Didaktika

II. semestar
 1. UTVRĐIVANJE POTREBA U ODGOJU I
OBRAZOVANJU

Odgojno obrazovne potrebe

Potreba - stanje lišenosti

a) Maslow-ljestvica potreba: 1) fiziološke potrebe

2) potreba za sigurnošću
3) potreba za pripadanjem i ljubavlju
4) potreba za poštovanjem
5) potreba za samoaktualizacijom

b) Glasser (teorija izbora) - 5 urođenih potreba: 1) potreba opstanka

2) potreba zabave
3) potreba slobode
4) potreba ljubavi
5) potreba moći

 u odgoju i obrazovanju potrebe su razlike između razine znanja,

sposobnosti, vještina, odgojnih vrijednosti, stavova, i navika, odnosno
osposobljenosti za željenu promjenu ponašanja i one razine učenikove
osposobljenosti koju oni već imaju
željena razina osposobljenosti
ODGOJNO-OBRAZOVNE POTREBE
postojeća razina osposobljenosti

Prevođenje odgojno-obrazovnih potreba u ciljeve/ishode učenja

Opći ciljevi/ishodi učenja

 osposobljenosti kojima se zadovoljavaju određene potrebe

Izvedbeni/Operativni ciljevi/ishodi učenja

 opis radnji/ponašanja koje učenik može obaviti nakon učenja, a mogu
se promatrati i mjeriti

1
  odgovaraju na pitanja: 1) Po čemu se razlikuje učenik prije i nakon
učenja?
2) Što učenik može, a nije mogao učiniti?

Unutarnji ciljevi
 odnose se na promjene koje bi se trebale dogoditi unutar učenika
 utječu na osobni razvoj učenika, a ostvaruju se učenjem

Vanjski ciljevi
 učinci odgoja i obrazovanja
 promjene u okruženju koje su rezultat naučenih ponašanja
(osposobljenosti)

Taksonomija ciljeva učenja

 sistematska klasifikacija, raspored osnovnih kategorija objekata ili
koncepta unutar nekog područja
 konceptualna shema koja omogućava raspoređivanje, sistematizaciju
događaja s obzirom na određeni princip klasifikacije
 najpoznatiju taksonomiju razvili su Benjamin S. Bloom i David R.
Krothwohl

Bloomova taksonomija
 za cilj ima izradu dosljednog sustava koji bi polazio od logičko-
sadržajnih, pedagoških i psiholoških zakonitosti i principa učenja i
poučavanja uopće
 kategorije: 1) Znanje
2) Razumijevanje
3) Primjena
4) Analiza
5) Sinteza
6) Vrednovanje

1) Znanje
a) Znanje specifičnih činjenica
 niska razina apstrakcije (datumi, nazivi mjesta, događaji)
 deklarativno znanje - opis informacija neophodnih za rješavanje
problema tj. opis objekata i činjenica, odnosa među objektima i/ili
činjenica

2
 b) Znanje o baratanju specifičnim činjenicama
 srednja razina apstrakcije
 kako organizirati, istraživati, prosuđivati i kritizirati

c) Univerzalno i apstraktno znanje

 najveće složenosti i apstrakcije

2) Razumijevanje
 osposobljenost za: a) Prevođenje - sposobnost prevođenja sadržaja iz
jednog oblika u drugi
b) Tumačenje - sposobnost tumačenja sadržaja,
reinterpretacija
c) Ekstrapolacija - sposobnost prerade informacija

3) Primjena
 osposobljenost za primjenu apstrakcija (ideja, koncepata, teorija,
modela, pravila)

4) Analiza
 sposobnost analiziranja sastavnica - identificirati sastavnice od kojih
se sastoji informacija

