi u F1 generaciji svjetliji

215 u usporedbi s roditeljom. Tu govorimo o NEPOTPUNOJ DOMINACIJI (alel C1 ne dominira u potpunosti nad alelom C2) Izmeu pojedinih alela moe postojati krianje s dominacijom (monohibridno krianje), a mogu postojati i aleli bez dominacije (intermedijarno krianje).

Mendelovi zakoni u rijeavanju razliitih tipova zadataka krianja Mendelovi zakoni: 1. Mendelov zakon ili zakon o jednolinosti generacije F1 govori da krianjem iste linije jedinki, tj. homozigotnih roditelja (AA, aa) nastaju potomci generacije F1 koji su meusobno jednaki. Dakle, ako kriamo niski graak s niskim grakom, svi su potomci niski, ta je karakteristika recesivna, a da bi bila vidljiva u fenotipu oba alela moraju biti recesivna (aa)

216 2. Mendelov zakon ili zakon segregacije (odvajanja alela tijekom mejoze) u generaciji F2. Omjeri pojedinih svojstava konstantni su. Kod monohibridnog krianja s dominacijom promatra se jedno svojstvo koje se nasljeuje, s tim da jedna biljka nosi dva dominantna alela (AA), a druga dva recesicna za isto svojstvo (aa). Krianjem e se u F1 generaciji pojaviti samo dominantna karakteristika, dok e u F2 generaciji doi u omjeru 3:1 3. Mendelov zakon ili zakon neovisnog nasljeivanja govori da se pojedina svojstva (nasljeuju se odvojeno) prilikom krianja dviju jedinki rasporeuju sluajno, bez vidljivih pravila. Zato kod dihibridnog krianja imamo 16 moguih kombinacija alela.

1. zadatak Krianjem mieva crne boje dobiveno je deset crnih i tri bijela mia. Koje je svojstvo dominantno, a koje je recesivno? Koji je genotip parentalne generacije? Rjeenje: Iz omjera 10:3 to moemo svesti na priblian omjer 3:1 proizlazi da je crna boja dominantno svojstvo, a bijela recesivno. Isto tako, rije je o monohibridnom krianju s dominacijom Genotip parentalne generacije jest Cc x Cc

Cc

Cc

gamete

F1

Cc Crni mievi 3

Cc

cc Bijeli mi : 1

2. zadatak

217 U rajice plod moe biti crvene i ute boje. Kriane su biljke sljedeih fenotipova Roditelji crveni x crveni

Potomci svi crveni plod

Roditelji crveni x uti plod

Potomci 33 (crveni plod) : 36 (uti plod)

a) Koji je fenotip dominantan? b) Koji su genotipovi roditelja i potomaka? Rjeenje: Dominantna je crvena boja ploda! U prvom primjeru gdje se kriaju dvije rajice crvenih plodova genotipi mogu biti (dvije kombinacije): CC x CC CC x Cc U drugom primjeru da bi dobili priblini fenotipski omjer 1:1 roditelji trebaju biti genotipa: Cc x cc

3. zadatak Kakvi e se genotipovi i fenotipovi pojaviti u potomstvu nakon krianja ruiaste i bijele jedinke nourka (isto kao i kod biljke zijevalice intermedijarno krianje)? 4. zadatak Krianjem visoke ljubiaste jedinke s niskom ljubiastom jedinkom dobiveno je 40 visokih ljubiastih i 40 niskih ljubiastih potomaka (boja se odnosi na boju cvijeta).

218 Prikai krianje sluei se simbolima V, v, A, a i odredi mogue genotipove roditelja i potomaka

Multipli aleli (primjeri) Postoje sluajevi kada je vei broj alela odgovoran za jedno svojstvo MULTIPLI ALELI Primjer je AB0 sustav krvnih grupa. Tri alela na jednom genu (I) kontroliraju naslijee: IA, IB, I0. Aleli IA i IB su kodominantni, to znai da nema ni dominacije jednog alela nad drugim ni intermedijarnog fenotipa, ve do izraaja dolaze oba dominantna alela. Krvnu grupu odreujemo po antigenima koji se nalaze na eritrocitima, tako osobe krvne grupe A imaju na eritrocitima antigen A. Osobe krvne grupe B imaju antigen B, a osobe krvne grupe 0 na eritrocitima nemaju antigena. Osobe krvne grupe AB na eritrocitima imaju i antigen A i antigen B (jer su aleli IA i IB kodominantni). Istodobno, aleli IA i IB su dominantni u odnosu na alel I0

KRVNA GRUPA (FENOTIP) A B AB 0

GENOTIP

homozigot IAIA, IAI0 IBIB, IBI0 IAIB I0I0 heterozigot

1. zadatak Ako otac ima krvnu grupu A, a majka krvnu grupu B, koje krvne grupe mogu imati njihova djeca? Roditelji su za svojstvo krvne grupe heterozigoti.

Rjeenje:

219 Budui da su heterozigoti genotipovi su im oblika: IAI0 IA I0 x IB IBIO I0

P gamete

F1

IAIB

IAI0

IBI0

I0I0

Dakle, bit e zastupljene sve krvne grupe (A, B, AB, O)

2. zadatak Ako otac ima krvnu grupu AB, a majka krvnu grupu A, koje krvne grupe mogu imati njihova djeca? Majka je za svojstvo krvne grupe homozigot.

e. Vrste promjena genotipa, uzroci i posljedice

Mutacije, primjeri mutacija, vrste mutacija

Vidi Uzroci varijablinosti

Uzroci mutacija

1.

Ionizirajua zraenja X-zraenje, zraenje iz svemira te razliitih radioaktivnih izvora uzrokuju lomove molekula DNA ili lomove u drugim molekulama koje zatim postaju reaktivne (slobodni radikali) i oteuju DNA

2. 3.

Neionizirajua zraenja UV-zraenja Kemijski mutageni alkilirajui spojevi, analozi baza, akridinske boje, fenoli, pesticidi, metali, azbestna vlakna i dr.

Uestalost korisnih i tetnih mutacija Podrazumijevamo javljanje mutacije u uzroku stanica ili jedinki, a izraava se kao broj mutacija na milijun gameta. Stopa mutacija varira od organizma do organizma i od gena do gena. Spontane mutacije su rjee od induciranih, a

220 korisne su rjee od tetnih. imbenici koji utjeu na stopu mutacije su: veliina gena (to je gen vei, vea je mogunost mutacije), genotip, temperatura, starenje, mutageni. Openito, svaka odreena mutacija je jako rijetka, ali budui da organizmi imaju jako puno gena, mutacije openito su esta pojava.

Nasljedne bolesti uzrokovane genima smjetenim na spolnim kromosomima Spolni kromosomi odreuju spol, no oni nose i druge gene. Nasljeivanje tih gena vezano je uz spol pa su to SPOLNO VEZANI GENI njihovo je nasljeivanje razliito od nasljeivanja gena na autosomima (tjelesnim kromosomima). Kada se govori o spolno vezanom nasljeivanju, u prvom se redu misli na nasljeivanje X kromosoma (jer je X kromosom puno vei nego Y kromosom, X kromosom ima puno vie gena) Npr. gen za sintezu crvenog ili zelenog pigmenta u osjetilnim stanicama mrenice nalazi se na kromosomu X (XD ili Xd). Da bi se kod ene oitovao daltonizam (neraspoznavanje boja), oba njezina X kromosoma moraju nositi recesivni alel (XdXd). Da bi bila zdrava moe biti dominantni homozigot (XDXD) ili heterozigot (XDXd) jer ima alel XD za sintezu pigmenta. Mukarac e biti zdrav samo ukoliko na X kromosomu ima dominantan alel (XDY), a mukarac daltonist ima recesivni alel (XdY) to je zato to na Y kromsomu nema alela za sintezu pigmenta koji bi prekrio recesivni alel Xd. Zato je daltonizam puno ei u mukaraca nego u ena. Isto se dogaa kod hemofilije (nemogunost zgruavanja krvi) i miine distrofije (slabljenje i propadanje miia), to su SPOLNO VEZANE BOLESTI.

1. zadatak Daltonizam je spolno vezano recesivno svojstvo. Zdrava ena (nositeljica) udaje se za mukarca daltonista. a) Kakav je genotip majke tog mukarca? b) Hoe li njihovo dijete biti daltonist?

Rjeenje:

221 a) Ako je mukarac daltonist tada on na X kromosomu ima recesivni alel (XdY). Majka je morala biti ili nositeljica (XDXd) ili bolesna (XdXd) kriajte s zdravim, a zatim s bolesnim ocem. Dobit ete uvijek bolesnog mukog potomka! b) Mogue potomstvo je: gameta od majke gameta od oca Xd XDXd zdrava XdXd bolesna XD Xd

ena nositeljica ena Y XDY zdrav mukarac XdY bolestan mukarac

Dakle, njihovo dijete, bez obzira na spol, ima 50% anse da bude daltonist.

Kromsomske aberacije u ovjeka

Downov sindrom spada u kromosomske aberacije, tonije to je primjer aneuploidije (promjena broja kromosoma koja zahvaa pojedine kromosome u setu) u ovjeka (vidi Uzroci varijabilnosti mutacije), Downom sindrom jo se naziva i trisomija 21. kromosoma javljaju se 3 kopije kromosoma 21 (2n+1). Fenotipski se javlja mentalna retardacija, mongoloidno smjetene oi, nizak rast, iroka i kratka lubanja, zdepasti udovi, srane mane i dr. Uz Downov sindrom primjer je Turnerov sindrom. To je jedini primjer monosomije kod koje ovjek preivljava. Kromosomska garnitura oboljele osobe je 44+X0 (2n-1), rije je dakle o enskim osobama s jednim X kromosomom, koje su spolno nezrele i sterilne

Povezanost mutacije i malignih oboljenja, rizini imbenici i ponaanje Somatske mutacije mogu uzrokovati tumore. Tumor nastaje zbog nekotrolirane diobe stanica koja je posljedica poremeaja regulacije staninog ciklusa. U svim stanicama nalaze se onkogeni, a aktivni su samo tijekom embrionalnog razvoja.

