Professional Documents
Culture Documents
Skripta
Botanika s farmakognozijom
IV RAZRED -SMJER FARMCUTSKI TEHNIAR
Mr.ph.
Ajna Grbi
Pojam droga (herbal drug, herbal substances) u farmaciji predstavlja lekovitu sirovinu
poreklom iz prirode.
Droge su osueni delovi biljaka (algi, gljiva i liajeva) ili organi ivotinja koji sadre
farmakoloki aktivna jedinjenja i zbog njih se koriste u medicini i farmaciji. Danas se, u
terapijske svrhe, retko koriste mineralni proizvodi (kompleks mineralnih soli iz morske vode ili
algi).
Zbog farmakoloki aktivnih sastojaka, droge se koriste za izradu lekovitih pripravaka ili za
ekstrakciju delotvornih sastojaka.
Na tritu se droge pojavljuju:
kao celi komadi (in toto);
seene (concisa);
spraene (pulvis).
Ovakve droge se esto nazivaju organizovane, droge sa strukturom
Naziv droge se izvodi iz latinizovanog imena vrste (ree roda) koji se stavlja u genitiv i dodaje
se latinski naziv biljnog organa koji se koristi kao droga:
Belladonnae radix, Menthae piperitae folium, Stramonii semen, Gentianae radix, Anisi fructus.
Uz naziv droge se uvek navodi biljna vrsta koja je izvor droge i familija kojoj ova vrsta pripada:
Belladonnae radix, Atropa belladonna, Solanaceae,
Gentianae radix, Gentiana lutea, Gentianaceae.
Ukoliko je droga spraena, oznaava se imenom biljne vrste u genitivu uz latinski naziv za
praak;
Anisi pulvis, Cinnamomi pulvis, Quercus pulvis.
U irem smislu, droge (herbal drugs preparations) su proizvodi koji iz biljnog ili animalnog
organizma mogu biti izdvojeni jednostavnim postupcima i jednostavnim procesom prerade:
zasecanjem, ceenjem, presovanjem, kuvanjem, destilacijom, maceracijom, ekstrakcijom...
Ljekovite sirovine biolokog porekla se mogu dobiti sakupljanjem iz prirode od samoniklih
biljaka, divljih ivotinja i morskih organizama.
Danas se samo jedan manji broj droga i dalje sakuplja s prirodnih stanita
samo one biljke koje se koriste u ogranienim, manjim koliinama,
kada postoje problemi s plantanom proizvodnjom.
Problemi u vezi s plantanim gajenjem, mogu biti povezani sa
geografskim, geolokim i klimatskim specifinostima pojedinih vrsta,
s rentabilnou i ekonomskom opravdanou ovakve proizvodnje.
Najvee koliine biljne sirovine koja se preradi u droge ili se koristi za razliite oblike
ekstrakcije, dobija se organizovanom proizvodnjom.
plantae biljaka,
farme ivotinja,
fermentacija mikroorganizama,
proizvodnja u bioreaktorima primenom in vitro kultura biljnih tkiva.
dentifikacija biljne droge uglavom na osnovu podataka iz farmakopejskih monografija
Organoleptiki pregled
Morfoloka graa
Spoljanja morfologija - makroskopija
Unutranja morfologija anatomska graa
Analiza spraenog uzorka
Hemijska analiza
Kvalitativna analiza dokazivanje sastojaka
- hemijske reakcije
- hromatografija na tankom sloju adsorbensa
...
Odreivanje aktivnih sastojaka
Kvantitativna analiza
Kontrola biljne droge
Opta ispitivanja
organoleptike karakteristike
koliina stranih primesa
stepen usitnjenosti
koliina vlage; gubitak suenjem
koliina pepela
koliina u kiselini nerastvornog pepela
Sulfatni pepeo
koliina ekstraktivnih materija
rezidue fumiganata
Koliina sirovih vlakana
Odreivanje sadraja etarskog ulja
Sadraj tanina
Gorka vrednost
Broj (indeks) bubrenja
Indeks refrakcije
Optika rotacija
Hemijski parametri (kiselinski, estarski, saponifikacioni, jodni, peroksidni broj, Koliina
nesaponifikovanih materija)
valitet biljnih droga usaglaenost sa zahtevima farmakopeja ili internim specifikacijama
proizvoaa
(najee za droge koje nisu oficinalne)
Metode za odreivanje odreenih parametara su, najee, definisane u optem delu
farmakopeje.
