SVEUČILIŠTE U SPLITU

SVEUČILIŠNI ODJEL ZA STRUČNE STUDIJE

Studij konstrukcijskog strojarstva

PROIZVODNI POSTUPCI I
ZAVARIVANJE

PRAKTIKUM ZA LABORATORIJSKE VJEŽBE

Razradio: Slaven Šitić, pred.

Split, 2013.
Sadržaj

VJEŽBA br. 1 - TEORIJSKE OSNOVE ................................................................................... 4

ELEKTRIČNI LUK …………………………………………………………..4

OBLOGA ELEKTRODE …………………………………………………….6

PRIJENOS METALNIH KAPI U ELEKTRIČNOM LUKU ………………..8

đ

VJEŽBA br. 2 - ELEKTROLUČNI POSTUPCI ZAVARIVANJA .......................................... .9

RUČNO ELEKTROLUČNO ZAVARIVANJE……………………….........11

ELEKTROLUČNO ZAVARIVANJE POD PRAŠKOM ………………….15

ZAVARIVANJE TALJIVOM ELEKTRODOM……………………….......18

ZAVARIVANJE NETALJIVOM VOLFRAMOVOM ELEKTRODOM….21

VJEŽBA br. 3 ZAVARIVANJE TRENJEM I ELEKTRIČNIM OTPOROM ....................... 24

ZAVARIVANJE TRENJEM ……………………………………………......25

TOČKASTO ELEKTROOTPORNO ZAVARIVANJE ……..……………..27

VJEŽBA br. 4 - PLINSKO ZAVARIVANJE LEMLJENJE I LJEPLJENJ………………….29

LEMLJENJE I LJEPLJE …...…………………………………………........31

VJEŽBA br. 5 - TOPLINSKA REZANJA…………………………………………………….3

5
PLINSKO (AUTOGENO) REZANJE……………………………………...36

REZANJE PLAZMOM ………………………………………………...…..39

Studij konstrukcijskog strojarstva 2

 SVEUČILIŠTE U SPLITU
SVEUČILIŠNI ODJEL ZA STRUČNE STUDIJE
Studij konstrukcijskog strojarstva

PROIZVODNI POSTUPCI I
ZAVARIVANJE

VJEŽBA br.1

TEORIJSKE OSNOVE

Razradio: Slaven Šitić, pred.

Split, 2013.

Studij konstrukcijskog strojarstva 3

Vježba br. 1

TEORIJSKE OSNOVE - VERIFIKACIJA -

A) ELEKTRIČNI LUK

Električni luk je zapravo stup visoko ioniziranog plina ( plazme ).

Pri atmosferskom tlaku električni luk ima vrlo visoku temp. od 6000 K do 12000
K.
Stup plazme je u ravnoteži s okolinom, a kako se radi o ioniziranom plinu, osjetljiv
je na strujanje zraka i na djelovanje magnetskog polja!
Istosmjerni izvor struje daje u pravilu stabilniji luk nego izmjenični izvor!

Cilj vježbe je :

Verifikacija gore navedenih teorijskih osnova električnog luka

Oprema i materijal :

SPECIJALNO OPREMLJEN RADNI STOL obrubljen crnim

zaštitnim staklom;
kao izvor struje zavarivanja koristi se TRANSFORMATOR ( za
izmjenični izvor ) i INVERTER ( za istosmjerni izvor ) ; UGLJENE
ELEKTRODE sa stalkom za pridržavanje elektroda; univerzalni
mjerni instrument UNIMER ; MAGNET ; PUHALICA s
kompresorom ;

Izvođenje vježbe :

Električni luk se uspostavlja između dvije horizontalno usmjerene ugljene

elektrode. Kratkim spojem se aktivira električni luk, prema slici 1 .

Slika 1. Shematski prikaz pokusa s uspostavljenim električnim lukom.

Studij konstrukcijskog strojarstva 4
Utjecaj strujanja okolnog zraka na električni luk ispituje se stvaranjem propuha iz
puhalice s kompresorom .U naravi to izaziva vjetar !
Utjecaj magnetskog polja na električni luk ispituje se unošenjem
permanentnog magneta u blizinu luka ( izaziva se interferencija s magnetskim
poljem luka ). U naravi se poremećaj magnetskog polja događa i prigodom
približavanja rubovima izratka, zbog izrazitog skretanja smjera struje.
I jedan i drugi utjecaj remeti stabilnost ( pojava tzv. ″ puhanja luka ″ ), a može
izazvati i gašenje luka!
Utjecaj vrste izvora struje zavarivanja na stabilnost luka verificirati
zamjenom istosmjernog s izmjeničnim izvorom struje.

Mjerenja i opažanja :

Promatra se izgled električnog luka prigodom promjene djelovanja strujanja zraka i

magnetskog polja.
Verificira se razlika u magnetskom puhanju luka prigodom korištenja istosmjernog
u odnosu na izmjenični izvor struje. Istodobno mjeriti veličinu napona struje.

Vlastita zapažanja:

Studij konstrukcijskog strojarstva 5

 TEORIJSKE OSNOVE - VERIFIKACIJA -

B ) OBLOGA ELEKTRODE

Obloge elektroda imaju višestruku namjenu prigodom zavarivanja. Ne samo da

zaštićuju talinu od okolne atmosfere, već i da sudjeluju u metalurškoj reakciji s
rastaljenim metalom. Posebno je važno njihovo djelovanje na stabilizaciju
električnog luka.

Cilj vježbe je :

Ispitati utjecaj obloge elektrode na stabilnost električnog luka.

Oprema i materijal :

SPECIJALNO OPREMLJEN RADNI STOL obrubljen crnim

zaštitnim staklom;
INVERTER ( istosmjerni izvor ) kao izvor struje zavarivanja ;
STALAK za pridržavanje elektrode;
NEOBLOŽENA elektroda i OBLOŽENE elektrode ( jedanput rutilna,
a zatim radi usporedbe bazična ).
Sve elektrode su jednakog promjera i dužine te od istog materijala!

Izvođenje vježbe :

Izvor struje spojiti prema slici 2.

Slika 2. Shematski prikaz sklopa za ispitivanje djelovanja obloge na stabilnost

električnog luka

Studij konstrukcijskog strojarstva 6

 Ispitivanu elektrodu učvrstiti na stalku uz osiguranje zračnosti od cca 2 mm
između vrha elektrode i ploče.
Uključiti izvor struje i ugljenom elektrodom uspostaviti luk. Elektrodu
prepustiti izgaranju do gašenja luka.
Isključiti izvor struje i odložiti ostatak ispitivane elektrode.
Postupak ponoviti sa svakom pripremljenom elektrodom!