222 Ukoliko se aktiviraju, dolazi do nekotrolirane diobe stanica. Geni supresori inhibiraju staninu diobu, no ako doe do mutacije u supresorima, poremeti se njihova funkcija te dolazi do nekotrolirane diobe stanica i njihove transformacije u tumorske stanice. Tumor je rezultat serije genetikih dogaaja, mutacija u genima koji kontroliraju stanini ciklus. Neke od tih mutacija su nasljedne, a neke nastaju zbog oteenja molekule DNA uslijed razliitih tvari iz okolia koje nazivamo kancerogenima. Svi kancerogeni izazivaju mutacije pa ih zovemo i mutagenima zraenja, pesticidi, duhanski dim, neki konzervansi i dr. Stoga treba izbjegavati izloenost takvim tvarima.

f. Primjena genetike na razliitim podrujima ljudske djelatnosti

Metode prouavanja nasljeivanja u ljudi Budui da nije mogue provoditi eksperimente krianja na ljudima, u genetici ovjeka koriste se druge metode: prouavanje rodoslovlja i citogenetska istraivanja. Rodoslovlje ili obiteljsko stablo grafiki je prikaz nekoliko generacija rodbinskog odnosa izmeu predaka i potomaka. Koristi se za praenje uestalosti nekih dominantnih/recesivnih svojstava, nasljednih bolesti i nepravilnosti. Svojstva odreena jednim genom nasljeuju se Mendelovim pravilima monohobridnog krianja i mogu se pratiti rodoslovnim stablom. Citogenetska istraivanja - analiza genetike upute ovjeka openito te pojedinaca radi otkrivanja moguih genetskih poremeaja

Nasljeivanje hemofilije pomou rodoslovlja Zadatak: Prikai rodoslovlje obitelji kod koje 16. potomak tree generacije ima hemofiliju ako se zna da su 14. i 15. potomak enskog spola jednojajani blizanci takoer bolesni. Isto tako, zna se da su djedovi bili bolesni, a bake nositeljice recesivnog svojstva. Rjeenje:

223 1. Generacije se u rodoslovnom stablo oznaavaju rimskim brojevima (I, II, III, IV...) 2. Svakom se pojedincu pridaje redni broj poevi s 1 kojeg dajemo jedinki prve generacije, paze i da broj pridajemo s lijeva na desno (predstavnik prve generacije koji se nalazi lijevo, ima broj 1) 3. Rodoslovlje koristi simboliku

mukarac

ena

oboljeli mukarac

oboljela ena

nositeljica

brak

Jednojajani blizanci

Preminulo dijete

I. generaciju ine bake i djedovi, djedovi su bolesni (XhY), a bake nositeljice (X hXH) Krianje bolesnog djeda i bake nositeljice: P gamete Xh Xh Y Y x XhXH Xh XH

Xh Xh
oboljela ena

Xh XH
nositeljica

Xh Y
oboljeli mukarac

XH Y
Zdrav mukarac

Dakle nastaju 4 potomka (oboljela ena, nosteljica, oboljeli mukarac, zdrav mukarac), potpuno e iste potomke imati drugi baka i djed jer je i drugi djed bolestan, a i druga baka nositeljica. Dakle, ovi potomci baka i djedova predstavljat e II. generaciju. Sada moramo provjeriti krianjem kojih jedinki druge generacije emo dobiti oboljele jednojajane blizance i oboljelog mukog potomka.

224 To e biti ako kriamo bolesnu enu i bolesnog mukarca (kriate na isti na in kao i gore). Tonije tada ete dobiti sve bolesne potomke, tj. oboljele jednojajane blizance i dva bolesna mukarca.
1 I 2 3 4

II 5 6 13 III 7 14 8 9 10 11 12

15

16

Xh Y

Xh Xh

Xh Xh

Xh Y

Primjena DNA u tehnologiji Proizvodnja velikih koli ina bjelanevina koje je teko dobiti na drugi na in (hormon rasta, inzulin, interferon, faktor zgruavanja, cjepiva) organizmi, najee bakterije ili plijesni, genetski se modificiraju tako da ih proizvode i izluuju. Primjena u kartiranju humanog genoma, genska savjetovalita za planiranje obitelji Genska terapija unoenje zdravog gena u pacijentove stanice koje su pogoene boleu uzrokovanom nedostatkom tog gena. Danas se primjenjuje na monogenskim bolestima (cistina fibroza, hemofilija, srpasta anemija i dr.) Trasngenini ili geneti ki modificirani organizmi (GMO) BILJKE otporne na razne nametnike, herbicide. IVOTINJE krupnije, meso bolje prehrambene kvalitete (svinje, krave, kunii, ovce) Industrija proizvodnja bakterija za razgradnju toksinog otpada, uzgoj algi u marikulturi radi proizvodnje hrane i ostalih sastojaka, poboljanje metoda u proizvodnji hrane, genetski preinaeni kvasci koji celulozu mogu pretvarati u alkohol i dr.

225

DODATNO: Zadaci iz genetike U istoj bolnici roene su etiri bebe. Dolo je do zamjene njihovih identifikacijskih brojeva. Svaka je beba imala druk iju krvnu grupu (A, B, AB, 0). Krvne grupe roditeljski parova su sljedee Ani Papi

1.

A B 0

B 0 0

Babi0 Nikoli

AB

Koje dijete treba dobiti koji brani par? (Rj: Babi i: dijete krvne grupe 0, Papi i: dijete krvne grupe B, Ani i: dijete krvne grupe AB, Nikoli i: dijete krvne grupe A) Jedna vrsta anemije u ljudi, talasemija, determinirana je Tm alelom. Homozigot Tm Tm uzrokuje vrlo jak oblik anemije (talasemija major) dok je kod heterozigota (Tm Tn) anemija izraena u blaem obliku (talasemija minor)

2.

1. Kakav je genotip zdrave osobe? 2. Pod pretpostavkom da osobe koje boluju od od talasemije major umru prije nastupanja spolne zrelosti, koji se postotak aneminih osoba oekuje krianjem: a) anemine i normalne osobe b) anemine i anemine osobe (Rj: 1. TnTn; a) 50%; b) 75%) 3. Uzgajiva mieva zapazio je da krianjem istih linija mieva sa repom dugim 100mm i sa kratkim repom od 50 mm dobiva potomstvo duine repa 75mm. Kako bi bioloki objasnio ovaj rezultat?

226 4. Djevojka iji je otac imao hemofiliju udaje se za zdravog mukarca. Kolika je mogunost pojave hemofilije kod njihove djece? Hoe li enski potomci bolovati od hemofilije? Objasni.

(Rj.: vjerojatnost pojave hemofilije kod njihovih mukih potomaka je 50%; enski potomci nee bolovati od hemofilije imaju samo 50% anse da budu nositeljice)

5. Krianjem jedinki graka visokog rasta i okrugle sjemenke sa jedinkama niskog rasta i naborane sjemenke dobiveno sveukupno 384 potomaka. Koliko je broj recesivnih homozigota?

(Rj: 24)

Simboli koje genetika koristi razraeni su u katalogu (na kraju)

227

8 EVOLUCIJA
a. Osnovni pojmovi i etape kemijske i bioloke evolucije
Definicija evolucije Evolucija je znanost o postanku i razvoju ivota na Zemlji

Razlikovati kemijsku i bioloku evoluciju Kemijska evolucija postanak prvih jednostavnih pa sve sloenijih molekula na novonastalom planetu (Zemlja) preduvjet za bioloku evoluciju Bioloka evolucija tijek razvoja ivih organizama (od prve prave stanice do modernog ovjeka)

Miller-Ureyev pokus; objanjenje kemijske evolucije elektrino izbijanje

H2O, H2, CH4, NH3 izlaz vode (hladilo) ulaz vode

zagrijana voda

voda s organskim tvarima

Millerov pokus

228 Miller je u laboratoriju oponaao uvjete koji su vjerojatno vladali u prvobitnoj atmosferi. Ta atmosfera je sadravala H2O, H2, CH4, NH3, a znanstvenici su tijekom 7 dana elektrinim iskrenjem oponaali munje koje su sijevale u takvoj atmosferi. Istodobno je sustav lagano zagrijavan pa je dolazilo do kondenzacije vodenih para (kia) i isparavanja iz tako nastalog praoceana analizom te otopine utvrdili su postojanje organskih spojeva (meu njima i aminokiselina) ovaj se pokus smatra potvrdom kemijske evolucije (dolazi do pojave prvih sloenih kemijskih spojeva) preduvjet za bioloku evoluciju (pojava prvih stanica)

Oparinov pokus; koacervatne kapljice

Koacervatne kapljice su nakupine polimernih molekulakoje se dre zajedno u malim kapljicama okruenima tekuinom. Koacervati mogu nastati od proteina, ugljikohidrata ili nukleinskih kiselina. Mogu rasti pasivno koncentriraju tvari iz okolia, a kada dosegnu kritinu masu podijele se. Ruski biokemiar A. Oparin prvi je dobio koacervatne kapljice u pokusima smatra se da su one prijelazni oblik izmeu organske materije i ive tvari

Postanak i procjena starosti Svemira, Sunevog sustava i Zemlje Svemir je imao svoj poetak i proao je tzv. kozmi ku evoluciju ona je zapoela tzv. Velikim praskom prije oko 13 milijardi godina. Starost sunevog sustava je oko 5 milijardi godina. Zemlja je vjerojatno nastala spajanjem nekoliko manjih planeta koji su se oblikovali od praine i plinova prije 4.8 milijardi godina.

Protobionti Probionti su kuglaste nakupine organskih makromolekula s dvoslojnom membranom. Smatra se da je takav mogao biti prvi oblik ivota. Osobine probionta: probionti su "jednostanini" (prostor obavijen membranom moe se smatrati prvobitnom stanicom), "prokarioti" (nisu unutranjim membranama podijeljeni na odjeljke organele), heterotrofni (mogu kroz membranu uzimati tvari iz okolia, mogu sadravati enzime koji razgradnjom nekih od tih tvari oslobaaju energiju), anaerobni (opstaju u okoliu u kojem nema molekula kisika).

