Lolita je roman amerikog knjievnika Vladimira Nabokova, prvi put objavljen 1955.

u Parizu
na engleskom jeziku, na kome je roman i napisan. Autor ju Lolitu sam preveo na svoj
materinski ruski jezik.
Roman je slavan i iznimno cijenjen od kritike. Unato tome, po objavljivanju je zabranjivan i
proglaavan pornografskim poputJoyceovog Uliksa. Razlog kontroverzi bila je iznimno
provokativna tema: srednjovjeni ovjek opsjednut dvanaestogodinjakinjom s njom se uputa u
seksualnu avanturu koja naposlijetku prerasta u vezu.
Moderna knjinica ju je ukljuila u svoj popis 100 najboljih romana na engleskom jeziku u 20.
stoljeu gdje je zauzela 4. mjesto.
[1]
Lolita je doivjela dvije ekranizacije: prvo ju je Stanley
Kubrick uprizorio 1962.
[2]
, a zatim Adrian Lyne 1997.
[3]

Roman je ispripovijedan u prvom licu iz perspektive srednjovjenog Humberta Humberta. On na
samom poetku govori o tome kako je kao etrnaestogodinjak bio zaljubljen u djevojku
Annabel Leigh. No ona je umrla od tifusa, a on ju nikad nije zaboravio. Od tada je razvio udnu
sklonost da ga privlae rano sazrele djevojice pretpubertetske dobi - koje naziva "nimfice".
Potom ukratko opisuje svoj dotadanji ivot: roen je 1910. u Parizu, otputovao u SAD, vratio se
u Europu, no ponovno se odselio u Ameriku nakon to mu je propao brak. Tamo je radio kao
docent za francusku knjievnost na sveuilitu u New Yorku, ali se nakon ivanog sloma
preselio u gradi Ramsdale.
Tamo je ivio kod udovice Charlotte Haze. Odmah se zaljubio u njenu dvanaestogodinju ker
Dolores koju e kasnije zvati Lolita. Charlotte mu je dala uvjet za daljnje stanovanje: njih dvje e
se oeniti, a Humbert e postai Doloresinim skrbnikom. On pristaje. No ubrzo Charlotte otkriva
njegov dnevnik u kojem vidi koliko prezire nju, a udi za njenom keri. Ona je zgroena i tako
bijesna istri na ulicu s namjerom da se suoi s njim - ali ju pregazi i ubije automobil.
Humbert postaje jedini Lolitin skrbnik i odvede ju iz ljetnog kampa u kojem je boravila na
putovanje automobilom kroz itavu Ameriku, ali joj zataji da joj je majka umrla, ve joj kae da
je u bolnici. U jednom motelu on odlui drogirati Lolitu i silovati ju. Ne uspijeva u svojoj
namjeri, ali sljedeeg jutra ona predlae da se upuste u spolni odnos. On joj otkriva da joj je
majka umrla. Lutaju dravom predstavljajui se kao otac i ki, a kasnije nastanjuju se u jednom
sveuilinom gradiu i Lolita se upisuje u ensku kolu. On postaje vrlo strog s njom, a ona se
osjea zarobljenom.
Lolita eli sudjelovati u kolskoj predstavi koju postavlja poznati pisac Clare Quilty. Ona kasnije
pobjegne s njim, a Humbert ju neuspjeno trai ne znajui s kim je pobjegla. Na kraju odustaje
od potjere.
Par godina kasnije Humbert dobija pismo od Lolite. Sad je osamnaestogodinakinja, trudna je i
ivi s muem Dickom Schillerom u radnikom naselju. Siromani su pa joj on daje joj novac od
prodaje kue, ali zauzvrat trai da mu ispria zato je pobjegla. Ona otkriva da je pobjegla s
Quiltyjem koji joj je obeao filmsku karijeru, a kasnije je pobjegla i od njega jer je traio da
snima pornografske filmove.
On odlazi u Quiltyjevu kuu i nakon bizarne svae ga ubija. Kasnije je uhien, ali jo uvijek voli
Lolitu i eli joj sreu u ivotu.
Stil[uredi VE | uredi]
Roman je znaajan zbog svog originalnog stila pisanja. Iako je vrlo itljiv, pisan je posve
subjektivno u prvom licu gdje je itava pria ispripovjedana iz perspektive glavnog lika
Humberta Humberta. On je u potpunosti nepouzdan pripovjeda: direktno se obraa itatelju i
pokuava opravdati svoju pedofilsku opsjednutost maloljetnom djevojkom. U jednom trenutku
moli itatelja da ga shvati. Pred kraj romana on govori o sebi kao o bolesniku i objanjava da mu
je ao zbog onoga to je uinio, to je Loliti oteo djetinjstvo.
Lolita je tragikomedija koja spaja ozbiljne drutvene i psiholoke probleme likova s kominim i
ironinim stilom. Roman je djelomino satira amerike kulture i naina ivota, prvenstveno onog
mladih.
Pojavljuju se brojne igre rije na raznim jezicima, citati, parodije, aluzije i reference na razna
knjievna djela koji podcrtavaju ironian ton knjige.
Epizoda s prvom ljubavi Humberta Humberta jasno se nadovezuje na Edgara Allana Poea,
jednog od Nabokovu najdraih pisaca: ime njegove "izgubljene drage" (Annabel Leigh) izgovara
se isto kao ime Poeove Annabel Lee iz istoimene pjesme, a sam se roman trebao
zvati Kraljevstvo kraj mora prema stihu iz iste pjesme.
Dvostruko ime Humbert Humbert aludira na Poeova Williama Wilsona iz Doivljaja Arthura
Gordona Pyma, ovjeka kojeg je progoni njegov dvojnik. To oznaava moguu podvojenost
glavnog lika. On e kasnije naii na svojeg "zlog dvojnika" Clarea Quiltyja.
Ime Humbert sadri i refernence na englesku rije humble (ponizan),
panjolsku hombre (ovjek), ali i francusku ombre(sjena) koja ponovno aludira na postojanje
dvojnika. Motiv dvojnika je est u Loliti. Humberta progoni njegov dvojnik Clare Quilty, u Loliti
Humbert oivljava preminulu Annabel Leigh, ena koja s Quiltyjem postavlja kolsku predstavu
zove se Vivian Darkbloom to je anagram od "Vladimir Nabokov" pa ju to ini enskim
dvojnikom samog pisca, sumnjiava voditeljica ljetnog kampa Shirley Holmes je enska
verzija Sherlocka Holmesa.
Lolita se nakon to se udala zove Dolores Schiller to podsjea na Dolores's killer (Dolores je
ubojica ili Doloresin ubojica). Njen mu se zove Dick Schiller, a njegovo ime isto tako moe
predstavljati "ubijenu mukost".
Humbert je profesor francuske knjievnosti i vrlo obrazovan ovjek pa je njegovo pripovjedanje
puno aluzija na francuske klasike, ali i grku mitologiju.
Jedno poglavlje sadri parodiju struje svijesti Jamesa Joycea, a Humbertova smrtna presuda koju
ita Quiltyju prije no to e ga upucati napisana u stihovima s ponavljanjem "Zato to si"
parodizira Elliotovu pjesmu Pepelnica u kojoj se ponavlja stih "Jer nemam nade".
U Loliti je vrlo vaan utjecaj sudbine. Tu se radi o "tipinom amerikom" utjelovljenje sudbine
koje je Humbert okrstio imenom McFate (fate je engleska rije za sudbinu; u Crnkovievom
prijevodu ovo ime glasi McFatum). Iz toga proizlaze sluajnosti kao to je injenica da se motel
u kojem je zapoela veza izmeu Humberta i Lolite zove Zaarani lovci kao i Quinltyjeva
predstava koja je u neku ruku unitila istu vezu ili to to je Charlotte Haze poginula u
automobilskoj nesrei koju je skrivio pas, utjelovljenje Boje providnosti - jer je engleski naziv
za psa (dog) obrnuta rije God (Bog).
Poslijednje poglavlje sadri zanimljivu, ali bizarnu scenu u kojoj Humbertova posjeuje Quiltyja
s namjerom da ga ubije. Njihov razgovor je posve banalan i neprikladan situaciji, a dogaaji se
odvijaju kao u snu. Nije sigurno da li je ta scena stvarna ili je samo plod Humbertova rastrojenog
uma.
Mogui uzori i inspiracija[uredi VE | uredi]
Neki smatraju da je Nabokova na pisanje Lolite naveo sluaj otmice jedanaestogodinje Florence
Horner iz 1948.
[4]
Nju je oteo mehaniar Frank La Salle, pedesetogodinjak, i putovao s njom 21
mjesec ucjenjujui ju. Sigurno je da je Nabokov znao za taj dogaaj.
Akademik Michael Maar kae da je mogue da je Nabokova na stvaranje Lolite navela ve
postojea istoimena novela novinara Heinza von Lichberga iz 1916.
[5]
To je djelo bilo gotovo
nepoznato, ali je injenica da i ono govori o opsesiji starijeg mukarca maloljetnicom koja se
takoer zove Lolita.
Biografija



