Preporuke za održivi urbani dizajn:

Preporučuje se da se linearni skupovi zgrada imaju maksimalno osam kuća, jer se na taj način
izbjegava monotonija i omogućava se artikulacija između njih. To znači da je potrebno
limitirati broj grupisanih kuća kako bi se dobili dobri funkcionalni uslovi i omogućilo potrebno
dopiranje sunčeve svjetlosti.

Kuće sa dvorištima uljepšavaju izgled urbanoj pejsaža i adekvatna su rješenja za toplu, ljetnu
klimu, jer se može kreirati adekvatna mikroklima (sa hladom) i sa ambijentalnom vlagom.

Druga kombinacije jeste grupisanje različitih porodičnih parcela prostorno i funkcionalno

povezanih na način da se dobivaju uglovi ulica. U tim slučajevima treba riješiti pitanje fasada
na sjeveru i jugu, imajući u vidu da se glavni prostori i bašte trebaju (uvijek) locirati na južnoj
strani (fasadi), kako bi kuće imale dobre uvjete za sunčevo zagrijavanje.
Princip je ujedinjenje dvije parcele u pravcu sjever-jug, i od šest do osam u pravcu istok-
zapad. Ova forma osigurava optimalno primanje sunčeve svjetlosti u toku zimskog perioda u
kontinentalnim klimama.

Formiranje uzdužnih uglova, ali uz limitiranje maksimalne dužine. Previše dugi nizovi su
monotoni za urbani prostor. Preporučljivo je podijeliti nizove nakon svakih pet ili šest parcela
pod uglom od 15º do 30º prema istoku.
Uvažavati maksimalne distance, u odnosu na širinu ulica, ili uraditi kalkulaciju kako fasade,
koje se nalaze jedna ispred druge, ne bi ostale bez sunca.

.Održivi urbani dizajn – pristup u projektiranju

Raspored zgrada sa uglovima može biti:

Zgrade u nizu, ostavljajući u sredini prostor za privatna dvorišta. Imaju prednost jer mogu
praviti zanimljive urbane prostore, ali treba imati u vidu da glavne prostorije moraju biti
orjentirane prema jugu, i ne prema fasadi koja ima ulaz sa ulice.

Pravougaone zgrade, sa baštom koje je okrenuta prema ulici i drugom u unutrašnjosti, koja
se koristi za vlastite potrebe. U tom slučaju, gubi se tradicionalni karakter „ulice“; a čitav
prostor izgleda kao „grad bašta“

Vrste otvorenih blokova. U ovoj vrsti objekata osnovno je detaljno analizirati odnos između
visine zgrada i razmak između njih u odnosu na različite orijentacije. Običaj da dužina
razmaka između zgrada odgovara njihovoj visini samo je validan kada su zgrade orijentirane
jug-istok ili na određenim geografskim širinama.

Također je potrebno imati u vidu broj stanova po spratu, jer se ne smiju zaboraviti sljedeći
ciljevi:

• Da ne postoji niti jedna zgrada orijentirana prema sjeveru.

• Da glavni prostori (dnevni boravak, spavaće sobe, trpezarija) nisu okrenuti prema
sjeveru.
Ako blokovi zgrada imaju više od pet spratova, treba izračunati prostor koji se gubi zbog
pravljenja hlada koji će uslovljavati korištenje slobodnih prostora oko zgrade.

Za vanjske prostore, koji se nalaze oko zdrade je potrebno:

• Osigurati da slobodne zone imaju dovoljan prihvat sunčeve energije u zimskom

periodu (izračunati koliko vremena traje hlad u periodu od 10:00h do 14:00h u toku
zimskog perioda, imajući u vidu da je to period kada će se najviše koristititi prostori) i
da imaju dovoljno hlada u ljetnom periodu. U tu svrhu se može koristiti listopadno
drveće ili fleksibilni ili pokretni elementi.

• U dijelovima u kojima se permanentno održava hlad mogu se planirati aktivnosti

kojima nedostatak sunca neće predstavljati problem, na primjer, parking prostori.

Smjernice urbanog dizajna i arhitektonskog oblikovanja za različite bioklimatske uvjete:

Strategija za tople regije:

Urbani dizajn:

• Odabir smještaja: Nagibi ka istoku ili sjeveru su najadekvatniji. Isti slučaj je i sa

orijentacijom.
• Urbane structure: Raspoređivanje bi trebalo biti slobodno i otvoreno, odnosno zgrade bi
trebale biti u harmoniji odnosno u međusobnoj povezanosti unutrašnjih i vanjskih prostora
odnosno u integriranoj vezi prirodnog i izgrađenog okoliša.
• Javni prostori: Preporučljive su velike površine pokrivene travom i drvećem ( radi dobivanja
hlada ). Najbolji raspored ulica je preferiranje pravca S -I, jer se tako mogu izbjeći zimski
vjetrovi i kanalizirati ljetni povjetarci. Pješačke zone se mogu slobodno rasporediti.
• Pejsaž –Vegetacija: Veoma je važno imati u vidu postojeći odnos između vanjskih i
unutrašnjih dijelova zgrada. Prirodne zaštitne barijere su povoljnije ako su orijentirane S –
I ali, raspored drveća ne smije blokirati prolaz ljetnim povjetarcima koji pušu od sjevera
prema sjevero-istoku.