5) Sinteza
 sposobnost povezivanja elemenata i dijelova u cjelinu

6) Vrednovanje
 osposobljenost za procjenjivanje vrijednosti sadržaja

PODJELA CILJEVA UČENJA

a) Kognitivni ishodi - povezani sa znanjem i intelektualnim vještinama
potrebnima za primjenu znanja
b) Afektivni ishodi - vrijednosti, razvoj stavova, uvjerenja
c) Psihomotorički ishodi - motoričke vještine

3
KRATHWOLOVA TAKSONOMIJA
 taksonomija afektivnih ciljeva
 načelo pounutrenja (osnova socijalizacije)
 razine: 1. Primanje
2. Reagiranje
3. Usvajanje vrijednosti
4. Organizacija vrijednosti
5. Karakterizacija osobe pomoću vrijednosnog sustava

GAGNEOVA TAKSONOMIJA
1. Kognitivno područje: a) Verbalne informacije (deklarativno znanje)
b) Intelektualne vještine (proceduralno znanje)
c) Kognitivne strategije (metakognitivno znanje)

2. Psihomotorno područje: d) Motoričke vještine

3. Afektivno područje: e) Stavovi

2. SADRŽAJI ODGOJA I OBRAZOVANJA U NASTAVI

 odabir nastavnih sadržaja ne vrši se mehanički već didaktički s

obzirom na:
a) definirane ciljeve učenja
b) učeničke sposobnosti
c) interese učenika
d) uvjete učenja
e) osposobljenost učitelja

KRITERIJI ODABIRA SADRŽAJA

a) Valjanost sadržaja – sadržaji učenja moraju biti točne i provjerene
spoznaje
b) Važnost znanja – sadržaji učenja moraju rezultirati važnim znanjem za
učenika osposobljavajući ga za praktičnu primjenu ili
razumijevanje sadržaja

4
c) Ograničavajući čimbenici: - učeničke sposobnosti
- interes
- neosposobljenost učitelja
- neadekvatni nastavni mediji

SADRŽAJI ODGOJA I OBRAZOVANJA

a) Egzistencijalni sadržaji – elementi radnog, ekološkog, prometnog,

zdravstvenog, tjelesnog odgoja

b) Socijalni sadržaji – društveno-moralni odgoj → odgoj za ljudska prava,

ravnopravnost spolova, građanski odgoj, obiteljski
život, društvene norme, ...

c) Humanistički sadržaji – profesionalno orijentiranje i uniformiranje →

odgoj za stvaralački odnos prema radu

d) Znanstveni sadržaji – činjenice, generalizacije, ... do kojih je ljudsko

društvo došlo u vlastitom nastojanju spoznavanja
prirode i društvene cjeline

e) Umjetnički sadržaji – književna, scenska, filmska, glazbena, plesna,

likovn, ... umjetnost

f) Tehnološki sadržaji – ovladavanje procesima koji omogućuju preradu

prirode za vlastite potrebe ljudi

 danas se sve više primjenjuje tzv. INTERDISCIPLINARNA

ORGANIZACIJA SADRŽAJA – pojedini sadržaji obrađuju se s više
disciplinskih stanovišta

3. NASTAVNE METODE

Podjela nastavnih metoda

1) Verbalne nastavne metode: a) metoda usmenog izlaganja

b) metoda razgovora
c) metoda čitanja i rada na tekstu
d) metoda pisanja

5
2) Vizualne nastavne metode: a) metoda demonstracije
b) metoda crtanja
c) metoda izrade i interpretiranja umnih
mapa
3) Metoda praktičnih radova

4) Metoda učenja prema modelu

Vizualne nastavne metode

a) Vizualne informacije prvog reda – dobivene od izvorne, neposredne

stvarnosti.
b) Vizualne informacije drugog reda – dobivene posredovanjem vizualnih
nastavnih sredstava (slike, fotografije, film).

 c. 83% činjenica o objektivnoj stvarnosti primamo vidom → u nastavi

poželjno primjenjivati što više vizualnih nastavnih sredstava visoke
informativne vrijednost

