Jerome David Salinger: Lovac u itu

Holden Caulfield je junak meni blizak po godinama pa ga donekle mogu razumjeti. Meutim sam roman Lovac u itu nije onaj tip romana koji se meni svia. Jerome David Salinger ovim djelom utemeljuje novi tip romana u svjetskoj knjievnosti roman u trapericama. To je moderni roman u kojem je glavni junak adolescent i predstavnik generacije ujedno i pripovjeda. S takvim nam se junakom i dan-danas lako poistovjetiti. Roman zapoinje pripovijedanjem glavnog junaka u prvom licu koji se retrospekcijom vraa u blisku prolost kako bi nam objasnio svoje sadanje (trenutno) stanje. On se, naime, u tom trenutku nalazi u bolnici, lei u krevetu psihiki i fiziki slomljen. Iza njega je trodnevno lutanje New Yorkom, neuspjeli bijeg od kue, kao i neuspjeli bijeg od odrastanja. Ta tri njujorka dana ujedno su vrijeme preispitivanja svih vrijednosti u njegovu ivotu, ali i pretresanje svih problema koji ga uvlae u njegovu krizu osobnosti. Holden ne zna tko je, to eli ni kamo ide. Na prvi se pogled ini da je njegovo lutanje gradom potpuno besciljno, ali on ta tri dana obogauje razmiljanjima o razliitim temama: ljubavi, obitelji (brai i sestri), koli, djevojkama, prijateljstvu, vjeri, filmu i glumcima itd. Zbog toga se ini da je sav sadraj romana zapravo sadraj Holdenovih misli, pa nam se stvara osjeaj puno duljeg trajanja od stvarnog trodnevnog zbivanja. Unutarnje vrijeme due je od stvarnog vremena. Holden voli sve ono to inae vole mladi tog uzrasta: nerad, skitnju gradom, gledanje filmova, zabavu i slino. On na sve gleda negativno i sve negira. Kako bi nam to bolje predoio taj svoj negativan stav, Holden se slui priprostim i primitivnim rjenikom argonom. Njemu se ne svia prokleti film: Dolo mi je da povraam. Ne vjeruje u ljubav: Naravno, smjesta se zaljubljuju jedno u drugo, na osnovi toga to su oboje tako ludi za Charlesom Dickensom. Ironian je prema svakoj prii sa sretnim zavretkom: Na kraju svi sjede za onim dugakim sveanim stolom i cerekaju se da im stranjice otpadaju. Smatra to nerealnim i zauzima pesimistian stav prema ivotu. Prema odraslima gaji izrazito nepovjerenje, podjednako prema bliskim osobama kao i prema sluajnim prolaznicima. Ne vjeruje u ljudsku dobrotu. Tako, na primjer, enu u kinu doivljava kao osobu bez srca: ovjek bi pomislio da plae zbog toga to je njenoga srca kao sam vrag, ali ja sam sjedio odmah pored nje i znam da nije. Njegova ironija prema svijetu odraslih neprestano raste, dok naposljetku ne preraste u paniku od ivota

koji ga eka: Rekao nam je da je u vojsci bilo praktino isto toliko stopostotnih hulja koliko i meu nacistima. U konanici, Holden je preplavljen strahom pred inicijacijom u svijet odraslih do te mjere da razmilja o smrti: Kunem se da u, ako ikad doe do jo jednog rata, uiniti sve da me odmah izvedu pred stroj i strijeljaju, ak i o samoubojstvu: sretan sam to su pronali atomsku bombu. Ako ikad doe do rata, sjest u na sam njen prokleti vrh. Javit u se za to dobrovoljno, kunem se da hou. Iako mi se u poetku naslov romana inio udnim, tek sada, nakon proitanog djela, uviam duboki smisao metafore lovca u itu. To je pjesma Roberta Burnsa unutar koje se Holden zamilja kao lovac koji u itnom polju hvata nevinu djeicu da ne upadnu u provaliju svijeta odraslih. Time je iskazana i Holdenova elja: zauvijek ostati isto i nevino dijete, zaigrano u svijetu bez problema. Iz tog rascijepa izmeu elje i stvarnosti proizlaze svi Holdenovi problemi. Tek kada se suoimo sa stvarnou koja nas okruuje i prihvatimo je kakva ona jest, moemo bezbolno odrasti. Cijena odrastanja za svakog od nas je drugaija, ali ju svi moramo platiti.

Ana Marijanovi 1.c