DIDAKTIČKA I METODIČKA ORGANIZACIJA

NASTAVE LIKOVNE KULTURE

 

Spoznaja (kognicija) obično se određuje kao proces, tijek stjecanja znanja.

Razumijevanje spoznajnih procesa vrlo je važno učiteljima čija je temeljna zadaća da
učenicima pomognu u razvoju spoznajnog procesa. Nastava je specifičan proces spoznavanja
koji se razlikuje od spoznajnog procesa u znanosti. Glavni čimbenici nastave su učitelj, učenik
i nastavni sadržaj tvoreći tzv. didaktički trokut. U nastavi učenik spoznaje ono što je u
znanosti već poznato i otkriveno. Predmet Likovna kultura može poticati osjetila i
razumijevanje svijeta u kojem učenici žive. Likovnom kulturom učenici razvijaju ustrajnost i
vlastite sposobnosti koje im pomažu u usavršavanju drugih vještina. Stvaralaštvom u nastavi
učenici razvijaju samopouzdanje te komuniciraju na verbalnoj, fizičkoj i emocionalnoj razini.
Učitelj je taj koji osmišljenim aktivnostima, komunikacijom svih sudionika odgojno-
obrazovnoga procesa, interaktivnom metodom učenja i interakcijom s umjetničkim djelima i
služenjem prethodno stečenim kompetencijama usmjerava poučavanje na stjecanje novih
znanja i vještina koja se nadovezuju na prethodna.