Tipovi vizualnih sredstava

a) Predmeti
b) Slike
c) Projekcije
d) Grafička sredstva

Vrste vizualnih nastavnih metoda

a) Metoda demonstracije
b) Metoda crtanja
c) Metoda izrade i interpretacije umnih mapa

Metoda demonstracije
 lat. demonstrare – pokazivati, prikazati, zorno izlagati
 pokazivanje svega onoga što učenici mogu perceptivno spoznati te
promatranjem usvojiti
 podrazumijeva predstavljanje i pokazivanje predmeta, procesa, pojava

6
 predstavlja početak procesa spoznavanja u nastavi bilo kojeg
predmeta
Demonstracija
 plansko i rukovođeno promatranje okruženja na temelju kojeg učenici
oblikuju konkretne i jasne predodžbe, pojmove, sudove i zakonitosti →
ono što se pokazuje učenik treba misaono preraditi

Odabir vizualnih sredstava

a) Dobna prikladnost
b) Ekonomičnost – uz najmanje vremena omogućuje većem dijelu
učenika oblikovanje konkretne i jasne predodžbe o pokazanom
predmetu ili pojavi.

Redoslijed analize vizualnih sredstava

1. Analiza cjeline
2. Analiza sastavnih dijelova
3. Sintetizirana analiza cjeline – zaključak

Tipovi demonstracijskih sredstava

a) Statični predmeti – izvorna materija, završni materijalni proizvodi
ljudskog rada, didaktički prerađena objektivna stvarnost
b) Dinamične prirodne pojave – izvorna stvarnost, eksperimentiranje,
dinamična nastavna sredstva
c) Aktivnosti – senzorne, praktične, izražajne, intelektualne

Uloga demonstracije u nastavi

 upoznavanje i uvježbavanje učenika sa strukturu određenoga radnog
procesa – osvješćivanje što se i kako se radi
 potrebno je demonstrirati ono što se objašnjava – modeliranje ili
uvježbavanje
 pridonosi razvitku učenikovih sposobnosti

Metoda crtanja
 poželjno ukoliko pojave, procese, predmete i radnje nije moguće
prikazati na drugi način ili ako crtanje intenzivira djelotvornost učenja
zasnovanog na nekim drugim izvorima
 vizualizira ono što je osjetilno nevidljivo i nedostupno

7
 
poboljšava uočavanje detalja, biti i odnosa pojava, procesa, predmeta i
radnji
Vrste crtanja i crteža
a) Crtanje grafičkih znakova – prikaz konkretnog objekta za koji postoji
ugovoren znak
b) Crtanje grafičkih simbola – prikaz općeg i apstraktnog sugerirajući
pojmove, misli i osjećaje
c) Geometrijski crtež
d) Grafičko prikazivanje kvantitativnih odnosa – grafikoni i dijagrami
e) Shematsko crtanje predmeta – razvojne ili genetičke crteže čini
nekoliko crteža u nizu gdje svaki
prikazuje određenu razvojnu etapu
f) Crtanje opažanja i predodžbi prirodnih predmeta – upoznavanju točne
morfološke strane
stvarnosti
g) Konkretizacija apstrakcije – grafičko prikazivanje pojmova i pojmovnih
odnosa
h) Ilustriranje fabule – ilustracija vlastitih doživljaja i literarnih sadržaja

Metoda izrade i interpretacije umnih mapa1

Mapiranje
 jedna od najjednostavnijih i vrlo učinkovitih metoda i tehnika
nelinearnog organiziranja informacija i tehnika vizualiziranja
prirodnog slijeda domišljenih ideja
 pomaže u samoorganizaciji vremena te organizaciji dijelova i
sveukupnog gradiva

Prednosti mentalnih mapa

 povećavanje kreativnosti
 ušteda vremena
 povisuju razinu koncentracije
 stvarane i razrada novih ideja
 olakšavanje organizacije misli
 poboljšavaju planiranje
 olakšavaju prisjećanje

1
Dijagram za prezentiranje riječi, ideja i zadataka organiziranih oko ključne riječi ili ideje
kojim se vizualiziraju strukture i klasificiraju ideje zbog lakšeg razumijevanja odnosa
pojedinosti i konteksta te olakšavanja učenja.

