Nakon pronalaska parne mašine, u Evropi i Americi je došlo do industrijske
revolucije. Parna mašina je kao gorivo koje se ložio za zagrevanje parnih kotlova koristila ugalj, koji je postao vrlo tražen na tržištu(kao u današnje doba nafta). Kopanje uglja se pretvorilo u unosan posao koji je donosio velike pare. Dok su vlasnici i koncesionari nad rudnicima uglja uživali u lagodnom životu, rudari su vodili tešku borbu za preživljavanje, njihov život je bio pravo mučilište. Samo da bi zaradili za običan hleb, u rudnicima uglja su, pored muškaraca, morale raditi žene i deca starija od osam godina. Rudnici su bili duboki i po šesto, sedamsto metara pod zemljom, ispod koje su bili izbušeni stotinama metara uski i niski hodnici u kojima se kopao ugalj. Dole su nesreće bili česte usred obrušavanja zemlje, pojave zapaljivih gasova i nesnosnih vrućina. U teškim uslovima, životni vek rudara je i bez pogibija bio kratak jer su iscrpljeni lako obolevali i umirali. I pored toga, vlasnici i upravnici rudnika živeli su raskošno i rasipno, ne obzirući se na stanje svojih rudara. Rudarske porodice su potpuno zavisle od njih jer su generacijma živele u njihovim rudarskim naseljima, radeći i više od sto godina u rudnicima bez ikakvog napretka u poboljšanju života. Zbog bede i surovosti života, rudarski radnici tonuli su u beznađe, alkohol, razvrat i propast. Ipak, ponekad bi se među rudarima našli i pojedinci koji su pokušavali pobuniti se protiv takvog iskorišćavanja i pljačkanja radnika koji su gospodarima zarađivali veliki kapital. Njihovo jedino oružje je bila potpuna obustava rada u rudnicima, štrajkovi sa zahtevima za povećanje plata i poboljšanje uslova za rad. Međutim, nemilosrdni kapitalisti su takve štrajke gušili pretnjama i ucenama, ponekad i u krvi sa policijom i vojskom koja je bila na njihovoj strani. Roman Žerminal govori o jednom takvom štrajku u Francuskoj, koji se pojavio usled velike industrijske krize (priča je zasnovana po isitinitom događaju). Tada je u montsouskim rudnicima, u kojima je radilo oko deset hiljada rudara došlo do obustave kopanja uglja i očajničke borbe za radnička prava. Pojam "žerminal" u francuskom jeziku označava rano klijanje i razvijanje semena, a Zola ga je upotrebio kao metaforu za pojavu borbe za radnička prava i nastanak međunarodnog radničkog pokreta. Ovaj roman pripada naturalizmu, književnom pravcu koji se pojavljuje kao nastavak ogoljenom realizmu, gde se niskosti ljudske prirode: poroci, vulgarnost, nemoral, kao i beda opisuju detaljno bez ustručavanja.