Vrednosti pojedinih parametara su definisane u okviru pojedinanih monografije.
Metodologija pripreme uzorka za odreivanje koliine sastojaka je data u okviru svake
pojedinane monografije.
vremenom se dokazalo da i gajene biljke ne zaostaju. Veliku ulogu u gajenju ima pravilan odabir
biljnih vrsta, podeavanje zemljita, klima, razna ubriva.
Branje bilja
Vrijeme i nain branja i sakupljanja ljekovitog bilja veoma su znaajni da bi dobili kvalitetnu
drogu. Pravilo je da se biljke skupljaju po lijepom vremenu, zato to po kii biljke imaju vlage.
Vrijeme sakupljanja je razliito za razliite biljke. Biljke treba da bere struno lice. Jedno lice
moe u toku dana da bere i sakuplja samo jednu biljnu vrstu, da ne bi dolo do mijeanja.
Biljke treba da budu iste, odnosno bez primjesa. Bilje dalje treba razvrstavati u vree, korpe i
istog dana pripremati za suenje. Ako se bilje u sirovom stanju ostavi preko noi ili due, ono
mijenja hemijski sastav, boju, ako se ne moe suiti istog dana, onda se treba rasporediti u
tanke slojeve u prostorijama gdje je obezbjeeno provjetravanje.
Cvjetovi se beru kad biljka tek pone da cvjeta. Ako se sakupljaju procvjetali cvjetovi, njihova
vrijednost je mnogo manja, pa je i manja procjena eterskog ulja.
Lie se bere kad je najkrupnije i najsonije, jer tada sadri najvie ljekovite supstance. Kasnije
kada biljka procvjeta, sokovi struje u cvijet i to daje na tetu lia. Nije dobro brati lie suvie
mlade biljke jer je nedovoljno razvijen.
Herba se bere kada biljka treba da procvjeta ili je u prvom cvatu.
Plodovi treba ih brati i skupljati kada su potpuno zreli.
Mesnati plodovi beru se kada su sasvim zreli sa izuzetkom maline, kupine, ribizle i ipka. Oni se
ponu skupljati prije potpunog sazrijevanja, npr. ipak tada sadri najvie C vitamina.
Podze ni organi vade se ili skupljaju u jesen ili u rano proljee.
Kora uglavnom se skuplja u rano proljee, prije nego to biljka olista i kada sadri najvie
sokova.
Suenje ljekovitog bilja
Prije suenja ljekovitog bilja postoje odreeni kriteriji kojih se proizvoa mora pridravati.
Sakupljeno sirovo bilje treba to prije suiti. Suenje njenijih dijelova biljke (list, cvijet) obavlja
se na promajnom mjestu, u hladovini a nikako na suncu. Suenje se mora obavljati i u posebnim
suionicama i tada je najbre. U njima se moe regulisati potrebna temperatura, a to je znaajno
jer svaka biljka ima optimalnu temperaturu suenja. Ako se suenje obavlja nestruno, droga
gubi na svojoj vrijednosti. Sakupljeno bilje se rasporedi na hartije, daske. Podvrgavaju se
promaji i odreenoj temperaturi da bi dolo do oslobaanja vlage. Biljke treba esto prevrtati.
Rezanje i sitnjenje droga
Droge dolaze u promet u razliitim oblicimai veliinama. Mogu doi kao cijeli biljni organ, ili u
komadima odreene veliine. Imamo 3 vrste usitnjenosti:
1. grubo sjeenje,
2. polusitno sjeenje,
3. sitno sjeenje.