229

Filogenija je znanost (grana biologije) koja prouava evolucijske odnose izmeu vrsta, prati postanak ivih bia od zajednikoga pretka. Organizmi su se uglavnom razvijali od jednostavnijih prema sloenijima: prvo prokarioti pa eukarioti, jednostanini pa viestanini, beskraljenjaci pa kraljenjaci, vodeni pa kopneni, poikilotermni (ribe, vodozemci, gmazovi) pa homeotermni (sisavci, ptice), ovjek je jedna od najmlaih vrsta. Za detaljniji filogenijski prikaz bioloke evolucije vidi Geoloke ere Zemljine prolosti.

b. Dokazi evolucije
Dokazi evolucije i objanjenje na primjerima

Dokazi iz biogeografije: Biogeografija prouava raspored ivih organizama na Zemlji. Geografska rasprostrajenost upuuje na dogaanja u prolosti. Npr. tigrove nalazimo samo u Aziji, lavove samo u Africi, ljenjivce u Americi. Specifina je fauna Australije i Novog Zelanda (ti su se dijelovi rano odvojili od ostalih) bogata fauna tobolara i jednootvora

Dokazi iz paleontologije Paleontologija je znanost koja prouava fosilne ostatke ivih bia na Zemlji (fosile) opipljivi dokazi evolucije ostaci nekad ivuih organizama i njihovih aktivnosti (ljuske, jaja, izmet, otisak stopala) Fosili nastaju procesom fosilizacije koja se manifestira na vie naina Okamenjivanje (petrifikacija) zamjena organskih tvari anorganskim (CaCO3, SiO2) Pougljenjivanje (karbonizacija) nepotpuna oksidacija tvari pod visokim tlakom. Tako esto nastaju fosili biljaka Bitumenizacija biljni materijal prekrije voda, bez kisika Konzerviranje ouvanje materijala pri visokim (mumificiranje) ili niskim (smrzavanje) temperaturama Otiskivanje nastanak otiska u stijeni Inkrustacija na povrini organskog ostatka se istaloi mineralna kora od aragonita, kalcita ili kremena

230 Princip odreivanja starosti fosila: najpouzdanija metoda je odreivanje udjela radioaktivnih izotopa u fosilu npr. udio radioaktivnog izotopa ugljika 13C u ukupnoj koliini ugljika u organizmu u ivih organizama je stalan jer ga stalno unose u sebe prehranom (kruenje tvari u prirodi), no nakon uginua organizam vie ne unosi u sebe 13C nego se taj izotop u njemu samo raspada, vrijeme poluraspada (vrijeme potrebno da mu se koliina smanji na polovicu poetne koliine) pojedinog radioaktivnog izotopa je konstanta pa se odreivanjem koliine tog izotopa u fosilnom uzorku (npr. udjela 13C u ukupnoj koliini ugljika u uzorku) moe odrediti koliko je vremena proteklo od uginua organizma

PRIJELAZNI OBLICI vrste u razvoju. Imaju karakteristike pretpostavljenog pretka i potomka te povezuju te dvije skupine. Prijelazni oblici omoguuju praenje tijeka evolucije pojedinih skupina npr. Arhaeopteryx prijelazni oblik izmeu gmazova i ptica.

IVI FOSILI vrste ili skupine organizama koje se nisu uope ili su se vrlo malo mijenjale tijekom milijuna godina. ivotinjski predstavnici: resoperke, crvene pande, krokodili, indijska laica; biljni: ginko, neke paprtati, velviija, cikade

RAZVOJNI NIZ uzastopni prijelazni oblici mogu se pratiti postpune promjene neke vrste ili skupine organizama. Poznati su razvojni nazovi konja i slona. Razvojni niz barskog pua ogrca: stariji oblici imaju glatku kuicu, a mlau sve kvrgaviju

231

Razvojni niz barskog pua ogrca Dokazi iz poredbene anatomije Dokazi na osnovi organa istog podrijetla potiu od zajednikog pretka, tj. razvijaju se djelovanjem istih gena. Organe razliitih uloga, a istog podrijetla zovemo homologni organi (prednji udovi kitovima slue za plivanje, a psima za hodanje) Organi koji imaju istu funkciju, ali su razliitog podrijetla zovemo analogni organi ( krila kukaca i krila ptica: slue za letenje, ali nisu istog podrijetla) Jo su vani zakrljali (rudimentarni) organi nemaju aktivnu ulogu, ali upuuju na srodnost pojedinih vrsta (trtina kost ostatak repa, crvuljak upuuje na prehranu biljnom hranom, dlake i miii dlaka), javljaju se u svih pripadnika neke vrste. Atavizmi pojavljivanje osobina koje su svojstvene pretcima (npr. u ljudi prekobrojan broj zubi, abnormalna dlakavost, razvijen (mekani) rep, prekobrojne mlijene lijezde i dr.) samo kod nekih pripadnika neke vrste

Dokazi iz poredbene embriologije U vrlo ranima fazama embrionalnog razvoja gotovo pa i nema razlike u zamecima svih skupina kraljenjaka upuuje na podrijetlo od zajednikog pretka

232

Faze embrionalnog razvoja Dokazi iz molekularne biologije Na osnovi slinosti i razlika sljedova baza DNA moe se ustvrditi srodnost organizama, tj. kada je ivio najmlai zajedniki predstavnik nekih dviju vrsta. Vano je odrediti i stopu pojedinih mutacija i koje su to mutacije dovele do razlika meu vrstama, a koje su dovele do nastanka novih vrsta.

Geoloke ere Zemljine prolosti (tablica ide od starijeg prema mlaem odozdo prema gore)

GEOLOKA RAZDOBLJA

znaajni oblici ivih bia

eon

era kenozoik

period kvartar

epoha holocen pleistocen

prvi hominidi (ovjek) sisavci se naglo razvijaju i

tercijar

pliocen

233 miocen oligocen eocen paleocen mezozoik kreda izumiru mnoge vrste; cvjetnice, vrhunac F A N E R O Z O I K karbon paleozoik perm trijas jura dinosaura prve ptice, irenje dinosaura prvi dinosauri i sisavci izumiru trilobiti i mnoge druge morske ivotinje ire se insekti; javljaju se prvi gmazovi; velike primitivne drvenaste biljke (prapapratnjae) devon silur prvi vodozemci prvi fosili kopnenih biljaka ordovcij kambrij prve ribe prvi organizmi s oklopom, dominiraju trilobiti P R E proterozoik eukarioti i pred kraj prvi viestanini postaju dominantni

234 K A M B R I J arheozoik prva pojava ivota: prokarioti; jednostavna jednostanina bia i alge *Eoni i epohe se nee ispitivati organizmi (beskraljenjaci)

Provodni fosili (amoniti, trilobiti)

PROVODNI FOSILI znaajni za tono odreeno razdoblje TRILOBITI izumrli lankonoci - paleozoik AMONITI veliki glavonoci s kuicom - mezozoik

trilobiti

amoniti

Zna ajke resoperki i dvodihalica u evoluciji kopnenih kraljenjaka

Resoperke su ribe kotunjae koje prve pokazuju razvoj prema kopnenim ivotinjama, kostur prsne peraje resoperke ima slinosti s kosturom prednje noge vodozemaca

235

Dvodihalice u normalnim uvjetima diu krgama, ali kada se okolini uvjeti pogoraju (mala koli ina vode i kisika, sua) prelaze na disanje pluima (mogu ivot na kopnu)

Usporedba brojnosti i raznolikosti dananjih gmazova sa svijetom gmazova u prolosti (mezozoik) Gmazovi se se pojavili krajem paleozoika (karbon), ali kao era gmazova poznat je mezozoik, tada su gmazovi naselili sve raspoloive biotope. Postojali su lete i, kopneni i morska gmazovi. Pretpostavlja se da je njihova brojnost i raznolikost danas znaajno manja

Zajedniko podrijetlo ptica i gmazova na primjeru fosila praptice Praptica je zapravo prijelazni oblik izmeu ptica i gmazova. Od karakteristika svojstvenih pticama imao je krila, kljun i perje, ali imao je i zube i kande na prednjim udovima i dugaak rep sastavljen od kraljeaka, to su karakteristike gmazova. kande na prednjim udovima zubi

perje dugaak rep s kraljecima praptica

236

Postanak sisavaca Prvi sisavci su se mogli razviti iz drevnih gmazova (zvjerogmazova) oni su bili maleni poput mia, a hodali su etveronoke. Prvi sisavci pojavili su se neto prije nego praptice.

c. Osnovne postavke Darwinove selekcijske teorije evolucije te glavne pokretake sile evolucijskog procesa

Osnovne postavke darvinizma

meu jedinkama iste vrste postoje razlike (morfoloke, fizioloke, u ponaanju... varijabilnost) obino se pri spolnom razmnoavanju pojavljuje vei broj potomaka nego to ih moe iz okolia dobiti dovoljno ivotnih resursa (hrana, prostor...) meu potomstvom nastaje nadmetanje, "borba za opstanak" opstaju oni koji su najpodobniji zahtjevima okolia, oni mogu imati potomstvo i prenijeti na njega svoje podobne osobine prirodni odabir zakljuak: gomilanjem sitnih nasljednih varijacija tijekom duljeg vremena nastane velika promjena pa se pojavi nova vrsta (pripadnici srodnih populacija vie ne daju plodno potomstvo)

Temeljne sile evolucije: mutacije, genetiki (genski) drift (skretanje), izolacija i prirodna selekcija. Mutacije dovode do promjena u genomu pojedinih organizama koje mogu uzrokovati promjene osobina tih organizama. Te promjene su nasljedne i mogu se odrati i proiriti u populaciji prirodnom selekcijom ako svojim nositeljima olakavaju preivljavanje i razmnoavanje u uvjetima okolia (nositelji neke mutacije due preivljavaju i imaju vie potomaka, od kojih mnogi takoer nose tu mutaciju) ili genetikim driftom ako se od glavne populacije odvoji manja populacija u kojoj sluajno veina ili svi nose neku mutaciju. Izolacija

237 neke populacije od ostalih pripadnika te vrste (tako da imaju potomstvo samo meusobno, a ne s ostatkom izvorne vrste) tijekom puno generacija dovodi do nakupljanja sve vie razliitih mutacija u izoliranoj populaciji, koja zbog toga postupno postane nova vrsta (vie se ne moe dati plodno potomstvo parenjem s izvornom vrstom).