Zimzeleno drveće je efikasnije u zaštiti od vjetra dok je listopadno drveće adekvatniji za

dobivanje hlada. Površine pokrivene travom, locirane blizu zgrada, su korisne radi
apsorbiranja radijacije.
Istovremeno se ispred dijelova zgrada okrenutih ka istoku ili zapadu preferira sađenje drveća
koje će praviti hlad.

Arhitektonski dizajn:
• Vrsta stambenih jedinica: Ova regija dozvoljava fleksibilniji raspored. Moguće je, odnosno
povoljnije je da postoji što prisnija veza između fizičke strukture i prirode. Porodične kuće
se mogu praviti na relativno otvorenim prostorima.
• Dispozicija: Sloboda raspoređivanja se karakteriše specijalnom vezom između vanjskih i
unutrašnjih zona. Zgrade trebaju imati otvore prema S i SI, i trebaju ostati zatvorene na
zapadnoj strani. Spavaće sobe treba da budu smještene na istočnoj strani, kao i dvorište
koje će se moći koristi 30% dana u godini, ili ako je ustakljeno i do 60% dana u godini.
• Forma i gabariti: U ovoj zoni je preporučljivo dizajnirati zgrade čija je optimalna forma ona
koja ima proporcije 1:1,6 I orjentirana je u smjeru S-J. Efekat obima nije previše značajan.
• Orijentacija: Orijentacija zgrada treba da bude u vezi sa izloženosti vjetrovima.
• Enterijer: Potrebno je predvidjeti adekvatnu kružnu ventilaciju. One zone u kojima se
pojavljuje vlažnost treba da budu odvojene od ostatka zgrade. Penetracija solarnih zraka
je uglavnom povoljna, tako da unutrašnja dubina prostora ne bi smjela biti pretjerana.
• Boja: Neutralne boje su najadekvatnije. Površine koje želimo zaštititi os negativnog
dejstva sunčevih zraka trebaju biti obojene tamnijim bojama dok se vanjske površine
trebaju, u principu, bojiti bijelom bojom.

Strategija za kontinentalne - hladne regije:

Urbani dizajn:

• Odabir smještaja: Za sunčane predjele, orjentacija J i JI je najkorisnija. Lociranje na

srednje-nisku padinu ( do max 10 %) je korisno radi prevencije efekta prejakih vjetrova i
sprječavanja djelovanja hladnog vazduha.
• Urbane structure: Raspoređivanje bi trebalo omogućiti zaštitu od vjetrova. Veće zgrade bi
se mogle grupisati, iako bi se trebao zadržati prostor između njih kako bi se iskoristio
solarni efekt. Postoji tendencija grupiranja kuća kako bi se eksponirale manje površine i
spriječio gubitak toplote.
• Javni prostori: Zaštićeni od vjetra, otvoreni, zone periodično u hladu.
• Pejsaž: Topografija, obično raznolika, utiče na definisanje formi ulica i na korištenje
prostora.
• Vegetacija: Prirodne zaštitne barijere su povoljnije ako su od zimzelenog bilja, orijentirane
SI-JI i situirane na rastojanju koje je dvadeset puta veće od visine drveća. Blizu kuće bi se
sadilo listopadno drveće. Treba izbjegavati da vegetacija bude previše blizu objektu, jer
može uzrokovati vlagu.

Arhitektonski dizajn:
• Vrsta stambenih jedinica: Preferirati jednospratne ili dvospratne zgrade. Raspored zgrada:
u nizu (zbog manjeg gubitka toplote). U zgradama sa većim stanovima preporučljiva je
kompaktna dispozicija.
• Raspored: Dizaj će se uskladiti sa dominirajućim vremenskim uslovima u zimskom periodu.
Period boravka unutar stana ili kuće je oko 70% od ukupnog broja sati godišnje. Iako plan
treba zadovoljiti sve uslove, osnovno je, radi dobivanja komfora ljeti, uvrstiti zone za
dodatne aktivnosti ili iskoristiti vanjske prostore.
• Forma i obimi: Građenje stambenih jedinica treba da bude na kompaktan način i da
vanjski izloženi dio bude minimalan. Efekt obima je veoma značajan. Proporcije 1:1,1 ili
1:1,3 razrađene u osi I-Z, daju optimalan rezultat.
• Orijentacija: Solarna optimalna orijentacija se situira na 12º JI. Predominantna šema
vjetrova je SZ-JI i može uticati na orijentaciju i izolaciju zgrada.
• Boja: Površine izložene suncu trebaju biti obojene u srednjim tonalitetima dok manje
izložene površine mogu biti obojene tamnijim, upijajućim bojama, ali da uvijek budu u
hladu u toku ljetnog perioda.