Prvo se obavlja rezanje dok je biljka jo uvijek malo svjea, a kad se potpuno osui, onda ide
sitnjenje. Rezanje se ovavlja razliitim ureajimai noevima koji mogu biti na elektrini pogon
ili obine rune maine.
Stabilizacija droga
Mnoge droge su prilikom suenja nestabilne i mijenjaju svoj sastav, odnosno dolazi do razaranja
CH - OH
CH2 OH
Glicerol
O
||
CH2 - O - C -
R1
O
||
CH - O - C R2
O
||
CH2 - O - C R3
Struktura masti (trigliceridi)
Mastima nazivamo trigliceride koji su uglavnom ivotinjskog porijekla I pri sobnoj temperature
su vrste tvari. Karboksilne kiseline koje nalazimo u mastima preteno su zasiene masne
kiseline.
Ulja su obino biljnog porijekla, tekui tigliceridi, jer su masne kiseline u uljima nezasiene.
Prirodne nezasiene masne kiseline organizam nemoe sam sintetisat pa se moraju unositi
hranom.
O
||
CH2 - O - C - (CH2)16CH3
O
||
CH - O - C - (CH2)16 CH3
O
||
CH2 - O - C - (CH2)14CH3
O
||
CH2 - O - C - (CH2)16CH3
O
||
CH - O - C - (CH2)7CH=CH(CH2 )7 CH3
O
||
CH2 - O - C - (CH2)7CH=CH(CH2)7 CH3
Hemijska struktura ulja
Biljna ulja se lahko kvare na zraku (zbog oksidacije sa kisikom na dvostrukoj vezi), zato se
prevode u polutvrde masti (margarin).
Zasiene masti su uzrok poveanog kolesterola u krvi, to moe uzrokovati opasne bolesti.
Zato se savjetuje vie ulja u prehrani. Meutim ni masti se ne smiju potpuno izbaciti, jer se
neki vitamin (A, D) otapaju samo u mastima, pa bi njihov nedostatak naruio zdravlje. Masti I
ulja se ne otapaju u vodi, nego u organskim rastvaraima ( hlorofol, eteri).
ODREIVANJE HEMIJSKIH KONSTANTI
1. Kiselinski stepen-oznaava broj ml NaOH potrebnih za neutralizaciju slobodnih liselina u
100g preparata.
Postupak: Uzeti 5-10g ulja. Otopi se u smjesi hloroforma i koncetracije etanola, doda se
fenol ftalein (indikator) i titrira sa NaOH do pojave ruiaste boje stalno 15s.
Ks=a/c10
9
Aa-ml NaOH
Ac-odvaga preparata u g
2. Kiselinski broj- oznaava mg KOH potrebnih za neutralizaciju slobodnih kiselina u 1g
preparata.
Postupak: Propisana koliina preparata otopi se u smjesi etanola i etera u odnosu 1:1.
Dod se 1ml fenol ftaleina i titrira sa NaOH do pojave ruiaste boje stalne 15s.
Kb=a-b/c5,61
a-ml NaOH za titraciju
b-ml NaOH utroeni za slijepu probu
c-odvaga preparata u g.
1ml NaOH~5,61 mg KOH
Fenolftalein je u kiseloj sredini bezbojan.
3. Broj saponifikacija-oznaava mg KOH potrebne za neutralizaciju slobodnih kiselina u 1g
preparata.
Postupak: Propisana koliina preparata otopi se uz zagrijavanje u etanolnom KOH, doda se
1ml fenolftaleina i titrira sa HCl.
Sb=a-b/c 28,06
a-ml HCl za slijepu probu
b-ml HCl za titraciju
c-pdvaga preparata u g
1ml HCl~28,06mg KOH
4. Jodni broj-oznaava mg joda koje adira 100g masti ili ulja (adira se na dvostruku vezu).
Postupak: Propisana koliina preparata se otopi u hloroformu, doda se odreena koliina
jodo-bromida, zaepi se i ostavi na tamnom mjestu. Nakon 30 minuta, doda se kalijum-jodid
(Kl), titrira sa natrij-dosulfatom (Na2S2O3) do svijetloute boje. Onda se doda skrob. Kad se
doda, dobije se plavo-ljubiasto obojenje. Nastavi se titrirat sa Na2S2O3 dok se
plavo-ljubiasta boja ne izgubi.