Genetiki drift i izolacijski mehanizmi

GENETIKI DRIFT Dogaa se u malim populacijama u kojima se neki mutirani gen moe odrati ili izgubiti suprotno pravilima selekcije. Genetiko skretanje (drift) dovodi do neoekivanih i skokovitih promjena u uestalosti pojedinih alela. Genetiki drift je est uslijed promjene okolinih uvjeta, tj. zbog promjene okolia moe se dogoditi da aleli koji nisu bili posebno popularni najednom postanu izrazito povoljni te mogu osigurati preivljavanje populacije ili ak vrste.

Na crteu je prikazana populacija kornjaa. Zelena boja odreene je dominantnim alelom B, a crna recesivnim alelom b. Ako ishodinu populaciju (a) napuste jedinke koje ne sadre alel B i utemelje novu populaciju (b), u genskoj zalihi nove populacije nee biti alela B. IZOLACIJSKI MEHANIZMI Niz mehanizama kojima su vrste izolirane u procesu reprodukcije. Izolacijski mehanizmi zatiuju genetiki integritet vrste. Ona sprjeavaju krianje raznih vrsta.

238 Izolacijske mehanizme djelimo na: Vanjski izolacijski mehanizmi (mehanizmi prije parenja) oni mogu biti ekoloki (ivotinje preferiraju razliita stanita prilikom parenja, npr. neke se abe vole pariti u dubokoj, a neke pak u plioj vodi). Mogu biti morfoloki (npr. mujak je jednostavno premalen ili preslab da bi mogao uhvatiti enku prilikom parenja, to moe biti i razliita struktura spolnih organa pojedinih vrsta kukci). Mogu biti etoloki (parenje onemogueno zbog razliitog ponaanja) Unutarnji izolacijski mehanizmi (mehanizmi nakona parenja kada prestanu djelovati vanjski izolacijski mehanizmi, tada e unutarnji pokuati sprijeiti hibridizaciju jaja i spermiji se jednostavno ne mogu spariti (dviju razliitih vrsta), hibridi ugibaju prije zrelosti, hibridi su sterilni

Konvergentna i divergentna evolucija

KONVERGENTNA EVOLUCIJA Pojava da pripadnici nesrodnih vrsta u istim uvjetima okolia stjeu sline prilagodbe (analogne organe) npr. morski pas (riba) i dupin (sisavac): oblik tijela, peraje

DIVERGENTNA EVOLUCIJA Razvoj nekoliko razliitih vrsta iz jedne npr. Darwin je na otoju Galapagos otkrio mnogo vrsta zeba koje su se razvile iz zajednikog pretka koji je doletio s kopna, a razlikuju se oblikom kljuna ovisno o ishrani (kukci, sjemenke, nektar...)

Alopatrijska i simpatrijska specijacija

SPECIJACIJA proces nastajanja novih vrsta

ALOPATRIJSKA SPECIJACIJA Dogaa se kod populacija koje se ne mijeaju jer ih razdvaja neka prirodna barijera (rijeka, planina). S vremenom genetske promjene u prostornu izoliranih populacija jedne vrste sve su vee pa dolazi i do reproduktivne izolacije u tom sluaju kaemo da je nastala nova vrsta.

239 U svakoj odvojenoj populaciji mutacijama i rekombinacijima javljaju se nove osobine nastaju nove vrste

SIMPATRIJSKA SPECIJACIJA Populacije iji se ivotni prostori preklapaju, ali meu njima nema kontakta zbog razli itog ponaanja ili vremena sazrijevanja gonada, npr. u nekih Drosophila (vinskih muica) koje ive na istom podruju, zbog razli ite frekvencije zvuka, nema parenja izmeu dviju populacija hibridi su rijetki. U biljaka simpatrijske specijacije nastaju polipolidijom, npr. krianjem su u prirodi (ili djelovanjem ovjeka u zaecima poljoprivrede) nastale tetraploidne pa heksaploidne vrste penice koje nisu mogle dati potomstvo s roditeljskim diploidnim vrstama, ali daju potomstvo same sa sobom.

geografska barijera

alopatrijska specijacija

simpatrijska specijacija

240

Usporedba Lamarckove i Darwinove teroije evolucije Lamarckova teorija evolucije prethodi Darwinovoj. Razlikuje se od nje po tome to je Lamarck smatrao (pogreno) da se organi razvijaju ili krljaju zbog intenzivne ili nedostatne upotrebe te se takve steene promjene prenose na potomstvo (npr. da su irafe stekle dugi vrat jer su ga kroz mnogo generacija istezale kako bi dosegle lie), i da se tako vrste samo usavravaju, a nove vrste ne nastaju iz postojeih nego uvijek iznova iz neive tvari. Darwin shvaa da su sva iva bia na Zemlji u dubokoj srodstvenoj povezanosti sve biljke i ivotinje potekle su od nekog prvog oblika ivota. Darwin e, isto kao i Lamarc, tvrditi da je okoli promjenjiv, ali ne i da mu se organizmi moraju prilagoditi, nego kae da e oni koji su najpodobniji zahtjevima okolia ostati, a ostali nestati prirodni odabir.

Prirodna i umjetna selekcija (odabir) Selekcija u evoluciji je pojava da samo neki pripadnici vrste preivljavaju do reproduktivne dobi i imaju potomstvo. O tome koji pripadnici, s kojim genima, imaju potomstvo, ovise geni i osobine potomstva a time i daljnja evolucija vrste. U cijeloj biolokoj evoluciji odvija se prirodna selekcija najee preivljavaju i imaju najbrojnije potomstvo organizmi koji su najbolje prilagoeni uvjetima okolia i (u viih organizama) najprivlaniji spolnim partnerima, a oni slabo prilagoeni ee umiru bez potomstva pa se time vrste postupno mijenjaju. ovjek od poetka uzgoja domaih ivotinja i biljaka vri umjetnu selekciju sadi sjeme najpogodnijih primjeraka biljaka (ve i, ukusniji, zdraviji plodovi...) i omoguava parenje najpogodnijih primjeraka ivotinja (vie mlijeka, ukusnije meso, pouzdaniji psi uvari...). Na taj nain nastale su i nastaju razne podvrste (sorte, pasmine...) eljenih osobina.

Sukcesivna evolucija Sukcesivna evolucija oznaava kolebanja u sastavu gena, tj. male nasljedne promjene u genofondu (zaliha gena) neke populacije iz narataja u narataj dolazi do kolebanja omjera homozigotnih i heterozigotnih jedinki. Ovim tipom evolucije ne nastaju nove vrste, nego samo nestabilni genotipovi. Ipak na due vrijeme moe doi do znaajne fenotipske razlike

241

d. Evolucija ovjeka
Primati Rod ovjeka (Homo) ubraja se u razred sisavaca (Mammalia). Primati su red razreda sisavaca. Dokazi da ovjek potjee od izumrlih primata: slinost u grai tijela, dokazi iz paleontologije, dokazi molekularne biologije (impanze su genetski i po nekim bjelanevinama sliniji ljudima nego drugim primatima)

Najvanije pojave u evoluciji ovjeka: razvoj mozga (poveanje veliine i sloenosti velikog mozga), govora (mogunost meusobne komunikacije sloenih ideja omoguio razvoj ljudskog drutva), kulture, izrade orua i oruja.

Etape u razvoju ovjeka

ETAPA Australopitek

OSOBINE Prije 4 milijuna godina, hodali uspravno (Australopithecus africanus), volumen mozga kao vii majmuni, nepce izdueno kao u majmuna, zdjelica iroka i plosnata, nisu izra ivali oruje, ali su ga upotrebljavali

Homo habilis Homo erectus

Izrauje oruje, poinje se razvijati govor Vii od 1.50 metra, posve uspravni, bolje izrauje oruje, grade nastambe, veliki mozak usporedive veli ine s dananjim, neke primitivne karakteristike (nisko elo, jaki nadoni lukovi, masivne lubanje)

Neandertalac

Izrauje orue, upotrebljava vatru, mrtve sahranjiva uz posebne obrede

Kromanjonac

Dananji ovjek njegov je neposredni

242 potomak; izrauje finije orue (kamen, kosti, slonovaa), orua i crtei pronaeni u peinama; kromanjnca odjevenog u modernu odjeu ne bi mogli prepoznati

Nastanak rasa Na razliitim krajevima svijeta zasebno su se razvile genotipski i fenotipski djelomino razliite populacije ljudi ovisno o klimatskim uvjetima, ne zna se kad su se tono odvojile od zajednikog pretka, nisu razliite vrste (vjerojatno ak ni prave podvrste), meu njima je u svim razdobljima bilo razmjene gena. Ne postoji bioloka osnova koja bi upuivala da su ljudi razliitih rasa razliito vrijedni rasizam nije bioloki opravdan. Meu ljudima s razliitih krajeva svijeta koje smatramo pripadnicima iste rase mogu postojati i vee bioloke razlike nego meu onima koje smatramo pripadnicima razliitih rasa.

Slinosti i razlike izmeu hominida i ovjekolikih majmuna ovjekoliki majmuni, majmuni, opice ili hominoidi, dijele se na dvije porodice: Hylobatidae i

Hominidae (Hominidi) orangutani, impanze, gorile i ovjek. Hominidi su vei,

nemaju rep, veinom su arborealne, tj. kreu se po kronjama drvea, svederi. Hylobatidae takoer nemaju rep, no znatno su manji od hominiti, iskljuivo su arborealni, uglavnom uglavno m svederi, a imaju istu zubnu formula kao hominidi.