Vladimir Vladimirovi Nabokov roen je 10. aprila 1899. godine u Sankt-Peterburgu.
Odrastao je u jednoj od najbogatijih aristokratskih porodica u carskoj Rusiji. Vladimir Sirin,
kako je bio njegov ruski pseudonim, pesnik, dramaturg, prevodilac, romanopisac, dobio je
izuzetno, vrhunsko kuno obrazovanje, od ranog detinjstva putovao, uio jezike i godine 1910.
upisuje Tenjievsku veliku kolu, jednu od najcenjenijih kolskih ustanova u Peterburgu.
Istovremeno se bavi ahom, sportom, entimologijom. Sa sedamnaest godina objavljuje prvu
zbirku pesama, 1916. godine. Nakon Oktobarske revolucije, porodica Nabokov se sklonila na
Krim, da bi 1919. zauvek napustili Rusiju, iveli dve godine u Velikoj Britaniji, gde je Vladimir
Nabokov nastavio kolovanje, izuavanje romanskih i slovenskih jezika na Triniti koledu u
Kembridu. Od 1922. godine, pa do 1937. iveo je u Berlinu u vrlo neizvesnim materijalnim
uslovima, i izdravajui se davanjem asova, sastavljanjem ahovskih kombinacija za novine, a
ponekad je glumio i u filmovima, nikada ne zapostavljajui svoju ljubav prema leptirima. Oeni
se Verom Slonim i rodio im se sin, ali opet je prisiljen da bei. Naputa Hitlerovu Nemaku i ivi
sa porodicom u Parizu do 1940. godine kada naputa Evropu u koju e se vratiti tek 1960.
godine i u Montreu, u vajcarskoj iveti sledeih dvadeset godina, do smrti. Umro je 2.7. 1977.
godine.