Jb=a-b/c1,27
a-ml Na2S2O3 za slijepu probu
b-ml Na2S2O3 za titraciju
c-odvaga preparata u g
1ml Na2S2O3~1,27mg
5. Peroksidni broj-oznaava broj milimolova peroksida izraenih na 1000g masti ili ulja.
Pb=a-b/c10
6. Esterski broj-oznaava mg KOH potrebnih za saponifikaciju estera masnih kiselina u 1g
preparata.
Postupak: Propisana koliina preparata otopi se u KONC etanolu i doda se fenolftalein kao
indikator i etanolna KOH. Nakon toga se doda KOH, kuha se 30 minuta na vodenom
kupatilu uz povratno hladilo i vrue se titrira sa HCl.
Eb=a-b/c28,06
OSOBINE I DOBIJANJE ETERINIH ULJA
Eterina ulja su prirodni isparljivi proizvodi karakteristinog mirisa. Topicost u vodi je
neznatna, ali se otapaju u organskim otapalima, eteru, hloroformu, benzenu. Topivost u
10
CH3
Fenil-propanski derivati su prirodni spojevi koji mogu biti u formi aldemida, fenola i
fenil-etera.
Ostali spojevi obuhvataju lanane ugljikovodike i njihove derivate sa kisikom, nitrogenom i
sumporom.
Dobijanje eterinih ulja zavisi od niza faktora:
1. Koji biljni dio se koristi kao sirovina,
2. Gdje su lokalizovana ulja,
3. Da li se obrauje svje, suh ili polusuh materijal,
4. Da li su u eterinom ulju prisutne termostabilne ili termolabilne supstance.
Dobijanje eterinih ulja
Metode dobivanja eterinih ulja mogu se svrstati u 3 grupe:
1. Cijeenje,
2. Destilacija,
3. Ekstrakcija.
Cijeenje- Postupak cijeenja predstavlja mehaniki nain dobivanja eterinih ulja, a najvie
se provodi iz spoljanjeg omotaa ploda, jer je eterino ulje lahko dostupno. Dobiveno ulje je
veoma kvalitetno jer zadrava svasvoja prirodna svojstva.
Destilacija- Ovo je najee primjenjivana metoda za dobijanje eterinih ulja. Da bi se
destilacija to lake provela potrebno je biljni materijal prethodno mehaniki obraditi
(usitnjavanje). Njenije strukture (listovi, cvjetovi, pupoljci) podvrgavaju se destilaciji bez
prethodne obrade, dok se sjemenke sa otpornim omotaem moraju izgnijeiti. Tvre strukture
(korijen, kora, stablo) prethodno se moraju usitniti, meutim to dovodi do gubitka ulja. Sam
11
12
1. Taka kljuanja-kod ove vrijednosti ne dobija se tano odreena vrjednost take kljuanja,
ve je to temperaturni interval u koje se estersko ulje predestilie. S obzirom na
kompleksan sastav eterinih ulja, temperaturni interval zavisi od tog hemizma (destilie se
na temperaturi od 150C-preko 300C).
2. Relativna gustina-je odnos mase odreenog volumena eterinog ulja i mase istog
volumena vode kod temperature od 20C, odreuje se pomou piknometra. Ova konstanta
odreuje kvalitet i istou eterinog ulja. Oznaava se na tri decimale. Piknometar je
staklena posuda krukastog oblika, zatvara se staklenim zatvaraem kroz iju sredinu
prolazi kapilarni otvor.
3. Ugao skretanja-je sposobnost supstance da zakree ravan polarizovane svjetlosti u desnu i
u lijevu stranu (na temperaturi od 20C).