Mjerenja i opažanja :

Mjeri se visina odgorenog dijela pojedine elektrode kao razlika početne i konačne
duljine elektrode.
Zaključuje se o utjecaju obloge na stabilnost luka ( veća visina odgorenog dijela
znači i veću stabilnost luka ).
Rezultate mjerenja prikazati tabelarno : vrsta elektrode–visina odgorenog dijela.

Vlastita zapažanja:

Studij konstrukcijskog strojarstva 7

 TEORIJSKE OSNOVE - VERIFIKACIJA -

C ) PRIJENOS METALNIH KAPI U ELEKTRIČNOM LUKU

Na prijenos metalnih kapi utječe više čimbenika: jakost struje zavarivanja,

kemijski sastav elektrodne žice, vrsta obloge ili zaštitnog plina i drugi utjecaji
( npr. atmosferski uvjeti itd. ).

Cilj vježbe je :

Ispitati utjecaj jakosti struje na veličinu kapi ( djelovanje tzv. pinch-

efekta ), kao i utjecaj plinova iz metalurške reakcije željezni oksid -
ugljik u nemirnoj elektrodnoj žici prilikom taljenja.

Oprema i materijal :

OBLOŽENE ELEKTRODE φ 3,25 mm , iz jedne te iste kutije ( da se

izbjegne utjecaj obloge na formiranje kapi );
INVERTER ( istosmjerni izvor ) kao izvor struje zavarivanja ;
STALAK S UGLJENOM ELEKTRODOM;
POSUDA s vodom i cjedilom za prikupljanje metalnih kapi;
Papirnate vrećice za sortiranje prikupljenih metalnih kapi.

Izvođenje vježbe :

Izvor struje i držač ugljene elektrode spojiti prema slici 3.

Slika 3. Shematski prikaz sklopa za prikupljanje metalnih kapi

Studij konstrukcijskog strojarstva 8

→ Uspostaviti električni luk između obložene i ugljene elektrode i održavati ga
dok se obložena elektroda ne smanji na polovicu.
→ Izvaditi krpu i odložiti prikupljene skrutnute kapi u pripadajuću vrećicu.
→ Postupak ponoviti za tri različite jakosti struje i to: 70 , 110 i 140 A.

Mjerenja i opažanja :

Razmotriti sortirane kapljice prema pripadajućim jakostima struje zavarivanja i

procijeniti srednju veličinu D prevladavajućih za dotičnu jakost struje I.
Izmjerene srednje veličine kapi prikazati dijagramom: D = f ( I ) !
Zaključiti o utjecaju jakosti struje na veličinu kapljica!
Uočiti mjesta na kapljicama kroz koja su izašli plinovi prigodom skrućivanja!

Vlastita zapažanja:

Studij konstrukcijskog strojarstva 9

 SVEUČILIŠTE U SPLITU

SVEUČILIŠNI ODJEL ZA STRUČNE STUDIJE

Studij konstrukcijskog strojarstva

PROIZVODNI POSTUPCI I
ZAVARIVANJE

VJEŽBA br.2

ELEKTROLUČNI POSTUPCI ZAVARIVANJA

Razradio: Slaven Šitić, pred.

Split, 2013.

Studij konstrukcijskog strojarstva 10

Vježba br.2

ELEKTROLUČNI POSTUPCI ZAVARIVANJA

A ) RUČNO ELEKTROLUČNO ZAVARIVANJE OBLOŽENOM

ELEKTRODOM ( REL )

REL postupak zavarivanja još uvijek je najčešće primjenjeni postupak zavarivanja

i to zbog svoje univerzalnosti, prilagodljivosti različitim uvjetima rada, kao i zbog
relativno niže cijene uređaja. Zavaruje se izmjeničnom ili istosmjernom strujom.
Luk se uspostavlja između elektrode i izratka.
Pri tome se tali elektroda kao i dio osnovnog materijala ( izratka ).
Elektrode su najčešće promjera od 2 do 6 mm i duljine 350 do 450 mm. Sastav
obloge koja je nanesena na elektrodnu žicu značajno utječe na kvalitetu zavara,
stabilnost električnog luka i mogućnost rada u raznim pozicijama.
Prilikom rada je preporučljivo pridržavati se uputa proizvođača ispisanih na kutiji
elektroda koje se koriste ( vrsta i jakost struje zavarivanja, način sušenja..).
Kvalitet zavara uvelike ovisi o vještini zavarivača, što predstavlja i najveću manu
procesa. Stoga iako jednostavan za upotrebu, od izvođača zahtijeva dobro
poznavanje tehnike rada i uvježbanost !
→ Elektrode s rutilnom, kiselom ili oksidnom oblogom daju dosta troske i dobro
štite metal zavara pa se kod rada drži visina luka približno jednaka promjeru
elektrode, koja je nagnuta prema ravnini za kut cca 75°, prema slici 4a . Ovakav
položaj je ugodan za rad.
→ Bazične elektrode daju malo troske i slabije štite metal zavara. Elektrodu je
potrebno držati skoro okomito na zavar uz vrlo kratak luk visina približno jedne
polovine promjera elektrode, prema slici 4b . Ukoliko se pri radu s bazičnom
elektrodom primjeni tehnika koja odgovara rutilnoj i kiseloj elektrodi, postoji
velika opasnost dobivanja poroznog zavara!

a) b)

Slika 4. Tehnika vođenja: a)rutilne i kisele i b) bazične elektrode

→ Prilikom rada u vertikalnom , horizontalno-vertikalnom te u nadglavnom
položaju uputno je smanjiti jakost struje zavarivanja, kako bi količina rastaljenog

Studij konstrukcijskog strojarstva 11

metala i troske bila minimalna, a time bi se smanjio i utjecaj njihove težine na
formiranje zavara.

Tehnike rada

A – uspostavljanje električnog luka

B – prekidanje električnog luka
C - uspostavljanje električnog luka u početku i nastavljanju zavara
D - održavanje nagiba elektrode
E - održavanje dužine električnog luka

Slika 5. Tehnike rada

Studij konstrukcijskog strojarstva 12

Cilj vježbe je :

Praktično izvesti REL postupke zavarivanja i nakon verifikacije

odabranih parametara obaviti pojedinačno vježbanje uz stručni nadzor

Oprema i materijal :

INVERTER ( istosmjerni ) i TRANSFORMATOR ( izmjenični ) kao

izvori struje zavarivanja ;
ELEKTRODE za zavarivanje ( rutilne, kisele, bazične )
ZAŠTITNA MASKA i RUKAVICE;
ČELIČNI LIM debljine 5 do 10 mm i POMIČNO MJERILO.

