VJENCESLAV NOVAK: POSLJEDNJI STIPANČIĆI

KNJ.VRSTA: psihološki, povijesni i socijalni ROMAN, objavljen 1899.godine.

TEMA: propast senjske patricijske obitelji Stipančić

PROBLEMI U DJELU: općeljudski problemi – problem odgoja, roditeljske ljubavi, osobne sreće,
odnos pojedinca i društva
nacionalno – politički aspekt – prodor ilirskih ideja u Senj; odnarođivanje stanovništva
socijalni aspekt – propadanje patricija, uspon građanstva, lihvarenje

LIKOVI: ANTE STIPANČIĆ – lik strogog i patrijarhalnog oca koji sve što ima i sve nade polaže u
sina, a kći potpuno zanemaruje; propada u svojim političkim nastojanjima; umire slomljen vlastitim
materijalnim i poslovnim neuspjesima i sinovljevim moralnim padom; ne uviđa svoju nepravdu prema
Luciji, ne mijenja se

LUCIJA STIPANČIĆ – tragičan lik jer se ne može ostvariti i dokazati u strogoj patrijarhalnoj obitelji u
kojoj je zapostavljena samo zato što je žensko dijete; slama ju i ljubav prema Alfredu (Jurjevu
prijatelju) koji ju je zaveo i napustio; oboljela je od tuberkuloze, a jedino što ju je održavalo na životu
su Alfredova pisma koja nije pisao on, nego Martin Tintor koji je u nju bio zaljubljen, a na lažna pisma
je pristao na Valpurgin nagovor; kad to otkrije, Lucija umire, shrvana bolešću i bolom

VALPURGA STIPANČIĆ – umire u bijedi kao prosjakinja; u brak je stupila mlada, prihvaćala je sve
što je dolazilo od muža pa, iako je uviđala nepravilnosti njegovih odgojnih postupaka, nije imala snage
oduprijeti mu se

JURAJ STIPANČIĆ – nije ostvario očekivanja svoga oca, a na očevo ulaganje u njega uzvratio je
ravnodušnošću, napuštanjem vlastite obitelji i odnarođenjem