Odreivanje hemijskih supstanci u eterinom ulju
Mnoga eterina ulja sadre izvjesnu koliinu slobodnih kiselina iji se sadraj odreuje i
izraava preko vrijednosti kiselinskog broja. Sadraj estera moe se odrediti i izraziti pomou
esterskog broja. Alkoholni sastojci 1 eterinog ulja odreuju se acetiliranjem ulja sa
anhidriodom acetatne kiseline, pa se odredi sadraj estera, iz ije vrijednosti se moe
izraunati procenat alkohola u ulju.
13
u vodi, ali se otapaju u organskim otapalima. Znai, to je vie eera u grai heterozida
njihova topivost u vodi je vea. Obzirom da su heterozidi veoma nestabilni, vrlo lahko se
razlau i pod uticajem vlage iz vazduha, pa se mora paziti prilikom suenja, sakupljanja, kao i
uvanja droga sa heterozidima, kako u pripremnim fazama nebi dolo do hidrolize.
Podjela
Najvanija podjela glikozida je prema grai njihovog aglikona, pa se prema tome svrstavaju u
nekoliko grupa:
1. Fenolni heterozidi,
2. Taninske materije,
3. Sumporni heterozidi.
Dobivanje heterozida
Osnovno dobijanje heterozida je ekstrakcijom i izolacijom iz prirodnog biljnog materijala.
Obzirom da su heterozidi hemijski veoma reaktivni i raznovrsni, metode ekstrakcije su
razliite. Mora se voditi rauna o fiziko-hemijskim osobinama heterozida i to ve kod
sakupljanja, suenja i uvanja. Dobijanje heterozida provodi se primjenom ekstrakcije i
izolacije pomou vode, etanola i anhidrida acetalne kiseline. Imamo dva procesa:
1. Otapanje,
2. Taloenje.
Heterozidi se otapaju u odgovarajuem otapalu i tako izdvajaju iz biljnog materijala, a zatim
se pomou drugog otapala taloe kao sirovi produkt koji se zatim preiava do dobijanja
iste supstance.
FENOLNI HETEROZIDI
To su sloene supstance prirodnog porijekla koji imaju fenol u strukturi svog aglikona. Zbog
prisustva fenolne grupe, imaju jako antiseptino djelovanje, npr. arbutin djeluje kao antiseptik
urinarnih puteva gdje hidrolizom arbutina nastaje njihov aglikon hidrokinon koji je nosilac
terapijskog uinka.
Tanini-definiu se kao prirodni organski netoksini spojevi. Zajednika svojstva svih
taninskih supstanci si opor okus, taloe proteine, soli tekih metala i alkaloide. Sa proteinima
daju netopive spojeve to se koristi kod procesa tavljenja koe, a obzirom da se ovim
procesom koa uva od truljenja. Osim toga, imaju steue (adstrigentno) djelovanje. Topivi
su u vodi, etanolu i acetonu, a netopivi u eteru i petroleteru. Zeleni plodovi biljaka su esto
opornog okusa koji potie od taninskih spojeva. Sazrijevanjem plodova, oporo se gubi i
ustupa se mjesto slatkom okusu, to je predpostavka da se tanini deformiu od nivoa eera.
Suprotno tome prezreo plod gubi svoj slatki okus, jer eerna komponenta uestvuje u
heterozidnoj izgradnji drugih spojeva, pa i tanina koji potie oprog okusa.
Hemijska graa- tanina, u ijoj se strukturi nalazi vie fenolnih grupa omoguava im da
djeluju kao antiseptici. Osim toga, imaju i antibakterijsko, antiantiinflamatorno (protivupalno),
antimikrobno djelovanje. Adstrigentno djelovanje vezano je za sposobnost tanina da taloe
proteine pri emu se ima u vidu osjeaj stezanja, da se tkivo skuplja. Takoe, primjenjuju se i
kao hemostatici jaaju otpornost organizma. Smatra se da imaju antikancerogena svojstva.