243

EKOLOGIJA
a. Osnovni ekoloki pojmovi i njihovi meuodnosi
Ekologija je znanost o meusobnim ovisnostima i utjecajima ivih bia i njihovog okolia Osnovni ekoloki pojmovi Populacija je skupina jedinki iste vrste koje ive na istom prostoru i meusobno se razmnoavaju npr. svi mungosi na jednom otoku koji se mogu meusobno pariti (a ne mogu se pariti s mungosima s drugih, predalekih otoka niti sa psima na istom otoku) ivotna zajednica = biocenoza (biotika komponenta ekosustava) je skup populacija ivih organizama na odreenom prostoru (stanitu) npr. jezerska biocenoza (sve biljke i ivotinje itd. u jednom jezeru), bentoska biocenoza (sve biljke i ivotinje itd. koje ive na dnu i pri dnu u nekom dijelu mora) Stanite = biotop je prostor (dio neive prirode) s odreenim skupom nebiolokih ekolokih uvjeta (fizikalnih i kemijskih), na kojem ivi neka jedinka, populacija ili ivotna zajednica npr. morsko dno u pliaku oko jednog otoka Ekosustav je skup ivotne zajednice i njenog stanita npr. jezerski ekosustav = jezerska biocenoza zajedno sa samom vodom i dnom jezera i slojem zraka nad njegovom povrinom vodeni ekosustavi: jezerski, rijeni, morski (bentoski, puinski), podzemnovodeni... kopneni ekosustavi: umski, travnati, polupustinjski, pustinjski... ekosustav = ivotna zajednica + stanite Biom je skup ekosustava koji ine cjelinu na dijelu Zemlje Biomi se dijele i nazivaju prema klimazonalnoj zajednici na kopnu: tundra, tajga, travnjak, pustinja, ume umjerenog pojasa, mediteranska vegetacija, tropske vlane ume... Biosfera je prostor na Zemlji naseljen ivim biima Dijelovi biosfere su: hidrosfera (voda), litosfera (stijene i tlo), atmosfera (zrak)

244

populacija

populacija

populacija

ivotna zajednica (biocenoza)

stanite (biotop)

ekosustav

ekosustav

ekosustav

biom

biom

biom

biosfera

hidrosfera

litosfera

atmosfera

Ekoloka nia je poloaj neke vrste (ili populacije, jedinke itd.) u ekosustavu, nain na koji ona ivi i ostvaruje svoje ivotne potrebe, uloga u prometu tvari i energije (pojednostavljeno je definirana samo kao poloaj vrste u hranidbenoj mrei, ali puna definicija ukljuuje sve ivotne aspekte). Moe se definirati i kao skup svih ekolokih valencija neke vrste. Primjer: djetli se hrani kukcima iz kore drveta, gnijezdi se u rupi koju pritom izdubi, ivi samo u odreenom rasponu temperatura, nadmorskih visina... Biljna zajednica (fitocenoza) je skup populacija biljnih organizama na odreenom prostoru (dio biocenoze koji ine samo biljke) npr. svo drvee i nisko raslinje u nekoj umi ivotinjska zajednica (zoocenoza) je skup populacija ivotinjskih organizama na odreenom prostoru (dio biocenoze koji ine samo ivotinje) npr. sve ribe, vodozemci, puevi, kukci itd. u nekom jezeru Fauna je skup svih ivotinjskih vrsta nekog podruja (sistematski pojam) Flora je skup svih biljnih vrsta nekog podruja (sistematski pojam) Vegetacija je skup svih biljnih zajednica (fitocenoza) nekog podruja (ekoloki pojam)

245 Areal ili podruje rasprostranjenosti (odreene vrste ili druge sistematske kategorije ili ivotne zajednice) je skup svih stanita na kojima ta vrsta itd. ivi Endem je vrsta (ili druga sistematska kategorija) koja naseljava samo malo, ogranieno podruje npr. u dijelovima Hrvatske biljke dubrovaka zeina, hrvatska sibireja, velebitska degenija; vodozemac ovjeja ribica

dubrovaka zeina

hrvatska sibireja

velebitska degenija

ovjeja ribica Kozmopolit je vrsta (ili druga sistematska kategorija) koja naseljava vrlo iroki raspon stanita. Kozmopolit ima vrlo iroku ekoloku valenciju moe ivjeti u raznolikim ivotnim uvjetima. Primjeri kozmopolita: liajevi, lisica, maslaak Ekoloki minimum je donja granica intenziteta jednog ekolokog imbenika (npr. temperatura, vlanost, svjetlost) pri kojoj je jo mogua egzistencija odreene organske vrste npr. 0C je ekoloki minimum temperature za slatkovodne organizme jer se ispod te temperature voda smrzne pa oni ne mogu preivjeti Ekoloki maksimum je gornja granica intenziteta jednog ekolokog imbenika pri kojoj je jo mogua egzistencija odreene organske vrste npr. maksimalna koncentracija iona nekog tekog metala u vodi pri kojoj neka vodena vrsta moe opstajati u toj vodi

246 Ekoloki optimum je stupanj intenziteta jednog ekolokog imbenika pri kojemu je njegovo djelovanje na odreenu organsku vrstu najpovoljnije npr. bakterije koje ive u ljudskim crijevima najbre se mnoe na ljudskoj tjelesnoj temperaturi (3637C) Ekoloka valencija je amplituda kolebanja jednog ekolokog imbenika u ijim je granicama mogu opstanak odreene vrste (skup svih vrijednosti izmeu ekolokog minimuma i ekolokog maksimuma za taj imbenik)

b. Odnosi izmeu ivih bia i abiotikih imbenika okolia

Glavni abiotiki imbenici su: temperatura voda i vlaga svjetlo Poikilotermne ivotinje su ivotinje s nestalnom tjelesnom temperaturom (tjelesna temperatura ovisi o temperaturi okolia): beskraljenjaci, ribe, vodozemci, gmazovi. Biljke i gljive su poikilotermne, kao i prokarioti. Homeotermne ivotinje su ivotinje sa stalnom tjelesnom temperaturom (odravaju stalnu tjelesnu temperaturu djelovanjem metabolizma bez znatnog utjecaja temperature okolia): ptice, sisavci. Prednosti homeotermnih u odnosu na poikilotermne ivotinje: vea rasprostranjenost na Zemlji (homeotermne ivotinje mogu ivjeti pri niim temperaturama jer mogu odravati svoju tjelesnu temperaturu iznad temperature okolia, dovoljno visoko za odvijanje

247 metabolizma, npr. polarni medvjedi i sl. u polarnim podrujima), bolje podnoenje sezonskih klimatskih promjena, npr. mogunost prezimljavanja u umjerenim podrujima bez prekida aktivnosti i zavlaenja u skrovita mjesta (npr. ptice stanarice kao to su kod nas vrabac i golub) Vanost temperature za odvijanje ivotnih procesa u organizmima: veina enzima nunih za metabolike procese aktivni su samo u uskom temperaturnom rasponu pa se ako se temperatura unutar organizma previe snizi ili povisi ivotni procesi ne mogu odvijati i organizmi ugibaju Primjeri prilagodbi stablaica umjerenog podruja na preivljavanje hladnog razdoblja godine: odbacivanje listova (listopadno drvee), preivljavanje u podzemnim organima (trajnice = dvo i viegodinje zeljaste biljke) ili u obliku sjemenke (jednogodinje biljke) Prilagodbe homeotermnih ivotinja na sezonsku promjenu temperature u okoliu: mitarenje (ptice gube dio perja) / linjanje (sisavci gube dio dlaka) u proljee kad temperature postaju vie zimski san mirovanje tijekom najhladnijeg dijela godine (usporavanje metabolizma radi tednje energije) Prilagodbe biljaka na koliinu vode i vlage u stanitu: biljke vlanih stanita npr. abnjak veliki listovi, vrlo tanke epiderme, mnogo pui, pui esto izboene biljke sunih stanita npr. kaktusi, agave mali, dlakavi, koasti listovi ili bodlje umjesto lia, pohrana priuvne vode u zadebljaloj nadzemnoj stabljici (biljke koje imaju takvu stabljiku nazivaju se sukulenti) ili u podzemnom dijelu (primjeri podzemnih stabljika: lukovica, gomolj), pui u udubinama Prilagodbe kopnenih ivotinja za ivot na kopnu: organi za disanje kisika iz zraka (kukci uzdunice, kopneni kraljenjaci plua) zatita povrine tijela od isuivanja (kukci hitinska kutikula, kopneni kraljenjaci koa) organi za kretanje po tlu (i zraku) (noge, krila) Prilagodbe ivotinja razliitim svjetlosnim uvjetima u okoliu:

248 dnevne (diuralne) ivotinje aktivne danju npr. guterice, ve ina ptica dobro razvijen dnevni vid, mehanizmi za hlaenje tijela ako ive u vru im podrujima none (nokturalne) ivotinje aktivne nou npr. imi, sova imaju oi posebno osjetljive na svjetlo (esto vrlo velike), vide u infracrvenom podruju i/ili imaju osobito razvijena druga osjetila a ne vid ivotinje koje mogu biti aktivne i danju i nou npr. voluharica, maka oi koje se mogu prilagoditi i velikoj i maloj osvjetljenosti (veliki raspon regulacije veli ine zjenice) * ivotinje aktivne samo u sumrak/zoru npr. srna ivotinje koje ive u prostorima do kojih ne dopire svjetlo (morske dubine, spilje) npr. ovjeja ribica slijepe, neobojene, razvijena druga osjetila (njuh, sluh)

c. Odnosi izmeu ivih bia u biocenozi (biotiki imbenici)

Glavni biotiki imbenici = odnosi izmeu ivih bia odnosi razmnoavanja izmeu jedinki iste vrste simbioza odnos izmeu jedinki razliitih vrsta iz kojeg obje vrste crpe korist (ili jedna crpi korist, a nijedna ne trpi tetu)

simbioza: leptir oprauje cvijet pri emu se hrani nektarom iz njega nametnitvo odnos nametnika i domaina (domadara)

249

nametnitvo: trakavica ivi parazitski u probavilu sisavaca predatorstvo odnos grabeljivca i plijena

predatorstvo: zmija lovi i jede male glodavce Kako odnosi izmeu jedinki razliitih vrsta utjeu na brojnost/ gustou populacija u biocenozi: kretanje brojnosti grabeljivca s odreenim zakanjenjem prati kretanje brojnosti plijena (jer poveanje brojnosti plijena omoguuje poveano razmnoavanje grabeljivca, odnosno smanjenje brojnosti plijena smanjuje razmnoavanje grabeljivca) Mimikrija je pojava da organizmi oblikom, bojom itd. nalikuju na druge ive ili neive stvari. Primjeri mimikrije: bogomoljka (gran ica), leptir letilist (list)