Prema Bognaru i Matijeviću (2005) didaktika se ne može svesti samo na nastavu, već
ima svoj opći i posebni dio. Opći dio se bavi antropološko-psihološkim i socijalno-kulturnim
uvjetima i posljedicama odgojno-obrazovnog procesa. Poseban dio didaktike proučava uža
didaktička pitanja kojima pripadaju cilj i zadatci odgojno-obrazovnog procesa, sadržaji i
aktivnosti, dinamika odgojno-obrazovnog procesa, socijalni oblici, mediji, odgojno-obrazovna
klima i komunikacija. Odgojno-obrazovni proces shvaćamo kao određeni tijek, slijed
događaja koji nije do kraja određen. U središtu nastave Likovne kulture rješavanje je likovnih
problema i davanje originalnih rješenja. Učeniku se skreće pažnja na postupak odnosno
proces koji ga je doveo do krajnjeg ishoda. Organizacijom rada i poticanjem na refleksiju o
tome što, kako i zašto radi, učenička se pažnja usmjerava na različite etape i aspekte
stvaralačkog procesa: od početnog istraživanja teme, preko otkrivanja i rješavanja problema
vezanih uz temu do nuđenja likovnog rješenja problema. Za kreiranje takvog nastavnog
procesa i postizanje njegovih ciljeva korisne su nam nastavne metode i strategije, a mnoge su
pogodne za produkciju ideja i razvoj kreativnosti. Prema Bognaru i Matijeviću (2005)
osnovne etape u odgojno-obrazovnom procesu su: dogovor, realizacija i evaluacija jer tim
osnovnim etapama proizlazi međusobno poštovanje svih sudionika u odgojno-obrazovnom
procesu. Mikrostrukturu nastavnog sata Likovne kulture čine priprema u kojoj učenici
pripremaju pribor za rad, a učitelj demonstrira tehnike. Nakon toga slijedi motivacija čija je
uloga osvještavanje i objašnjavanje likovnog problema i motiva te najava zadatka. U
završnom dijelu sata provodi se analiza i vrednovanje. Učitelj traži od učenika kratak pregled
sadržaja kojima su se bavili te ponavljanje i povezivanje pojmova. Od učenika traži refleksiju
njihovih aktivnosti, procjenu zadovoljstva, uloženog truda i koristi. Također vrednuje
učinkovitost odgojno-obrazovnog procesa i učeničkih postignuća koja se mogu realizirati
vrednovanjem za učenje i vrednovanjem kao učenje.
Ministarstvo znanosti i obrazovanja 2019. godine donosi Odluku o donošenju kurikuluma za
nastavni predmet Likovna kultura na temelju koje se sustavnu provodi promjena paradigme
učenja i poučavanja. Promjena paradigme poučavanja očituje se na svim razinama planiranja i
pripremanja, od godišnjeg izvedbenog kurikuluma, preko tematskog planiranja do planiranja
pojedinih aktivnosti, tj. neposrednog pripremanja za odgojno-obrazovni rad. U planiranju,
bilo da se radi o makroplaniranju ili mikroplaniranju uvijek treba imati na umu svojevrsni
kurikulumski krug. Pripremanje svakog učitelja ili učiteljice za nastavu je kreativan process.
Budući da svaki učitelj radi u posebnom okružju i u specifičnostima razrednim odjelima,
potrebno je stvaralački pristupiti procesu pripremanja i planiranja nastave poštujući načela
nastavnog predmeta Priroda i društvo. Kurikulumsko planiranje i pripremanje povezano je s
promjenama u paradigmi poučavanja, a one se očituju u usmjerenosti planiranja, cilju učenja,
pristupu učenju te pristupu poučavanju. Temelj kurikulumskog pristupa planiranju i
pripremanju učitelja za neposredan odgojno-obrazovni rad je svojstven kurikulumski krug.
Kurikulumski krug se sastoji od sljedećih didaktičko-metodičkih sastavnica: odabir odgojno-
obrazovnih ishoda i očekivanja međupredmetnih tema, planiranje vrednovanja, odabir
nastavnih strategija i metoda, odabir sadržaja i aktivnosti, provedba nastave i vrednovanje te
refleksija o poučavanju. Planiranje poučavanja započinje odabirom odgojno-obrazovnih
ishoda predmetnoga kurikuluma te odabirom odgojno-obrazovnih očekivanja
međupredmetnih tema koji određuju očekivana znanja, vještine i sposobnosti te vrijednosti i
stavove koje učenici trebaju steći i moraju pokazati nakon završetka određene nastavne teme
ili na kraju određenog odgojno-obrazovnog razdoblja. Odgojno-obrazovne ishode na razini
predmetnoga kurikuluma valja razraditi do razine aktivnosti, odnosno preoblikovati ih u
mjerljive, konkretne, fokusirane i specifično povezane sa sadržajima učenja. Sljedeća je etapa
u planiranju poučavanja osmišljavanje pristupa i metoda vrednovanja ostvarenosti odgojno-
obrazovnih ishoda. Naglasak valja staviti na pristupe vrednovanju: vrednovanju za učenje i
vrednovanju kao učenju. Na osnovi planiranih odgojno-obrazovnih ishoda i vrednovanja
odabiru se metode aktivnog učenja, strategije poučavanja i sadržaji poučavanja. Naglasak je
na aktivnoj ulozi učenika i na uvažavanju različitih stilova učenja. Nakon poučavanja, učenja i
vrednovanja slijedi refleksija tijekom koje se treba dobiti odgovor na pitanje jesu li ostvareni
odgojno-obrazovni ishodi. Na osnovi refleksije planira se daljnje poučavanje. Bez obzira na
raznolikost i mikrostrukturu nastavnog sata Likovne kulture, za svaki nastavni sat je potrebno
odrediti: temu, ciljeve (kognitivne, psihomotorne i afektivne), likovno područje i likovne
pojmove, načine i oblike rada, nastavne metode te nastavna sredstva i pomagala.
Prema Odluci o donošenju kurikuluma za nastavni predmet Likovne kulture za osnovne škole
i Likovne umjetnosti za gimnazije u Republici Hrvatskoj osnovu učenja i poučavanja
predmeta Likovna kultura čine tri koncepta: A. Stvaralaštvo i produktivnost, B. Doživljaj i
kritički stav te C. Umjetnost u kontekstu.  Unatoč podjeli na tri domene, kojima je glavna
svrha naglašavanje ključnih sadržajnih i odgojno-obrazovnih sastavnica predmeta, u odgojno-
obrazovnome procesu domene se trebaju preplitati i dopunjavati ovisno o potrebama sadržaja
pojedinoga ishoda. Odgojno-obrazovni ishodi su polazište planiranja učenja i poučavanja, a u
njihovom ostvarivanju učitelj prema svom izboru koristi različite načine učenja i poučavanja.
Učitelj ima veću autonomiju u vremenskom ostvarenju, izboru sadržaja i postupaka učenja i
poučavanja u svrhu ostvarenja ishoda što omogućuje kreativniji pristup odgojno-obrazovnom
procesu.  

U prva četiri razreda osnovne škole svrha predmeta Likovna kultura uvesti je učenike
u svijet likovnih umjetnosti kako bi njihovim sadržajima oplemenili i obogatili sliku o sebi i o
svijetu u kojemu žive te razvili stvaralaštvo (kreativnost) kao način mišljenja i djelovanja. ali
uvijek aktivnostima i sadržajima primjerenima njihovim mogućnostima i interesima.
Cjelovitost nastavnog sadržaja, njegov opseg i dubina, promjenjivost i primjerenost sadržaja
temeljna su načela ustroja nastavnoga sadržaja. Neovisno o načinu spoznavanja, spoznajni
proces mora se odvijati prema temeljno didaktičkom načelu postupnosti (od poznatog prema
nepoznatom, od jednostavnog prema složenom, od konkretnog prema apstraktnom).