Ispitivanje tanina- bazira se na reakcijama na fenolnu grupu tanina, s obzirom da su tanini
polifenolni spojevi. Nedostatak ovih reakcija je nedovoljna specifinost, jer u biljnom
14
materijalu pored tanina, nalaze se i drugi fenolni spojevi. Takoe reakcija sa eljezo (II)
solima moe posluiti za dokazivanje prisustva tanina, a boja koja se javlja, plava ili zelena,
govori o vrsti tanina. Npr. kad se ekstraktu droge doda otopina strihinina, dobiva se
bijelo-ukast talog. Pored ovih kvalitativnih ispitivanja, kvantitativna (koliinska) analiza
zasniva se na odobini tanina da grade obojene kompleksne spojeve sa odreenim reagensima.
Pri tome taloi proteine. Npr. kolorimetrijsko odreivanje tanina, pri emu se stvaraju obojene
reakcije koje se dalje mogu fotometrisati.
SAPONSKI HETEROZIDI
Naziv saponini dolazi od lat. Rijei sapo=sapun, odnosno zbog sposobnosti saponina da kao
sapuni pjene. U biljkama nalaze se otopljeni u sokovima i prisutni su u skoro svim biljnim
organima.
Osobine: u vodi daju koloidne otopne, svi su topivi, u kljualom razblaenom etanolu,
odnosno topivost mu se smanjuje sa poveanjem koncentracije etanola. Ne otapaju se u
organskim otapalima. Osnovna osobina saponina je sposobnost stvaranja pjene koja se javlja
kao posljedica sniavanja povrinskog napona. Zbog toga se postie bolje prodiranje
preparata u eliju. Uzeti oralno su neotrovni. Ako se suhi materijalplverizira, njegova praina
izaziva jako kihanje to moe tokom dueg vremenskog perioda izazvati oteenje disajnih
puteva.
Hemijska struktura
U svojoj strukturi imaju eernu komponentu (glikon) i neeernu komponentu (aglikon) koji
moe biti sapogenol ili sapogenin. Saponini prema strukturi aglikona dijele se na: triterpenske,
terpenske i steroidne saponine. Dobri su ekspektoramsi (sreddstva koja omoguavaju lake
iskaljavanje), diuretici, emuglatori, a od davnina su se koristili kao sredstvo za pranje.
Posjeduju hemolitiku aktivnost, pa mogu djelovati tetno ako se daju prenteralno.
Ispitivanja saponina
U kvalitativno ispitivanje vodena otopina saponina mukanjem jako jodilno pjeni, lahko se
rastvara u vodi, u koncentraciji sulfatnoj kiselini otapa se dajui utu boju.
Kvantitativno ispitivanje prvo je odreivanje broja pjene. Brdo pjene predstavlja najvee
razblaenje dekokta saponinske droge koja pod odreenim uslovima daje visinu pjene 1cm. U
odgovarajuu koliinu droge doda se voda koja se zagrijava 30min. Nakon toga se ohladi i
doda isparena voda do oznake. Od ove otopine prave se razblaenja. U jednu dodajemo 10 ml
otopine, a u drogu stavljamo 5 ml otopine i dodamo do 10 ml vode. Eprivete se mukaju 15
sekundi i ostave da stoje 4-5 sati. Poslije toga odabere se epruveta u kojoj je visina pjene vea
od 1 cm te se ponovo od te epruvete pravi razblaenje. Nakon toga broj pjene izrauna se
prema odgovarajuoj formuli.
KARDIOTONINI GLIKOZIDI
To su prirodni, organski, heterozidni spojevi ije je djelovanje specifino za dinamiku i
ritmiku srane muskulature. Kao i ostali heterozidi, tako i kardiotonini, u svojoj strukturi
imaju eernu komponentu i neeernu. eernu komponentu ini jedan ili vie razliitih
15
16
soli berberina (koje su zute), zatim sangvinarina (koje su crvene) i helidonina (koji je
utonarandaste
boje)
Alkaloidi koji u svom sastavu nemaju kiseonika najcesce su tecni, lakse rastvaraju u vodi,
lako izvetre i
imaju svojstven miris (nikotin, koniin i dr.). Neki alkaloidi su tecni iako u svojim molekulama
sadre
kiseonika (pilokarpin, izopele-tijerin i dr.). Alkaloidi se najee dobijaju u cvrstom
kristalnom stanju; sa
kiselinima daju soli, koje uglavnom dobro kristalizuju. Koriste se razne kiseline
(atro-pin-sulfat, strihninnitrat,
emetin-hidrohlorid i dr.). Soli alkaloida su dosta postojane i lako rastvorljive u void.