250

bogomoljka

letilist Prilagodbe grabeljivaca: ptica grabljivica (jastreb): razvijen vid osobito za odreene obrasce boja i oblika (plijen), kljun, pande zvijer (vuk): razvijen njuh osobito za miris plijena, lovi u oporu, zubi Prilagodbe plijena za zatitu od grabeljivaca: sisavci biljojedi (zec, srna): razvijena osjetila (vid, njuh, sluh), brzo kretanje, ivot u skupinama, zatitna obojenost (stapanje s okoliem), nepotpuno spavanje Naini izraavanja gustoe populacije brojem (ili masom biomasom) jedinki na jedinici povrine (ili volumena u vodenim ekosustavima) brojkama od 1 (rijetka vrsta) do 5 (vrlo brojna vrsta) Kako odnosi izmeu jedinki iste vrste utjeu na brojnost/ gustou populacije reproduktivni potencijal (sposobnost razmnoavanja) i kompeticija (nadmetanje za hranu, ivotni prostor i sl.): na jednom stanitu moe ivjeti samo ograni eni broj jedinki neke vrste (koliki je taj broj, ovisi o raspoloivoj hrani i drugim uvjetima stanita)

251

d. Glavne osobine biocenoza i ekosustava

Razlike u osobinama vodenih i kopnenih ekosustava: u vodenim ekosustavima ivot se prostire kroz sve slojeve (od dna do povrine) zbog velike gustoe vode u vodenim ekosustava manje su temperaturne promjene zbog velikog toplinskog kapaciteta vode u vodenim ekosustavima s dubinom vrlo brzo raste tlak Bentos ine svi vodeni organizmi privreni za podlogu ili nainom ivota vezani uz podlogu (dno) dijele se prema stupnju pokretljivosti: privreni za podlogu (npr. alge, koralji, spuve) slabo pokretni (jeinci, trpovi, neki koljkai npr. periska) s velikim radijusom kretanja (pridnene vrste riba zubatac, cipal i sl.) Nekton ine svi slobodnoplivajui organizmi primjeri: srdela, morski pas, dupin Plankton ine svi slobodnolebdei vodeni organizmi (ne pokreu se vlastitim snagama plivanjem, nego ih nosi gibanje vode), veina planktona su vrlo sitni organizmi Znaenje planktona u vodenim ekosustavima: fitoplankton vri oko 90% sveukupne fotosinteze na Zemlji, plankton je hrana za vee organizme (npr. kitovi) Fitoplankton je autotrofni ("biljni") plankton Zooplankton je heterotrofni ("ivotinjski") plankton Glavni imbenici koji utjeu na raspored organizama (biocenoza) u moru: osvjetljenost (prozirnost), gustoa morske vode, slanost, sastav (hranjivost) morske vode, temperatura, izmjena plime i oseke U osvijetljenom sloju u vodenim (morskim) ekosustavima (maksimalno do 200 m dubine) ive autotrofni (fotosintetski) organizmi (proizvoai), a na veim dubinama u neosvijetljenom sloju mogu ivjeti samo heterotrofni (i kemoautotrofni) umske biocenoze (osobito tropske vlane ume) su najsloeniji (najvea raznolikost vrsta) i organskom proizvodnjom najbogatiji (najvei intenzitet fotosinteze meu kopnenim biocenozama) tip kopnenih biocenoza Slojanje (vertikalni raspored vrsta) u umskoj biocenozi

252 visoko drvee srednje visoko drvee nisko drvee grmolika vegetacija zeljaste biljke tlo organski ostaci (ponajvie otpalo lie) tropske ume imaju najvie slojeva Sukcesija je niz promjena biocenoza na nekom stanitu u odreenom vremenskom razdoblju. Primjeri sukcesija su: zaratavanje jezera (prirodni proces, ali unos fosfata i nitrata iz umjetnih gnojiva i sl. moe ga prekomjerno ubrzati; poveava se koliina organskih tvari u vodi, raste sve vie algi i vodenih biljaka, ijim odumiranjem nastaje tlo, jezero postaje plie i naposlijetku nestaje), obnavljanje ume nakon poara (postupno izrasta prvo nisko raslinje pa grmlje pa drvee) Sukcesije nastaju prirodno, ali esto i djelovanjem ovjeka (krenje uma, melioracija, poari, zagaenje voda...) Sezonske promjene u biocenozi u skladu s klimatskim promjenama jesen/zima (zahlaenje) gubitak klorofila (zelene boje) i odumiranje te opadanje lia s drve a, ugibanje jednogodinjih biljaka i nadzemnih dijelova viegodinjih zeljastih biljaka proljee/ljeto (zatopljenje) pupanje, listanje, cvjetanje, klijanje Glavni tipovi (kopnenih) bioma i klimatske prilike podruja na kojima se prostiru: tundra polarna klima tajga ume etinjaa hladna kontinentalna klima uma umjerenog pojasa vazdazelene i kontinentalne umjerena kontinentalna klima mediteranska vegetacija u suhim ili polusuhim primorskim podrujima umjerenog pojasa (mediteranska klima) travnjak travnjaci umjerenog pojasa (stepa, prerija, pampa) i tropskog pojasa (savana) tropska kina uma topla i vlana tropska (ekvatorijalna) klima pustinja u podrujima s vrlo malom koli inom padalina (vlage) u svim klimatskim pojasevima (tople i hladne pustinje)

253 Horizontalni (ovisno o geografskoj irini; na visini 0100 m nad morem) raspored biljnog pokrova ovisno o klimatskim prilikama (od polova prema ekvatoru): ledenjaci (bez biljnog pokrova), tundre (mahovine, liajevi), tajge (crnogorine ume), listopadne ume umjerenog pojasa (odnosno stepe, polupustinje, pustinje ovisno o vlanosti) i primorske vazdazelene ume, oko ekvatora tropske vlane ume (praume) Vertikalni (ovisno o nadmorskoj visini; u umjerenom pojasu, npr. Hrvatska) raspored biljnog pokrova ovisno o klimatskim prilikama (odozdo prema gore): travnjaci, hrastove ume, bukove ume, mijeane ume bukve i jele , pretplaninske bukove ume, planinske ikare, planinski bor (krivulj), planinski travnjaci (panjaci), zona vjenog snijega i leda (bez biljnog pokrova)

e. Odnosi ishrane u biocenozi, kruenje tvari i protjecanje energije u ekosustavu

Proizvoai su svi autotrofni organizmi (prvenstveno zelene biljke) koji proizvode organsku tvar koristei Sunevu energiju (fotosintezom) Potroai su heterotrofni organizmi koji se hrane proizvoaima ili drugim potroaima i koriste dio tako dobivene energije za svoje metabolike procese (ta energija u obliku topline naputa ekosustav) Glavni tipovi potroaa: biljojedi (primarni potroai), mesojedi i svejedi Razlagai su saprofiti koji razgrauju tijela uginulih organizama tako vraaju hranjive tvari u ciklus, ime omoguuju rast i razvoj proizvoaa. Razlagai su prvenstveno bakterije. Prehrambena piramida s obzirom na broj i biomasu te koliinu energije na pojedinoj prehrambenoj razini: na niim razinama (proizvoai pa primarni potroai...) vei je broj organizama, biomasa i koliina energije

254

tercijarni potroai sekundarni potroai primarni potroai broj organizama, proizvoai biomasa, koliina energije...

Kruenje tvari: autotrofni organizmi, heterotrofni organizmi primarni potroai, sekundarni potroai, tercijarni potroai, razlagai

255

proizvoai (autotrofni)

primarni potroai

sekundarni razlagai potroai

tercijarni potroai

Protjecanje energije: autotrofi veu dio Suneve energije u organske molekule, na svakom se stupnju dio energije "gubi", pretvara u toplinu (troi za ivotne procese organizama)

sunce primarni proizvoai (autotrofni) potroai

sekundarni potroai razlagai

tercijarni potroai

256

analizirati ulogu i ovisnost pojedinih lanova hranidbenih lanaca na konkretnim primjerima (treba znati prepoznati "tko koga jede" tj. u zadanom hranidbenom lancu tko su proizvoai, primarni potroai... razlagai) Biogeokemijski ciklus ugljika (ne treba znati shemu/sliku napamet nego ju treba znati objasniti) CO2 disanje fotosinteza zelene (autotrofne) biljke ivotinje (heterotrofni organizmi)

disanje

ishrana ivotinja uginuli organizmi

bakterije (saprofiti)

257 Hranidbena mrea skup svih isprepletenih hranidbenih lanaca u nekom ekosustavu

Primarnu organsku proizvodnju ine proizvoai (autotrofni) Sekundarnu organsku proizvodnju ine potroai (heterotrofni)

f. tetni utjecaji ovjeka na biosferu i mjere kojima se tetni utjecaji mogu smanjiti (odrivi razvoj u Republici Hrvatskoj i u svijetu)
tetno djelovanje ovjeka na biosferu: krenje uma, isuivanje movara, regulacija vodotoka, gradnja naselja, industrijskih zona, poveavanje prometa i irenje prometne mree te oneienje vode, zraka i tla ugroava stanita ivih organizama i/ili izravno njihovo zdravlje i ivot Posljedice krenja uma: erozija (degradacija) tla (gubi plodnost), izumiranje biljnih i ivotinjskih vrsta, poremeaj regulacije kolebanja temperature, vlanosti i vjetra (sve to doprinosi irenju pustinja) Posljedice isuavanja movara (melioracije): izumiranje vodenih biljaka i ivotinja, drastina promjena ekosustava Posljedice oneienja voda: izumiranje biljnih i ivotinjskih vrsta (ne samo onih u vodi), opasnost za ovjeka (uzronici zaraznih bolesti, kancerogene tvari) Potreba proiavanja otpadnih voda Prirodne vode (osobito tekuice) imaju veliku sposobnost samoproiavanja (autopurifikacije), ali nedovoljnu da bi se samim tim ponitio utjecaj ovjeka (industrije), pa je industrijske i komunalne otpadne vode potrebno prije isputanja u