O delu


Jedina zvanino objavljena knjiga u Rusiji za ivota Vladimira Nabokova je zbirka
Pesme ( 68 pesama). U Berlinu e 1922. godine objaviti prvo prie, a zatim uz pomo ruske
emigracije i svoj prvi roman Maa (1926). Dok je boravio u Berlinu Vladimir Nabokov je
napisao osam romana na ruskom jeziku: ovek iz SSSR, Kralj, dama, deko, Luinova odbrana,
Povratak orba, Kamera obskura, Podvig, Oajanje, Poziv na pogubljenje, Dar, Stvarni ivot
Sebastijana Najta Kasnije e svoje romane, zajedno sa sinom, Dmitrom Nabokovim prevesti
na engleski. Prvi roman koji je Nabokov napisao na engleskom je U znaku nezakonito roenih
koji je tematski vrlo blizak romanu Poziv na pogubljenje jer u njemu se na groteskan nain bavi
mehanizmima nasilja u totalitarim policijskim dravama.
Nakon dolaska u SAD zahvaljujui velikoj pomoi ruskog kompozitora Rahmanjinova,
Vladimir Nabokov sa porodicom prvo ivi u Bostonu, postaje predava najpre na Wellesley
college, a kasnije i na Corrnell-u. Ni dolazak u Ameriku, ni stalna potraga za izgubljenim
domom nisu uticale na ljubav koju je Vladimir Nabokov otkrio kao deak na porodinom
seoskom imanju u carskoj Rusiji, a to je ljubav i interesovanje za leptire koje je nastavio da lovi i
izuava. Kolekcija od 4324 leptira koja mu je pripadala nalazi se u Muzeju uporedne zoologije
na Univerzitetu Harvard, a on je dugo radio kao kustos lepidoptera. U znak potovanja za tu
njegovu sklonost, tekstove koje je napisao o leptirima, i koji imaju naunu vrednost jedan leptir u
svom imenu nosi i prezime Nabokova. Verni ivotni pratilac V. Nabokova, uprkos branim
krizama bila je njegova supruga, Vera Slonim Nabokov koja ga je nesebino podsticala,
pomagala u svemu to je radio. Mnogi smatraju da je presudno uticala i na njegovu literaturu, jer
je bio sklon malodunosti, odustajanju.
Jo od malena Nabokov je znao engleski jezik, govorio je da ga je nauio pre ruskog, te
je tako preveo na engleski Alisu u zemlji uda, zatim Pukinovog Jevgenija Onjegina,
Ljermontovljevog Junaka naeg doba i dr. Njegova prva knjiga koja se pojavila na engleskom
bio je roman Stvarni ivot Sebastijana Najta, ali planetarnu slavu i interesovanje ovom piscu
donee Lolita. Ovaj roman prvo je objavljen u Evropi, tanije 1955. u Parizu, 1958. u Americi.
Pria o ljubavi izmeu zrelog mukarca i dvanaestogodinje devojice predstavljala je krenje
tabua ak i u knjievnim krugovima, i zbog provokativnosti roman je oznaen izmeu ostalog i
kao pornografski. Ideja za roman Lolita zaeta je jo u Parizu 1940. godine, Vladimir Nabokov
je napisao na ruskom, ak proitao grupi prijatelja jedne zamraene ratne noi, da bi nakon
preseljenja u Ameriku unitio tu verziju Lolite i napisao je ponovo. Provokativna pria donela je
autoru mnotvo razliitih neprilika, poev od odbijanja amerikih izdavaa da objave roman, pa
do optubi za plagijat koje su nastavljene i nakon autorove smrti. Trebalo je da proe neko
vreme pa da u prvi plan izbiju umetnike vrednosti ovog romana i sloena slika duevnih stanja
kroz koje prolazi glavni junak. Stenli Kjubrik je otkupio prava i po scenariju Vladimira
Nabokova, koji je prilino izmenio, snimio 1962. godine Lolitu, kasnije, 1997. godine i Andrijan
Lajn je po ovom romanu snimio film. Pored Lolite ekranizovana su i sledea dela Vladimira
Nabokova: Smeh u mraku, Kralj, kraljica, pub, Razoarenje, Maenjka, Gospoica O.,
Odbrana Iako je napisao veliki broj romana, pored Lolite, najpoznatijija dela Vladimira
Nabokova su: Bleda vatra, Pnin, Ada, Bend Sinister, Prozirne stvari, Dar i Pogledaj, arlekine!
Uprkos tome to je traio od svoje ene i sina da spale nedovreni rukopis Laurin original
posle njegove smrti, oni to nisu uinili. Godinama su listie poslednjeg pievog dela uvali u
tezoru i tek posle smrti svoje majke,Vere Nabokov, Dmitrij Nabokov je objavio kartice ovog
nedovrenog dela.