Izvođenje vježbe :

a) Polaganje gusjenica na čeličnu ploču:

→ Jakost struje odabrati prema uputi proizvođača elektrode, koja približno iznosi
40 A po 1mm promjera elektrode ( jezgre ).
→ Na čeličnu ploču navarivanjem polagati gusjenice duljine cca 100 mm, a navare
slagati jedan do drugoga. Navarivati s elektrodama 2.5 i 3.25 mm
Posebno nastojati dobro izvježbati paljenje luka, a nakon toga početke i prekide, te
nastavke zavara, prema slici 5 .
Postupak ponoviti sa svakom pripremljenom elektrodom, uz dužnu pažnju
prigodom odlaganja kliješta (zbog mogućnosti neželjene uspostave luka i ozljeda )!
→ Pripremiti dvije ploče debljine 5 do 8 mm za V 60° sučeoni spoj s razmakom u
korijenu 1.5 do 2 mm. Zavarivanje obaviti u položenoj poziciji i to : nakon
pripajanja provariti korijenski zavar, a zatim popuniti ostatak šava u potrebnom
broju slojeva.

c) Izvođenje kutnog zavara :

→ Zavariti kutni zavar polaganjem samo jednog sloja u položenom ( P ) i
vertikalnom ( V ) položaju.

Mjerenja i opažanja :

a) Vizualno se promatra izgled navara i vezivanje gusjenica .

b) Vizualno se ocjenjuje kvaliteta sučeonog zavara, izgled tjemena i korijena.
Zabilježiti greške i prokomentirati uzroke njihovog nastajanja!
Izmjeriti kutnu deformaciju prema slici 6.

Studij konstrukcijskog strojarstva 13

 Slika 6. Određivanje kutne deformacije kod sučeonog spoja

c) Vizualno se uspoređuje i ocjenjuje kvaliteta P i V zavara. Prije zavarivanja

kutnog zavara ploče su bile postavljene pod kutom od 90°. Nakon pripajanja i
završenog zavarivanja ovaj se kut zbog stezanja smanji.
Prikladnim radioničkim kutomjerom izmjeriti kut deformacije kod položenog (
P ) i vertikalnog ( V ) zavara!

Vlastita zapažanja:

Studij konstrukcijskog strojarstva 14

 ELEKTROLUČNI POSTUPCI ZAVARIVANJA

B) ELEKTROLUČNO ZAVARIVANJE POD PRAŠKOM ( EPP )

Ovo je elektrolučni postupak kod kojeg je luk uspostavljen između elektrode i

radnog komada pod slojem praška.
Sastav praška je približan sastavu obloge s mogućnošću kombinacija različitih žica
i prašaka, dok je kod obložene elektrode taj izbor već izvršio proizvođač.
Kod poluautomatskog postupka elektroda je kontinuirana žica koja se odmata s
bubnja pomoću valjčića pogonjenih elektromotorom na posebnim pokretnim
kolicima. Ispred pištolja je na kolicima učvršćen lijevak za prašak. Jedan pol
izvora struje je spojen na kontaktnu cijev kroz koju prolazi žica, a drugi pol na
radni komad, prema slici 7. Automatska regulacija visine luka vrši se promjenom
brzine dobave žice.

A – zavareni spoj (zavar)

B – troska
C – usisnik praha
D – nosač elektrode
E – elektrodna žica
F – prašak
G – dobavljač praška
H – spoj za zavarivanje
I - osnovni materijal

Slika 7. Shema poluautomatskog elekrolučnog zavarivanja pod praškom

Studij konstrukcijskog strojarstva 15

→ Kada se pravilno radi ne dolazi do bljeska luka i nije potrebna zaštita očiju, a
količina razvijenih dimova je neznatna.
→ Zavaruje se u položenoj poziciji.

Cilj vježbe je :

Praktično izvesti EPP postupak zavarivanja.

Oprema i materijal :

INVERTER ( istosmjerni poluatomat ) kao izvor struje zavarivanja;

ELEKTRODNA ŽICA φ 1,2 mm, PRAŠAK i RUKAVICE;
ČELIČNI LIM debljine 5 do 10 mm.

Izvođenje vježbe :

Polagati navare na čelični lim u duljini 100 do 200 mm. Elektroda je na (+) polu.
Pištolj s lijevkom se vodi blago nagnuto prema okomici na šav. Dio praška koji se
pretvorio u trosku ljušti se za zavara i baca, dok se dio koji je ostao sipak skuplja i
vraća u lijevak.
→ Izbor materijala žice obaviti prema materijalu izratka!
→ Promjer žice odabrati prema debljini lima. Za debljine < 10 mm obično se
koristi žica promjera < 3 mm, a za debljine iznad 10 mm koristiti žicu promjera 4
mm s većim brojem slojeva ili promjera 5 i 6 mm s manjim brojem slojeva
( ali je tada udarna žilavost zone taljenja smanjena zbog nastajanja krupnijeg zrna
).
→ Jakost struje odabrati približno 100 A po 1 mm promjera elektrode ( žice ). Kod
većih promjera žice može se odabrati i do 200 A / 1 mm.
Napon raste s porastom struje zavarivanja, a kreće se u rasponu 20 do 40 V.
→ Brzina zavarivanja iznosi od 20 do 25 cm / min za manje struje do preko 200
cm / min za velike jakosti struje.

Na istoj ploči paralelno navariti nekoliko gusjenica svaka s promijenjenim jednim

od prvotno odabranih parametara !
PRVOTNO ODABRANE PARAMETRE ISPROBATI na otpadnom materijalu
PRIJE NAVARIVANJA REFERENTNE GUSJENICE !

Studij konstrukcijskog strojarstva 16

Mjerenja i opažanja :

Vizualno se promatra: skidanje troske i izgled ( tj. širina, nadvišenje i glatkoća )

pojedinog navara - gusjenice .
→ Procijeniti utjecaj promjene pojedinog parametra usporedbom s referentnom
gusjenicom !