258 vodotoke propustiti kroz ureaje za proiavanje (mehaniko (fizikalno), kemijsko i bioloko) jer neproiene otpadne vode sadre tvari (otrove, teke metale, infektivne organizme...) koje tete ivim organizmima. Izvori oneiavanja zraka: plinovi (sumporov dioksid, duikovi oksidi, ugljikov monoksid, ozon, amonijak, ugljikovodici, sumporovodik, halogenovodici, freoni) i krute estice (teki metali, aa). Izvori oneiavanja zraka su prirodni (vulkanske erupcije, poari) i antropogeni (spaljivanje fosilnih goriva, industrija). Pojava efekta staklenika: ugljikov dioksid (i jo neki plinovi) u atmosferi spreava da toplinsko zraenje odlazi sa Zemlje u svemir tj. reflektira ga natrag na Zemlju prirodni efekt staklenika omoguuje ivot na Zemlji (bez njega bi bilo mnogo prehladno), ali razvojem industrije naglije se poveao udio CO2 i drugih "staklenikih plinova" u atmosferi te stoga i prosjena temperatura na Zemlji, to uzrokuje podizanje razine mora (otapanje ledenjaka), naruava prirodnu ravnoteu i tetno je za organizme jer se odvija puno bre nego to bi se vrste mogle evolucijski prilagoditi Oneienje zraka koje uzrokuje pojavu kiselih kia: industrijski plinovi koji otapanjem u vodi tvore kiseline (sumporov dioksid, duikovi oksidi, klorovodik klorovodina kiselina) tetne posljedice kiselih kia: usporavaju rast drvea, uzrokuju ugibanje vodenih organizama, liajeva i nekih biljaka (etinjae), poveavaju zagaenje tekim metalima Znaenje ozonskog sloja u atmosferi: apsorbira najvei dio ultraljubiastog zraenja koje dopire iz svemira (ponajvie sa Sunca) i tetno je za zdravlje (npr. u ovjeka i drugih sisavaca uzrokuje rak koe i sivu mrenu oka) Oneienje zraka koje uzrokuje nastajanje ozonskih rupa (podruja na kojima je ozonski sloj znatno prorijeen): let nadzvunih zrakoplova halogenirani ugljikovodici (freoni) detonacija nuklearnog oruja Glavni naini oneiavanja tla i njihove posljedice: gnojenje pesticidi promjene u kemijskom sastavu i kiselosti tla akumulacija otrovnih tvari u ivim organizmima || sumporna, duina i

teki metali (iz industrije i otpada)

259 Ugroene biljne i ivotinjske vrste te ekosustav u cjelini treba tititi zakonom jer veina ljudi nee na to samovoljno paziti nautrb profita i udobnosti. Ugroene vrste treba tititi kako bi se sauvala bioraznolikost (danas je ugroen jako velik broj vrsta) i prirodna ravnotea (ispranjene ekoloke nie zbog izumiranja mogu naruiti ravnoteu tj. negativno utjecati na druge vrste koje su s tom vrstom u meuodnosima). Odnosi u ekosustavu tako su sveobuhvatni i sloeni da uvijek treba tititi ekosustav u cjelini, tako je hrvatskim zakonom o zatiti prirode propisano da se zatita prirode provodi na 100% povrine Republike Hrvatske. Izvori hrane (npr. plodno tlo), pitke vode, energije (npr. fosilna goriva) i sirovina (npr. metala) na Zemlji su ogranieni (nee ih biti dovoljno za sve ako ljudi bude jo vie za sada su nedostaci uzrokovani samo time to nisu pravilno rasporeeni), pa stoga u novije doba nagli rast ljudske populacije i urbanizacija sve vie ugroavaju budunost ljudske i drugih vrsta nagli rast ljudske populacije vidi utjecaji na brojnost ljudske populacije urbanizacija porast gradova i poveanje udjela gradskog stanovnitva gradovi su ovisni o unosu sirovina izvana (prehrambeni proizvodi, materijal za izgradnju, elektrina energija...) i veliki izvor oneienja (otpada) pa lokalno i globalno optereuju kruenje tvari i energije te nepovoljno utjeu na biosferu Vanost zamjene fosilnih izvora energije alternativnim (vjetar, solarna energija i sl.): fosilna goriva (ugljen, nafta, zemni plin) su neobnovljivi izvori energije (nastaju vrlo dugotrajnim procesima u Zemljinoj kori pa kad ih ovjeanstvo jednom iscrpi, vie ih u ljudskim razmjerima nee biti) a potrebna su i za druge industrijske potrebe (npr. proizvodnja plastike iz nafte) i stoga predragocjena za izgaranje koje nije niti osobito energetski uinkovito, te njihovim izgaranjem nastaju tetni plinovi i aa koji zagauju okoli (uinak staklenika, kisele kie), zato treba raditi na unapreivanju tehnologija i irenju upotrebe alternativnih, prvenstveno obnovljivih izvora energije (vjetar, Sunce, gibanja vode, biogoriva...) Ekonomska i ekoloka vanost izdvajanja sekundarnih sirovina iz otpada (papir, staklo, metal, tekstil): takve se sirovine onda mogu ponovo iskoristiti (reciklirati) za daljnju proizvodnju to smanjuje trokove (ekonomska vanost) i potrebu za uzimanjem primarnih sirovina (drvo, voda, rude...) iz prirode te oneienje pri proizvodnji (ekoloka vanost)

260 Zatita voda i zraka je globalni problem jer su kruenjem vode i gibanjem zranih struja sve svjetske vode odnosno svi dijelovi zranog omotaa povezani, oneienje se tako moe daleko proiriti Nacionalni parkovi Hrvatske: Plitvika jezera, Paklenica, Risnjak, Mljet, Kornati, Brijuni, Krka, Sjeverni Velebit Parkovi prirode u Hrvatskoj: Telaica, Velebit, Kopaki rit, Vransko jezero, umberak i Samoborsko gorje, Biokovo, Lonjsko polje, Papuk, Uka, Lastovsko otoje, zapadni dio Medvednice Primjeri zakonom zatienih biljaka u Hrvatskoj: visibaba, ciklama, velebitska degenija, dubrovaka ze ina) Primjeri zakonom zatienih ivotinja u Hrvatskoj: vuk, vidra, sredozemna medvjedica, ptice grabljivice i movarice

sredozemna medvjedica Posljedice unoenja stranih vrsta: strane vrste mogu se prekomjerno razmnoiti (jer u novom okoliu nemaju prirodnih neprijatelja predatora i parazita) i naruiti prirodnu ravnoteu na tetu autohtonih vrsta primjeri: mungos na Mljetu (poetkom 20. st. doveden iz Indije kao prirodni neprijatelj zmija (poskoka), ali proirio se i na druge otoke i kopno te se prehranjuje i drugim ivotinjama i biljkama), kaulerpa u Jadranu (vidi zelene alge)

261

mungos

kaulerpa

Odrivi razvoj je razvoj ljudskog drutva uz to manji negativni utjecaj na prirodu Akumuliranje tetnih tvari u lancima ishrane: organizmi na niim stupnjevima hranidbenog lanca (biljke, plankton, kukci...) u sebe prehranom unose manje koli ine tetnih tvari (tekih metala, pesticida) i preivljavaju bez znatnih posljedica, a vii organizmi (sisavci, ptice) hrane i se njima nakupljaju u sebi vee koli ine tih tvari, to uzrokuje teke posljedice (neplodnost, smrt) Prednosti ekoloke proizvodnje hrane : ako se u uzgoju biljaka ne koriste umjetna gnojiva i pesticidi, izbjegava se njihov tetan utjecaj na okoli (vidi agrokemijske metode); ako se u uzgoju ivotinja ne koriste preventivne doze antibiotika, smanjuje se irenje bakterija otpornih na antibiotike Tehnoloka voda = voda koja je prola kroz industrijske ili druge procese u ljudskoj djelatnosti te stoga vie nije dovoljne kakvoe za ljudsku prehranu (pie, kuhanje), ali je dovoljne kakvoe za neke druge svrhe, npr. daljnju upotrebu u industriji, pranje ulica... vano je za te svrhe kad je to mogue upotrebljavati tehnoloku umjesto pitke vode kako bi se ograniene koli ine pitke vode sauvale za one svrhe za koje je nuna Suvremene metode u poljoprivredi i njihovi nedostaci: monokultura (uzgoj samo jedne biljne vrste na odreenoj poljoprivrednoj povrini) tako uzgajane biljke osjetljivije su na tetnike (kukce, gljivice) i epidemije bolesti pa je potrebno koristiti vie pesticida i etva moe biti manja, tlo se iscrpljuje od nekih sastojaka pa je potrebno koristiti vie umjetnih gnojiva

262 agrotehnike metode (upotreba strojeva u poljoprivredi) strojevi troe naftu (neobnovljivo fosilno gorivo) koja se moe i izlijati u okoli (pri nesreama) pa ga zagaditi agrokemijske metode : umjetna gnojiva (mogu uzrokovati prekomjerno gomilanje nekih mineralnih tvari u tlu, ukljuujui i teke metale, mogu nepovoljno utjecati na pH tla, mogu dospjeti u vodotoke i uzrokovati pretjerano bujanje vodenog bilja), pesticidi (tvari koje ubijaju tetnike, npr. herbicidi ubijaju biljkekorov, insekticidi kukce nisu selektivni, nego ubijaju i neutralne ili korisne vrste, smanjuju bioraznolikost) Djelovanje ovjeka (oneienje, krenje uma, isuivanje voda, potapanje dolina za akumulacijska jezera hidroelektrana...) uzrokuje smanjenje brojnosti i izumiranje mnogih biljnih i ivotinjskih vrsta, ali djelovanje ovjeka moe uzrokovati i (prekomjerno) poveanje brojnosti neke vrste (npr. unoenje stranih vrsta) Crvene knjige biljnih i ivotinjskih vrsta su popisi ugroenih i rijetkih vrsta neke skupine (npr. sisavci) na nekom podruju (npr. u Hrvatskoj), sadre sve podatke o tim vrstama (opis i fotografija, rasprostranjenost, uzroci ugroenosti, postojee i predloene mjere zatite). Vane su kao struna podloga za omoguavanje zakonske zatite ugroenih vrsta Vano je uspostavljati i potivati meunarodne ugovore o zatiti prirode i okolia jer oneienje ne poznaje dravne granice, zagaivanje i neodgovorno iskoritavanje prirode u jednoj dravi moe imati dalekosene posljedice u susjednima pa i u udaljenima (vidi: zatita vode i zraka je globalni problem) Utjecaji na brojnost ljudske populacije: Poboljanje zdravstvene zatite zbog napretka u medicini i poveanje proizvodnje hrane zbog mehanizacije u poljoprivredi doveli su do naglog porasta brojnosti ovjeanstva u zadnja dva stoljea (a osobito od tzv. zelene revolucije 1960ih poetak upotrebe suvremenih poljoprivrednih metoda). U novije vrijeme u ve ini razvijenih drava populacija odrava podjednaku brojnost ili postupno pada (zbog modernog stila ivota koji smanjuje natalitet), ali u mnogim nerazvijenim i siromanim dravama populacija prekomjerno raste sve bre tako da ukupna ljudska populacija jo uvijek naglo raste. ovjek je jedina iva vrsta na Zemlji na iju brojnost u velikom dijelu stanita vie ne utjeu prvenstveno okolnosti u njegovom ivom i neivom okoliu (prirodne (ne)pogodnosti, grabeljivci/plijen) nego vie odnosi unutar vlastite vrste (razmnoavanje, ratovi...).