Poziv na pogubljenje

Poziv na pogubljenje, tampan je prvo u asopisu Savremeni zapisi krajem 1935. i
poetkom 1936. godine. Kada je knjiga objavljena u Parizu 1938. izazvala je prilinu zbunjenost.
U prevodu Dmitra Nabokova na engleski pojavila se u Njujorku 1959. godine, a u Rusiji tek
1988. Inae Nabokov je bio zabranjen pisac u SSSR , bio je estoki protivnik komunizma,
staljinizma i nacizma i uzmicao je u poslednjem trenutku zajedno sa svojom porodicom pred
paklom koji e zadesiti prvo Rusiju, a zatim i Evropu.
Poziv na pogubljenje je nadrealistiki, antiutopijski roman u kome junak prie Cincinat.
C. dok svi stoje i razmenjuju osmehe saznaje za smrtnu presudu koja e biti nad njim izvrena.
To mu u skladu sa zakonom apatom saoptava sedi sudija. Odvode ga u tvravu. U ogromnoj
tvravi on je jedini zatvorenik, osuenik na smrt koji skoro nikada nije sam, tu je tamniar
Rodion, koji odmah po zavretku suenja, nakon to je Cincinat skinuo svilenu bluzu i obukao
kuni mantil predlae da odigraju valcer, zatim upravnik tvrave koji dok ga osuenik pita
koliko jo mu je vremena ostalo zabrinuto pita to nije pojeo obrok, a onda seda za sto i jede
osuenikovo sledovanje udei se, da bi mu vrlo ljubazno predloio i ponudio cigaretu Zatim
se farsa nastavlja, jer upravnik sveanim, zvaninim tonom saoptava Cincinatu da u ovom
sveanom trenutku, kada su svi pogledi uprti u tebe, i tvoje sudije slave, a ti se priprema za one
nesvesne pokrete tela koji sleduju neposredno posle odsecanja glave oekuje od njega da svoju
izjavu zahvalnosti napie, tj. da bude u pismenom obliku i na jednoj strani. Slede stranice kada
pisac izmeta junaka iz tog prostora i vremena kroz reminiscenciju, seanje na enu Marfinjku
koja e kasnije sa decom, a koja uzgred nisu njegova, svojim ocem, braom doi u posetu
Majstor detalja za koga je ovaj svet nezgrapna etvorodimenzionalna nakaza Nabokov nizom
apsurdnih i satirinih scena u romanu Poziv na pogubljenje ispituje ljudsku neovenost
usmerivi panju na perfidnu psihologiju muenja osuenika na smrt. Satirini detalji poput onog
kada jutarnjih novina Dobro jutrence, i Glas Publike koje osueniku donosi Rodion sa
aom mlake okolade, niu se jedan za drugim pa do scene kada se u susednu eliju useljava
msje Pjer nametljivi oveuljak koji ne prestaje da brblja i koji je tu sasvim slubeno, naime, on
je delat. Tu je i upravnikova ker Emica i osuenik samo od nje oekuje neku vrstu pomoi da
pobegne iz tvrave pune mranih lavirinata i zvukova. No, to se ne dogaa. Dan odreen za
pogubljenje se odlae, biblotekar koji je Cincinatu C. donosio knjige odnosi ih jer osuenik eli
da vidi jo jednom svoju nevernu enu, da porazgovara s njom o pismu koje joj pie i koje nju ne
zanima, dolazi mu majka koju ne poznaje Insistiranje pisca na nerealnosti zbivanja u tvravi,
eliji osuenika na smrt mnogi su tumaili razliito: kao egzistencijalnu metaforu, kao ideoloku
parodiju, nadrealnu reprodukciju stvarnosti Ta vieznanost u romanu Poziv na pogubljenje,
kako god shvaena, potvruje uverenje autora da da veliki romani ne moraju da govore o nekoj
velikoj temi, da ne moraju da govore istinu, ali istina dolazi sa velikom literaturom

Deo iz Poziva ma pogubljenje
XVII

Obiaj je nalagao da dan uoi pogubljenja aktivni i pasivni uesnici istog posete nakratko
sve glavne inovnike ali da bi se ritual ubrzao, odlueno je da se navedena lica skupe u
vikendici zamenika gradonaelnika ( sam gradonaelnik, njegov neak bio je na putu, u gostima
kod prijatelja u Pritomsku) i da jednostavno Cincinat i msje Pjer dou tamo na veeru.
Bila je mrana no, sa jakim toplim vetrom, kada su oni, obojica u istim ogrtaima,
peke, u pratnji estorice vojnika sa halebardama i svetiljkama, preli preko mosta u uspavani
grad i, zaobilazei glavne ulice, kroz utave vrtove po ljunkovitim stazama krenuli uzbrdo.
(Na mostu se Cincinat okrenuo oslobodivi glavu iz kapuljae ogrtaa: tamnoplava,
sloena gromada tvrave sa mnotvom kula uzdizala se u sumorno nebo, gde je oblak precrtao
narandasti mesec.
- Obeali ste - proapta msje Pjer, lako ga stisnuvi za lakat i Cincinat je opet
navukao kapuljau.)
Ova nona etnja, koja e kako se inilo, biti ispunjena tunim, neobaveznim,
raspevanim, aputavim utiscima, jer ta je uspomena, ako ne dua utiska? ispala je zapravo
teskobna, beznaajna i proletela je tako brzo, kako samo biva u dobro poznatoj okolini, u tami,
kada se raznobojni dnevni razlomci zamene celim brojevima noi.
Na kraju uzanog i mranog drvoreda, gde je kriputao ljunak i mirisalo na kleku,
iznenada se pojavi ulaz, osvetljen kao u pozoritu, sa belim stubovima, frizovima na prednjem
delu, lovorom i, nakratko se zadravi u predvorju gde su, poput rajskih ptica leprale sluge,
isputajui perje na crno-bele ploice. Cincinat i msje Pjer su preli u salu koja je brujala od
mnogobrojnih glasova. Svi su bili tu.
Tu se osobitom frizurom isticao upravnik gradskih fontana; goreo je zlatnim ordenjem
crni mundir efa telegrafista; tu se nalazio i rumeni naelnik snabdevanja sa prostakim nosem; i
ukrotitelj lavova sa italijanskim prezimenom; i sudija, gluvi starac; i upravnik parkova u zelenim
lakovanim cipelama; i jo mnogo vanih, poznatih, sedih persona sa odbojnim licima. Dame nisu
prisustvovale, ako se ne rauna naelnica kolskog okruga, poprilino debela, starija ena, u
sivom odelu mukog kroja, sa velikim spljotenim obrazima i zaeljanom i kao elnik blistavom
frizurom.
Neko se uz sveopti smeh okliznuo na parketu. Luster je ispustio jednu od svojih svea.
Na omanji grob koji je bio izloen za razgledanje, neko je ve spustio buket. Stojei sa
Cincinatom po strani, msje Pjer je pokazivao svom ueniku ove pojave.
Ali je domain, tamnoputi starac sa panjolkom, pljesnuo dlanovima, rastvorila su se
vrata i svi su preli u trpezariju. Msje Pjer i Cincinat su smeteni jedan pored drugog u elo
zaslepljujueg stola i, u poetku uzdrano, ne naruavajui pristojnost, sa dobrodunom
radoznalou, koja je kod nekih prelazila u pritajenu razneenost, svi su bacali pogled na par koji
je bio istovetno obuen u hamletovke, zatim kako se sve vie na usnama msje Pjera rascvetavao
osmeh i on poeo da pria, pogledi gostiju su se sve otvrenije usmeravali na njega i Cincinata,
koji je bez urbe, revnosno i usresreeno kao da pokuava da rei zadatak pokuavao da
izbalansira no za ribu na razliite naine, te na slaniku, te na pregibu viljuke, te ga je naslanjao
na kristalnu vaznicu sa belom ruom, koja je, za razliku od drugih, ukraavala njegov pribor.
Sluge, regrutovane meu najspretnijim gradskim kicoima najbolji predstavnici zlatne
mladei su ustro raznosile jela (ponekad preletajui sa jelom preko stola) i sveoptu panju je
privlaila uljudna brinost s kojom se msje Pjer ophodio prema Cincinatu, menjajui u trenu svoj
osmeh koji je imao tokom razgovora u minutnu ozbiljnost, dok je paljivo stavljao najbolje pare
u njegov tanjir, posle ega bi, sa istim razigranim sjajem na ruiastom, osavom licu, nastavljao
sa svima najotroumnije razgovore, ili bi se u sred reenice nagnuo, uzimajui sos ili biber, i
upitno gledao Cincinata koji uopte nije doticao jelo, ve je i dalje tiho, usresreeno i revnosno
prebacivao noi.