8
  ekonomizacija i povećavanje učinkovitosti rada

Metoda praktičnih radova

 metoda u kojoj učenici samostalno promatraju predmete i pojave,
izvode pokuse, određene postupke i operacije (skiciranje, bilježenje,
čitanje, izvještavanje)
 uporabom metode praktičnih radova učenici spoznaju svoje okruženje
većim brojem osjetila → prakseološke informacije (informacije 1. reda)

 alternativni nazivi:  metoda laboratorijskih radova

 metoda eksperimentalnih radova
 laboratorijsko-eksperimentalna metoda
 istraživačka metoda
 prakseološka metoda
 kinetička metoda

 primjenjiva svugdje gdje učenici mogu doći u neposredan doticaj sa

stvarnošću:  učionica
 kabinet
 pomoćne školske prostorije
 školski vrt
 priroda

 pri izvođenju praktičnih radova u nastavi možemo primijeniti različite

socijalne oblike rada:  frontalni
 individualni
 rad u grupama
 rad u paru
 budući da se pri praktičnom radu troši mnogo vremena potrebno je
unaprijed pripremiti pribor i materijal za rad
 dobra priprema praktičnog rada + promišljenost naputaka → velik
učinak nastavnog sata

Metodičke etape pri praktičnom radu

1. PRIPREMA RADA – izbor sadržaja, određivanje zadataka rada, izbor
mjesta i pripremanje materijala i pribora.
2 IZVOĐENJE PRAKTIČNOG RADA – ostvarivanje zadataka i programa rada,
poticanje, usmjeravanje i nadzor tijekom rada.

9
3. VREDNOVANJE POSTIGNUTIH REZULTATA RADA - utvrđivanje
pozitivnih i negativnih dijelova u praktičnom radu, programiranje
korektivnih djelatnosti za uklanjanje negativnih rezultata.
Varijante metode praktičnog rada (Prema Ivić, 2001.)

1) Metoda praktičnoga smislenog rada – odnosi se na učenje složenih

praktičnih vještina uz razumijevanje njihova smisla:
a) tehnika crtanja i sviranja
b) tehnika laboratorijskih radova
c) tehnika promatranja i bilježenja

2.) Metoda učenja cjelovitih djelatnosti – podjednako su zastupljene i

integrirane misaone i praktične aktivnosti spoznavanja:
a) zanati
b) tehničke discipline
c) umjetničke djelatnosti
d) medicina

Metoda učenja prema modelu

 naziva se i učenje oponašanjem, učenje promatranjem i učenje
identificiranjem
 stvaranje uvjeta za djelotvoran učenički odabir i prihvaćanje
određenih obrazaca ponašanja
 Subjekt promatra ponašanje druge osobe → pamti ono što percipira →
izvodi zapamćeno kad je za to motiviran
 učenje temeljeno na tuđem iskustvu

Razine učenja oponašanjem

1. Imitacija
 oponašanje modela ponavljanjem bez razumijevanja pravog smisla
radnje
 npr. učenje verbalnih sadržaja napamet

2. Učenje modeliranjem
 primjenjuje se pri stjecanju psihomotornih vještina

10
  učitelj je model koji pokazuje kako se pravilno obavlja određena
radnja
 učitelj pozitivno potkrepljuje poželjno ponašanje, a ispravlja
nepoželjno

3. Verbalno modeliranje
 opisivanje određenog ponašanja
 pri učenju složenih obrazaca ponašanja te općih pojmova i pravila