263 Kretanje svjetske populacije

Milijarde

ukupna svjetska populacija

zemlje u razvoju
razvijene zemlje

Prije izgradnje proizvodnih, prometnih i drugih objekata (tvornice, ceste, naselja...) potrebno je izraditi ekoloku studiju istraivanje moguih utjecaja tog objekta (samog procesa izgradnje i njegove kasnije funkcije) na ekosustav, kako bi se pri izgradnji i upotrebi objekta uzele u obzir mjere kojima se nepovoljni utjecaji to vie smanjuju (ugradnja ureaja za proiavanje otpadne vode, ograivanje cesta kako divlja ne bi istravala na njih, sjea samo onoliko ume koliko je nuno...) ili u sluaju prevelike neotklonjive ekoloke opasnosti od izgradnje odustalo

264

9 NEKI PREPORUENI POKUSI

a. Dokazivanje prisutnosti kroba
CILJEVI POKUSA: utvrditi dvije vrste kroba (asimilacijski i rezervni) u biljkama utvrditi prisutnost kroba u namirnicama objasniti da se krob dokazuje Lugolovom otopinom u namirnicama uoiti promjenu boje opisati nastanak kroba u biljkama

MATERIJAL I PRIBOR: eer, ria, sjemenka graha, gomolj krumpira, tjestenina, kruh, komadi margarina, Lugolova otopina, kapaljka, Petrijeve zdjelice

POSTUPAK: Navedeni materijal rasporedite na poklopcu Petrijeve zdjelice, kapnite nekoliko kapi Lugolove otopine. Reakciju oznaite znakom (-) ako se boja ne promijeni, a znakom (+) ako se pojavi druga boja.

REZULTAT: Unesite (-) ili (+) ovisno o promjeni boje eer ria sjemenka graha gomolj krumpira tjestenina kruh margarin + + + + + -

PITANJA: 1. Koje od navedenih tvari sadre krob? Po emu ste to zakljuili? krob sadre ria, sjemenka graha, gomolj krumpira, tjestenina i kruh. To se zakljuuje po promjeni boje Lugolove otopine (otopine joda i kalijeva jodida) iz utosmee u tamnoplavu.

265

b. Dokazivanje koagulacije bjelanevina

CILJ POKUSA: utvrditi koji su uzroci zgruavanja ili koagulacije bjelanevina u mlijeku i bjelanjku povezati koagulaciju s denaturacijom bjelanevina

MATERIJAL I PRIBOR: Epruveta, drvena tipaljka, 2 satna stakla, kapaljka, stakleni tapi, plamenik, bjelanjak, mlijeko, razrijeena octena kiselina (ocat) (ili limunov sok).

POSTUPAK: 1. Na jedno satno staklo stavite malo mlijeka, a na drugo malo bjelanjka. Zatim na oba kapnite nekoliko kapi octene kiseline i promjeajte staklenim tapiem. 2. U epruvetu stavite malo bjelanjka zagrijavajte ga drei epruvetu tipaljkom iznad plamena. To ponovite i s miljekom. PITANJA: 1. to se dogodilo s mlijekom i bjelanjkom djelovanjem kiseline, a to djelovanjem visokih temperatura? U oba sluaja dogodila se koagulacija (denaturacija) bjelanevina. 2. Kako nazivamo bjelanevine iz mlijeka? Najzastupljenija bjelanevina u mlijeku je kazein (po funkciji emulgator omoguuje stabilnost emulzije vode i masti od koje se mlijeko sastoji). 3. Zato je mlijeko visokovrijedna namirnica? Koji mineral sadri mlijeko? Jer sadri vane bjelanevine, masti, mlijeni eer, vitamine i minerale. Ponajvie kalcij. 4. to moe dovesti do denaturacije bjelanevina? Jake kiseline i luine, ioni tekih metala, visoke temperature, neka organska otapala i drugi otrovi, mehaniki rad ("tuenje" bjelanka).

266

c. Mikroskopsko promatranje plastida

Mikroskopsko promatranje leukoplasta

CILJ POKUSA: Promatrati leukoplaste u biljnom materijalu, opisati njihov oblik i nacrtati ih Navesti biljne dijelove u kojima se nalaze leukoplasti Pronai i opisati amiloplaste

MATERIJAL I PRIBOR: Gomolj krumpira, Lugolova otopina, alkohol, pokrovna i predmetna stakalca, mikroskop, britvica

POSTUPAK: S krumpirova gomolja odstruite periderm tamne boje i od stanija koje se nalazi ispod njega nainite tanke prereze. Osim njenih leukoplasta, opaaju se mala zrnca kroba, a katkad i kristaloidi bjelanevina u obliku kocke. Slika: krobna zrnca (neobojena i obojena Lugolovom otopinom)

267

PITANJA: 1. Mogu li leukoplasti prelaziti u druge plastide? U kojim uvjetima? Leukoplasti mogu prelaziti u druge plastide, npr. u kloroplaste kad su stanice u kojima se nalaze izloene sunevoj svjetlosti (ozelenjavanje gomolja krumpira). 2. Gdje se stvaraju krobna zrnca? U plastidima (u kloroplastima fotosintezom nastaje glukoza, koja se polimerizira u krob najvie u amiloplastima).

268

Mikroskopsko promatranje kromoplasta

CILJ POKUSA: Promatrati kromoplaste u biljnom materijalu, opisati njihov oblik i nacrtati ih Navesti biljne dijelove u kojima se nalaze kromoplasti Navesti bojila u kromoplastima

MATERIJAL I PRIBOR: Plod rajice i plod rue (ili korijen mrkve ili cvat ili cvijet ljekovitog maslaka), britvica, pokrovna i predmetna stakalca, mikroskop

POSTUPAK: Izreite komadi ploda zrele rajice, ogulite joj koru, zgnjeite je i malo zgnjeene mase razmutite u kapljici vode na predmetnom stakalcu. Poklopite pokrovnicom i mikroskopirajte. Nainite slian preparat s plodom rue.

PITANJA: 1. Mikroskopski usporedi kromoplaste u plodu rajice i plodu rue. Kromoplasti u plodu rajice i ipku rue razlikuju se oblikom: kod rajice su okrugli, a kod ipka razliita nepravilna oblika.

269 2. Mogu li kromoplasti prelaziti u druge plastide? U kojim uvjetima? Kromoplasti mogu prelaziti u druge plastide, npr. u kloroplaste pri izloenosti sunevom svjetlu (ozelenjavanje dijela korijena mrkve koji viri iz zemlje).

270

Mikroskopsko promatranje kloroplasta

CILJ POKUSA: Promatrati kloroplaste u biljnom materijalu, opisati njihov oblik i nacrtati ih Navesti biljne dijelove u kojima se nalaze kloroplasti Navesti bojila u kloroplastima

MATERIJAL I PRIBOR: Mahovina, neka alga (Spirogira) ili bilo koji zeleni dio biljke (npr. vrlo mladi list paroge), britvica, pinceta, kapaljka, pokrovna i predmetna stakalca, mikroskop

POSTUPAK: S bilo kojeg dijela neke zelene biljke napravite tanki prerez, stavite ga u kap vode na predmetno stakalce, poklopite pokrovnim stakalcem i mikroskopirajte pod malim i srednjim poveanjem.

PITANJA: 1. Usporedite izgled i grau kloroplasta pod svjetlosnim i elektronskim mikroskopom. Pod svjetlosnim mikroskopom vide se cijeli kloroplasti kao zelene kuglice u stanicama, a pod elektronskim mikroskopom vidi se unutranja struktura (ultrastruktura) kloroplasta.

271

kloroplasti pod svjetlosnim mikroskopom

kloroplasti pod elektronskim mikroskopom 2. Koje stanice imaju kloroplaste? Kloroplaste imaju stanice (zelenih biljaka i algi) u kojima se odvija fotosinteza, a to su stanice svih zelenih dijelova biljke. Najvie kloroplasta imaju stanice na gornjoj povrini listova. 3. Mogu li kloroplasti prelaziti u druge plastide? Kloroplasti mogu prelaziti u druge plastide, npr. u kromoplaste pri sazrijevanju plodova (djelovanjem biljnih hormona kao to je etilen) ili u leukoplaste pri nedovoljnoj izloenosti sunevoj svjetlosti.

272 4. Zato se kloroplasti mogu samoumnaati? Jer sadre vlastitu DNA (nukleoid). Smatra se da su evolucijski nastali endosimbiozom iz samostalnih prokariotskih autotrofnih (fotosintetskih) organizama.

273

d. Dokazi osmoze u biljnoj stanici

CILJ POKUSA: usporediti osmozu i difuziju objasniti osmozu na temelju pokusa s mrkvom utvrditi promjene u razliitim koncentracijama otopina

MATERIJAL I PRIBOR: korijen mrkve, no, aa, sol

POSTUPAK: Izdubite korijen mrkve. Paljivo stavite korijen u posudu (au) s vodom tako da pri postavljanju pokusa voda ne ue u udubinu. Udubinu ispunite solju. Oitajte rezultate nakon pola sata.

PITANJA: 1. to se dogodilo u udubini korijena mrkve? Sol se otopila i udubina se ispunila vodom. 2. Zato mrkva gubi vrstou? Zbog izlaska vode iz stanica smanjuje se turgorski tlak u njima.

274