Vecina alkaloida su opticki aktivne materije, i to najcesce levogirne, tj. skreu ravan
polarizovane svetlosti
nalevo. Gorkog su ukusa. Zivotinje izbegavaju da se hrane biljkama sa alkaloidima zbog
gorcine i
otrovnosti. Unete u organizam u veim koliinama, ove_biljke su otrovne. Moe se zakljuciti
da je vena
alkaloida jakog "fiziolokog dejstva i da svoje farmakodinamijsko delovanje izrazavaju vec u
minimalnim
koliinama
Medicinska upotreba alkaloidnih droga i alkaloida veoma je raznovrsna jer pojedini alkaloidi
imaju
specificne fizioloke osobine i farmakodinamijsku primenu
VITAMINI
To su organske supstance koje se u organizam unose putem hrane. ovijek ih mora
svakodnevno unositi u organizam. Dijelimo ih u dvije grupe:
_ Liposolubilni
_ Hidrosolubilni
Liposolubilni
Vitamin A (akseroftol) pomae elijama kako bi se one mogle nesmetano dijeliti ili
diferencirati. elije koje se ne diferenciraju, podlonije su kancerogenim promjenama.
Vitamin A neophodan za zdravlje koe, sluznice, za proces razmnoavanja, za vid.
Avitaminoza vitamina A se manifestuje prestankom rasta, opadanjem tjelesne mase,
promjenom na koi i sluzokoi. Koa postaje suha, epitel oroao, to dovodi do poremeaja
na sluzokoi oka, na suznim kanaliima, organima za disanje. Uslijed oroalog epitela suznih
lijezda, dolazi do suenja ronjae, to se naziva kseroftalmija. Na suhu i oroalu ronjau
djeluju bakterije, pa ona razmeka, to se naziva keratomalacija. Najvanija avitaminoza
vitamina A je kokoije sljepilo, gdje pacijent danju vidi, a nou ne. Izvori vitamina A mogu
biti biljnog porijekla (mrkva, pinat, patlidan, salata), ivotinjskog porijekla (mlijeko,
mlijeni proizvodi, riblje ulje, riba, jetra).
Vitamin D (kalciferol) najvaniji oblici vitamina su ergokalciferol (D2) i dehidroholesterol
(D3). Pod uticajem Uv zraka, prevode se u vitamine. Pomau u apsorpciji i koritenju kalcija i
fosfora, za normalan rast kod dijece, a kod odraslih za pravilan ritam srca, koagulaciju krvi. U
nedostatku vitamina, javlja se rahitis. Rahitine promjene su poslijedica poremeaja u
17
okotavanju, to jest deponovanju mineralnih soli kosti. Izvori vitamina D su. Riba,riblje ulje,
mlijeko, jaja.
Vitamin E (antisterilitetni vitamin) izvori vitamina su klice itarica. Avitaminoza vitamina E
kod ivotinja manifestuje se promjenama na polnim lijezdama i maternici. Dolazi do
degenerativnih promjena u sjemenim kanaliima mujaka, prestaje stvaranje spermatozoida i
nastaje sterilitet, a kod enki se javlja usporen rast uterusa, placente te plod ugine. Djeluje kao
antioksidativno sredstvo, jer titi elijske membrane. Koristi se za normalan tok trudnoe, za
lijeenje promjena na koi i opekotina, oteava mladalaki izgled.
Vitamin K (antihemoragini) uslijed nedostatka dolazi do poveanih krvarenja. Ima vanu
ulogu u procesu koagulacije krvi najvie vitamina K ima u jetri, bubrezima, pinatu, zelenoj
salati, a sintetiu ga i bakterije debelog crijeva. Avitaminoza se javlja kod osoba koji unose
dovoljno vitamina K putem hrane ili kod onih koji due koriste antibiotike, jer oni unitavaju
mikrofloru debelog crijeva. Avitaminoza se manifestuje hemoracijom, odnosno krvarenjem
poslije povreda ili spontano krvarenje u unutranjim organima zbog smanjene koliine
protrobiona.