Vlastita zapažanja:

Studij konstrukcijskog strojarstva 17

 ELEKTROLUČNI POSTUPCI ZAVARIVANJA

C) ZAVARIVANJE TALJIVOM ELEKTRODOM POD ZAŠTITOM PLINA

( MIG / MAG )

Ovo je elektrolučni postupak kod kojeg je luk uspostavljen između elektrode i

radnog komada pod zaštitom inetrnog plina ( argon ) kod MIG postupka ili
aktivnog plina ( CO2 ) kod MAG postupka kod kojeg se često koristi i mješavina
plinova.
Kod poluatomatskog postupka žica se dobavlja sa koluta pomoću elektromotora i
potisnih kotačića i šalje u pištolj, prema slici 8.
Prekidačem na pištolju se pušta plin i upućuje žica koja kratkim spojem s izratkom
uspostavlja luk. Visina luka se automatski regulira zahvaljujući položenoj
karakteristici izvora struje. Promjenom napona luka i brzine dobave žice mijenjaju
se parametri zavarivanja, tako da se s elektrodnom žicom istog promjera mogu
zavarivati i tanki i deblji limovi, što nije slučaj kod većine ostalih postupaka. Izvor
struje sastoji se od transformatora i ispravljača ili od invertera koji daju
istosmjernu struju približno konstantnog narinutog napona.

Slika 8. Shema poluautomatskog uređaja za MIG / MAG zavarivanje

Studij konstrukcijskog strojarstva 18

Upravljačka kutija s kolutom žice, elektromotorom za pogon žice i sklopom za
regulaciju najčešće je odvojena od izvora. Zaštitni plin se dovodi iz boce i spaja na
upravljačku kutiju. Redukcionim ventilom na boci se tlak priguši i time osigura
odgovarajući protok plina

Cilj vježbe je :

Praktično izvesti MIG postupak na aluminiju i MAG postupak na

čeliku. Nakon verifikacije odabranih parametara obaviti pojedinačno
vježbanje uz stručni nadzor.

Oprema i materijal :

INVERTER ( istosmjerni poluatomatski uređaj ) kao izvor struje kod

MIG zavarivanja;
ISPRAVLJAČ ( istosmjerni poluautomatski uređaj ) kao izvor struje
kod MAG zavarivanja;
ELEKTRODNA ŽICA φ 1,2 mm ( čelična i aluminijska );
BOCA s ARGON- om i BOCA sa CO2 ) opremljene s
REDUKCIONIM VENTILIMA;
ČELIČNI LIM debljine 2 do 5 mm i ALUMINIJSKI LIM debljine 2
do 5 mm ;
ZAŠTITNE MASKE i RUKAVICE.

Izvođenje vježbe :

Uspješno zavarivanje postiže se samo ispravno postavljenim parovima jakosti i

napona struje :
→ Napon se postavlja posebnim regulatorom i mijenja se u rasponu od 18
( kratki luk ) pa do 35-40 V ( prijenos sitnim kapima ).
→ Jakost struje ovisi o brzini dobave žice koja se kreće od 2-3 m/min do 15-20
m/min, a regulira se na upravljačkoj kutiji.
Nakon testiranja odabranih parametara izvršiti :

a) Zavarivanje aluminija MIG postupkom

→ Na aluminijsku ploču debljine 2 do 5 mm navariti dvije do tri gusjenice, svaku

sa drugim parom parametara ( napona i brzine dobave žice ).
→ Zavariti preklopni spoj dvaju aluminijskih limova.
→ Zavariti kutni spoj aluminijske trake na aluminijsku ploču.
Studij konstrukcijskog strojarstva 19
 b) Zavarivanje čelika MAG postupkom

→ Na čeličnu ploču debljine 2 do 5 mm navariti dvije do tri gusjenice, svaku sa

drugim parom parametara ( napona i brzine dobave žice ).
→ Zavariti preklopni spoj dvaju čeličnih limova.
→ Zavariti kutni spoj čelične trake na čeličnu ploču.

POSEBNO PRIPAZITI PRIGODOM ZAVARIVANJA ALUMINIJA NA

ZNANTNO INTENZIVNIJE ZRAČENJE LUKA!

Mjerenja i opažanja :

→ Vizualno se promatra izgled prvog navara u odnosu na izgled drugog i trećeg

navara, s obzirom na efekt predgrijanja osnovnog metala svakim slijedećim
navarom!
→ Vizualno se ocijenjuje izgled i kvaliteta preklopnih i kutnih zavara.
→ Uočiti eventualne greške i deformacije te analizirati uzroke njihovog nastajanja!

Vlastita zapažanja:

Popratiti skicama i dimenzijama izvedena zavarivanja i iznijeti uočeno!

Studij konstrukcijskog strojarstva 20

 ELEKTROLUČNI POSTUPCI ZAVARIVANJA

D) ZAVARIVANJE NETALJIVOM VOLFRAMOVOM ELEKTRODOM

POD ZAŠTITOM INERTNOG PLINA ( TIG )

Zavarivanje se vrši netaljivom volfram-ovom ( tungsten-ovom ) elektrodom pod

zaštitom argona. Pištolj za TIG zavarivanje hlađen je vodom za struje veće od 150
A.
Argon se dobavlja iz boce reduciran na niski tlak s protokom 8 - 16 l /min.
Izvor struje može biti ispravljač ili inverter za istosmjernu te transformator ili
inverter za izmjeničnu struju, sa strmom karakteristikom ( konstantna struja ).
Za zavarivanje se koriste volframove elektrode φ 1-4 mm ovisno o vrsti i jakosti
struje ( npr. uz istu jakost , kod rada s izmjeničnom strujom će elektroda biti više
opterećena ). Dodatni materijal se dodaje sa strane u obliku šipke od
odgovarajućeg materijala promjera najviše do 5 mm. Približno je jednakog ili nešto
većeg promjera od elektrode. TIG postupak se najviše koristi za debljine ispod 10
mm , jer je za veće debljine znatno povoljniji MIG postupak.
Tehnika zavarivanja je slična tehnici plinskog zavarivanja u lijevo :
- pištolj se drži pod kutom cca 75° a dodatni materijal pod kutom cca 15°, spram
ravnini zavarivanja, prema slici 9.

Slika 9. Shematski prikaz TIG zavarivanja

Studij konstrukcijskog strojarstva 21

Cilj vježbe je :

Praktično izvesti TIG postupak na aluminiju, na običnom

konstrukcijskom i na nehrđajućem čeliku.
Nakon verifikacije odabranih parametara obaviti pojedinačno
vježbanje uz stručni nadzor.

Oprema i materijal :

o INVERTER ( istosmjerni i izmjenični uređaj ) kao izvor struje

kod TIG zavarivanja;
o DODATNI MATERIJAL φ 2 mm ( čelična i aluminijska žica );
o BOCA s ARGON- om opremljena s REDUKCIONIM
VENTILOM;
o ČELIČNI LIMOVI debljine 2 do 3 mm i ALUMINIJSKI LIM
debljine 2 do 3 mm ;
o ZAŠTITNE MASKE i RUKAVICE.