Primjena učenja po modelu

1) Modeli iz nastavnih programa

 likovi iz književnih dijela, povijesne osobe, istraživači, sportaši,
glazbenici, slikari

2) Učitelji kao modeli

 sustav vrijednosti, moralne kvalitete, pravičnost

3) Učenici kao modeli

 učenika s odgovarajućim obrascima ponašanja ističu škole i učitelji

11
 KURIKULUM NASTAVNIH PREDMETA GLAZBENE
KULTURE (OSNOVNE ŠKOLE) I GLAZBENE
UMJETNOSTI (GIMNAZIJE)

Struktura/Domene predmetnog kurikuluma

Odnos zastupljenosti domena u odgojno-obrazovnoj vertikali

1. ciklus 2. ciklus 3. ciklus 4. ciklus 5. ciklus

1. i 2. r. OŠ 3., 4. i 5. r. OŠ 6., 7. i 8. r. OŠ 1. i 2. r. SŠ 2. i 3. r. SŠ

 predmetni učitelj/nastavnik glazbe izvodi nastavu Glazbene kulture

od 4. do 8. razreda osnovne škole
 ovisno o organizacijskim mogućnostima škole, nastavnik glazbe može
izvoditi nastavu Glazbene kulture i u 3. razredu osnovne škole

12
Zaključivanje ocjena
 izriče se ljestvicom školskih ocjena od 5 stupnjeva brojčano i verbalno
 aritmetička sredina ocjena + napredak tijekom školske godine +
odnosa prema radu

Izborne teme
1. Čovjek i glazba 7. Glazbeno djelo: stvaranje –
izvedba – publika
2. Glazba i pokret 8. Vrijeme u glazbi: tempo,
metar, ritam
3. Glazba i znanost 9. Popularna glazba, mediji i
internet
4. Glazba i religija
10. Glazboterapija
5. Glazba i ideologija 11. Glazba, ples i običaji drevnih
civilizacija
6. Glazba: prošlost – sadašnjost 12. Tradicijska glazba, ples i
– budućnost običaji (Hrvatska, Europa,
svijet)

 Nastava Glazbene kulture/umjetnosti povezana je s TZK težnjom

spajanja glazbe i pokreta

NASTAVNE METODE

 oblici zajedničkog rada nastavnika i učenika u nastavnom procesu sa

ciljem razvijanja novih znanja i psihofizičkih sposobnosti učenika

13
 NASTAVNE METODE
Praktične nastavne Verbalne nastavne Vizualne nastavne
metode metode metode

a) Metoda usmenog
izlaganja
 Predavanje/
Pripovijedanje
 Opisivanje
 Objašnjavanje
 Obrazlaganje2 a) Metoda
 Izvještavanje demonstracije
 Glasno
razmišljanje b) Metoda crtanja
 Posredno
c) Metoda izrade i
izlaganje
interpretacije umnih
a) Metoda praktičnog b) Metoda razgovora mapa
rada  Katehetički d) Metoda oponašanja5
razgovor 3

 Razvojni razgovor  Imitiranje

 Slobodni  Učenje
razgovor modeliranjem
 Heuristički  Verbalno
razgovor4 modeliranje
 Diskusija
 Oluja ideja
c) Metoda čitanja i rada
na tekstu

d) Metoda pisanja

2
Obrazlaganje je iznošenju tvrdnji koje se potkrepljuju dokazima i argumentima te se
koristi kod objašnjavanja apstraktnih ili učenicima nepoznatih sadržaja.
3
Katehetički razgovor sastoji se od postavljanja kraćih pitanja s očekivanim odgovorima
koje učenici trebaju ponuditi.
4
Heuristički razgovor je kolektivni način razmišljanja ili razgovora između učenika i
nastavnika o određenoj temi te se ova metoda u pedagogiji naziva i problemskim učenjem.
5
uzeti uvjetno