Hidrosolubilni vitamini spadaju vitamini B1, B2, B3 (tiamin, riboflavin, niacin), B5, B6,
(pirodiksin), B9, B12, (cijanokobalamin), C (askorbinska kiselina).
18
MARERIJAL ZA PAKOVANJE
(pakirni materijal)
Materijal za unutranje pakovanje ako nije pravilno odabrano, moe uticati na kvalitet lijeka.
Glavni dodatak materijala za unutranje pakovanje nije samo da sadri lijek nego i sigurnost
lijeka tokom itavog vremena skladitenja,transporta i uvanja.Materijal za unutranje pakovanje
se sastoji od molekula koje mogu reagovati sa lijekom, bilo da privlai sastojke lijeka na
povrinu ili da proputa gasove iz vana u unutranjost i obratno. Prije nego to se odlui koji tip
materijala treba izabrati, mora se znati kakvu zatitu lijek zahtijeva. Materijal za valjsko
pakovanje koje nije u direktnom kontaktu sa lijekom ima drugaiju svrhu. Ova ambalaa mora
prezentirati i pruati informacije o lijeku. To je sekundarna ambalaa, ali joj uloga nije
sekundarna jer bez ispravnih informacija o lijeku, lijek ponovo postaje opasan za pacijenta.
HOMEOPATIJA
To je umijetnost lijeenja. Polazi od naela da se slino slinim lijei. Homeopatska praksa
ukljuuje izbor i preporuku pojedinanoghomeopatskog preparata koji proizvodi slinu sliku
simptoma bolesti kao kod pacijenta naprimjer, osobe kojima zbog alergije suze oi, kao biljni
preparat u lijeenju mogao bi se koristit luk, od kojeg takoe suze i peku oi. Homeopat za
razliku od ljekara opte prakse dnevno moe primiti 4-5 pacijenata, jer vrijeme da bi se stvorila
anamneza, traje jedan sat i trideset minuta. Nakon toga, traga se za uzorkom i otklanjanjem
uzoraka, a ne simptomima bolesti. Homeopatija je usmjerena na stimuliranje tijela da se oporavi
vlastitim snagama naprimjer kaalj treba shvatiti kao simptom bez obzira koliko neugodan bio.
Umijesto ublaavanja ili otklanjanja simptoma kalja homeopatija nalae propisivanjepreparata
koji bi uzrokovali kaalj te se na taj nain bi omogucili da se tijelo oslobodi bolesti.
RAZLIKA IZMEU HOMEOPATIJE I
KONVENCIONALNE MEDICINE
Glavni cilj konvencionalne terapije je kontrolisati bolest kroz redovnu upotrebu medicinskih
preparata. Ako se terapija prekine bolest se vraa naprimjer, osoba koja uzima tablete za
sniavanje krvnog pritiska, uopte se ne lijei nego samo kontroliesimptome. Cilj homeopatije
je potpuno vraanje savrenog zdravlja.
AUTOMEDIKACIJA
To je samostalno lijeenje male i prolazne zdravstvene tegobe, koja ne mora uvijek zahtijevati
lijeniku pomo, naprimjer glavobolja, temperatura, gripa, proliv. Za ovu kategoriju bolesti
mogu se dobiti lijekovi bez recepta u apotekama. Osnovna naela smolijeenja su:
1. Upotrebljavati lijekove prema savjetu farmaceuta,
2. Izbjei produenu upotrebu tih lijekova,
3. Ne uzimati zaostale lijekove u kui, od prijatelja i rodbine,
4. Izbjegavati upotrebu dva ili vie lijekova koje imaju isto dijelovanje, ukoliko se smetnje
ne rijee u kratkom periodu treba se obratiti ljekaru.
19