Izvođenje vježbe :

→ Ovisno o materijalu izratka odabrati vrstu i jakost struje zavarivanja, tj. za

aluminij odabrati izmjeničnu struju, a za čelike istosmjernu!
→ Promjer volframove elektrode i dodatnog materijala odabrati prema debljini
lima, a potom postaviti odgovarajuću jakost struje.
→ Paljenje luka obaviti na bakrenoj ploči i izvježbati smjer kretanja pištolja uz
održavanje konstantne visine luka. Ni u kojem slučaju ne smije doći do dodira
elektrode s osnovnim kao ni s dodatnim materijalom. Ukoliko se to dogodi
potrebno je elektrodu prebrusiti i tako ukloniti onečišćenje.

a) Zavarivanje konstrukcijskog čelika TIG postupkom

→ Na čeličnu ploču debljine 2 do 5 mm navariti dvije do tri gusjenice, uz

istosmjerni izvor struje s ( - ) polom na elektrodi. Uskladiti jakost struje i brzinu
zavarivanja, tj. vježbati kretanje ruke!
→ Zavariti preklopni spoj dvaju čeličnih limova, jedanput pomoću dodatnog
materijala a drugi put taljenjem ruba gornje ploče i stapanjem s donjom pločom.
→ Zavariti kutni spoj čelične trake na čeličnu ploču.

Studij konstrukcijskog strojarstva 22

 b) Zavarivanje nehrđajućeg čelika TIG postupkom

→ Na ploču od nehrđajućeg čelika debljine 2 do 5 mm navariti dvije do tri

gusjenice, uz istosmjerni izvor struje s ( - ) polom na elektrodi. Uskladiti jakost
struje i brzinu zavarivanja, tj. vježbati kretanje ruke!
→ Zavariti preklopni spoj dvaju limova od austenitnog nehrđajućeg čelika,
jedanput pomoću dodatnog materijala a drugi put taljenjem ruba gornje ploče i
stapanjem s donjom pločom.
→ Zavariti kutni spoj trake na ploču od istog nehrđajućeg čelika

c) Zavarivanje aluminija TIG postupkom

→ Na aluminijsku ploču debljine 2 do 5 mm navariti dvije do tri gusjenice, uz

izmjenični izvor struje. . Uskladiti jakost struje i brzinu zavarivanja, tj. vježbati
kretanje ruke!
→ Zavariti preklopni spoj dvaju aluminijskih limova, jedanput pomoću dodatnog
materijala a drugi put taljenjem ruba gornje ploče i stapanjem s donjom pločom.
→ Zavariti kutni spoj aluminijske trake na aluminijsku ploču.

Mjerenja i opažanja :

→ Vizualno se promatra izgled prvog navara u odnosu na izgled drugog i trećeg

navara, s obzirom na efekt predgrijanja osnovnog metala svakim slijedećim
navarom!
→ Vizualno se ocijenjuje izgled i kvaliteta preklopnih i kutnih zavara. Posebno
procijeniti utjecaj rada s i bez dodatnog materijala.
→ Uočiti eventualne greške i deformacije te analizirati uzroke njihovog nastajanja!

Vlastita zapažanja:

Popratiti skicama i dimenzijama izvedena zavarivanja i iznijeti uočeno!

Studij konstrukcijskog strojarstva 23

 SVEUČILIŠTE U SPLITU
SVEUČILIŠNI ODJEL ZA STRUČNE STUDIJE
Studij konstrukcijskog strojarstva

PROIZVODNI POSTUPCI I
ZAVARIVANJE

VJEŽBA br.3

ZAVARIVANJE TRENJEM I ELEKTRIČNIM OTPOROM

Razradio: Slaven Šitić, pred.

Split, 2013.

Studij konstrukcijskog strojarstva 24

Vježba br.3
ZAVARIVANJE TRENJEM

POSTUPAK ČEONOG ZAVARIVANJA ROTACIJOM

Ovaj postupak zavarivanja se koristi u masovnoj proizvodnji izradaka cilindričnog

oblika. Relativnim gibanjem jednog komada spram drugom, npr. rotacijom jednog
komada i pritiskom na drugi – mirujući komad, dolazi do brzog usijanja dodirnih
čeonih ploha zbog razvijene topline trenja.
Zaustavljanjem rotacije i snažnim stlačivanjem komada čiji su dodirni dijelovi u
tjestastom stanju, dolazi do spajanja u jednu cijelinu.
Za ovaj postupak se koriste strojevi slični tokarskim strojevima s posebnim
napravama za stezanje i pritiskanje komada koji se zavaruju. Nakon zavarivanja
ostane karakterističan srh ( kojeg se može pretokariti ), prema slici 12.

Slika 12. Prikaz čeonog zavarivanja trenjem

Cilj vježbe je :

Praktično izvesti postupak čeonog zavarivanja na univerzalnom

tokarskom stroju uz pomoć priručnih naprava.

Oprema i materijal :

UNIVERZALNI TOKARSKI STROJ ;

POSEBNA NAPRAVA za stezanje nepomične epruvete
DVIJE EPRUVETE φ 8 mm.
Studij konstrukcijskog strojarstva 25
Izvođenje vježbe :

→ Jednu epruvetu stegnuti u glavu na glavnom vretenu tokarskog stroja, a drugu u

steznu glavu na konjiću tokarskog stroja.
→ Odabrati broj okretaja glavnog vretena blizu maksimalnog .
→ Pinolom konjića pritiskati za sada još nepomičnu drugu epruvetu na rotirajuću
dok se čela ne užare.
→ Posebnom napravom sada omogućiti i rotaciju epruvete u konjiću uz snažno
utiskivanje pinolom.
→ Nakon hlađenja stroj zaustaviti.

Mjerenja i opažanja :

→ Izmjeriti duljinu sada zavarene epruvete i usporediti sa zbrojenom duljinom

polaznih epruveta prije zavarivanja. Na temelju toga procijeniti gubitak materijala
kojeg će se skinuti tokarenjem srha.
→ Zavarenu epruvetu stegnuti u škripac i udarcima čekića savijati do prijeloma.
Izmjeriti kut loma.

Vlastita zapažanja:

Popratiti skicama i dimenzijama izvedena zavarivanja i iznijeti uočeno!

Studij konstrukcijskog strojarstva 26

Vježba br.3

TOČKASTO ELEKTROOTPORNO ZAVARIVANJE

Ovaj se postupak provodi zagrijavanjem metala uslijed otpora prolazu struje na

kontaktu dvaju zavarivanih dijelova i pritiskanjem komada do hlađenja spoja.
Struja se propušta kroz dvije masivne bakrene elektrode na kraju kliješta, koje
stišću preklopljene limove i nakon propuštanja struje, tj. do ohlađivanja spoja,
prema slici 10.

