Pročitala sam djelo Lovac u žitu američkog romanopisca i pripovjedača

Jeromea Davida Salingera. Jeromea Davida Salingera rođen je 1. siječnja 1919.

godine u New Yorku gdje je i odrastao. Nakon osnovnog školovanja poslan je
na vojnu akademiju gdje boravi 2 godine te je nakon toga studirao na Ursinus
Collegu i Sveučilištu u New Yorku. Već je u mladosti otkrio ljubav prema
pisanju, a prve priče je objavio 1941. godine u sklopu časopisa gdje se prvi puta
spominje i Holden kao lik, a kasnije su te priče postale sastavni dio romana
Lovac u žitu. Od 1965. godine više ništa nije objavio,a posljednji intervju dao je
80-ih godina te je od tada odbijao sve suradnje. Salinger se povukao u osamu
te je tako živio posljednjih 40 godina svog života. Vjeruje se da je u tom
razdoblju napisao mnoga djela, ali ih zbog straha od kritike nije objavio. Iza
sebe je nakon smrti 27. siječnja 2010. ostavio mnoga djela, a najpoznatija od
njih su “Lovac u žitu”, “Visoko podignite krovnu gredu, tesari”, “Seymour -
uvod”, “Devet priča” i “Franny i Zooey”.
U romanu nas Holden vodi kroz svoja tri dana provedena u New Yorku te što se
sve prije ta tri dana dogodilo što pokazuje da je ovo stepenasti roman u ich
formi. Holdena u cijelom romanu muče razne nedoumice kao što je gdje odlaze
patke kada se jezero u Central Parku zamrzne. Vrlo je inteligentan, otkriva
licemjerje i ima određene stvari koje voli i ne voli, na primjer predstave koje ne
podnosi. U nekim situacijama je jako nezreo kao kada je izbačen iz škole te se
ne želi suočiti s roditeljima pa odlučuje sam lutati po New Yorku. Djeluje jako
nepromišljeno, ali moje mišljenje je da nekada i previše razmišlja o nekim
odlukama. Kada je htio nazvati Jane zbog razmišljanja o svemu što bi se moglo
dogoditi ako se javi njena majka, nije. U usporedbi s glavnim likom filma Sing
Street, Conorom, je jako sličan u nekim stvarima, ali u nekim različit kao nebo i
zemlja. Ni Conor ni Holden nisu tipični primjeri tinejdžera u društvu u kojem se
nalaze. Conor ima cilj u životu, postići nešto i za razliku od većine uspijeva otići
izvan granica Irske dok Holden želi postati lovac u žitu što nije stvaran i moguć
posao. Obojica imaju čvrste stavove i ne dopuštaju drugima da im nameću
autoritete što su u oba slučaja bili ravnatelj i škola. Kada se radi o njihovim
obiteljima, obojica nemaju baš dobre odnose s roditeljima, doduše, iz različitih
razloga, ali imaju dobre odnose s braćom i sestrama koji su im obojici uzor i
motivacija. Osvrtajući se na ulomak romana Lovac u žitu u kojem se opsuje
kako Holden ulazi u stan vidjeti svoju sestru Phoebe, a da ga njegovi roditelji ne
uhvate vidim koliko je riskirao samo da na kratko bude s Phoebe i koliko je
volio svoju mlađu sestru. O njoj govori kao da je savršeno biće bez mana.
Govori kako se čim je ušao u njenu sobu osjećao odlično iako se do maloprije
osjećao kako će dobiti upalu pluća. Neke Holdenove postupke shvaćam, volim
njegov otvoren um, kreativnosti i brigu za druge, a ne samo za sebe, ali ne
podržavam njegov odnos prema školi. Mislim da i on sam srlja u provaliju od
koje želi spriječiti drugu djecu i da takvih tinejdžera danas ima sve više i više.
On živi iz dana u dan, bez cilja, a kada bi se tako svi ponašali nastao bi kaos.
Knjiga je puna kontroverznih tema zbog kojih je najcenzuriranija knjiga koja je i
najviše zabranjivana u školama. U njoj su mnogi ljudi našli opravdanje za
počinjena ubojstva i samoubojstva. Nakon počinjenog ubojstva, ubojica Johna
Lennona nosio je upravo ovu knjigu ispod ruke misleći da je isti kao i Holden
kojeg nitko ne razumije, ali koji ne razumije ni nikoga drugoga.