14
 PROJEKTNO UČENJE I PROJEKTNA NASTAVA

Nastava usmjerena na učenika

 podrazumijeva oblik nastave u kojem je učenik aktivan jednako ili više
od učitelja koji mora biti, mentor, suradnik i organizator, a ne
predavač

Strategija
 postupanje usmjereno ostvarenju nekog cilja nakon sustavne
pripreme i planiranja

Nastavna strategija
 obuhvaća smišljenu kombinaciju metoda i postupaka kojima se potiče
učenikova aktivnost te mu se omogućuje upravljanje vlastitim
procesom učenja radi ostvarenja ciljeva odgoja i obrazovanja
 podjela: 1) Strategija učenja otkrivanjem i rješavanjem problema.
2) Strategija interaktivnog učenja i rada na projektu.
3) Strategija integrativnog učenja i nastave usmjerene na
djelovanje.
4) Strategija suradničkih oblika učenja i nastave usmjerene
na djelovanje.
5) Strategija suradničkih oblika učenja.
6) Strategija mentorskog rada.
7) Strategija timskog rada.

Projekt
 zaokruženi, cjeloviti i složeni pothvati ostvarivi napore dviju ili više
osoba (učenika, nastavnika, roditelja, prijatelja škole, drugih školskih
zaposlenika itd.)

Vrste projekata (prema W. H. Kilpatricku)

1. Konstruktivni projekti
 ciljaju u vidljivom obliku izraziti neku zamisao
 ručni radovi, dramatizacije

15
2. Estetski projekti
 kod učenika trebaju razvijati aktivnosti koje su važne za estetski odgoj
 čitanje pjesama, slušanje glazbe, promatranje i procjenjivanje slika

3. Problemski projekti
 cilj im je rješavanje misaonih zadataka
 zaključivanje, uspoređivanje, uopćavanje

4. Specifično nastavni projekti

 nastoje omogućiti stjecanje određenih školskih znanja i vještina
 čitanje, pisanje

Kriteriji odabira projektne nastave (prema Hannsu Ottu)

1. Zadovoljavanje potreba
 interesi i potrebe učenika odgovaraju odabranoj temi projekta

2. Uvjetovanost situacijom
 projekt se odnosi na stvarnu i za učenika iskustvenu i aktualnu
situaciju

3. Interdisciplinarnost
 složena struktura projektne teme treba biti tretirana s različitih
aspekata

4. Samoorganiziranost procesa učenja i poučavanja

 uključuje i učenikovo procjenjivanje tijeka i rezultata

5. Orijentacija na proizvod
 projekt je usmjeren na neko djelo – npr. scensku izvedbu, izložbu, ...

6. Kolektivno ostvarenje
 svi članovi skupine koja uči nose odgovornost za uspješnost projekta

7. Društveno značenje
 projekt treba usmjeriti na neki aktualan događaj
 projekt ne smije biti sam sebi svrhom nego treba nečemu služiti

„Naša škola je motorički retardirana.“ ???

16
17
 SURADNIČKO UČENJE

 zajedničko učenje učenika u tandemu (paru) ili malim skupinama (3 –

6 učenika) s ciljem rješavanja zajedničkih zadataka, proučavanja i
istraživanja ili nadogradnje uzajamnih spoznaja
 jača socijalne, stručne i metodičke kompetencije učenika

ERR sustav
 Evokacija – Razumijevanje značenja – Refleksija
 učinkovit obrazovni proces u kojem, kroz evokaciju, razumijevanje
značenja i refleksiju, primjenom strategija aktivnog učenja, učenik uči
na osobnom iskustvu i primjenjuje naučeno u novim situacijama