Slika 10. Shematski prikaz točkastog elektrootpornog zavarivanja

tankih limova

Cilj vježbe je :

Praktično izvesti postupak točkastog elektrootpornog zavarivanja

dvaju tankih limova.
Nakon verifikacije odabranih parametara obaviti pojedinačno
vježbanje uz stručni nadzor.

Oprema i materijal :

APARAT ZA RUČNO TOČKASTO elektrootporno zavarivanje;

TRAKE čeličnog lima debljine cca 1 mm.

Studij konstrukcijskog strojarstva 27

Izvođenje vježbe :

→ Preklopiti dvije raspoložive pločice čeličnog lima tražene debljine.

→ Kliještima stisnuti bakrene elektrode na preklop i prekidačem uključiti struju.
→ Trajanje zavarivanja, odnosno prolaza struje podesiti regulatorom na aparatu.

Mjerenja i opažanja :

→ Pokušati točke zavarenog spoja bliže rubu preklopa razdvojiti ( pomoću dlijeta
).
→ Vizualno razmotriti izgled točkastog spoja i po mogućnosti uočiti površinu i
okoliš ″ čupanja ″, tj. zonu taljenja i zonu utjecaja topline.!

Vlastita zapažanja:

Popratiti skicama i dimenzijama izvedena zavarivanja i iznijeti uočeno!

Studij konstrukcijskog strojarstva 28

 SVEUČILIŠTE U SPLITU
SVEUČILIŠNI ODJEL ZA STRUČNE STUDIJE
Studij konstrukcijskog strojarstva

PROIZVODNI POSTUPCI I
ZAVARIVANJE
VJEŽBA br.4

PLINSKO ZAVARIVANJE, LEMLJENJE I LIJEPLJENJE

Razradio: Slaven Šitić, pred.

Split, 2013.

Studij konstrukcijskog strojarstva 29

Vježba br.4
PLINSKO ZAVARIVANJE

POSTUPAK ZAVARIVANJA PLAMENOM SMJESE

ACETILENA I KISIKA

Kod ovog postupka zavarivanja se koristi toplina plamena smjese acetilena i kisika
kako za taljenje osnovnog, tako i za taljenje dodatnog materijala.
Koristi se acetilen otopljen u acetonu ( dissuos plin ) stlačen u boci na max. 16
bara, a ne smije pasti ispod 2 bara. Iz druge boce koristi se kisik stlačen na 150
bara. Acetilen i kisik se iz boca gumenim cijevima ( crvenom acetilen, a plavom
kisik ) dovode na plamenik sa izmjenjivim sapnicama.
Plamen gori na izlazu iz odabrane sapnice. Područje najviših temperatura plamena
nalazi se na udaljenosti 3-4 mm od vrha plavičastog konusa plamena. Intenzitet
zagrijavanja zavara mijenja se promjenom nagiba plamenika spram ravnini
zavarivanja. Promjenom količine dotoka smjese acetilena i kisika mijenja se
intenzitet zagrijavanja.
Mijenjanjem količinskog odnosa acetilena i kisika postiže se plamen : s viškom
acetilena ( reducirajući ), s izjednačenim omjerom acetilena i kisika ( neutralni ) i s
viškom kisika ( oksidirajući ).
Velika mogućnost promjene intenziteta topline zavarivanja kao i mogućnosti
kemijskog utjecaja plinova izgaranja na talinu ( redukcija, oksidacija ) daju
postupku plinskog zavarivanja prilagodljivost raznim pozicijama zavarivanja i
mnogim materijalima. Zbog mogućnosti i malog intenziteta topline plinskog
plamena u usporedbi s električnim postupcima, plinsko zavarivanje se koristi za
zavarivanje tankih limova i tankostijenih cijevi ( do cca 6 mm ).
Dodatni materijal je u obliku šipke. Dodaje se sa strane pod kutom od cca 15°,
analogno postupku kod TIG zavarivanja.

Cilj vježbe je :

Praktično izvesti postupak plinskog zavarivanja limova od

konstrukcijskog čelika .
Nakon verifikacije odabranih parametara obaviti pojedinačno
vježbanje uz stručni nadzor.

Studij konstrukcijskog strojarstva 30

Oprema i materijal :
BOCA ACETILENA i BOCA KISIKA s pripadajućim
REDUKTORIMA TLAKA;
PLAMENIK sa SAPNICAMA i UPALJAČ ;
ČELIČNI LIMOVI debljine 2 do 4 mm ;
DODATNI MATERIJAL , tj. čelična žica za plinsko zavarivanje ;
TAMNE ZAŠTITNE NAOČALE i RUKAVICE.

Izvođenje vježbe :

→ Promjer žice za zavarivanje odabrati iskustveno prema debljini lima.

→ Izbor veličine sapnice na plameniku izvršiti prema uputi proizvođača.
→ Otvoriti ventil na boci kisika do kraja i na boci acetilena samo za cca jednu
četvrtinu kruga. Reducirati tlak kisika pomoću regulatora na ventilu na cca 2,5
bara, a tlak acetilena na cca 0,5 bara.
→ Malo otvoriti ventil kisika na plameniku, a zatim malo i ventil acetilena.
→ Upaljačem upaliti plamen pred sapnicom (ne pružati ruku u blizinu plamena).
→ Nakon paljenja plamena otvoriti regulirati dovod kisika i acetilena za postizanje
reducirajućeg, oksidirajućeg ili neutralnog plamena.
→ Plamen gasiti zatvaranjem ventila za dovod acetilena, a zatim zatvoriti i ventil
za kisik.
→ Nastojati izvesti zavarivanje u jednom sloju, prema slici 11.

Slika 11. Osnovne tehnike plinskog zavarivanja

Studij konstrukcijskog strojarstva 31

→ Tehniku zavarivanja u lijevo koristiti za zavarivanje tanjih, a tehniku u desno za
zavarivanje debljih limova !

Mjerenja i opažanja :

→ Razmotriti vrste plamena vizualno i to : reducirajući ili meki, neutralni ili

normalni i oksidirajući ili tvrdi plamen!
→ Vizualno promatrati oblik taline ocijeniti izgled zavarenog spoja.
→ Uočiti eventualne greške i deformacije te analizirati uzroke njihovog nastajanja

Vlastita zapažanja:

Popratiti skicama i dimenzijama izvedena zavarivanja i iznijeti uočeno!