potpuno shvati uzajamni odnos izmeu najudaljenije toke koja je dosegnuta naspiralnome putu
njegovih otkria, i nepomine toke na vrhu okrenute piramide ilicunja.Pravilno rijeen, ovaj
zadatak nee pokazati nita apstraktno ili posve formalno, jeru biti razumsko lutanje Nabokova,
isprepleteno s njegovim ivotom, odvija se sredneoekivanih preokreta suvremene povijesti to
je lutanje unutar Realnosti.Njegova je polazna toka sretno djetinjstvo, provedeno na imanju
upredrevoluoionar-noj Rusiji od kojeg ga je u djeatvu otrgnuo revolucionarniprevrat. Ova rana
prolost koju je divno oivio u svojim memoarima, za njega jekao neko rajsko vrijeme: savrena
je, nepromjenljiva zato to je izvan tekueg vremena nedosti-8na ali ipak dostupna,
zahvaljujui njegovu udotvornom pamenju na viemstupnju, tjelesnom uvstvenom
pamenju umjetnika. Kad pogledamo njegoveromane, vidimo da su najzanimljiviji junaci od
divnog mladog pjesnika FjodoraGo-dunova-erdinceva u Darovitosti pa sve do jadnog
Humberta Humberta uLoliti obdareni tom istom darovitou pamenja i ouvani tugom
zaprolou, esto s izrazitom metafizikom nijansom. Ali ta njihova prolost nijeprolost
openito, kao to u svakog biva: to je, moglo bi se rei, samo nekolikonjenih taktova otoi na
karti prolosti, s jedinstvenim za svakoga od njihsvijetom i smislom. Ona je zanavijek iezla a
isto tako on jest zanauvijek tu. TaDarovitost pamenja, koja kao da ih ini vizionarima,
otkriva im pristup tojprolosti. U izdvojenosti ovih pristupa, neemu potpuno osobno dragom,
moe se vidjeti prvotni izvor apsolutnog, veoma originalnog individualizma
Nabokovljevajunaka. U tom i jest vrelo njegove sklonosti naspram metafizikih traenja,
bijesnihi ruilakih, a katkad je to, tavie, njegov pokuaj da se vrijeme vrati; izvor,konano,
one prijestupne hereze, one gno-stike gnusobe, poradi koje je junak Poziva na smaknue
utamnien i smaknut.Gnostik je onaj koji se sa sumnjom odnosi naspram realnosti materijalnog
svijeta,koji misli da je vieni svijet slian dekoraciji koju su napravile neviene duhovnesile, a
koje se s vremena na vrijeme mogu pojaviti, ili pak mogu pokuati po-9kazati, kroz pukotine i
otvore u zemaljskoj realnosti, onu savrenu, kristalnu sferuu kojoj borave. Za gnostika je svijet
tamnica (ili kamera opskura), u kojusvjetlo prave Realnosti moe kadikad prodrijeti kroz
reetku prozora, koji je u ziduodve visoko da bi uznik mogao do njega doprijeti. Muka je
njegova u tom toneprestance susree tajanstvene znake i naredbe, koji bi, tono pojmljeni,
mogli daga kroz beutni zid, to odjednom postaje proziran, provedu kao kroz zavjesu, ilina
onu stranu zrcala, u Zemlju udesa; ali ti znaci ne odaju svoju tajnu, i on moraekati smrt da ga
oslobodi od dvosmislene igre materije i iluzije.Pjesnik John Shade, u Blijedom ognju,
posjeduje posve gnostiku intuiciju kadzamilja svijet kao igru, nalik na ahovsku igru koju
igraju daleki i tajanstveniprotivnici:

Mije bilo vano tko su oni. Mi zvuk Mi trenutno svjetlo nije izlaziloiz njihova skrivena
Boravita, al ondje bijahu , Nijemi, otueni, igrali su Igrusvjetova, pretvarali pjeake U nosoroge
od bjelokosti I u -faune od ebanovine. A sam je Nabokov dao skriveni gnostiki klju za
autentini smisao Lolite.Godine 1963, u intervjuu koji je dao britanskoj televiziji zamolili10su
ga da otkrije genezu ovog romana, i on je zbunio onog koji ga je intervjuiraoispripovijedavi mu
priu o majmunima koju je proitao u francuskim novinama1939. ili 1940. godine. Uprava
parikog zoolokog vrta izvela je pokus saimpanzama, koji se sastojao od pokuaja da ih naue
crtati. Nakon ogromnihnapora, jednoj posebno nadarenoj impanzi polo je za rukom da
napravi crte ali ona je uspjela nacrtati samo reetku svoga kaveza. Humbert Humbert, taj
veoma obdareni majmun, pokuava da se oslobodi, da nadvlada svoje prirodnoogranienje, u
bezumnoj i estokoj potjeri za privienjem, u liku male DoloresHaze, ali nita ne postie osim
potvrde da je zatoen u materiji, u tjelesnom ja, uporoku i u vremenu. Na slian nain
Cincinnat C. u Pozivu nasmaknue okrivljen je i, odista, kriv zbog gnos-tikog prijestupa,
utoliko ukolikosvijet za njegaistovjetan, tj. svijet se javlja kao izmjena materi-jalno-neprozirnog i
oduhovljenoprozirnog. Jo u djetinjstvu on u toj mjeri moe zaboraviti na pregrade, kojepostavlja
materija, da zapoinje svoju karijeru prijestupnika siavi s prozorskedaske, s prozora na
treem katu i krenuvi po zraku. Radnja ovog fantastinog romana odvija se u nekoj budunosti,
kad se materija ve umorila i doivljava svojnazadak (dekadenciju). To objanjava kako je
Cincinnat mogao stajati u zraku, i utome je, moda, i objanjenje udne rahlosti njegovih
tamniara? Ne krije li se izanje ruganje? Ta11svaki tamniki hodnik vodi ga nazad u njegovu
eliju; drugi zatvorenik, kojiprobija tunel u zidu njegove elije, javlja se kao krvnik; Emoka,
ki upraviteljatamnice, nikad nee ni pokuati da pretvori u stvarnost svoje olovkom
nacrtanecrtee etapa njegova bijega; i jadni Cincinnat ne uspijeva barem u ovom ivotu da
dosegne bljetavi otoi uzvienih Tamarinih vrtova.Svretak knjige kanda je dvosmislen i
ostaje pod upitnikom je li izbjegao smaknuuili nije. Ali za gnostika smrt je svagda dvosmislena:
s jedne strane, ona je danak materiji, svjedoanstvo njene zatvorenosti u sebe i izdvojenosti iz
neogranienesutine; s druge strane, ona je jedini mogui izlaz iz mraka u skrovito
boravite.Na kraju Kamere opskurc krmar (Albinus), kojeg je ustrijelila njegovaljubavnica,
ustaje iz svog runog, oskvrnutog tijela i ide prema izlazu, kroz red vrata to se otvaraju pred
njim. A na kraju Poziva na smaknue Cincinnat, usredsvijeta koji se rui i pomrauje, odlazi
da se sjedini s onim biima koja su, sudeipo glasovima, nalik na njega. Kranske religiozne
predodbe Na-bokov jc usvojim romanima svagda odluno izbjegavao, ali ovdje ova tajanstvena
bia navodena misao o nebeskom mnotvu koje se okupilo da doeka, poslije smrti, spaenu

krtenu kransku duu.Gnostik u potpunosti negira materiju, i eto tako upravo Cincinnat
otrosuprostavlja tupo tu, tamnu tamnicu sjajnom Ondje, kraju savrene12harmonije,
savrenih obrisa originalu onih vrtova gdje smo lutali i skrivali se, ion ivi i umire zarad
ovih sanja i znamenja koje ga mame i odvode onamo. AliNabokov, kao velik umjetnik i uz to
uenjak, isto je toliko zaaran materijomkoliko ga neprozirnost i iluzornost uasavaju. On je
sjajan majstor opisne proze ipokazuje nam prirodni svijet breuljaka, drvea i jezera, oblaka,
ptica i leptira koji je tono zahvaen i koji se prelijeva u svim bojama, kao u lei
mikroskopa.Isto tako njegove knjige, ako se pravilno itaju, govore nam mnogo toga, kaoknjige
svih velikih romanopisaca, o suvremenom ivotu: o uvjetima ljudskog bivanja u naoj epohi, o
njenoj povijesti i kulturi.On izvrsno iznosi karakteristine osobine vremena. U njegovim ranijim
knjigamakao to su: Dounik, Obrana Luina i Darovitost, zahvaeni su mrak
ibesciljnost, sitni oportunizam, duhovna paraliza u evropskom drutvenom ivotu,osobito u
Njemakoj odakle je i proistekla naoio-nal-socijalistika era. ULoliti njegov opis na-kazno-
apsurdne motelske civilizacije amerikihautostrada, s njoj svojstvenim karakterom bes-
kunitva i besciljnosti, zaprepastioje Americane, poput otkria. Sam je pak Nabokov sklon da
inzistira na tome kakou njegovu pisanju nema nikakve socijalne problematike i, zaista, nikad on
nepomae itaocu da otkrije u njegovim knjigama nedvosmislenonso ci jalne teme.13to da se
kae o Pozivu na smaknue? Treba li u ovoj knjizi vidjeti jedinometafiziku alegoriju, ili ona
baca neko svjetlo na zbrkanu evropsku historijunaega doba? U kratkom predgovoru amerikom
izdanju napisanom 1959. godine,Nabokov otro negira svakojake publicistike nakane u duhu
Orwella, i govori da1934. godine, kad je knjig

