Prošlo je kroz njih, a oni stoje.

Stoje skoro onakvi kako ih je u bronci napravio

talijanski kipar Marino Mazzacurati u spomen na sedamnaest libanonskih domoljuba
koji su se 1916. godine usudili pobuniti protiv otomanskog carstva. Izgleda da su to
učinili ipak malo prerano, te ih je na vješala u ime umiruće imperije poslao Džamal
Paša. 1922. godine tursku je čizmu zamijenila francuska koja se ovdje održala sve do
1946., iako je Libanon svoju neovisnost proglasio tri godine ranije. 1960. postavljen
im je spomenik na mjestu egzekucije na najvećem bejrutskom trgu koji je tad dobio
ime Trg mučenika. Dvadeset godina kasnije Libanon je potonuo u kaos građanskog
rata. Bejrut je podijeljen na dva dijela, a granica je prolazila točno po trgu. Spomenik
je petnaest godina bio slučajan i namjeran cilj bezbroj projektila koji su ga nesmiljeno
rešetali. Nakon rata netko mudar zaključio je da se spomenik ne treba obnoviti, nego
da ovakav, sav izbušen i oštećen, puno bolje smiruje lude glave.

I danas razgledavamo Bejrut. Ovaj istočni i centralni dio grada ljepši je, uređeniji i
uredniji od zapadnog kojim smo jučer šetali. Gužva je i tu velika, ali, ili se tu baca
manje smeća, ili ovdje gradske službe bolje rade svoj posao.

Na mjestu starih sukova izgrađeni su novi, modernih malih uličica i prolaza s

nenametljivim trgovinama. Cehovski su podijeljene. Postoji dio za zlatarne i nakit,
dio s trgovinama odjećom, dio s obućom, pa tko voli nek' izvoli. Nama je dovoljno
gledanje.

Ulazimo u džamiju Abu Bakr al Siddik. Nije velika, ali ne stižemo je pogledati jer
upravo počinje molitva, pa smo zamoljeni da se vratimo nakon molitve. Meni
odgovara da izađemo jer je u džamiji prehladno. Klima uređaji previše hlade.

Sjedimo iznad velikog arheološkog lokaliteta, ostataka rimskih građevina. Desetak

metara ispod razine modernog grada, na površini nekoliko nogometnih igrališta leže
ostaci debelih zidova i podsjećaju da će svako carstvo jednom nestati. Nekoliko
visokih kamenih stupova označava centar nekadašnjeg rimskog grada Berytusa,
križanje ulica Decumanus i Cardo Maximus.

U sredini Place d'Etoile, okruglog trga iz kojeg se zrakasto širi sedam ulica, stoji stup
s Rolexovim satom s četiri lica. Još je rano poslijepodne i na terasama restorana oko
trga sjedi malo gostiju. Na cjeniku napisanom šarenom kredom na ploči piše: "Pizza
8000, Shisha 8000", pa ti biraj.

U grčkoj pravoslavnoj crkvi Sv. Jurja nema klima uređaja. Ugodno je i mirno. Kroz
lijepe raznobojne vitraje sunce cijelu crkvu ispunjava toplim bojama. Desetak minuta
sjedimo na ugodnim drvenim klupama. Bejrut je pravo mjesto za crkve posvećene sv.
Jurju. Navodno je on baš ovdje negdje, blizu Bejruta, onomad ubio zmaja.

Prošlo je vrijeme muslimanske molitve. Ulazimo u veliku džamiju Mohammad Al-

Amin. Iako Ksenija ima sa sobom maramu s kojom pokriva kosu, osoblje na ulazu
smatra da ipak nije dovoljno pristojno obučena. Ako želi ući u džamiju, mora ogrnuti
crnu tuniku koja ju potpuno prekriva. Mene puštaju iako sam u kratkim hlačama.
Džamija je vrlo velika pa, iako je u njoj dvadesetak ljudi, što vjernika, što posjetioca
poput nas dvoje, izgleda skoro prazna. Lijepo je ukrašena raznobojnim apstraktnim
ornamentima, a iz visokih kupola vise ogromni kristalni lusteri. Kseniji se jako sviđa
crni ogrtač koji nosi. Kaže da je jako ugodan. Da ju hladi. Sjedimo na debelom tepihu
koji prekriva cijeli pod prostora u kojem se odjednom može moliti šest tisuća
vjernika. Nedaleko od nas stariji čovjek drži predavanje djevojci i mladiću. Govori
engleski i ne mogu da ga ne čujem. Priča o Islamu. Trudi se predstaviti svoju vjeru na
najbolji način. To što govori je vrlo lijepo i s većinom bi se svatko skožio, ali ne sviđa
mi se njegov ton i način. Previše je autoritaran, nasrtljiv i isključiv. Nastojim ga ne
čuti.

Veličanstvene su te ljudske crkve, džamije i ostale građevine kojima se ljudi nastoje

približiti svojim bogovima, no nekako i nisu baš nešto posebno u usporedbi sa
špiljom u Jeitti.

Mobitel nam je i danas izmjerio skoro deset kilometara hoda po Beirutu. Umorni smo
i pakiranje ostavljamo za sutra.