4.5.2020.

DOBRIŠA  CESARIĆ: OBLAK

Pjesma oblak započinje tajanstveno/mistično;dvama priložnim oznakama; “u
predvečerje“ i “iznenada”: ne znamo koga lirski subjekt predočuje. Taj netko je
nevidljiv, ”ni od kog izdubine gledan” i „osebujan“ „pojavio se ponadgrada”; značenje
mu je kozmičko, fizički je iznad naše svijesti i iznad našeg svakodnevnog
vidokruga. Inverzija “oblak jedan “ nagoviještava kao da je on slučajan, naizged,
netko sasvim nebitan: oblak jedan...
Na prvi pogled mislimo da se radi o nekome nebitnome tko slučajno prolazi iznad
nas. Ta pojava u lirici, kada ne znamo u prvimah o kome lirski subjekt govori, zove se
tenzija. Tenzični stihovi su često nedorečeni i tajanstveni. Tenzija je lirska napetost.
Slijedi kontrast unutar druge strofe: vjetar, simbol snage, nestalnosti i brzine daje
našem oblaku inspiraciju/nadahnuće “i on je sato da se žari “. Oblak je u
stanju ushićenosti, ponesen je životom, svijetom koji vidi iz svoje perspektive, sretan
je i nadahnut. Iz ovih stihova iščitavam kreativnost i stvaralački zanos. 
Oblak vizualno mijenja boju i čini se obasjan suncem i njegovom toplinom.  Kontrastu
odgovara drugi distih koji započine suprotnim veznikom ali “al oči sviju ljudi
bijehu/uprte u zemne stvari. Ljudi ,” svi ljudi” , dakle zajednica, množina, mnoštvo ne
vidi oblak niti je svjesna njegove blizine i njegova nadahnuća. Ljudi (u ovoj pjesmi u
množini kako i sama imenica"ljudi” sugerira) nemaju sluha za nečije životno slavlje i
sreću.
Denotiran je oblak , fluidan I nestalan koncept ,masa kondenziranih kapljica a
konotiran je pjesnik , maštom I kreativnošću uzdignut iznad prosječnosti I
svakodnevne grčevite životne borbe.  Patnja kreativne energije izražena je u stihu
“vjetar visine raznio ga “. 
Uloga vjetra je ogromna što uočavam u anaforičnom ponavljanju imenice “vjetar “ na
samo kraju pjesme. Netko stoji između umjetnika I Boga neko manipulativno svojstvo
koje sve može : vjetar. 
Pjesma je refleksivna / tema- refleksivna / jer lirski subjekt oslobađa jake kreativne
sile jednog umjetnika. Stihovi se rimuju što pjesmi daje ritam ,izraz je jednostavan ,
cesarićevski . Od riječi odabrala bih glagol “žariti “ kao kulminaciju pjesme jer je sam
po sebi ekspresivan ( jak ) ,predočuje inspiraciju I vuzualno je obojen toplim bojama. 
Pjesma Oblak je pojmovna jer priča životnu priču neke kreativnosti ali I slikovna jer je
stihove lako uklopiti u spektar boja ; boja predvečerja , crvena , zagasito crvena ,
purpurna , zlatna I  tamnoplava.