sveope i bezuvjetne suradnje i sudjelovanja. Tako, na primjer, branitelj surauje stuiocem a
sudac s obojicom. Od osuenika, u formi krajnjeg izrugivanja, zahtijevase da sudjeluje u svojoj
vlastitoj smrti: da plee s tamniarom, da zahvaljujeupravitelju na izvanrednim uvjetima ivota,
da se divi vjetini svog krvnika i dapouri na kraju na vlastito smaknue, kao da je ugodno
polaskan Pozivom na ...ples.to se toga tie, Poziv na smaknue pokazao se kao
proroanska knjigapredskazujui naj-uasnije historijske injenice naega vijeka. Ta iza
birokratskedjelatnosti Eichmanna, iza finog eufemizma konanog rjeenja kojim su tagospoda
oznaavala masovna ubojstva i genocid, iza sistema hitlerovskih logorasmrti, krio se neizrecivi,
podli, obeovjeeni postulat, na temelju kojeg je nevinartva morala sudjelovati u vlastitom
muenju i smrti, morala sa svojimmuiteljima podijeliti ogavnost njihove izopaenosti i napustiti
ovaj svijet,postupno gubei dostojanstvo, individualnost i ivot. Cincinnat je
sauvaodostojanstvo i individualnost, on je obranio slobodu svojega svijeta misli i osjeaja. A bi
li on mogao izdrati do kraja a da ne postane sudionik u uvjetima Auschwitza i Dachaua to
je drugo pitanje, na koje ova fantastina knjiga mnogo manje fantastina nego istinita historija
totalitarnih reima naeg doba ne moe dati odgovor.15Kao mlad ovjek, Nabokov je poeo
svoju knjievnu djelatnost prevoenjemknjiga o Alici lrwisa Carolla na ruski jezik, i od prvog do
posljednjeg njegova djela,s njihovim zrcalnim odrazima, rasutim perspektivama i udesnim
metamorfozama,otkriva se srodnost s tim naj-mebujnijim engleskim matematiarom i pripov-
jeaom. Ali sama fantastika ne karakterizira Na-bukova, a svaki pokuaj da se onpovee s
knjievnom tradicijom neizbjeno e se pokazati kao veoma sloenzadatak koji je teko provesti
do Konanog rjeenja. Ruski e italac sa zanimalijem primijetiti da je Nabokov cijeli ivot volio
Pukina i ruskom itaocuDarovitosti zacijelo je drago to je Pukinova poezija tema glavnog
dijela tog prekrasnog romana i to mu itavom daje boju. Nedavno je iziao Nabokov!jev
doslovan emgleski prijevod Jevgenija Onjegina u iVliri sveska s komentarom, a toje
najpodrob-nija studija tog djela 'koja je ikad napisana. Go-golj, kojemu jeposveen drugi
Nabokovljev knji-evno-kritiki rad, objavljen na engleskom 1944.gmline, bez sumnje je izvrio
na njega snaan utjecaj, uvjetovavi njegove tehnikepostupke u oblasti komike i karikature, i jo
vie puikrijepio njegovo neprijateljstvoprema ablonskom realizmu. Ovo posljednje zato to je
za Nabokova socijalnirealizam Gogolja povrinski, i on uvjerljivo dokazuje da se istinski
Gogoljev genijispoljuje u njegovu iznenadnom udaljavanju od raoional-16nog plana ivota, u
njegovoj maginoj sposobnosti da stvara ivot ni iz ega. Tee je ocijeniti odnos Nabokova
prema Dosto-jevskom. S jedne strane, za njegaje potpuno neprihvatljiva opsjednutost
Dostojevskoga religioznim temama porijeima jednog Nabokov-ljeva junaka, Dostojevski je
obrnuto pretvaranje