Studij konstrukcijskog strojarstva 32

Vježba br.4
LEMLJENJE I LIJEPLJENJE

Lemljenjem se naziva spajanje metalnih dijelova popunjavanjem međuprostora

metalom nižeg tališta od tališta spajanih dijelova, prema slici 17.

Slika 17. Prikaz vezivanja u lemljenom spoju

Lijepljenje je analogan postupak ali se spajanje vrši obično bez ikakvog

zagrijavanja i koristi se za spajanje različitih materijala ( ne samo metala ).

A) MEKO LEMLJENJE

Meki lemovi su obično eutektičke slitine, a mogu biti i čiti metali. Lemljeni spoj je
obično preklopni, a rastaljeni lem se zbog djelovanja kapilarne sile uvlači u
procijep. Zbog boljeg vlaženja a time i veće čvrstoće spoja, lemljene površine se
prethodno dobro očiste i dezoksidiraju talilom, najčešće su to paste organskih
kiselina.
Čvrstoću spoja ostvaruju sile difuzionog vezivanja lema i spajanih površina, ali i
čisto mehaničko sidrenje u mikrohrapavostima površine, te adhezija različitih
materijala, prema slici 17.
Temp. tališta mekih lemova su < 400 οC. U svakodnevnoj praksi se najviše
koristi praktično eutektička slitina Sn 60 Pb s temp. tališta = 185 οC za fino
lemljenje, a Sn 50 Pb s temp. tališta = 200 οC za opće svrhe.
Smična čvrstoća spoja mekog lema iznosi do cca 100 N/mm2.
Na čvrstoću spoja jako utječe debljina sloja lema : kod premale zračnosti kapilarna
sila može biti nedovoljna za vlaženje i uvlačenje lema potpuno u procijep i dio
površine može ostati nespojen. Optimalna zračnost iznosi :
0,02 do 0,2 mm.
Studij konstrukcijskog strojarstva 33
 B ) TVRDO LEMLJENJE

Tvrdi lemovi su obično peritektičke slitine, a mogu biti i čisti metali. Najčešće se
upotrebljavaju mjedeni tvrdi lemovi, tj. slitine Cu-Zn.
Temp. tališta mjedenih tvrdih lemova su < 1083 οC (ako je tvrdi lem čisti Cu,
a 845 οC ako je tvrdi lem peritektička mjed Cu 42 Zn.
Sniženje tališta i povećanje čvrstoće postiže se dodavanjem Ag mjedi, pa se takav
lem naziva srebreni lem s temp. tališta 600 οC do 870 οC.
Smična čvrstoća spoja tvrdog lema može iznositi i > 800 N/mm2.
Kao talila za tvrdo lemljenje koriste se različite soli ( kloridi, fluoridi, boridi ) u
obliku: praška, tekućine ili paste, koji mogu biti i naneseni na žici lema ili u jezgri
žice.

C ) LIJEPLJENJE

Ljepila vezuju isključivo silom adhezije za nalijepljenu površinu. Sloj ljepila

mora biti što tanji, jer debeli slojevi lako pucaju zbog krhkosti.
Lijepljene komade treba držati pod pritiskom do postizanja potrebne čvrstoće
spoja.
Većina lijepila su anorganske smole i mogu biti isporučena s unaprijed
pomiješanim komponentama ili kao višekomponentna kada se neposredno prije
lijepljenja zamiješa: smola, otvrđivač i katalizator,strogo poštujući upute.
Za lijepljenje metala se koriste lijepila punjena metalnim praškovima koji im daju
žilavost i pri debljim namazima

Cilj vježbe je :

Praktično izvesti postupke: a ) mekog lemljenja ; b ) tvrdog lemljenja ;

c ) lijepljenja.
Nakon verifikacije odabranih materijala i postupaka obaviti
pojedinačno vježbanje uz stručni nadzor.

Oprema i materijal :

RASPOLOŽIVI UREĐAJI u Laboratoriju za zavarivanje;

ODABRANI UZORCI od metala i nemetala;
ODABRANI MEKI I TVRDI LEMOVI i TALILA, te LJEPILA;
ZAŠTITNA OPREMA ( maske, naočale, rukavice…

Studij konstrukcijskog strojarstva 34

 SVEUČILIŠTE U SPLITU
SVEUČILIŠNI ODJEL ZA STRUČNE STUDIJE
Studij konstrukcijskog strojarstva

PROIZVODNI POSTUPCI I
ZAVARIVANJE

VJEŽBA br.5

TOPLINSKA REZANJA

Razradio: Slaven Šitić, pred.

Split, 2013.

Studij konstrukcijskog strojarstva 35

Vježba br.5

TOPLINSKA REZANJA

A ) PLINSKO ( AUTOGENO ) REZANJE

Ovaj postupak koristi se za rezanje konstrukcijskog ugljičnog i niskolegiranog

čelika. Od visokolegiranih čelika plinski se može rezati jedino manganski čelik.
Ostali legirani čelici ne mogu se rezati zbog intenzivnog nastajanja kore od teško
taljivih oksida legirajućih elemenata. Usijano željezo izgara u struji kisika u
željezni oksid, koji je na temperaturi izgaranja željeza u tekućem stanju.
Prigodom izgaranja oslobađa se toplina, koja podržava proces gorenja i odatle
proizlazi naziv : autogeno rezanje!
Snažna struja kisika koja puše iz sapnice izgara željezo i nastale rastaljene okside
ispuhuje iz reza. Sa standardnim plamenikom za rezanje mogu se rezati čelični
limovi debljine do 300 mm.
Kisik i gorivi plin ( npr. acetilen, propan-butan …) dovode se iz boca u plamenik
koji ima dva ventila za regulaciju plamena za zagrijavanje i treći ventil kisika za
rezanje.
Za vrijeme rada sapnica plamenika se drži okomito na razmaku 5-10 mm od
površine rezanog lima, prema slici 13.

a) b)

Slika 13. Prikaz plinskog rezanja : a) prirubnica i b) prodora cijevi za T-spoj

Studij konstrukcijskog strojarstva 36

Mogu se ostvariti i koso rezane površine, npr. u pripremi žlijeba za zavarivanje.
Čistoća površine jako utječe na kvalitetu reza: kod jako oksidiranog zahrđalog
lima, bitno je smanjena brzina i kvaliteta reza.

Cilj vježbe je :

Praktično izvesti postupak plinskog rezanja čeličnog lima

Nakon verifikacije odabranih parametara obaviti pojedinačno
vježbanje uz stručni nadzor.