Elementi suradničkog učenja

1) Pozitivna međuzavisnost – učenici, da bi uspjeli, moraju ovisiti jedni o
drugima, moraju osjetiti da njihov
(ne)uspjeh znači (ne)uspjeh svih u skupini.
2) Izravna interakcija – pri rješavanju zadataka učenici moraju
međusobno komunicirati i surađivati,
pomagati i podučavati jedni druge,
dogovarati se o pristupu danom problemu i
načinu njegova rješavanja, te načinu
učenja.
3) Individualna i skupna odgovornost – pri izradi skupnog zadatka,
svakom učeniku je
dodijeljena određena obveza i
odgovornost u okviru
skupine.
4) Suradnička umijeća – lijepo ponašanje, empatija, socijalne i
interpersonalne vještine
5) Skupno procesiranje – diskusijska procjena kvalitete rada svakog
pojedinca i ponašanje unutar skupine

Prednosti suradničkog učenja

1) Suradničko učenje pomaže razvoju sposobnosti rješavanja problemskih
zadataka i sposobnosti zaključivanja.
2) Suradničko učenje poboljšava odnose među članove skupine i vlastito
samopoštovanje.

18
Recipročno poučavanje
 oblik nastavne prakse koji omogućuje svim učenicima da se nađu u
ulozi učitelja vodeći ostale učenike iz skupine kroz tekst
 grupe od 4 do 7  učenika gdje svi imaju isti tekst i izmjenjuju se kao
učitelji

MENTORSKI RAD

 karakterizira ga pojačani samostalni rad učenika pod vodstvom i

nadzorom mentora
 primjenljiv već u osnovnoj školi, ali češći u srednjoj školi i visokom
akademskom obrazovanju

Mentor
 uloge: a) uzor i model
b) instruktor
c) savjetnik
d) održavatelj povratne veze
e) evaluator i ocjenjivač
f) konstruktivni kritičar i promatrač

 kompetencije: a) otvorenost
b) fleksibilnost
c) slušalačka perceptivnost
d) tolerantnost
e) kreativnost
f) altruizam
g) empatičnost sa smislom za pomaganje

19
 VREDNOVANJE UČENIKA

 podrazumijeva određivanje vrijednosti neke aktivnost ili rezultata

aktivnosti u skladu s unaprijed postavljenim normativom
 pristupi: a) Vrednovanje za učenje – unapređuje i osigurava buduće
učenje i poučavanje
b) Vrednovanje kao učenje – aktivno uključivanje učenika u
proces vrednovanja te razvoj učeničkoga autonomnog i
samoreguliranog pristupa učenju
c) Vrednovanje naučenog – ocjenjivanje razine postignuća
učenika
* Vrednovanje za učenje i vrednovanje kao učenje ne rezultiraju ocjenom,
nego kvalitativnom povratnom informacijom

Praćenje
 bilježenje zapažanja o ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda u svrhu
poticanja učenja i provjere postignute razine očekivanih ishoda učenja

Provjeravanje
 procjena postignute razine ostvarenosti odgojno-obrazovnih ishoda,
kompetencija i očekivanja u svim oblicima školskog djelovanja

Ocjenjivanje
 pridavanje brojčane ili opisne vrijednosti rezultatima praćenja i
provjeravanja učenikovog rada

Temeljne funkcije ocjena

a) Dijagnoza – konstatiranje stanja u odnosu na planirane ciljeve
b) Prognoza – predviđanje brzine i kvalitete usvajanja znanja i ostvarenja
ukupnih postignuća u učenju
c) Motivacija – povratna informacija o kvaliteti učeničkog rada i poticaj za
dalje

20
Dokimologija
 znanstvena grana specijalizirana za proučavanje zakonitosti
ocjenjivanja

 vanjsko vrednovanje provode institucije vezane uz Ministarstvo

znanosti, obrazovanja i sporta (NCVVO) ili razne međunarodne
ustanove (PISA, PIRLS, TIMS)

Pedagogija uspjeha za sve

 pojam koji podrazumijeva odnos nastavnika i škole kao institucije
prema svakom učeniku na način da mu pomažu postići optimalne
rezultate i ostvarenje osobnih mogućnosti

21