Betlehema u Vitlejem; s druge pak strane, moe se rei da iza zloina i ispovijediHumber-ta
Humberta stoji zloin i ispovijed Stavrogina; i nesumnjivo je da obapisca zbliava poimanje i
talent za prikazivanje nenormalnih duevnih stanja ibizarnih neobinosti snova. Djela i jednog
drugog obiluju, razumije se,najosebujnijim individualnostima, ija je snaga u tome to se ne
mogu izjednaiti sprosjenim ljudima i to se ne mogu staviti pod zajedniki nazivnik s
prosjenimovjekom, s njegovom stereotipnom sen-zibilnou. U tom su smislu Cincinnat C.i
ovjek iz podzemlja donekle srodni: u obojice valjda uslijed neuroze koddrugog, ili
uslijed okrenutosti u sebe i nesudjelovanja u prvog postoji ono istosuprostavljanje
blinjemu: Ja sam onaj koji je iv meu vama, govori Cincinnat,i to to je on iv i
njegova otuenost ine jednu cjelinu.Malokad Nabokov doputa da neki pisac ovog ili prolog
vijeka izvri na njegasnaniji utjecaj, premda on lijepo govori o Uliksu Jamesa Joycea; o
Proustu (alisamo o prvoj polovici U potrazi za izgubljenim vremenom), o Kafki i oFlaubertu.2
Poziv na smaknue17Znaajno je i to to je laskavo govorio o romanu Andreja Belova
Petrograd, akoliko nam je poznato, jo se nitko nije prihvatio zadatka da Nabokova povee
spokoljenjem ruskih pisaca koji su se pojavili neposredno pred revoluciju, osobitosa sjajnim
pokoljenjem ruskog simbolizma, pa istraivanja u tome pravcu mnogotoga nagovjeuju.Na
Zapadu ne treba zaboraviti da Nabokov pripada i rusikoj i anglo-amerikojliteraturi
ponetko od nas vidi u njemu posljednjeg predstavnika slavne plejadecentralne meunacionalne
tradicije suvremenog romana. Ova se tradicija provlaiod Flauberta i Turgenjeva do Marcela
Prousta i Jamesa Jovcea istiui samo onepisce ije pravo da predstavljaju Nabokov nee
negirati. Od pisaca ove tradicijeon je naslijedio izvanrednu strogost to se tie stila i tehnike;
stalnu, paljivu briguda u ovih etrdeset i vie godina stvori od pojedinanih svojih djela jednu
cjelinu;ispoljio je udesno samo savlaivanje po kojem je ostao vjeran sebi, kao umjetniku,samo-
savlaivanje koje je ostalo nepoljuljano, pa ak i uvreno ne stalnostimasuvremene historije,
nestalnostima koje su ga svagda gonile iz jednog mjesta udrugo, iz Petrograda u Cambridge, u
Berlin, u Francusku, na sveuilite Cornell uSjedinjenim Dravama, gdje je deset godina
predavao rusku knjievnost, i na krajunatrag u spirali u Evropu, na mjesta njegove
mladosti.18Pisca ove tradicije, vie no bilo koji drugi u ovom stoljeu, izmijenie i rasirie
naupredodbu o ovjeku i njegovu poimanju vremena, dadoe nam sasvim drugoshvaanje
ovjekova ja, a isto tako i uzajamne odnose izmeu spoznaje i vanjskog svijeta, to jest drugi
pogled na samu strukturu ljudskog iskustva. Njih ujedinjujetenja k spoznaji samoga sebe ta
pro-nicl j iva spoznaj a, meutim, ne postiesve (za Cincinnata spoznaja je jedina realnost a
istovremeno potpuna tajna). Onizato stvaraju neka svoja najznaajnija djela preobraavajui
ogromnom snagom

fantazije svoje osobno ivotno iskustvo; ili, drugim rijeima, ova djela su alegorije ukoje se
pretvara njihov ivot, tako da lik samog umjetnika na kraju prebiva u djelukoje je umjetnik
stvorio. Tako se Marcel Proust, romanopisac, i Marcel, junak kojeg je stvorio u U potrazi za
izgubljenim vremenom, kreu prema nekom sjecitu,postaju jedno lice; i tako, u samoj dubini
udnovatog svijeta Finnegen's Wake,mirno poiva onaj koji je izvor ivota tog svijeta
usnuli gigant koji se zove James Jovce. To ne znaci da se Nabokov uslijed vlastitog iskustva
svog iznuenog otkidanja odsvake naredne faze svoje prolosti, i svoje bolne privrenosti muci
pamenja,Mnemozini, moe jednostavno poistovjetiti s junacima njegovih knjiga koji sustekli
darovitost pamenja, to samo omoguuje da se shvati da stvaralatvo, kadobu-2*19hvaa itav
ivot i izraava u svoj svojoj punoi, sa svim bojama i nijansama,stvaralaki aspekt linosti, daje
i istinski portret umjetnika-ovjeka.Cincinnata C. posjeuje u tamnici njegova majka, i u
razgovoru s njim pripovijedada su, dok je jo bila dijete, bile u modi takve stvari koje su se
zvale neke.Bijahu to nerazumljivi, nakazni predmeti, uz njih je ilo i posebno zrcalo, ne
samoda je bilo iskrivljeno nego je apsolutno unakaavalo obine predmete:Ukratko, imali
biste, eto, tako udnovato ogledalo i cijelu kolekciju raznih neka, tojest apsolutno besmislenih
predmeta: svakojake, onakve bezobline, arene, srupama, mrljama, roave, kvrgaste stvari,
poput nekakvih iskopina ali ogledalokoje bi obine normalne predmete apsolutno
unakaavalo, sada je, dakle, dobivalopravu hranu, to jest, kad biste nekakav nerazumljiv,
nakazan predmet postavili takoda se on odrazi u nerazumljivom i nakaznom zrcalu, poluilo bi
se netoizvanredno; ne na ne davalo je da, sve se obnavljalo i sve je bilo lijepo ieto, iz
bezoblinog arenila dobivao bi se u zrcalu udan, skladan lik i cvijee, laa,figura, nekakav
pejza. Mogao se po narudbi dobiti ak i vlastiti portret, tojest nastala bi nekakva
komarska kaa, a to ste i bili vi, ali klju je imalo zrcalo.20U tom prianju postoji skriveno
istupanje protiv ablonskog, mimetikog realizma:pred licem nakazne realnosti naeg vijeka, i
anomalije samog postojanja u korijenu,ablonski realizam moe odraziti jedino komarsku
kau; ovdje se takoer krijeopravdanje Nabokovljeve antirea-listine umjetnosti umjetnosti
iskrivljavanja,karikature i fantazije koja onglira. Uzimajui u obzir udesno apsurdnu
priroduovjeka, a isto tako i komarske pojave suvremene povijesti, jedino udnovatozrcalo
a, po Nabokovu, zrcalom te vrste raspolae u prvom redu umjetnik-fan-tast, primjerice Gogolj
moe otkriti u nakaznom i nepojmljivom udesnoskladno lice svijeta i ovjeka koji pretvara
ne u da i ini ivot takvim da seisplati ivjeti. Julian Moynaghan