Oprema i materijal :

BOCA GORIVOG PLINA i BOCA KISIKA s pripadajućim

REDUKTORIMA TLAKA;
PLAMENIK ZA REZANJE sa izmjenjivim sapnicama; UPALJAČ;
ČELIČNI LIMOVI debljine do 10 mm ;
TAMNE ZAŠTITNE NAOČALE i RUKAVICE.

Izvođenje vježbe :

→ Upaliti plinski plamen i izvršiti regulaciju istog.

→ Privesti plamenik limu na optimalni razmak i od jednog ruba započeti
zagrijavanje lima. Nakon dosezanja temperature pališta otvoriti dovod kisika za
rezanje pritiskom poluge na plameniku.
→ Brzinu rezanja prilagoditi brzini izgaranja ( prevelika brzina ostavlja
neprerezane razmake, dok prespora ostavlja preširok rez s tragovima
otaljivanja ).
→ Posebnom napravom omogućiti i rotaciju plamenika na željenom radijusu.
→ Nakon odrezivanja jednog komada zatvoriti dovod kisika za rezanje tj. pustiti
polugu na plameniku.
→ Po završetku rada ugasiti plamen zatvaranjem ventila acetilena ( ili propan-
butana ), a zatim i ventila kisika. Nakon toga zatvoriti i ventile na bocama istim
redom!
NAPOMENA: OVAJ POSTUPAK REZANJA PROIZVODI ISKRE DOMETA I
DO NEKOLIKO METARA I PREDSTAVLJA VELIKU OPASNOST OD
POŽARA!
AKO SE PRIMIJETI BILO KAKVA NEREGULARNOST : ODMAH
PREKINUTI RAD, UGASITI PLAMEN I ZATVORITI BOCE!

Mjerenja i opažanja :
Studij konstrukcijskog strojarstva 37
→ Prigodom podešavanja uočiti i prepoznati optimalni izgled plamena za rezanje!
→ Prigodom rezanja ocijeniti utjecaj stanja površine na kvalitetu reza!
→ Pratiti deformacije za vrijeme i nakon rezanja!
→ Ocijeniti kvalitetu reza i eventualnu potrebu naknadne obrade!

Vlastita zapažanja:

Popratiti skicama i dimenzijama izvedena rezanja i iznijeti uočeno!

Studij konstrukcijskog strojarstva 38

 TOPLINSKA REZANJA

B ) REZANJE PLAZMOM

Ovaj postupak koristi se praktički za rezanje svih metala bez obzira na njihovu
temperaturu tališta kao i na temp. tališta njihovih površinskih oksida.
Naime, jaka struja plazme isparava metal i ispuhuje njegove pare i talinu iz reza.
Moguće je rezati u svim položajima: na zraku, nad vodom, a također i pod vodom,
prema slici 14.

a) b) c)

Slika 14. Shematski prikaz rezanja plazmom : a) na zraku , b) nad vodom i c)

pod vodom

Plazmom se režu manje debljine metala nego li plinskim rezanjem.

Rezanje plazmom stvara: jaku buku, veliku količinu aerosola metalnih oksida, a
zbog ekstremno visoke temperature ( > 24000 K ) dolazi do stvaranja ozona i
dušičnih oksida.
Upravo zbog ovih problema razvili su se postupci rezanja nad i pod vodom.
Uređaj INVERTEC PC100 koji nam je na raspolaganju u laboratoriju služi za
PLAZMA REZANJE , s time što će se zrak koristi kao plazmeni plin, prema slici
15. Zrak se često koristi kao plazmeni plin jer je :
• relativno lako dostupan;
• vijek trajanja potrošnih materijala ( elektroda i sapnica ) je prihvatljiv;
• kvaliteta reza je prihvatljiva za većinu materijala.
Kisik iz zraka osigurava dodatnu energiju egzotermičkom reakcijom s rastaljenim
čelikom, što poveća brzinu rezanja do 25% u odnosu npr. na plazma rezanje s
dušikom.

a) b)

Studij konstrukcijskog strojarstva 39

Slika 15. a)Prikaz plazma rezanja sa b) Uređaj za rezanje
zrakom kao plazmenim plinom INVERTEC PC 100

Cilj vježbe je :

Praktično izvesti postupak rezanja plazmom na zraku i to: čeličnog i

aluminijskog lima debljine cca 5 mm.
Nakon verifikacije odabranih parametara obaviti pojedinačno
vježbanje uz stručni nadzor.

Oprema i materijal :

STROJ ZA PLAZMA REZANJE: INVERTEC PC 100;

KOMPRESOR ZA ZRAK;
ČELIČNI I ALUMINIJSKI LIMOVI debljine cca 5 mm ;
TAMNE ZAŠTITNE NAOČALE i RUKAVICE.

Studij konstrukcijskog strojarstva 40

Izvođenje vježbe :

→ Pripremiti ploče lima od konstrukcijskog čelika i aluminija.

→ Prikopčati dovod zraka iz kompresora na stroj i podesiti tlak ( cca 3-5 bara )
→ Odabrati struju rezanja ovisno o vrsti i debljini materijala.
→ Privesti plamenik limu na optimalni razmak i od jednog ruba započeti rezanje
lima pritiskom na dugme prekidača.
→ Brzinu rezanja prilagoditi ( prevelika brzina ostavlja neprerezane razmake ).
→ Posebnom napravom omogućiti i rotaciju plamenika na željenom radijusu.
→ Nakon odrezivanja jednog komada otpustiti dugme prekidača na plameniku.

Mjerenja i opažanja :

→ Prigodom podešavanja uočiti izgled plamenog luka za rezanje u odnosu na pilot

luk za paljenje!
→ Prigodom rezanja ocijeniti utjecaj stanja površine na kvalitetu reza!
→ Pratiti deformacije za vrijeme i nakon rezanja!
→ Ocijeniti kvalitetu reza i eventualnu potrebu naknadne obrade!

Vlastita zapažanja:

Popratiti skicama i dimenzijama izvedena rezanja i iznijeti uočeno!

Studij konstrukcijskog strojarstva 41

LITERATURA:

1. Anzulović,B.: Zavarivanje, (interna publikacija)

2. Arc welding handbook, Lincoln Electric Company, Cleveland,
1975
3. Welding and brazing, Metals handbook, Vol.6, 8th edition, Metals
Park, 1971.
4. Lukačević, Zvonimir: Zavarivanje, Strojarski fakultet u Osijeku,
Slavonski Brod, 1988.
5. Grupa autora: Welding handbook 8th edition, Vol. I - II,
American Welding Society, Miami, 1987.

Studij konstrukcijskog strojarstva 42