Generalne preporuke za različite klimatske regije:

• Hladna: Povećati proizvodnju toplote, povećati prijem sunčeve radijacije i minimizirati njen
gubitak.
• Topla-suha: Smanjiti proizvodnju toplote, omogućiti tj. olakšati gubljenje radijacije.
Podstaći isparavanje.
• Topla-vlažna: Smanjiti proizvodnju toplote. Smanjiti povećanje radijacije. Potencirati
gubitak isparavanja.

Potrebno se, na kraju, osvrnuti i na cerfikikaciju (LEED); sistem klasifikacije i certificiranja

zelenih objekata – izradio Green Building Council, američka asocijacija koja okuplja
proizvođače, profesionalce i preduzeća čiji je cilj postizanje urbane održivosti. Certifikat
vrjednuje šest aspekata, i klasificira ih na zlatnoj, srebrenoj i bronzanoj skali:

1. Održivost parcele,
2. Efikasnost u štednji vode,
3. Energetska efikasnost i obnovljiva energija,
4. Materijali i resursi,
5. Kvalitet unutarnjeg okoliša,
6. Tehnološke inovacije i inovativni procesi.

U stvari, generalne strategije pasivnog prilagođavanja se mogu rezimirati u sljedećem:

 Prioritetna orijentacija fasada će biti južna (koristeći južni, jugo-istočni ili sjeverno-
istočni luk), koja treba da bude dominirajuća u odnosnu na druge orijentacije. U tom
slučaju, treba se izračunati potrebna termička masa kako bi se poboljšala interna
 dobit toplote, i na taj način, kompenzirala sa velikim noćnim hladnoćama i poboljšali
uslovi u toku ljeta.
 Zaštita otvora u toku ljeta i ispravna orijentacija istih koja će omogućiti privlačenje
sunca u toku zimskog perioda. Potrebno je da zgrade raspolažu fleksibilnim ili
pokretnim elementima kako bi se mogli prilagoditi karakterističnim uslovima hlada u
toku cijele godine. Prozori na južnim, istočnim i zapadnim fasadama uvijek treba da
računaju na mjere koje će omogućiti pravljenje hlada u toku ljeta, ili smanjivanjem
površine otvora ili mjerama izoliranja ili smanjiti broj i veličinu prozora ili projektirati
rješenja koja će omogućiti pravljenje hlada, (postižući ugodnu mikroklimu).
 Raspored otvora i interni raspored prostorija u stanovima mora biti takav da se
omogući adekvatna ventilacija, direktno ili putem ugradnje nekog specifičnog
pasivnog uređaja.

7) Visoka efikasnost svih vrsta elevatora

8) Efikasnost sistema grijanja
9) Krov kao rekreativna zona
10) Zeleni krov
11) Efikasnost opreme
12) Certifikacija
13) Izmjenjivi instalacioni sistemi
14) Podzemni parking
15) CO 2 monitoring
19) Prostor za skladištenje
20) Hlađenje-ventilacija
21) Infiltracija

LEED principi.

1) Solarni paneli
2) Prirodno osvjetljenje & pravo na
“pogled”
3) Visoke izolacione performance zidova
4) Konzerviranje vode
5) Upotreba lokalnih prirodnih materijala
6) Visoka efikasnost sistema za grijanje
 Poboljšanje mikroklime u slobodnim urbanim prostorima, otvorenim i u blizini
zgrada, sa vegetacijom (prolaznom) i različitim elementima koji će doprinijeti
vlažnosti ambijenta ljeti (izvori, fontane, propustljivo tlo, itd), ali koji će, ujedno,
uvijek olakšavati dopiranje sunčevih zraka u toku zime.

 Iskorištavanje radijacije na krovu. Ako ne postoje opstrukcije, maksimalna solarna

radijacija u toku ljeta se dešava na ravnom krovu zgrada, i zbog toga je potrebno
procijeniti da li je korisno postavljati elemente koji će privlačiti sunčeve zrake (a iz
kojih će se koristiti topla voda ili električna energija) ili zelene pokrivače.

Energetska (energijska) efikasnost